Purger, J.J. (2007) : Prirucnik Za Istrazivanje Bioraznolikosti Duz Rijeke Drave

Prirunik za istraivanje bioraznolikosti du rijeke drave
Meudravnu suradnju u istraivanju bioloke raznolikosti

rijeke Drave s ciljem njene zatite potaknuo je
prof. dr. Jzsef Mikuska (1942-2006).
Sjeanju na njega i njegovo djelo posveena je ova knjiga.
Autori / Authors
levente brahm, sndor Csete, jnos Csiky, kristina eiChner, sndor Farkas,
lszl Fenysi, zoltn hra, Gyz horvth, ivaniCa jurevi aGi, balzs
kevey, eduard kleteki, darko kovai, sndor krmendi, stjePan krmar,
mladen kuini, jzseF lanszki, enrih merdi, iva mihoCi, alma mikuska, tibor
mikuska, milorad mrakovi, ana Previi, draGiCa PurGer, jen j. PurGer,
zoltn sallai, dvid a. sChFFer, zvjezdana stani, vlatka ali, martina
ai, vesna tamol, bla tallsi, ivaniCa ternjej, adrian tomik, jasenka
toPi, istvn trizs, balzs trCsnyi, kos uherkoviCh, snjeana vuji-
karlo
Recenzenti / Reviewers
boris krytuFek, milorad mrakovi
Tehniki urednik / Technical editor
levente brahm
Pomonik tehnikog urednika / Assistant of technical editor
draGiCa PurGer
Prijevod s maarskog / Translation from Hungarian
draGiCa PurGer
Jezini lektor / Language lector
anelka tutek
Umnoavanje i distribucija ove publikacije ili njezinih dijelova nije doputeno ni u
kojem obliku bez prethodne pisane suglasnosti izdavaa. / Neither this publication nor
any part of it may be reproduced in any form or distributed without the prior written
permission of the publisher.
ISBN 978-963-642-199-1
Izdava / Published by
Sveuilite u Peuhu / University of Pcs
Za izdavaa / Responsible publisher
rbert Gbriel
Tisak / Printed by
Peth s Trsa Nyomdaipari Bt. Kaposvr

Naklada / Distribution in: 1000 primjeraka / copies
Prirunik za istraivanje bioraznolikosti
du rijeke Drave
Manual for the investigation of biodiversity
along the river Drava
Urednik / Editor
jen j. PurGer
Peuh / Pcs
2007.
Izrada ovog Prirunika potpomognuta je od strane Europske unije i Maarske
drave u okviru Programa za susjedstvo Slovenija-Maarska-Hrvatska (SLO-
HU-CRO 2006/01/ 167/HU).
Za sadraj Prirunika odgovorni su: Sveuilite u Peuhu, Sveuilite u Kapovaru,
Ravnateljstvo Nacionalnog parka Dunav-Drava, Znanstveno drutvo mladih ekologa
"FTE", Ekoloka druba "Prijatelji Kopakog rita" te Hrvatsko ekoloko drutvo
"HED". Sadraj nikako ne odraava stajalita Europske unije.
5
Sadraj / Contents
jen j. PurGer Predgovor urednika.................................................................................7
boris krytuFek: Uvodna rije recenzenata..................................................................9
milorad mrakovi: Uvodna rije recenzenata..........................................................11
draGiCa PurGer, jnos Csiky, jasenka toPi: Protokol za praenje stanja
populacija i vrsta vaskularnih biljaka du rijeke Drave i u Baranji..........................13
Protocol for monitoring of populations and species of vascular plants along
the river Drava and in Baranja (Croatia)
balzs kevey, sndor Csete, zvjezdana stani: Protokol monitoringa
umskih zajednica du rijeke Drave i u Baranji........................................................29
Protocol for monitoring forest communities along the river Drava and
in Baranja (Croatia)
zoltn hra, vesna tamol: Protokol za praenje faune mekuaca (Mollusca) na
razini vrsta i populacija du rijeke Drave.................................................................51
Protocol for species and population level monitoring of the
mollusc fauna (Mollusca), along the river Drava
sndor krmendi, ivaniCa ternjej: Protokol za praenje zooplanktona u
rijeci Dravi i u pritokama...........................................................................................67
Protocol for zooplankton monitoring in Drava river and its tributaries
sndor Farkas, stjePan krmar: Protokol za praenje faune jednakonoaca
(Isopoda: Oniscidea) na razini vrsta i populacija u pograninim podrujima
u Maarskoj i u Hrvatskoj.........................................................................................79
Protocol for species and population level monitoring of terrestrial isopods
(Isopoda: Oniscidea) in the border area between Hungary and Croatia
bla tallsi, snjeana vuji-karlo: Protokol za inventarizaciju i praenje
stanja faune traka (Coleoptera, Carabidae) Podravine.............................................93
Protocol for the inventorisation and monitoring of Coleoptera, Carabidae
fauna along the river Drava
kos uherkoviCh, mladen kuini, ana Previi: Protokol za praenje
vrsta i populacija tulara (Trichoptera) rijeke Drave i pritoka..................................113
Protocol for species and population level monitoring of caddisflies
(Trichoptera) in Drava river and its tributaries
levente brahm, iva mihoCi, martina ai: Protokol za istraivanja danjih
leptira (Lepidoptera) du rijeke Drave....................................................................123
Protocol for the investigation of butterflies (Lepidoptera) along the river Drava
zoltn sallai, milorad mrakovi: Protokol za istraivanja faune riba i za
praenje stanja u rijeci Dravi..................................................................................133
Protocol for the investigation of fish fauna and monitoring along the river Drava
dvid a. sChFFer, eduard kleteki: Protokol biomonitoringa vodozemaca
na stanitima du rijeke Drave................................................................................163
Protocol for amphibian monitoring in habitats along the river Drava
balzs trCsnyi, eduard kleteki: Protokol biomonitoringa gmazova na
stanitima du rijeke Drave....................................................................................177
Protocol for the monitoring of reptiles in habitats along the river Drava
tibor mikuska, lszl Fenysi, adrian tomik, kristina eiChner, alma
mikuska, vlatka ali: Protokol za praenje stanja (monitoring) ptica
(Aves) u aluvijalnim nizinama kontinentalnog dijela Hrvatske .............................189
Protocol for bird (Aves) monitoring in floodplains of the continental
part of Croatia
Gyz horvth, ivaniCa jurevi-aGi, enrih merdi, istvn trizs,
jen j. PurGer: Monitoring sitnih sisavaca na temelju istraivanja sastava
gvalica sova............................................................................................................203
Small mammal monitoring based on the analysis of owl pellets
Gyz horvth, darko kovai: Protokol za praenje populacija i zajednica
sitnih sisavaca na stanitima du rijeke Drave.......................................................219
Protocol for the monitoring of small mammal populations and communities
in habitats along the river Drava
jzseF lanszki, darko kovai: Protokol za praenje vidre Lutra lutra L.
uz rijeku Dravu........................................................................................................235
Protocol for otter Lutra lutra L. monitoring along the river Drava
6
7
Uvodna rije urednika
Drava je jedna od najbolje ouvanih i najljepih rijeka u Europi. Dosadanja
istraivanja provedena u zemljama kroz koje Drava protjee, potvrdila su iznimno
bogatstvo prirodnih vrijednosti koje odlikuju ovu rijeku. Inventarizaciju ivog svijeta u
Podravini provode hrvatski znanstvenici, a u maarskom dijelu toka Drave i dravske
nizine obavljena su sveobuhvatna istraivanja flore i faune prije nego to je 1996. godine
ovo podruje proglaeno zatienim u okviru Nacionalnog parka Dunav-Drava. Na
ovom se podruju od 2000. godine provodi praenje stanja u okviru maarskog nacion-
alnog sustava biomonitoringa.
U sreditu pozornosti praenja bioloke raznolikosti iva su bia, a odabrani objekti
dugotrajnih istraivanja odreene su vrste ili skupine (populacije, zajednice, stanita,
krajolici), tj. supraindividualna razina bioloke organizacije. Inventarizacija je vana jer
ukoliko ne raspolaemo kvalitativnim i kvantitativnim podacima o biolokoj raznoliko-
sti, ne moemo imati ni temelj za usporeivanje.
U prirodi se odvijaju brojni procesi, a ivi svijet je isprepleten kompliciranom mreom
meusobne ovisnosti, to nije lako razotkriti, jer obino primjeujemo ili mjerimo samo
mali dio toga sustava. Bavimo se odreenim skupinama ivih bia, radimo na veim-
manjim uzorcima, te smo u mogunosti pratiti utjecaj samo nekih promjenljivih
imbenika u nekom odreenom vremenskom razdoblju. Svako novo saznanje, ako je
dobro dokumentirano, pomae nam u traenju tumaenja pojava, kao i boljem razumi-
jevanju funkcioniranja procesa u prirodi. ovjekovo izravno i neizravno djelovanje na
pojave i procese u prirodi izaziva promjene od kojih neke mogu biti primjeene vrlo
brzo, dok su druge spore, jedva primjetne, dugotrajne promjene koje esto imaju vrlo
velike i drastine posljedice. Svjesni smo da je nemogue sauvati sve prirodne vrijed-
nosti, te da unato zatiti i mnogim naim naporima nestaju vrste, populacije i zajednice,
mijenjaju se krajolici. Svakako smo odgovorni ako izazivamo ubrzanje procesa
osiromaenja prirode ili pak ako ne uinimo nita da ih usporimo ili zaustavimo. Na
zajedniki zadatak je da sauvamo prirodne vrijednosti, zajedniki nam je interes dug-
otrajno praenje stanja, a zajednika odgovornost svih nas je da uspostavimo promiljeno
gospodarenje koje e osigurati trajno odrivi razvitak.
U pograninom podruju ovi zadaci, interesi i odgovornost trebaju biti zajednike
naravi. Prilog tome je i ovaj Prirunik za istraivanje i praenje bioraznolikosti du
rijeke Drave koji je nastao kao rezultat suradnje dvadeset jednog hrvatskog i sedamnaest
maarskih znanstvenika. Prirunik sadri osnovne principe i metode uzorkovanja koji
omoguuju praenje bioloke raznolikosti, tj. monitoring biodiverziteta. U Priruniku su
za praenje predloene skupine koje su zadnjih godina predmet monitoringa u podruju
du Drave na maarskoj strani, odnosno skupine za koje su hrvatski i maarski
istraivai smatrali da bi mogle biti ukljuene u sustav praenja stanja. Poeljno je
proirenje broja skupina ivih bia koja su predmet praenja kao i razvijanje metoda
istraivanja, to bi moglo pomoi u pravilnijem objanjenju pojava, te svestranijem
razumijevanju procesa.
8
Kako bi podaci skupljeni prilikom istraivanja tijekom vie desetljea mogli biti
iznova vrednovani, osobito je vano ispunjavanje osnovnih uvjeta: uzorkovanje
provedeno prema uputama, pouzdana i tona determinacija, pohranjivanje i obrada
podataka.
Ovaj Prirunik pomoi e nam u tome.
U nadi da e se uspostavljanje suradnje i ostvarivanje razmjene znanstvenih
informacija dviju susjednih zemalja nastaviti, te da e ovaj Prirunik biti osnova za
pokretanje novih zajednikih programa, preporuujem ovo djelo svim zainteresiranim
istraivaima i zaljubljenicima prirode i rijeke Drave.
jen j. PurGer PhD
voditelj Programa za susjedstvo
Slovenija-Maarska-Hrvatska 2004-2006.
INTERREG III A (SLO-HU-CRO 2006/01/167/HU)
Uvodna rije recenzenta
Sistematika je za posljednjih pola stoljea vie puta bila predmetom smanjenog zani-
manja znanstvene javnosti. Prola su dva i pol stoljea od kada je 1753. godine Karl
Linn prvi put upotrebio klasifikaciju ivih bia utemeljenu na binarnoj nomenklaturi.
Ve su u to vrijeme biolozi popisali oko milijun i pol svojti. inilo se da je sistematika
svoj posao ve obavila. Nakon toga je dolo do zanimljivog preokreta. Ameriki ento-
molog Terry L. Erwin poetkom 80-ih godina prolog stoljea sakupljao je lankonoce
u junoamerikim tropskim umama tako to je otrovnim plinom djelovao na kronje
drvea. Veina ivotinjica, koje su pri tom uginule i pale na zemlju, jo nisu bile poznate
znanosti. Biolozi su na temelju omjera poznatih svojti prema jo nepoznatim poeli
praviti procjene ukupnog broja nepoznatih svojti na cijeloj Zemlji. Procjene su poinjale
od nekoliko milijuna svojti, prelazile desetak milijuna i poele se bliiti iznosu od 100
milijuna. Danas meu biolozima nema suglasnosti o stvarnom obimu raznolikosti vrsta,
ali svi se slau da poznajemo samo njen manji dio.
Promjene u odnosu prema obimu biodiverziteta nisu bile prouzrokovane samo
otkrivanjem potpuno novih svojti u tropskim predjelima. Kada su se sistematiari u
svojim istraivanjima poeli sve vie sluiti metodama genetike, mnoge stare, dobre
lineovske vrste pokazale su se kao kompleksi reproduktivno izoliranih jedinica. Broj
svojti tako je svakog dana sve vei kod biljnih i ivotinjskih skupina, a koje su smatrane
dobro prouenima. Godine 1982. diverzitet sisavaca procijenjen je na 4170 svojti, a
1993. godine procijenjen je na 4629 svojti, da bi se do 2005. godine popeo na 5416
svojti. Kod brojnih drugih skupina taj porast je neusporedivo vei. Sistematika je
bioloka disciplina koja se danas nalazi u razdoblju renesanse, iji kraj ne moemo ni
zamisliti, a kamo li predvidjeti.
Nije problem samo u tome to je nedovoljno poznata raznolikost vrsta. Od svih svojti
s latiniziranim znanstvenim imenima samo ih je priblino 1% koliko-toliko izueno
ekoloki i etoloki, a samo 0,1% i genetski. Broj svojti kojima je potrebna naa pomo
u sprjeavanju njihovog izumiranja svakog dana je sve vei. Naime, nalazimo se u vri-
jeme kada svojte izumiru puno bre nego to evolucija stvara nove. Svjedoci smo krize
bioraznolikosti, masovnog izumiranja kakvih je u prolih 500 milijuna godina bilo svega
pet ili est. Uzroci izumiranja u davnoj prolosti nisu nam poznati pa moemo o njima
samo nagaati. S druge strane, nema sumnje da je ovjek jedini pokreta suvremene
krize bioraznolikosti.
U vrijeme kada je Terry Erwin skupljao kukce, u San Diegu je odran prvi kongres
konzervacijskih biologa. Biolozi su sve vie svjesni da klasina zatita prirode nema
potencijala sprijeiti krizu bioraznolikosti. Na ovaj problem znanost se odazvala razvo-
jem novih konceptualnih i praktikih rjeenja. Odazvala se i meunarodna zajednica
koja je 5. lipnja 1992. u Rio de Janeiru usvojila Convention on Biological Diversity.
Time je zatita bioraznolikosti po prvi put zvanino prepoznata kao kamen temeljac
odrivog razvitka nae civilizacije. Erozija biodiverziteta je samo jedna od kriza s koji-
ma se danas sukobljava drutvo. Tu su i energetska kriza, zagaivanje resursa od ivotne
vanosti (voda, zrak, tlo), nekontrolirana demografska ekspanzija, neravnomjerna
raspodjela bogatstva izmeu sjevera i juga, ratna arita i sl. Razvojem tehnologija te
9
veom integracijom drutva moda emo nai rjeenja za te probleme, ali izumrle svojte
neemo nikad vie moi vratiti u ivot. Zbog toga erozija bioraznolikosti predstavlja
teret za nau savjest, teret s kojim smo uli u novi milenij.
Ouvanje biodiverziteta postaje sve sloenije u svijetu koji je pod globalnim utjecajem
ovjeka. Za pokrivanje potreba drutvo oduzima 25% od primarne produkcije, od toga
40% fotosintetske produkcije kopnenih ekosustava. Malo kemijski vezane solarne
energije preostaje za funkcioniranje ekosustava, a taj udio moe se uskoro i prepoloviti.
Sva su zatiena podruja premala za samostalno funkcioniranje u duem razdoblju
(polovina prirodnih rezervata manja je od 100 km2). Kada su takva malena podruja
zatiene prirode izolirana, u njima neminovno slijedi niz izumiranja svojti. Ouvanje
bioraznolikosti tako sve vie postaje predmetom intervencije. Nije dovoljno samo
definirati cilj, nego je potrebno odrediti put kojim je mogue postii te mjere nadzora.
Potrebne su nam informacije o strukturi i funkcioniranju ekosustava koje nam uglavnom
nedostaju, ali moemo bar pratiti procese kod indikatorskih skupina. Jedino podaci
dobiveni tijekom monitoringa osiguravaju nam povratne informacije na temelju kojih
moemo procijeniti pravac razvoja ekosustava. Ima tu puno neizvjesnosti, ali barem
neto moemo uraditi. Tom velikom zadatku posluit e i ova knjiga, hrabar pionirski
rad na podruju uspostavljanja monitoringa u svrhu ouvanja biodiverziteta rijeke
Drave.
Zavidim prirodnjacima koji su posjeivali Dravu prije jednog stoljea ili dva-tri
stoljea ranije. Kakvi divni prizori su se otvarali pred njihovim oima! Mnogo je toga
izgubljeno zauvijek. Drava je previe velika i odve znaajna rijeka da ovjek ne bi
utjecao na nju. A svaka intervencija ila je na tetu njezinog biodiverziteta. S druge
strane, i to to je ostalo, jo uvijek zapanjuje.
Konzervacijska biologija je disciplina koja se bavi kriznim situacijama. Konkretno
stanje na terenu esto je toliko loe, da ga bilo kakva pozitivna akcija moe samo
poboljati, bez obzira koliko malo informacije uistinu imamo na raspolaganju. Stoga to
radimo s kompleksnim sustavima kod kojih je predvidljivost jako mala, kod donoenja
odluka uvijek emo se nalaziti u odreenoj neizvjesnosti. Urednik i autori ove knjige
toga su svjesni. Ali su svjesni i toga da jednom treba zapoeti. Prikupili su informacije
o stanju postojee bioraznolikosti i odredili pravce daljeg rada. Vjerujem da e meu
itateljima ove knjige biti onih koji e krenuti njihovim tragom i nastaviti zapoeti rad,
slijedei utrti put. Posteri itaque inceptum opus augeant, emendent (u prijevodu:
Zapoeto djelo neka poveaju i poprave budui narataji)
Prof. dr. sc. boris krytuFek
ravnatelj Instituta za studije biodiverziteta
Univerziteta na Primorskem u Kopru,
i muzejski savjetnik
u Prirodoslovnom muzeju Slovenije u Ljubljani
10
Uvodna rije recenzenta
U Europi su prirodna poplavna podruja ve gotovo nestala, a veinu rijeka izmijenio
je ovjek svojim djelovanjem. Regulacija, poljoprivredne i protupoplavne mjere i zah-
vati posljednjih su desetljea bitno izmijenili rijene vodne reime i morfologiju rijeka
pa su tek rijetke zadrale svoja izvorna poplavna podruja. Iako je rijeka Drava, slino
kao i veina velikih europskih rijeka, tijekom prolog stoljea regulirana i pregraivana
branama, srednji dijelovi njezina toka jo uvijek su zadrali prirodan oblik. Zato su
tamonji pjeani i ljunkoviti sprudovi te neutvrene obale iznimna europska rijetkost.
Mozaik stanita uz rijeku Dravu omoguuje postojanje velike bioloke raznolikosti i
brojnosti vrsta. Nedvojbeno je da smanjivanje bioloke raznolikosti nekog podruja
smanjuje i njegovu ekoloku stabilnost i ravnoteu te da ono postaje sve ugroenije i
neotpornije na negativne vanjske utjecaje.
Drava predstavlja dragulj u biolokoj raznolikosti vrsta i stanita kako u Hrvatskoj
tako i u Maarskoj. Granine rijeke oduvijek su spajale kulture, razliite grane znanosti,
omoguavale trgovinu i mnoge druge ljudske djelatnosti. Naalost, brojne ljudske djelat-
nosti imale su negativne utjecaje na rijeku. Znanstvenici s obje strane obale Drave shva-
tili su da u ouvanju ekosustava i bioloke raznolikosti ne postoje politike granice.
Ponosan sam da smo u suradnji sa znanstvenicima iz Maarske uspjeli osmisliti i
uskladiti Prirunik o metodologiji istraivanja bioloke raznolikosti za rijeku Dravu.
Usklaivanje metoda rada, izmjena iskustava i praenje stanja na terenu doprinijet e
uinkovitom monitoringu i poboljanoj zatiti ovog podruja. Prirunik za istraivanje
bioraznolikosti du rijeke Drave sadri osnovna naela i metode uzorkovanja koji
omoguuju praenje stanja bioraznolikosti i kvalitete stanita. U Prirunik su uvrtene
skupine koje su zadnjih godina predmet istraivanja i o ijoj ekologiji ima dovoljno
podataka, te su pogodne za provedbu praenja stanja i kvalitete stanita i ekosustava.
Prirunik je u skladu s postavkama Meunarodnih konvencija koje je potpisala Republika
Hrvatska, posebno s Konvencijom o biolokoj raznolikosti te Bernskom konvencijom i
s Direktivom o zatiti stanita, koje kao temeljnu obvezu drava potpisnica istiu pre-
poznavanje svoje bioloke raznolikosti, ugroenosti vrsta i zatite, te popis stanita i
skupina ivotinja i biljaka kojima je potrebna zatita.
Prof. dr. sc. milorad mrakovi
Predsjednik Hrvatskog ekolokog drutva
11
Protokol za praenje stanja populacija i vrsta
vaskularnih biljaka du rijeke Drave i u Baranji
DRAGICA PURGER
1
, JNOS CSIKY
2
, JASENKA TOPI
3
1
Odjel za ekologiju ivotinja, Institut za biologiju, Sveuilite u Peuhu,
Ifjsg tja 6, H-7624 Pcs, Maarska, e-mail: dragica@ttk.pte.hu
2
Odjel za taxonomiju biljaka i geobotaniku, Institut za biologiju, Sveuilite u Peuhu,
Ifjsg tja 6, H-7624 Pcs, Maarska, e-mail: moon@ttk.pte.hu
3
Sisaka cesta, 2. odv. 45a, HR-10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: jtopic@yahoo.com
1. Ciljevi monitoringa
Drava kao pogranina rijeka predstavlja iznimno prirodno blago za susjedne drave,
stoga su zajedniki ciljevi bolje upoznavanje i ouvanje prirodnih vrijednosti rijeke
Drave i okolnih podruja, praenje stanja i promjena populacija vrsta koje su od osobitog
znaaja (zatiene, ugroene i rijetke vrste) kao i unapreenje zatite prirode u ovom
podruju. Poseban cilj istraivanja utvrivanje je prirodnih vrijednosti u Podravini
(Hrvatska) koje bi mogle biti dio europske ekoloke mree Natura 2000.
Preduvjet za uspostavljanje meuregionalne suradnje i poetak zajednikih istraivanja
maarskih i hrvatskih botaniara usklaivanje je metoda, razmjena iskustava steenih
tijekom inventarizacije i praenja stanja vaskularnih biljaka u pograninim podrujima.
Ovaj Protokol bi trebao doprinijeti ostvarivanju navedenih ciljeva. Zasnovan je na
vlastitim iskustvima autora kao i na uputama danim u prirunicima za inventarizaciju i
praenje stanja vaskularnih biljaka i stanita koji se koriste u objema dravama (TRK
1997; KOVCS-LNG & TRK 1997; NIKOLI 2006; TOPI et al. 2006).
2. Dosadanja istraivanja
Istraivanja flore i vegetacije u podruju du Drave u Maarskoj imaju tradiciju dugu
vie od sto godina. Najvea pozornost posvijeena je istraivanju flore i vegetacije mrt-
vaja i prirodnih uma pored Drave, pijeskova, cretova kao i muljevitih obala. Ovdje
pominjemo samo neke radove: BOROS 1923, 1925, 1928; HJJAS & BORHIDI 1960;
KLUJBER et al. 1963; TIHANYI 1964, 1965; VRSS 1965, 1968; KOVCS & KRPTI
1974; FENYSI & HORVTH 1995; DNES 1998; KEVEY 2002; LJER 2002; ORTMANN-
AJKAI 2004; ORTMANN-AJKAI & DNES 1997; CSIKY & OLH 2006.
U okviru dravnog programa (KIRLY 2005), sukladno CE sustavu izvreno je tijekom
posljednjih nekoliko godina kartiranje flore ovog podruja.
PURGER, J.J. (ed.) 2007: Prirunik za istraivanje bioraznolikosti du rijeke Drave. Sveuilite u Peuhu, Pcs
DRAGICA PURGER, JNOS CSIKY, JASENKA TOPI 14
Na hrvatskoj strani Podravine i u Baranji do sada nije obavljeno kartiranje flore no
postoji znatan broj autora u ijim se radovima mogu nai podaci o flori i o vegetaciji kao
na primjer: ILIJANI 1963, 1968; RAU & EGULJA 1983; RAU et al. 1978, 1985;
PANJKOVI 1990; TOPI 1998; TRINAJSTI & FRANJI 1999.
Praenje populacija dviju vrsta, obine kockavice Fritillaria meleagris, i sibirske
perunike Iris sibirica koje su navedene u nacionalnom Protokolu (TRK 1997) u
maarskom dijelu Podravine zapoelo je 2000. godine pod ravnanjem NP Dunav-Drava
(JUHSZ 2004). Istraivanje obine kockavice u proteklih je nekoliko godina u Hrvatskoj
provedeno na razini drave (ILIJANI et al. 1998), a kartiranjem su obuhvaene i neke
populacije u Podravini (NIKOLI 2007).
Radi odabira vrsta ije e stanje populacija biti praeno uzeti su u obzir sljedei kri-
teriji:
- zatiene vrste / vrste sa Crvenog popisa / rijetke u Maarskoj i Hrvatskoj;
- vrste od regionalnog znaaja u Podravini;
- vrste koje nisu zastupljene u do sada objavljenim prirunicima (TRK 1997,
NIKOLI 2006);
- vrste koje se nalaze u meunarodnim popisima (Bernska konvencija (BC), Direktiva
o stanitima (HD), IUCN, CORINE, Natura 2000, Crveni popisi itd).
Izdvojeno je 20 vrsta vaskularne flore (SIMON 2001; DOMAC 2002) koje se pojavljuju
u Podravini i u Baranji, ije bi populacije trebalo pratiti i utvrditi uzroke njihove
ugroenosti. To su zatiene vrste, rijetke ili nedovoljno poznate, regionalno, odnosno
lokalno znaajne, vane u fitogeografskom ili ekolokom smislu:
Butomus umbellatus L.
Carex bohemica Schreb. (Slika 1.)
Carex vesicaria L. (Slika 2.)
Catabrosa aquatica (L.) P.B. (Slika 3.)
Cyperus glomeratus L. (syn: Chlorocyperus glomeratus (L.) Palla)
Equisetum hyemale L.
Glyceria fluitans (L.) R.Br.
Hottonia palustris L.
Iris pumila L.
Leucojum aestivum L.
Limosella aquatica L. (Slika 4.)
Listera ovata (L.) R.Br.
Myricaria germanica (L.) Desv. (Slika 5.)
Ophrys sphegodes Mill. (syn: Ophrys sphecodes Mill.) (Slika 6.)
Orchis militaris L. (Slika 7.)
Plantago indica L. (syn: Plantago arenaria W. et K.)
Primula vulgaris Huds.
Reseda inodora Rchb. (Slika 8.)
Scirpus triqueter L. (syn: Schoenoplectus triqueter (L.) Palla)
Trapa natans L.
15 VASKULARNA FLORA
3. Metode istraivanja
Metode uzorkovanja i sakupljanja podataka o populacijama pojedinih vrsta, nastale
kao rezultat viegodinjih dogovora, usklaivanja i razmjene iskustava u terenskom radu
sa zatienim ili ugroenim vrstama, opisane su u prirunicima za inventarizaciju i
praenje stanja vaskularnih biljaka te stanita koji sadre programe istraivanja na razi-
ni drava Maarske i Hrvatske (KOVCS-LNG & TRK 1997; TRK 1997; TOPI et al.
2006; NIKOLI 2006).
Tijekom istraivanja u Podravini i u Baranji bit e primjenjene sljedee metode:
3.1. Odreivanje pojavljivanja/nestajanja populacija (prisustvo/odsustvo)
3.2. Odreivanje veliine populacije
Potrebno je detaljno istraiti svaki poznati lokalitet, ucrtati podruja, procjeniti
veliinu cijele povrine (m
2
) na kojoj se prostire populacija te odrediti broj jedinki (s
tonou do 5%).
3.2.1. Prebrojavanjem jedinki (ukoliko je mogue izdvojiti i izbrojati jedinke). Izuzev
prebrojavanja cijele populacije na danom nalazitu, potrebno je odrediti povrinu
podruja na kojem se populacija rasprostire (m
2
, ha). Prebrojavanjem jedinki na
odreenoj kvadratnoj plohi (npr. 1 m
2
) odreujemo gustou jedinki (G1).
3.2.2. Procjenom brojnosti na osnovi snimaka (ukoliko je mogue izdvojiti jedinke,
ali je nemogue njihovo prebrojavanje). Prije svega treba procijeniti ili izmjeriti
povrinu rasprostiranja populacije, zatim na kvadratnim plohama (1 m
2
, 4 m
2
ili 25 m
2
)
izvriti prebrojavanje jedinki. Sastojine se smatraju homogenima i u tom sluaju je
mogue izraunati ukupan broj jedinki na cijeloj povrini. (Ako je mogue, od ukupne
povrine barem 1% je potrebno uzorkovati, a plohe bi trebale biti postavljene na mjesta
s razliitom gustoom jedinki).
Procjena gustoe jedinki na osnovi uzorkovanja (G2) moe se obaviti na osnovi stan-
dardne skale s pet stupnjeva:
1 - vrlo rijetko prisutna (1-5 jedinki);
2 - rijetko prisutna (6-50 jedinki;
3 - slabo prisutna (51-100 jedinki);
4 - brojno prisutna (101-1000 jedinki);
5 - vrlo brojno prisutna od (1000 jedinki).
3.3. Procjena pokrovnosti populacije
3.3.1. Veliina populacije vrste izraava se u pokrovnosti na m
2
(kada je nemogue
odvojeno promatrati jedinke i kada su populacije male) (P1).
3.3.2. Procjena pokrovnosti populacije (kada je nemogue odvojeno promatrati
jedinke i kada populacija zauzima velike povrine) (P2).
Potrebno je obaviti procjenu pokrovnosti na plohama, izraunati prosjenu pokrovnost
i procijeniti ukupnu povrinu na kojoj se prostire populacija.
3.4. Detaljno prikazivanje podataka na kartama:
3.4.1. Prikazivanje nalaza tokama na karti (kada se radi o ugroenoj vrsti ije se
male populacije mogu odvojeno prikazati).
Poloaj jedinki (ako ih ima manje od 100) se prikazuju tokama (povrine manje od
1-2 ha) na kartama mjerila 1: 1000; 1: 2000.
3.4.2. Kartiranje mikro-areala (kada se radi o ugroenim vrstama).
Granice populacije na cijelom se prostoru rasprostiranja posebno prikazuju na karta-
ma mjerila (1:1000; 1:2000), broj jedinki se odreuje procjenom (red veliina, kao u
prethodno navedenoj skali za procjenu gustoe) ili se procjenjuje pokrovnost (u %). (Na
karti treba prikazati izdvojenu svaku povrinu veu od 100 m
2
).
3.4.3. Kartiranje rasprostiranja (ukoliko se populacija moe odvojeno prikazati, kod
invazivnih ili iznimno rijetkih vrsta).
Prikazuje se povrina rasprostranjenosti populacije na regionalnoj karti mjerila
1:25000 ili na karti mjerila 1:100000 koja obuhvaa cijelu dravu.
Rijetke vrste se prikazuju na MTB mrei za kartiranje flore (koja je podijeljena na
polja min. 33 km
2
).
3.4.4. Kartiranje u kvadratima 1 x 1 km (na velikim povrinama, kod difuznog
pojavljivanja u sluaju vrsta koje nisu rijetke).
a) Vektorsko prikazivanje (toka, linija, ploha): na svakom 1 x 1 km podruju uzorko-
vanja populacije treba prikazati kao odvojene toke / povrine na karti mjerila 1:10000.
Pri tom treba odrediti / procijeniti veliinu populacije (broj jedinki ili pokrovnost) za
svaku prikazanu toku / povrinu.
b) Prikazivanje na mrei raster (u poljima odreene veliine): ukoliko se ne mogu
odvojiti povrine na kojima se pojavljuju populacije dane vrste, tada na podruju
uzorkovanja (1 x 1 km), podjeljenom na mreu veliine polja 50 x 50 m, u svakom polju
procjenjujemo pokrovnost vrste.
Kod prikazivanja na mrei moe se odrediti uestalost pojavljivanja odreene vrste
(U, [%]) (U = i/n x 100) na osnovi broja polja u kojima se pojavljuje vrsta (i) i ukupnog
broja polja u kojima je izvreno uzorkovanje (n).
U1- izmjerena uestalost (utvrivanje prisustva/odsustva u svakom polju).
U2- procjenjena uestalost (samo u nekim sluajno izabranim poljima izvreno je
uzorkovanje na temelju ega je izvrena procjena).
Odabir metoda uzorkovanja koje se primjenjuju u terenskim istraivanjima i prikazi-
vanju na kartama ovisi o tipu pojavljivanja vrsta i stupnja njihove rijetkosti. S tim u vezi
izdvojena su tri tipa pojavljivanja vrsta:
A tip: vrsta je rijetka u cijeloj dravi (Maarskoj/Hrvatskoj);
B tip: vrsta je rijetka u regiji (Podravini), ugroena, s odvojenim populacijama;
C tip: vrsta nije rijetka (moe biti i esta, ali je zatiena, ugroena) i ima difuzan areal.
Svaka od navedenih 20 vrsta na osnovi svoje rasprostranjenosti oznaena je pripad-
nou jednom od navedenih tipova. Primjena metode praenja je uzrokovana je oso-
bitostima lokaliteta kao i same populacije. Radi toga se na osnovi pojavljivanja vrste
mogu predvidjeti tipovi uzorkovanja, pa se optimalne metode izabiru sukladno uvjetima
na pojedinim lokalitetima i dosljedno se primjenjuju (osim kada se tijekom vremena do-
gode znaajne promjene u populaciji). Uz sljedee tipove uzorkovanja vezane su
razliite metode:
17 VASKULARNA FLORA
Slika 1.: eki a Carex bohemica
(Foto: Jnos Csiky)
Slika 2.: Mjehurasti a Carex vesicaria
(Foto: Jnos Csiky)
Slika 3.: Vodena slatka trava Catabrosa
aquatica (Foto: Jnos Csiky)
Slika 4.: Vodena voduka Limosella
aquatica (Foto: Jnos Csiky)
Slika 5.: Kebra Myricaria germanica
(Foto: Dragica Purger)
Slika 6.: Kokica pauica Ophrys
sphegodes (Foto: Jen J. Purger)
Slika 7.: Kacigasti kaun Orchis militaris
(Foto: Jen J. Purger)
Slika 8.: Bezmirisna rezeda Reseda
inodora (Foto: Jnos Csiky)
19 VASKULARNA FLORA
A-tip uzorkovanja:
S obzirom da se radi o rijetkim vrstama na razini drave, potrebno je detaljno istraiti
svako mjesto nalaza.
