A. (ALFA) 1.

knjiga
- ''svi ljudi tee znanju po naravi''. ''Znak je toga ljubav prea osjetilia! jer i
mimo koristi ona se vole sama za sebe''. Pogotovo nas raduje osjetilo vida, jer od njega
imamo najveu spoznaju i uviamo najvie
- kod nekih ivotinja se iz osjetilnosti raa pamenje, kod drugih ne. Ove s pamenjem su
razboritije. No postoje i one koje imaju umijea i promiljaje, a to su ljudi! ljudia iz
pamenja nastaje iskustvo, tj. ljudi imaju najdue pamenje i time najkorisnije. "judi
pamte jednu stvar koju vide vie puta i tako im nastaje pojedinano iskustvo. " znanost i
uije#e ljudia dolazi iz iskustva. Umijee nastaje tako da iz mnogih pomisli ste#enih
iskustvom nastane jedna opa pretpostavka o sli#nim stvarima
- za $inidba iliti djelovanje takoer je vano iskustvo! iskustvo je tu vanije nego naelo
- iskustvo je spoznaja pojedina#nosti, a umijee openitosti. $vaki in je pojedinaan.
%akle, ako #inimo neto po opim na#elima, a ne pojedina#no, #esto emo grijeiti
&npr. lije#i se bolje pojedina#no nego po opem'
- ipak, vie (ijenimo uje%nike)tvor&e nego iskustvenike)rukotvor&e, jer
smatramo da u njihovom umijeu lei znanje i umjenost, a ne u iskustvu rukotvora(a.
*er, iskustveni(i znaju to, ali ne znaju zato + ne poznaju uzrok + dok umjeni(i
znaju zato, znaju uzrok. Oni nisu djelatni, ali poznaju uzrok, i zato su mudriji od
djelatnih
- znanost je via od iskustva, jer umjeni(i mogu pou#avati, a iskustveni(i ne.
,akoer, osjetila nam govore samo to, a ne govore nam zato &govore nam da neto jest,
ali ne i zato to jest tako'. -bog toga su se ljudi divili onim mudrima koji su neto izumili
ili pronali to nije dostupno osjetilima svih &on je to naao razumom, a ne osjetilima,
jasno', ne zbog koristi od pronalaska koliko zbog njegove mudrosti i izvrsnosti. ,ako je
nastajala intelektualna elita, a najvea znanja su pronaena tamo gdje je elita imala
najvie dokolice: npr. matematika u Egiptu
- iskusnik se smatra mudrijim od onoga to samo osjetilima doivljava svijet, umjenik se
smatra mudrijim od iskusnika, a misaone djelatnosti su mudrije od tvorbenih. 'udrost
( ''znanost o stanoviti po$elia i uzro&ia''
- dakle, kakvim po#elima i uzro(ima se ta mudrost)znanost bavi. /udra(em smatramo
onoga koji zna sve, koji zna openito bez pojedina#nog, koji shvaa teke stvari0 takoer,
znanosti koje postoje radi njih samih se smatraju viima i mudrijima od znanosti koje
postoje radi posljedica/koristi. /udra(e se treba sluati + manje mudar mudrijeg1
- najudriji je onaj koji zna sve podmete ()ipokeienon teelj! subjekt! ali u
sislu partikularnosti! instan&e (a ne univerzalnosti))! tj. svaki pojedini temelj. ,o su
najopije stvari i ljudima najtee za shvatiti. 2 najtonije od znanosti su one koje se
ave prvim poelima, zato to je ra#unstvo to#nije od zemljomjerstva. !ni koji znaju
uzroke znaju i pojedinanosti, tako da su oni u#eniji od ostalih'
- ta najmudrija, opa znanost je o najspoznatljivijem" a ##najspoznatljiviji su prvi uzroci i
poela" jer s pomou njih i iz njih spoznaju se ostale stvari##'
- znanost koja treba vladati je ona koja zna poradi ega treba #initi ovo ili ono. ,o poradi
ega spada pod istu znanost o prvim uzrocima, jer poradi #ega je takoer jedan od
uzroka
- ta znanost nije tvorbena, to je jasno. *er, ljuitelji mudrosti po$inju svaku udrost
$u*enje, i zanimalo ih je da steknu znanje radi znanja, a ne radi koristi0 kad su ljudi
zadovoljili sve potrebe, javila se potreba za takvom mudrou, 3ilozo3ijom! ona je
##jedina sloodna znanost" jer je jedina radi see same##. 4ilozo3ija je boanska znanost,
sve su nunije od nje, ali ni jedna bolja
- +ilozo+ija po$inje u $u*enju! ali treba zavr%iti u suprotno u razuijevanju
uzroka. $o je dakle cilj %ilozo%ije.
- dakle, valja stei znanost &episteme' o prvim uzro(ima, jer neto znamo kad znamo
prvi uzrok toga. ##&ovori se o ' vrste uzroka##! 5. uzrok je bivstvo i bit &izgleda da je ovo
causa %ormalis', 6. uzrok je tvar,aterija i podet &causa materialis', 7. uzrok je
po$elo kretanja &causa e%%iciens', a 8. uzrok je &treem uzroku opre#an, kae 2ristotel'
'poradi $ega' i -obro &%obro kojem svi tee0 causa %inalis'. No treba vidjeti o kakvim
uzro(ima su govorili raniji 3ilozo3i
- veina prvih mislila(a &misli na starije 9rke, od ,alesa nadalje' je samo za materijalne
(##tvarne##) uzroke drala da su po#ela svega, dre da postoji pratvar. Po njima nita ne
nastaje niti propada, jer uvijek ostaje podmet + sama prva tvar. ,ako ,ales smatra vodu
tim prapo#elom, 2naksimen i %iogen zrak, :eraklit vatru, ;mpedoklo sve to plus jo
zemlju &dakle, 8 elementa! vatra, voda, zrak, zemlja'. 2naksagora pak smatra da su
po#ela neograniena &neizmjerna, bezbrojna'.
- ali morali su se upitati, kako iz te jedne tvari &ili vie tvari' nastaje sve. *er, sam
podmet &koji je u ovom slu#aju pratvar' zacijelo ne ini da se on sam mijenja. Ne #ini
bron(a sama od sebe kip, prema tome treba istraiti po#elo kretanja. Neki od tih to su
govorili da je prapo#elo jedno, tvrdili su ne samo da je nepropadljivo, nego i da uope
nema kretanja0 za njih, jedno ( sve. %rugima, koji imaju dva ili vie po#ela, nije problem
priznati kretanje i stajanje, nastajanje i nestajanje.
- meutim, oni nisu znali rei kako to da u tim stvarima postoji doro i lijepo0 tek kad je
doao 2naksagora rekao je da postoji u u tim stvarima, jer vjerojatno to dobro i lijepo
nije nastalo slu#ajno. 2ristotel smatra da 2naksagora dobro govori i da je trijezan
#ovjek, a da su njegovi prethodni(i nasumi#no govorili. 2naksagora i oni koji su sli#no
govorili, istodobno su postavili uzrok ljepote kao po#elo bia, i kao ono od #ega je
biima i kretanje
- no, kako meu stvarima ima i onih loih i runih &a ne samo dobrih i lijepih',
;mpedoklo postavlja "jubav i /rnju kao po#ela &"jubav poe#lo dobrog, /rnja zlog'
- po svemu, vidljivo je da su stariji %ilozo%i postavili dva uzroka: tvar i poelo kretanja
(causa materialis i causa e%%iciens). No, oni ih postavljaju natu(ajui, bez znanosti0 i
2naksagora se slui umom kao umjetnim pomagalom pri stvaranju svijeta, dok um ne
spominje kad mu nije potreba. ;mpedoklo pak prvi uvodi uzroke kretanja &dva opre#na,
"jubav i /rnju', i #etiri tvarna uzroka, no i njemu se ima to prigovoriti.
- za "eukipa i %emokrita, po#ela su punoa i praznoa, od kojih je punoa ie, a
praznoa neie. Po njima je isto tako jedno po#elo &bie tj. tvar tj. punoa, atom', iz
kojeg pak sve razli#ite stvari nastaju razliko oblika, poretka i poloaja. No, "eukip i
%emokrit ne govore kako je nastalo kretanje u biima, kao ni ostali. Po svemu, svi
prethodni mislio(i su spoznali samo dva uzroka &tvar i pokreta#ki'
- pitagorej(i su pak kao po#ela svega vidjeli brojeve, i #inilo im se da su prije brojevi
po#ela nego tvari. Pitagorej(i i 2lkmeon tvrde da su suprotnosti poela ia &par-nepar i
tako dalje do 5< suprotnosti, koliko ih ima kod pitagoreja(a'
- od onih koji su, naprotiv, drali da je sve*jedno, Parmenid je jedno razumijevao kao
pojam/ideju, a /eliso kao tvar. Parmenida tu treba ozbiljno shvatiti jer je rekao da pored
itka ne moe biti neitka" i da je bitak jedno
- i tako, 3ilozo3i su otkrili jedan ili vie materijalnih uzroka, te jedan ili vie uzroka
kretanja. /nogi su htjeli odrediti to je neto, pa su to pobrkali s prvim uzrokom tog
ne#ega &mislili su da je %enomen ne#ega ujedno i ivstvo ne#ega, to je pogreka'
- nakon toga slijedi Platon sa svojim u#enjem. Platon je prvo od :eraklita preuzeo da se
osjetilne stvari uvijek kreu i da u njima nema znanosti, a onda je kod $okrata vidio da
ovaj trai neto sveope, i tako iz te dvoji(e izvukao konkluziju da se neprojenjivo i
ono %to sveu daje 'zajedni$ku odredbu' ne nalazi u osjetilnim stvarima! nego u
idejama. Osjetilne stvari se dakle imenuju prema idejama &ina#e, ideja je u gr#kom
sli#na oliku/%ormi, jer je gr#. idea)ideja sli#no gr#. eidos)oblik'. Osjetilne stvari
oponaaju ideje, kao to u pitagoreja(a oponaaju brojeve
- Platonu su dakle oblici &ideje' uzro&i svi stvaria
- dakle, na#ela oblika su po Platonu i na#ela bia. Po#ela su obli(i, kao veliko i malo, a
kao bivstvo su jedno &utoliko je sli#an pitagorej(ima, i u tome to smatra da su brojevi
uzro(i bivstva svemu drugome'. No, njemu nije jedno beskona#no, nego dvoje! veliko i
malo0 i brojevi su odvojeni od bitka, za razliku od pitagoreja(a
- dakle, nitko nije izloio nita vie o uzro(ima0 nitko nije nita rekao o biti i bivstvu. =ad
postavljaju dobro ili sl. kao po#elo, ne misle na to kao da se radi njega pokreu, nego im
je on samo po#elo kretanja
- oni koji sve stavljaju kao jedno, i to tjelesno, grijee. *er oni daju samo po#ela tjelesnog,
a ne i netjelesnog. > razne stvari olako nazivaju po#elima! ne razmiljaju da je prije
po#elo ono manje, od #ega spajanjem nastaje drugo
- ono to je poslije po nastanku &moda' prije je po naravi
- a ni oni koji postavljaju vie uzroka, po 2ristotelu, nisu ba neto &2naksagora i
;mpedoklo'. Ni pitagorej(i ne govore nita o tome kako dolazi do kretanja, a pogotovo
su #udni po tome to pojedinim brojevima pridaju osjetilna, 3izi#ka zna#enja
- ni oni koji tvrde da su obli(i po#ela &Platon i platoni#ari' ne stoje puno bolje! nema
naina na koji se dokazuje da olici postoje0 ako postoje, onda postoje i obli(i &ideje'
odnosa, obli(i &ideje' propalih stvari itd. "deja postoji ne sao o bivstvujuim stvaria!
