Deportacije Cecena (Lyoma Usmanov)

U prohladno jutro 23.februara

1944.godine, svi odrasli (a meu njima je
bilo malo mukaraca jer je rat jo trajao)
okupili su se na mjesta masovnih
sastanaka: kole, gradske ili seoske
trgove. Taj dan je bio praznik Crvene
armije i narod nesvjestan ta !e se
dogoditi, bio je u prazni$nom
raspoloenju.
U prohladno jutro 23.februara
1944.godine, svi odrasli (a meu njima je
bilo malo mukaraca jer je rat jo trajao) okupili su se na mjesta masovnih
sastanaka: kole, gradske ili seoske trgove. Taj dan je bio praznik Crvene
armije i narod nesvjestan ta !e se dogoditi, bio je u prazni$nom
raspoloenju. Ali blasfemija sovjetskih vlasti je bila tolika da su i dravni praznik
iskoristili kao izgovor za krvavi zloin. I tako je ova monstruozna operacije poela
perfidno i namjerno. Na cijelom podruju #eenije i Inguetije, dok je narod gledao u
cijevi mitraljeza, objavljen je dekret o deportaciji muslimana #enije i Inguetije.

A poslije $itanja dekreta, oko 100.000 ruskih vojnika, specijalno obu$enih
za ovu operaciju, po$elo je provaljivati u ku!e miroljubivih, nezati!enih i
nenaoruanih &e$ena i Ingua. rtvama ove barbarske akcije dato je samo
oko 10-15 minuta da se spreme! Nakon toga, svi oni koji nisu bili sposobni
da brzo posluaju naredbe, slabi starci, ene i djeca istjerani su silom na
ulicu, a bolesni su bacani sa bolni$kih kreveta. Svako suprostavljenje bilo
je kanjavano smr!u! Svaki pokuaj bjeanja-egzekucijom! Svako
nerazumjevanje naredbi-smrt! A sve naredbe su davane na ruskom jeziku,
tako da ih mnogi &e$eni nisu razumijeli!

Nakon to su pokupili prisutne, nastavili su sa lovom na eenske stanovnike koje
nisu uspjeli pohvatati u prvom udaru. Ruski vojnici, dobro obueni od strane drave,
lovili su #eene sa jednostavnom
naredbom-ubijati i poniziti civile. Nakon nekoliko prvih dana ovih barbarskih akcija
mnoge planine i brda, gradovi i sela bila su prekrivena muslimanskim mrtvim tijelima.
Ona su se nalazila svugdje: u naputenim ku%ama, u krevetima, du puteva i stazica,
u oklolicama sela, na livadama, u umama...Rusi su ubijali &e$ene svugdje:
dizali su ih u zrak sa minama, spaljivali, odrubljivali im glave, streljali ih,
trovali...Ve!ina prehrambenih potreptina i izvora hrane je poljevano
kerozinom i paljeno, a podmetali su umjesto toga hranu koja je bila
otrovana. Ve!ina rtava toga bila su djeca- ona nisu razumjela zato ne
smiju jesti hranu koja je izgledala lijepo i $isto. Samo u distriktu
Galanchozh ubijeno je oko 7000 &e$ena.

Premjetanje kako su to Rusi nazivali, nastavljeno je na taj nain to su civile
odvodili na eljeznike stanice, a onda ih kao ivotnije, trpali u vagone za stoku.
Pretrpani vagoni su bili puni ena, djece, mukaraca starijih i mla'ih i nije se vodilo
nikakvog rauna kako se postupa sa njima. Od no%i 23. februara ovi pretrpani vozovi,
napunjeni ljudima osu'enim na neljudsku patnju, krenuli su istono: prema
Kazahstanu, Kirgistanu i zapadnom Sibiru.


Ovaj snijegom prekriveni put smrti, koji je trajao vie od dvadeset dana, ostao je
prekriven hiljadama muslimanskih mrtvih tijela. Za vrijeme ovoga puta, u samo
nekoliko dana, vie od 70.000 muslimana umrlo je od gladi, hladno%e i bolesti. (Nije
bilo nikakve anse da se tijela ukopavaju. Ruski bezbonici izbacivali su ih vani
zvijerima koje su pratile ove vozove.)