Odreivanje veliine populacije:
- prebrojavanjem jedinki ili;
- procjenom brojnosti na osnovi snimanja ploha ili;
- procjenom pokrovnosti (P1) ili;
- procjenom pokrovnosti na osnovi snimanja ploha (P2).
Detaljno prikazivanje populacija na karti:
- prikazivanjem toaka na karti;
- kartiranjem mikro-areala.
B-tip uzorkovanja:
Potrebno je izraditi kartu rasprostiranja populacija na dva poznata lokaliteta. Za osta-
la nalazita dovoljno je utvrditi prisustvo/odsustvo.
C-tip uzorkovanja:
Istraivane vrijednosti:
- broj jedinki (broj izbrojanih, broj procijenjenih);
- rasprostiranje populacije (m
2
);
- pokrovnost (izraena u %);
- kartiranje u kvadratima 1 x 1 km na odabranim lokalitetima;
- kartiranje na kartama razliitih mjerila.
Vani podaci o uzrocima ugroenosti trebali bi biti zabiljeeni tijekom rada na terenu.
Za svaku vrstu treba dati kartu rasprostiranja (MTB mrea za kartiranje flore, osnovno
polje min. 33 km
2
).
4. Obiljeja vrsta izabranih za praenje, vana kod odreivanja metoda
uzorkovanja:
Cvatnja: razdoblje izraeno u mjesecima, obiljeeno rimskim brojevima, odreeno na
osnovi najranije i najkasnije zamijeenih cvatuih jedinki u istraivanom podruju.
Stanite: prisutno u istraivanom podruju, usporeeno s meunarodnim kategorija-
ma stanita CORINE, odreeno na osnovi klasifikacije stanita Maarske (-NR)
(FEKETE et al. 1997) i Klasifikacije stanita Hrvatske (NKS) (ANTONI et al. 2005).
Rasprostranjenost: skala od pet stupnjeva utvrena na osnovi maarske i hrvatske
botanike literature:
Prilino esta (prisutna u velikom dijelu drave, obino se pojavljuje masovno,
ili je velika vjerojatnost da se susjedna populacija nalazi na razdaljini manjoj od 5 km;
Vrsta je prisutna na vie od 50% kvadrata u kojima se vri kartiranje flore).
esta (nedostaje u pojedinim djelovima zemlje, u drugim podrujima raspro-
stranjena, masovna. Vrsta je prisutna u vie od 25% a manje od 50% kvadrata).
Umjereno esta, rasuta (na cijeloj teritoriji drave poznate su rasute po-
pulacije izmeu kojih je ponekad velika razdaljina. Vrsta je prisutna u vie od 5%, ali
manje od 25% od ukupnog broja kvadrata za kartiranje flore).
Rijetka (nedostaje u najveem dijelu zemlje ili je zbog pojavljivanja u malo-
brojnim populacijama teko registrirati njenu prisutnost. Prisutna u vie od 1%, ali manje
od 5% od ukupnog broja kvadrata za kartiranje flore).
Iznimno rijetka (pojavljuje se na malom prostoru, sa malenim brojem jedinki.
Prisutna u manje od 1% od ukupnog broja kvadrata za kartiranje flore).
Status zatite: prema najnovijim nacionalnim zakonima i pravilnicima (ANONYMOUS
2004; FARKAS 1999).
Crveni popis: prema najnovijim nacionalnim popisima (NMETH 1989; NIKOLI &
TOPI 2005).
Uzroci ugroenosti: imbenici koji u novije vrijeme ugroavaju opstanak vrste u
istraivanom podruju. Neki imbenci, poput irenja invazivnih vrsta, odstranjivanja
plodnog zemljita, unitavanja stanita, nezakonitog odlaganja smea, ugroavaju svaku
navedenu vrstu pa ih neemo posebno navoditi. U nekim sluajevima imbenici koji
ugroavaju opstanak prirodnih populacija (npr. iskapanje ljunka, preoravanje) imaju
znaajnu ulogu u stvaranju sekundarnih stanita vrste. Status zatite sekundarnih stani-
ta esto je teko odrediti. Zbog toga u sljedeim listama dajemo obavjesti samo o
prirodnim stanitima.
titasti vodoljub Butomus umbellatus L.
Cvatnja: V. - VIII. mjesec;
Stanite: -NR: B1, B3, B5; CORINE: 53.11, 53.13, 53.145, 53.147, 53.148, 53.149,
53.211, 53.212, 53.213, 53.214; NKS: A412, A413, A414, C223, C2242;
Rasprostranjenost: Hu: esta / Cro: esta;
Status: Hu: - / Cro: zatiena;
Crveni popis: Hu: - / Cro: NT;
Meunarodni status: -;
Uzroci ugroenosti: odvodnjavanje, preoravanje, poumljavanje stanita;
Metode uzorkovanja: C-tip: 3.1, (3.2.2.), 3.3.2, 3.4.4;
eki a Carex bohemica Schreb.
Cvatnja: VI. - IX. mjesec;
Stanite: -NR: I1; CORINE: 22.32, 22.351, 24.5; NKS: A271, A421;
Rasprostranjenost: Hu: iznimno rijetka / Cro: iznimno rijetka;
Status: Hu: zatiena / Cro: strogo zatiena;
Crveni popis: Hu: VU / Cro: CR;
Meunarodni status: IUCN I: CR, IUCN II: V;
Uzroci ugroenosti: reguliranje rijeka, iskapanje ljunka;
Metode uzorkovanja: A-tip: 3.2.1, 3.3, 3.4.1;
Mjehurasti a Carex vesicaria L.
Cvatnja: V. - VI. mjesec;
Stanite: -NR: B4, B5, J1, J4; CORINE: 53.215, 53.216, 53.217, 53.218, 53.219,
53.3, 53.211, 53.212, 53.213, 53.214, 44.92, 44.161; NKS: A4125, E113;
Rasprostranjenost: Hu: umjereno esta / Cro: umjereno esta;
Status: Hu: - / Cro: strogo zatiena,
Crveni popis: Hu: - / Cro: VU;
Uzroci ugroenosti: odvodnjavanje, preoravanje stanita;
Metode uzorkovanja: B-tip: 3.1., (3.2.2., 3.3.1.), 3.4.3;
21 VASKULARNA FLORA
Vodena slatka trava Catabrosa aquatica (L.) P.B.
Cvatnja: V. - VII. mjesec;
Stanite: -NR: B2; CORINE: 53.12, 53.141, 53.142, 53.143, 53.144, 53.146,
53.14b, 53.15; NKS: A414;
Rasprostranjenost: Hu: umjereno esta / Cro: rijetka;
Status: Hu: - / Cro: strogo zatiena;
Crveni popis: Hu: NT / Cro: CR;
Meunarodni status: IUCN II: E;
Uzroci ugroenosti: odvodnjavanje, nasipanje i izravnavanje manjih kanala;
Metode uzorkovanja: B-tip: 3.1., (3.3.2.), 3.4.3;
Klupasti otrik Cyperus glomeratus L.
Cvatnja: VII. - IX. mjesec;
Uzroci ugroenosti: reguliranje rijeka, odvodnjavanje;
Metode uzorkovanja: C-tip: 3.1., 3.2.2., 3.3.2, 3.4.4;
Zimska preslica Equisetum hyemale L.
Sazrijevanje spora: V. - VIII. mjesec;
Stanite: -NR: J4; CORINE: 37.21, 44.161, 53.11, 53.2151; NKS: E131;
Rasprostranjenost: Hu: rijetka / Cro: umjereno esta;
Crveni popis: Hu: NT / Cro: VU;
Uzroci ugroenosti: reguliranje rijeka;
Metode uzorkovanja: B-tip: 3.1, 3.2.2., 3.3.2., 3.4.3;
Plivajua pirevina Glyceria fluitans (L.) R.Br.
Cvatnja: V. - X. mjesec;
Stanite: -NR: B2, B3, B6, D4; CORINE: 53.12, 53.141, 53.142, 53.143, 53.144,
53.146, 53.14B, 53.15, 53.145, 53,147, 53.148, 53.149, 53.17, 37.263, 15.A12; NKS:
A413, C22;
Uzroci ugroenosti: odvodnjavanje, nasipanje kanala i udubljenja, poumljavanje;
Metode uzorkovanja: C-tip: 3.1., 3.2.2., 3.3.2., 3.4.4;
Movarna rebratica Hottonia palustris L.
Stanite: -NR: A4, J1, J2; CORINE: 22.432, 44.92, 41.9141; NKS: A3336, E11, E12;
Status: Hu: Zatiena / Cro: strogo zatiena;
Crveni popis: Hu: NT / Cro: EN;
Uzroci ugroenosti: oneienje voda, odvodnjavanje, prekobrojnost divljai;
Metode uzorkovanja: B-tip: 3.1., 3.2.2., 3.4.2., 3.4.3;
Patuljasta perunika Iris pumila L.
Cvatnja: III. - V. mjesec;
Stanite: -NR: I2, H5; CORINE: 34.913, 34.911, 34.A14; NKS: C31;
Rasprostranjenost: Hu: umjereno esta / Cro: iznimno rijetka;
Crveni popis: Hu: NT / Cro: - ["CR", prema PURGER et al. (2008)];
Uzroci ugroenosti: poumljavanje, branje;
Metode uzorkovanja: A-tip: 3.3.1., 3.4.2., 3.4.3;
Ljetni drijemovac Leucojum aestivum L.
Cvatnja: IV. - VI. mjesec;
Stanite: -NR: B5, D4, J2, J4, J6; CORINE: 53.211, 53.212, 53.213, 53.214,
37.263, 41.9141, 44.161, 44.431, 44.433; NKS: C2241, E211, E217;
Rasprostranjenost: Hu: umjereno esta / Cro: esta;
Status: Hu: zatiena / Cro: -;
Crveni popis: Hu: NT / Cro: -;
Uzroci ugroenosti: poljoprivreda;
Metode uzorkovanja: C-tip: 3.1., 3.2.2., (3.3.2.), 3.4.4;
Vodena voduka Limosella aquatica L.
Cvatnja: V. - X. mjesec;
Rasprostranjenost: Hu: rijetka / Cro: iznimno rijetka;
Crveni popis: Hu: - / Cro: CR (DD);
Uzroci ugroenosti: Reguliranje rijeka, odvodnjavanje;
Metode uzorkovanja: A-tip: 3.2.2., 3.4.2;
Jajoliki opotac Listera ovata (L.) R. Br.
Stanite: -NR: B5, J6, K1; CORINE: 53.211, 53.212, 53.213, 53.214, 44.431,
44.433, 41.2A2, 41.2B1, 41.7A2132; NKS: E22, E312;
Status: Hu: Zatiena / Cro: strogo zatiena;
Crveni popis: Hu: - / Cro: -;
Uzroci ugroenosti: poljoprivreda;
Metode uzorkovanja: C-tip: 3.1., 3.2.1., 3.4.4;
Kebra Myricaria germanica (L.) Desv.
Cvatnja: VI. - VIII. mjesec;
Stanite: -NR: I1, J3; CORINE: 22.32, 22.351, 24.5, 44.12; NKS: A271, D1111;
23 VASKULARNA FLORA
Crveni popis: Hu: CR / Cro: CR;
Uzroci ugroenosti: reguliranje rijeka, iskapanje ljunka;
Metode uzorkovanja: A-tip: 3.2.1., (3.2.2), 3.4.1;
Kokica pauica Ophrys sphegodes Mill.
Cvatnja: IV. - V. mjesec;
Stanite: -NR: D4, E1, H4; CORINE: 37.263, 36.5, 38.2, 34.32; NKS: C22, C2312,
C232, C311;
Status: Hu: strogo zatiena / Cro: strogo zatiena;
Crveni popis: Hu: NT / Cro: VU;
Meunarodni status: CITES II;
Uzroci ugroenosti: preoravanje stanita, zarastanje ibljacima;
Metode uzorkovanja: B-tip: 3.1., 3.2.1., 3.4.2;
Kacigasti kaun Orchis militaris L.
Stanite: -NR: D4, E1, H4, J6, K1; CORINE: 37.263, 36.5, 38.2, 34.32, 44.431,
44.433, 41.2A2, 41.2B1, 41.7A2132; NKS: C2312, C232, C311, E312;
Meunarodni status: CITES II;
Uzroci ugroenosti: preoravanje, zarastanje stanita;
Metode uzorkovanja: B-tip: 3.1., 3.2.1., 3.4.2;
Pjearski trputac Plantago indica L.
Cvatnja: VI. - X. mjesec;
Stanite: -NR: G1, O9, U7; CORINE: 34.A12, 34.A13, 89; NKS: C3211;
Rasprostranjenost: Hu: esta / Cro: iznimno rijetka,
Crveni popis: Hu: - / Cro: CR;
Uzroci ugroenosti: preoravanje, zarastanje stanita,
Metode uzorkovanja: B-tip: 3.2.1., (3.2.2.), 3.4.2;
Rani jaglac Primula vulgaris Huds.
Cvatnja: III. - IV. mjesec;
Stanite: -NR: J6, K1; CORINE: 44.431, 44.433, 41.2A2, 41.2B1, 41.7A2132;
NKS: E22, E312;
Rasprostranjenost: Hu: esta / Cro: esta;
Status: Hu: Zatiena / Cro: -,
Crveni popis: Hu: - / Cro: -;
Meunarodni status: - ;
Uzroci ugroenosti: krenje uma, preoravanje;
Metode uzorkovanja: C-tip: 3.1., 3.2.1., 3.4.4;
Bezmirisna rezeda Reseda inodora Rchb.
Cvatnja: III. - VII. mjesec;
Stanite: -NR: I2; CORINE: 34.913; NKS: C31;
Status: Hu: - / Cro: -;
Crveni popis: Hu: EN / Cro: - ["CR", prema CSIKY et al. (2008)];
Uzroci ugroenosti: iskapanje lesa iz lesnih strmaca;
Metode uzorkovanja: A-tip: 3.2.1., (3.3.1.), 3.4.1;
Trobridi obli Scirpus triqueter L.
Cvatnja: VI. - VIII. mjesec;
Rasprostranjenost: Hu: rijetka / Cro: rijetka;
Status: Hu: - / Cro: -;
Crveni popis: Hu: EN / Cro: -;
Uzroci ugroenosti: reguliranje rijeka, iskapanje pijeska i ljunka;
Metode uzorkovanja: A-tip: 3.2.1., (3.3.1.), 3.4.1;
Oraac Trapa natans L.
Cvatnja: VII. - VIII. mjesec;
Stanite: -NR: A3; CORINE: 22.42, 22.43, (-22.432); NKS: A3333;
Rasprostranjenost: Hu: esta / Cro: umjereno esta;
Status: Hu: zatiena / Cro: zatiena;
Crveni popis: Hu: - / Cro: NT;
Meunarodni status: Corine HD V, BC, IUCN;
Uzroci ugroenosti: odvodnjavanje;
Metode uzorkovanja: B-tip: 3.1., 3.2.2., 3.3.1, 3.4.3;
5. Predloena mjesta uzorkovanja
Na osnovi prethodnog obilaska terena za svaku pojedinu vrstu protrebno je izabrati
mjesta na kojima e biti vrena detaljnija istraivanja, te ih prikazati na karti i odrediti
geografske koordinate.
- MTB kvadrat / toka na kojoj se obavlja uzorkovanje;
- opis mjesta uzorkovanja i prikaz na kartama;
- geokodiranje mjesta uzorkovanja (karte/GPS);
- fotodokumentacija (da/ne).
6. Uestalost uzorkovanja
Promjene stanja populacija pored Drave poeljno je pratiti godinje, s obzirom da
oborine i promjene u vodnom reimu iz godine u godinu odreuju promjene u stanju
brojnosti populacije pojedinih vrsta. Za praenje pojedinih vrsta potrebno je odvojiti
godinje po jedan dan za rad na terenu, ovisno o ivotnom ciklusu vrste (cvatnja, sazri-
jevanje ploda), od ranog proljea do kasne jeseni.
25 VASKULARNA FLORA
7. Praenje promjenljivih parametara
7.1. Promjene ekolokih imbenika:
- razina vode (samo u sluaju uzorkovanja u priobalnim djelovima);
- promjene stanja stanita;
- antropogeni utjecaji.
7.2. Bioloki imbenici:
- prisustvo / odsusustvo;
- broj jedinki (broj izbrojanih, broj procijenjenih);
- veliina sastojine (m
2
);
- pokrovnost vrste u postotcima (%);
- uzroci ugroenosti;
- kartiranje na kartama razliitih mjerila;
- karta rasprostranjenja (M = 1 : 1 000 000).
8. Sekundarni podaci
8.1. Na godinjoj razini:
- promjene broja jedinki na odreenoj plohi;
- relativna uestalost;
- promjene (izraene u postotcima) pokrovnosti dane vrste, ;
- promjene u veliini lokalne populacije, promjene u rasprostranjenosti populacije (m
2
);
- prikazivanje na karti.
8.2. U duem razdoblju:
- utvrivanje utjecaja promjena u okoliu ili ovjekovog djelovanja na promjene
veliine populacija;
- promjene veliine populacije u istraivanom podruju u vremenu i prostoru.
9. Vrednovanje i obrada podataka
Ovisno o korienoj metodi, primjenjuju se razliite analize podataka.
U svakom sluaju predviene su statistike analize i uporaba GIS metoda.
10. Procjena ulaganja u istraivanje
10.1. Rad na terenu:
U jednoj godini predvieno je istraivanje populacija odreenih 20 vrsta i praenje
stanja najmanje dviju populacija. To znai da e biti sakupljeni podaci o stanju na 40
lokaliteta.
Ukoliko rastojanja izmeu lokaliteta nisu velika, mogue je u jednom danu obaviti
uzorkovanje na nekoliko nalazita. Predvieno je 20 dana terenskog rada godinje za
praenje stanja populacija predloenih 20 vrsta vaskularnih biljaka.
10.2. Rad u laboratoriju:
- priprema, ucrtavanje lokaliteta i populacija na kartama;
- unoenje podataka 12 sati /po vrsti /na godinu, ukupno 10 dana na godinu;
- analiza podataka i sastavljanje izvjea ukupno 10 dana na godinu;
- za svaku vrstu predviena su dva dana rada u laboratoriju.
U praenju stanja populacija zatienih vrsta pored botaniara znaajnu ulogu mogu imati
uenici i studenti kao i lanovi udruga, s obzirom da sakupljanje podataka i primjena meto-
da ne zahtijevaju specijalistiku strunost. Meutim, na poetku programa potreban je
zajedniki rad sa botaniarima osoba koje e provoditi praenje i raditi na sakupljanju
podataka.
11. Literatura
ANONYMOUS 1996: Bern Convention 1. Convention on the conservation of European
wildlife and natural habitats (Bern/Berne, 19. IX. 1979) European Treaty Series/104.
(+Apendices I-IV). Council of the European Communities 2-25.
ANONYMOUS 1998: Bern Convention 2. Convention on the conservation of European
wildlife and natural habitats (Bern/Berne, 19. IX. 1979) European Treaty Series/104.
(+Apendices I-IV). Council of the European Communities 2-25.
ANONYMOUS 2000: On-Line IUCN Red List of Threatened Plants.
ANONYMOUS 2004: Strogo zatiene biljke, Zatiene biljke (Narodne Novine: 100; 20.
7. 2004)
ANTONI, O., KUAN, V., BAKRAN-PETRICIOLI, T., ALEGRO, A., GOTTSTEIN-MATOEC, S.,
PETERNEL, H. & TKALEC, Z. 2005: Klasifikacija stanita Republike Hrvatske. Drypis
1/1,2 on-line.
BOROS, . 1923: A Drva balparti sksg flrjnak alapvonsai. Mathematikai s
Termszettudomnyi rtest 40: 201-203.
BOROS, . 1925: A Drva balparti sksg flrjnak alapvonsai, klns tekintettel a
lpokra. Magyar Botanikai Lapok 23 (1924): 1-56.
BOROS, . 1928: A Pannonicum s Praeillyricum flravidkek kapcsolata. Magyar
Botanikai Lapok 27: 51-56.
CSIKY, J., PURGER, D. & NIKOLI, T. 2008: Reseda inodora Rchb., a new species of the
Croatian flora. Acta Botanica Croatica 67(2) (in press).
CSIKY, J. & OLH, E. 2006: A Drvamenti-sksg Nanocyperion jelleg fajainak vrs
listja. Natura Somogyiensis 9: 5-26.
DNES, A. 1998: Adatok Drva-sk flrjhoz. Botanikai Kzlemnyek 83/1-2 (1996):
91-95.
DOMAC, R. 2002: Flora Hrvatske. kolska knjiga, Zagreb.
FEKETE, G., MOLNR, ZS. & HORVTH, F. (eds.) 1997: A magyarorszgi lhelyek
lersa, hatrozja s a Nemzeti lhely-osztlyozsi Rendszer. MTA BKI, MTM,
Budapest, 374 pp.
27 VASKULARNA FLORA
FARKAS, S. (ed.) 1999: Magyarorszg vdett nvnyei. (Protected plants of Hungary).
Mezgazda Kiad. Budapest. 418 pp.
FENYSI, L. & HORVTH, Z. 1995: A csermelyciprusrl. Erdszeti Lapok 130/11 (1995.
november): 350.
HJJAS, I. & BORHIDI, A. 1960: Csurg s krnyke flrja. Botanikai Kzlemnyek 48:
245-256.
ILIJANI, LJ. 1963: Typologisch-geographische Gliederung der Niedrugswiesen
Nordkroatiens im klimatischen Zusamenhang. Acta Botanica Croatica 22: 119-132.
ILIJANI, LJ. 1968: Die Ordnung Molinietalia in der vegetation Nordostkroatiens. Acta
Botanica Croatica 27-27: 161-180.
ILIJANI, LJ., STANI, Z., TOPI, J. & EGULJA, N. 1998: Distribution and phytosocio-
logical relationships of snake's-head (Fritillaria meleagris L.) in Croatia. Acta
Botanica Croatica 57: 65-88.
JUHSZ, M. 2004: Asomogyi Drva-sk nvnyzete. In SALLAI, Z. (ed.): Adrvai tj ter-
mszeti rtkei. Nimfea tanulmnyktetek III. Trkeve, p. 20-28.
KEVEY, B. 2002: A nvnyvilg. - In: LEHMANN A. (ed.): Duna-Drva Nemzeti Park.
Mezgazda Kiad, Budapest, pp. 134-196.
KIRLY, G. 2005: A magyarorszgi flratrkpezs mdszertani alapjai. tmutat s
magyarzat a hltrkpezsi adatlapok hasznlathoz. Flora Pannonica 1 (1): 3-20.
KLUJBER, L., TIHANYI, J. & VRSS, L. ZS. 1963: Adatok a drvamenti holtgak cnol-
giai s florisztikai ismerethez. A Pcsi Tanrkpz Fiskola Tudomnyos
Kzlemnyei 7: 271-303.
KOVCS, M. & KRPTI I. 1974: AMura- s a Drva-rtr vegetcija. Fldrajzi rtest
22: 21-32.
KOVCS-LNG, E. & TRK, K. (eds.) 1997: Nemzeti Biomonitorozs-monitoroz
Rendszer III. Nvnytrsulsok, trsulskomplexek s lhelymozaikok. MTM
Budapest.
LJER, K. 2002: Floristical and coenological studies on meadows of the Somogy coun-
ty valley of river Drava. Kitaibelia 7 (2): 187-205.
NMETH, F. 1989: Szras nvnyek. In: Rakonczay, Z. (ed.): Vrs Knyv. (Red Data
Book of Hungary) A Magyarorszgon kipusztult s veszlyeztetett llat- s nvnyfa-
jok. Akadmiai Kiad, Budapest, p. 265-325.
NIKOLI, T. 2006: Prirunik za inventarizaciju i praenje stanja. Vaskularna flora.
Dravni zavod za zatitu prirode Republike Hrvatske, Zagreb.
NIKOLI, T. & TOPI, J. (eds.) 2005: Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske.
Ministarstvo kulture, Dravni zavod za zatitu prirode Republike Hrvatske, Zagreb.
693 pp.
ORTMANN-AJKAI, A. 2004: A baranyai Drva-sk nvnyzete. In SALLAI, Z.(ed.): A dr-
vai tj termszeti rtkei. Nimfea tanulmnyktetek III. Trkeve, pp: 8-19.
ORTMANN-AJKAI, A. & DNES, A. 1997: Drva holtgok ritka nvnyei. Kitaibelia 2(2):
227-229.
PANJKOVI, B. 1990: Analiza ivotnih oblika i flornih elemenata u flori Baranje
(Hrvatska). Acta Botanica Croatica 49: 107-123
PURGER, D., CSIKY, J. & TOPI, J. 2008: Dwarf iris, Iris pumila L. (Iridaceae), a new
species of the Croatian flora. Acta Botanica Croatica 67 (1) (in press).
RAU, . & EGULJA, N. 1983: Flora Slavonije i Baranje. Glasnik za umske pokuse 21,
179-211.
RAU, ., EGULJA, N., & TOPI, J. 1978: Prilog poznavanju movarne i vodene veg-
etacije bara u nizijskim umama Slavonije. Acta Botanica Croatica 37: 131-147.
RAU, . EGULJA, N. & TOPI, J. 1985: Vegetacija sjeveroistone Hrvatske. Glasnik za
umske pokuse 23: 223-355.
SIMON, T., 2001: A magyarorszgi ednyes flra hatrozja. Tanknyvkiad, Budapest.
TIHANYI, J. 1964: Adatok a Somogy megyei Drva-holtgak cnolgiai s florisztikai
ismerethez. A Pcsi Tanrkpz Fiskola Tudomnyos Kzlemnyei 8: 397-412.
TIHANYI, J. 1965: Adatok Darny krnyknek homokpusztai vegetcijhoz. A Pcsi
Tanrkpz Fiskola Tudomnyos Kzlemnyei 9: 147-168.
TOPI, J. 1998: Quantitative analysis of weed flora of Podravina region (North Croatia).
Acta Botanica Croatica 57: 55-64.
TOPI, J., ILIJANI, LJ., TVRTKOVI, N. & NIKOLI, T. 2006: Stanita. Prirunik za inven-
tarizaciju, kartiranje i praenje stanja. Dravni zavod za zatitu prirode Republike
Hrvatske. Zagreb. pp. 1-68, 1-74, 1-74.
TRK, K. (ed.) 1997: Nemzeti Biomonitorozs-monitoroz Rendszer IV. Nvnyfajok.
MTM Budapest, 140 pp.
TRINAJSTI, I. & FRANJI, J. 1999: Waterplant and swamp vegetations of Velika and Mala
ambina in Podravina (Croatia). Periodicum biologorum 101: 237-243.
VRSS, L. ZS. 1965: Adatok a szaporcai Drva-hullmtr vizeinek cnolgiai s
florisztikai ismerethez. A Pcsi Tanrkpz Fiskola Tudomnyos Kzlemnyei
1965: 123-145.
VRSS, L. ZS. 1968: Domb- s hegyvidki nvnyek a Drva-skon s ms florisztikai
adatok. Botanikai Kzlemnyek 55: 185-186.
web sites:
CITES http://www.cites.org/
NIKOLI, T. (ed.) 2007: Flora Croatica, baza podataka: http//hirc.botanic.hr/fcd
Protokol monitoringa umskih zajednica
du rijeke Drave i u Baranji
BALZS KEVEY
1
, SNDOR CSETE
1
, ZVJEZDANA STANI
2
1
Odjel za taksonomiju biljaka i geobotaniku, Institut za biologiju, Sveuilite u Peuhu,
Ifjsg tja 6, H-7624, Pcs, Maarska, e-mail: keveyb@ttk.pte.hu; scsete@ttk.pte.hu
2
Ul. Stjepana Radia 28, HR-49221 Bedekovina, Hrvatska, e-mail: zvjezdana.stancic@kr.t-com.hr
Sakupljanje podataka na terenu ima za cilj opis i analizu dinamikih promjena u sas-
tojinama umskih zajednica u Podravini i u Baranji. Metode sakupljanja podataka u
Maarskoj su razraene 90-ih godina prolog stoljea i opisane u Protokolu nacionalnog
sustava praenja biodiverziteta (KOVCS-LNG & TRK 1997). Jednim dijelom se
odnose na praenje i kvantitativno odreivanje antropogenog utjecaja na listopadne
ume, a s druge strane odraz su potrebe praenja prirodnih procesa i promjena u uma-
ma nakon prestanka gospodarenja, u okviru projekta "umski rezervati" (HORVTH &
BORHIDI 2002).
2. Ranija istraivanja
Floru i vegetaciju podruja pored Drave u Maarskoj, kao i njegove fitogeografske
znaajke, prouavali su mnogi istraivai (npr.: BOROS 1924a, 1924b, 1928; HORVT
1942a, 1942b, 1978; KLUJBER et al. 1963; TIHANYI 1964; VRSS 1963, 1964a, 1964b,
1965; JAKUCS 1974; FENYSI & HORVTH 1995; DNES et al. 1998; KEVEY 2002).
U preglednim radovima koji se bave umskom vegetacijom Maarske (npr.: SO 1958,
SO et al. 1969a, 1969b; BARTHA et al. (1995) BORHIDI & KEVEY 1996) mogu se nai
podaci o vegetaciji uma u podruju du rijeke Drave.
Na poplavnom podruju i u aluvijalnoj nizini Drave u Maarskoj umska vegetacija
je dosta dobro prouena (BORHIDI 1958, 1963, 1965, 1966a, 1966b, 1968; HORVT &
KEVEY 1983, 1984; KOVCS & KRPTI 1974, ORTMANN-AJKAI 1996a, 1996b, 1996c;
KEVEY 2006, 2007; KEVEY & TTH 2006). Najbolje su prouene poplavne ume johe
(Paridi quadrifoliae-Alnetum), ume jasena i brijesta (Fraxino panonicae-Ulmetum) i
hrastovo-grabove ume (Circaeo-Carpinetum). Lokalno su istraivane ume na cretovi-
ma (Calamagrostio-Salicetum cinereae, Carici elongatae-Alnetum), ume vrbe i topole
(Senecioni sarracenici-Populetum albae), dok su jo uvijek slabo istraene zajednice
grmolikih vrba (Rumici crispi-Salicetum purpureae, Polygono hydropiperi-Salicetum
triandrae), ume vrbe i crne topole (Leucojo aestivi-Salicetum albae, Carduo crispi-
BALZS KEVEY, SNDOR CSETE, ZVJEZDANA STANI 30
Populetum nigrae) kao i ume na movarnim stanitima (Angelico sylvestris-Alnetum).
U Hrvatskoj su umsku vegetacija uz Dravu prouavali sljedei istraivai: BUI
(1997), GLAVA (1960), PRPI (1985), RAU et al. (1985), RAU (1971, 1992, 1994),
TRINAJSTI (1964, 1992), TRINAJSTI & FRANJI (1994), VUKELI & RAU (1998),
VUKELI et al. (1999), VUKELI & BARIEVI (2006).
Usporedba literature o umskim zajednicama do sada registriranim du Drave na obje-
ma stranama pokazala je da postoje ogromne razlike u fitocenolokoj nomenklaturi
kojom se slue maarski i hrvatski istraivai (Prilog 1.). Detaljna analiza sastojina
zajednica opisanih na podruju du Drave u Maarskoj i u Hrvatskoj i usklaivanje
nomenklature ne spada u okvire ovog Prirunika, ali bi mogla biti tema budueg zaje-
dnikog istraivanja radi prevladavanja ovih problema.
Monitoring uma du Drave u Maarskoj poeo je u 2000. godini, u okviru irokog
kruga ekolokih istraivanja koordiniranih od strane Ravnateljstva Nacionalnog parka
Dunav-Drava. Ova istraivanja provode se u skladu s principima i metodama opisanim
u Protokolu koji je izraen na nacionalnoj razini (KOVCS-LNG & TRK 1997, TRK
1997), djelomino izmjenjenim i prilagoenim ciljevima istraivanja. Tako je na prim-
jer, Protokol prilagoen istraivanju utjecaja promjene razine vode na pojedine umske
zajednice. Istraivani su procesi primarne sukcesije na sprudovima, formiranja ikara
grmolikih vrba, uma vrba, movarnih uma johe, uma johe, uma hrasta-jasena-brijes-
ta. Sedmogodinjim prikupljanjem dobiven je niz podataka ije nastavljanje ima veliku
vrijednost za ekoloka istraivanja uma du rijeke Drave.
3. Mjesta uzorkovanja
Odabir mjesta na kojima e se provoditi detaljna terenska istraivanja na razini zaje-
dnice u skladu je sa ciljevima istraivanja i obavlja se unaprijed, paralelno s odreiva-
njem zadataka istraivanja (PRCSNYI 1995). Nakon prethodnog pregleda terena du
Drave, pri odabiru sastojina odreenih zajednica potrebno je uzeti u obzir sljedee kri-
terije:
Veliinu sastojine
Sastojina odabrana za monitoring treba biti barem 10 puta vea od plohe na kojoj se
vri uzorkovanje.
Oblik sastojine
Oblik plohe treba biti u skladu s oblikom sastojine. Tako npr., ukoliko se uma johe u
uskom pojasu protee du potoka, oblik plohe treba prilagoditi sastojini tako da povri-
na plohe bude 2500 m
2
.
Prirodni karakter
Kod trend-monitoringa istraujemo procese dinamike, promjene u vremenu i prostoru
prirodnih komponenti sastojina, zato treba izbjegavati sastojine u kojima su oiti
znakovi gospodarenja ili ovjekovog utjecaja (STANDOVR & PRIMACK 2001).
Tijekom 2007. godine planirano je pokretanje monitoringa sastojina triju umskih
zajednica:
- uma crne topole;
- uma hrasta lunjaka-jasena-veza;
- uma hrasta lunjaka i obinog graba.
31 MONITORING UMA
Slika 1.: Kod odreivanja trajnih ploha vana je struktura
sastojine i sastav vrsta. (Foto: Sndor Csete)
Slika 2.: Plohe na kojima e se provoditi praenje treba odabrati tako da unutar kvadra-
ta ne bude oigledno antropogeno djelovanje. Sjea drvea na susjednim povrinama
preko poveane koliine svjetla moe djelovati na poveanje gustoe sloja grmlja kao
to je sluaj u sastojinama s bukvom u umi Haljevo. (Foto: Sndor Csete)
Slika 3.: Kutove trajnih ploha treba obiljeiti znakovima i bojama koje se ne koriste u
umarstvu niti kod obiljeavanja turistikih staza. (Foto: Sndor Csete)
Slika 4.: Uzorkovanje prizemnog sloja u umi provodi se na 50 mikrokvadrata (1 m
2
)
obiljeenih u pravilnom rasporedu na trajnoj plohi (2500 m
2
). (Foto: Sndor Csete)
33 MONITORING UMA
4. Uzorkovanje na trajnim plohama
Nacionalni sustav biomonitoringa u Maarskoj daje preporuke da se povrine na koji-
ma se vri uzorkovanje (plohe) odreuju u vidu tzv. "nested" sustava, gdje svaka vea
ploha sadri manje. Izbor mjesta na kojima e biti postavljanje plohe je preferencijalan,
tj. istraiva na osnovi svoga strunog znanja i iskustva sam odluuje gdje e postaviti
plohu. Pri prvom obiljeavanju vano je utvrditi zajednicu na osnovi karakteristinih
vrsta: po mogunosti trae se tipine sastojine i na njima se vri uzorkovanje (Slika 1.).