nego i o nogo vi%e stvari nego %to su to one postoje#e, a kod Platona bi trebale
postojati samo ideje ivstvujueg. %akle, s obziro da su oblici bivstva! oraju
pripadati bivstvujuem
- kako dakle olici (ideje) pridonose osjetilnim stvarima. Nikako, kae 2.! ne pomau
spoznati druge stvari. +ita se ne moe izvesti iz olika/ ideja. ?ei da su te ideje uzro(i
zna#i praznosloviti
- bivstvo i stvar ne ogu postojati razdvojeno! pa kako onda ideja i stvar ija je ideja
bivstvo ogu postojati odvojeno. Ne moe nita nastati naprosto prema uzoru ako ne
postoji po#elo kretanja
- takoer je jasno kako brojevi ne mogu biti uzrok ljudima. @ope, kako geometrijski
likovi mogu sadravati 3izi#ka obiljeja poput dubokog, tekog, uskog.
- dok traimo uzrok onog opipljivog, nailazimo na uzroke toga, i tako se dalje zapliemo.
2ko je pak i veliko i malo kretanje, onda se i sami olici kreu. > na taj na#in je propalo
(ijelo &Platonovo' istraivanje naravi
- ne oe se iati po$ela svi) bi#a0 a kako netko moe znati poela svih stvari. O#ito
se ne moe zapo#eti znanje ni o #emu tako da se stvari o tome znaju unaprijed0 ako i
postoji znanost o svim stvarima, onaj tko je u#i ne bi nita mogao znati unaprijed + svo
u#enje je posredovano dosad znanim stvarima. Audno bi bilo da imamo znanje koje nam
je priroeno (kao u ,ltona" anamnesis).
/. (/01A) 2. knjiga
- isaono proatranje istine (t)eoria) je dijelom teko a dijelom lako! svatko ake
neto o naravi, i to neto je dijelom to#no, ali nikad nije potpuno. ,reba biti zahvalan i
onima koji su u toj potrazi za istinom pogrijeili, jer neki su ipak dali mnijenja i postavili
probleme.
- +ilozo+ija je znanost o istini3 jer isaono proatranju (teoriji) svr)a je istina!
kao %to je $inidbi (praksi) svr)a djelo. Ainidbi je dosta i da zna radi ega neto treba
#initi i kakvo je to sada samo po sebi, a uzrok nije toliko vaan0 no teoriji treba uzrok, jer
bez uzroka nema istine. +ajistinitije je ono to je svemu drugom uzrok istine. -ato su
po$ela vje$ni) bi#a ''nuno uvijek najistinitija'' &jer su ona uzrok drugima'
- oito je da postoji nekakvo po#elo, te da uzro(i bia nisu beskona#ni. Niti tvar ne
moe u beskona#nost nastajati od druge tvari, niti po#elo kretanja moe ii u
beskona#nost. 2 ni causa %inalis ne moe ii u beskona#nost. $asvim sigurno je u nekom
nizu ono prvo u tom nizu uzrok onom daljnjemu. 4 ne$e beskonanom nea prvog ni
posljednjeg! nego su svi dijelovi sredinji.
- ono to od ne#ega nastaje, nastaje kao nastalo od onoga to nastaje &savreno od
onoga to se usavruje' nastanak je uvijek izmeu bitka i nebitka
- svr)a + ono poradi ega je neto drugo &a nije svrha poradi #ega drugoga'. $vrha
nikako nije beskona#na, jer kad se jednom ispuni, ispunili smo krajnost. 5ostojanje
beskonanog ukida ''narav dobra''. 6naj koji ia um! sve $ini radi neega! a to ne%to
ora iati kraj
- takoer, ni it ne moemo svesti na neku uvijek dalju i dalju, manju i manju de3ini(iju
&pojam'. /oramo imati neku prvu de3ini(iju da bismo mogli dalje odreivati, i ez toga
nema spoznaje
- dakle, beskona$no ne postoji! ''a ako i oe! sao bivanje beskona$ni nije
beskona$no'' &moda moe postojati kao pojam, ali ne u stvarnosti, pojanjava "adan'. >
kad i uzroka ilo eskonano mnogo" ne i ila mogua spoznaja" jer ne ismo mogli
spoznati sve uzroke
- ono to sluamo, predavanja i primanja znanja od drugih, sluamo onako kako smo
navikli i to razumijemo ako je re#eno na#inom na koji smo navikli, a ne razumijemo ako
izlaga# izlae onako kako nismo navikli. -ato ljude treba navikavati da prihvaaju
dokaze svih vrsta, jer znanje se stje#e raznovrsnim nainima0 ako ne shvatimo raznovrsne
puteve dolaenja do znanja, neemo nita ni spoznati
/. (/01A) 7. knjiga
- da bi se ita raspravljalo o 3ilozo3iji, mora se raspraviti o dvojbama + jer, ne moe se ii
naprijed s dvije mogunosti, s dvojbom. Prvo treba dvoumiti, a potom ii dalje kad se
rijei dvoumi(a0 jer mora se i posluati obje strane
- dvojbe! bavi li se #etirima uzro(ima jedna ili vie znanosti. > treba li se ta znanost baviti
samo prvim po#elima ili treba raspraviti i moe li se istodobno nijekati i tvrditi ili ne
moe i sl.. =oliko se znanosti bavi bivstvom. 2ko vie, jesu li sve iste vrste. 2ko nisu,
spadaju li jedne od njih pod mudrost, a druge pod neku drugu vrstu. Bivaju li samo
osjetilna bivstva, postoje li i druga &npr. matemati#ka'. Bavi li se misaono promatranje
(theoria) sao bivstvia ili i prigot&ia ti) bivstava. *esu li po#ela rodovi &i ako jesu,
jesu li univerzalni, tj. najopenitiji' ili su dijelovi prisutni u svakoj stvari. Postoji li osim
materije neki drugi uzrok po sebi. *esu li po#ela ograni#ena brojem i vrstom &bilo
pojmovima, bilo podmetom/supstratom'. *esu li razli#ita po#ela propadljivih i
nepropadljivih stvari. > jesu li jedno i bie ivstvo ia tj. podmet, ili je neto drugo
bivstvo bia tj. podmet &vatra, zrak ,voda...'. *esu li geometrijski entiteti bivstva i jesu li
odijeljeni od osjetilnih bia ili su u njima prisutni.
- prvo na pitanje treba li jedna ili vie znanosti da bi se spoznala po#ela. Po#ela moda i
nisu prisutna u svim stvarima, npr. nisu u onima nepokretnima &jer, na koji na#in bi
poelo kretanja bilo prisutno u nepokretnome.'. Cto god je dobro po sebi i po svojoj
naravi, to je i svrha te time i uzrok, jer poradi njega stvari postaju i jesu. 2 ono
nepokretno nema takvu tenju poradi #ega, te nema takva po#ela0 tako ni matematika
uope ne raspravlja o dobru i zlu
- ako ima vie znanosti o razli#itim uzro(ima0 no koja je onda najvanija. 2ko je to ona
kojoj sve druge tee, onda je to ona o svrsi i doru0 ako je to ona o prvim uzro(ima, onda
je to ona o ivstvu. Die znamo o stvari kad znamo to ona jest, nego kakva je i kolika je,
te kad znamo njeno poelo kretanja.
- i za dokazna/demonstrativna poela, ona koja raspravljaju o tome moe li se
istovremeno i tvrditi i nijekati istu stvar, se moe pitati koliko znanosti se njima bavi.
-ato bi to bila samo geometrija, a ne i jo neka znanost, pita se 2.. %okazi moraju imati
po#ela, aksiome + jer mora se od ne#ega po#eti dokazivati, a ne ni od #ega. No, ako je ta
ateati$ko-logi$ka znanost odvojena od one o bivstvu! koja je ranija
ateatika ili znanost o po$elia.
- postoji li o svim ivstvima jedna ili vie znanosti. 2. kae da ne moe biti jedna, jer bi
tad znanost obuhvaala i prigotke. No, kako bi opet moglo postojati vie znanosti od
kojih se jedna bavi stvarima koje su >deje, a druga osjetilnim stvarima koje su
pojedina#nosti proizvedene od tih >deja! tako bi svaka znanost mogla imati svoju
apstraktniju znanost &svaka bi imala svoju matematiku! npr. zemljomjerstvo bi imalo
svoje poljomjerstvo', tako bi se jedna znanost bavila neosjetninama, a druga
osjetninama na ovaj na#in + a tako ne moe
- dakle, %to je po$elo,pratvar. !od ili elementi/sastojina. 2ristotel prvo daje
argumente za elemente/##sastojine##, a potom za rodove. ##-ko svaku pojedinu stvar
saznajemo pomou odredaa/de%inicija" a rodovi su poela odredaa" nuno je i da
rodovi udu poela odredljivih stvari. Aak se i jednim ili itkom neki 3ilozo3i koriste kao
rodovima.
