3. maj/svibanj 2014. Pogledi 37 Pogledi 3. maj/svibanj 2014.

36
Plakat
Izlaga~ki prostor TKD [ahinpa{i}, partnera u organizaciji Sajma
Ibrahim Spahi}, predsjednik UIK-a BiH partnera u organizaciji Sajma
Pi{e: \or|e Kraji{nik
K
ada je 2013. godine umro
Mirko Kova~ u intimnim
pribje`i{tima ili ~ak osa-
mljenimpe}inama(jerpe-
}inejesuono{tomi danasnamikro-
planutra`imokakobi seutoj ljeko-
vitoj tami sa~uvali, konzervirali i
skrili odsvihpo{asti kojenamsero-
jenadglavama) onihkoji suspram
ovogpiscagajili odre|eneemocije-
iakojeuobi~ajenodaseemocijemo-
gu imati samo spram onih koji su
nambliski i poznati, akadasupisci
upitanju, spramnjihovihdjela(jer
ljubiti likpisca~estomo`ebiti i ne-
ugodnastvarzaonekoji njegovuli-
teraturupo{tuju)-~inilose, dakle, da
jeoti{aonekokoje, bezobziranasve
te nepremostivosti izme|u pisca i
njegovihpo{tovalaca, blizak i svoj-
ta. Nije to nastojanje da se
patetizacijom-jerkadgo-
vorimo i pi{emo o Mirku
Kova~u, stvarjepo{tovanja
spram njegovog djela i
stvar mentalne higijene
nezapasti ubanalnoi pa-
teti~nonagva`danje-pri-
bli`imoovomepiscu. Kao
{to je to na{, neopjevani,
obi~aj da se posmrti pis-
ca u~inimo njemu blis-
kim, kako bi ne{to od te
svjetlosti mraka {to pravi
krug oko njega i nas
okrznulo. Paseponovina-
mapi{unekrolozi, svisesa
sjetomprisje}ajudrugova-
nja i susreta sa piscem,
svi su, eto, bili njegovi sa-
plemenici i naistoj strani
na tom mu~nom putu
kroz krvgubili{tai u`are-
navrataodutrobe, svima
jepisacrekaodaiznimno
cijeni njihovodjelo, pase
sada preko mrtvog pisca
nastoji proturiti i u{i}ari-
ti pone{to za sebe `ivog.
Nemaveze{tojeistinane{topo-
svedrugo. Panismoli davnousvo-
jili maksimudaomrtvimagovorimo
svenajbolje. Akadihspustimouhla-
dnuzemljugrobnicei vje~neti{ine,
tadmo`emokakoho}emo.
Veliki pripovjeda~
Ne, nije ovdje o tome rije~. Kada
jeMirkoKova~odsvojebolesti na
smrt, na`alost, ne vi{e one metaf-
zi~kei mladala~keopsesijetrideset
i tre}egodine`ivota, oti{aozauvijek,
taj gubitaki prazninunatommjes-
tugdjejeKova~kaopisac, uprkosto-
me {to suostala njegova djela, sta-
jao, osjetili surijetki. Neneki odabra-
ni duhovni sljedbenici ovogapisca,
ve}oni koji subili spremni zapliva-
ti i zagacati upi{~evimgustim, mu-
~nim i mra~nim pripovjeda~kim
vodama, oni koji su imali snage
hvatati seuko{tacsasvimtimrana-
ma, ponorima, razvratima, prozra-
~nostimai pukotinamakojejenje-
govaknji`evnost nosila. Timesene
nastoji kazati da se Kova~evo djelo
mora posmatrati kao nekakav ek-
skluzivitet, iakoposvemuonojeste
endemskouna{oj literaturi, ikaone-
kaposebnostkojajedostupnasamo
zaodabrane.