Treba izbjegavati umske istine, puteve i umske staze. Plohe treba postaviti barem na
tolikoj udaljenosti kolika je visina drvea u umi. Takoer, nije preporuljivo uzorkovati
u sastojinama koje su pod utjecajem umarskog gospodarenja (Slika 2.) ili u kojima su
vidljivi znakovi prekobrojne divljai (cilj monitoriga su promjene u prirodnim sastoji-
nama, a ne istraivanje antropogenih i zoogenih utjecaja). Kutove plohe treba obiljeiti
bojanjem stabla drveta (Slika 3.). Prema mogunosti treba odrediti koordinate svih kuto-
va plohe pomou GPS ureaja. Radi kasnijeg lakeg pronalaenja mjesta uzorkovanja,
korisno je nacrtati skicu terena. Ne treba zaboraviti da postavljanjem trajnih ploha za
monitoring uma zapravo zapoinje dugogodinji proces istraivanja u kojem e zasig-
urno sudjelovati vie istraivaa kojima treba omoguiti i olakati pronalaenje ploha. O
postavljanju trajnih ploha treba obavijestiti lokalnu upravu i umarsku upravu te osigu-
rati da se u budunosti u pojasu od barem 100 m ne obavljaju intervencije umara.
Nakon postavljanja trajnih ploha u umama, Protokol biomonitoringa na dravnoj
razini predvia uzorkovanje sloja zeljastih biljaka "random" metodom, tj. metodom
sluajnih kvadrata. Meutim, primjena ove metode ponekad nailazi na ozbiljne
prepreke: u nehomogenoj sredini pojavljuje se pretjerano mali ili veliki broj uzoraka,
obiljeavanje je zamorno i dugotrajno, a ponekad i nemogue. Na primjer, kod gustih
ikara vrba na sprudovima sluajno obiljeavanje kvadrata od istraivaa zahtijeva
velike napore. Zbog toga mnogi biraju tzv. "pseudo-random" metodu uzorkovanja, koja
je zapravo proizvoljno postavljanje ploha. Naalost, ova metoda je blia preferencijalnoj
metodi, obzirom da se istraiva esto trudi da plohu ne postavi na isto mjesto vie puta,
da ravnomjerno uzorkuje itav kvadrat te da izbjegne heterogenost podruja. Na taj
nain nije ispunjen kriterij neovisnosti koji bi omoguio svakoj plohi da se s istom vjero-
jatnou pojavi u uzorku, tj. da uzorak postane reprezentativan (QUINN & KEOUGH
2002). tovie, upravo zbog osobne sklonosti istraivaa, vrijedne sastojine koje sadre
varijabilnost zajednice bivaju iskljuene iz uzorkovanja. Radi uklanjanja ovih
metodolokih nedostataka, predlaemo da se mikrokvadrati (1 m
2
) rasporeuju sus-
tavno. Prednost ovoga je to se za "grid" ili transekt poetna toka izabire sluajno (ran-
dom), te u heterogenim uvjetima podjednako e biti zastupljeni svi tipovi i podtipovi, a
velika prednost ove metode je to je pogodna i za analizu prostorne meuovisnosti
(PODANI 1997).
5. Vrijeme uzorkovanja
Protokol monitoringa u Maarskoj propisuje da se uzorkovanje obavlja u lipnju. U to
doba godine prisutna je veina vrsta iz prizemnog sloja zeljastih biljaka: jo se
djelomino mogu odrediti vrste iz rano-proljetnog aspekta, a ve se pojave i vrste iz
ljetnog aspekta. Obzirom da pojedine umske zeljaste biljke rastu od ranog proljea, a
druge do kasne jeseni, u jednom vegetacijskom razdoblju mijenjaju se odnosi brojnosti
i pokrovnosti pojedinih vrsta. Stoga nije svejedno u koje doba godine obavljamo
uzorkovanje kako bismo analizirali relativnu ulogu pojedinih vrsta koja se izraava kroz
brojnost-pokrovnost ili frekvenvenciju pojedinih populacija. Biljne zajednice na vlanim
stanitima (cretovi, movare) sporije reagiraju na proljetno zagrijavanje i njihov maksi-
mum u razvoju dogaa se kasnije tijekom vegetacijskog perioda. Tako i vegetacija u
poplavnoj zoni Drave u estom mjesecu nije maksimalno razvijena, odnosi meu popu-
lacijama nisu uravnoteeni te je uzorkovanje hidrofilnih zajednica potrebno obaviti kra-
jem osmog ili poetkom devetog mjeseca. U prilog kasnijem uzorkovanju govori i in-
jenica da je krajem ljeta vodostaj Drave nii te su povoljnije mogunosti uzorkovanja na
sprudovima i obalama.
6. Plan uzorkovanja
Trajna ploha (5050 m) odreena u prvoj godini, na tipinoj, homogenoj sastojini
zajednice, treba biti ucrtana na karti. Treba odrediti prosjean nagib terena i ekspozici-
ju. Na trajnoj plohi snimamo 50 mikrokvadrata povrine 1 m
2
sustavnom metodom, to
se moe obaviti na vie naina (Slika 5.). Cilj je da svaki dio povrine plohe dobije je-
dnaku priliku da bude zastupljen u uzorku.
Slika 5. Primjeri mogueg rasporeda 50 mikrokvadrata na trajnoj plohi.
Na manjim homogenim sastojinama moe se uzorkovati i manje mikrokvadrata, ali se
kod sastojina bogatijih vrstama moe uzeti vie uzoraka. Navedeni odnosi brojeva mogu
posluiti kao primjer (KOVCS-LNG & TRK 1997):
- manje od 30 vrsta (25 kvadrata),
- od 30 do 60 vrsta (64 kvadrata),
- vie od 60 vrsta (81 kvadrat),
35 MONITORING UMA
U svakom mikrokvadratu treba napraviti fitocenoloku snimku, procjenu pokrovnosti
u postotcima (%) za sve zeljaste vrste viih biljaka, a za mahovine samo ukupnu
pokrovnost. Drvenaste biljke procjenjujemo samo onda ako su u sloju zeljastih biljaka i
ako nisu vie od 50 cm.
Sloj kronji drvea i sloj grmlja procjenjujemo za cijelu trajnu plohu.
Sastavljamo tri liste: sloj drvea trajne plohe, sloj grmlja trajne plohe i sabrani podaci
iz mikrokvadrata.
Pojavu, uzroke i znakove degradacije odreujemo na osnovi Tablica 1. i 2.
Tablica 1.: Prikaz uzroka degradacije (KOVCS-LNG & TRK 1997)
Nastavak Tablice 1.
37 MONITORING UMA
Tablica 2.: Prikaz znakova degradacije (KOVCS-LNG & TRK 1997)
Nastavak Tablice 2.
39 MONITORING UMA
Stupanj prirodnosti sastojina procjenjujemo na temelju sustava kategorija koji daju
Nmeth i Sereglyes (FEKETE et al. 1997):
1. Prirodno stanje potpuno narueno, autohtona vegetacija nije prepoznatljiva, prak-
tino su prisutni samo korovi i vrste koje nemaju osobiti karakter.
2. Prirodno stanje jako narueno, autohtona vegetacija je prepoznatljiva u tragovima,
karakteristini elementi su prisutni u manjoj mjeri, prevladavaju korovi i vrste koje
nemaju osobiti karakter.
3. Prirodno stanje srednje narueno, karakteristini elementi autohtone vegetacije su
prisutni u veoj mjeri, ali nedostaju rijetke karakteristine vrste, a korovi i vrste koje
nemaju osobiti karakter imaju znatan udio.
4. Stanje je priblino prirodnom, utjecaj ovjeka nije znaajan, broj vrsta u zajednici
dostie karakteristian maksimum, udio rijetkih karakteristinih vrsta je znatan, a korovi
i vrste koje nemaju osobiti karakter malo su zastupljene.
5. Stanje je prirodno, odnosno smatra se prirodnim, udio rijetkih karakteristinih vrsta
je izrazit, meu njima su i rijetke, reliktne vrste, a zanemariv je udio korova i vrsta koje
nemaju osobiti karakter.
Dvije zadnje kategorije procjenjujemo za cijelu povrinu trajne plohe. Ako degradaci-
ja zahvaa samo njen dio, potrebno je dati procjenu postotka povrine degradiranog
dijela.
Nastavak Tablice 2.
Primjenljivost metode je razliita za pojedine slojeve umskih sastojina: u opisu
metode je sadrana razlika po kojoj je za sloj drvea i grmlja dovoljno napraviti jedno-
stavnu analizu sastava vrsta, teksture, a za sloj zeljastog bilja predvieno je sakupljanje
podataka, informacija koje daju vee mogunosti za analize. Preporuka "Nacionalnog
sustava monitoringa u Maarskoj" je da se sakupljanje podataka treba obavljati svake tri
godine. Nae osobno iskustvo pokazalo je da je to razdoblje suvie kratko da bi se mogle
registrirati promjene u sloju drvea, a suvie dugo da bi se registrirale promjene i izm-
jene u populacijama i vrstama zeljastih biljaka. Zbog toga ovo razdoblje nije odgovara-
jue, s obzirom da se ne mogu dovoljno precizno utvrditi promjene, mada je najvei dio
(80%) vremena u radu na terenu potreban upravo za uzorkovanje u sloju zeljastog bilja.
Monitoring u razdobljima od tri godine ne osigurava mogunost prepoznavanja pravaca
promjena te je upitna uspjenost i praktina korist od monitoringa. Sukcesija sastojina
drvenastih biljaka je prilino spora, praenje u trogodinjim intervalima ini se dovoljno
precizno. Nasuprot tome, populacije zeljastih biljaka u umi (osobito male populacije)
mogu pretrpjeti znatne promjene u roku od samo nekoliko godina. Za statistiku analizu
trenda promjena potrebno je minimalno pet uzorkovanja (ELZYNGA et al. 2001). To
znai, ako obavljamo monitoring svake tri godine, tek nakon 15 godina mogue je
matematikim metodama analizirati niz podataka. Kod uzorkovanja svake godine, ako
su promjene dovoljno izraene, ve nakon pet godina mogue je utvrditi pravce promje-
na. Zbog toga preporuujemo uzorkovanje svake godine, barem u poetku monitoringa.
Nakon to raspolaemo s dovoljno podataka o kratkoronim promjenama u sastojinama,
moemo interval uzorkovanja produiti na tri godine.
8. Materijal potreban pri uzorkovanju
Za dokumentiranje mjesta uzorkovanja:
- karta omjera 1:10 000,
- satelitska fotografija,
- GPS,
- shematski crte terena.
Za obiljeavanje trajne plohe:
- no za izravnavanje kore drvea,
- upadljive boje otporne na vremenske uvjete.
Za obiljeavanje mikrokvadrata:
- dva komada trake duine 50 m,
- komad platna upadljive boje ili folija, za odreivanje krajnjih toaka redova,
- etiri komada drvenih letvica duine 1 m.
Za obavljanje uzorkovanja:
- najmanje dvije osobe.
41 MONITORING UMA
9. Kako osigurati kvalitetu podataka
Kod monitoringa sastojina umske vegetacije istraivanja nadilaze uobiajene granice
vremena i prostora. Monitoring obino u prvim godinama obavlja skupina istraivaa na
velikoj povrini i tijekom dueg razdoblja, to neminovno dovodi do smjene osoba koje
obavljaju istraivanja. S obzirom da velika mogunost pogreke proizilazi iz subjek-
tivnih razloga, tim vea je vanost usklaivanja metoda, tzv. "interpersonalne kalibraci-
je" (IK). Dosadanja istraivanja pokazala su da se prilikom uzorkovanja metodom
kvadrata, pri procjeni brojnosti i pokrovosti u fitocenolokim snimkama, mogu pojaviti
znatne razlike u procjeni (do 30%), ovisno od specijaliziranosti istraivaa, usklaenos-
ti metoda, poznavanja terena ili zbog parametara koji se mogu tee definirati a koji su:
motivacija istraivaa, posveenost struci i sl. Interpersonalna kalibracija pomae da se
izbjegnu pogreke kao to su: pogrena determinacija vrste, izostavljanje pojedine vrste
iz snimke (kvadrata), nepotrebno uzimanje vrste u snimku (pseudoturnover), odnosno
loa procjena. Interpersonalnu kalibraciju preporuljivo je obaviti na poetku terenskog
rada, odnosno poeljno je povremeno obavljati kontrolna mjerenja.
Naini interpersonalne kalibracije:
- teorijska naobrazba,
- detaljan protokol uzorkovanja,
- zajedniki rad na terenu,
- neovisno uzorkovanje, a nakon toga zajednika kontrola.
Kao rezultat ovoga procesa mogue je smanjiti broj pogreno determiniranih vrsta,
uestalost procjena ekstremnih vrijednosti, a metode pomau poveanju tonosti i proc-
jene preciznosti rezultata.
10. Istraivani parametri
- pokrovnost vrsta (%) u svakom mikrokvadratu u prizemnom sloju;
- pokrovnost drvenastog sloja, kronji drvea (%) na trajnoj plohi;
- pokrovnost sloja grmlja (%) na trajnoj plohi;
- uzroci i tip degradacije, postotak koji zahvaa proces degradacije na trajnoj plohi;
- procjena stupnja degradacije;
- ekspozicija, nagib;
- gospodarenje umama, intervencije umara.
Osnovne podatke treba upisati u tablicu u Excel programu. Primjer je dat u Prilogu 2..
- Ukupan broj svih vrsta vaskularnih biljaka na svih 50 mikrokvadrata. Podaci za
mahovine uzimaju se kao da je jedna vrsta (za mahovine nije potrebna determinacija do
vrste), a ako je u tijeku specijalni monitoring mahovina, podaci se pridruuju opim vri-
jednostima za mahovine.
- prosjean broj vrsta biljaka po mikrokvadratu;
- Simpsonov indeks diverziteta za cijeli uzorak;
- prosjena pokrovnost za svaku vrstu;
- postotak udjela tipinih vrsta (tipine vrste su u opisu zajednice one vrste koje pri-
padaju karakteristinoj kombinaciji). Postoje dva oblika interpretacije: koliko postotaka
od svih karakteristinih vrsta je prisutno, odnosno koliko postotaka od svih vrsta na
popisu ine karakteristine vrste. U poetku uzimamo u obzir prvo tumaenje, ako je dobi-
jena vrijednost 100% (ako su prisutne sve karakteristine vrste zajednice), onda prelazimo
na drugo tumaenje i dosljedno ga sprovodimo do kraja. U izvjeu obavezno treba naz-
naiti koje tumaenje slijedimo, odnosno na osnovi ega raunamo postotak karakteris-
tinih vrsta;
- udio korova (%) u prizemnom sloju, u sloju grmlja, i u sloju drvea, koristei kate-
gorije socijalnog ponaanja (SBT = Social Behaviour Types) (BORHIDI 1995);
- utvreni uzroci degradacije;
- utvreni tip degradacije;
- jaina degradacije;
- tip i uestalost intervencija;
- saene vrste.
Podatke koje treba dokumentirati i zabiljeiti kao rezultat monitoringa radi pregled-
nosti prikazujemo kao u primjeru (Tablica 3).
12. Obrada podataka
Primarne i izvedene podatke treba unositi u centralnu bazu podataka, a njihove
promjene sustav e registrirati pri svakom sljedeem uzorkovanju. Uobiajeni princip
ocijenjivanja je takav da, ukoliko su promjene iz godine u godinu u vrijednosti od 5 do
10%, sustav e ih smatrati prirodnim fluktuacijama. Meu izvedenim podacima,
kvantitativni podaci (broj vrsta, diverzitet i sl.) ije se vrijednosti mijenjaju za 5 do 10%
od jednog uzorkovanja do drugog, bit e tretirani od strane sustava kao promjena
stanja, to e takoer uzrokovati promjenu kvalitativnih svojstava (udio zatienih vrsta
i dr.) (QUINN & KEOUGH 2002). Ukoliko se u istoj mjeri mijenjaju vrijednosti kvalita-
tivnih svojstava, to je u svakom sluaju upozorenje na promjenu stanja, ak i u sluaju
da su kvantitativne vrijednosti manje promijenjene. Ukoliko su promjene neprekidne
Tablica 3. Najvaniji podaci koje treba dokumentirati kao rezultat monitoringa
43 MONITORING UMA
tijekom vie uzastopnih uzorkovanja i ukoliko je mogue odrediti smjer promjena,
proces je vjerojatno mogue pokazati i objasniti pomou vrijednosti indeksa degradacije.
13. Procjena ulaganja
Planirana istraivanja treba ostvariti u tri stupnja:
1. Odreivanje poetnog stanja jedne trajne plohe zahtijeva najmanje est dana rada na
terenu i obuhvaa sljedee aktivnosti:
- izbor mjesta uzorkovanja;
- izbor umskih sastojina ije e stanje biti praeno;
- opis sastojina, popis vrsta;
- izrada klasinih fitocenolokih snimaka.
2. Detaljno istraivanje sastojina (monitoring) zahtijeva tri dana rada na godinu.
3. Za unoenje podataka u raunalo, obradu, ocijenjivanje potrebno je sedam dana rada
na godinu. Za sastavljanje izvjetaja potrebno je pet dana rada na godinu.
Ukupno je predvieno da dvoje specijalista obavljaju monitoring, za to je potrebno naj-
manje 21 dan rada na godinu.
14. Literatura
BARTHA, D., KEVEY, B., MORSCHHAUSER, T. & PCS, T. 1995: Hazai erdtrsulsaink.
Tilia 1: 8-85.
BORHIDI, A. 1958: Bels-Somogy nvnyfldrajzi tagoldsa s homokpusztai veget-
cija. MTA Biolgiai Csoportjnak Kzlemnyei 1: 343-378.
BORHIDI, A. 1963: Die Znologie des Verbandes Fagion illyricum. I. Allgemeiner Teil.
Acta Botanica Academiae Scientiarum Hungaricae 9: 259-297.
BORHIDI, A. 1965: Die Znologie des Verbandes Fagion illyricum. II. Systematischer
Teil. Acta Botanica Academiae Scientiarum Hungaricae 13: 53-102.
BORHIDI, A. 1966a: Die Znologie des Verbandes Fagion illyricum. III. Die phytogeo-
graphische Verhltnisse. Ann. Univ. Budapest., S. Biol. 8: 33-45.
BORHIDI, A. 1966b: Die pflanzenznologische Stellung der illyrischen Buchenwlder.
Angew. Pflanzensoz. 18/19: 19-24.
BORHIDI, A. 1968: Die geobotanischen Verhltnisse der Eichen-Hainbuchenwlder Sd-
osteuropas. Feddes Repertorium 77: 296-316.
BORHIDI, A. 1995: Social behaviour types, the naturalness and relative ecological indi-
cator values of the higher plants in the Hungarian flora. Acta Botanica Hungarica 39
(1-2) 97-181.
BORHIDI, A. & KEVEY, B. 1996: An annotated checklist of the Hungarian plant communi-
ties II. The forest vegetation. - In: BORHIDI A. (ed.): Critical revision of the Hungarian
plant communities, Janus Pannonius Tudomnyegyetem, Pcs, pp. 95-138.
BOROS, . 1924a: A somogyi sk erdsgei. Erdszeti Lapok 63: 240-243.
BOROS, . 1924b: A drvabalparti sksg flrjnak alapvonsai, klns tekintettel a
lpokra. Magyar Botanikai Lapok 23 (1924) 1925: 1-56.
BOROS, . 1928: A Pannonicum s Praeillyricum flravidkek kapcsolata. Magyar
Botanikai Lapok 27: 51-56.
BUI, G. 1997: Proizvodnost fluvisola varadinske Podravine u odnosu na uspijevanje
bijele topole (Populus alba L.). Magistarski rad. umarski fakultet Sveuilita u
Zagrebu, Zagreb.
DNES, A., KEVEY, B., ORTMANN-AJKAI, A. & PLFAI, L. 1998: A Drva-sk vdelmet
rdeml terletei. A Janus Pannonius Mzeum vknyve 41-42 (1996-1997): 5-12.
ELZYNGA, C., SALZER, D., WILLOUGHBY, J. & GIBBS, J. 2001: Monitoring of plant and
animal populations. Blackwell Science.
FEKETE, G., MOLNR, ZS. & HORVTH, F. (ed). 1997: Nemzetkzi Biodiverzits-moni-
toroz Rendszer II. Magyar Termszettudomnyi Mzeum, Budapest.
FENYSI, L. & HORVTH, Z. 1995: A csermelyciprusrl. Erdszeti Lapok 130 (11): 350.
GLAVA, V. 1960: Crna joha u Posavskoj i Podravskoj Hrvatskoj s ekolokog, biolokog
i umsko-uzgojnog gledita. Disertacija. Sveuilite u Zagrebu, Zagreb.
HORVT, A. O. 1940: A Mecsek-hegysg s dli skjnak nvnyfldrajzi tjegysgei.
Ciszterci Rend pcsi Nagy Lajos-Gimnziumnak vknyve (1939-1940): 27-40.
HORVT, A. O. 1942a: A Mecsekhegysg s dli skjnak nvnyzete. Ciszterci Rend,
Pcs. 264 pp. + 1 chart.
HORVT, A. O. 1942b: Kpek a hazatrt Baranyai-hromszg nyri nvnyzetbl.
Pannonia 7: 179-181.
HORVT, A. O. 1978: Die Bedeutung des Klimas fr die Zusammensetzung der
Vegetation SW-Ungarns, des Elsass und der Umgebung von Brianon, Alpes
Maritimes. Vegetatio 372: 119-122.
HORVT, A. O. & KEVEY, B. 1983: Hornbeam-oak-forests in Ormnsg. Macedonian
Academy of Sciences and Arts, Contributions 4 (1-2): 203-210.
HORVT, A. O. & KEVEY, B. 1984: Az Ormnsg gyertynos-tlgyesei. Pcsi Mszaki
Szemle 29 (3): 15-18.
HORVTH, F. & BORHIDI, A. 2002: A hazai erdrezervtum-kutats. Termszet BVR
Alaptvny Kiad, Budapest, pp. 289.
JAKUCS, P. 1974: A potencilis vegetci s tji rtkelse a Dl-Dunntlon. Fldrajzi
rtest 23: 295-309.
JRAI-KOMLDI, M. 1958: Die Pflanzengesellschaften in dem Turjngebiet von csa-
Dabas. Acta Botanica Academiae Scientiarum Hungaricae 4: 63-92.
KEVEY, B. 1984: A szentegti bkkllomny botanikai rtkei. Bvr 39: 58-59.
KEVEY, B. 1990: Dldunntl termszeti rtkei 1. Fokozottan vdett nvnyek. Dl-
Dunntli Krnyezetvdelmi s Vzgyi Igazgatsg, Pcs, 52 pp.
KEVEY, B. 1995a: Adatok a bkk (Fagus sylvatica L.) alfldi elterjedshez az atlanti
kortl napjainkig. Botanikai Kzlemnyek 82 (1995): 9-25. Megjelent: 1998.
KEVEY, B. 1998: A szentegti bkkllomny trsulsi viszonyai. Janus Pannonius
Mzeum vknyve (1996-1997) 41-42: 13-26.
KEVEY, B. 2002: A nvnyvilg. In: LEHMANN A. (ed.): Duna-Drva Nemzeti Park.
Mezgazda Kiad, Budapest, pp. 134-196.
KEVEY, B. 2007a: A Somogyi-Drva-rtr gyertynos-tlgyesei (Circaeo-Carpinetum
Borhidi 2003). Somogyi Mzeumok Kzlemnyei 17: 82-102.
45 MONITORING UMA
KEVEY, B. 2007b: A Somogyi-Drva-rtr tlgy-kris-szil ligetei (Fraxino pannonicae-
Ulmetum So in Aszd 1935 corr. So 1963). Somogyi Mzeumok Kzlemnyei 17:
103-122.
KEVEY, B. 2007c: A baranyai Drva-sk tlgy-kris-szil ligetei (Fraxino pannonicae-
Ulmetum So in Aszd 1935 corr. So 1963). Natura Somogyiensis 10: 11-39.
KEVEY, B. 2007d: A baranyai Drva-sk gyertynos-tlgyesei (Circaeo-Carpinetum
Borhidi 2003 em. Kevey 2006b). Natura Somogyiensis 10: 41-71.
KEVEY, B. & TTH, V. 2006: A Baranyai-Drva-sk fehr nyrligetei (Senecioni sar-
racenici-Populetum albae Kevey in Borhidi & Kevey 1996). Natura Somogyiensis
9: 47-62.
KLUJBER, L., TIHANYI, J., VRSS, L. ZS. 1963: Adatok a drvamenti holtgak cnolgiai
s florisztikai ismerethez. Pcsi Tanrkpz Fiskola Tudomnyos Kzlemnyei 7:
271-303.
KOVCS, M. & KRPTI, I. 1973: Untersuchung ber die Zonations- und Produktions-
verhltnisse im berschwemmungsgebiet der Drau I. Verlandung der toten Arme und
die Zonationen des Bodens und der Vegetation im Inundationsgebiet der Drau. Acta
Botanica Academiae Scientiarum Hungaricae 18: 323-353.
KOVCS, M. & KRPTI, I. 1974: A Mura- s a Drva-rtr vegetcija. Fldrajzi
rtest 22: 21-32.
KOVCS-LNG, E. & TRK, K. (ed.) 1997: Nemzeti Biodiverzits-monitoroz Rendszer
III, Nvnytrsulsok, trsulskomplexek s lhelymozaikok. Magyar
Termszettudomnyi Mzeum, Budapest, pp. 148
ORTMANN-AJKAI, A. 1996b: Comparative coenological studies in forests of the plain of
river Drva. - Procedings of the "Research, Conservation, Management" Conference,
Aggtelek 1: 365-371.
ORTMANN-AJKAI, A. 1997a: gerlpok (Carici elongatae-Alnetum s Fraxino pannoni-
cae-Alnetum) Kisszentmrton hatrban. Kitaibelia 2: 302-303.
ORTMANN-AJKAI, A. 1998a: Vegetcitrkpezs a Drvamenti-sksg erdiben: cnol-
giai s trinformatikai elemzsek. PhD rtekezs tzisei. Pcs, 11 pp.
ORTMANN-AJKAI, A. 1998b: Mikrodomborzat s vegetci sszefggseinek trinfor-
matikai elemzse sksgi erdkben. Kitaibelia 3 (2): 361.
ORTMANN-AJKAI, A. 1998c: Vegetation mapping as a base of botanical gis applications
I. Vegetation map of the Atak forest (Southwest Hungary). Acta Botanica Academiae
Scientiarum Hungaricae 41: 171-192.
ORTMANN-AJKAI, A. 1998d: Vegetation mapping as a base of botanical gis applications
II. Vegetation map of the Vajszl forest (Southwest Hungary). Acta Botanica
Academiae Scientiarum Hungaricae 41: 193-227.
PODANI, J. 1997: Bevezets a tbbvltozs biolgiai adatfeltrs rejtelmeibe Scientia
Kiad, Budapest, pp. 412
PRCSNYI, I. 1995: Alapvet kutatstervezsi, statisztikai s projectrtkelsi mdsz-
erek a szupraindividulis biolgiban KLTE Evolcis llattani s Humnbiolgiai
Tanszk Debrecen, pp. 163
PRPI, B. 1985: Studija utjecaja vodene stepenice urevac na umu Repa. umarski list
109 (11-12): 539-551.
QUINN, G. P. & KEOUGH, M. J. 2002: Experimental design and data analysis for biolo-
gist. Cambridge University Press, pp. 537.
RAU, . 1971: Rasprostranjenost bukve (Fagus sylvatica L.) u nizinskim umana hras-
ta lunjaka u Hrvatskoj. umarski simpozij prigodom 300-godinjice umske fakul-
tetske nastave u Zagrebu 1971: 19-30.
RAU, . 1992: Vegetacija ritskih uma uz rijeku Dravu od Varadina do Osijeka s
teitem na varadinske podravske ume. Glasnik za umske pokuse 28: 245-256.
RAU, . 1994: Vegetacija podravskih ritskih uma u okolici Legrada na uu Mure u
Dravu. Simpozij Pevalek "Flora i vegetacija Hrvatske". Koprivnica-Zagreb.
RAU, ., EGULJA, N. & TOPI J. 1985: Vegetacija sjeveroistone Hrvatske. Glasnik za
umske pokuse 23: 223-355.
SIMON, T. 1967: Drvamenti-sksg. Termszetes nvnyzet. In: MAROSI S. & SZILRD
J. (eds.) Magyarorszg tjfldrajza 1. A dunai Alfld. Akadmiai Kiad, Budapest,
pp. 305-306.
SLAVNI, . 1952: Poplavne ume u Vojvodini. Die Niederungswalder der Voivodina.
Proceedings for Natural Sciences Matica Srpska, Novi Sad, 2: 1-22.
SO, R. 1933: Floren- und Vegetationskarte des historischen Ungarns. Debreceni Tisza
Istvn Tudomnyos Trsasg Honismertet Bizottsgnak Kiadvnyai 8/30 (1931-
1932): 35 pp. + 2 chart.
SO, R. 1958: Die Wlder des Alfld. Acta Botanica Academiae Scientiarum Hungaricae
4: 351-381.
SO, R., BORHIDI, A., CSAPODY, I., KOVCS, M. & PCS, T. 1969a: Die Wlder und
Wiesen West- und Sdtransdanubiens. Mitt. Ostalp.- Dinar. Pflanzensoz.
Arbeitsgem. 9: 199-212.
SO, R., BORHIDI, A., CSAPODY, I., KOVCS, M. & PCS, T. 1969b: Die Wlder und
Wiesen West- und Sdtransdanubiens und ihre Bden. Acta Botanica Academiae
Scientiarum Hungaricae 15: 137-165.
STANDOVR, T. & PRIMACK, R. B. 2001: A termszetvdelmi biolgia alapjai Nemzeti
Tanknyvkiad, Budapest pp. 542
TIHANYI, J. 1964: Adatok a Somogy megyei Drva-holtgak cnolgiai s florisztikai
ismerethez. Pcsi Tanrkpz Fiskola Tudomnyos Kzlemnyei 8: 397-412.
TRK, K. (ed.) 1997: Nemzeti Biodiverzits-monitoroz Rendszer IV. Magyar
Termszettudomnyi Mzeum, Budapest, pp. 140.
TRINAJSTI, I. 1964: Vegetacija obalnog podruja rijeke Drave u iroj okolici Varadina.
Magistarski rad. Sveuilite u Zagrebu, Zagreb.
TRINAJSTI, I. 1992: Salici-Myricarietum Moor 1958 (Salicion eleagni) in the vegetation
of Croatia. Thaiszia, Koice 2: 67-74.
TRINAJSTI, I. & FRANJI, J. 1994: Ass. Salicetum elaeagno-daphnoides (Br.-BL et Volk
1940) M. Moor 1958 (Salicion elaeagni) in the vegetation of Croatia. Natura
Croatica 3(2): 253-256.
VRSS, L. ZS. 1963: Neuere Angaben fr die Flora der Drauebene und ihrer Umgebung.
Botanikai Kzlemnyek 50: 232.
VRSS, L. ZS. 1964a: Rgi mocsrvilg Szaporcn. Bvr 19/2: 86-89.
VRSS, L. ZS. 1964b: jabb adatok a szaporcai holtgak cnolgiai s florisztikai
ismerethez. Szegedi Tanrkpz Fiskola Tudomnyos Kzlemnyei 1964: 75-95.
VRSS, L. ZS. 1965: Adatok a szaporcai Drva-hullmtr vizeinek cnolgiai s
florisztikai ismerethez. Pcsi Tanrkpz Fiskola Tudomnyos Kzlemnyei 1965:
123-145.
47 MONITORING UMA
VUKELI, J. & BARIEVI, D. 2006: Prilog fitocenolokim istraivanjima ume crne johe
(Alnus glutinosa Geartn) u Podravini. umarski list 11-12 (in press).
VUKELI, J. & RAU, . 1998: umarska fitocenologija i umske zajednice u Hrvatskoj.
umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.
VUKELI, J., BARIEVI, D. & PERKOVI, Z. 1999: Vegetacijske i druge znaajke
zatienog dijela "Slatinskih podravskih uma". umarski list 7-8: 287-299.
Prilog 1. Usporedni prikaz naziva nekih zajednica registriranih na podruju du rijeke
Drave u Maarskoj i u Hrvatskoj (sastavila Dragica Purger u suradnji
sa autorima Protokola)
Nastavak Prilog 1.
49 MONITORING UMA
Nastavak Prilog 1.
Prilog 2. Primjer izgleda tablice koju treba popuniti prilikom uzorkovanja
Protokol za praenje faune mekuaca (Mollusca)
na razini vrsta i populacija du rijeke Drave
ZOLTN HRA
1
, VESNA TAMOL
2
1
Tamsi .u. 9, H-7400 Kaposvr, Maarska, e-mail: heraz@toldi-kap.sulinet.hu
2
Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, HR-10000 Zagreb, Hrvatska,
e-mail: vesna.stamol@hpm.hr
Na temelju dosadanjih iskustava i rada na terenu moe se rei da se na podruju du
rijeke Drave, na objema njenim stranama, kako u Maarskoj tako i u Hrvatskoj, nalaze
znaajne prirodne vrijednosti, prirodna stanita bogata svojtama biljaka i ivotinja od
kojih je znatan broj zatienih vrsta. Ouvanje prirodnih vrijednosti Drave i njene bio-
raznolikosti (BRAHM et al. 2004), kao i ukljuivanje ovog podruja u europsku mreu
Natura 2000 zajedniki su ciljevi obiju susjednih zemalja. Meuregionalna suradnja
strunjaka i institucija iz Maarske i iz Hrvatske, razmjena informacija i iskustava, izra-
da zajednikih programa i metoda istraivanja u velikoj mjeri mogu doprinijeti ostvari-
vanju ovih ciljeva.
Opi ciljevi monitoringa su odreivanje podruja izuzetnih prirodnih vrijednosti i
doprinos njihovoj zatiti, a zasnovani su na principima navedenim u Direktivi o zatiti
stanita prihvaenoj od strane Europske unije 1992. godine. Donoenju odluka o zatiti
nekog podruja mora prethoditi utvrivanje stanja ivog svijeta, odreivanje osobitosti
flore, faune kao i stanja stanita.