- no, koji rodovi su po#ela! prvi ili posljednji. Obi#no su openitosti via po#ela, pa e
tako biti onoliko po#ela koliko je prvih rodova. No, jedno ni ie nisu jedan rod bia +
zato 2ristotel dolazi do zaklju#ka da prvotni rod "rodovi# ne moe (ne mogu) iti poelo
(poela). %apa#e, ako je jedno . poelo, a jedno je nedjeljivo, onda je jasno da je po#elo
nepodjeljivo na rodove. ?odovi se dijele na vrste, a ##mimo vrsta nema ni rodova##. Prema
tome, izgleda da su poela prije stvari koje se pribliavaju nerazdjeljivom nego
rodovi. No nije te stvari nisu tek tako lako odredive kao po#ela. *er po#elo mora biti
mimo onih stvari kojima je uzrok i odvojeno od njih. 2li zato bi onda neto takvo
postojalo tek uz pojedina#ne stvari, a ne se pripisivalo openitima. Prema tome,
openitije stvari bi se morale postaviti kao poela dakle, prvotni rodovi su po$ela8
- ako ne postoji nita osim pojedinanih stvari" a pojedinane stvari su rojem
neograniene" kako je mogue postii znanje o tim neogranienostima/ /oemo
spoznati sve stvari samo ako je jedno i isto, te ako ono nosi neto ope. ,ako bi rodovi
postojali mimo pojedina#nih stvari, a to je nemogue. 2li ##ako ne postoji neto mimo
pojedinanih stvari" nita nee iti spoznatljivo##. Bez toga, bez openitosti &vrsta i
rodova' ne bibilo ni znanja/znanosti, nego samo osjetilnih opaanja. @z to, nita nee
biti ni vje#no ni nepokretno, jer sve osjetnine bivaju i propadaju u kretanju. 2, ako nita
nije vje#no, ne moe biti ni nastanka
- postoji li jedno bivstvo za sve, kao to svi ljudi bivaju. Ne, jer stvari kojima je ivstvo
isto su isto. Postoji li onda mnogo razli#itih bivstava. > to je nerazlono. =ako
materija postaje svako pojedina#no.
- kako bi moglo uope biti znanja, ako nije neko jedno u svim po#elima. 2ko su pak
sva po#ela jedno, onda nema niega drugoga osim pratvari. ,ojedinano je ono to je
brojem jedno, a ope je ono to se priri#e tim pojedina#nim stvarima
- pita se imaju li propadljive i nepropadljive stvari ista ili razli#ita po#ela. 0ako mogu
jedna ia iti vjena" a druga propadati" ako su od istog uzroka. ;mpedoklo kao da
kae da /rnja razara, a "jubav skuplja sve u jedno, no 2. mu nalazi kontradik(ije!
;mpedoklo ne nalazi uzroke promjeni, iako kae da je promjena nuna. =ako pratvari
mogu biti nepropadljive, a sve drugo propadljivo &kao to je u ;mpedokla'.
- to 2. smatra dovoljnim dokazom da poela nisu ista
- poela ne mogu iti propadljiva, jer ako su propadljiva, zna#i da se raspadaju na neto
drugo temeljnije od njih + dakle tad ne bi bila po#ela
- i, kako ista nepropadljiva po#ela stvaraju i propadljive i nepropadljive stvari.
- jesu li itak i jedno pravo bivstvo bia, ili imaju jo temeljniju narav &tj. ima li neto
drugo to ih #ini bitkom i jednim'. Ako nisu jedno i bitak po sebi, to je onda po#elo.
A ako pak jesu jedno i bitak po sebi, kako e iti ita drugo mimo jednog i itka.
0ako e ia iti vie od jednoga/##
- 2. sam kae! nemogue je da broj bude bivstvo. @z to, ako je jedno po sebi
nedjeljivo, bit e nita + jer, ono to prirodavanjem ne postaje vee, niti oduzimanjem
manje, to nije ie &prema -enonu'. Ovo i 2ristotel kae! nedjeljivo moda nee
dodavanjem bivati vee, ali e #initi vie + zato i nedjeljivo moe ivati. No, kako iz
nedjeljivog nastaje neka veli#ina, pita se 2., jer sli#no je kao rei da iz to#aka nastaje
(rta
- 2. se pita jesu li matemati#ki entiteti &brojevi, to#ke, plohe...' bivstva ili ne. 2ko nisu,
onda nam izmi#e to je bitak i to su bivstva bia. Doda, vatra, zemlja, zrak... to su
trpnosti, a ne bivstva! a tijelo koje njih trpi je bivstvo &dakle, tijelo koje je vatreno,
mokro i sl. 2. kae da je tijelo manje bivstvo od povrine, povrina od (rte, (rta od
to#ke... jer ovima se ove prethodne odreuju &tj. manjima)apstraktnijima se odreuju
konkretnije stvari'. -ato su mudriji %ilozo%i smatrali da su brojevi po#ela, a manje mudri
%ilozo%i da su materije po#ela, misli 2ristotel. Bez matemati#kih entiteta uope nema
bivstva, #ini se da hoe rei 2. 2ko je tijelo najvie bivstvo, a ove stvari &matemati#ki i
jezi#ki entiteti, op.' su vie od njega, onda nam izmi#e to je bivstvo
- ako osim matematikih stvari i osjetilnih stvari imamo jo neto kao to su ideje/olici,
koji au jedno brojem, ali ne vrstom, iz toga slijedi nemogue
- postoje li prapo$ela po mogunosti ili drugaije. Ako postoje drugaije! onda ipak
ia po$ela prije nji)! jer mogunost ora pret)oditi aktualiza&iji. Ako postoje kao
mogunosti! onda je mogue i da bitka ne bude. Prema tome, ovim pitanjima o
po#elima se treba pozabaviti. *esu li po#ela uope ili kao pojedinanosti. 2ko su uope,
onda nema bivstva &jer sve oposti ozna#avaju samo takvo, a ne ovo , kae 2. 2ko su
pojedina#na, onda nee iti spoznatljiva" jer znanost o svim stvarima je neto ope +
tako da bi morala postojati po#ela prvotnija od pojedina#nih po#ela, neka opija, ako se
eli spoznati
9. (9A'A) :. knjiga
- znanost koja proatra bitak kao bitak i njegove atribute. Ostale znanosti su
djeloi$ne, one prou#avaju samo posebne mani3esta(ije bitka. 2 budui da mi
istraujemo poela i najvie uzroke, bjelodano je da oni moraju pripadati nekakvoj
naravi po sei. ,rebamo shvatiti prapo#ela bitka ne prema prigotku" nego kao prapoela
bitka
- bi#e (bivaju#e) se koristi mnogovrsno, ali uvijek prema jednoj naravi &kao to
zdravlje koristimo i u smislu posjedovanja zdravlja i u smislu stvaranja zdravlja itd.,
tako i bie, ali uvijek prema jednom po#elu'. Bie kaemo i za bivstvo, i za trpnost
bivstva, i za proizvoenje bivstva... -a bie postoji jedna znanost, kao to i za zdravlje
postoji jedna znanost + jer radi se o jednoj naravi
- +ilozo+ija je znanost koja proatra bia kao bia i kako svaka znanost trai prva
po#ela trai po$ela i uzroke bivstvia.
- jedna znanost prou#ava sve vrste bia, dok partikularne znanosti prou#avaju po jednu
vrstu ia. ;edno ( bitak
- koliko je dijelova bivstava &bivstvo se odmah dijeli u rodove, pa ima i dijelove', toliko
je dijelova 3ilozo3ije. -ato postoji prva +ilozo+ija, i one koje joj slijede. *edna od
znanosti promatra opreke, a opreka jednome je mnotvo, tada je toj znnaosti zadaa
spoznavati opreke jednome! drugo, nesli#no, nejednako, suprotnost. No, sve to pripada
prvome! jer je u odnosu s njie (u suprotnosti! ili drugosti! ili...). ,ako da se znanost
koja se avi i drugim i suprotnim ustvari bavi prvim stvarima "onim jednim#. %akle,
+ilozo+ija ora o#i razi%ljati o svi stvaria. /ora spoznavati i itak i njegove
prigotke. Bavi se protivnostima jer one tvore bit, to se svi slau &toplo i hladno, parno i
neparno'! ''kretanju pripada mnotvo! mirovanju pripada jedno''. %akle, tim
najvanijim stvarima se bavi 3ilozo3ija, a prakti#ne vjetine &npr. zemljomjerstvo' se ne
moraju baviti pitanjem to je suprotnost, veli#ina, kretanje...
- 3ilozo3ija se treba baviti i matematikim aksiomima (##samoistinama##), jer su te istine
prisutne u svim iima. ,e matemati#ke istine vrijede za bitak kao itak, tvrdi 2., i zato
ih 3ilozo3 treba istraivati. 1ilozo% trea prouavati i ##poela samog zakljuivanja##" tj.
logiku. Najpostojanije od takvih po#ela je nemogue je da isto istome istovremeno
pripada i ne pripada. <i%ta ne oe istovreeno i bivati i nebivati, neogu#e je da
istovreeno ostoe pripadaju suprotnosti. $ nekoliko osnovnih logi#kih pravila
znamo kojim stvarima trea traiti poela" a kojima ne trea
- to se teko moe opovrgavati. 2li sad malo o opovrgavanju i dokazivanju! dokazivati
opovrgavajui razlikuje se od samog dokazivanja, jer onaj koji dokazuje trai to je u
poelu, a onaj koji opovrgava dokazuje da to neto ima drugi uzrok
- 2. dalje dokazuje kako se ne moe istovremeno rei da neto jest i nije o jednoj
odreenoj stvari! rije# mora ozna#avati stvar &ako ne ozna#ava, onda nema
komunika(ije', i zato kad se izgovori ozna#ava jedno &neto' + to neto koje se ozna#ava
kao jedno, ne moe istovremeno biti i ne biti &a jasno je da je rije# o istoj stvari, jer je ona
jedno'. Na pitanje je li ovo #ovjek ili nije. mora i moe se dati odgovor da ili ne, i to
samo da ili samo ne. ,o je nevezano uz prigotke &npr. je li #ovjek bijeli ili krupan'. Oni
koji bi odgovarali s i jest i nije, ti bi ukinuli i it i ivstvo" te i ustvrdili da su sve
stvari prigotci
- kad bi sve stvari bile prema prigotku, onda ne i ilo nieg prvog (tj$ biti) emu se ove
(stvari) pririu. Prema tome, ''tako #e biti ne%to %to ozna$ava bivstvo'', a bivstvu je
##nemogue priricati (pridavati) protuslovlja
- kad bi protuslovlja bila istinita, sve stvari bi bile jedno. *er, kae 2., ako se moe rei da
#ovjek nije #ovjek, tad se moe rei da je on bilo to drugo + pa tako sve moe biti jedno
te isto. Neodreeno biva mogunou, a ne svrnou &aktualnou.'.