Preivjeli su nakon dolaska na svoja nova prebivalita stavljeni izvan zakona. Nakon
ovih deportacija ve%ina zatvora i koncentracionih logora u SSSR-u su bila pretrpana
sa #eenima.
Sveukupno, vie od 200.000 #eena i 30.000 Ingua umrlo je u egzilu. Skoro svaki
drugi #een ili Ingu je umro. Od 29.000 #eena-Akina, koji su nekada ivjeli u
Dagestanu, oko 20.000 ih je poginulo.

Narod nije samo istrijebljen fiziki. Sva sje%anja o #eeniji i #eenima, koji su ivjeli
na svojoj zemlji stolje%ima, su unitena. Drevni manuskripti, religijsko-filozofski
traktati, drevni spisi #eena i Ingua o svojoj historiji, literatura iz javnih i privatnih
biblioteka pokupljena je i doneena u Grozni iz svih dijelova #eenije.Za nekoliko
dana svi ti vrijedni dokumenti su spaljeni u centru grada u pokuaju da se spali
historijsko sje%anje na eenski narod.

Drevni etnografski spomenici u planinama i
mezarja su unitavana, a u spomenike i stara
groblja je provaljivano, krale su se iz njih stvari,
unitavani su, a ostaci su se upotrebljavali za
gradnju cesta, mostova i
zgrada.Specijalni eskadroni NKVD-a poslani su u
planine da bi unitili nacionalne spomenike
eenske arhitekture.Mnogobrojna kulturna blaga eenskog naroda, od prahistorije
do tog doba, uniteni su od ruskih barbara.

Samo na teritoriji Arguna, vie od 250 antikih i srednjovjekovnih dvoraca je
uniteno. Neto manje od 50 eenskih spomenika je ostalo netaknuto. Postoje tri
razloga to su ostali itavi. Prvi razlog je hrabra borba onih #eena koji su se povukli
u brda i planine, drugi razlog to je jedan dio spomenika bio nepoznat neprijatelju, a
tre%i je to su neki spomenici bili predobro gra'eni da bi bili uniteni.

Postoji jo jedna $injenica koja karakterizira rusku politiku prema
&e$enima. Dokumenti, knjige, materijali koji su bili vezani za narodne
neprijatelje- &e$ene i Ingue- povu$eni si iz biblioteka i spaljeni su. Cijele
arhive su unitene. Cijelim podru$jem &e$enije i Inguetije imena naselja,
ulica, trgova su preimenovana u namjeri da su uniti svaki trag &e$ena.
Civilizirana nacija koja potuje samu sebe nikada ne!e postati tako zla.
Npr, u svojoj historiji SAD (takoe drava nastala na genocidu i
deportacijama) nije praktikovala takva preimenovanja!

Kao rezultat arhivskih i drugih istraivanja na terenu, ispitivanja svjedoka i preivjelih
uesnika ovih doga'aja, odvratni ruski ratni zloini iz 1944.godine postali su poznati.
#injenice pokazuju da je ve%ina ena,djece, starih, bolesnih i nemo%nih osoba,
drugim rijeima, onih koji nisu toliko pokretni, ubijeno na licu mjesta.

Dziyaudin Malsagov, ro'en 1913 godine, sluio u NKDV-u od 1944-1957, svjedoi:
#ak i u to vrijeme ja sam saznao da je naredba o ubijanju nepokretnih potpisana
od Kruglova (Sergei Nikiforovich Kruglov zamjenik efa Dravne sigurnosti SSSR-a).
Za vrijeme istrage o ovim doga'ajima, koja se odrala 1956.godine, kada je
dokazano da je on davao te naredbe, on je poinio samoubistvo.

Otkrivene injenice i podaci su samo mali dio svjedoenja o ovome velikom ruskom
zloinu koji se desio prije vie od 60 godina. Me'utim, ak i ove injenice, koje su
dobro poznate u #eeniji i nepoznate na Zapadu, mogu nam pokazati zato #eeni
ne mogu oprostiti i zato ne%e nikada zaboraviti, tovie, zato nikada ne%e oprostiti
ovo zloine (i zato %e se nastaviti boriti protiv onih iji su preci poinili ovaj i jo
mnoge druge zloine).