Malakoloka istraivanja imaju za cilj istraivanje faune mekuaca, utvrivanje djelo-
vanja parametara iz okolia na promjene njenog sastava kao i praenje ovih promjena u
duem razdoblju. Iskustva steena tijekom monitoringa mekuaca Drave (dio toka koji
pripada pokrajini Somogy) i Dunava (podruje Szigetkz) pokazuju da vrste koje ive u
vodi bre reagiraju na promjene u samoj rijeci (promjenom uestalosti pojavljivanja ili
nestajanjem), dok je proces promjena u sastavu terestrine faune dugotrajan. Pored fau-
nistikih podataka, ova istraivanja omoguuju upoznavanje biologije zatienih vrsta,
registriranje uneenih stranih vrsta, a takoer daju mogunost izrade preciznih metoda
monitoringa.
ZOLTN HRA, VESNA TAMOL 52
Istraivanja faune mekuaca du Drave u Maarskoj provedena su u organizaciji
Prirodoslovnog odjela muzeja Janus Pannonius u Peuhu. Prije svih istraivana je fauna
zatienog podruja Barcsi Borks (BBA 1983), a nakon toga fauna podruja du
Drave (KOVCS 1972; DOMOKOS & VARGA 1994; VARGA1995; VARGA& UHERKOVICH 1998).
U organizaciji ravnateljstva Nacionalnog parka Dunav-Drava 2000. godine zapoet je
biomonitoring na Dravi od rtilosa do Felsszentmrtona na 22 istraivake postaje.
Istraivanje faune provedeno je pojedinanim sakupljanjem, analizom nanosa kao i plu-
tajueg materijala. Prilikom istraivanja na razini vrste koritene su metode kvadrata,
povlaenja mrea i postavljanje umjetnih sklonita. Monitoring je pokrenut za etiri
razliita projekta:
1. zatiene vrste,
2. invazivne vrste,
3. monitoring faune vodenih mekuaca,
4. monitoring faune terestrinih mekuaca.
Nakon vrednovanja rezultata uzorkovanja utvreno je prisustvo 100 vrsta u podruju
du Drave, od ega su za 90 vrsta prikupljeni novi podaci (HRA 2005). Ova istraiva-
nja doprinijela su upoznavanju rasprostranjenosti pojedinih zatienih vrsta, dopunjena
su dotadanja znanja o pojavljivanju pojedinih vrsta i njihovih populacija u podruju du
Drave. Tijekom monitoringa zatienih vrsta mekuaca registrirano je prisustvo deset
vrsta pueva i dvije vrste koljkaa. Meu ovima nema strogo zatienih vrsta (Tablica 1.).
Amphimelania holandri (C. Pfeiffer, 1828) tercijarna je reliktna vrsta, rasprostranjena
na sjevernom i na zapadnom Balkanu. ivi u slivovima Save i Drave. U Maarskoj se
pojavljuje u rijekama: Dravi, Zali, Kerki i Muri. U Dravi, izmeu mjesta Bolh i rtilos
ivi na ljunkovitim obalama, a naselila se i na umjetno stvorene kamenite obale. Na
mjestu uzorkovanja kraj Vzvra moe se nai s gustoom od 300 jedinki po m
2
. Kao
element pratee faune pojavljuje se Ancylus fluviatilis O. F. Mller, 1774.
Theodoxus danubialis (C. Pfeiffer, 1828), jugoistonoevropska, balkanska vrsta nakon
pola stoljea ponovo je pronaena u Dravi. Prvi podatak o prisutnosti vrste u Dravi
temelji se na materijalu sakupljenom kod Legrada (SOS 1933, 1943). Prazna kuica
pojavila se 1997. godine u plutajuem materijalu (VARGA & UHERKOVICH 1998). U jesen
2001. godine kod rtilosa je utvrena njena masovna pojava (200 jedinki/m
2
) (HRA
2002). Mogue je da se populacije porijeklom iz Mure nizvodno prenose i zatim nasel-
javaju u Dravi.
Pomatias elegans (O. F. Mller, 1774), vrsta je mediteransko-zapadnoeuropskog
rasprostranjenja (Slika 1.), ivi na brdima u okolici rtilosa na padinama okrenutim ka
Dravi, u mjeovitoj bukovoj umi, s gustoom 20 jedinki po m
2
. Mogue je da je u
Maarskoj ranije bila ire rasprostranjena. Sada se moe nai kod Tihanya, na pobru
Zala i na nekoliko mjesta na planini Meek.
Ena montana (Draparnaud, 1801), vrsta je alpsko-karpatskog rasprostranjenja, rijetka
i u planinskim podrujima (Slika 2.). Tijekom monitoringa na brdima izmeu mjesta
Zkny i rtilos utvreno je prisustvo dviju izdvojenih populacija ove vrste, s ukupnim
brojem jedinki procijenjenim na 200 (HRA & VARGA 2001). Zbog drastino ograniene
rasprostranjenosti potencijalno odgovarajuih stanita, opstanak populacija ove vrste
krajnje je neizvjestan. Na pojedinim mjestima pojavljuje se skupa s prethodno navede-
nom vrstom.
53 MEKUCI
Slika 2.: Ena montana
(Foto: Zoltn Hra)
Slika 3.: Cepaea nemoralis
(Foto: Zoltn Hra)
Slika 1.: Pomatias elegans
(Foto: Zoltn Hra)
Slika 4.: Pseudanodonta complanata
(Foto: Zoltn Hra)
55 MEKUCI
Cepaea hortensis (O. F. Mller, 1774), vrsta je ija izolirana populacija ivi na groblju
u selu Zkny (HRA 2002). Pretpostavlja se da je uneena zajedno s biljkama. Veliina
populacije procjenjuje se na 500 jedinki, pojavljuju se jedinke sa utom jednobojnom
ljuturom kao i prugaste varijante. Stanite je okrueno podrujem koje je intenzivno
obraivano te se ne moe oekivati prirodno rasprostiranje.
Perforatella bidentata (Gmelin, 1791), vrsta istonoeuropskog rasprostranjenja i
Cepaea nemoralis (Linnaeus, 1758), vrsta zapadnoeuropskog areala (Slika 2.), pojavlju-
ju se skupa kao este vrste u umama du Drave. Prazne ljuture ovih vrsta redovito se
mogu nai u gomilama plutajueg materijala.
Helix pomatia Linnaeus, 1758., moe se takoer smatrati estom vrstom u umama i
u korovskim zajednicama.
Vertigo angustior Jeffreys, 1830 i Vertigo moulinsiana (Dupuy, 1849), vrste su ije su
veliine populacija kao i stanita slabo poznati. Ovi sitni puevi naeni su na tlu u ve-
getaciji na vlanom stanitu, a prazne ljuture otkrivene su u gomilama plutajueg mate-
rijala noenog rijekom. Ove vrste ugroene su zbog unitavanja vlanih stanita (mo-
varnih i cretnih livada).
U Dravi i u njenim pritokama registrirane su na vie mjesta dvije zatiene vrste
koljkaa: Pseudanodonta complanata (Rossmssler, 1835), sjevernosrednjeeuropska
vrsta (Slika 4.), kao i Unio crassus Philipsson, 1788, vrsta koja se zbog oneienja voda
prorijedila diljem Europe. Metode primjenjene u istraivanju koljkaa ne doputaju
mogunost procjene veliine njihovih populacija. Ipak je mogue zakljuiti da su ove
vrste koljkaa znatno rjee od ostalih vrsta u Dravi koje imaju slinu veliinu ljuture.
Nalaze se u vodama sporijeg toka na pjeanim sprudovima, u rukavcima s nataloenim
muljem.
Nije nam poznato jesu li malakoloka istraivanja provedena du Drave u Hrvatskoj.
Tablica 1.: Status vrsta registriranih u podruju du Drave
3. Metode uzorkovanja
Ciljevi uzorkovanja mogu se saeti na sljedee:
- odreivanje faune istraivanih stanita;
- kvantitativna istraivanja vrsta koje su se pokazale kao rijetke ili su osobito vani
elementi faune;
- opaanje i biljeenje promjena u okoliu;
- praenje moguih promjena u sastavu faune, s osobitom pozornou posveenom
istraivanju plutajueg materijala i uzoraka nanosa, pojavi invazivnih vrsta ije je pri-
sustvo u dravi poznato (nisu novi elementi faune);
- praenje povremenog pojavljivanja vrsta koje ranije nisu bile zabiljeene u fauni;
- praenje populacija vrsta zatienih i ugroenih u susjednim zemljama i u EU.
Prilikom uzorkovanja potrebno je popuniti odgovarajue obrasce koji su dati u Prilogu 1.
Mogui projekti:
3.1. Projekt: monitoring zatienih vrsta
Hipoteze:
Vrste koje su u europskoj regiji zatiene predstavljaju znaajne zooloke vrijednosti
te njihovo sakupljanje, unitavanje jedinki i njihovih stanita nanosi velike tete.
Pojedine zatiene vrste zahtijevaju specijalne uvjete za opstanak koji se moraju po-
znavati da bi se mogle donositi ispravne odluke kod upravljanja zatienim podrujem
(DOMOKOS 1995).
Pitanja:
- Koje zatiene /ugroene vrste ive na istraivanom poduju ili u blizini?
- Mijenja li se veliina populacije istraivane vrste na mjestu uzorkovanja?
- Mijenja li se veliina povrine rasprostranjenja istraivane vrste?
- Koji uvjeti ograniavaju opstanak populacija?
- Koje vrste jo treba zatiti?
Istraivani parametri:
1. vremenski uvjeti,
2. stanini parametri,
3. broj adultnih i juvenilnih jedinki,
4. broj ivih jedinki,
5. ostale prisutne vrste,
6. granice rasprostranjenosti.
Sekundarni podaci:
1. promjene prosjenog broja jedinki po jedinici povrine u jedinici vremena,
2. prosjena uestalost (frekvencija) vrsta (%),
3. omjer juvenilnih i adultnih jedinki (%),
4. relativne promjene prisustva (na osnovi promjena omjera ivih jedinki i praznih ljutura),
5. prosjena gustoa jedinki.
57 MEKUCI
Istraivane vrste i predloena mjesta uzorkovanja:
Amphimelania holandri (Pfeiffer, 1828): (01) Legrad, Drava-Mura ue; (03) Brodi,
obala Drave; (05) Starogradaki Marof, obala Drave.
Ena montana (Draparnaud, 1801): (04) Brodi, uma.
Pseudanodonta complanata (Rossmssler, 1835): (05) Starogradaki Marof, obala
Drave.
Unio crassus Philipsson, 1788: (05) Starogradaki Marof, obala Drave.
Uestalost i metode uzorkovanja pri monitoringu na razini vrste:
Amphimelania holandri
Uestalost: godinje etiri puta (III., V., VII. i IX. mjesec)
Metode: brojanje jedinki ispod vode, 10 komada 50 x 50 cm kvadrata
Istraivani parametri: 2, 3, 5, 6.
Sekundarni podaci: 1, 2, 3, 4, 5.
Ena montana
Uestalost: dva puta na godinu (VI. i IX. mjesec),
(postavljanje umjetnih sklonita: V. i VIII. mjesec)
Metode: postavljanje umjetnih sklonita - uzorkovanje u kvadratu 5 x 1 m
2
Pokrivanje tla papirom (kartonske kutije ili drai za jaja)
Istraivani parametri: 1, 2, 3, 4, 5, 6.
Sekundarni podaci: 1, 2, 3, 5.
Unio crassus i Pseudanodonta complanata
Uestalost: godinje jedanput (od III. do V. mjeseca)
Metode: povlaenje mree po obali rijenog korita (0,5 m irine, 1 mm promjera rupa,
2 m duine, pet puta)
Istraivani parametri: 2, 3, 5.
Sekundarni podaci: 1, 2, 3, 4, 5.
Primjedba:
Ukoliko se na mjestima uzorkovanja ili na istraivanim stanitima pojavi neka od
sljedeih vrsta preporua se uzorkovanje na razini vrste:
Theodoxus danubialis, Theodoxus transversalis - uzorkovanje kao kod Amphimelania
holandri.
Pomatias elegans - uzorkovanje kao kod Ena montana.
Kod pronalaenja sljedeih vrsta dovoljno je zabiljeiti geografske koordinate, kvan-
titativna analiza nije potrebna: Cepaea nemoralis, Helix pomatia, Perforatella bidenta-
ta, Vertigo angustior, Vertigo moulinsiana.
3.2. Projekt: monitoring invazivnih vrsta
Hipoteza:
Uneene vrste koje se agresivno rasprostiru ugroavaju ravnoteu prirodnih zajednica.
Pitanje:
Mijenja li se veliina populacija istraivanih vrsta u prostoru i vremenu?
1. vremenski uvjeti,
2. stanini parametri,
3. broj adultnih i juvenilnih jedinki,
4. granice rasprostranjenosti.
Sekundarni podaci:
1. promjene prosjenog broja jedinki po jedinici povrine u jedinici vremena,
2. omjer juvenilnih i adultnih jedinki (%),
3. relativne promjene prisustva (na osnovi promjena omjera ivih jedinki i praznih
ljutura),
4. prosjena gustoa jedinki po m
2
.
Istraivane vrste i predloena mjesta uzorkovanja:
Arion lusitanicus Mabille, 1868: (01) Legrad, ue Mure u Dravu; (02) Repa, uma;
(03) Brodi, obala Drave; (05) Starogradaki Marof, obala Drave.
Anodonta woodiana (Lea, 1834): (01) Legrad, ue Mure u Dravu; (03) Brodi, obala
Drave; (04) Brodi, uma; (05) Starogradaki Marof, obala Drave.
Uestalost i metode uzorkovanja kod monitoringa na razini vrste:
Arion lusitanicus
Uestalost: godinje dva uzorkovanja.
Metoda: pojedinano brojanje na 10 m
2
.
Istraivani parametri: 1, 2, 3, 4.
Sekundarni podaci: 1, 2, 4.
Anodonta woodiana
Uestalost: godinje jedno uzorkovanje
Metoda: povlaenje mreom po obali, pojedinano sakupljanje radi utvrivanja
prisutnosti.
Istraivani parametri: 2, 3, 4.
Sekundarni podaci: 1, 2, 3, 4.
Primjedba: Ukoliko se na mjestima uzorkovanja ili na istraivanim stanitima pojavi
neka od sljedeih vrsta preporua se uzorkovanje na razini vrste:
Corbicula sp. - uzorkovanje kao kod Anodonta woodiana.
Kod pronalaenja sljedeih vrsta dovoljno je zabiljeiti geografske koordinate, kvan-
titativna analiza nije potrebna: Dreissena polymorpha, Potamopyrgus antipodarum,
Helicella obvia.
3.3. Projekt: monitoring faune vodenih mekuaca
Hipoteze:
Pritisci u okoliu nepovoljno djeluju na sastav faune vodenih mekuaca.
Sastav faune se mijenja sezonski.
59 MEKUCI
Pitanja:
Mijenja li se uestalost pojavljivanja vrsta?
Mijenja li se apsolutna vrijednost veliina populacija?
- stanini parametri,
- broj prisutnih vrsta,
- broj adultnih i juvenilnih jedinki.
Sekundarni podaci:
- broj jedinki po jedinici povrine,
- promjene prosjenog broja jedinki u jedinici vremena,
- poredak vrsta (uestalost vrsta u usporedbi jedne s drugom),
- omjer juvenilnih i adultnih jedinki (%),
- relativne promjene prisutnih vrsta.
Predloena mjesta uzorkovanja, metode i uestalost sakupljanja:
Predlaemo da se slijedee metode primjenjuju na navedenim mjestima uzorkovanja:
(01) Legrad, ue Mure u Dravu; (03) Brodi, obala Drave; (05) Starogradaki Marof,
obala Drave.
- Sakupljanje mreom plutajueg materijala, 5 dm
3
pri svakom uzorkovanju, godinje
tri puta (III., VI. i IX. mjesec).
- Metoda kvadrata: brojanje jedinki pod vodom, 10 kvadrata 50 x 50 cm, godinje
etiri puta (III., V., VII. i IX. mjesec).
- Sakupljanje mreom (0,5 m irina, 2 m duina, promjer okaca 1 mm) povlaenjem
po dnu, pet puta na godinu (III. i V. mjesec).
- Pojedinano izvlaenje uzoraka mreom ili klijetima s dugakom drkom jedanput
na godinu (V. mjesec).
Primjedba: Ukoliko se prilikom uzorkovanja (npr. kod uzorkovanja pod vodom
metodom kvadrata) pojavi zatiena vrsta tada monitoring treba nastaviti u okviru pro-
jekta za istraivanje zatienih vrsta.
3.4. Projekt: monitoring terestrine faune
Hipoteze:
Promjene u okoliu, kretanje podzemnih voda, metode gospodarenja umama, iska-
panje ljunka djeluju na promjene mikroklime i vegetacije u umama pored Drave, a
time i na sastav faune mekuaca.
Sastav faune se mijenja sezonski.
Pitanja:
Moe li se pokazati tendencija promjena na temelju apsolutnog broja jedinki?
Mijenja li se relativna uestalost pojedinih vrsta?
Ovise li promjene uestalosti vrsta o primjeenim promjenama staninih parametara?
- vremenski uvjeti,
- stanini parametri,
- broj prisutnih vrsta,
- broj adultnih i juvenilnih jedinki,
- broj ivih jedinki.
Sekundarni podaci:
- broj jedinki po jedinici povrine,
- promjene prosjenog broja jedinki u jedinici vremena,
- poredak vrsta (uestalost vrsta u usporedbi jedne s drugom),
- omjer juvenilnih i adultnih jedinki (%),
- relativne promjene prisutnih vrsta.
Metode, uestalost i predloena mjesta uzorkovanja:
1. Sakupljanje 25 dm
3
stelje i biljnih ostataka s povrine tla, prosijavanje dva puta
godinje (IV. i IX. mjesec): (01) Legrad, ue Mure u Dravu; (02) Repa, uma; (03)
Brodi, obala Drave; (04) Brodi, uma; (05) Starogradaki Marof, obala Drave.
2. Pojedinano sakupljanje pueva golaa i drugih veih pueva jedanput godinje, u
trajanju od 20 minuta (VIII. mjesec): (01) Legrad, ue Mure u Dravu; (02) Repa, uma;
(03) Brodi, obala Drave; (04) Brodi, uma; (05) Starogradaki Marof, obala Drave.
3. Sakupljanje mreom plutajueg materijala, 5 dm
3
pri svakom uzorkovanju, tri puta
godinje (III., VI., IX. mjesec): (01) Legrad, ue Mure u Dravu; (03) Brodi, obala
Drave; (05) Starogradaki Marof, obala Drave.
4. Uzorkovanje sklonita-kvadrata 5 x 1 m
2
, pokrivanje tla papirom (kartonske kutije,
drai za jaja), dva puta godinje (VI. i IX. mjesec), (postavljanje umjetnih sklonita u
V. i VIII. mjesecu): (01) Legrad, ue Mure u Dravu; (02) Repa, uma; (03) Brodi,
obala Drave; (04) Brodi, uma; (05) Starogradaki Marof, obala Drave.
Primjedba: Ukoliko se prilikom uzorkovanja pojavi zatiena ili invazivna vrsta, tada
monitoring treba nastaviti u okviru odgovarajueg projekta.
4. Poloaj i osobitosti predloenih mjesta uzorkovanja
Mjesta uzorkovanja odabrana su na temelju dvaju najvanijih kriterija:
- postaja uzorkovanja na hrvatskoj strani Drave trebala bi biti u blizini mjesta na
maarskoj strani na kojem se odranije provode istraivanja (Tablica 2.),
- trebale bi se pojavljivati zatiene vrste ili vrste koje zavrjeuju zatitu, koje pred-
stavljaju prirodne vrijednosti (flagship species)
5. Vrednovanje sekundarnih podataka
Tijekom monitoringa oekujemo potvrdu slijedeih injenica:
- Broj vrsta koje ive u terestrinim stanitima vjerojatno e biti vei od 30.
- Istraivanjem sklonita oekuje se pojava 10 vrsta.
- Istraivanjem plutajueg materijala broj vrsta mekuaca vjerojatno e nadmaiti 50.
- Pojedinanim sakupljanjem pojavit e se jo 10 do 20 novih vrsta.
61 MEKUCI
Tablica 2.: Predloene postaje uzorkovanja i osobitosti stanita
na hrvatskoj strani Drave
Karte 1-5.
1.
2.
3. 4.
5.
Sastav faune smatra se promjenjenim ako:
- nakom to je u prvoj godini monitoringa sastavljena lista vrsta kasnije doe do
pojave novih vrsta,
- tijekom istraivanja nestale su ive jedinke neke vrste,
- kvantitativni podaci pokazuju promjenu odnosa udjela pojedinih vrsta ili ukazuju na
jedan smjer promjena,
- broj ivih i/ili uginulih jedinki na datom mjestu uzorkovanja smanjio se za vie od
50%.
Podaci izvedeni na osnovi godinjih istraivanja:
- variranje prosjenog broja jedinki po jedinici povrine u jedinici vremena (npr. u jed-
noj godini),
63 MEKUCI
- prosjena uestalost vrsta (%) (usporedba uzoraka iz jedne godine),
- udio juvenilnih i adultnih jedinki (%) (usporedba uzoraka iz jedne godine),
- promjene prisutnosti (usporedba uzoraka iz jedne godine),
- prosjena gustoa jedinki (po jednom uzorku i prosjek iz svih uzoraka).
Podaci izvedeni na osnovi praenja u duem razdoblju:
- promjene vrsta po jedinici povrine,
- promjene broja jedinki po jedinici vremena,
- poredak vrsta,
- odnos juvenilnih i adultnih jedinki,
- relativna promjena prisustva,
- promjene veliina populacija u vremenu i na prostoru mjesta uzorkovanja.
6. Procjena vremena i trokova istraivanja
Trokovi ovise prije svega od broja ostvarenih projekata kao i od broja uzoraka
(Tablica 3.).
Za malakoloka istraivanja potrebna su dva strunjaka koja e provoditi praenje.
Ukupno je vrijeme potrebno za istraivaanje 463 sata po istraivau na godinu.
Procjena trokova ne sadrava vrijeme i trokove putovanja do mjesta istraivanja.
Tablica 3.: Pomona tablica za izraunavanje predvienih trokova
7. Literatura
BRAHM, L., HRA, Z., ROZNER, GY. 2004: A gerinctelen llatok sokflesge a Drva
mentn. In: SALLAI, Z. (ed.): A drvai tj termszeti rtkei. Nimfea tanul-
mnyktetek III. Trkeve, pp. 20-28.
BBA, K. 1983: A Barcsi borks puhatest faunja (Mollusca). Dunntli Dolgozatok
Termszettudomnyi sorozat 3: 115-125.
DOMOKOS, T. 1995: A Gastropodk ltllapotrl, a ltllapotok osztlyozsa a fenome-
nolgia szintjn. Malakolgiai Tjkoztat 14: 79-82.
DOMOKOS, T. & VARGA, A. 1994: Az uszadkokrl, klns tekintettel a Drvbl szr-
maz uszadk molluszka tartalmnak vizsglatrl. Malakolgiai Tjkoztat 13:
67-79.
HRA, Z. 2002: jabb adatok Somogy megye puhatest (Mollusca) faunjnak
ismerethez. Natura Somogyiensis 3: 23-26.
HRA, Z. 2005: On experiences in monitoring molluscs (Mollusca) in the area of Duna-
Drava National Park. Natura Somogyiensis 7: 25-34.
HRA, Z. & VARGA, A. 2001: Somogy megye puhatest (Mollusca) faunja. Natura
Somogyiensis 1: 29-40.
KOVCS, GY. 1972: Somogy - Csurg s krnyknek Mollusca faunja. llattani
Kzlemnyek 59: 86-94.
SOS, L. 1933: Malakofaunisztikai adatok a Dunntlrl. llattani Kzlemnyek 30: 12-26.
SOS, L. 1943: A Krpt-medence Mollusca faunja. Budapest: p. 21.
VARGA, A. 1995: A Drva menti puhatest (Mollusca) fauna kutatsnak eddigi ered-
mnyei. Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 8: 9-21.
VARGA, A. & UHERKOVICH, . 1998: A Drva menti puhatest (Mollusca) fauna
kutatsnak jabb eredmnyei. Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat
9: 43-68.
Prilog 1.: Obrasci koje treba popuniti prilikom uzorkovanja
65 MEKUCI
Protokol za praenje zooplanktona u rijeci
Dravi i u pritokama
SNDOR KRMENDI
1
, IVANICA TERNJEJ
2
1
Radna grupa za ekologiju, Sveuilite u Kapovaru, Guba Sndor u. 40, H-7400 Kaposvr, Maarska,
e-mail: hidrobiol@citromail.hu
2
Zoologijski zavod, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Rooseveltov trg 6, HR-10000 Zagreb, Hrvatska,
e-mail: ivancica@zg.biol.pmf.hr
1.1. Znaaj zooplanktona
Zooplankton ine zajednice organizama mikroskopske veliine koje lebde u stajaim
i tekuim vodama, a iji sastav i raspored uglavnom odreuju vodena strujanja i turbu-
lencija. Najvei znaaj u slatkim vodama imaju kolnjaci (Rotatoria) i rakovi (Crustacea):
raljoticalci (Cladocera) i veslonoci (Copepoda). Zooplankton svojom ishranom ima
velik utjecaj na koliinu algi, bakterija, praivotinja (Protozoa) i drugih beskraljenjaka
mikroskopske veliine, dok s druge strane predstavlja znaajan izvor hrane za ribe i
beskraljenjake predatore (PATERSON 2001).
Zooplankton ima sredinje mjesto u lancima ishrane. Promjene u sastavu ukazuju na
stanje vodenog ekolokog sustava, na njegove promjene kao i na klimatske promjene.
Takoer ima vanu ulogu u "top-down" i "bottom-up" reguliranju vodenog ekolokog
sustava (OLSON & SELLNER 2005).
Zajednice zooplanktona su osjetljive na promjene imbenika u okoliu i brzo reagira-
ju npr. na promjene kvalitete vode (koncentracija hranljivih tvari, pH, temperatura, kon-
centracija kisika), na promjene sastava te koliine bakterija i algi (MCCAULEY & KALFF
1981), na zakiseljavanje (BRETT 1989), oneienje (YAN et al. 1996), gustou i veliinu
riba, predaciju (CARPENTER & KITCHELL 1993) i na utjecaj taloga (mulja) (CUKER 1997).
Takoer reagiraju na procese samooienja vodenih ekolokih sustava, biomasu i bro-
jnost riba, na prirodne procese kao to su promjene sustava vodotokova rijeka te na
promjene vremenskih uvjeta (razdoblja sue i razdoblja vee vlanosti) (OLSON &
SELLNER 2005).
Biomasa, raznolikost vrsta ili sastav zajednice takoer oslikavaju i antropogene utje-
caje. Promjene u okoliu utjeu na brze promjene u sastavu zajednica zooplanktona,
obzirom da veina vrsta imaju kratko generacijsko vrijeme (od nekoliko sati pa do
jednog ili dva tjedna) ovisno prije svega o temperaturi. Osim kvalitativnog i kvantita-
tivnog sastava vana je i veliina prisutnih vrsta (KRMENDI & HANCZ 2000). Tijekom
monitoringa treba takoer utvrditi odnos izmeu zajednica zooplanktona i ekolokog
sustava (Canadian Biodiversity Strategy 1995).
SNDOR KRMENDI, IVANICA TERNJEJ 68
Mnogi predstavnici Rotatoria i Crustacea koji ne pripadaju planktonskim organizmi-
ma mogu se pojaviti iz sedimenata, s makrofita ili iz metafitona. Ove svojte imaju
bioindikatorsku vrijednost te im treba pokloniti osobitu pozornost kod vrednovanja
rezultata istraivanja vodenih tokova.
Gustoa zooplanktona varira u velikoj mjeri horizontalno i vertikalno, to se mora
uzeti u obzir prilikom planiranja metoda uzorkovanja, kod odreivanja broja uzoraka i
mjesta uzorkovanja.
Istovremeno s istraivanjem zooplanktona potrebno je sakupiti podatke o metere-
olokim i hidrolokim prilikama, o kemijskim imbenicima u vodi, kako bi se mogli
donijeti pravilniji zakljuci na osnovi dobivenih rezultata.
Veliki znaaj zooplanktona u zatiti prirode zasniva se na ulozi koju ima u odreivan-
ju kvaliteta voda (saprobnost, trofinost, indikacija halobiteta) (ARORA 1964; BR 1995;
DVAI et al. 1992; FELFLDY 1987; GULYS 1998; SLADECEK 1983). Tako je mogue
pratiti procese eutrofikacije i sukcesije i na osnovi toga sakupiti podatke potrebne za
planiranje gospodarenja i intervencije vezene za zatitu. Zooplankton predstavlja vaan
elemenat u ishrani riba, vodozemaca, gmazova i ptica.
Nae poznavanje zajednica vodenih organizama i vrijednosti ovih stanita u zatiti
prirode je nepotpuno, ali nadu u unaprjeenje daju Smjernice i Principi EU 2000 vezani
za vodena stanita. Odreivanje kvalitete voda obavlja se na osnovi bioindikatorskih
skupina. Veoma vano sa stajalita zatite prirode je da se odreivanje kvalitete obavlja
na osnovi velikih taksonomskih skupina. Veliki je nedostatak dosadanjeg sustava to u
njega nije ukljuen zooplankton (PADISK et al. 2006). Unato tome, u svim veim
rijekama i jezerima u Maarskoj (Dunav, Tisa) odvija se monitoring zooplanktona po
strogom meunarodnom protokolu (pl. PATERSON 2001).
1.2. Ciljevi biomonitoringa
Ouvanje prirodnih vrijednosti Drave kao granine rijeke mogue je samo uz meure-
gionalnu i meudravnu suradnju i razmjenu iskustava u polju zatite prirode. Jedan od
vanih ciljeva prenoenje je do sada razraenih metoda u praenju indikatorskih taksona
te nakon utvrivanja poetnog stanja planirano pokretanje procesa monitoringa zoo-
planktona u Dravi na hrvatskoj strani.
Hipoteza:
Ukoliko na podrujima na kojima se obavlja praenje stanja (rijeni tokovi, mrtvi
rukavci, cretovi, movare, jezera nastala iskapanjem ljunka) opada kvaliteta voda, znat-
no varira razina vode ili se vri intenzivan ribolov, tada e doi do kvantitativnih i
kvalitativnih promjena u sastavu zooplanktona (bioloka indikacija).
Podaci prikupljeni i usaglaeni s analizama ostalih taksonomskih grupa mogu posluiti
za pravodobnu intervenciju u zatiti prirode.
Prve podatke o limnolokim odnosima du Drave u Maarskoj publicirao je
WOYNROVICH (1944). Nakon toga, tek polovicom 80-ih godina dvadesetog stoljea u
okviru kompleksnih faunistikih istraivanja vezanih za zatitu prirode zatienog
podruja Barcsi Borks, zapoela su i istraivanja zooplanktona (FORR 1985; RONKAY
1985). Novija istraivanja poela su sredinom 90-ih godina. FORR (1995) kao i GULYS
et al. (1995) istraivali su Dravu i njene pritoke te druga vodena stanita pored Drave.
69 ZOOPLANKTON
Nakon osnivanja Nacionalnog parka Dunav-Drava od 1998. godine istraivanja su se
intenzivirala te postoji znatno vie podataka (FORR & MEISCH 1998; KRMENDI 1998,
1999). Redovita istraivanja i monitoring bioraznolikosti zapoela su 2000. godine pod
vodstvom ravnateljstva NP Duna-Drava. O rezultatima ovih istraivanja izvjeuju
mnoge publikacije: KRMENDI 2001, 2005; KRMENDI & LANSZKI 2000, 2002a, 2002b;
KRMENDI & PONYI 2001; KRMENDI & ZNKAI 2001; KRMENDI & PAUKER 2006.
O rezultatima prvih istraivanja zooplanktona provedenim jo poetkom 20. stoljea
na podruju du rijeke Drave u Hrvatskoj pie KRMPOTI (1924).
Pregled istraivanja Copepoda (Cyclopoida i Calanoida) u Hrvatskoj daju TERNJEJ i
STANKOVI (2007). Podaci o istraivanjima na Dravi s hrvatske strane dostupna su u
izvjeima o Preliminarnim istraivanjima utjecaja na okoli, napisanim1993. godine u
Zagrebu (4 tom: Y2-NVD.00.09-H01.0, Y2-NVD.00.09-H02.1, Y2-NVD.00.09-H02.2,
Y2-NVD.00.09-H02.3) i Dopuni preliminarnim istraivanjima utjecaja na okoli (Y2-
B24.00.23-H01.0).
Osim ovih preglednih istraivanja postoje dugogodinji podaci o dinamici zooplank-
tona u akumulacijskim jezerima na podruju hidroenergetskih sustava (Varadin,
akovec, Dubrava) na Dravi (MRAKOVI et al. 1992, 2002, 2003, 2004, 2005; MIETI
et al. 1990a, 1990b; URMANOVI et al. 1993).
3.1. Sakupljanje:
Ciljevi kvalitativne analize odreivanja su vrsta koje se pojavljuju u odreenim
vodama i sastavljanje liste vrsta. U tu svrhu rabimo planktonsku mreicu napravljenu od
mlinarske svile br. 25, fiksiranu na drke razliitih duina. Uzorkovanje obavljamo
povlaenjem na otvorenim povrinama vode, u priobalnim dijelovima, na samoj povri-
ni vode kao i na dnu. Osobitu pozornost treba posvjetiti uzorkovanju vrsta koje ive u
obrataju (perifiton).
Cilj kvantitativne analize je odreivanje kvalitete vode kao i stanja bioproduktivnosti
pojedinih stanita. U svrhu toga potrebno je najprije u jedinici volumena vode odrediti
broj jedinki pojedinih vrsta zooplanktona, uestalost, odnose dominancije, biomasu itd.
Uzorkovanje obavljamo metodom potezanja mreice u povrinskom sloju metodom
vodenog stupca i metodom uzorkovanja u dubini.
Uzorkovanje metodom potezanja mreice u povrinskij zoni, u dubini od 0-30 cm,
obavljamo uglavnom u rijekama, a metoda pogodna je i za uzorkovanje u stajaim
vodama. Potrebna je badarena kanta (koja ima oznake volumena) i planktonska
mreica. Koliina zahvaene vode treba biti 100-200 dm
3
kod tekuica i 5-100 dm
3
kod
stajaih voda, ovisno u gustoi planktona.
Uzorkovanje metodom vodenog stupca i uzorkovanja u dubini preporua se za stajae
vode. Metoda vodenog stupca zasniva se na uporabi crpca. To je cijev promjera 45-100
mm, duine 1-3 m, koja ima posebni sustav zatvaranja te je njome mogue uzorkovati
cijeli vodeni stupac. Vodu proputamo kroz planktonsku mreicu. Volumen vode u
uzorku ovisi o gustoi planktona.
Uzorkovanja u dubini vode obavljaju se u veim dubinama. U tom sluaju crpac
otvaramo i zatvaramo na odgovarajuoj, razliitoj dubini.
Materijal procijeen kroz planktonsku mreu (seston) spremamo u oznaene (datum
uzorkovanja, trajanje, mjesto (GPS), metoda, koliina procijeene vode) boice za
uzorke. O procesu uzorkovanja treba napraviti biljeke u kojima osim navedenih podata-
ka treba zabiljeiti vremenske uvjete prethodnih dana, kao i za vrijeme uzorkovanja,
zapaene promjene na terenu, temperaturu zraka i vode, kemijske imbenike vode.