- razgovor s takvima koji tvrde da neto i je i nije je razgovor ni o #emu, kae 2. Oni
&so3isti' samo mniju, a ne znaju, dakle nisu zdravo raspoloeni prema istini.
- no, postoji ono blie istini i dalje od istine! vie i manje istinito &npr. ne grijei jednako
onaj koji misli da je #etiri E pet i onaj koji misli da je #etiri E tisuu'. Postoji istinitije.
- oni koji sumnjaju u to da bi ipak moglo i biti i ne biti, ta pomisao dolazi iz osjetilnosti,
jer u osjetilnosti)stvarnosti vide kako iz iste stvari proizlaze suprotne stvari
- nama se #esto ista osjetilna stvar #ini ovakvom ili onakvom, i ne moemo rei to je
istinitije. /nogi su zato i mislili da je misao . osjetilno zamjeivanje. -ato kau da su
bi#a takva kakva ljudi pretpostavljaju (kakva i se pojavljuju) + to kae
2naksagora. =ad bi bilo tako kako kae 2naksagora i drugi stariji 3ilozo3i, kad i se
miljenje ravnalo po osjetilnosti" moglo i istovremeno neto i biti i ne biti, kae 2.
@zrok toga to ti raniji 3ilozo3i krivo misle je to pretpostavljaju da su bia osjetilne
stvari. Oni kau da se sve osjetilno kree, i da se zato ne moe spoznati.
- oni dakle misle da ono to se mijenja vie nije. 2li, ono to se mijenja jo ima neto od
onoga to je prvotno ilo, i odacujue jo ima neto od onoga to odacuje. 2 nije ni
ista promjena koliine i promjena kvalitete. ,akoer, ti %ilozo%i zog stalne pokretnosti
stvari oko nas (koje su samo mali dio kozmosa) zakljuuju na stalnu pokretnost svih
stvari u cijelom kozmosu . treba "tim %ilozo%ima# dokazati da postoji stanovita
nepokretna narav'
- nije svaka pojava sitinita. *er, kad i osjetilnost i ila istinita" predodba nije isto to i
osjetilni opaaj. 2 i samim osjetilima nije isto ono to se prikazuje dok je blizu i dok je
daleko. Nijedno od osjetila ne kae o istoj stvari istodobno to je tako i to nije tako .
Neto se moe #initi ovakvim ili onakvim, ali samo slatko, kad jest slatko, se ne
mijenja. 2 raniji 3ilozo3i to negiraju, kao to negiraju i nunost! jer ono %to je nuno ne
oe biti i ovakvo i onakvo
- dokazivanje ne moe poeti od dokaza &nego od aksioma, hoe rei'. Ne moe se traiti
da se dokaz dokazuje dokazom.
- po svemu, za pojavu se ne oe re#i da naprosto jest, nego da je vrlo, vrlo
uvjetovana! ovisi ija je pojava, kad je, u kom sluaju je i kako je &itd.'. ,ako da oni koji
tvrde da je pojava istinita, moraju rei ne da je istinita po sebi. nego da je istinita onome
kome se pojavljuje. @kratko, oni ele rei da bez i%ljenja ne bi bilo stvari! %to nije
istina
- suprotnosti ne mogu biti istovremeno u stvari, jer jedna od suprotnosti je lienost0 a ista
stvar ne moe istovremeno biti i liena i ne liena ne#ega
- ''ne postoji projena osi projene u opre$nost i projene u e*ustvari''
&meustvar E stvar izmeu zadane stvari i opre#ne stvari'
- u svakom slu#aju, ne stoje ni i%ljenja oni) koji tvrde da nita nije istinito! niti oni)
koji tvrde da je sve istinito. ,akve se ne moe uvjeriti tako da im se dokazuje itak ili
neitak ne#ega, nego od njih treba zahtijevati da &ono o #emu govorimo' znai togod!
da se mora dokazivati iz pojovne odredbe, da se mora postaviti to zna#i lanost i
istinitost.
- bjelodano je i da ne govore istinu ni oni koji kau da sve miruje, ni oni koji kau da se
sve kree. *er ako sve stvari miruju, iste e stvari uvijek biti i istinite i lane, dok se to
o#ito mijenja.
-. (-0L1A) =. knjiga
- po$ela su! 5. ono od ega neka stvar kree &npr. put ima svoj po#etak na jednom i na
drugom svom kraju'0 6. ono od ega se neto najlake saznaje i/li nastaje &dakle, ne nuo
po#etak, kao npr. u#enje u kojem se ne kree od po#etka nego od onog najlakeg'0 7. ono
od ije prisutnosti neto prvo nastaje &npr. temelj kui'0 8. ono od ega neto nastaje"
iako to poelo nije direktno prisutno &npr. roditelji djetetu'0 F. ono ijom se odlukom ili
primjenom neto pokree0 G. ono od ega se neka stvar najprije spoznaje.
- prema tome, ono to je zajedni#ko po#elima je da su oni ono prvo od #ega neto nastaje
ili jest ili se spoznaje
- uzrok je! 5. ono iz ega ##po prisutnosti## neto nastaje! materija od koje je neto
sa#injeno &&ausa aterialis'0 6. oblik i uzorak "paradigma#" pojam neke stvari (&ausa
+oralis)0 7. ono odakle je poelo promjene ##ili mirovanja## + kao to je ota( djetetu,
ono tvoree tvorevini i mijenjajue mijenjanome &&ausa e++i&iens'0 8. svrha" tj. ono
poradi ega neto inimo, npr. etnja radi zdravlja + i to je uzrok, jer govorei da etamo
radi zdravlja mislimo da smo naveli uzrok &&ausa +inalis'
- to su dakle uzro(i. ; sad, ima i vie uzroka jedne stvari, ima i toga da se dvije stvari
meusono uzrokuju &npr. napor krepost i krepost napor', ali ne kao isti uzrok, nego
jedno kao svrha a drugo kao po#elo kretanja, ima i toga da ista stvar uzrokuje suprotnosti
&npr. prisustvo prisile je uzrok reda, odsustvo prisile uzrok nereda'
- postoje dakle uzro(i iz ega &to su prva dva'! kao podet! dijelovi &(. materialis' i
drugi kao bit! &jelina! slaganje! oblik &(. 3ormalis', zatim imamo tvoree uzroke, ono
odakle je po$elo projene ili stajanja &(. e33i(iens', i na kraju svr)u i dobro &(.
3inalis', to moe biti i doro i prividno doro
- kae 2., ima raznih uzroka, ali ovdje su svedeni na 8 osnovna. Npr. kipu je itan uzrok
kipar, ali prigodak je tko je taj kipar &nekom kipu je itan uzrok kipar, a prigodak da je to
>van /etrovi'. 2 ima i jo dva uzroka! ogu#i i djelatni! npr. kui kuegraditelj ili
kuegraditelj koji gradi.
- na$elo je ono od ega se kao prvog prisutnog neto sastoji" a to se ne moe podijeliti
u daljnje vrste, a ako se i dijeli, dijelovi su istovrsni kao to su dijelovi vode voda.
%akle, bilo da je jedno ili vie na#ela, ona se nazivaju pratvarima0 ali naela ne vrijede
samo za materijalne stvari, nego postoje i po#ela geometrijskih likova, i po#ela dokaza
&aksiomi'. <a$elo se zato naziva ono %to je malo ili jedno, a uzrok je mnogome! i ono
%to je nedjeljivo, najopenitije. Neki stoga kau da su rodovi na#ela, jer su rodovi
najopenitiji
- narav je i rast raslina, ali i ono iz ega kao prvog prisutnog raste ono to izrasta, to
ono odakle je prvo kretanje ia.... ,ako se za srebrne posude kae da im je narav
srebro0 na isti na#in raniji 3ilozo3i naravlju zovu vatru, zemlju, vodu, zrak... ;mpedoklo
kae &2ristotel navodi' nema naravi ni jednom iu" nego samo mijeanje i izmjena
mjeavina" dok narav imenuju ljudi. <arav je ono %to je sastavljeno i od materije i od
oblika/%orme &dok je samo materija, jo ne kaemo da stvar ima svoju narav'. Narav je i
prva materija, i oblik, i bivstvo0 svako bivstvo zovemo naravlju" ##jer je i narav nekakvo
ivstvo##
- prva narav je bivstvo svih stvari koje imaju poelo kretanja u sei samima
- nuno je ono ez ega se" kao su2uzroka" ne moe ivjeti! disanje i hrana, ali i ono ez
ega neto drugo ne moe postojati &npr. lijek je nuan za zdravlje, jer zdravlje ne moe
postojati bez lijeka'0 nadalje, nuda je i prisila, jer je to neto to nekoga sili #initi ovo ili
ono
- nunost je neminovna! ''jer je protivna djelovanju po izboru i proi%ljanju''.
<unost je ono to ne moe drukije, ono zbog ega ne moe biti drukije. Zato je
nunost i nekakav uzrok stvari! ako se bez nje ne oe
- neke nunosti su po drugim stvarima nunosti, a druge nisu &jedne su nunosti takve po
nekom drugom uzroku, druge pak nisu, nego su zbog njih druge stvari po nunosti'
- zato je prvotno i poglavito nuno ono %to je jednostavno, jer se ne moe ponaati
viezna#no
- jedno se kae ili prema prigotku ili po sebi! kad je prema prigotku, to je neto to
pripada ne#emu &npr. glupi "uka'0 kad je po sei, kaemo tako za neke stvari jer su
neprekidne. One koje su po prirodi neprekidne su vie jedno nego one koje su po
umijeu neprekidne &npr. zalijepljene stvari'. <eprekidno je ono #emu je kretanje jedno
po sebi i ne moe iti drukije, a ono &kretanje.' je jedno kad je nedjeljivo, naime
nedjeljivo prema vremenu. 2 po sebi neprekidne su stvari koje se ne tek dodiruju" nego
su spojene &ne dva komada drveta koji su postavljeni tako da se dodiruju, nego koji su
ba spojeni, slijepljeni'0 takoer, vie su jedno stvari koje nemaju pregi &zglo', nego
one koje ga imaju! tako je tap vie jedno nego noga, jer noga se moe savijati, a tap ne,
pa je tako i prava (rta vie jedno nego zakrivljena
- jedno su i stvari koje se ne razlikuju po podmetu &npr. sve tekuine su jedno jer im je u
podlozi voda'
- jedno su i stvari koje imaju isti rod + npr. #ovjek, konj i pas su jendo po tome to su
ivotinje
- uglavnom, jednim se naziva kad postoji neto nerazdjeljivo u stvarima! ako je #ovjek
kao #ovjek nerazdjeljiv, onda je jedan #ovje, ako je tako kao ivotinja, onda je jedna
ivotinja, ako je jedan oblik, onda je jedan oblik. 3eina stvari se naziva jednim zato to
neto drugo #jedno# ini" imaju ili trpe. 2 posebno je jendo ono #emu je bivstvo jedno,
ono to je neprekidno i jedno prea obliku.