Me|utim, Kova~nijepisackoji je
ikada slovio za intelektualnu zvi-
jezdu, onaj predkimesuni~icepa-
dali i komesusedivili, tonjemuni-
ti jetrebalo, niti bi, ~ini se, ovaj pisac
toikadai prihvatio(Pai akojeusvo-
j i m
poznijim godi-
nama Kova~ mo`da djeli-
mi~noi pristajaonatuulogunajve-
}eg`ivu}eg, onipaknijenikadaiz-
gubioosje}aj zamjeruusvemuto-
me). Sasvojomknji`evno{}u, Mir-
koKova~ sekretaopredjelimagdje
ba{ nezalazeoni koji nemaju`elu-
dac za neprestana, vertigonalna,
putovanjakrozoniri~kei ko{marne
slikejednejurodivestvarnosti. Kova~
nijepitak, onsenemo`e~itati lako
i uletu, ili sebarnijemogaotako~i-
tati, niti semo`ebanalizirati, nezgra-
pnocitirati i mrcvariti frazeologijom.
Kova~evodjelo, kakonjegovi puni
tminemladala~kirukopisi, takoioni
iz blagog`ivota - kadapisac pred
provalomtminedevedesetihgodi-
nadvadesetogvijeka, shvatadasusvi
oni demoni i svaonamonstruozna
i utvarnaprovi|enjaiznjegovelite-
rature, iznjegovihslutnji, postalaza-
istavidljivai otjelotvorena- nikada
nisubili literaturazakojomsepose-
zalos lako}om. Ve}jetobilai osta-
laknji`evnost ukojusemoraponi-
rati dugo, sizo{trenimosjetilimai ~i-
tala~kimkonvulzijama.
Paiakose, ipak, kakojetoveoma
razlo`noi ta~nousvomesejuoKo-
va~udetektovaoMirnes Sokolovi},
ujednomtrenutkui sampisacodlu-
~io na svojstven na~in ubla`iti
svojeranijeromaneiknjigepripovje-
daka, ~estoizbacuju}i one dijelove
koji sumuse~inili prenagla{eni i ko-
ji su, premanjegovomsudu,
gu{ili umjetni~ke domete
njegoveproze, toni tadani-
jepostalaliteraturalakopro-
hodna. Dakle, bez obzira
nato, Kova~evodjelojei da-
lje ostalo, za sve one koji se
usude za njim posegnuti,
jedno neizvjesno putova-
njepunoporo|ajnihmuka,
ali tolikomajstorski izvede-
no da ste sa njim, za
An|ulom, spremni si}i u
pakaosami.
Akopostoji knjigakojaje
kvintesencija cjelokupnog
knji`evnog `ivota jednog
pisca, ondajezaMirkaKo-
va~a to njegova posljednja
knjigaVrijemekojeseuda-
ljava. Onasemo`e-jerpisac
nijeuspiouobli~iti jekakoje
kona~no bila zami{ljena u
njegovoj radionici (nedosta-
je nekoliko poglavlja za ko-
jejeimaospremneokvire)-
do`ivjeti i kao nedovr{ena.
Ali, nije li i Kafkin Zamak
ostao nedovr{en, pa je i
pored toga neporecivo remek-
djelo?Zapravo, tanedovr{enost
jesteono{tojeuknjizi Vrijemeko-
je se udaljava izrazito epifanijsko.
Nekeknjigemagijomkojunoseje-
dnostavnonemogubiti zavr{ene, ne
mogubiti ispisane. Stoga ono{tou
njimaostanekaoposljednjare~eni-
ca nedovr{enog rukopisa, ostaje
kao konopac koji visi na razme|u
dva svijeta, kaokanal komunikaci-
je, kojimpisacostajeurazgovoru
saonimakoji ga~itaju.
KakojeKova~nauvodnimstrani-
cama ove knjige - koju je sude}i
prema njenomsadr`aju predano i
kako sam u prologu navodi, testa-
mentarno, godinamagradio-ozna-
~io, rije~jeoromanu-memoarima.