3.2. Konzerviranje:
Zooplankton konzerviramo otopinom lugola i formalina, najprije narkotiziramo, a
zatim 4% formalinom konzerviramo.
Izuzetno uzorke obrataja sakupljene na biljkama ne konzerviramo, uzimamo ive
uzorke koje pregledamo na terenu a zatim narkotiziramo zooplankton (uporabom kloro-
forma ili alkohola) do konane obrade u laboratoriju koju treba obaviti istog dana.
3.3. Odreivanje:
Pojedine vrste determiniramo uz pomo lupe te obavimo potrebno prepariranje. Nakon
toga, za determinaciju koristimo mikroskop (vea poveanja) kako bismo prepoznali i
determinirali pojedine vrste na osnovi posebnih detalja (postabdomen, ticala, usni
aparati itd.). Pri determinaciji koristimo sljedee kljueve: BANCSI (1986, 1988); DVAI
(1977); EINSLE (1993); GULYS & FORR (1999, 2001); KOSTE (1978).
Na osnovi iskustava nakon obilaska terena izabrana su mjesta uzorkovanja. Toke na
kojima se obavlja uzorkovanje treba precizno odrediti, zabiljeiti njihove geografske
koordinate pomou GPS ureaja.
Postaje uzorkovanja:
I. okolica Legrada (Slika 1.) (Drava, rukavci, umjetna jezera - ljunare),
II. Jekovo i ambina (Slika 2.) (uma johe, kanali, mrtvi rukavci),
III. Brodi, Ferdinandovac i okolica (glavni tok Drave, rukavci),
IV. Starogradaki Marof (Bresti) (Drava, mrtvaja),
V. Podravska Moslavina (glavni tok Drave, rukavci),
VI. Donji Miholjac (Drava, ribnjaci) (Slika 4.).
Na svim tipovima vodenih stanita prosjek uzorkovanja na tri toke uzima se kao
jedan uzorak zooplanktona.
Uzorkovanje se na Dravi obavlja na lentikom i lotikom dijelu, kod stajaih voda na
otvorenoj povrini vode i obrataju.
Na est postaja obiljeeno je ukupno 20 mjesta uzorkovanja, na svakom mjestu je
vreno uzorkovanje na tri toke i od ta tri uzorkovanja uzimana je prosjena vrijednost.
Istraivanja zooplanktona obavljamo u proljee, ljeto i jesen, u 12 ravnomjerno ras-
poredjenih termina na 20 oznaenih mjesta uzorkovanja.
71 ZOOPLANKTON
Slika 2.: Mrtvaja ambina
(Foto: Sndor Krmendi)
Slika 1.: Drava kod Legrada
Slika 3.: Drava kod Podravske Moslavine
Slika 4.: Ribnjaci kod Donjeg Miholjca
73 ZOOPLANKTON
6. Istraivanje promjenljivih imbenika
6.1. Promjenljivi imbenici u okoliu:
- temperatura zraka,
- temperatura vode,
- vremenske prilike,
- tlak zraka,
- razina vode,
- pH,
- elektrina vodljivost (konduktivitet),
- kisik otopljen u vodi,
- kemijska potronja kisika (COD=Chemical oxigen demand),
- sadraj neorganskog duika (amonijak, nitriti, nitrati),
- orto-fosfati (PO
4
-P).
6.2. Bioloki promjenljivi imbenici:
- prisustvo / odsustvo,
- popis svojti (broj taksona),
- gustoa populacija (denzitet),
- biomasa (na temelju uzorkovanja).
- istraivanje ovisnosti izmeu kvalitativnih i kvantitativnih podataka o zooplanktonu
i fiziko-kemijskih imbenika vode,
- odreivanje saprobioloke indikacije,
- odreivanje uestalosti pojavljivanja i odnosa dominancije,
- opis pojedinih svojti (npr. mono-, di-, policiklinost, eurivalentnost, stenovalentnost,
vezanost za stanite, odnos juvenilnih-adultnih jedinki, euplanktonino, metafitino
pojavljivanje i dr.),
- odreivanje biomase pojedinih svojti i skupina,
- odreivanje raznolikosti, ujednaenosti, slinosti,
- cluster-analiza (za usporednu analizu).
8. Obrada sekundarnih podataka
- Rezultate dajemo po tipovima vodenog sustava prema sljedeoj podjeli: ivi tok
Drave, sporedni rukavci Drave, mrtvaje, ostala vodena stanita (npr. jezera ljunare,
poplavna uma johe, movare).
- Matematikim metodama usporeujemo sastav zooplanktona pojedinih vodenih
stanita i analizirane imbenike kvaliteta voda (SPSS program).
- Odreujemo slinosti i razlike izmeu pojedinih vodenih stanita na osnovi fauni-
stikog sastava zooplanktona (SYN-TAX program).
- Vrednujemo i prikazujemo promjene broja vrsta, veliine populacija u istraivanim
vodenim stanitima.
- Usporeujemo dobivene vrijednosti s rezultatima istraivanja obavljenim u ostalim
podrujima u Maarskoj i u Hrvatskoj.
9. Procjena trokova
- Na est postaja obiljeeno je ukupno 20 mjesta uzorkovanja;
(12 uzorkovanja x 20 = 240 uzoraka zooplanktona).
- Trajanje uzorkovanja: 50 minuta
(jedno uzorkovanje zooplanktona 30 minuta + mjerenje fiziko-kemijskih imbenika
vode 20 minuta).
- Putovanje: svaki put po est sati.
- Uzorkovanja, obrada uzoraka, analiza podataka:
jedna osoba - specijalist + povremeno jedna osoba - pomonik.
- Rad u laboratoriju:
za analizu zooplanktona potrebno je vrijeme od 220 sati na godinu.
- Unoenje podataka u bazu, analiza podataka, vrednovanje, sastavljanje izvjea: 130
sati na godinu.
- Ukupno ulaganje vremena:
200 sati na godinu uzorkovanja + 72 sati putovanja + 220 sati rada u laboratoriju + 60
sati rada pomone radne snage + 130 sati na godinu.
Unoenje podataka u bazu, analiza podataka, vrednovanje, sastavljanje izvjea = 682
sati rada na godinu.
10. Literatura
ARORA, H. C. 1964: Rotifers as indicators of trophic nature of environments.
C.P.H.E.R.I.Bull: 146-159.
BANCSI, I. 1986: Kerekesfrgek (Rotatoria) kishatrozja I. Vizdok, Budapest, VHB-15:
1-171.
BANCSI, I. 1988: Kerekesfrgek (Rotatoria) kishatrozja II. Vizdok, Budapest, VHB-
17: 1-578.
BR, P. 1995: Management of pond ecosystems and trophic webs. Aquaculture 129:
373-386.
BRETT, M. T. 1989: Zooplankton communities and acidification processes (a review).
Water, Air, and Soil Pollution 44: 387-414.
CARPENTER, S. R. & KITCHELL, J. F. 1993: The trophic cascade in lakes. Cambridge Univ.
Press. Cambridge. U.K.
CUKER, B. E. 1997: Field experiment on the influence of suspended clay and P on the
plankton of a small lake. Limnology and Oceonography 32: 840-847.
DVAI, GY., DVAI, I., FELFLDY, L. & WITTNER, I. 1992: A vzminsg fogalomrend-
szernek egy tfog koncepcija. 3. Acta Biol. Debr. Oecol. Hung. 4: 29-48.
DVAI, I. 1977: Az evezlb rkok (Calanoida s Cyclopoida) alrendjeinek kishatroz-
ja. Vizdok, Budapest, VHB-5: 1-222.
75 ZOOPLANKTON
EINSLE, U. 1993: Crustacea, Copepoda: Calanoida und Cyclopoida. In: SCHWOERBEL, J.
und ZWICK, P.: Ssswasserfauna von Mitteleuropa 88) Gustav Fischer Verlag,
Stuttgart pp. 1-208.
FELFLDY, L. 1987: A biolgiai vzminsts. Vzgyi Hidrobiolgia 16: 1-290.
FORR, L. 1997: Rkok, szitaktk s egyenesszrnyak. Nemzeti Biodiverzits-Monitoroz
Rendszer V. KTM. pp. 1-32.
GULYS, P. 1998: Szaprobiolgiai indiktorfajok jegyzke. KGI- Vzi Termszet- s
Krnyezetvdelem 6: 1-96.
GULYS, P. & FORR, L. 1999: Az gascsp rkok (Cladocera) kishatrozja. KGI,
Budapest, Vzi Termszet- s Krnyezetvdelem 9: 1-237.
GULYS, P. & FORR, L. 2001: Az evezlb rkok (Calanoida s Cyclopoida) alrendjeinek
kishatrozja. KGI, Budapest, Vzi Termszet- s Krnyezetvdelem 14: 1-199.
KOSTE, W. 1978: Rotatoria, die Rdertiere Mitteleuropas. Berlin-Stuttgart pp. 1-663.
KRMENDI, S. & HANCZ, CS. 2000: Qualitative and quantitative investigation of the zoo-
plankton in fish ponds. Acta Agraria Kaposvariensis 4/2: 95-107.
MCCAULEY, E, & KALFF, J. 1981: Empirical relationships between phytoplankton and
zooplankton biomass in lakes. Canadian Journal of Fisheries and Aquatic Sciences
38: 458-463.
NMETH, J. 2005: Red list of algae in Hungary. Acta Botanica 47: 379-417.
OLSON, M. M., & SELLNER, K. G. 2005: Zooplankton/Food Web Monitoring for adaptive
Multi-species Management Near-term Recommendations. Smithsonian
Environmental Research Center, Edgewater: pp. 1-9.
PADISK, J., CS, ., BORICS, G, BUCZK, K., GRIGORSZKY, I., KOVCS, CS., MDL-
SZNYI, J. & SORCZKI-PINTR, . 2006: A Vz Keretirnyelv s a vzi habitatdiver-
zits konzervcibiolgiai vonatkozsai. Magyar Tudomny 6: 663.
PATERSON, M. 2001: Zooplankton In Fresh Waters. Ecological Monitoring and
Assessment Network, Environment Canada, EMAN North Department of Fisheries
and Oceans Freshwater Institute Winnipeg, Manitoba. pp. 1-23.
SLADECEK, V. 1983: Rotifers as indicators of water quality. Hydrobiologia 100: 169-201.
SZIT, A., PONYI, J. & RESK-NAGY, M. 2006: Zooplankton, meio- s makrozoobentosz
vizsglata a Velencei-tban, szerepk a t llapotnak megtlsben. XLVIII.
Hidrobiolgus Napok, Tihany.
YAN, N. D., KELLER, W., SOMERS, K. M., PAWSON, T. W. & GIRARD, R. E. 1996: Recovery
of crustacean zooplankton communities from acid and metal contamination: com-
paring manipulated and reference lakes. Can. Journal of Fish. and Aquatic Sci. 52:
1301-1327.
Literatura o istraivanjima zooplanktona na podruju NP Dunav-Drava
FORR, L. 1985: A barcsi borks gascsp rkjai. Dunntli Dolgozatok
Termszettudomnyi Sorozat 5: 85-87.
FORR, L. 1995: Adatok a Dl-Dunntl Cladocera s Copepoda faunjnak
ismerethez. Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 8: 21-24.
FORR, L. & MEISCH, C. 1998: A Duna-Drva Nemzeti Park Drva menti vizeinek rk-
faunja (Crustacea). Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 9: 111-122.
GULYS, P., BANCSI, I. & ZSUGA, K. 1995: Rotatoria and Crustacea fauna of the
Hungarian watercourses. Miscellanea zoologica hungarica 10: 1-47.
KRMENDI, S. 1998: Rotatoria s Crustacea vizsglatok a Duna-Drva Nemzeti Park
klnbz vztereiben. Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 9: 37-42.
KRMENDI, S. 1999: ARotatoria (kerekesfreg) fauna vizsglata a Duna-Drva Nemzeti
Park vztereiben. Janus Pannonius Mzeum Termszettudomnyi Osztly. Kutatsi
jelents pp. 1-18.
KRMENDI, S. 2001: Zooplankton vizsglatok a Duna-Drva Nemzeti Park Somogy
megyei vztereiben. II. Nemzetkzi Drva Konferencia, Pcs.
KRMENDI, S. 2005: Klnbz vizes lhelyek zooplankton faunjnak vizsglata a
Duna-Drva Nemzeti Park terletn. In: 3. Magyar Termszetvdelmi Biolgiai
Konferencia, Eger. p. 141.
KRMENDI, S. & LANSZKI, J. 2000: sszehasonlt zooplankton vizsglatok a Duna-
Drva Nemzeti Park klnbz vztereiben. Acta Biologica Debrecina, Suppl.
Oecologica Hungarica, fasc. 11/1: 90.
KRMENDI, S. & LANSZKI, J. 2002a: A Duna-Drva Nemzeti Park klnbz vizes lhe-
lyeinek kvalitatv zooplankton vizsglata. I. Rotatoria fauna. Natura Somogyiensis 3: 7-22.
KRMENDI, S. & LANSZKI, J. 2002b: ADuna-Drva Nemzeti Park klnbz vizes lhe-
lyeinek zooplankton vizsglata II. A Crustacea (Cladocera, Copepoda) fauna kvali-
tatv vizsglata. Somogyi Mzeumok Kzlemnyei XV: 113-120.
KRMENDI, S. & PAUKER, . 2006: A Duna-Drva Nemzeti Park klnbz vztereiben
l zooplankton fauna populcidinamikai s diverzits vizsglata. 7. Magyar
kolgus Kongresszus, Budapest. p. 119.
KRMENDI, S. & PONYI, J. 2001: Somogy megye rkfaunjnak (Crustacea) katalgusa.
Natura Somogyiensis 1: 71-82.
KRMENDI, S. & P-ZNKAI, N. 2001: Somogy megye kerekesfreg faunjnak katal-
gusa (Aschelminthes: Rotatoria). Natura Somogyiensis 1: 17-28.
KRMPOTI, I. 1924: Beitrag zur Kenntnis der Entomostraken und Rotatorien, insbeson-
dere der Diaptomiden Kroatiens und Slavoniens. Archiv fr Hydrobiologie 15: 5-69.
MRAKOVI, M., URMANOVI, D., MIETI, S., FAAI, K. & TOMAKOVI, N. 1992:
Odreivanje stupnja trofinosti donjeg bazena AS Tribalj u godini 1991., Ribarski
centar, Zagreb. pp. 28-34.
MRAKOVI, M., KEROVEC, M., MIETI, S., PLENKOVI-MORAJ, A., MIHALJEVI, Z.,
MUSTAFI, P., TERNJEJ, I., ZANELLA, D., ALETA, M. & RADI, I. 2002: Fizikalno-
kemijske, bioloke i ihtioloke znaajke nadzemnih voda hidroenergetskog sustava
HE Varadin, HE akovec i HE Dubrava u godini 2001., (elaborat).
MUSTAFI, P., TERNJEJ, I., ZANELLA, D., ALETA, M., RADI, I. & GLIGORA, M. 2003:
Fizikalno-kemijske, bioloke i ihtioloke znaajke nadzemnih voda hidroenergetskog
sustava HE Varadin, HE akovec i HE Dubrava u godini 2002., (elaborat).
77 ZOOPLANKTON
MUSTAFI, P., TERNJEJ, I., ZANELLA, D., ALETA, M., RADI, I., GLIGORA, M. &
KRALJ, K. 2004: Fizikalno-kemijske, bioloke i ihtioloke znaajke nadzemnih voda
hidroenergetskog sustava HE Varadin, HE akovec i HE Dubrava u godini 2003.,
(elaborat).
MUSTAFI, P., TERNJEJ, I., ZANELLA, D., ALETA, M., RADI, I., GLIGORA, M. &
KRALJ, K. 2005: Fizikalno-kemijske, bioloke i ihtioloke znaajke nadzemnih voda
hidroenergetskog sustava HE Varadin, HE akovec i HE Dubrava u godini 2004.,
(elaborat).
MIETI, S., MRAKOVI, M., URMANOVI, D., RAKI, R., MATIJEVI-KUTER, V.,
POPOVI, J., MAVRAI, D. & FAAI, K., 1990a: Fiziko-kemijske, bioloke i ihti-
oloke znaajke nadzemnih voda hidroenergetskog sustava HE Dubrava u godini
1989. RO Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveuilita u Zagrebu, OOUR
Istraivako razvojni centar za ribarstvo, Zagreb. pp. 85-115.
MIETI, S., MRAKOVI, M., URMANOVI, D., RAK,I R., MATIJEVI-KUTER, V.,
POPOVI, J., MAVRAI, D. & FAAI, K. 1990b: Fiziko-kemijske, bioloke i ihti-
oloke znaajke nadzemnih voda hidroenergetskog sustava HE akovec u godini
1989. RO Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveuilita u Zagrebu, OOUR
Istraivako razvojni centar za ribarstvo, Zagreb. pp. 84-90.
RONKAY, L. 1985: Adatok a barcsi borks kerekesfreg-faunjnak ismerethez.
Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 5: 67-70.
URMANOVI, D., MIETI, S., TOMAKOVI, N., MRAKOVI, M., BOGDAN, M.,
MATIJEVI KUTER, V. & MAVRAI, D. 1993 Fiziko-kemijske, bioloke i ihtioloke
znaajke nadzemnih voda hidroenergetskih sustava HE Varadin, HE akovec i HE
Dubrava u godini 1992. Ribarski centar, Poduzee za proizvodnju, istraivanje i
razvoj d.o.o., Zagreb. pp. 90-99.
TERNJEJ, I. & STANKOVI, I. 2007: Checklist of fresh and brackish water free-living cope-
pods (Crustacea: Calanoida and Cyclopoida) from Croatia. Zootaxa 1585: 45-57.
WOYNAROVICH, E. 1944: A Bellyei-t, Kopcsi-t, valamint a Duna s Drva limnol-
giai viszonyinak keresztmetszete (Ein Querschnitt durch die limnologischen
Verhltnisse des Bellyeer und Kopacser Teiches, sowie der Donau und Drau)
Albertina 1: 34-64.
Protokol za praenje faune jednakonoaca (Isopoda:
Oniscidea) na razini vrsta i populacija u pograninim
podrujima u Maarskoj i u Hrvatskoj
SNDOR FARKAS
1
, Stjepan Krmar
2
1
Radna grupa za ekologiju, Sveuilite u Kapovaru, Guba Sndor u. 40, H-7400 Kaposvr, Maarska,
e-mail: farkaskeatk@freemail.hu
2
Odjel za biologiju, Sveuilite J.J. Strossmayera u Osijeku, Lj. Gaja 6, HR-31000 Osijek, Hrvatska,
e-mail: stjepan@biologija.unios.hr
1.1. Mogunosti i razlozi praenja faune jednakonoaca
Praenje biljnih i ivotinjskih vrsta standardnim metodama ima viestruke ciljeve:
omoguuje posjedovanje aktualnih podataka o vrstama, populacijama i njihovom stanju,
o njihovoj ugroenosti ili stabilnosti. Ovakvi podaci su neophodni u zatiti prirode, u
praksi ih kod planiranja gospodarenja koriste ovlatene institucije kao npr. nacionalni
parkovi. Optimalno odravanje stanja zatienih podruja, ouvanje populacija i vrsta
koje ive na zatienim podrujima, nemogue je bez prethodno utvrenih, znanstveno
zasnovanih planova gospodarenja.
Prilikom izbora objekata za praenje esto se uzimaju u obzir razliita gledita.
Najvei dio vrsta koje su praene u duem razdoblju rijetke su vrste, ugroenost
populacija sama je po sebi dovoljan razlog za praenje stanja.
Potrebno je takoer pratiti i tzv. indikatorske vrste koje su osjetljive i brzo reagiraju na
promjene u stanitu, tako da u sluaju potrebe odgovorna institucija moe na vrijeme
donijeti odluku o promjeni naina gospodarenja i time doprinijeti ouvanju prirodnih
vrijednosti. Jednakonoci, koji brojem jedinki i dominantnim prisustvom predstavljaju
najvanije terestrike elemente faune razlagaa, spadaju u kategoriju terestrikih indika-
torskih vrsta.
Prema naim saznanjima do sada nije izraen protokol za praenje faune jednakonoaca
i za pokretanje monitoringa na razini vrste i populacije ni u Maarskoj niti u Hrvatskoj.
Ova skupina do sada nije bila meu skupinama predvienima za praenje (nije na listi
Nacionalnog sustava biomonitoringa u Maarskoj), unato injenici da je zbog svojih
specijalnih ekolokih zahtjeva ova skupina idealan objekt monitoringa.
Trenutano ni u Maarskoj ni u Hrvatskoj ni jedna vrsta jednakonoaca nije zakonom
zatiena, mada se u Hrvatskoj pojavljuju vrste s Crvenog popisa IUCN.
Jednakonoci u svom organizmu akumuliraju ekstremno velike koncentracije tekih
metala (cink, kadmij, olovo, bakar i dr.) koji su osobito tetni za ivu prirodu. Nekoliko
Sndor FarKaS, Stjepan Krmar 80
istraivanja (DALLINGER 1977; DALLINGER et al. 1992; DONKER 1992; GUNNARSON &
HEDLUND 1987, FARKAS et al. 1996, FISCHER et al. 1997, 1998) su pokazala pozitivnu
korelaciju izmeu koncentracije tekih metala u ljezdama jednakonoaca i u okoliu
oneienom tekim metalima. Na osnovi toga, rezultati kemijskih analiza jednakonoaca
skupljenih u ugroenim podrujima mogu posluiti kao pokazatelj stupnja oneie-nja
okolia na pojedinim stanitima. S druge strane, vlanost i temperatura na stanitu u
velikoj mjeri odreuju mogunosti opstanka populacija jednakonoaca. Razliite vrste u
razliitoj mjeri podnose promjene ekolokih imbenika te je na osnovi sastava vrsta i
udjela populacija u zajednici jednakonoaca mogue izvesti zakljuke o ekolokim
uvjetima (odnos vlanosti i temperature) na stanitu. Znaaj ovoga je osobito veliki u
vrijeme globalnog zatopljenja, osobito u Zapadnoj Europi, gdje se ovi procesi dogaaju
u velikim razmjerima. Protokol monitoringa jednakonoaca i njegovo struno provoenje
na izabranim podrujima, moe posluiti skupljanju velike koliine podataka na osnovi
kojih je mogue suditi o utjecajima globalnog zatopljenja.
1.2. Zajednika istraivanja
1. Istraivanja zapoeta pored Drave u Hrvatskoj, informiranje lokalnog puanstva o
prirodnim vrijednostima moe doprinijeti veem zanimanju za zatitu prirode i u
kolama potaknuti stvaranje ekolokih sekcija. Izmeu ostalih svojti, istraivanje
jednakonoaca na osnovi pojednostavljenih protokola, upitnika i prirunika, moe biti
pogodno sredstvo za ukljuivanje mladih u skupljanje podataka. Dobar primjer za to je
sustav monitoringa jednakonoaca u Engleskoj koji se uspjeno provodi od 70-ih godina
prolog stoljea, uz veliko sudjelovanje graana (HOPKIN 1991).
2. Ouvanje prirodnih vrijednosti nije samo od lokalnog interesa, nego predstavlja
opi, meuregionalni zadatak, ijem e ostvarenju u presudnoj mjeri doprinijeti rezul-
tati istraivanja predvienih Projektom za meususjednu suradnju. Rad na zajednikom
projektu posluit e jaanju veza i razmjeni informacija znanstvenika iz dviju susjednih
zemalja, to moe biti osnova za pokretanje zajednikih programa. Zajednika
istraivanja jednakonoaca ve su ranije pokrenuta na podruju Baranje u Hrvatskoj.
3. Osim razloga navedenih u prethodne dvije toke, znanstveno istraivanje samo po
sebi donosi vrijedne rezultate. Drava nije samo granina linija izmeu dviju drava, nego
predstavlja i fiziku i ekoloku barijeru za rasprostranjenje ivotinja. U posljednje vri-
jeme je u zapadnim dijelovima Maarske otkriveno prisustvo nekoliko vrsta jednakonoaca
za koje u cijeloj Europi postoji samo nekoliko podataka. Istraivanja u okviru ovoga
projekta omoguuju daljnje detaljno istraivanje rasprostranjenja vrsta jednakonoaca u
Hrvatskoj.
2.1. Istraivanja u Maarskoj i u Hrvatskoj
U Maarskoj se od 1996. godine obavlja sustavno kartiranje faune jednakonoaca.
Kartiranje je obavljano u pokrajinama Somogy, Baranya i Tolna, na 1010 km poljima
UTM mree (FARKAS 2004a, 2005, 2006; FARKAS & VADKERTI 2001).
Od 1996. do 1999. godine obavljan je monitoring jednakonoaca u podruju du
Drave, pri emu je skupljanje uzoraka obavljano na 19 postaja (Segesd, tvsknyi,
Pterhida, Barcs-Szilonicspuszta, Darny, Kisdobsza, Lakcsa, Szentborbs, Szentegt,
Marcsa, Drvasztra, Okorg, Gilvnfa, Zalta, Vajszl, Vejti, Majlthpuszta, Gordisa
i Old). Na navedenim postajama uzorkovanje je obavljano tijekom cijele godine, od
81 JEDNAKONOCI
oujka do studenog, svaka dva do tri tjedna. Rezultati istraivanja su veim dijelom
objavljeni (FARKAS 1995, 1998a, b, c; VADKERTI & FARKAS 2002).
U Hrvatskoj, u podruju du Drave, nisu obavljana sustavna istraivanja, osim u
Baranji (FarKaS & Krmar 2004). Na podruju Baranje, u Hrvatskoj, na 25 postaja
uzorkovano je sljedeih 11 vrsta:
Trichoniscidae
Haplophthalmus danicus Budde-Lund, 1880
Hyloniscus riparius (C.L. Koch, 1838)
Squamiferidae
Platyarthrus hoffmannseggii (Budde-Lund, 1893)
Cylisticidae
Cylisticus convexus (De Geer, 1778)
Trachelipodidae
Porcellium collicola Verhoeff, 1907
Protracheoniscus politus (C.L. Koch, 1841) (Slika 3.)
Trachelipus ratzeburgi (Brandt, 1833) (Slika 4.)
Trachelipus nodulosus (C.L. Koch, 1838)
Trachelipus rathkii (Brandt, 1833)
Armadillidiidae
Armadillidium vulgare Latreille, 1804
Armadillidium zenckeri Brandt, 1833
Navedene vrste poznate su i este na maarskoj strani dravske nizine. Vjerojatno je da
e se tijekom istraivanja udvostruiti broj vrsta utvrenih na hrvatskoj strani. Moe se
takoer oekivati otkrivanje prisustva u Hrvatskoj onih vrsta koje su u Maarskoj rijetke
i malo poznate, npr. Armadillidium versicolor (Slika 1.) i Oniscus asellus (Slika 2.)
Karta 1.: Postaje uzorkovanja jednakonoaca (Isopoda) u Baranji (Hrvatska)
Podatke o terestrikoj fauni jednakonoaca u Hrvatskoj sadre radovi: Karaman
(1965-66, 1966) i pljaKi (1970). Na osnovi podataka iz literature i vlastitih uzorko-
vanja potoniK je (1989) objavio faunu jednakonoaca Jugoslavije. Ovaj autor za
podruje Republike Hrvatske navodi prisustvo 115 vrsta, od kojih su etiri s liste IUCN
(potoniK 1989).
2.2. Status zatite
Na listi ugroenih vrsta (IUCN 2006) nalaze se 42 vrste jednakonoaca od kojih deset
vrsta ivi u Europi. Od 1994. godine ovih deset europskih vrsta nalazi se na listi IUCN.
Meu njima est je vodenih jednakonoaca, a sljedee etiri su terestrike vrste:
Trichoniscidae:
Calconiscellus gotscheensis (Verhoeff, 1927)
Haplophthalmus abbreviatus Verhoeff, 1928
Haplophthalmus rhinoceros Verhoeff, 1930
Moserius percoi Strouhal, 1940
Dvije vrste (C. gotscheensis, M. percoi) poznate su do sada samo u Sloveniji i u sjev-
ernoj Italiji, a blizina ovih podruja upuuje na mogunost da budu zabiljeene i u
Hrvatskoj. Dvije Haplophthalmus vrste su prisutne u Hrvatskoj. Ove etiri terestrike
vrste sa IUCN popisa imaju isti status (VU-D2) koji je na prijelazu ka ugroenosti, a
prilikom istraivanja trenutnog stanja i monitoringa zahtijevaju osobitu pozornost.
2.3. Razlozi ugroenosti
Nabrojane vrste su prema dosadanjim podacima rasprostranjene na podruju manjem
od 100 km
2
. Broj poznatih lokaliteta je pet ili manje. U sluaju intervencije ovjeka na
stanitima navedenih vrsta, u kratkom vremenskom razdoblju mogu dospjeti u status
kritino ugroenih, a ukoliko promjene napreduju u nepovoljnom smjeru, mogu izaz-
vati njihovo izumiranje.
2.4. Potencijalno rasprostranjenje na podruju Panonske nizine
Osim navedenih, ne postoje drugi podaci o vrstama.
3.1. Monitoring na razini populacija
Praenje jednakonoaca na razini populacija (kvalitativnih i kvantitativnih odlika
populacija) obavlja se na jednoj ili vie trajnih ploha.
Mjesta uzorkovanja
Minimalna povrina mjesta uzorkovanja je oko 400 m
2
, na kojoj se klopke rasporeuju
na potrebnoj udaljenosti.
Metode uzorkovanja
Uzorkovanje klopkama je najpogodnija metoda za istraivanje faune jednakonoaca
na razini populacija. Najee se rabe tzv. Barber klopke koje se sastoje od dvije pla-
stine ae zapremine 2 ili 5 dl koje se zajedno jedna u drugoj ukopaju u zemlju tako da
rub gornje ae bude u ravnini s povrinom zemlje. Nakon ukopavanja aa u zemlju
83 JEDNAKONOCI
Slika 1.: Armadillidium versicolor
(Foto: Sndor Farkas)
Slika 2.: Oniscus asellus
Slika 3.: Protracheoniscus politus
Slika 4.: Trachelipus ratzeburgii
85 JEDNAKONOCI
okolni biljni pokrov, granice, suho lie i ostalo treba vratiti priblino u prvobitno sta-
nje. Preporuuje se stavljanje plastinog poklopca (20 20 cm) na visinu od 10 cm iznad
klopke koji spreava upadanje kie, suhog lia i granica u klopku. Na poklopac treba
vodootpornim markerom napisati redni broj klopke. Poklopac ne smije spreavati kre-
tanje ivotinja po povrini zemlje. Dno donje ae treba probuiti kako bi oborinska voda
iscurila, tj. kako podizanje razine vode u donjoj ai ne bi podiglo gornju au. Na jed-
nom mjestu uzorkovanja treba postaviti najmanje pet a najvie deset klopki, koje trebaju
biti na udaljenosti jedne od druge minimalno 5m. Za raspored klopki nema utvrenih
pravila, ovisi o ciljevima istraivanja. Vaan kriterij je da sve klopke budu u okviru istog
stanita, ali ne suvie blizu jedna drugoj. Klopke postavljene po odreenom redoslijedu
lako se pronalaze prilikom pranjenja. Za usmrivanje ivotinja koristi se 50-60%-na
otopina etilen-glikola. Pranjenje uzorkovanih ivotinja obavlja se podizanjem samo
gornje ae, donja posuda pri tom ostaje ukopana, kako bi sprijeila odron i zatrpavanje
rupe. Sadraj klopke procijedimo kroz cijediljku sa sitnim rupama (kao za aj) i sprem-
imo u plastine kutije ili staklene posude s poklopcem, koje se hermetiki zatvaraju. Na
svakoj kutiji grafitnom olovkom potrebno je navesti toan datum, postaju i broj klopke
(potrebno je unaprijed pripremiti kartonie s napisanim podacima na laserskom
pisau).
3.2. Obrada uzorkovanog materijala
Prema mogunostima, skupljeni materijal treba to prije obraditi, determinirati.
Sadraj klopke istresti na plastinu podlogu i odvojiti jednakonoce od ostalih skupina
ivotinja. Ako je potrebno due sauvati materijal, treba ga fiksirati 75%-nom otopinom
etanola. U sluaju potrebe, materijal bez fiksiranja u alkoholu nekoliko dana se moe
sauvati i pohranom u zamrziva.
Odreivanje vremena i trajanja uzorkovanja
Klopke treba postaviti na poetku vegetacijske sezone, svaka tri tjedna prazniti i
ponovo napuniti otopinom. Klopke je mogue ostaviti tijekom cijele godine, ak i za
vrijeme blagih zima. Ako klopka nije oteena, pranjenje je mogue zavriti za dvije do
pet minuta. Meutim, esto se dogaa da divlje ivotinje nehotice, a ljudi namjerno
oteuju klopke, te ih je prilikom pranjenja neophodno zamijeniti, to zahtijeva dodatno
vrijeme od tri do pet minuta. U sluaju uzorkovanja s 10 klopki, rad na terenu na jednom
mjestu uzorkovanja traje od 20 do 50 minuta.
Primjedba:
- Iskoritenu tekuinu za usmrivanje ivotinja u klopkama zabranjeno je izliti na
mjestu uzorkovanja. Potrebno je skupiti tekuinu i odnijeti na mjesto gdje se odlau
opasne otopine.
- Klopke primjenjivati samo u opravdanim sluajevima, s obzirom da i razne druge
ivotinje upadaju u klopke i bivaju usmrene. Prema mogunostima treba organizirati
obradu preostalog materijala ukljuivanjem specijalista za razliite svojte.
- Za redovno pranjenje klopki koristi se nekoliko sredstava o emu je potrebno
napraviti listu-podsjetnik, pred svaki izlazak na teren.
- Osigurati zamjenske klopke u sluaju oteenja postojeih.
- Pridravati se osnovnih pravila higijene.
- Prema mogunostima mjesto uzorkovanja izabrati tako da bude dostupno, najdalje
15 do 20 minuta hoda od parkiranog terenskog vozila.
Obrazac za praenje faune jednakonoaca
Godina: ..........................Datum: ................................
Izvritelj uzokovanja:..................................................
Postaja:GPS koordinate:..............................................
Poetak uzorkovanja: (sat, minuta) ............................................
Kraj uzorkovanja: (sat, minuta)..........................................................
Temperatura: ................. C (prosjek od tri mjerenja)
Relativna vlanost zraka: ........................(prosjek od tri mjerenja.)
Vlanost tla:.....................................................................................................................
Pokrovnost tla vegetacijom:............................................................................................
Odlike stelje (debljina, sastav i dr.):................................................................................
Odlike vegetacije:............................................................................................................
Kod prema Nacionalnoj klasifikaciji stanita: ...............................................................
Promjene stanja stanita: nema /ima (ako ima kakve su):..............................................
Osim nekoliko krupnih karakteristinih vrsta, determinacija jednakonoaca je mogua
tek uporabom mikroskopa, tako pravljenje liste vrsta nije mogue na terenu. Na obrazcu
za uzorkovanje zato se uglavnom popunjavaju podaci koji se odnose na stanite i mjesto
uzorkovanja. Podaci o vrstama i jedinkama tijekom rada u laboratoriju biljee se u tablicu
(Tablica 1.) .