- za razliku od jednog, vi%e je onog to je prekinuto, ili onoga #emu oblik nije jedan.
Ono #emu je olik jedan najblie je tome da bude jedno &zato (ipela nije savreno jedno,
jer iako je spojena, obli(i joj se razlikuju' je kruni(a, od svih crta krivulja kruga je
najvie jedna" jer je cjelovita i savrena##
- u svakom sluaju" jedno je nedjeljivo &koli#inom ili oblikom'. Posve nedjeljivo je to#ka,
nedjeljivo u jednom smjeru je (rta, u dva smjera ploha, u tri smjera tijelo
- neto moe biti jedno po roju, po oliku, po rodu ili po analogiji. One koje su jedno
brojem, jedno su i oblikom, ali nisu i sve koje su po obliku jedno i po broju. One koje su
oblikom su sve i po rodu, ali ne i obrnuto. >td.
- nogo je nasuprot jednom, a stvari su mnoge bilo da su prekidne, imaju tvar djeljivu
prema oliku ili imaju vie pojmova svoje iti.
- bi#e je a' prema prigotku0 b' po sebi. ,rema prigotku je kad je ne#emu pripalo da bude
nekakvo, npr. kad graditelju pripadne da je obrazovan. ,o sei su pak stvari onako kako
pokazuju obras(i priroka &neto izmeu pridjeva i predikata, u svakom slu#aju neto to
se priri#e subjektu'! oni pokazuju kakvo je to, koliko je to, to jest itd. %akle, koliko
obraza(a priroka, toliko i bitaka0 no svi oni ozna#uju isto, jer se da jezi#no trans3ormirati
&#ovjek koji se oporavlja je isto to i oporavljajui #ovjek'! bitak isto oznauje
- takoer, biti zna#i da je neto istinito0 biti takoer ozna#ava i ono to je mogunou, i
ono koje je svrnou "aktualnou# kad kaemo da netko vidi, to zna#i i da moe
vidjeti i da ovaj #as gleda
- bivstvo su i jednostavne stvari i sloene stvari &ivsvo * ono to jest4 postojee'0 no,
ono to je ivstvujue nije prirok podmetu, nego je samo podmet. Bivstvo je i ono to je
podmet predmeta, da se bez njega ne moe
- dakle, bivstvo se kae na dva na#ina! 5. posljednji podmet, koji se ne moe priri(ati
#emu drugom i 6. bilo koje odreeno bie, oblik svake pojedina#nosti
- isto je takoer po prigotku i po sei. ,o prigotku" kad kaemo da je isto obrazovan i
$okrat kad je $okrat obrazovan0 drugo pak zna#enje istog je po sei! te stvari &koje su
iste po sebi' su kao i jedno + ako im je materija oblikom ili brojem jedna, onda su iste
- drugo + opreno istome, koje su druk#ije po tvari ili obliku ili pojmu
- razli$ito + one stvari koje su u neemu iste" ali razliite po obliku ili rodu, samo ne po
broju0 i suprotnosti su razli#itosti
- sli$ne su stvari koje isto trpe &tj. imaju iste atriute" ista svojstva kasnije A. kae da
je zakrivljenost trpnost krivulje! dakle> trpnost je svojstvo8'
- opre$no je protuslovlje i suprotnost, takoer i neto to je prema neemu, a i krajnosti
iz kojih su nastan(i i nestan(i
- suprotnosti su stvari razliite po rodu koje ne mogu istovremeno biti prisutne u
istome0 a i one koje se najvie razlikuju u istom rodu. Naravno, i stvari koje posjeduju
takve suprotnosti zovu se suprotnostima
- druge po vrsti su stvari unutar istog roda" ali ne podreene jedne drugima ili se unutar
tog roda razlikuju. Njima opre#ne su iste po vrsti
- prija%nje odnosno potonje su stvari koje se razvrstavaju po lizini u odnosu na poelo
&prijanje su blie, potonje dalje', po mjestu ili vremenu
- prija%nje ili potonje po ogu#nosti + ono to premauje po mogunosti, tj. to je
monije, to dolazi prije i svojom odlukm ili djelovanjem uzrokuje neto, pa potom dolazi
potonje. 2ko se prvo po mogunosti kree, kree se i potonje
- zatim, postoje stvari prija%nje prea poju i prija%nje prea osjetilnosti. ,rijanje
prema pojmu su openitosti" a prijanje prema osjetilnosti su pojedinanosti. Prema
pojmu, i prigodak dolazi prije (jeline, npr. orazovano prije orazovan ovjek, jer
pojam nee iti cijel ez dijela, iako u stvarnosti obrazovano ne moe dolaziti prije
#ovjeka, jer ne postoji obrazovanost ako nema nikoga obrazovanog. ,akoer neto moe
biti prijanje prema mogunosti, a neto drugo prijanje prema svrnosti
- ogu#nost poelo kretanja/promjene koje se nalazi u neemu drugome$ ,ako je
graditeljstvo mogunost koja se ne nalazi u graevini, ali bez nje ne bi bilo graevine. @
drugom smislu, ako togod drugo ima takvu mogunost. @ treem smislu, mogunost je
mo da se togod lijepo obavi prema izboru. 5ogunost se odnosi na ona stanja u
kojima stvari prosperiraju, a ona u kojima stvari propadaju su nemo
- dakle, mogunost je a' kad ne%to ia po$elo kretanja ili projene0 b' kad ne%to
drugo ia tu ogu#nost0 (' ogu#nost projene u bilo %to! bilo to lo%ije ili bolje.
Ni sama stvar kao drugo nema mogunost ni po#elo to je razorno za nju. 6ve stvari
imaju mogunost ili samo zog toga to se moe dogoditi da nastanu / ne nastanu" ili to
to mogu na lijep (kako i eljele) nain
- neogu#nost je lienost mogunosti. *edne stvari neto ne mogu, druge ne mogu kako
su zamislile &jednako kao i mogunosti, samo obrnuto'
- u jednom smislu, ogu#e je ono %to nije nuno la &jer ono to je nemogue je nuno
la', zatim ono %to je istinito, i na trei na#in ono %to oe biti istinito
- prvotna ogu#nost je poelo promjene/kretanja u neemu drugome
- koliko je ono to je djeljivo na elemente od kojih je svaki pojedini po prirodi jedan i
neko ovo# . =oliko je koliina ako je rojivo, i veliina ako je mjerljivo. 5notvo je ono
to se dijeli na ne-neprekidne dijelove, a veliina na neprekidne. Postoji ono koliko po
sei i ono koliko po prigotku &npr. (rta je kolika po sebi, a obrazovano po prigotku'
- kakvo je razlika u ivstvu! #ovjek je kakvo jer je dvonoan i to ga razlikuje od pseeg
kakvo jer pas je #etveronoan.Na drugi na#in se kakvoa razlikuje od koliko, npr. kod
brojeva koji nisu samo koliki nego su i kakvi &jesu li sloeni ili ne, tj. mogu li se dijeliti
s vie brojeva osim sebe samog i 6'. Pa i trpnosti &svojstva' pokretnih bivstava su neko
kakvo', i razlike u kretanju. =akvo kod bia s duom je doro i zlo, a ponajvie u onih
s izborom &ljudi'
- prea $eu (real&ija! odnos) je ono to se odnosi kao neto prema neemu + bilo
odnosno prema broju, bilo odnosno kao isto, sli#no i jednako &jednako je ono kojem je
jedno ono koliko, a slino je ono kojem je jedno ono kakvo'. &dnosne su one stvari kojih
se it tie neeg drugog ili se neto drugo tie njihove iti
- savr%eno je ono izvan ega se ne moe nai ni jedan od njegovih dijelova, a takoer i
ono emu nema premaaja u njegovom rodu &kad mu nita ne manjka'. > kad neto ima
svrhu &jer svrha je krajnost' pa se ispuni do svoje svrhe, tad je savreno &#ak i savrena
zloa'
- grani&a je ono krajnje svake stvari, prvo izvan ega se ne nalazi nita od toga "te
stvari# i prvo unutar ega se nalazi sve od toga "te stvari#. Ona je i cilj neke stvari &jer
nakon izvravanja (ilja stvar prestaje'. > poelo je grani(a, iako nije svaka grani(a po#elo
- po $eu je neto to je oblik i bivstvo svake pojedine stvari &po #emu je netko dobar
je doro'0 zatim ono po #emu neto nastaje po naravi &boja nastaje po povrini, ne moe
bez toga'. %akle, po emu je olik, materija i prvi podmet. 'o emu je i materija" i
%orma, i poelo kretanja, i svrha &u isto toliko smislova kao i uzrok, kae 2.'. Po sebi
izraava i bit, tj. da je netko po sebi neto
- ianje je djelatnost imatelja i imanoga
- trpnost je neka kakvoa prema kojoj se moe mijenjati! trpnost, to su naprosto
svojstva koja stvar trpi &bjelina. (rnoa, slatkoa, lakoa...'. 2li to je i trpnost u smislu
trpljenja &kodljive promjene i kretanja'
- li%enost je 5. ako neka stvar nema neto &npr. kad biljka nema o#i' ili 6. ako neka stvar
nema neto to i inae (po naravi) mogla / treala imati &npr. kad je #ovjek slijep, tj.