Odsamoganjenogpo~etkajasnoje
zasvakogakojeMirkaKova~a~itao
dajeono{toonadonosi sabiranjei
svo|enjebilansajedneintelektual-
nei`ivotnepri~e. Mo`dabigrubobi-
lore}i daseKova~uVremenuko-
jeseudaljavaopra{taod`ivota, zar
je to uop{te mogu}e svjesno raditi
doknekucneodsudnozvono, aline-
dvojbenojedaovaj veliki pisac, mo-
`dai, kakoka`eFilipDavid, poslje-
dnji veliki pisacna{egjezika, svojom
testamentarnomknjigom nasto-
ji izsvog`ivotapo~istiti sveonene-
ra{~i{}ene~esticei zaostatkepro{log
`ivota, kojesugamu~ilei radovale.
Patojeste, krozcijeluknjigu, jedno
velikospremanje. Uzto, Kova~nas-
toji odpropadanjai i{~eznu}aspa-
sitijedandavnopotonulisvijet, jednu
generacijukojujesvojimmrzila~kim
~izmamapregaziosvenadiru}i mrak
raspadai kasapljenjajedneZemlje.
Jasnoje, svetoseodnosi vi{enaonaj
memoarskidiooveknjigeiutompo-
gleduseonamo`esmatrati poslje-
dnjombilancom ovoga pisca (ko-
joj suprethodileknjigeElitagoraod
ruljeiPisanjeilinostalgija). Ali, Ko-
va~ je veliki pripovjeda~, koji ne
pravi naglei nepromi{ljenepoteze.
Svejeovdjesadistancomi mudro-
{}uodvagano, uvr{tenoi ispri~ano.
IVrijemekojeseudaljavazatojes-
teveli~anstvenrukopis, ukojemsu
doslovceprovedenasvaonapoeti-
~kana~elaizprozeMirkaKova~a, od
njegovih po~etaka do ove knjige.
Takoonamo`ebiti posmatranai kao
knjiga-enciklopedija,ukojojjesabra-
nosveono{tojeovaj pisacikadana-
pisao, ali i svi oni ljudi i ljudi-pri-
vi|enja koji su kroz njegov `ivot
prolazili.
Kova~nasodpo~etkausvojepri-
povijedanjeuvodi neprestanimsu-
mnjamai nelagodamazbogtoga{to
pi{ememoaristi~kuprozu, kaodase
brani samodsebei svojihsje}anja.
Onse~aki pomalognu{atoga. Uvi-
jekmujebilodosadno~itati nakla-
panjaostarjelihpisacaopro{lom`i-
votui nastoja}e~itaocaneumarati
nataj na~in, ka`e. Iupravoigranjem
saautoironijomi savelikimknji`e-
vnimpo{tenjem, MirkoKova~ni je-
dnog trenutka, tokom cijele knjige
Vrijemekojeseudaljava, nepropu-
{tani jednuprilikudasebekazni
zbognekezabludeizpro{losti. Vje-
{tosesamoironizirai kudi, i nematu
ni{taodonepohotnestara~kesuje-
te kada se slike iz `ivota nastoje
uljep{ati i popraviti. Iako ispisuje
povijest jednograzdoblja, sagaleri-
jomlikovautemeljenihustvarnos-
ti (koji se`u od Tina Ujevi}a, preko
Leonida [ejke, Milo{a Crnjanskog,
Milovana\ilasa, IveAndri}a...), ko-
jaimai svojeemotivnei sentimen-
talne sekvence, Kova~ ne pada u
zamkudabudeonaj koji zaradsvog
mirapre{u}ujefaktografju(Tosebar
Kova~u nikada nije desilo!). On ne
{tedi ni sebe, ni svoje bli`nje, ni
svojeprijatelje, ni svojeneprijatelje.
Pa iako se ponekad desi da Kova~
svojomknjigomsklizne, ljudskijeda-
kako, uemotivnomalorazdra`eni-
jestanje, onve}nanarednoj strani-
ci ne zaboravlja da vehementno
proka`e tokaoposrnu}e. Atojeste
odraz majstorstva, odraz mjere i
ogromneintelektualnesamosvijes-
ti i permanentnesumnje, prijesve-
gausebesamog.