4. Postaje uzorkovanja (vrste, zajednice)
Za praenje jednakonoaca na razini zajednica oznaene su sljedee postaje uzorkovanja,
navedene u Tablici 2.
Radi utvrivanja stanja obavljat e se uzorkovanja tijekom 2007. godine od oujka do
studenog, etiri do pet puta mjeseno.
Monitoring zajednica biti e obavljan od travnja do studenog 2007. godine, pomou
klopki koje e biti pranjene svakog mjeseca.
Tablica 1. Podaci o vrstama i jedinkama.
87 JEDNAKONOCI
6. Promjenljivi imbenici
6.1. Promjenljivi imbenici u okoliu
- temperatura,
- relativna vlanost zraka,
- pokrivenost tla steljom,
- odlike povrine tla (golo, kamenito, koliina trulog drvea i grana),
- odlike biljnog pokrova (drvee, zeljaste biljke, prijelaz),
- tip vegetacije,
- vlanost tla (suho, vlano, mokro-zablaeno, movarno tlo).
6.2. Bioloki promjenljivi parametri
- broj jedinki / po vrstama / po klopki /po pranjenju,
- broj jedinki mujaka jedne vrste,
- broj jedinki enki jedne vrste,
- broj jedinki gravidnih enki jedne vrste,
- broj juvenilnih jedinki jedne vrste,
- irina glavene ahure kod jedinki iste vrste.
7.1. Analiza na razini zajednice
- sastav zajednice (relativna frekvencija) iz istog uzorka, s istog mjesta;
- sastav zajednice (relativna frekvencija) iz ukupnog uzorka, s istog mjesta;
- slinost uzoraka s istog mjesta koji se niu jedan za drugim u vremenu;
Tablica 2. Postaje uzorkovanja za praenje jednakonoaca na razini zajednica
- slinost uzoraka s raznih mjesta koji su skupljeni istovremeno;
- Rnyi-diverzitet za svako pranjenje, za ukupan uzorak, za svako mjesto uzorkovanja.
7.2. Analiza na razini vrste
- broj jedinki po vrsti / broj dana izmeu dva pranjenja / broj aktivnih klopki;
- broj jedinki mujaka po vrsti / broj dana izmeu dva pranjenja / broj aktivnih klopki;
- udio mujaka po vrsti / broj dana izmeu dva pranjenja / broj aktivnih klopki;
- broj enki po vrsti / broj dana izmeu dva pranjenja / broj aktivnih klopki;
- broj gravidnih enki po vrsti / broj dana izmeu dva pranjenja / broj aktivnih klopki;
- udio gravidnih enki po vrsti / broj dana izmeu dva pranjenja / broj aktivnih klopki;
- sastav starosnih skupina na osnovi analize irine glavene ahure.
Na podruju izmeu Barcsa i Gordisa u razdoblju od 1996. do 1999. godine obavljeno
je istraivanje faune jednakonoaca i na osnovi rezultata moe se rei da su osnovni
elementi faune jednakonoaca: Armadillidium vulgare, Trachelipus rathkii, Porcellium
collicola, Hyloniscus riparius.
Pretpostavka je da godinja dinamika populacija ovih vrsta moe biti usporeivana s
rezultatima uzorkovanja na hrvatskoj strani Drave. To se u prvom redu odnosi na
istraivanja aktivnosti na razini vrste.
Usporedba e biti mogua meu strukturama zajednica s istog stanita kao i godinja
dinamika u strukturi zajednica utvrena uzastopnim uzorkovanjem.
9. Procjena trokova
Cijeli proces rada sastoji se od tri ciklusa:
- Rad na terenu: odreivanje postaja uzorkovanja, postavljanje klopki, pranjenje
klopki, i konano skupljanje klopki.
- Rad u laboratoriju: priprema skupljenog materijala, razdvajanje, konzerviranje,
determiniranje, obrada i pohrana u zbirke.
- Obrada podataka: unoenje podataka u bazu, vrednovanje podataka, sastavljanje
izvjea, priprema publikacija.
9.1. Rad na terenu
Odreivanje postaja uzorkovanja
Vrijeme i trokovi prvenstveno ovise o tome koliko postaja uzorkovanja elimo
oznaiti. Potencijalne postaje najprije treba oznaiti na karti omjera 1: 25000. Nakon
obilaska terena moemo odluiti koje su postaje pogodne za postavljanje klopki (ovisno
o vremenskim uvjetima, kvaliteti puteva, duini dana). U jednom danu realno je mogue
obii est do deset postaja.
Postavljanje klopki
Poinje nakon oznaavanja postaja i traje oko 20 minuta. Postavljanje klopki ovisi
ponajprije o tipu zemljita: rastresito, pjeskovito tlo omoguuje brzo ukopavanje klopki,
89 JEDNAKONOCI
dok je znatno vie vremena potrebno u sluaju ilovaste ili kamenite podloge. Za ukopa-
vanje jedne klopke potrebno je oko pet minuta, to znai da je za 10 klopki potrebno
minimalno 50 minuta. Nakon postavljanja klopki treba odrediti GPS koordinate (15-20
minuta). Ukupno se na jednoj postaji provodi oko 90 minuta.
Pranjenje klopki
Za pranjenje klopki potrebno vrijeme procjenjujemo na dvije do pet minuta po jednoj
klopki, ako su neoteene. Meutim, dogaaju se oteenja zbog vremenskih uvjeta,
djelovanja divljai ili ljudi. U tom sluaju potrebno je nadomjestiti oteene klopke. Na
primjer, ako na mjestu uzorkovanja ima 10 klopki, u sluaju da dvije treba zamijeniti, za
pranjenje je potrebno oko 50 minuta.
Skupljanje klopki
Uglavnom zahtijeva isto toliko vremena kao pranjenje, dakle oko 30 minuta.
9.2. Rad u laboratoriju
Priprema skupljenog materijala
Vrijeme potrebno za pripremu materijala ovisi o kvaliteti i koliini materijala. Ako je
u klopke uhvaeno manje ivotinja (10 do 20 jedinki), te ako posude nisu oneiene,
zapravo odmah moe poeti razdvajanje materijala. U ovakvom sluaju treba raunati
po 10 do 15 minuta za materijal iz jedne klopke.
Ukoliko je meu materijalom iz klopke dosta zemlje i stelje, potrebno je obaviti
ienje i viekratno ispiranje, a zatim se moe obaviti odabiranje. Za ovaj posao je
potrebno odvojiti oko 25 minuta ako ima malo jednakonoaca uhvaenih u klopku, a
ponekad i vie od sata, ako je skupljeno 500-1000 jedinki jednakonoaca.
Oieni i razdvojeni materijal konzerviramo u staklenim epruvetama dolijevajui
tekuinu za konzerviranje. Ovaj posao zahtijeva barem dvije do pet minuta ovisno o
broju uhvaenih jedinki jednakonoaca. Na osnovi navedenog moemo zakljuiti da
priprema skupljenog materijala, razdvajanje, konzerviranje, obrada i pohrana u zbirke
dokaznih primjeraka zahtijeva vrijeme od oko 25 minuta po jednoj klopci.
Vrijeme potrebno za determinaciju ovisi o koliini i sastavu skupljenog materijala.
Pojedine vrste mogue je lako odrediti. Ukoliko je u klopke uhvaeno 50 do 100 jedinki
uglavnom lako prepoznatljivih vrsta, za determinaciju materijala iz jedne klopke treba
odvojiti 15 do 20 minuta. Ako odreujemo spol jedinki i gravidnost enki, potrebno je
dvostruko vrijeme, tj. 30 do 40 minuta. Predstavnike pojedinih porodica mogue je
determinirati tek na osnovi preparata genitalija, to zahtijeva 15 do 20 minuta rada. Za
determinaciju materijala iz jedne klopke potrebno je ukupno oko 25 minuta.
Obrada podataka
Za unoenje podataka u bazu, tj. za popunjavanje polja potrebno vrijeme procjenjuje
se na pola minute. Ako jedna klopka obino sadri est do osam vrsta, onda vrijeme za
upisivanje podataka za jednu klopku, tj. za jedno pranjenje iznosi pet minuta.
Vrijeme potrebno za vrednovanje podataka, sastavljanje izvjea, pripremu publikaci-
ja (Tablica 3.) jako varira i ne moe se unaprijed tono predvidjeti.
Vrijeme izraeno za mjesec dana:
Rad na terenu: 5 minuta 100 klopki = 500 minuta (8 sati) + 2 sata putovanja.
Rad u laboratoriju + obrada podataka: 55 minuta 100 klopki = 5500 minuta (92 sata)
Tablica 3. Procjena vremena potrebnog za istraivanje (izraeno po jednoj klopki).
91 JEDNAKONOCI
Potreban rad:
Rad na terenu (tjedno 10 sati) i rad u laboratoriju na pripremi i obradi uzoraka (25 min
100 klopki = 2500 min; 42 sata/mjesec), kao i unoenje podataka (5 min 100 klopki
=500 min; 8 sati/mjesec) moe obaviti laborant kojem to predstavlja ukupno 10 + 42 +
8 = 60 sati/ mjesenog rada.
Determinacija (25 min 100 klopka = 2500 min; 42 sati/mjesec) i obrada podataka
(vrijeme se ne moe odrediti precizno) obavlja specijalista kojem to ini 42 sata rada
mjeseno.
10. Literatura
DALLINGER, R. 1977: The flow of copper through a terrestrial food chain. III. Selection
o fan optimum copper diet by isopods. Oecologia (Berl.) 30: 273-276.
DALLINGER, R., BERGER, B. & BIRKEL, S. 1992: Terrestrial isopods: useful biological
indicatorsof metal pollution. Oecologia (Berl.) 89: 32-41.
DonKer, m. H. 1992: Energy reserves and distribution of metals in populations of the
isopod Porcellio scaber from metal contaminated sites. Functional ecology 6: 445-
454.
FARKAS, S. 1995: Data to the Isopoda (Crustacea: Oniscoidea) fauna of Drava lowland,
Hungary. Studia Pannonica 8: 25-30.
FARKAS, S. 1998a: The Isopoda fauna of the Rinya-region I. Bakhza (Hungary).
Somogyi Mzeumok Kzlemnyei 13: 257-262.
FARKAS, S. 1998b: The faunistic results of the study of woodlice (Crustacea: Isopoda)
along the river Drava (South Hungary). Studia Pannonica 9: 123-130.
FARKAS, S. 1998c: The terrestrial isopod fauna of the Rinya region II. Pterhida.
Miscellanea Zoologica Hungarica 12: 45-53.
FARKAS, S. 1998d: Population dynamics, spatial distribution and sex ratio of Trachelipus
rathkei Brandt (Oniscoidea: Isopoda) in a wetland forest by the river Drava. Israel
Journal of Zoology. Vol. 44: 323-331.
FARKAS, S. 2003a: First record of Protracheoniscus franzi Strouhal, 1948 (Isopoda,
Oniscidea: Porcellionidae) from Hungary. Acta Phytopathologica et Entomologica
Hungarica 38 (3-4): 385-390.
FARKAS, S. 2004a: Data to the knowledge of the terrestrial Isopod (Isopoda: Oniscidea)
fauna of Somogy county (Hungary: South Transdanubia). Somogyi Mzeumok
Kzlemnyei 16: 313-323.
FARKAS, S. 2004b: First record of Proporcellio vulcanius Vehoeff, 1908 (Isopoda,
Oniscidea: Porcellionidae) from Hungary. Acta Phytopathologica et Entomologica
Hungarica 39(4): 399-404.
FARKAS, S. 2005: Data to the knowledge of the terrestrial Isopod (Isopoda: Oniscidea)
fauna of Baranya county (Hungary: South Transdanubia). Acta Kaposvariensis 9(1):
67-86.
FARKAS, S. 2006: Tolna megye szrazfldi szkarkfaunjnak (Isopoda: Oniscidea)
alapvetse. (Data to the knowledge of the terrestrial Isopod (Isopoda: Oniscidea)
fauna of Tolna county (Hungary: South Transdanubia)). llattani Kzlemnyek
91(1): 29-42.
FARKAS, S., HORNUNG, E. & FISCHER, E. 1996: Toxicity of copper to Porcellio scaber
Latr. (Isopoda) under different nutritional status. Bulletin of Environmental
Contamination and Toxicology 57: 582-588.
FarKaS, S., Hornung, e. & morScHHauSer, t. 1999: Composition of Isopod
Assemblages in Different Habitat Types. Soil Zoology in Central Europe. TAJOVSKY,
K. & PIZL, V. (eds.) pp. 37-44. ISB AS CR, Ceske Budejovice.
FarKaS, S. & Krmar, S. 2004: Data to the knowledge of the terrestrial Isopod (Isopoda:
Oniscidea) fauna of Baranja (Croatia). Natura Croatica. 13/2: 161-170.
FARKAS, S. & VADKERTI, E. 2001: The Isopod fauna of Somogy County. Natura
Somogyiensis. 1: 83-85.
FISCHER, E., FARKAS, S., HORNUNG, E. & PAST, T. 1997: Sublethal effects of an organo-
phosphorous insecticide, dimethoate to the isopod Porcellio scaber Latr. Comparative
Biochemistry and Physiology 116C. 2: 161-166.
FISCHER, E., HORNUNG, E., FARKAS, S. 1998: Test on the isopod Porcellio scaber. In: H.
loKKe & c.a.m. van GESTEL (eds.): Handbook of Soil Invertebrate Toxicity Tests. John
Wiley & Sons, Ltd., Chichester. pp. 207-226.
FORR, L. & FARKAS, S. 1998: Checklist, preliminary distribution maps, and bibliogra-
phy of woodlice in Hungary (Isopoda: Oniscidea). Miscellanea Zoologica Hungarica
12: 21-44.
GRUNER, H.E. 1966: Krebstiere oder Crustacea V. Isopoda 2. In: Die Tierwelt
Deutschlands. Veb. Gustav Fischer Verlag, Jena. pp 380.
GUNNARSON, T. & HEDLUND, K. 1987: Copper - required, but a risk of starving Oniscus
asellus L. (Isopoda). 77-85. In: GUNNARSON T (ed.): Soil Arthropods and their food:
Choice, use and consequencec. PhD thesis, University of Lund, Sweden.
HOPKIN, S. 1991: A key to the woodlice of Britain and Ireland. Field Studies 7: 599-
650.
Karaman, m. 1965-66: Kopneni izopodi (Isopoda terrestria) Jugoslavije. Zbornik filo-
zofskog Fakulteta u Pristina 3: 371-404.
Karaman, m., 1967: Landasseln aus Kroatien, gesammelt von Dragutin Rucner.
Bioloski Glasnik 19: 31-47.
pljaKi, m., 1970: Nouvelles especes des Isopodes terrestres dans les grottes de la
Serbia (Yougoslavie). Glasnik Prirodnjahkog Muzeja, Beograd 25B: 305-320.
potoniK, F. 1989: Pregled favne mokric (Isopoda terrestria) Jugoslavije. Bioloki
Vestnik 37: 61-82.
ScHmalFuSS, H. 2003: World catalog of terrestrial isopods. Stuttgarter Beitrge zur
Naturkunde, Ser. A. 654 pp. 1-341.
VADKERTI, E., FARKAS, S. 2002: The terrestrial Isopod fauna of the Rinya region IV.
Szilonics-puszta. Natura Somogyiensis 3: 27-34.
VILISICS, F. 2007: A hdt szkk. Termszet-Bvr 62(1): 34-36.
website
IUCN 2006. 2006 IUCN Red List of Threatened Species. www.iucnredlist.org.
Protokol za inventarizaciju i praenje stanja faune
traka (Coleoptera, Carabidae) Podravine
BLA TALLSI
1
, SNJEANA VUJI-KARLO
2
1
Iringo '97 Bt., Csokonai u. 23.III./8., HU-5000 Szolnok, Maarska,
e-mail: kozeptiszaitk@chello.hu
2
Prirodoslovni odjel Narodnog muzeja Zadar, Medulieva 2, HR-23000 Zadar, Hrvatska,
e-mail: snjezana_karlo@hotmail.com
Inventarizacija vrsta i praenje stanja u Podravini odvijat e se na razini populacije, s
osobitom pozornou na podruja i stanita koja nisu bila obuhvaena dosadanjim
istraivanjima. Prikupljeni podaci doprinijet e opem poznavanju faune traka. Na
hrvatskom dijelu rijene nizine, koji do sada nije sustavno istraivan, pri uzimanju uzo-
raka osobita pozornost bit e posveena tipinim, dobro ouvanim prirodnim staniti-
ma. Rezultati kvalitativnog istraivanja zajednica traka omoguit e bolje poznavanje
faunistikih svojstava ove skupine kornjaa na cijelom podruju porjeja Drave.
Temeljem rezultata istraivanja, kao i podataka iz literature, bit e mogue usporediti
bioloku raznolikost pojedinih dijelova porjeja Drave i stanita u Hrvatskoj koji nisu
pod zatitom, sa slinim zatienim podrujima na maarskoj strani. Osobita pozornost
bit e posveena vrstama koje su istaknute kao ugroene sa stanovita zatite prirode.
Od velikog je znaenja stvaranje uvjeta za ouvanje tipinih zajednica traka vezanih
za pojedina prirodna stanita. To je osobito znaajno za rijetke vrste koje se nalaze uz
graninu rijeku Dravu. Trci, kao najvaniji pripadnici epigejske entomofaune, dobri su
bioindikatori. Iskustva praenja bioloke raznolikosti u Maarskoj steena tijekom
istraivanja kroz vie desetljea, mogu posluiti kao primjer i poticaj istraivanjima na
hrvatskoj strani. Proirenje istraivanja preko dravnih granica, uz primjenu ve
razraenih metoda rada, bio bi poticaj daljeg razvoja mree Natura 2000 i obuhvaanje
europskom ekolokom mreom svih vrijednih prirodnih stanita Podravine.
Bioraznolikost traka relativno je dobro istraena na stanitima koja pripadaju mrei
Natura 2000, odnosno - na zatienim podrujima u Maarskoj. Kartiranje i upozna-
vanje bioloke raznolikosti preduvjet je da podruja u Hrvatskoj (faunistiki i prirodnim
dragocjenostima vjerojatno isto toliko bogata) budu integrirana u europsku ekoloku
mreu. Prikupljeni podaci o rasprostranjenosti vrsta od posebnog faunistikog znaaja,
kao i vrsta s popisa Natura 2000, mogu biti koriteni pri formiranju prekogranine
ekoloke mree, odnosno u sluaju utemeljenja zatienih prirodnih podruja, poput
meudravnog nacionalnog parka. Proirivanje mree Natura 2000 hrvatskim podruji-
ma pretpostavlja da je na njima zapoelo praenje stanja te da se mogu planirati radovi
na revitalizaciji oteenih ili ugroenih podruja.
BLA TALLSI, SNJEANA VUJI-KARLO 94
Tijekom istraivanja koja obuhvaaju cijelo podruje Podravine, uzimanje uzoraka
obavljati e se u okviru suradnje strunjaka s obje strane na tipinim prirodnim staniti-
ma, usporedno na hrvatskoj i maarskoj strani. Inventarizacija u okvirima istraivanja
bioraznolikosti, meu ostalima i zajednice traka, povezana je s kartiranjem vrijednih
prirodnih stanita, odnosno doprinosi temeljitom upoznavanju istih. Podaci prikupljeni
tijekom zajednikog istraivakog rada, posluiti e osnivanju zajednikog priro-
doslovnog dokumentacijskog sustava, a preko toga neizravno i zatiti prirode. Poznato
je da zajednice traka posjeduju visoku indikacijsku vrijednost znaajnu za procjenu
ugroenosti ili ouvanosti nekog podruja. Prilikom usporedbe zajednica i vrsta poje-
dinih prirodnih stanita od osobitog znaaja su zatiene i strogo zatiene vrste te one
koje su na listi meunarodnih ugovora. Razmjena informacija i iskustava pri konzer-
vacijsko-biolokim istraivanjima na najvrednijim prirodnim stanitima ima veliki
znaaj.
Vaan cilj zajednikog rada usklaivanje je protokola za praenje stanja i daljnji razvoj
istih. Sukladno tome, iskustva u praenju stanja u Maarskoj bit e od koristi pri orga-
niziranju naina praenja stanja na hrvatskom podruju. Rezultati zajednike
istraivake djelatnosti bit e publicirani u zajednikim znanstvenim radovima.
Temeljem dosadanjih iskustava, podataka iz literature kao i novih rezultata inventa-
rizacije i kartiranja, mogue je izdvajanje dijelova hrvatske Podravine, ali i eventualnih
novih podruja na maarskoj strani koja su vrijedna zatite. Rijetke i zatiene vrste tra-
ka imaju veliki znaaj u ekolokom i faunistikom opisu predjela koji se predlau
prikljuenju mrei Natura 2000, kao i pri planiranju konzervacijskih zahvata.
2.1. Podaci iz literature o trcima u maarskoj Podravini
Najraniji podaci o trcima Podravine potjeu s poetaka koleopterolokih istraivanja
u Maarskoj. Prvo razdoblje prouavanja faune kornjaa Baranje, odnosno Podravine
povezan je s djelatnou sljedeih istraivaa: Lajosa Mitterpachera, Jnosa
Frivaldszkyja, Ble Viertla i Erna Kaufmanna. FRIVALDSZKY (1874) izvjetava o 65
vrsta traka s ovog podruja, ali kod veine ne navodi tona mjesta nalaza. VIERTL
(1894) navodi 172 vrste bez drugih podataka. Svoj istraivaki rad usredotoio je na
Peuh i njegovu okolicu, ali lokalitete na kojima su sabrane navedene vrste potrebno je
shvatiti ire pa bi se ovi podaci odnosili i na Podravinu. KAUFMANN (1914) u svom radu
sintetizirajueg karaktera nabraja 232 vrste, uz kratki komentar. Naalost, tone
lokalitete navodi samo u nekoliko sluajeva. Detaljnije podatke o mjestu nalaza nije
mogue odrediti niti uvidom u podatke iz njegove originalne zbirke pohranjene u
Maarskom prirodoslovnom muzeju u Budimpeti, jer u mnogim sluajevima na kar-
toniima stoji samo "Pcs". Vrlo je vjerojatno da veina primjeraka potjee s drugih
lokaliteta pa u tom smislu uope ne moemo iskljuiti mogunost da dio primjeraka pot-
jee iz Podravine. CSIKI (1946) u svom grandioznom djelu o trcima Karpatskog bazena
imenuje nekoliko baranjskih lokaliteta, ali se niti jedan podatak ne odnosi na predjele
Podravine.
Tijekom zadnja dva i pol desetljea, raniji i noviji podaci o trcima ovog podruja
postali su poznati iroj znanstvenoj javnosti, u prvom redu, zahvaljujui istraivakom
radu i publikacijama Sndora Horvatovicha. Ovaj autor u nizu znanstvenih radova iznosi
podatke o velikom broju vrsta traka sabranih na stanitima Podravine (HORVATOVICH
1978, 1979, 1980, 1981a, 1981b, 1982, 1989). Najvie podataka odnosi se na iru
95 TRCI
Slika 2.: Carabus nemoralis
(Foto: Bla Tallsi)
Slika 1.: Carabus ullrichi
(Foto: Bla Tallsi)
Slika 4.: Entomoloki kiobran slui za sakupljanje traka s grmova i visokih zeleni.
Slika 3.: Kod uzorkovanja pomou Barber klopki vano je postaviti zatitne poklopce
1-1,5 cm iznad povrine tla, odnosno ruba posude, koji tite od oneienja i upadanja
nepoeljnih skupina ivotinja, kao to su npr. puevi, gmazovi, sitni sisavci.
97 TRCI
okolicu Bara, odnosno na zatieno podruje "Barcsi sborks". Ovo je bilo omiljeno
podruje za faunistika istraivanja u prethodnim desetljeima, prije svega zbog izrazi-
tih prirodnih vrijednosti. U prvom prilogu koji sadri dotadanja saznanja o fauni traka
Podravine, autor nabraja 227 vrsta (HORVATOVICH 1995). Znatan udio imaju vrste koje se
smatraju rijetkima u cijelom Karpatskom bazenu: Cylindera arenaria viennensis
(Schrank, 1781); Carabus marginalis decorus Seidlitz, 1891; Elaphrus cupreus
Duftschmid, 1812; Bembidion elongatum Dejean, 1831; Bembidion doris (Panzer,
1797); Bembidion gilvipes Sturm, 1825; Harpalus marginellus Dejean, 1829; Harpalus
progrediens Schauberger, 1922; Cryptophonus tenebrosus centralis (Schauberger,
1929); Pterostichus aterrimus (Herbst, 1784); Pterostichus transversalis (Duftschmid,
1812); Platynus scitulus (Dejean, 1828); Amara montivaga Sturm, 1825. U radu se
navodi i vie vrsta iz roda Carabus, koje su u Maarskoj zatiene (Slika 1., 2.). Kao
nastavak gore spomenutog rada sljedei rad (HORVATOVICH 1998) sadri podatke o
nalazu novih 35 vrsta, meu kojima je dosta rijetkih: Tachys sexstriatus Duftschmid,
1812; Perileptus areolatus (Creutzer, 1799); Harpalus honestus (Duftschmid, 1812);
Stenolophus proximus Dejean, 1829; Platynus longiventris Mannerheim, 1825;
Lionychus quadrillum (Duftschmid, 1812). U oba rada navedeno je 259 vrsta traka u
podruju maarske Podravine. Rezultati istraenosti ovih kukaca u razliitim dijelovima
Maarske predstavljeni su u Tablici 1.
Tablica 1. Pregled istraenosti faune traka u Maarskoj
U Katalogu faune (HORVATOVICH 2002) navedena je 351 vrsta traka za podruje
Baranjske upanije. Jedan dio vrsta navedenih u katalogu, sakupljen je na lokalitetima
uz rijeku Dravu. Veliki dio podataka iz ovog razdoblja sakupljen je zahvaljujui radu
Jozsefa Sra, koji je jedno vrijeme bio suradnik Muzeja Janus Pannonius u Peuhu, a
koji je i sam objavio podatke o trcima naenim uz Dravu (SR 1993). Saznanja o fauni
traka maarskog dijela Podravine obogaena su diplomskim radom (BRCES 1997),
raenim na Fakultetu u Peuhu. Istraivanja su obavljena na est lokaliteta
(Felsszentmrton, Vejti, Kisszentmrton, Majlthpuszta, Szaporca, Drvaszabolcs) u
poplavnim stanitima rijeke. Kao rezultat ovih istraivanja utvreno je 98 vrsta, meu
kojima je pet novih za porjeje Drave: Epaphius secalis Paykull, 1790; Bradycellus
csikii Lacz, 1912; Synuchus vivalis (Illiger, 1798); Callistus lunatus (Fabricius, 1775);
Brachinus ganglbaueri advena Schauberger, 1921.
Potaknuto idejom o izgradnji nove brane kod Novog Virja, zapoelo je intenzivno
praenje stanja na maarskoj stani rijene nizine. Zajednice traka praene su na
lokalitetima Babcsa, Gyknyes, rtilos i Vzvr tijekom 2000. i 2001. godine, to je
rezultiralo registriranjem 76 vrsta (BRCES 2003). Meu utvrenim vrstama osam je do
tada bilo nepoznato za ove predjele: Cychrus attenuatus Fabricius, 1792; Elaphrus ull-
richi Redtenbacher, 1842; Dyschirius digitatus (Dejean, 1825); Bembidion stephensi
(Croth, 1866); Harpalus cupreus fastuosus Faldermann, 1835; Harpalus xanthopus win-
kleri Schauberger, 1923; Poecilus punctulatus (Schaller, 1783); Pterostichus foveolatus
(Duftschmid, 1812).
Najvei dio materijala kornjaa skupljenog uz Dravu pohranjen je u Muzeju Janus
Pannonius u Peuhu. I u drugim maarskim muzejima nalaze se primjerci traka iz ovih
predjela, npr. u Maarskom prirodoslovnom muzeju u Budimpeti (Magyar
Termszettudomnyi Mzeum) i u Muzeju Matra (Mtra Mzeum, Gyngys) (HEGYESSY
& SZL 2002).
2.2. Podaci iz literature o trcima u hrvatskom dijelu Podravine
Ako se usporedi s maarskim podrujem dravske nizine, hrvatski dio porjeja Drave
je gotovo neistraen. Istraivanja faune traka nisu sustavno provoena na podruju
hrvatskog dijela Podravine. Postoji manji broj podataka, uglavnom starijeg datuma, koje
su sakupili istraivai prilikom rijetkih posjeta ovom podruju. Na hrvatskom dijelu
dravskog porjeja raeno je malo vie u okolici Varadina (BREGOVI 1985), a svi podaci
kao i sakupljeni materijal, nalaze se u zbirci "Koec" u Gradskom muzeju u Varadinu.
Kao i veina starijih autora niti Koec nije precizno obiljeavao lokalitete na kar-
toniima, te na veini stoji samo Varadin. Osim toga u Hrvatskom prirodoslovnom
muzeju u Zagrebu postoji zbirka "Koa" koju je krajem XIX. i poetkom XX. stoljea
sakupljao nadumar uro Koa. Njegov materijal potjee s podruja gotovo cijele
Hrvatske, a kako je jedno vrijeme slubovao u Varadinu, sigurno je dio materijala i s
tog podruja.
Postoje pojedinani podaci iz literature u radovima o istraivanjima na oraninim
povrinama istone Slavonije i Baranje koji se vie bave problemima zatite bilja nego
faune (TRBAC 1981, 1985; TRBAC et al., 1979). U ovim radovima podaci o trcima
odnose se na tri lokaliteta Podravine: Osijek, Valpovo i Podravsku Slatinu. Nabraja se 61
vrsta od kojih dvije, Carabus problematicus Herbst, 1786 i Pterostichus madidus
(Fabricius, 1775), za sada nisu utvrene u Maarskoj (TRBAC 1985). Postoji jo i rad o
fauni traka peninih polja okolice Osijeka (SEKULI et al. 1973). Fauna je za ovaj rad
sakupljana na probnim kvadratima tla veliine 50x50 cm i to tri puta tijekom IX., X. i
XI. mjeseca. Utvreno je svega 27 vrsta iako su uzete 4.262 probe.
99 TRCI
Osim ovih podataka postoje jo i podaci iz dva diplomska rada koji su izraeni na
Pedagokom fakultetu u Osijeku, a koji su u pripremi za objavljivanje. Materijal obraen
u ovim radovima sakupljen je na podruju Kopakog rita. Takoer je u Kopakom ritu
sakupljen i materijal za disertaciju koja je u izradi na Pedagokom fakultetu u Osijeku.
Odbrana disertacija se oekuje tijekom sljedee godine.
3. Metode rada
3.1. Trci kao objekti praenja
Analiza rezultata objavljenih radova, koji se odnose na istraivanja traka na
maarskoj strani rijeke Drave tijekom proteklih 25 godina, pokazuje da su dosadanja
istraivanja veinom povezana sa zatitom prirode. Moe se utvrditi da se poveava broj
istraivanja povezanih sa zatitom kukaca te da eksponencijalno raste broj radova koji
se temelje na prouavanju bioraznolikosti. Takoer se sve vie znanstvenih projekata
temelji na prouavanju korelacija izmeu zatite prirode i poljoprivrede. Na temelju
navedenog mogu se predvidjeti daljnji razvoj istraivanja u podruju zatite prirode kao
i promatranje bioraznolikosti na razini ivotnih zajednica. Vrlo je vjerojatno da e u
budunosti sve vie u sreditu pozornosti biti istraivanja niih sistematskih grupa
ivotinja. Najvei dio istraivanja bavi se problemima promjena u gustoi populacije
neke vrste na stanitu i sastava zajednica ovisno o promjenama stanita. Kada je rije o
trcima mora se istaknuti injenica kako je to porodica kornjaa iji su predstavnici
prisutni na svim stanitima Karpatskog bazena i to obino s velikom biolokom razno-
likou. Trci su kao porodica dugo i dobro prouavani na podruju cijele Europe te se
stoga dosta zna o njihovoj biologiji i ekologiji. Osim toga mogu se sakupljati metodama
koje daju kvalitativne i kvantitativne podatke o fauni nekog podruja te se podaci razlii-
tih tipova stanita, ali i stanita pod razliitim stupnjevima ljudske djelatnosti, mogu lako
usporeivati. Ne tako rijetko jednom rodu traka pripadaju vrste prilagoene razliitim
ekolokim uvjetima i tipova ishrane. Zajednice traka povezane su sloenim i jakim
interakcijama s biotopom i cijelom ivotnom zajednicom pa brzo i intenzivno reagiraju
na promjene u okoliu. Pri izradi naina praenja stanja, navedena svojstva mogu se
smatrati temeljnim injenicama vanim pri prouavanju zajednice traka.
3.2. Metode uzorkovanja
Meu epigejskim kukcima trci su porodica pomou koje se najee prati stanje
okolia. Glavni razlog tome je to su vezani za odgovarajue biotope i biocenoze, a uzro-
ci tih veza dosta su dobro poznati. Ove veze su u svakom sluaju jae nego to je to na
primjer kod leteih, manje-vie ili ak presudno, vertikalno rasporeenih grupa kukaca.
Kolonizacija novih stanita odvija se razliitom brzinom ovisno o biolokim
mogunostima pojedine vrste, odnosno skupa vrsta koje ine zajednicu i o ekolokim
uvjetima stanita. Upotrebom standardizirane metode lovnih posuda (Barber klopki) za
sakupljanje traka (Slika 3.) dobivaju se kvalitativni i kvantitativni podaci pomou kojih
se mogu usporeivati podaci sakupljeni na razliitim stanitima. Ponavljanje ovakvog
naina sakupljanja moe se prilagoditi po potrebi. Ova metoda omoguava neprekidno
uzorkovanje i osigurava visoku efikasnost u smislu broja utvrenih vrsta uz relativno
niske trokove. Iako brojnost pojedine vrste u odreenom uzorku varira ovisno o
aktivnosti jedinki na stanitu, uzorci uzimani na razliitim kvadratima reprezentativniji
su od onih tipova klopki koje se temelje na leteoj aktivnosti kukaca ili atraktantima
svjetlosne klopke, Malaise klopke itd. Relativno dobro poznavanje biologije i ekologije
traka velika je prednost u odnosu na druge epigejske skupine beskraljenjaka u slua-
ju istraivanja praenja stanja okolia. Kod velikog broja vrsta poznato je kakva stani-
ta najee odabiru s obzirom na tip, kvalitetu i uznemiravanje od strane ovjeka, to
olakava obradu podataka dobivenih na temelju uzoraka. Za zajednice traka najvaniji
imbenici u okoliu su: tip tla, vlaga, temperatura (zraka uz tlo i samog tla), pH, sadraj
organskih tvari u okoliu, stupanj uznemiravanja, mozainost stanita, struktura biljnog
pokrova te meuodnosi navedenih imbenika. Utjecaj navedenih imbenika na jedinke
razlikuje se od vrste do vrste, o emu postoje relativno brojni podaci u literaturi.
