Katalog gresaka u Afganistanu (Michael Scheuer)

Afganistan je ponovo izgubljen za Zapad, ak i ako proljetna ofanziva u

kojoj uestvuje 5000 koalicionih cojnika uspije na jugu zemlje. Gerilski
napadi mogu trajati mjuesecima i godinama, ali jasno je da se situacija
preokrenula. Kao i Aleksandar Makedonski, Britanci i Sovjete prije koalije
prerdvoene SAD-om, inferiorni afganistanski gerilci prislilili su superiorne
zapadnjake vojne snage na put koji vodi evakuaciji. ta je prouzrokovalo
ovaj scenatio koji se ponavlja kroz historiju?
Gledajui uopeno, poraz zapadnjakih snaga u Afganistanu ponavlja se iznova iz
razloga to Zapad nije razumio afganistansku tvrdou, strpljenje, neosvranje na
nedostatak resursa i njihov ponos koji ih krasi kroz historiju.I iako su strane snage u
Afganistanu uvijek modernije i bolje obuene i naoruane, one su konstantno
pobjeene sa istim malim, iznenadnim gerilskim napadima i zasjedama, kao i sa
samom topografijom zemlje koja omoguava Afganistancima da se povuku, sakriju i
napadnu drugi dan.
Sa novim okretom u ovom pravilu suoili su se nekada Sovjeti, a sada amerika
koalicija, a on je sigurna luka za Afganistance koju oni nalaze u Pakistanu. Ovo je
osnovni odgovor zato je u historiji bilo toliko mnogo poraenih agresorskih armija u
afganistanskim planinam.
Zadnja epizoda u ovoj historijskoj tradiciji ima nekoliko istaknutih karakteristika.
Prvo, zapadne snage, opet bolje naoruane i tehnoloki superiorne, su malobrojne.
Danas zapadne snage U afganistanu ne preleze 40.000 vojnika. Ako se iskljue trupe
za podrku i NATO kontingenti koji su oznaeni kao neborbeni, i koji uestvuju u
rekonstrukciji , gradei kole, kopajui izvore i popravljajui irigacioni sistem, stvarne
borbene jedinice broje jo manje ljudi, a imaju zadatak da kontroliraju ogromu
zemlju sa nekim od najveih planina na svijetu.




Drugo, zapad je podcijenio snagu talibana i njihovu prihvatljivost afganistanskom
narodu. Kada je izvrena invazija 2001.godine, glavne mete Zapada bile su lideri al
kaide Osama bin Laden i Ajman al Zawahiri te talibanski lider mula Omar te njihovi
vii saradnici. Poto je ova operacija imalo posebnu grupu kao metu, afganistasnko
pakistanska granica nije zatvorena, te na taj nain je doputeno da pobjegnu ne
samo oni nego i najvei dio njihovoh elitnih jedinica.
Ti vojnici koji su tada se povukli sada se vraaju u jo veem broju, bolje su
naoruani, istrenirani i organiziraniji su nego to su bili kada su se povlaili. ini se
ustvari da je broj snaga koje ine Talibani i njihovi saveznici-al kaida, jedinice
Gulbuddina Hekmatyara i Jalaluddina Haqqania izmeu ostalih, najmanje iste brojem
kao i jedinice koalicionih snaga.
Ovome treba dodati da lanovi ovih jedinica nisu samo ostaci Talibana ili neki novi
regruti;prije svega, to su veterani prijanjih ratova koje amerike snage nisu uspjele
unititi u napadu 2001-202. godine. Talibanske snage nisu nove, ine ih stari, iskusni
mudahedini koji su, ako to je rekao bivi predsjednik Nixon, prekaljene, odmorene i
spremne da vode dihad.
Zapadni lideri u Afganistanu takoe su svjesni da mnogi Afganistanci ne bi bili
nesretni da se Talibani vrate. Mnogi od ovih razloga lee u injenici da je koalicija
predvoena od Amerikanaca propustila da uini ita pozitivno u zemlji. Prije invazije
2001.godine, talibanski reim nije bio ba obljubljen, ali je bio cijenjen zbog
uspostave reda i mira u najveem dijelu Afganistana. Iako su ene morale da ostaju
u kui, mali dio djevojaka je mogao da ide u kolu , veina ruralnih Afganistanaca je
mogla da rauna na sigurnost za sebe, svoje familije i za svoje farme i poslove.
Pobjeda koalicije je sklonila talibanski zakon reda i mira, umjesto da odmah instalira
zamjenu za njega-zato nikada nisu imali dovoljno trupa- koalicijski lideri su se
odluili na izbore, sprovodei enska prava i stvaranjem parlamenta, dok je u
najveem dijelu ruralnog Afganistana se vratila anarhija i razbojnitvo te zakon
gospodara rata koje je prevladavalo u predtalibanskom dobu.

