Uzgoj i rezidba Maline Kupine Aronije

Index

Rezidba nakon berbe

Reidba kupine

PRIPREMA PRIJE SADNJE

ODABIR PARCELE

Malina najbolje uspjeva kada je u potpunosti izložena suncu i dobroj ventilaciji, obezbeđena dovoljnom količinom vlage i uz zaštitu od oštećenja koja mogu da izazovu vjetar i mraz. Promjenljive zimske i proljećne temperature prouzrokuju većinu oštećenja. Prednosti sadnje maline na sjevernim i sjeverno-istočnim stranama uglavnom pretežu u odnosu na ranije sazrevanje maline zasađene na stranama okrenutim ka jugu. Slaba ventilacija i pojava mraznih džepova takođe mogu da prouzrokuju oštećenja cvjetova u proljeće. Dobra cirkulacija zraka u zasadu takođe umanjuje mogućnost pojave brojnih gljivičnih oboljenja. Slab protok zraka povećava vlažnost zraka oko plodova i izdanaka, što pogoduje razvoju bolesti izdanaka i truljenju izazvanog gljivicama. Međutim, prejak vjetar, naročito tokom zime, može dovesti do lomljenja i isušivanja izdanaka. Ova oštećenja mogu se umanjiti postavljanjem vjetrobrana, mada je potrebno da oni budu dovoljno propustljivi, kako bi se ublažili udari vjetra. Vjetrobrane treba postaviti uz nagib, paralelno sa zasadom, kako se ne bi ometala ventilacija i povećavala opasnost od mrazeva, a služe za stvaranje zavjetrine. Divlja malina i kupina koje rastu oko parcele predviđene za postavljanje zasada takođe mogu predstavljati problem. One su dobro stanište za štetočine, a često predstavljaju izvor virusa i gljivičnih patogena. Ako ste u mogućnosti, eliminišite ih u krugu od 200 metara oko zasada.

ZEMLJIŠTE I PRIPREMA ZEMLJIŠTA

Malina najbolje rađa na visoko propustljivim zemljištima (pjeskovitoj ili muljevitoj ilovači) koja sadrže visok stepen organske materije (>3%) i čija se kiselost (pH) kreće između 5,5 – 6,5. Kod težih, manje propustljivih zemljišta povećana je mogućnost pojave oboljenja korena, mada se ona mogu do izvesnog stepena ublažiti izborom otpornijih sorti maline, postavljanjem izdignutih leja i primenom kemijskih sredstava. Oko 90% korenovog sistema nalazi se na dubini do 50 cm površinskog sloja zemljišta iz koga koren crpi vlagu i hranljive materije. U toku godine pre sadnje trebalo bi izvršiti testiranje zemljišta i uskladiti odnos fosfora i kalijuma u zemljištu. Kiselost zemljišta (pH) može se povećati unošenjem kreča, a smanjiti unosom sumpora. Postupak primene trebalo bi obaviti barem 1 godinu ranije da bi se dobio željeni rezultat.

Sa pripremom zemljišta trebalo bi krenuti barem godinu dana prije sadnje, kako bi se povećala količina organske materije u zemljištu, eliminisali problemi sa korovom i obezbjedile odgovarajuće sadne leje. Pojavu Guščje trave i druge višegodišnje korove trebalo bi suzbiti prije sadnje. Višegodišnji korovi mogu se suzbiti intenzivnijom obradom zemljišta, mada kemijska sredstva daju bolje rezultate.

Uopšteno govoreći, jesenja primjena herbicida na bazi glifosata je efikasna. Lakše je suzbiti korov prije sadnje nego nakon zasnivanja zasada. Štetočine, kao što su junska buba (Phyllophaga ssp.) i skočibuba (Agriotes sputator) kao i nematode mogu predstavljati problem. Usmeravanje zasada u pravcu jednogodišnjih useva kao što su kukuruz, pšenica ili raž umanjiće ove poteškoće. U ove svrhe može se primeniti fumigacija zemljišta, ali ovaj postupak uključuje korišćenje kemikalija i specijalnu opremu. Više o postupku fumigacije može se naći u drugim izdanjima. Količina organskih materija u zemljištu može se takođe povećati unošenjem životinjskog đubriva u količini od 22 – 44 t/ha. Najčešće se koristi stajnjak, koji je i najefikasniji, mada se mogu koristiti i druge vrste đubriva, pod uslovom da se adekvatno primenjuju, sa ciljem da se umanji pojava semena korova (konjsko đubrivo) i ograniči nivo azota u zemljištu (živinsko đubrivo). Alternativno, parcela se u godini prije sadnje može zasijati površinskim usjevima koji obezbeđuju dodatne organske materije i smanjuju pojavu oštećenja izazvanih nematodama.

Sadnja površinskih usjeva u godini prije sadnje pozitivno će utjecati na povećanje organskih materija, uzoranost zemljišta i količinu azota u zemljištu. Postoji više rješenja čijom se primenom može popraviti kvalitet zemljišta (Tab.1). Neven (Fugetes spp.) i sirak metlaš (Sorghum vulgare) redukuju nivo zastupljenosti nematoda i uništavaju korov. Mahunasti usjevi stabilizuju nivo azota, dok ostali onemogućavaju rast korova. Većina površinskih useva dobro uspeva na svim vrstama zemljišta na kojima rađa malina. Sitno zrnevlje i trava upijaju azot iz zemljišta i polako ga oslobađaju raspadanjem. Pristupite prihrani zemljišta prema preporukama dobijenim na osnovu rezultata testiranja zemljišta prije sadnje, dodavanjem 45-56 kg N/ha i usklađivanjem nivoa fosfora, kalijuma i kiselosti zemljišta (pH). Površinski usjevi koji se siju prije zasnivanja zasada maline obično se zaoru kasno u jesen (travnati usjevi) ili u rano proljeće (mahunasti usjevi) prije sadnje. Busenite trave ili raž koriste mrtve ostatke i suzbijaju pojavu korova. Sistematski herbicidi, kao što je glifosat, koriste se da ‘umrtve’ zasad, a malina se sadi neposredno na mesta sa biljnim ostacima ili u usko formirane leje.

POSTAVLJANJE ZASADA

IZBOR SADNOG MATERIJALA

Veoma je važno da se obezbjedi zdrav sadni materijal, dobrog kvaliteta. Zasad neće dati dobre rezultate ako se ovaj uslov ne ispuni. Sadni materijal trebalo bi nabaviti iz pouzdanog rasadnika koji prodaje sertificirane sadnice, kako biste bili sigurni da materijal nije zaražen. Rizik od infekcije najmanji je kod sadnica dobijenim iz kulture tkiva, na drugom mestu su one iz staklenika, dok sadnice proizvedene u poljskim uslovima nose najviši stepen rizika. Biljke dobijene iz kulture tkiva nabavljaju se po višoj cjeni, ali se obično isplate kroz povećan rod i duži vjek eksploatacije zasada. Razmak između sadnica takođe treba odrediti u godini prije sadnje,