lien vida'. > nasilno oduzimanje ne#ega je liavanje. 0oliko ima nijekanja "ne ili bez#"
toliko ima i lienosti. =ad je neto ne-..., tad je lieno toga &#neoprano# zna#i da je neto
lieno pranja, i sl.'. No, postoji i izmeica, to je srednje stanje izmeu lienosti i
prisutnosti ne#ega &ona zna#i kad netko nije ni posve pametan ni posve glup, pa je
izmeu'
- iati zna#i! prvo, initi neto po vlastitoj naravi" porivu ili nahoenju &kao to grozni(a
ima #ovjeka, vladari gradove i odjeveni odjeu, kae 2.'0 drugo, kad je u ne#emu
prisutno ono to to moe (po)primiti &bron(a ima oblik kipa, tijelo ima bolest, kae 2.'0
tree, kad neto sadrava neto &posuda ima tekuinu, grad ljude, daje primjere 2.' + na
taj na#in i cjelina ima dijelove
- biti iz $ega , biti od $ega zna#i kako neto potjee iz neke tvari, i to ili a' od prvog roda
ili b' od posljednje vrste, kao to je &za prvo slu#aj' sve tekuine su iz vode, a iz drugog
kip je od srebra0 dalje, to zna#i iz kojeg prvog (pokreueg) poela je neto! ono to je
po#etak ne#ega, kao to je pijan#evanje po#elo povraanja0 dalje, to zna#i da su iz cjeline
dijelovi! iz >lijade pojedina pjevanja, iz kue kamenje0 dalje, to zna#i da je neto sloeno
iz osjetilnosti0 dalje, ako je neto iz dijela ne#eg drugog &npr. dijete je od o(a i majke'
- dio je ono u to se neko #koliko# moe dijeliti &ono u to se neko koliko ilo kako moe
dijeliti'0 drugi pojam dijela je ono prema #emu se mjeri (jelina &ako se da pravilno
podijeliti! npr. po 6 se ne moe mjeriti tri'. > ono od #ega se sastoji (jelina je dio, npr. dio
ne#eg mjedenog je mjed &dakle, dio zajednitva olika i tvari je i tvar'. -atim, i rod je
dio vrste" ali drukije nego to je vrsta dio roda
- &jelina je ono emu ne %ali ni jedan dio &od onih dijelova zbog kojih je ta (jelina cjelina
po naravi'. Hjelina sadri sadrine na taj nain da one tvore neko jedno . Hjelina je
neko ope koje sadri pojedinano, i to sve ono pojedina#no #emu se &to ope' priri#e
&dakle, osnovne boje su (jelina kad sadre sve dijelove onog pojedina#nog kojemu se
priri#e pridjev osnovna boja, pa tako sadri (rveno, plavo i uto jer to su sve stvari
kojima se priri#e pridjev osnovna boja'. Hjelina je neprekidna i ograniena, ona je
jedno iz dijelova, i to ponajvie kad su oni mogui, ali i kad su ziljski. ?jeline su
''vi%e one stvari koje su po naravi nego po umijeu''. =ad (jelina ima dijelove, i oni su
poredani u nekom redoslijedu, onda se ti dijelovi u slu#aju a' da je vano kojim su
redoslijedom + zovu cjeline, a u slu#aju b' da su sve iste, i nije vano kojim redoslijedom
ih poredamo + zovu se sve. One pak koje su i cijelo i sve su one kojima pri premjetanju
ostaje ista narav" ali ne i olik &npr. tkanina je takva, ili vosak'. ,ekuine su npr. sve &jer
je svaki njihov dio isti, bez obzira n eventualno premjetanje'.
- okrnjeno nije bilo koja koli#ina, nego (jelina koja je djeljiva &i kojoj nedostaje dio,
o#ito'. !no to se okrnjuje ipak mora ostati to neto &npr. okrnjeni zub i dalje je zub, ali
broj 6 okrnjen za 5 vie nije broj 6 + dakle, ono prvo je okrnjeno, ovo drugo nije'. %a bi
neto bilo okrnjeno, mora mu biti oduzet dio koji ga u bitnom #ini time to jest &npr.
okrnjena #aa nije kad je probuena, nego kad joj je otrgnuta ru#i(a, kae 2.'
- rod je 5. neko neprekidno nastajanje stvari koje imaju isti oblik &npr. rod ljudi'0 6.
prvi pokreta od kojeg sve sline stvari primaju svoje bivanje, tj. kad im je isto prvo
poelo. >sto tako &7.', i ploha je rod likova ploha, dakle postojanje istog podmeta.
- razli$ito rodo su stvari kojima je prvi podmet drugaiji, koje se ne mogu svesti jedna
na drugu niti na neto isto/jedno
- lano je 5. ono to je lano kao stvar, ono to se nikako ne moe sloiti &npr. neka
geometrijsko-matemati#ka neistina ili neka empirijska neistina, od kojeg je neto lano
uvijek, a neto ponekad'. "ana je i stvar koja stvara privid da je neka druga stvar.
%akle, stvari su lane ili zbog toga to same nisu ili zbog toga to privid koji tvore
pripada nebiu
- laan poja je onaj o neiima" ukoliko je laan. 6vaka izjava je lana osim o onome
o emu je istinita. O svakoj pojedinoj stvari postoji samo jedan pojam, pojam njezine
iti0 meutim, ako toj biti jo pridajemo sve trpnosti, onda moemo u stanovitom
smislu rei da ima i vie pojmova. $o3ist 2ntisten je mislio da se samo jednim pojmom
moe opisati jedna stvar, i stoga doao do zaklju#ka da se ne moe protusloviti ni lagati0
meutim, svaka stvar se moe opisati ne samo vlastitim pojmom, nego i pojmom ne#eg
drugog! moe se pomou drugih pojmova opisati i lano i istinito &npr. pojam I se moe
istinito opisati s dva druga pojma, 6 puta 8'. 2 #ovjek koji namee lane predodbe je
laljiva(
- prigodak + neto to je prisutno u neem drugom i istinito se pririe tom drugom0 no,
prigodak nije ono nuno! kad netko kopa rupu da bi posadio (vijee a otkrije blago,
otkrie blaga je njemu prigodak, zato to ono ne slijedi iz nunosti iz kopanja rupe
0. (05@"L6<) A. knjiga
- &2ristotelova' 3ilozo3ija se bavi poelima i uzrocima ia kao ia0 raznovrsne stvari
imaju svoje uzroke i njima se bave njihvoe zasebne znanosti0 no svaka znanost se bavi
tek posebnim rodom bia, bitkom ograni#enih bia. /itko naprosto, ili oni %to jest,
se ne bavi nijedna posebna znanost. Aak ni ne razmatraju postoji li ono ime se ave
- prirodoslovlje nije ni tvorena (poietika) ni inidena (praktika) znanost + ono je
promatraka "teorijska# znanost. 2li ipak se bavi samo pokretnim itkom, i onim
neodvojivim od materije0 do#im se nee baviti onime kako biva saa bit i pojovna
de+ini&ija, a ez toga je istraivanje nitavno
- od odreenih i #onih koje jesu# stvari, jedne su spojene s aterijo, a druge su
apstraktne &prve su kao prasto, druge su kao uduljeno + prasto se odnosi na ono to
postoji u stvarnosti, a udubljenost je geometrijski izraz'. One koje su spojene s materijom
jesu, i u materijalnom treba traiti ono to jest! dakle, prirodoslovlje je otriteljska
(teorijska) znanost. 2li i matematika je teorijska znanost, samo to se ona bavi
nepokretnim i izdvojenim od materije. 2 ako treba spoznati ono %to je nepokretno i
izdvojeno od materije! to ne pripada ni prirodoslovlju ni matematici! nego ''nekoj
znanosti koja je prvotnija od te dvije''
- ''nuno je pak da uzro&i budu vje$ni'' ti uzro&i (''uzro&i onia vidljivia'') su od
boanskih stvari. %akle, osim matematike i prirodoslovlja posljednja &najprvotnija'
teorijska znanost biti bogoslovlje> bjelodano je, naime, ako je boansko igdje prisutno,
ono je prisutno u takvoj &valjda najprvotnijoj' naravi0 a znanost to je naj#asnija treba se
baviti naj#asnijim rodom
- prema svemu, najbolje su teorijske (motriteljske) znanosti, a od njih je najbolje
ogoslovlje &teologija'. ; sad, je li bogoslovlje opa znanost, ili o posenim rodovima.
*er, nije na isti na#in ni u matemati(i, nego se zemljomjerstvo i zvjezdarstvo bave
posebnim rodom. =ad ne bi postojalo ivstava osim sloenih, tad bi prirodoslovlje bilo
prva znanost, a ako ne postoji neko nepokretno ivstvo onda se time bavi prvotnija i
sveopija znanost. ,a znanost promatra bitak kao bitak i svojstva prisutna u bitku kao
bitku.
- ali bi#e kao bi#e se govori nogovrsno &prema prigotku" kao istinito" kao lano" kao
orazac priroka (kakvo" koliko" gdje" kada...) i jo k tome kao mogue i kao djelatno'.
Prvo zato treba rei neto o prigotku> o prigotku nema nikakvog znanstvenog
razmatranja. Nijedna znanost se ne bavi prigotkom &#ak ni tvorba, jer npr. kuegraditelj
gradi kuu kao kuu, a to hoe li ona nekome biti lijepa, drugome simbol nesree, a
treemu neto tree + ne zanima ga'. -ato je Platon dobro ozna#io so3iste kao one koji se
bave neiem, jer se oni bave prigotkom + a ##prigodak je neto lisko neiu##" to je
o#ito iz sliejdeega! u stvarima koje su prema prigotku ne postoji nastanak i nestanak,
dok u ostalim postoji. No, treba koliko se moe rei o prigotku i o naravi prigotka, te
po kojem uzroku prigodak postoji.
- dakle, da se objasni uzrok prigotka! postoje stvari koje su po nunosti &koje su uvijek
takve kakve jesu' i one koje nisu iz nunosti &koje su povremeno takve kakve jesu' + ta
sluajnost" ne2nunost, je uzrok toga da postoji prigodak. Npr. kad ljeti sija sun(e, to je
tako uobi#ajeno, kao i kad lije#nik izlije#i koga. 2li kad ljeti bude velika hladnoa, to se
dogodilo prigodno (tj. jednom prigodom" sluajno). 6tvarima koje ivaju ili nastaju
prema prigotku i uzrok je prema prigotku. %akle, ##nisu sve stvari nune" nego se neto
deava i prema prigotku . nuno je da neto ude i prema prigotku##. =ako ljudi nisu
uvijek obrazovani, onda je obrazovan #ovjek prema prigotku0 ako pak neto nije prema
prigotku, onda je iz nunosti. -na#i, aterija koja ''nije ponajvi%e'' (koja nije najee
prisutna) je uzrok prigotku
- o#ito je, zna#i, da postoji neto to se dogaa prema prigodi" prigodno, a ne uvijek.
Postoji i ono to se dogaa ponajee" gotovo uvijek. No, postoji li i ono vjeno. O tome
kasnije, kae 2. No, zbog svega, ne moe iti znanosti o prigotku" jer ##sva je znanost ili
o onome to je uvijek ili o onome to je ponajee##. ,oliko o prigotku.