Evo nekoliko svjedo$enja i dokaza iz dostupne i preivjele
dokumentacije:

1. Planinsko naselje Yalkharoy

Ruski vojnici su ubili 86 &e$ena koje su vodili prema najblioj eljezni$koj
stanici

2. Planinska naselja u okruzima Khakhilge i Ahkkha

U februaru 1944.godine u naselju izmeu Zingale i Biytsya ruski vojnici
pobili su slabe starce, ene, djecu i bolesne seljane koje su nasilno odvojili
od $lanova njihove familije, koji su ih nosili na leima ili u nosiljkama, dok
su hranu ostavljali jer nisu mogli nita vie nositi. Ukupno je ubijeno 32
&e$ena.

3. Distrikt Cheberloyevsky-jezero Kezenoi-Am

Nepokretni dio zato$enika je poguen ovdje (bacili si ih u jezero). Ta$an
broj rtava nije poznat.

4.Distrikt Itum-Kalinsky

U ovom distriktu ruski vojnici su bacali
granate i Moltovljeve koktele u ku!e u
kojima su se nalazili bolesni ljudi, da bi se
na taj na$in oslobodili briga za njihov
transport ili onako, samo iz zabave.
Ta$an broj rtava nije poznat.

M.A. Amirov, stanovnik sela Alkhazurovo, svjedo$i: U ljeto 1944. godine
prolazio sam sa svojim drugovima Zhabrailom, Kabi Mussom i ostalima
planine Peshkhoy. Iznenada smo naili na tragove zlo$ina sovjetskih trupa:
na dnu duboke rupe oni su otkrili tijela 12 ljudi sa tragovima rana od
metaka i bajoneta. Meu tim tijelima je bilo ena i jedno dijete koje nije
imalo vie od tri godine. Bajonet je probio enu sa lea, probivi i nju i
dijete koje je drala u naru$ju.

5.Planinska oblast Malkhista

U ovoj oblasti Rusi su natjerali &e$ene u pilje gdje su ih onda ubijali.
Ta$an broj rtava nije poznat.

6.Oblast Nozhai-Yurt

U ovoj oblasti ruski vojnici su zatvarali &e$ene u staje, poljevali ih
benzinom i spaljivali ive. Ta$an broj rtava nije poznat.

7.Planinsko naselje Peshkha

Ruski vojnici ubili su preko 80 ljudi, ena djece i staraca, u pilji kod Tsyen
Avozh Hyekha

8.Regionalna bolnica Urus-Martan, 23.februar 1944.godine

Na taj tragi$ni dan mnogi pacijenti iz oblinjih naselja odvedeni su do
svoje centralne bolnice u Urus-Martanu. Ukupno, 72 pacijenta du odvedeni
do jedne rupe koja se nalazila desetak
metara od bolnice i tu su ivi zatrpani sa
raznoraznim sme!emo koje se tu nalazilo.

9.naselje Arstakh
Ruski vojnici izvrili egzekuciju nad
grupom nemo!nih staraca. Ta$an broj
rtava nije poznat.

10.Oblast Achkhoi-Martan, juno od naselja Valerik

Vissita Anzorov, koji je napustio svoje skrovite da bi potraio svoga
desetogodinjeg sina brutalno je ubijen tu. Ruski vojnicu su mu odrubili
glavu i zarobili njegovog sina. Onda su odnijeli njegovu glavu kod damije
u Shalazhi-u, gdje su igrali fudbal koriste!i glavu mjesto lopte. O$ajni
desetogodinji sin je napao ruskog vojnika pokuao je oteti o$evu glavu,
ali su onda Rusi igrali fudbal koriste!i sada dje$aka mjesto lopte.

11.Oblast Galayn Chozh, blizu naselja Lamiye

Ovdje, nedaleko od jezera Galayan-Chozh, za vrijeme deportacije, oko 600
ena, djece i staraca je nemilosrdno ubijeno i ba$eno u jezero.