Ono to je napravilo stvari gorim nego to jesu jeste i injenica da i one stvari koje
su koalicijske snage uspjeno napravile poput izbora i oslobaanja ena samo
pojaalo napade u samom Afganistanu na bazi milenijumskih socijalnih, plemenskih i
religijskih razloga. I dok su se Afagnistanci suoavali sa realnou sve veeg
kriminala, i dok su smatrali da im je kultura pod napadom, nije onda iznenaujue da
su talibani u takvom stanju bili dobrodoli.



Trei problem za koalicijeske snage jeste vrijeme koje su proveli u Afganistanu. Sada
ulazimo u estu godinu okupacije, a zapadni lideri nisu samo suoeni sa neprijateljem
koji je jai nego to je bio 2001.godine, nego i sa izdvojenou i antizapadnim
osjeanjima cjelokupnog afganistanskog naroda.
Iako neksenofobini, Afganistanci su historijski gostoljubljiv narod i ponaaju se
zatitniki prema strancima posjetiocima koje smatraju dobrodolim i pozvanim. O
ovome svjedoi odnos prema bin Ladenu. Ali u isto vrijemo imaju vrlo malo strpljenja
za one strance koji ele da vladaju sa njima. Danas, Afganistanci osjeaju da sa
njima vladaju loe stranci i to sa dvije strane: od strane amerikih koalicijonih snaga i
od strane prozapadnog, nominalno islamistikog, deplemeniziranog i korupcijom
protkanog Hamida Karzaija i njegove vlade.
Shvatanje da se stranci sa njima prdaju, zajedno sa irenjem ratnih aktivnosti, malo
rekonstrukcije i endemskog razbojnitva, stvorilo je plodno nacionalistiko okruenje
za Talibane i njihove saveznike koje ovi iskoritavaju. Naposljetku, koalicija
predvoena od SAD-a se sada suoava sa novom erom koja je poela i koja podsjea
na doba sovjetske okupacije i vrijeme stalnoh dihada.daleko na periferiji islamskog
svijeta, Afganistan je postao kljuni dio muslimanskog svijeta i njegove savjesti za
vrijeme afgansko sovjetskog rata 80-tih godina.
Rat je skrenuo panju muslimana, posebno Arapa, na sudbinu njihove afganistanske
brae , to je dovelo do obezbjeivanja golemih koliina oruja i novca za njih, kao i
dolazak boraca da pomognu Afganistancima. Afganistan im je vratio ovu pomo tako
to je pobijedio Crvenu Armiju, darujui na taj nain islamskom svijetu prvu veliku
pobjedu nad nevjernicima i zapadnim snagama u zadnjih nekoliko stotina godina.
Afganistanska pobjeda je bila prekretnica, i baza za okupljanje islamistikih pokreta iz
cijeloga svijeta.
Danas, mnogi muslimani neafganistanci ponovo smatraju da je Afganistan pod
okupacijom i da ga mue drugi nevjernici, tj. amerika koalicija. Ovo je jo pojaano
injenicom da se afganistanski rat deava uporedo sa ratom u Iraku, to stvara
osjeaj da se islam nalazi pod nevjernikim napadom. Kao rezultat toga, poplava
pomoi i sredstava, oruja i boraca afganistanskim gerilcima nije toliko velika kao u
Iraku, ali je sve jaa, to se moe vidjeti u poboljanju talibanskih vojnih akcija koji
oni izvode protiv koalicijskih snaga.

Takoe se vidi veza u naporima da se dijele i razmjenjuju iskustva iz ova dva rata,
gdje se irake ratne vjetine poput samoubilakih napada i postavljanja
improviziranih eksplozivnih sredstava prenose i u Afganistan, dok afganistanske
vjetine u napadu na helikoptere poraju sastavni dio smrtonosnog oruja irakih
gerilaca. Budunost zapadnih snaga u Afganistanu nije svijetla, i ono to je
obeshrabrujue jeste injenica da je Zapad sam kriv za svoj poraz zbog toga to nije
dovoljno i adekvatno prostudirao lekcije iz historije.

Counterpunch.com