- ovo je vrlo nejasan dio! o#ito postoje po#ela i uzro(i koji su rodljivi i propadljivi i ez
samog raanja (nastajanja) i propadanja (nestajanja). *er ako ne bude tako, sve e iti
iz nunosti0 naime, ako onome to je nastalo i nestalo nuno mora biti kakav uzrok
druk#iji nego prema prigotku. :oe li se dogoditi ovo ili ono. :oe, ako uzro(i budu ti i
ti0 nee, ako uzro(i budu oni i oni. ,ako se dogaa da je neka posljedica iz nunosti, i da
je njoj suprotna posljedica iz nunosti. -ato, iz nunosti #e biti sve stvari koje #e biti.
> tako svi uzro(i idu do nekog poela, a ono samo ni do #ega drugog. ,o e dakle biti
po#elo sluajnoga. No, do kakvog poela smo doli &do materije, ili do pokreta#a, ili do
svrnog uzroka...', to ostaje za vidjeti.
- sad je vrijeme da se ostavi ie po prigotku, jer je dovoljno odreeno &misli 2.'. Bie
kao istina i bie kao la + ovise o sastavljanju i rastavljanju &a3irma(ija je u sastavljanju
subjekta i predikata, a nega(ija u rastavljanju'. No, kako lano i istinito nisu u stvaria!
nego u miljenju, s obzirom da su la i istina tek u miljenju, dakle u spajanju i
rastavljanju, treba ostaviti i bie kao prigodak i bi#e kao istinito + zato to prvome je
uzrok neodreen, a drugom, biu kao istinitom "ili ne#, istinitost je neka trpnost
miljenja. -ato njih treba staviti na stranu, i treba razvidjeti uzroke i po$ela saog
bitka kao bitka
Z. (Z01A) B. knjiga
- ie se iskazuje mnogostruko &to je, kakvo je, koliko je...', ali jasno je da je prvi
smisao #ono to je, jer to ozna#ava bivstvo bia.
- ovo kako, koliko itd. je ono to samo kroz ie moe postojati, dakle to je je prvotno
bivstvo bia. -na#i, valja vidjeti %to bi#e jest
- #ini se da je bivstvo najo#itije prisutno u tijelima. >ma li bivstava mimo osjetilnosti.
- no, %to je bivstvo. /ivstvo je na 8 na#ina! it" sveope" rod i podmet. ,odmet je ono
emu se sve ostalo pririe" dok se on sam ne pririe niemu drugome. Aini se da je
prvotni podmet jo najvie bivstvo, a takvo bivstvo je a' aterija! b' oblik i (' spoj
aterije i oblika. ,o je dakle ivstvo ne#ega.
- sad se raspravlja to je bit. 2ko kaemo da biti ti jest isto to i biti obrazovan, to ne
moe stajati &iako si ti obrazovan', jer bi to zna#ilo da ti i obrazovan zna#i jedno te isto,
tako da bi svaki obrazovan #ovjek morao biti ti
- biti, ne#eg ovog, ima tamo gdje ima i de3ini(ije &odredbe'. 7edno se kae u toliko
zna#enja u koliko i ie. Odredba &de3ini(ija' postoji samo ivstava, a ne i priroka
&odredba priroka nastaje samo po dodavanju'
- jesu li bit i pojedina stvar isto ili razli$ito. 2. tu postavlja dilemu je li isto bijeli
#ovjek i biti bijeli #ovjek. 2ko je razli#ito, onda se narav stvari i ideja stvari razlikuju.
%akle, 'dobro' i 'biti dobro' je isto, jer sve biti isto bivaju, ili ni jedna ne opstoji
- stvar i bit su! dakle! jedno te isto
- od svih stvari, stvari nastaju> a) po naravi! b) po uije#u i &) bez povoda
(spontano). 2 sve stvari nastaju iz neega" po neem i neto
- one po naravi nastaju iz tvari, a po obliku &npr. riba po ribi, #ovjek po obliku #ovjeka', a
i jedno i drugo je narav
- ostali nastan(i, koji nisu po naravi, su tvorbe (poiesis). Njihov olik / %orma je u dui.
One nastaju iz olika, tj. ez tvari, a bivstvo bez tvari naziva bit &2ristotel'. Prvi dio
nastajanja takve stvari je miljenje, a drugi &izvedbeni, koji traje od kraja miljenja' je
tvora
- neke stvari nastaju i umijeem i bez povoda, a neke ne! npr. zdravlje da &i umijeem i
bez povoda', a kua ne. -ato. -ato to se neke tvari ne mogu pokrenuti same, a druge
mogu
- dio moe biti dio oblik, dio materije, ili dio njihova spoja. @ jednom trenutku 2. dolazi
do toga do #ega su doli i pitagorej(i, da je jedan oblik mnogim stvarima to su oblikom
o#igledno razli#ite, i tako se moe doi da jedno bude oblik po sebi svega
- za 2., jasno je da je dua prvotno ivstvo, a tijelo tvar, a sklop je iz obojega kao ope
- ima tu i rasprava o rodovima
- mnogi su tvrdili da je ope uzrok i poelo, ali #ini se da ope ne moe biti ivstvo. *er,
ivstvo svake pojedinane stvari je ono to je njoj svojstveno" to nije prisutno u
drugome" dok je #ope# neto zajedniko. Aemu e dakle ope biti bivstvo. >li svemu ili
ni#emu. Nadalje, bivstvo nije prema podmetu, dok se ope uvijek priri#e prema
kakvom podmetu. <i%ta op#e nije bivstvo. No, kad bi bilo tako, samo bi
najjednostavniji pojmovi bili ivstva, i to zna#i da sastavljene stvari ne i ile ivstva te
tako i nee biti nikakva pojma ivstva
C. (01A) D. knjiga
- trailo se uzroke, po#ela i pratvari bivstava, pa da vidimo koji su rezultati. "judi se
slau oko toga da postoje naravna bivstva. %rugi pak tvrde da postoje olici i
matematike stvari kao posebna bivstva. 2 postoje i druga bivstva! it i podmet
- dalje kae razlu#ivalo se o odredi i o onome to je po sei. No, bivstva koja su
openito prihvaena su osjetilne stvari. $va osjetilna bivstva sadravaju tvar /
materiju
- neki 2ntistenovi sljedbeni(i su izgleda pravilno zaklju#ili da se ne moe odrediti #ono
to jest# (ne moe se de%inirati bitak)
2 od tvari (materije) kao po#ela moe nastati vie razli#itih stvari, a i od jedne stvari moe
nastati vie tvari. 2. smatra da je #ovjeku (. materialis enska menstrua(ija, (. e33i(iens
sperma, (. 3ormalis it, a (. 3inalis svrha. 2. kae, govorei o uzro(ima #ovjeka, ''a
oda je to oboje (bit i svr)a) isto''
- neke stvari jesu i nisu &obli(i i matemati#ko-geometrijski entiteti'
- na kraju! i one stvari koje nemaju tvari su naprosto neko jedno
1C. (1C01A) D. knjiga
- treba sad vidjeti kakvo je bie prema mogunosti i prema svrnosti (realizaciji).
- postoji ogu#nost trpljenja za neku stvar, i postoji netrpnost &valjda ogu#nost
tvorenja, ali nisam siguran'. Bjelodano je dakle kako je nekako jedna mogunost
tvorenja i trpljenja, ali su one nekako i druk#ije
- malo dalje u tekstu 2. de%inira nemogunost
- neke mogunosti su prisutne u produevljenim biima, a druge u neproduevljenim
biima + zato je jasno da postoje jedne razuske ogu#nosti i druge nerazuske
ogu#nosti. -ato, sva umijea i tvorbe su mogunosti! jer su poela promjene u
drugi stvaria.
- a sve mogunosti koje su prema razumu doputaju i iste suprotnost, do#im one
nerazumske samo jedna jednu! toplo doputa samo zagrijavanje, a lije#nitvo moe
proizvesti i zdravlje i bolest. -ato. 8ato to je znanost pojam, a isti pojam pokazuje i
samu stvar i njezinu lienost. @ istoj stvari ne nastaju suprotnosti
- one stvari koje su mogue prema pojmu tvore suprotnosti! a one koje su mogue bez
pojma ne tvore.
- dalje 2. pobija gluposti megarske kole, koja tvrdi da neto moe initi neto samo kad
to ini (npr. graditelj moe graditi samo kad gradi) + to dovodi do besmisli(a, jer bi
zna#ilo i da stvar ne moe postati ako ne postaje. -ko kaemo da je neto mogue" ne
moemo rei #ali tako nee "u budunosti# biti#" jer tad mu upravo oduzimamo
mogunost
- imamo ono koje tvori i ono koje trpi.
- sad malo o djelatnosti &dosad je bilo o mogunosti'. ##9jelatnou## je druk#iji pojam
nego ##mogunou## &#ak opre#an, kae 2.'. 2ko je neko H u#injeno)nastalo od nekog %,
to zna#i da je % bilo mogunou, a H je djelatnou
- kad neto nije savreno, to je kretanje, nasuprot djelatnosti koja je dovrena.
-jelatnost je prije "prvotnija od, ranija od# ogu#nosti
- sve se kree prema po#elu i svrsi, i iz onog to jo nema oblik nastaje ono to ima oblik.
(ogunost znai da tvar moe postii oblik1
- vjene su stvari ivstvom prije onih propadljivih i nita vjeno nije mogunou +
za%to. Zato %to svaka ogu#nost ia u sebi i suprotnost! tj. nemogunost. A vje$no
ne oe biti takvo da je moglo i ne bivati. Ono to je mogue ne iti, to je i
propadljivo. "sto tako! nije mogunou ni jedna od oni) stvari koje su nunou
- 2. nakon svega misli da se ne trea ojati da e 6unce" neo i zvijezde stati. ,e stvari
se ne umaraju kretanjem, zato to kretanje njima nije spojeno s mogunou
protuslovlja
- zato je djelatnost olja od mogunosti. -ato to za svako 'ogu#e'! ako se oe
ne%to! oe i protivnost toe3 zna#i da u mogunosti postoje protivnosti, a u
djelatnosti ne postoje
". (;61A) 1E. knjiga
- jedno se kae u vie zna#enja! kao neprekidno, kao ono $eu je poja jedan, kao
nerazdijeljeno,&ijelo
- sad emo o tome %to je jedno. !penitost ne moe iti ivstvo, pa tako ni jedno ne moe
iti ivstvo &a tako su valjda mislili pitagorej(i i Platon'
- jedno i no%tvo su opre$ni &na vie na#ina'! kao nedjeljivo i djeljivo, kao li%enost
- sad dalje opet de3inira istost" slinost" neslinost" drukijost. ##+ajvea razlika je
suprotnost##.