12.Oblast Galayn Chozh, naselje Nashkha

Od marta do aprila kadeti 61 pjea$ke regimente ubili su vie od 80 ljudi-
bolesnika i invalida. Samo za zabavu, $lanovi iste regimente bacali su
granate i bujali nepokretne i jadne bolesnike i stare ljude.


13. Oblast Galayn Chozh, naselje Khaibakh
27.februara, 1944.godine, ruski vojnici su spalili ive 700-750 ljudi,
ve!inom djece, ena i staraca.Egzekutori su kasnije nagraeni medaljama.
Najstariji od ovih rtava imao je 110 godina, a najmlai su bili-upravo
roene bebe.

Dziyaudin Malsagov, nekadanji $lan NKVD-a, koji je i sam u$estvovao u
zlo$inima, svjedo$i: U Khaibakhu, narod je okupljen iz okolnih sela kod
jedne velike, zajedni$ke tale koja je nazvana po L. Beriji. Oficir NKVD-a je
naredio svima onima koji ne mogu hodati da uu u zgradu, gdje se nalazi
mnogo sijena pa se mogu ogrijati. Starci, ene, djeca, bolesnici i oni koji su
se o njima brinuli okupili su se tu. Sve se to deavalo pred mojim o$ima.
Ostatak seljana je preba$en preko sela Yalkhoroy do sela Galashki, a onda
na oblinju eljezni$ku stanicu. Izmeu 10 i 11 sati ujutro, kada je onaj
zdravi dio populacije poslan daleko, vrata tale su zatvorena. &uo sam
naredbu: Pali! Cijela je zgrada tada buknula. Ispostavilo se da su neki
drugi vojnici pripremili sijeno prije i polili ga sa benzinom. Kada se
plamen izdigao duboko iznad zgrade, oni koji su se nalazili unutra pohrlili
su prema kapiji, provalili je i po$eli bjeati...Meutim mitraljez ih je
zaustavio. Izlaz je bio zakr$en mrtvim tijelima.

Magomed Gayev, roen 1931. godine, svjedo$i: Samo starci, bolesni i
slabi, te oni koji su se brinuli o njima su poslani u talu. Gledao sam kako
su zapalili talu. Dim je prekrio nebo. &ak i sa velike daljine mogli smo
shvatiti da se neto uasno deava u selu: stotine glasova su se slijevali u
jedan i nakraju su se pretvorili u jedan uasan, neljudski vrisak. Vrisak
rtava koje gore.

Salambek Zakriyev svjedo$i: Na taj dan ja i Gamargayev Piyssar iz jedne
pe!ine gledali smo prema Khaibakhu.Vidjeli smo dim koji se izdizao iznad
sela.Blizu mosta kod Khaibakha, $etvorica vojnika su tjerala jednog
mukarca. Kasnije su ga ubili i bacili u rijeku. Nakon deportacija, poslije
dva-tri dana, otkrili smo jedno mrtvo tijelo: trudnu enu koja je bila
ubijena. Mi smo je zakopali.


Alimkhodzhayev Selim, star 106.godina, koji ivi u Gekhi-Chu, svjedo$i:
Sin Ibi-Dovta, koji je imao 20 godina, ubijen je za vrijeme molitve. Moj
brat, Alimkhodzhayev Salambek, imao je 35 godina i bio je u$itelj. On je
ubijen na cesti. Njegova ena je jo uvijek iva, njeno ime je Besiila i ivi u
Roshni-Chu. Svo ovo vrijeme ona je $uvala jedan tanjir koji je bio
vlasnitvo njene sestre Pailakhe. Njena sestra je ubijena i spaljena zajedno
sa svojom djecom u Khaibakhu.Njeno tijelo je identificirano ba pomo!u
toga tanjira koji je ostao netaknut. Gazoyev Ibi je ubijen pogotkom u
glavu dok se kretao u konvoju. Vojnik ga
je udario u glavu sa pukom i rekao
mu:Ubrzaj! Ibi je stao, okrenuo se prema
njemu i pljunuo mu u lice. Izdvojili su ga iz
konvoja i ubili ga. To se desilo u naselju
Khanoin-Yukhkhe.Tu je i zakopan.