Veli~anstvene minijature
Osnovnoje pitanje ove knjige, ili
sebartako~ini, {tajezapravounjoj
roman, a{tasumemoari. Danema
stvarnihistorijskihlikova, Kova~evih
prijatelja, poznanika, ljubavnica i
onihkojejetokomsvog`ivotasusre-
taoi skojimajeprovodiovrijeme, ne
bismoseni trenutkalibili dali jeovo
~istaromanesknaprozailine. Ali, bez
obziranato, bezobziranataj ambi-
gvitetpostavljenusamompodnaslo-
vuoveknjige, uknjizi Vrijemeko-
jeseudaljavajenemogu}ei ukraj-
noj liniji nepotrebnopovla~iti tudi-
ferenciju. Jednostavno, Kova~evo
pripovijedanje je takvo da niste ni
svjesni kad vas on iz memoarskog
prisje}anjanaepizodeizranih{ez-
desetih, sedamdesetihi kasnijihgo-
dina dvadesetog vijeka, magijom
uvu~eu~istuknji`evnost (Akaoda
sve{topi{e, nije~istaknji`evnost!).
Potreban je samo trenutak neo-
prezai ve}stezakora~ili tamogdje
neznate{tajezaistafkcija, a{tasje-
}anjaili bartodapretenduju(Pi{~e-
voj memoriji moramo vjerovati.).
Kaodajeto, uostalom, i va`norazli-
kovati! One se tako mo}no i vje{to
maskiraju, preklapajui upli}ujedna
udrugudatvorecjelinuizkojeisija-
va kova~(evs)ki majstorluk u pu-
nomzna~enjuterije~i kaometafo-
rezaknji`evnostvaranjeMirkaKo-
va~a. Samo je dovoljno prisjetiti se
epizodeukojoj pisacispisuju}i svo-
je gimnazijsko razdoblje, mu~no
polaganjeispitai borbusabirokra-
tizovanimsistemom, govori odire-
ktoru gimnazije koju je poha|ao
Petra{inuNikitovi}u. Kova~game-
moarski takopreciznokarakterizira
-karakterizacijasvihlikovakojisepo-
javljujuuovomromanu-memoari-
majeuknji`evnostiju`noslovenskih
prostoramagijajedinoKova~usvoj-
stvena - i samo u jednomtreptaju,
kadaseNikitovi}uzanosu, dabiu~e-
niku saop{tio ne{to, uhvati za kraj
stola za kojimsjede, zaiskri Nikito-
vi}kaosavr{enoizgra|enknji`evni
lik. Vi tojednostavno, akoliteraturu
}utite, moratevidjeti. Tojednostavno
zabljesne i zaslijepi kaoo{trica no-
`a pod sun~evom svjetlo{}u. Taj
mali, ali savr{enrez, i mnogotakvih
doarabeski dovedenihmalihrezo-
va tvore veli~anstvene minijature
odkojihjesastavljenaknjigaVrije-
mekojeseudaljava.