- s obzirom da izmeu protivnosti postoji meustvar, ona je nuno sastavljena od
protivnosti
- ako je neto od ne#ega drukije vrstom, to zna#i da je jo uvijek isto rodom.
F. (FA5A)
- udrost (+ilozo+ija) je znanost o po$elia. No, je li ona jedna znanost ili vie
znanosti. 2ko je jedna, jedna je uvijek o protivnostima, a po#ela nisu protivnosti.
Odnosi li se na bivstva ili i na prigotke
- treba li se baviti prapoelima" koja su posebnosti, ili openitostima. ,o je vrlo
problemati#no, kae i 2ristotel
- izgleda da se time &po#elima' ne bavi matematika
- ako je jedno po$elo i vje$ni i propadljivi stvaria! za%to su jedne svari (od
istog po$ela) propadljive! a druge ne. 1o nea sisla'' " ako su i dva po$ela
(jedno propadljivia! drugo nepropadljivia)! a ono propadljivi) je vje$no! kako
oe od vje$nog nastati ne-vje$no3 a a ako pak po$elo propadljvii) stvari nije
vje$no! onda s po$elia oeo i#i u beskona$nost.
- takoer, problem je to svaka znanost govori o openitome, a ivstvo nije openito
- kao to matemati#ar promatra odmiljajui &tj. apstrahirajui', tako i 3ilozo3 #ini
bitkom, nalazi mu prigotke i apstrahira od njih + itak kako itak promatra samo
%ilozo%ija
- o nekim stvarima nema rasprave, one se moraju uzeti kao apsolutno istinite! npr. da ne
moe i 2 i ne-2
- Protagora je rekao ovjek je mjera svih stvari#, kazuju#i tie ni%ta drugo nego da
ono %to se bilo kou ini! to zasigurno i biva
- znanost o naravi je druk#ija i od inidene i od tvorene znanosti, jer kod tvorbene i
#inidbene po$elo kretanja je tvora&! odnosno $initelj3 a kod znanosti o naravi stvari
imaju poelo u samima sebi. /atematika se time ne bavi &a ni obi#no prirodoslovlje', jer
se ona bavi izdvojenim stvarima" koje su nepokretne. %o#im se ovim kretanjem u prirodi,
u #emu mora biti ne#eg oanskog &tvrdi 2.', bavi bogoslovlje
- sluaj je kad neto nastaje prema prigotku
- djelatnost onoga %to je mogunost je kretanje &djelatnost je kretanje iz poten(ije u
aktualnost'. =retanje mora biti u pokretljivome, i to pomou pokretakoga
- neograni$eno E ##ono to se ne moe prijei jer mu nije u naravi da se prelazi##.
/eskona$no je takvo &neograni#eno', i ono je ili nedjeljivo ili djeljivo u eskonane
dijelove0 ono ne moe biti ni sloeno ni jednostavno
- promjene promjena, nastanka nastanka + nea, jer bi se tako otilo u beskona#nost.
-ato mora biti prvotnog" jednostavnog nastanka
L. (LA'/-A) 12. knjiga
- zanimaju nas po#ela i uzro(i bivstva, i ivstvo je prvo po redu, a onda doalze kako"
koliko itd.
- tri su bivstva> 1. osjetilno, koje je dijelom vjeno" a dijelom propadljivo0 nepokretno
bivstvo koje je djeljivo na 2. oblike i 7. matematike stvari.
- ovo osjetilno bivstvo je promjenjivo &nije nepokretno'. /ijenja se tvar prema
suprotnostia, i to se mijenja iz ia koje je mogunou u ie koje je djelatnou. 1ri
su uzroka (po$ela) kretanja> 1. pojam i oblik3 2. lienost "suprotnost#3 7. tvar. Ono od
#ega se mijenja je pokretalo, ono to se mijenja je tvar, a ono u to se mijenja je oblik
&dakle! projena,kretanje,aktualiza&ija poten&ije je iz materije u %ormu, iz tvari u
oblik8'
- ivstva su tri, jedno je materija/tvar, drugo je narav, a tree je njihov proizvod
- pratvar je prvotnija od stvari koja je pratvar. %alje dolazi do kontradik(ije! nijedna
od pratvari nee iti ivstvo
- tri su pratvari (oblik! li%enost i tvar)! a $etiri su uzroka i po$ela + #etiri (ause su
valjda ta 8 uzroka i po#ela
- opi uzroci ne postoje
- tri bivstva &dva naravna i jedno nepokretno + valjda osjetilna, obli(i i matemati#ka', i o
tome &valjda o njima, o bivstvima' treba rei kako je nuno da biva neko vje$no i
nepokretno bivstvo. +emogue je da kretanje ilo nastaje ilo propada (jer ono uvijek
ijae)
- ono to ima mogunost moe je i ne ostvariti
- ono to pokree sve, ne moe bivstvom iti mogunost. 'ora dakle postojati neko
takvo po$elo kojeu je bivstvo djelatnost + ##uz to" ta bivstva moraju biti bez tvari, jer
ona moraju iti vjena##. $toga ona bivaju djelatnou
- onaj prvi pokreta$ ima udnju &i spoznatljivo je', a mnijemo)mislimo zato to
udimo0 jer miljenje je poelo
- ono %to se pokre#e a sao je nepokretno! ono biva djelatnou i ''ne oe se
druk$ije pona%ati''
- tu sad dalje uplie um, miljenje &um samog sebe umuje prema dionitvu u
miljenome'. -ato je misaono promatranje &theoria' najbolje, i ono je najvia djelatnost
u bogu, u kojem je prisutan ivot i djelatnost uma. ''Givot i vrijee su neprekidno
prisutni u bogu'' &o#ito je bog nepokrenuti pokreta$'. "ijepo i savreno moraju
postojati u po#etku &a ne kako misle $peusip i pitagorej(i'.
- o#ito postoji neko bivstvo koje je vjeno" nepokretno i odvojeno od osjetnina
- vje#ni pokreta# daje vjeno kretanje. Ono daje vje#nost zvijezdama, i zato se time mora
pozabaviti grana matematike! zvjezdoznanstvo. %alje raspravlja o kretanju zvijezda i
$un(a. Postoji samo jedno neo, jer...
- sad raspravlja o uu &kao ivstvu iznad svih ostalih' i o uovanju ua
- ono o #emu misao misli je rijetko miljenje samo, a uglavnom se misli na tvorbu ili na
djelatnost ili na neto drugo. 2. se nada da e miljeno iti isto s miljenjem
- jo treba vidjeti kako narav svega to jest sadrava doro. %alje o dobru i zlu kao o
po#elima raspreda 2.
- nita nije suprotno prvotnome. $ve suprotnosti imaju tvar i bivaju nunou
- ako mimo osjetnina ne bude drugih stvari, nee biti ni po#ela, ni poretka, ni nastanka,
ni nebeskih tijela
- poglavlje zavrava (itatom iz :omera! nije dobro mnogovlae0 neka je jedan vladar
'. ('") 17. knjiga
- treba vidjeti postoji li osim osjetilnih stvari i neko nepokretno &vje#no' i to su o tome
rekli drugi 3ilozo3i
- jedni kau da su bivstvo matemati#ke stvari, drugi da su obli(i, trei da je to oboje
- bivstvo nije + po 2. + u osjetilnim stvarima, jer ne mogu biti dva kruta trijela na istom
mjestu. ,rvo po pojmu nije uvijek prvo i po ivstvu
- ateati$ke stvari nisu bivstva vi%e nego tijela0 one su samo pojmom prvotnije, ne
i bivstvom
- matemati#ke stvari jesu bia, ali nisu prvotna. Ona jesu vana za opisivanje sviejta i
davanje razloga &npr. za ljepotu! ljepota je u razmjerima'
- 2. propituje ideje, koje neki &a misli na Platona' postavljaju kao po#ela. =ae, ideje
moraju imati ili isti oblik kao i stvari ili biti istoimeno &ali to drugo nema smisla, jer bilo
to se moe jednako zvati'. /ivstvo i stvar u kojoj je bivstvo oraju postojati
nerazdvojeno a ideje neki satraju odvojenia od stvari (dakle! ideje su unutar
samih stvari! dri Aristotel nasuprot 5latonu3 oblik je potreban za stvari! ali ne oe
stvar nastati sao po obliku! nego je potrebno i po$elo kretanja)
- dalje 2. razmatra o tome mogu li brojevi biti dio stvari na na#in na koji su ideje. 2ko
broj trojstva po sebi nije vei od broja dvojstva po sebi, onda je to #udno0 ako pak jest
vei, onda... + uglavnom, onda nas to vodi u kontradik(iju.
- ideja i broj ne ogu biti isto, a ni u kom sluaju ne mogu iti isto onaj roj koji
eventualno pripada idejama i onaj matematiki.
- velike tekoe, uglavnom, deavaju se kad uzimamo veli#ine i brojeve. *edno i mnotvo
takoer stvara velike probleme. <eogu#e je da broj i veli$ine bivaju izdvojeni &i
idealni roj i matematiki roj'
- ideje ne ogu biti pratvari! a pogotovo ne kao ope! jer op#e ne oe biti po$elo
pojedina$nostia &to ide sve one koji postavljaju ideje kao po#ela'
<. (<") 1:. knjiga
- svi &valjda misli na prethodne 3ilozo3e' postavljaju poela kao suprotnosti. No, sve
suprotnosti su prea podetu (suprotnosti kao podmet). >pak ivstvu nita nije
suprotno + zato nijedna suprotnost nije poelo stvari
- treba istraiti da li je mogue da se vje#ne tvari sastoje od pratvari
- ''nije vjeno ono to moe ne bivati" kao to smo pokazali u drugim raspravama'' (radi
se o raspravi ''6 nebu'' (" 12))
- treba paziti i na brojeve! kako vjerovati da rojevi postoje. 'ateati$ke stvari ne
postoje izdvojeno8
- isto je tako besmisleno pridavati nastajanje vjenim biima
- svi problemi nastaju stoga to su tim 3ilozo3ima po#ela nekad pratvar, nekad
suprotnosti, nekad jedno, nekad rojevi
- broj nije ni tvarni uzrok! ni oblik! ni po$elo kretanja
- kako je dobro prisutno u brojevia., pita se 2ristotel &naravno, on smatra da doro
nije prisutno u njima'
- ''ateati$ke stvari nisu odvojive od osjetnina niti su po$ela''