3-4 dana nakon deportacije, u aulu (selu)
Mushe-Chu ruski vojnici su otkrili lying Zaripat u jednoj naputenoj ku!i.
Ubili su je. Kasnije, izvukli su je iz ku!e koriste!i metalnu icu koju su
omotali oko njenog tijela i zapalili njeno tijelo.Metalna om$a ostala je na
njenom tijelu. Zakriyev Salambek i Said-Khassan Ampukayev zakopali su
je zajedno sa om$om. Ona je bila sestra naega oca. ena Salambeka
Zakriyeva, Satsita, koja je imala 21 godinu, takoe je ubijena. Saikhanina
beba, koja je bila u nosiljci na njenim leima, oslobodila se i pokuavala da
sisa iz grudi svoje mrtve majke. Na taj dan, ena Rukmana Elkagayeva,
Malikat, koja je imal 20 godina je takoe ubijena.

Dok smo pokopavali ubijene i spaljene ljude u Khaibakhu, ostavili smo
straare blizu jezera Galanchozh da paze na vojnike. Mi smo obavljali
denazu za svaku osobu posebno, Zhandar Gayev je obavljao molitvu. Bez
odmora, iako nam je dolazilo slabo zbog mirisa izgorjelih tijela, zakopavali
smo ljude dva dana i dvije no!i...

Kada je glavna faza ovog pokolja nad #eenima zavrena, lov na one, koji su bili
sretni i koji su uspjeli se skloniti je poela. Ruska vojska je koristila sve to je imala u
svome arsenalu da istrijebi one koji su uspjeli da pobjegnu. Praksa da se truju oni
koji su sluajno preostali sa otrovanom hranom je bila vrlo iroko primjenjivana.
Otrovana hrana se koristila i u ubistvima #eenena u egzilu. Iskreno govore%i, nije
jasno zato su to radili. J e li to bilo zbog nekih eksperimenata ili da se smanji broj
#eena u egzilu- to jo uvijek nije jasno.

Ovaj aspekt ruskih zloina je bio tema na konferenciji Me'unarodni zakoni i
#eenska republika (koja se odrala u Krakovu 8-11 decembra 1995.godine). J edan
od uesnika, profesor Ivan Bilas, izaslanik ukrajinskog Parlamenta, citirao je podatke
iz ruskih arhiva iz 1949.godina, iz kojih se jasno vidi da su deportirani #eeni bili
hranjeni sa otrovnim prehrambenim artiklima. U dokumentu su oni nazvani hrana
iznena'enja. Prema podacima koje je iznio iz tih arhiva, bezbrojni recepti za
trovanje hrane su bili propisani. Tako,npr, da bio
otrovao 1kg brana, bilo je preporueno da se
doda 1g bijelog arsenika, 10 grama na 1 kg soli.
J o jedan otrov, arsenik-sodiumova sol- je bila
propisana za e%er i vodu. Hexogen je bio dobar
za ulja. Ovdje se navodilo jo 'avoljih recepata i
mjera, te sigurnosnih savjeta za one koji bi
dostavljali tu hranu iznena'enja.

Na ovoj istoj konferenciji, jo jedan uesnik Richard Bochan, izaslanik gradskog vije%a
Krakowa, iznio je svjedoenja Poljaka koji su isto bili deportirani, svjedoili su o
udnim, masovnim umiranjima oigledno zdravih i jakih #eena. Nisu samo Poljaci
bili ti koji su primjetili udne i iznenadne smrti #eena, nego o tome postoje
svjedoenja deportiranih koji su bili pripadnici drugih nacija. #injenica da laboratorije
smrti za #eene su postojale do 1949.godine dovodi do zakljuka da je trovanje
#eena sa hemikalijama bila praksa ve% due vrijeme.

Dziyaudin Malsagov svjedo$i o tome: Trupe su trovale hranu i ostavljale
ih- krekere, e!er, za$ine itd, itd. Mnogi &e$eni su umrli zbog trovanja.