U ovoj knjizi Mirka Kova~a ima
mnogo briljantnih momenata koji
svojomatmosferomneodoljivopod-
sje}ajunaKova~evuprozuizrazdo-
bljaNebeskihzaru~nika. Pisacseod
stvarnosti neprestano brani doku-
mentaristikomi fantastikom. I koli-
kogodizgledalosugestivnotonje-
govoneprestanokopanje popo-
`utjelimlistovimaizfascikli ukojeje
godinamapohranjivaosvojezapise,
mi nanivouprosedeauo~avamoda
je to igra sa ~itaocem, njegovo za-
vo|enje i zametanje u smetovima
knji`evnosti. [tojeKova~usvimsvo-
jimprozamarazviodokrajnjihgra-
nicamogu}eg.Slikesutako|eveoma
va`ansegmentoveknjige. Kova~sli-
kama, zapravo glosiraju}i iz njih,
ispisujenekeodnajboljihmomena-
tauna{oj knji`evnosti. Posebnosu
tooneepizodekojeseodnosenapi-
{~evaoca. Apotom, itojeono{tonas
upu}uje na Nebeske zaru~nike,
mi seuovoj knjizi MirkaKova~asu-
sre}emo~estosaonimpukotinama
krozkojeodjednomusvijet ispadne
i jednakotakoiznjegai{~ezneneki
sinrazmetni, nekautvarazakojuni
pisac samnemaobja{njenjaotkud
jedo{ao. Dabi gatopotomunekom
neobja{njivomspletuokolnosti sna-
`nopogodilokaoobjava. Svejetuu
svojstvu slu~aja, tog, kako Kova~
ka`e, najve}egprijateljapripovjeda-
~a. Mnogoje takvihepizoda uovoj
knjizi kojejasnosvjedo~edasuzais-
tinskeme{tresva~udesadostupna
i sanjimaudosluhu. Pajepitanjeda
li bi uknjiguVrijeme koje se uda-
ljavai FehkoJan~i}imaonanjenim
marginama{taumetnuti kakobi je
popravio.
Mirko Kova~, to sa sigurno{}u
mo`emore}i, pisac je kojeg}emo
tek ~itati. Jer }e se na Kova~evoj
knji`evnosti zrcaliti dometi na{eli-
tera(tu)rne budu}nosti. Ako nje
bude, a moralo bi je biti, onda }e
djeloMirkaKova~abiti na{ Olimp
i prozor kroz koji }emona knji`e-
vnost gledati. Ali utimpogledima
- to bi pogubno bilo - Kova~evo
djelo ne smije postati jo{ jedan
materijal za epigonsku recikla`u.
Ona je jednako po knji`evnost
maligna, kao i pre{u}ivanje ovog
piscakoje je biloprisutnodobrim
dijelomu na{oj kulturi. Vrijeme
kojeseudaljava, nakraju, veli~an-
stvenojeostvarenjei posljednji ru-
kopis na polici jedne autorske,
borhesovski shva}ene, vje~ne bi-
blioteke, kojomsezaokru`ujei op-
kru`ujejednaneponovljivaspisa-
teljska imaginacija.
ROMAN-MEMOARI
Kako je Kova~ na uvodnim stranicama ove knjige - koju
je, sude}i prema njenom sadr`aju, predano i kako
sam u prologu navodi, testamentarno, godinama
gradio - ozna~io, rije~ je o romanu-memoarima.
Od samoga njenog po~etka jasno je za svakoga ko je
Mirka Kova~a ~itao da je ono {to ona donosi sabiranje
i svo|enje bilansa jedne intelektualne i `ivotne pri~e
Ali, nije li i Kafkin Zamak ostao nedovr{en, pa je i pored toga neporecivo remek-djelo?
Osvrt
Enciklopedija
`ivota i smrti
Vrijeme koje se udaljava (roman-memoari), Mirko Kova~, Fraktura,
Zagreb, 2013.
GALERIJA LIKOVA
Iako ispisuje povijest
jednog razdoblja,
sa galerijom likova
utemeljenih u stvarnosti
(koji se`u od Tina Ujevi}a,
preko Leonida [ejke,
Milo{a Crnjanskog,
Milovana \ilasa, Ive
Andri}a...), koja ima
i svoje emotivne i
sentimentalne sekvence,
Kova~ ne pada u zamku
da bude onaj koji zarad
svog mira pre{u}uje
faktografiju (To se bar
Kova~u nikada nije
desilo!). On ne {tedi
ni sebe, ni svoje bli`nje,
ni svoje prijatelje,
ni svoje neprijatelje
Pogledati, prelistati i... Dolazak/odlazak posjetitelja (ovjekovje~eno tre}eg dana Sajma)
U ba{ti Bosanske ku}e, naravno, i drvo je zasa|eno