3.3. Analize rezultata istraivanja na razliitim razinama
Podaci prikupljeni metodom Barber klopki mogu biti interpretirani na vie naina i
razina. Podaci mogu biti objanjeni na razini vrste, prema ekolokim grupama ili na razi-
ni cijele zajednice traka. Kada je rije o vrstama u prvom redu se analizira njihova
gustoa, odnosno promjene u dinamici populacije tijekom kraeg ili duljeg vremenskog
razdoblja, ali je mogue i promatranje rasprostranjenosti ili razdoblja razmnoavanja.
Zbog znaajnog kolebanja kvantitativne strukture zajednice kod pojedinih vrsta iz
godine u godinu, pouzdane rezultate o gustoi vrsta i sastavu zajednica mogue je oeki-
vati samo nakon viegodinjih istraivanja. Neki od tzv. sekundarnih podataka, kao to
su bogatstvo vrsta, raznolikost, u okvirima jednog stabilnog stanita manje-vie su stal-
ni. Promjene u klimatskim imbenicima su, meutim, i u ovom sluaju odluujue.
Sekundarni podaci mogu biti i oni, koji se odnose na ostale lankonoce (stonoge, pauci,
druge porodice kornjaa itd.) iji se primjerci takoer love Barberovim klopkama. Ove
podatke mogue je obraivati na razliitim razinama. Neke grupe se odreuju samo do
razine reda, druge do razine porodice ili roda, pa se ovi podaci o viim taksonomskim
skupinama sagledavaju kombinirano. Iz meuodnosa ovih veih skupina lankonoaca
(Arthropoda) mogue je analiziranje raznolikosti, slinosti itd., ali se unaprijed mora
dogovoriti do koje e se taksonomske razine obraivati odreena skupina.
Moe se zakljuiti da se na temelju uzoraka sakupljenih metodom Barberovih klopki
i vrednovanih na razliitim razinama dobivaju informacije o gustoi velikog broja vrsta
ili skupina, kao i o njihovim taksonomskim odnosima, strukturama tzv. guildova i o
dugoronim promjenama cijele zajednice. Ipak se ne smije zaboraviti da i ova metoda
posjeduje odreenu selektivnost te je iskljuivo njome nemogue dobiti cjelovitu sliku o
raznolikosti epigejske faune odreenog stanita. Zbog toga je neophodna primjena i
drugih metoda kao na primjer razliitih tipova entomolokih mrea, entomolokih kio-
brana (Slika 4.), svjetlosne klopke (Slika 5., 6.), pojedinano hvatanje rukom, hvatanje
ekshaustorom (Slika 7.) ili hvatanje nakon polijevanja obale (Slika 8.).
3.4. Pretpostavke o bogatstvu vrsta traka na razliitim stanitima
Na temelju dosadanjih iskustava najvea raznolikost traka moe se oekivati na
vlanim stanitima. Na movarnim stanitima i vlanim livadama uzimanje uzoraka uz
pomo Barber klopki treba dopuniti i drugim metodama (keer, svjetlosni mamci, poje-
dinano hvatanje itd.). Prema ranijim iskustvima moe se oekivati da se na vlanim
tipovima stanita na jednom mjestu utvrdi 50-70 vrsta traka. Nasuprot tome, na suhim,
ili neobraslim, pustim stanitima poput suhih panjaka, ljunkovitih ili pjeanih zatona
i rijenih obala (plaa), osim nalaza odreenog broja rijetkih vrsta, raznolikost je pril-
ino niska (svega 10-20 vrsta). Broj vrsta koje se mogu oekivati na umskim staniti-
ma ovisi o tipu i prirodnosti umske zajednice. U poplavnim umama ivi relativno mali
(5-10) broj vrsta, dok je broj tipinih vrsta na viim podrujima, u umama hrasta i
graba, neto vei (15-20). Meutim, u poplavnim umama uz tipine umske vrste
dolaze brojne druge, manje specijalizirane, tipine za vlana stanita uope.
101 TRCI
Slika 6.: Svijetlosna klopka (s lampom koja svijetli UV zracima) slui selektivnom
sakupljanju kukaca koji lete nou (Foto: Bla Tallsi)
Slika 5.: Lovljenjem nou pomou lampe mogu se uhvatiti mnoge rijetke vrste, ije
jedinke je veoma teko pronai tijekom dana. (Foto: Nomi Tallsi)
Slika 8.: Metoda "polijevanja obale" je dopunski nain uzorkovanja kojim se pronalaze
neke vrste traka (Foto: Jen J. Purger)
Slika 7.: Rijetke pripadnike faune traka na obali rijeke mogue je sakupiti samo
pojedinanim traenjem i lovljenjem ekshaustorom (Foto: Jen J. Purger)
103 TRCI
3.5. Pretpostavke o broju primjeraka traka na razliitim stanitima
Iako je procjena broja primjeraka koji e biti utvreni uzimanjem uzoraka prilino
nesigurna, nezaobilazan je zadatak radi procjene potrebnog ulaganja rada. Prema rani-
jim iskustvima broj primjeraka traka koji se mogu oekivati u uzorcima, propor-
cionalan je sa stupnjem vlanosti stanita (izuzev vodenih stanita) s jedne, i koliinom
organskih tvari u okolnom supstratu, prije svega u zemljitu s druge strane. Shodno tome
prosjeni ulov Barber klopkama, raunat na jednu klopku po jednom danu, na movar-
nim terenima, vlanim livadama ili umama, u ekstremnom sluaju iznosi jedan do dva
primjerka, to projektirano na cjelokupni registriran broj iznosi 1000 ili vie primjeraka.
Broj primjeraka uhvaen svjetlosnom klopkom, moe biti kod nekih masovnih vrsta, u
optimalnim uvjetima, ak 10-20 jedinki/klopka/sat, to na jednom stanitu tijekom jedne
noi moe iznositi 100 i vie jedinki. U sluaju rijetkih vrsta i pri loijim uvjetima, mora
se u svakom sluaju raunati na mnogo manji broj primjeraka. Kod veine vrsta iz uzo-
raka sakupljanih Barber klopkama prosjek je 0,001-0,005 jedinki/klopka/dan, to obino
iznosi od jedne do deset jedinki u ukupnom materijalu. U materijalu sakupljenom
drugim metodama veina vrsta bit e predstavljena s malim brojem jedinki.
4. Mjesta i naini uzorakovanja
Mjesta uzorkovanja u Maarskoj: maksimalno dva lokaliteta
Mjesta uzorkovanja u Hrvatskoj: minimalno pet lokaliteta
Stanita:
1. pusti ljunkoviti ili pjeani zatoni ili rijene obale (Slika 9.);
2. obrasla ljunkovita ili pjeana stanita;
3. movarni vodeni rubovi ili movare;
4. vlane livade (Slika 10.);
5. suhi travnjaci (panjaci);
6. poplavne ume;
7. hrastove ume izvan poplavne zone (Slika 11., 12.)
Broj Barber klopki/mjesta: etiri klopke (na rijenim obalama klopke se ne mogu
postaviti)
Ukupan broj Barber klopki: sedam lokaliteta x sedam stanita x etiri klopke, tj. 196
klopki
Broj svjetlosnih klopki/mjesto: jedna
Prilikom odreivanja lokaliteta istraivanja treba teiti ka tomu da po mogunosti svi
tipovi stanita budu u blizini. Minimalna povrina stanita iz kojeg se uzimaju uzorci
treba biti oko 0,5 ha. Mjesta postavljanja Barber klopki udaljena su od ruba biotopa min-
imalno 10 m. Udaljenost izmeu pojedinih klopki je minimalno 5 m, a maksimalno 20
m. Kod postavljanja klopki vano je paziti da se lako mogu pronai kod pranjenja i da
budu dostupne i pri kiovitom vremenu. Specijalisti za razliite grupe epigejske faune
koji uzimaju uzorke ovom metodom, trebali bi suraivati prilikom postavljanja klopki.
Izrada Barber klopki: cilindrini plastine posude od 500 ml (8 cm presjek i 10 cm
dubina) do gornjeg ruba ukopani u tlo, do 1/3 punjeni otopinom za konzerviranje (2
dijela etilen glikola, 1 dio 20%-tnog octa, 7 dijelova vode). Klopke se pokrivaju pok-
lopcima (kvadratne plastine ploice privrene na pocinkanu icu) koje se postavljaju
1-1,5 cm iznad povrine tla (Slika 7.), odnosno ruba ae i tite od isparivanja i upadan-
ja nepoeljnih predmeta koje oneiuju otopinu.
Izrada svjetlosnih klopki: osnovna graa je od plastike, kao izvor energije slui aku-
mulator od 12V, izvor svjetla je halogena cijev od 6W koja zrai preteno u ultralju-
biastom dijelu spektra.
Vremenska razdoblja uzimanja uzoraka: klopke se postavljaju sredinom travnja i
aktivne su do kraja ljeta. Ekspozicija klopki izmeu dva pranjenja traje jedan mjesec.
Potreban pribor i kemikalije:
- plastine ae za Barber klopke
- poklopci za Barber klopke
- eltilen glikol
- ocat (20 %)
- etil acetat
- filteri
- gumeni prsteni
- staklene posude s poklopcima (1000 ml)
- Petrijeve zdjelice
- entomoloke iglice
- entomoloki kartonii
- entomoloke kutije
- tablete otrova za uvanje suhe zbirke (kamfor i sl.).
5. Obrada materijala
Prilikom pranjenja klopki sakupljeni materijal se profiltrira. Kod pakiranja profiltri-
ranog materijala svaki uzorak se upakira posebno, sa zabiljeenim podacima. U filtre
upakiran materijal transportira se i do obrade se pohranjuje u zatvorenim staklenim
posudama dopunjenim otopinom etilen glikola i octa. Profiltrirana otopina za konzervi-
ranje moe se vie puta koristiti u klopkama. Kod konzerviranja kornjaa ni u kom slua-
ju ne smije se upotrebiti formalin, alkohol ili aromatini spojevi poput benzola i slino,
jer e od njih materijal postati krut i nepogodan za prepariranje i daljnju obradu.
Materijal se razvrstava u laboratoriju, pri emu se ispire pod vodenim mlazom i procije-
di, ali se ne isuuje. Sortiran materijal se uva u hladnjaku ili octenom rastvoru, ni u kom
sluaju u alkoholu ili formalinu! Dodatni podaci o uzorcima na kartonie se ispisuju
tuem, grafitnom olovkom ili laserskim pisaem.
Kod metoda uzimanja uzoraka kod kojih se hvataju ivi kukci, kao i u svjetlosnim
klopkama, za ubijanje se koristi etil acetat (ocatni eter). Treba izbjegavati primjenu klo-
roforma ili etera jer pod njihovim utjecajem materijal postaje krut i nepogodan za
prepariranje.
Od sakupljenog materijala po mogunosti se preparira po jedan primjerak mujaka,
odnosno enke za svaki lokalitet i svako stanite. Od rijetkih vrsta mogu se preparirati
cijele serije. Odreen i prepariran materijal sa kartoniima na kojima su oznaeni
lokalitet, stanite, nain uzimanja uzoraka, datum i sakuplja, pohranjuju se u odgo-
varajuim entomolokim kutijama u entomolokoj zbirci. Pri determiniranju i klasi-
fikaciji traka kao i radi usklaivanja nomenklature koritena je obimna literatura (npr.
APFELBECK 1904; FEDORENKO 1996; FREUDE 1977; GANGLBAUER 1992; HURKA 1996;
KATHY 1896; LBL & SMETANA 2003; MLLER-MOTZFELD 2004; TRAUTNER &
GEIGENMLLER 1987; TURIN et al 2003).
Kod obrade materijala podaci se unose u obrazac (Tablica 2.).
105 TRCI
Slika 10.: Mezofilna livada kod Gotalova
(Foto: Bla Tallsi)
Slika 9.: Obala Drave kod Legrada
(Foto: Bla Tallsi)
Slika 11.: uma kod Novake
(Foto: Bla Tallsi)
Slika 12.: uma Haljevo
(Foto: Bla Tallsi)
107 TRCI
6. Prouavani parametri
Pomou Barber klopki dobijaju se podaci:
- broj jedinki pojedinih vrsta;
- broj vrsta na pojedinim mjestima uzimanja uzoraka.
Podaci o utvrenim (odreenim do razine vrste ili podvrste) jedinkama traka unose
se u odgovarajue baze podataka. Podaci o biljnom pokrovu, pedolokim i meteo-
rolokim uvjetima sakupljaju se u suradnji s odgovarajuim strunjacima.
Tablica 2. Obrazac koji treba popuniti pri obradi materijala sakupljenog
Barber klopkama.
Profil raznolikosti, slinost i struktura brojnosti (dominantnost) traka prouava se na
temelju sljedeih sekundarnih podataka:
- index aktivnosti (broj jedinki po jednoj klopki po danu);
- broj vrsta unutar odreene kategorije (preference)
- poredak dominantnosti pojedinih vrsta i struktura zajednice;
- Jaccardov index slinosti u odnosu na uzorke s raznih mjesta ili vremenskog raz-
doblja.
8. Procjena ulaganja u istraivaki rad
Terenski rad:
- postavljenje Barber klopki, pranjenje klopki, sakupljanje materijala drugim meto-
dama;
- od sredine travnja do kraja ljeta, tijekom etiri mjeseca, minimalno pet puta u tra-
janju od tri dana.
Laboratorijski rad:
- razvrstavanje materijala
- konzerviranje i prepariranje
- odreivanje
- unoenje podataka
- obrada podataka.
9. Literatura
DM, L. 1981: Bks megye bogrfaunja I. Carabidae s Cicindelidae (Coleoptera).
Folia entomologica hungarica 42: 263-271.
DM, L. 1983: Bks megye bogrfaunja II. Dytiscidae-Staphylinidae 1 (Coleoptera).
Folia entomologica hungarica 44 (2): 315-323.
DM, L. 1996: Acheck-list of the Hungarian caraboid beetles (Coleoptera). Folia ento-
mologica hungarica 57: 5-64.
109 TRCI
DM, L. & MERKL, O. 1986: Adephaga of the Kiskunsg National Park I. In:
MAHUNKA, S. (ed.): The Fauna of the Kiskunsg National Park I. Akadmiai Kiad,
Budapest, pp. 119-142.
DM, L. & RUDNER, J. 1996: Futbogarak Bks megybl (Coleoptera, Cicindelidae,
Carabidae). Folia entomologica hungarica 57: 295-318.
APFELBECK, V. 1904: Die Kferfauna des Balkanhalbinsel, mit Bercksichtigung Klein-
Asiens und der Insel Kreta. I band. R. Friedlnder und Sohn Verlag, Berlin, 422 pp.
CSIKI, E. 1946: Die Kferfauna des Karpaten-Beckens I. In: Tasndi-Kubacska, A. (ed.):
Naturwissenschaftliche Monographien, IV. Budapest, 798 pp.
BRCES, S. 1997: ADrva-rtr futbogrfaunjnak (Coleoptera: Carabidae) cnolgiai
vizsglata. Diplomamunka, Pcsi Tudomnyegyetem, Zootax. A/322.
BRCES, S. 2003: Futbogrkzssgek termszetvdelmi cl vizsglata a Drva men-
tn. Termszetvdelmi Kzlemnyek 10: 73-83
BREGOVI, A. 1985: Zbirka Carabida entomolokog odjela Gradskog muzeja Varadin.
Godinjak Gradskog muzeja Varadin 7: 221-248.
ENDRDI, S. 1974: A Brzsny-hegysg bogrfaunja V. Folia Hitstorico-Naturalia
Musei Matraensis 2: 67-97.
FEDORENKO, D. N. 1996: Reclassification of world Dyschiriini, with a revision of the
Palearctic fauna (Coleoptera, Carabidae). Pensoft Publishers, Sofia-Moscow-St.
Petersburg, 224.
FREUDE, H. 1977: Adephaga 1, Carabidae (Laufkfer). In: FREUDE, H., HARDE, K-W.,
LOHSE, G. A. (eds.): Die Kfer Mitteleuropas 2. Goecke & Evers, Krefeld, 302 pp.
FRIVALDSZKY, J. 1874: Magyarorszg thelyrpinek futonczfli (Carabidae).
rtekezsek a Termszet Tudomnyok krbl. Eggenberger-fle Akadmiai
Knyvkereskeds, Budapest, 66 pp.
GANGLBAUER, L. 1892: Die Kfer von Mitteleuropa. I band. Carl Gerold's Sohn Verlag,
Wien, 557 pp.
HEGYESSY, G., & SZL, GY. 2002: A Mtra Mzeum bogrgyjtemnye, Carabidae
(Coleoptera). Folia Historico-Naturalia Musei Matraensis 26: 189-220.
HIEKE, F. 1983: Cicindelidae and Carabidae (Coleoptera) of the Hortobgy. In:
MAHUNKA, S. (ed.): The Fauna of the Hortobgy National Park I. Akadmiai Kiad,
Budapest, pp. 139-153.
HORVATOVICH, S. 1978: Adatok Dl-Dunntl bogrfaunjhoz I. (Coleoptera:
Cicindelidae, Carabidae). A Janus Pannonius Mzeum vknyve (1977) 22: 45-55.
HORVATOVICH, S. 1979: Haznk faunjra j s ritka bogrfajok a Dl- s Nyugat-
Dunntlrl (Coleoptera). A Janus Pannonius Mzeum vknyve (1978) 23: 31-39.
Dunntlrl II. (Coleoptera). AJanus Pannonius Mzeum vknyve (1979) 24: 33-43.
HORVATOVICH, S. 1981a: Haznk faunjra j s ritka bogrfajok a Dl- s Nyugat-
Dunntlrl III. (Coleoptera). AJanus Pannonius Mzeum vknyve (1980) 25: 71-83.
HORVATOVICH, S. 1981b: A Barcsi Borks Tjvdelmi Krzet Cicindeli, Carabidi s
Dytiscidi (Coloptera). Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 2: 65-79.
Dunntlrl IV. (Coleoptera). AJanus Pannonius Mzeum vknyve (1981) 26: 19-32.
HORVATOVICH, S. 1989: ber die Verbreitung und die Biotope von Trechus obtusus
Erichson, 1837 (Coleoptera: Carabidae) in Ungarn. Folia entomologica hungarica
50: 19-22.
HORVATOVICH, S. 1993: Liste der Carabiden-Arten (Coleoptera, Carabidae) Ungarns.
Stand 1991. A Janus Pannonius Mzeum vknyve (1992) 37: 5-12.
HORVATOVICH, S. 1995: A Drva mente futbogr (Coleoptera: Carabidae) faunjnak
alapvetse. Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 8: 73-84.
HORVATOVICH, S. 1998: A Drva mente futbogr faunja (Coleoptera: Carabidae).
HORVATOVICH, S. 2000: A Villnyi-hegysg futbogarai (Coleoptera: Carabidae) II.
Dunntli Dolgozatok, Termszettudomnyi Sorozat 10: 175-187.
HORVATOVICH, S. 2002: Baranya megye futbogr fajainak (Coleoptera, Carabidae)
katalgusa. A Janus Pannonius Mzeum vknyve (1999-2000) 44-45: 25-32.
HURKA, K. 1996: Carabidae of the Czeh and Slovak Republics. Kaburaek, 565 pp.
KAUFMANN, E. 1914: Pcs vros s Baranyavrmegye bogrfaunja. A Pcs-
Baranyamegyei Mzeum-Egyeslet kiadsa, Pcs, 94 pp.
KUTHY, D. 1896 reprint: 1987: Coleoptera. In: A Magyar Birodalom llatvilga (Fauna
Regni Hungariae). A K. M. Termszettudomnyi Trsulat, Budapest, 213 pp.
LBL, I. & SMETANA, A. 2003: Catalogue of Palaearctic Coleoptera. Volume 1.
Archostemata, Myxophaga, Adephaga. Stenstrup, Denmark, Apollo Books, 819 pp.
MERKL, O. 1991: Reassessment of the beetle fauna of Btorliget, NE Hungary
(Coleoptera). In: MAHUNKA, S. (eds.): The Btorliget Nature Reserve - after forty
years, 1990. Magyar Termszettudomnyi Mzeum, Budapest, pp. 381-498.
MLLER-MOTZFELD, G. 2004: Adaphaga 1, Carabidae (Laufkfer). In: FREUDE, H.,
HARDE, K-W., LOHSE G. A., KLAUSNITZER, B. (eds.): Die Kfer Mitteleuropas 2.
Spektrum Akademischer Verlag, 521 pp.
NAGY, F., SZL, GY. & VIG, K. 2004: Vas megye futbogr faunja (Coloeptera:
Carabidae). Praenorica. Folia historico-naturalia 7: 1-235.
SR, J. 1993: A Dl-, s Nyugat-Dunntl fakreg alatt gyjttt bogarai (Coleoptera).
Folia historico-naturalia Musei matraensis 18: 81-95.
SEKULI, R., HORVATOVICH, S. & ILJE, I. 1973: Prilog prouavanju faune Fam.
Carabidae na poljima pod penicom u okolici Osijeka. Zbornik za prirodne nauke
Matice srpske 44: 85-90.
TRBAC, P. 1981: Dinamika populacije entomofaune u zemljitu iz gajenja penice na
dva lokaliteta u rejonu Istone Slavonije u 1979 i 1980 godini. Zbornik radova
Poljoprivrednog Fakulteta Osijek 7: 85-94.
TRBAC, P. 1985: Fauna truljaka (Coloptera, Carabidae) na oraninim povrinama u
rejonu Zapadne Bake, Baranje i Istone Slavonije. Ekologija 20/2: 131-148.
TRBAC, P., PANI, S. & VALENE, LJ. 1979: Kvalitativna zastupljenost dominatnih
familija zemljine entomofaune na oraninim povrinama Slavonije i Baranje. Zbornik
radova Poljoprivrednog fakulteta Osijek 5: 43-49.
SZL, GY. 1996: Rhysodidae, Cicindelidae and Carabidae (Coleoptera from the Bkk
National Park. In: MAHUNKA, S. (ed.): The Fauna of the Bkk National Park II. Magyar
Termszettudomnyi Mzeum, Budapest, pp. 159-222.
111 TRCI
SZL, GY. & BRCES, S. 2002: Carabidae (Coleoptera) from the Fert-Hansg National Park.
In: MAHUNKA, S. (ed.): The Fauna of the Fert-Hansg National Park, I. Hungarian
Natural History Museum, Budapest, pp. 379-399.
SZL, GY. & HEGYESSY, G. 1996: Adatok az rsgi Tjvdelmi Krzet futbogr faunjhoz
(Coleoptera: Carabidae). Savaria. AVas megyei Mzeumok rtestje 23 (2): 7-36.
SZL, GY., KDR, F. & RETEZR, I. 2001: Faunistical investigations on the ground beetle
fauna of the Krs-Maros National Park (SE Hungary). X. European Carabidologist
Meeting, Tuczno, Poland 2001, Abstract, pp. 80-81.
TALLSI, B. 2003: Az szak-Alfld ritka futbogarai tekintettel azok lhelyvdelmi jelen-
tsgre. A Puszta (2001). A "Nimfea" Termszetvdelmi Egyeslet vknyve (2001)
18: 28-48.
TTH, L. 1973: A Bakony-hegysg futbogr-alkat faunjnak alapvetse (Coleoptera:
Cicindelidae et Carabidae). AVeszprm megyei Mzeumok Kzlemnyei 15: 73-91.
TRAUTNER, J., & GEIGENMLLER, K. 1987: Tiger Beetles Ground Beetles. Illustrated Key to
the Cicindelidae and Carabidae of Europe. Josef Margraf Publishers, Aichtal, 488 pp.
TURIN, H., PENEY, L. & CASALE, A. 2003: The Genus Carabus in Europe. Fauna
Europaea Evertebrata No. 2., Pensoft, 511 pp.
VIERTL, B. 1894: Coleoptera. In: GH, T. (szerk.): Emlklapok Pcs sz. kir. vros multjbl
s jelenbl, pp. 39-61
Protokol za praenje vrsta i populacija tulara
(Trichoptera) rijeke Drave i pritoka
KOS UHERKOVICH
1
, MLADEN KUINI
2
, ANA PREVII
2
1
Molyhos Tlgy Bt. ptk tja 3/b. I. 6. H-7633 Pcs, Maarska, e-mail: uhu@ipisun.pte.hu
2
Zoologijski zavod, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Rooseveltov trg 6, HR-10000 Zagreb,
Hrvatska, e-mail: kucinic@zg.biol.pmf.hr; aprevis@zg.biol.pmf.hr
Osnovni ciljevi istraivanja su inventarizacija i praenje populacija vrsta i zajednica
tulara (Trichoptera) i njihovih kvantitativnih odnosa na jednom ili vie tipova stanita na
Dravi i njenim pritokama.
Tulari su red kukaca koji je u Maarskoj temeljito istraen. Nedavno je objavljena
knjiga "The Caddisflies (Trichoptera) of Hungary" (NGRDI & UHERKOVICH 2002) koja
predstavlja sintezu istraivanja tulara, sadri detaljne prikaze rasprostranjenosti vrsta i
opise njihovih stanita.
Drava i njene pritoke u Maarskoj spadaju u podruja koja su izrazito dobro istraena.
Najprije je UJHELYI (1981) objavio pojavljivanje nekoliko vrsta tulara u zatienom
podruju oko Bara, koje je sada dio Nacionalnog parka Dunav-Drava. S istog podru-
ja je Ngrdi Sra objavila rezultate svojih viegodinjih istraivanja (NGRDI 1985).
Istraivanja tulara rijeke Drave zapoeli su 1990. godine Ngrdi Sra i Uherkovich
kos i objavili su o tome vie znanstvenih lanaka (NGRDI & UHERKOVICH 1995,
1998; UHERKOVICH 2005; UHERKOVICH & NGRDI 1992, 1999).
Raznolikost i bogatstvo faune tulara rijeke Drave najbolje se vidi po tome to je na tom
podruju do sada utvrena prisutnost 113 vrsta tulara to ini 54% od ukupnog broja
vrsta koje dolaze u Maarskoj. Jedna od najzanimljivijih vrsta srednjoeuropske faune
koja je dospjela na rub izumiranja, Platyphylax frauenfeldi Brauer (maarski naziv u pri-
jevodu znai dravski tular) jo se jedino moe nai u rijeci Dravi, odnosno u par njenih
pritoka. Zbog toga je posebna pozornost bila posveena istraivanju upravo ove vrste
(MALICKY et al. 2002; UHERKOVICH & NGRDI 1997).
Detaljna istraivanja tulara vrena su i u zatienim podrujima (Bda-Karapancsa i
Gemenc) uz Dunav (NGRDI & UHERKOVICH 1992, 1999).
O tularima Hrvatske nema obimnijih faunistikih radova kao ni publikacija o tularima
koji bi obraivali podruje rijeke Drave (PREVII et al. 2007), a slina je situacija i s
KOS UHERKOVICH, MLADEN KUINI, ANA PREVII 114
rijekom Dunav. Meutim, dio rezultata istraivanja vrenih na maarskoj strani moe
biti direktno primijenjen za Hrvatsku, budui da su sakupljanja vrena svega 20-50 m uz
oznaenu granicu, a uz to je poznata injenica da se ivotni ciklus veine sakupljenih
primjeraka, odnosno registriranih vrsta, odvijao u samom toku rijeke Drave, ija se
vodena masa ne moe razgraniiti dravnim granicama.
U pojedinim dokumentima o zatiti prirode tulari se rijetko spominju. Nema ih na
popisima IUCN, CORINE niti meu vrstama na popisu Natura 2000. Crvena knjiga
Maarske sadri devet ugroenih vrsta. U najnovijim listama ugroenosti navedeno je
devet zatienih i dvije strogo zatiene vrste (jedna od ove dvije je spomenuta vrsta
Platyphylax frauenfeldi Brauer).
Tulari Maarske su glede ugroenosti grupirani na temelju obraenih rezultata dvade-
setogodinjeg rada i iskustva. Po danim kriterijima veina vrsta u Maarskoj je u veoj
ili manjoj mjeri ugroena (NGRDI & UHERKOVICH 1999a; UHERKOVICH 2006).
Posljednjih godina je u velikoj mjeri poveano zagaenje voda, reguliranje vodotoko-
va koji uzrokuju osiromaenje ivotnih zajednica. U tom smislu zapaeno je vie nega-
tivnih utjecaja:
- industrijske i komunalne otpadne vode (oneiene ili nedovoljno proiene);
- ispiranje kemijskih spojeva s obradivih povrina (umjetna gnojiva i sredstva za zati-
tu bilja);
- reguliranje (melioracija) rijeka;
- fizike i kemijske promjene izazvane izgradnjom hidroelektrana.
Tulari (Trichoptera) se razvijaju u vodi i vrlo su osjetljivi te stoga brzo reagiraju na
promjene u okoliu. Zahvaljujui tome pogodni su pokazatelji u praenju promjena
stanja voda, odnosno kao organizmi podesni za biomonitoring.
U Maarskoj je do sada zabiljeeno 210 vrsta tulara (NGRDI & UHERKOVICH 2002)
od kojih veina ivi samo u odreenim tipovima voda, tj. u vodama odreene kakvoe i
ekolokih znaajki. Moe se rei da su relativno dobro poznati taksonomski status,
rasprostranjenost kao i ekoloki uvjeti stanita na kojima ive pojedine vrste tulara,
prisutne u maarskoj fauni.
Podruje rijeke Drave, osobito dio toka u pokrajini Somogy, je u faunistikom smislu
dobro istraeno, to je dobra osnova za poetak praenja stanja (biomonitoringa).
3.1. Teorijska osnova
Faunistika istraivanja, odnosno prikupljanje tulara te njhovo praenje (biomonitor-
ing) u pravilu se obavlja na odraslim primjercima, a ne na liinkama. Liinke su u poje-
dinim vodenim stanitima mozaiki rasporeene i u veim tekuicama vrlo ih je teko
pronai. Uz to za takav tip istraivanja potrebna je izuzetno skupa oprema, a prema
115 TULARI
Slika 1.: Oprema za nono uzorkovanje
(Foto: kos Uherkovich)
Slika 2.: Glavni tok rijeke Drave u blizini mosta kod Gotalova.
Slika 3.: Detkovac, eutrofina mrtvaja pored Drave.
Slika 4.: elekovec, jezero oderica, umjetno stanite sa siromanim biljnim
i ivotinjskim svijetom. (Foto: kos Uherkovich)
117 TULARI
naem dosadanjem skromnom iskustvu u primjeni ovakvih metoda u Maarskoj,
pokazalo se da je sastav vrsta odreen temeljem analize liinki i odraslih jedinki u
uzorku priblino jednak samo kod malih tekuica (planinskih potoka). Kod veih tekui-
ca rezultati istraivanja se ine sluajnima zbog znatne mozainosti u rasporedu liinki
u samom vodotoku. Kod odraslih jedinki pokretljivost (vagilnost) predstavlja
ograniavajui imbenik, ali samo kod pojedinih vrsta, odnosno skupina.
Praenjem stanja populacija tulara mogue je pokazati i utvrditi izuzetno brze prom-
jene u okoliu. Primjer koji to zorno pokazuje je velika promjena faunistikog sastava
zajednice tulara na podruju Szigetkz, izazvana promjenama u toku rijeke Dunava, kao
i viestrukim promjenama u prilivu vode u njegovim pritokama.
Uopeno, moe se rei da se uzorkovanje i praenje stanja na stabilnim stanitima
obavlja drugaijim metodama nego kod nepredvidivo promjenljivih stanita.
Drava je najbolje ouvana velika rijeka u Europi, koju je ovjekova aktivnost promi-
jenila u manjoj mjeri i koja je relativno malo oneiena. Zahvaljujui tome, izuzetno
bogata fauna tulara opstala je do dananjih dana (NGRDI & UHERKOVICH 1995, 1998;
UHERKOVICH & NGRDI 1992).
Najvee promjene u rijeci Dravi na podruju Hrvatske uzrokovane su prekomjernom
izgradnjom hidroelektrana koja je dovela do velikih promjena u ekolokim znaajkama
te rijeke uzrokujui izmeu ostalog i nestanak njenog meandriranog toka. Osim nave-
dene injenice veliki problem je i nekontrolirano vaenje ljunka to dovodi do promje-
na u ekolokim i hidrolokim znaajkama Drave i sastava njene faune.
U slivu Drave ivi vie zatienih vrsta. U samoj rijeci Dravi ivi jedna od najvredni-
jih i najzanimljivijih vrsta maarske faune, spomenuti dravski tular Platyphylax frauen-
feldi, koji je u Europi na ranije poznatim nalazitima (velike rijeke srednje Europe)
izumro prije vie desetljea. Bilo bi opravdano praenje stanja populacija samo ove
vrste, meutim, uputno je istraivati zajednice tulara, kao dio sveukupnog ivog svijeta
koji nalazimo u Dravi i njenim pritokama.
3.2. Uzorkovanje
Potrebno je obavljati dva osnovna i jedan dopunski nain uzorkovanja:
3.2.1. Osobno nono uzorkovanje pomou lampe koja ima jaku mo osvjetljavanja i
uz pomo agregata. Razdoblje uzorkovanja traje dva sata, poevi pola sata nakon zalas-
ka sunca.
Ova metoda zahtijeva:
- prozirno platno povrine 4 m
2
,
- ivinu svjetiljku snage 125 W,
- sakupljanje svih tulara (kvantitativno uzorkovanje) u neprekidnom dvosatnom pro-
cesu sakupljanja.
Tulare s platna skidamo u bocu s kloroformom i odmah zatim (nakon 5-30 minuta)
stavljamo u 75-80%-ni alkohol ili izopropil-alkohol u kojem se mogu uvati
neogranieno dugo, a obrada je mnogo laka nego kod uvanja suhog materijala.
3.2.2. Uporaba rune svjetiljke simultano (na 2-3 toke istodobno), "black light tube",
s osvjetljavajuim tijelom (6 V, 5-8 W) i povezanom s akumulatorom. Dobiju se bolji
rezultati, ali je tee primjenjiva svjetlosna klopka koja se napaja strujnom mreom
napona 220 V (lampa od 80 ili 125 W). Etilen glikol ubija i konzervira kukce koji tjed-
nima i mjesecima upadaju u svjetlosnu klopku. Drugu metodu ili kombinaciju dviju prije
spomenutih metoda primjenjujemo kada sakupljanje ne vri strunjak ili osposobljen
pomonik, nego nestruna osoba [povremeno sakupljanje svjetlosnim klopkama
uporabom 80 ili 125 Wivine svjetiljke (lampe) napajane strujom pomou agregata]. U
ovom sluaju veliki posao je izdvajanje tulara iz uzorka koji ponekad sadri milijune
drugih kukaca. Navedene metode zasnivaju se na injenici da odrasle jedinke veine
vrsta tulara pokazuju pozitivnu fototaksinost prema umjetnom izvoru svjetla. Osobito
jako reagiraju na odgovarajuu valnu duljinu (oko 400 m). Ovaj tip ivine svjetiljke
iroko se primjenjuje (osobito 125 W) kao i svjetlosne cijevi "hladnog svjetla". U preno-
sivim svjetlosnim klopkama esto se primjenjuju tzv. "black light tube", cijevi s "crnim
svjetlom" koje ljudsko oko jedva moe registrirati. Ovisno o tehnikim mogunostima
primjenjuju se navedene svjetiljke od 125 W, mjeovitog svjetla s napajanjem iz elek-
trine mree ili svjetiljke s "black light"svijetlom.