Makhdan Tushayev, koji je roen 1926.godine, svjedo$i: Vojnici su
nemilosrdno ubijali stanovnike planina, ostavljali su otrovane krekere i
kola$i!e, te drugu hranu. Pregladni &e$eni su ih jeli i umirali su. Mi smo
susretali jedni druge i razmjenjivali vijesti. Ve!ina naroda u planinama je
tako saznala da hranu koju nau ne smiju jesti.

Djabrail Gakayev, poznati historiar koji se bavi eenskom politikom historijom,
pie u svojoj knjizi Eseji o eenskoj politikoj historiji (Moskva, ChKTs printing
house, str 37-50) da su u zadnjih 450 godina #eeni bili izloeni ak 16 puta,
potpunoj ili djelominoj deportaciji od strane ruskih vladara.
Osim toga, sude%i prema naredbama J elcina, koje su bile tajne i koje su nedavno
procurile u javnost, Gakayev vjeruje da je 1994. godine Moskva usvojila novu
formu deportacija tzv. dobrovoljno prisiljavanje. Kao to je poznato, u tome
agresori nisu uspjeli u prvom ratu.

Gakajev istie da su mnogobrojni ruski historiari namjerno pokuavali da umanje
injenice o broju ubijenih #eena, da bi na taj nain ublaili ruske zloine koji su
poinjeni.

Anatomija ruske lai i tenje za falsifikovanjem i
igranjem sa historijskim injenicama nije
doivjela nikakve promjene ni u sadanjosti.
Navedimo samo jedan primjer. 1998.godine,
kada je nacistiko raspoloenje bili izuzetno
prisutno u Rusiji, u Moskvi je publicirana knjiga
dvojice ruskih autora N.F. Bugaia i A.M. Gonova
pod naslovom: Kavkaz: Nacije u posebnim vozovima. U toj knjizi autori besramno
nastoje da opravdaju barbarske deportacije 1944.godine. Osnovka misao knjige
jeste: Vlada SSSR-a, prave%i teke odluke, imala je pravo da uspostavi red u zemlji!

J edini razlog zato za genocid nad #eenima nikada nije saznala ira javnost jeste to
to Rusi nisu nikada bili neka pobije'ena strana. Rusko zlo, zlo njihovih zvjerskih
dravnih tradicija, nije nikada objavljeno, te i danas ometa napredak mira i progresa,
i jo uvijek ima svoj razorni uticaj na svoje susjede i na razvoj okolnih naroda.

Kada se analizira ruska bezosje!ajnost i neizmjerna okrutnost, uvijek se
postavljaju ista pitanja. Koji je razlog takvog barbarizma?

&itaju!i hronike pisane od strane Rusa u 19. stolje!u, materijale o
deportacijama 1944.godine, dananja krvava svjedo$enja iz &e$enije, mi
uvijek nalazimo elemente neizmjerne okrutnosti i o svim mogu!im
pokuajima da se rtva ponizi. Nije jasno zato ljudi moraju biti mu$eni,
gueni, spaljivani, sje$eni u komade, zakopavani ivi? Mogli su upotrijebiti
mnogo humaniji metod za svoj prljavi posao, ubijaju!i ih streljanjem
naprimjer.

Zato se oni ponaaju ovako?ta to Rusi trebaju? Moda trebaju zemlju?
Koja je poenta njihove okrutnosti i takvih glasnih, prosta$kih i neizmjernih
lai! Zato $ine sve mogu!e da ih ljudi zamrze?
To je besmisleno.To je i glupo gledaju!i sa prakti$ne strane. J e li odgovor
na ovo pitanje duboko zakopan u misteriji ruskih dua. Zato je
humanizam u Rusiji jedino briga disidenata?
Mahdan Tushayev, roen 1926.godine, u svom svjedo$enju 1992.godine je
rekao: Moram re!i da su me Rusi napravili okrutnim. U zatvoru sam bio u
stanju da stalno $ekam svoju egzekuciju. O$ekivao sam stalno smrt tamo.
Nisam imao nita da izgubim. Nisam vjerovao da !u preivjeti, zbog toga
to sam gledao kako su ubijali &e$ene u zatvorima, kampovima, svugdje iz
samo jednog razloga-zato to su bili &e$eni.

Preveo CrniLeptir