3.2.3. Povremeno se obavlja dnevno hvatanje tulara entomolokom mreom ili
keerom s obalne vegetacije, na istom mjestu gdje se nou vri uzorkovanje svjetlosnim
klopkama. Neke vrste koje dolaze na tom podruju samo u rijetkim prilikama budu
uhvaene u svjetlosnu klopku, tako da je njihovu prisutnost mogue dokazati samo ovim
dodatnim lovom tijekom dana. Ovakvo sakupljanje pored velikih rijeka nije kvantita-
tivno, obzirom da se mreom moe loviti samo na malom dijelu.
3. 3. Mjesta uzorkovanja
Princip je da se sakupi to vie informacija o mjestima znaajnim u pogledu zatite
prirode.
U gornjem toku rijeke Drave bilo bi potrebno oznaiti jedno stalno obalno mjesto
uzorkovanja, na primjer kod mosta Botovo/Gotalovo (Slika 2.) ili Starogradaki Marof.
U donjem dijelu toka Drave predlaemo uzorkovanje u okolici Virovitice. Potrebno je
izdvojiti i jednu bolje ouvanu mrtvaju npr. Detkovac (Slika 3.). Pored toga, potrebno je
uzorkovanje i u jednom jezeru nastalom nakon iskapanja ljunka npr. elekovec -
oderica (Slika 4.).
ak i u sluaju minimalnog programa potrebno je jedno mjesto uzorkovanja pored
aktivnog toka Drave (kao najpogodnije izgleda mjesto kod mosta Botovo/Gotalovo).
Broj toaka na kojima e se obaviti uzorkovanje zavisi od vremena i materijalnih sred-
stava kojima raspolaemo. Jedan od vanih elemenata pri odreivanju mjesta uzorko-
vanja je prohodnost, tj. mogunost prilaenja automobilom mjestu ak i u sluaju kiovi-
tog vremena.
Tulari poinju izlijetati u travnju (izmeu 10. i 25., ovisno o temperaturi vode). Tada
emergiraju (roje) samo jedna do dvije danju aktivne vrste (prije svih Brachycentrus sub-
nubilus Curt.). Pri uobiajenim vremenskim uvjetima prvo uzorkovanje svjetlosnim
klopkama potrebno je obaviti u prvoj polovini svibnja, a nakon toga krajem svibnja, u
lipnju i u srpnju. Jesenje uzorkovanje obavlja se u drugoj polovici listopada i u prvim
danima studenog. Obzirom da se za jednu no uzima jedan uzorak, minimalan broj uzo-
raka s etiri mjesta je 16-20. Uzorkovanje pomou svjetiljke preporua se u noima bez
mjeseine, kod dolaska toplijih fronti (kada je hladno) ili ljeti pri mirnom vremenu.
119 TULARI
5. Promjenljivi imbenici u okoliu
Na terenu se biljee sljedei podaci o uzorkovanju:
Datum, ime osobe koja obavlja uzorkovanje, mjesto, koordinate na geografskoj karti i
odreivanje geografskih koordinata pomou GPS ureaja, vremenske prilike na poetku
i na kraju uzorkovanja (oblanost, vjetar, temperatura, pojava toplih fronti, oborine).
Obrada uzoraka obavlja se u laboratoriju.
6. Obrada materijala
Obradu materijala sakupljenog pri uzorkovanju moe obaviti samo specijalizirani
strunjak, s obzirom da je tulare mogue determinirati samo na osnovi prepariranih gen-
italnih aparata. Vrste koje e biti sakupljene pored Drave ili Dunava na podruju
Hrvatske vrlo vjerojatno su ve registrirane kao prisutne u Maarskoj i za njihovu deter-
minaciju mogu dobro posluiti djela: MALICKY (1983, 2004), NGRDI & UHERKOVICH
(2002). Obrada zahtijeva dosta vremena. Dokazni primjerci (voucher specimen) obino
su pohranjeni u veim muzejskim zbirkama. Materijal sakupljen u Maarskoj od 2002.
godine pohranjen je u Prirodoslovnoj zbirci Somogy Megyei Mzeum u Kaposvaru. Kao
dio obrade podataka moe se smatrati i stvaranje baze podataka.
Pri tome, takoer unosimo i druge bioloke podatke: listu vrsta, broj primjeraka
mujaka i enki pojedinih vrsta kao i mogue primjedbe o drugim skupinama.
Ovdje treba istai da u sluaju monitoringa tulara prikupljanje nije mogue ograniiti
samo na jednu ili nekoliko vrsta iz razloga to je determinacija, odnosno odreivanje
vrsta, mogua tek uporabom stereo-lupe ili mikroskopa u laboratoriju, odnosno na terenu
se moraju prikupiti svi primjerci koji dou na svjetlo. Takvi podaci potrebni su osim toga
i za izvoenje odreenih ekolokih zakljuaka u vezi sastava i meusobnog odnosa pop-
ulacija na nekom podruju (lokalitetu). Entomolog koji nije specijalista za tulare, a
posebno pomaga u radu, moe prepoznati tulare kao takve, tj. razlikovati ih od drugih
skupina kukaca. Determinaciju vrsta moe obaviti samo specijaliziran istraiva to
znai da je neizvjestan proces monitoringa u nedostatku takvog strunjaka.
7. Osnovni podaci
Sutina praenja stanja je utvrivanje promjena u odnosu na osnovno, zabiljeeno
poetno stanje. Do sada je redovito vrena inventarizacija i istraivanje poetnog stanja
u dijelovima toka Drave zajednikom za Maarsku i Hrvatsku. Ovi podaci predstavlja-
ju poetno stanje i omoguuju poetak praenja u Hrvatskoj.
8.1. U kraem razdoblju (na godinjoj razini):
1. Izrada liste svih vrsta koje su u toj godini registrirane na odreenom lokalitetu.
2. Utvrivanje relativne uestalost tulara na istom lokalitetu.
3. Utvrivanje kvantitativnih odnosa meu vrstama zabiljeenimna na istraivanom
lokalitetu.
4. Utvrivanje udjela pojedinih skupina ivotnih formi (poredak vrsta, dominancija).
5. Dijagram razvoja i rojenja (emergencije, izletavanja) pojedinih ili svih vrsta tulara
zabiljeenih tijekom godine.
8.2. U duem razdoblju:
1. Utvrivanje ovisnosti izmeu promjena u gospodarenju, okoliu s promjenama
populacija svih zabiljeenih vrsta na pojedinom podruju (lokalitetu) izazvanih tim ljud-
skim djelovanjem.
2. Promjene veliine populacije u vremenu i na istraivanom prostoru.
8.3. Prijedlozi za obradu podataka i vrednovanje rezultata:
8.3.1. Potpuna kvalitativna i kvantitativna obrada podataka za sve vrste tulara.
Vrednovanje razlika u rezultatima ranijih istraivanja u Maarskoj (1992.-2006.) i
jednogodinjih (2007.) rezultata istraivanja u Hrvatskoj.
Primarno mjerilo je promjena broja vrsta.
Pod utjecajem disturbacije broj vrsta u poetku privremeno raste, a zatim zbog prom-
jena na stanitu opada. Relativna veliina populacija (odreena priblino na temelju vri-
jednosti relativne dominancije) moe se znatno promijeniti. To moe biti posljedica
prirodnih kolebanja (fluktuacija), ali da bi se pratile ove promjene potrebno je obavljati
uzorkovanje na jednom kontrolnom lokalitetu.
Dobiveni podaci omoguuju utvrivanje promjene udjela pojedinih populacija u ukup-
nom sastavu zajednice, osobito glede velikih promjena u vodnom reimu (izgradnja
brane, hidroelektrane, oneienje itd.)
8.3.2. Rijetke i karakteristine vrste, veliina njihovih populacija, dinamika emergen-
cije (izletavanja, rojenja), zavreuju osobitu pozornost, prije svih unikalne populacije
Platyphylax frauenfeldi, kao i vrste istih tekuica: Rhyacophyla dorsalis, Silo piceus,
Ceraclea aurea, Lype phaeopa i cretova: Limnephilus stigma, Phacopteryx brevipennis,
Rhadicoleptus alpestris.
Na temelju ovakvih podataka moemo donositi zakljuke o promjenama stanja kom-
pleksnog sustava toka Drave i okolnih stanita.
8.3.3. Kvantitativne promjene populacija vrsta koje grade mree (Hydropsychidae,
Psychomyidae, Polycentropodidae).
Ovakvi podaci takoer mogu ukazivati na promjene u ekolokom sustavu toka Drave.
8.3.4. Vaan dio vrednovanja podataka je objanjavanje pojava: steena iskustva bit e
usporeena s dosadanjim strunim znanjem i rezultatima istraivanja u Maarskoj, uzi-
majui u obzir i strunu literaturu.
121 TULARI
Brojane vrijednosti same po sebi mogu dovesti do pogrenih zakljuaka. Zbog toga
je nemogue interpretirati bazu podataka samo na osnovi brojeva, bez konzultiranja
strunjaka specijalista. ivotne zajednice i mnogi nepredvidivi imbenici, kao i njihova
kompleksna meuovisnost ne mogu biti korektno opisani matematikim formulama.
U ekolokim istraivanjima zajednice kukaca pokuavaju se priblino modelirati
razliitim indeksima raznolikosti.
9. Literatura
MALICKY, H. 1983: Atlas of European Trichoptera. Junk, The Hague, The Netherlands,
pp. x + 298.
MALICKY, H. 2004: Atlas of European Trichoptera. Springer, Dordrecht, The
Netherlands, pp. xxviii + 359.
MALICKY, H., WARINGER, J. & UHERKOVICH, . 2002: Ein Beitrag zur Bionomie und
kologie von Platyphylax frauenfeldi Brauer, 1857 (Trichoptera, Limnephilidae) mit
Beschreibung der Larve. Entomologische Nachrichten und Berichte (Dresden) 46
(2): 73-80.
NGRDI, S. 1985: Caddisflies of the Barcs Juniper Woodland, Hungary (Trichoptera).
NGRDI, S. & UHERKOVICH, . 1992: A Bda-Karapancsa Tjvdelmi Krzet tegzes-
faunja (Trichoptera). Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 6: 155-164.
NGRDI, S. & UHERKOVICH, . 1995: A Drva magyarorszgi szakasznak tegzes
(Trichoptera) faunja. The caddisfly (Trichoptera) of the Hungarian reach of Drva
river. Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 8: 117-137.
NGRDI, S. & UHERKOVICH, . 1998: jabb eredmnyek a Duna-Drva Nemzeti Park
Drva menti terletei tegzes (Trichoptera) faunjnak kutatsban. Dunntli
Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 9: 331-358.
NGRDI, S. & UHERKOVICH, . 1999: Studies on the Trichoptera of the Gemenc
Landscape Protection Area (Duna-Drva National Park), South Hungary. A Janus
Pannonius Mzeum vknyve 43 (1998): 65-73.
NGRDI, S. & UHERKOVICH, . 1999: Protected and threatened caddisflies (Trichoptera)
of Hungary. - Proceedings of the 9th International Symposium on Trichoptera, p.
291-297. Faculty of Science, University of Chiang Mai, Thailand.
NGRDI, S. & UHERKOVICH, . 2002: Magyarorszg tegzesei (Trichoptera). Dunntli
Dolgozatok Termszet-tudomnyi Sorozat 11: 1-386.
PREVII, A., MIHALJEVI, Z. & KEROVEC, M. 2007: Caddisfly (Insecta: Trichoptera)
fauna of altered and man-made habitats in the Drava River, NW Croatia. Natura
Croatica 16 (3): 181-187.
UHERKOVICH, . 2005: Further faunistic results of the caddisfly (Trichoptera) examina-
tions of the Drva region, South Hungary. Folia Historico naturalia Musei Matraensis
(Gyngys) 29: 165-168.
UHERKOVICH, . 2006: Tegzesek (Trichoptera) magyarorszgi nemzeti parkokban s
ms vdett terleteken. Termszetvdelmi Kzlemnyek 12: 133-154.
UHERKOVICH, . & NGRDI, S. 1992: Some data to the Trichoptera fauna of Drava
river, Hungary. Somogyi Mzeumok Kzlemnyei 9: 269-278.
UHERKOVICH, . & NGRDI, S. 1997: Platyphylax frauenfeldi Brauer, 1857
(Trichoptera, Limnephilidae) in Hungary. Braueria 24: 13-14.
UHERKOVICH, . & NGRDI, S. 1999: The survey of caddisflies (Trichoptera) of the
Hungarian catchment area of River Drva. Proceedings of the 9th International
Symposium on Trichoptera, p. 415-423. Faculty of Science, University of Chiang
Mai, Thailand
UJHELYI, S. 1981: Die Grundlagen der Neuropteren-, Mecopteren- und
Trichopterenfauna des Naturschutzgebietes von Wacholderheide bei Barcs.
Protokol za istraivanje danjih leptira
(Lepidoptera) du rijeke Drave
LEVENTE BRAHM
1
, IVA MIHOCI
2
, MARTINA AI
2
1
Prirodoslovni odjel, Muzej pokrajine Somogy, F utca 10, H-7400 Kaposvr,
Maarska, e-mail: labraham@smmi.hu
2
Zooloki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, HR-10 000 Zagreb, Hrvatska;
e-mail: iva.mihoci@hpm.hr, martina.sasic@hpm.hr
1. Cilj monitoringa
Drava je trea po veliini rijeka u Maarskoj, dok je u Hrvatskoj najvea prirodna
tekuica. S gledita zatite prirode od europskog je znaaja s obzirom da je, osobito u
gornjem toku, jo uvijek u prirodnom stanju i dobrim dijelom neregulirana. U ovom
dijelu rijenog toka Drava slobodno gradi i razgrauje obale i sprudove, odravajui na
taj nain prirodnu dinamiku. Ouvanju prirodnog stanja Drave umnogome je zasluan
njen poloaj granine rijeke. Zahvaljujui tome to je desetljeima ovo podruje bilo
"zatvoreno", izrazito se mnogo prirodnih vrijednosti i populacija zatienih vrsta nalazi
du Drave, a time je njena zatita od ogromnog znaaja. Osobito veliki znaaj ima
istraivanje prirodnih vrijednosti Drave i praenje stanja u okviru meudravne surad-
nje. Neophodan preduvjet je izrada jedinstvenog protokola istraivanja i praenja na
osnovu koje e se prirodne vrijednosti Drave u objema susjednim dravama pratiti po
istim metodama.
Hrvatsko-maarska meuregionalna suradnja prua izuzetno dobre mogunosti za
oznaavanje novih Natura 2000 kao i zajednikih zatienih podruja. Meu svojtama
koje su vane za monitoring, danji leptiri imaju osobiti znaaj. Istraivanje faune leptira
jednog podruja i pokretanje procesa monitoringa populacija leptira od osobitog je
znaaja za zatitu prirode.
Intenzivna istraivanja faune danjih leptira du Drave u Maarskoj zapoela su prije
30 godina. Prije toga razdoblja postojao je samo mali broj rasutih podataka, to se moe
objasniti injenicom da je ovo podruje pogranina zona. Istraivanje faune du Drave
zapoelo je s kompleksnim faunistikim istraivanjem u zatienom podruju Barcsi
Borks. Kao jedan od rezultata pojavio se rad o fauni danjih leptira (UHERKOVICH
1978). Istraivanja u ovom podruju (UHERKOVICH 1981, 1983, 1985) dala su znatan
LEVENTE BRAHM, IVA MIHOCI, MARTINA AI 124
doprinos osnivanju Nacionalnog parka Dunav-Drava 1996. godine. Prije odreivanja
granica nacionalnog parka, istraivanja faune leptira su proirena na cijelo podruje du
Drave (Od mjesta rtilos do mjesta Drvaszabolcs) u duini od 150 km (UHERKOVICH &
BRAHM 1995). Daljnja istraivanja faune leptira odnosila su se na pojedina stanita ili
podruja i imala su prije svega za cilj prikupljanje informacija za planove gospodarenja
u zatienim podrujima (BRAHM & UHERKOVICH 1998).
Nakon toga, 2000. godine zapoeta su na maarskoj strani sustavna praenja (moni-
toring) leptira (BRAHM 2005). Glavni cilj praenja u duem razdoblju je praenje
promjena stanja populacija i smanjivanje eventualnih tetnih utjecaja na prirodne vri-
jednosti rijeke Drave.
U Hrvatskoj je 70-ih godina prolog stoljea zapoelo istraivanje faune danjih le-
ptira Podravine (KRANJEV 1981). U katalogu zbirke leptira Hrvatskog Prirodoslovnog
muzeja publicirani su podaci o nalazima vrsta s lokacija uz Dravu (MLADINOV 1973), a
neke nalaze objavio je JAKI (1988). Rezultati ovih istraivanja saetih u doktorskoj
disertaciji kasnije su dopunjeni istraivanjima stanita i prirodnih vrijednosti (KRANJEV
1985, 1986). U donjem toku Drave, u Baranji istraivanje danjih leptira zapoelo je tek
90-ih godina (KRMAR 1990, 2002, KRMAR et al. 1996).
Na osnovi bogatstva faune danjih leptira podruje Podravine u Hrvatskoj oznaeno je
kao Prime Butterfly Area (PBA). Tako je ovo uz Istru i Velebit jedno od tri podruja u
Hrvatskoj vano kao primarno podruje za zatitu leptira (MILOEVI & AI 2003).
Meutim, osim faunistikih podataka za podruje Podravine i Baranje, o veliini i
dinamici populacija pojedinih vrsta veoma malo se zna. Zbog toga je radi zatite prirode
osobito vano i opravdano pokretanje monitoringa danjih leptira u ovom podruju.
Vrste navedene u Tablici 1. predstavljaju istaknute vrijednosti u okviru EU. Meu
ovima je vrsta Apatura metis koja se pojavljuje samo u panonskoj ekolokoj regiji.
Ostale vrste su u povlaenju ili su ravniarski relikti, a zbog svojih taksonomskih oso-
bitosti predstavljaju izrazite prirodne vrijednosti za obje drave.
*NBmR popis - Maarski nacionalni sustav biomonitoringa
Populacije danjih leptira procjenjuju se i prebrojavaju u transektu.
Frejerova preljevalica Apatura metis
Uzorkovanje moe obavljati samo strunjak lepidopterolog, budui da je prob-
Tablica 1.: Status pojedinih vrsta leptira, njihova prisutnost na raznim listama zatite i
ugroenosti u Maarskoj, u Hrvatskoj i u Europi.
125 DANJI LEPTIRI
Slika 1.: Crni apolon Parnassius mnemosyne
(Foto: Levente brahm)
Slika 2.: Uskrnji leptir Zerynthia polyxena
Slika 3.: Kiseliin crvenko Lycaena dispar
Slika 4.: Mala svibanjska ria Euphydryas maturna
127 DANJI LEPTIRI
lematino determiniranje (mogue je zamijeniti za vrstu Apatura ilia koja pored Drave
takoer ima dvije generacije). Na svakom podruju uzorkovanja potrebno je obiljeiti
trajna mjesta monitoringa (transekte) minimalne duine 6 x 100 m i irine 5 x 5 m. U
pojedinim sluajevima obiljeavanja nije neophodno da transekti slijede jedan iza dru-
goga. Granice podruja podtransekata treba obiljeiti upadljivim znacima, npr. obojiti
koru drvea ili privrstiti / zavezati neku plastinu oznaku na granice podruja pod-
transekata. Kreui se sporo, ali neprekidno u okviru osnovnog polja uzorkovanja (100
m) treba izbrojiti jedinke vrste Apatura metis. Jednim takvim dijelom (100 m) treba
hodati 20 minuta, ak i ako ne primijetimo jedinke u letu. Ponekad je za identifikaciju
jedinki koje lete u visini kronji drvea potreban dalekozor. Promatranje treba obavljati
kad su vremenske prilike povoljne (toplo, sunano vrijeme). U sluaju naoblake, pro-
matranje treba ponovo obaviti sljedeeg dana s povoljnim uvjetima. Promatranje treba
obaviti u estom i osmom mjesecu barem dva puta tjedno. Podatke treba popuniti u za
to predvieni obrazac.
Mala svibanjska ria Euphydryas maturna
Monitoring vrste Euphydryas maturna takoer obavljamo du transekta. Na pogod-
nom stanitu (npr. umski put) obiljeimo est puta po 100 m duge transekte, koje izaber-
emo tako da na rubu ume bude to vie stabala jasena Fraxinus excelsior i razliitog
cvijea koje je izvor nektara. U takvim okolnostima, dok se leptiri hrane ili zadravaju
na samim umskim putovima na ljunku, to je esto, moemo ih najlake prebrojiti.
Odrasle jedinke prebrojavamo u transektu irine 5 m sa svake strane (ukupno 10)
neprekidno se kreui. Prebrojavanje treba obaviti dvaput, jednom s desne i jednom s
lijeve strane puta; tako ukupan zbroj prebrojanih jedinki uzimamo kao broj prisutnih
jedinki na transektu. Monitoring treba obaviti minimalno dvaput tjedno, od sredine petog
do poetka estog mjeseca. Podatke treba popuniti u za to predvieni obrazac.
Crni apolon Parnassius mnemosyne
Uzorkovanje ove vrste takoer obavljamo du transekta. Slino kao kod prethodno
navedenih vrsta treba izabrati pogodna mjesta uzorkovanja u vlanoj umi, po
mogunosti da budu masovno zastupljene cvatue upaljke Corydalis cava. Transekte
obiljeavamo bojom na kori drvea ili privrivanjem / zavezivanjem neke plastine
oznake na rubu ume, du umskog puta. Minimalno treba obiljeiti est podtransekata,
a ne trebaju slijediti jedan za drugim. Uz neprekidno sporo kretanje prebrojavamo
jedinke koje lete pri toplom sunanom vremenu, pazei da zabiljeimo broj mujaka i
broj enki. Uzorkovanje obavljamo dvaput, od sredine petog do druge polovice estog
mjeseca. Podatke treba popuniti u za to predvieni obrazac.
Veliki livadni plavac Maculinea teleius i
Zagasiti livadni plavac Maculinaea nausithous
Monitoring ove dvije vrste takoer obavljamo du transekta. Nakon izabiranja pogod-
nih mjesta za transekt na livadi odredimo i oznaimo barem est transekata 50 x 5 m.
Transekti mogu biti postavljeni i okomito jedni na druge ako je duina livade manja od
500 m. Minimalno jedna treina transekata treba biti postavljena na rub livade s krvarom
Sanguisorba officinalis, stoga to se zagasiti livadni plavac najee zadrava na rubovi-
ma ovakvih livada. Na obiljeenim plohama uz jednoliko neprekidno kretanje izbrojimo
jedinke obiju vrsta.
Tijekom uzorkovanja izmjerimo temperaturu i sadraj vlage u zraku uz pomo digi-
talnih mjernih ureaja. Brzinu vjetra procjenjujemo na osnovi grubih kategorija: bez vje-
tra, pue povjetarac, vjetrovito je, pue jak vjetar. Veliinu stanita (ha) procjenjujemo ili
izmjerimo te ucrtamo u kartu ili koordinate skidamo GPS ureajem. Monitoring treba
obavljati tijekom sedmog i osmog mjeseca.
Uskrnji leptir Zerynthia polyxena
Monitoring ove vrste obavljamo brojanjem biljki hraniteljica i gusjenica. Leptiri se
pare u etvrtom i poetkom petog mjeseca ovisno o vremenskim uvjetima. Pojava gus-
jenica u posljednjem stadiju moe se oekivati krajem petog i poetkom estog mjeseca.
Prebrojavanje gusjenica je pouzdana metoda kao i brojanje odraslih jedinki.
Gusjenice ove vrste lako je prepoznati, u navedenom razdoblju sjede na naliju listo-
va biljki hraniteljica, ponekad na gornjoj treini izdanka. Biljke kojima se hrane gus-
jenice sadre tragove grickanja tako da ih nije teko otkriti i izbrojiti. Kao kvantitativne
vrijednosti dajemo broj gusjenica i broj biljaka kojima se hrane po mjestu uzorkovanja.
Kiseliin crvenko Lycaena dispar
U podruju du Drave vlana stanita ine iroko rasprostranjen mozaik. Jedan od
osnovnih ciljeva je kartiranje populacija kiseliinog crvenka Lycaena dispar, koji ivi na
ovakvim vlanim livadama. Na mjestima uzorkovanja u petom i estom mjesecu treba
utvrditi prisutnost, tj. odsutnost vrste. Meu rezultatima uzorkovanja samo podaci koji
se odnose na prvu generaciju mogu biti korisni u zatiti prirode, s obzirom da primjerci
druge generacije vode lutalaki nain ivota. Tako se znatno udaljuju od svojeg stvarnog
stanita, ali se pare i polau jaja. Tijekom rada na terenu lokalitete i tona mjesta nalaza
izmjerimo pomou GPS ureaja, a procjenjujemo veliinu stanita. Mjesta uzorkovanja,
geografske koordinate, veliinu stanita, datum uzorkovanja upisujemo u excel tablicu.
Formular uzorkovanja (npr. za prebrojavanje jedinki du transekta)
Godina: . Datum: ......................................................
Uzorkovanje obavio (ime i prezime):.......................
Mjesto:..........................................................
Poetak uzorkovanja: (sat, min.) ..kraj: (sat, min.)....................
................................................................................................................
Temperatura: C (prosjek od tri mjerenja)
Sunevo zraenje: jako, srednje jaine, slabo (podvui)
Vjetar: jak, srednje jaine, slab (podvui)
Relativni sadraj pare u zraku: ........................ (prosjek od tri mjerenja)
Promjene na stanitu: ima, nema, ako ima, kakve su:
........................
Ostalo:.....................
. . . . . .
129 DANJI LEPTIRI
6. Promjenjivi imbenici
6.1. Promjenljivi imbenici u okoliu
- temperatura,
- sunevo zraenje,
- vjetar,
- relativni postotak vlage u zraku,
- razina vode na temelju mjerenja (kod uzorkovanja Apatura metis u priobalnom
pojasu).
6.2. Bioloki promjenljivi imbenici
- prisutnost / odsutnost (Lycaena dispar);
- broj jedinki prebrojanih na transektu (Apatura metis, Euphydryas maturna,
Parnassius mnemosyne);
- omjer spolova (mujak / enka) (Parnassius mnemosyne);
- veliina, t.j. povrina livada s ljekovitom krvarom Sanguisorba officinalis;
- promjene na stanitu, odravanje stanita.
Na godinjoj razini
- broj jedinki, relativna abundancija po jedinici povrine;
- godinji dijagram populacija (fenologija);
- veliina lokalne populacije.
U duem razdoblju
- utvrivanje ovisnosti izmeu promjena abundancije, promjena gospodarenja na
stanitu i /ili promjena u okoliu;
- promjene abundancije na istraivanom podruja tijekom vremena.
8. Obrada i vrednovanje podataka
Na temelju rezultata dosadanjih istraivanja du Drave u Maarskoj (BRAHM
2005) i buduih istraivanja du Drave u Hrvatskoj, bit e mogua usporedba s rezulta-
tima abundancije i godinje dinamike populacija vrsta (Apatura metis, Euphydryas
maturna, Parnassius mnemosyne, Maculinea teleius i Maculinea nausithous). tovie,
postoji mogunost uporeivanja i promjena na populacijama na razliitim prostorima.
Na osnovi prisutnosti vrsta Zerynthia polyxena i Lycaena dispar na podruju uz rijeku
Dravu ocrtava se mrea stanita i podruja vrijednih za zatitu.
Utjecaj gospodarenja kao i promjenljivih imbenika u okoliu na promjene veliine
populacija danjih leptira pokazuje se tek u duem periodu.
9. Procjena trokova
Ulaganje vremena i materijalni trokovi ovise o tipu monitoringa i o samoj vrsti.
Transekte obiljeavamo nakon istraivanja poetnog stanja.
Apatura metis
Uzorkovanje: na dva mjesta, 2x4=8 uzoraka.
Jedno uzorkovanje: 6x20 minuta = 2 sata + 2 sata putovanja; 24 sata/osoba/godina.
Dva mjesta uzorkovanja, dvije generacije, ukupno: 96 sati na godinu.
Specijalista koji obavlja uzorkovanje: jedna osoba po mjestu uzorkovanja.
Unoenje podataka: 5 sati na godinu.
Analiza podataka, sastavljanje izvjea: 12 sati na godinu.
Euphydryas maturna
Uzorkovanje: na 2 mjesta, 2x4=8 uzoraka.
Jedno uzorkovanje 6x20 minuta = 2 sata + 2 sata putovanja; 24 sata/osoba/godina.
131 DANJI LEPTIRI
Parnassius mnemosyne
Uzorkovanje: na dva mjesta, 2x4=8 uzoraka.
Jedno uzorkovanje: 6x20 minuta = 2 sata + 2 sata putovanja; 24 sata/osoba/godina.
Dva mjesta uzorkovanja, ukupno: 48 sati na godinu.
Maculinea nausithous, Maculinea teleius
Uzorkovanje: na 2 mjesta 2x6=12 uzoraka.
Jedno uzorkovanje: 6x20 minuta = 2 sata + 2 sata putovanja; 48 sati/osoba/godina.
Zerynthia polyxena
Brojanje gusjenica i biljki hraniteljica: 40 sati.
Lycaena dispar
Prisutnost/odsutnost - sakupljanje podataka: 40 sati.
Ukupno na godinu:
Uzorkovanje: 470 sati
Unoenje podataka: 30 sati
Analiza podataka, sastavljanje izvjea: 72 sata
10. Literatura
BRAHM, L. 2005: Biomonitoring of the butterfly fauna in the Drava region
(Lepidoptera: Diurna) - Natura Somogyiensis 7: 63-73.
BRAHM, L. & UHERKOVICH, . 1998: A Drva mente nagylepke faunja s jellegzetes
lhelyei (Lepidoptera). Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 9: 359-385.
JAKI, P. 1988. Privremene karte rasprostranjenosti dnevnih leptira Jugoslavije
(Lepidoptera, Rhopalocera). Provisional distribution maps of the butterflies of
Yugoslavia. Jugosl.entomol. drutvo, Posebna izd. - Editiones separatae, Zagreb. pp 215.
KRANJEV, R. 1981: Odnos faune makrolepidoptera prema prirodnim i antropogenim
stanitima Podravine i podravskih pijesaka. Doktorska disertacija. Sveuilite u
Zagrebu. Prirodoslovno-matematiki fakultet. Zagreb. pp. 178.
stanitima Podravine i podravskih pijesaka (I). Podravski zbornik 11: 200-226,
Koprivnica.
stanitima Podravine i podravskih pijesaka (II). Podravski zbornik 12: 161-180,
Koprivnica
KRMAR, S. 1990: Rasprostranjenost dnevnih leptira (Rhopalocera) u Baranji.
Diplomski rad. Sveuilite J.J. Strossmayer u Osijeku. Osijek. pp. 54.
KRMAR, S. 2002: Data on the Butterfly Fauna of the Croatian part of Baranja
(Lepidoptera, Rhopalocera). Bulletin Societe Royale Belge d'Entomologie, 138: 151-153.
KRMAR, S., MERDI E. & VIDOVI S. 1996: Danji leptiri Baranje (Lepidoptera,
Rhopalocera) - Prilog poznavanju danjih leptira Hrvatske. Poljorivreda 2(1-2): 33-40.
MILOEVI, B. & AI, M. 2003: Prime Butterfly Areas in Europe. pp. 143-149.
MLADINOV, L., 1973: Lepidoptera (Rhopalocera) zbirki Hrvatskog narodnog zoolokog
muzeja u Zagrebu, Hrvatski narodni zool. muzej Zagreb, Nr. 7. Zagreb. pp. 125.
UHERKOVICH, . 1978: A Barcsi sborks nagylepkefaunja I. (Lepidoptera).
UHERKOVICH, . 1981: A Barcsi borks nagylepkefaunja II. (Lepidoptera) Dunntli
UHERKOVICH, . 1983: A Barcsi borks nagylepkefaunja III. (Lepidoptera) Dunntli
UHERKOVICH, . 1985: Nhny tovbbi adat a Barcsi borks nagylepke faunjhoz
(Lepidoptera) Dunntli Dolgozatok Termszettudomnyi Sorozat 5: 236-238.
UHERKOVICH, . & BRAHM, L. 1995: A nagylepke (Lepidoptera: Macrolepidoptera)
kutatsok faunisztikai eredmnyei a Drva mentn. Dunntli Dolgozatok
Termszettudomnyi Sorozat 8: 139-159.
Protokol za istraivanje faune riba i
praenje stanja u rijeci Dravi
ZOLTN SALLAI
1
, MILORAD MRAKOVI
2
1
Vaskos csabak Bt. I. KK. 10/14, H-5540 Szarvas, Maarska, e-mail: umbra@globonet.hu
2
Zoologijski zavod, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb, Hrvatska,
e-mail: milorad.mrakovcic@zg.htnet.hr
Ribe su vrlo osjetljive na promjene brzine toka, pregradnje rijeke, destrukcije poje-
dinih stanita, zagrijavanje vode kao i intenzivno koritenje vode. Stoga protok vode i
koliina kisika, temperatura, prozirnost i oneienje odreuju strukturu zajednice riba
na pojedinim prostorima. Mijenjanje znaajki ekosustava rezultira promjenama unutar
populacija riba. Promjene u raznolikosti vrsta naglaen su signal koji ukazuje da se u
vodenom ekosustavu dogodila znaajna i, u pravilu, dugotrajna promjena jednog ili vie
imbenika. Pritom su naroito u opasnosti rijetke i osjetljive vrste. Struktura i sastav
riblje zajednice odraavaju promjene u kvaliteti voda u sustavima slatkovodnih tekui-
ca, stoga je istraivanje faune riba dio metode za posrednu procjenu kvalitete voda.
Pri sastavljanju Protokola istraivanja najvaniji ciljevi su procjena ihtioloke razno-
likosti kao i prikaz i analiza promjena ukupne bioraznolikosti. Meu ostalim ciljevima
su: prikupljanje podataka o veliini i promjenama populacije znaajnih ili zatienih
vrsta kao i vrsta od meunarodnog znaaja (Konvencije, Natura 2000).
Neosporna je injenica da prirodne vrijednosti u ekosustavu rijeka zajednikih dvjema
dravama mogu opstati kroz due razdoblje samo ako obje u najveoj moguoj mjeri
doprinesu njihovom opstanku. To je ostvarivo samo promiljenim i organiziranim
aktivnostima, suradnjom te zajednikim projektima.
Iz prijanjih razdoblja osnove faune riba u rijeci Dravi u Hrvatskoj i u Maarskoj pos-
toje na osnovi podataka iz 19. i 20. stoljea. JURINAC (1880, 1881, 1884) je objavio
radove koji se odnose na tok Drave u okolici Varadina gdje je zabiljeio 38 vrsta.
GLOWACKI (1885) je zabiljeio prisutnost ukupno 63 vrste, meutim u svom radu za neke
ribe navodi vie sinonima. VUTSKITS (1904, 1918) uglavnom na osnovi obrade literature
o rijeci Dravi navodi 46 vrsta riba. ROTARIDES (1944) izvjeuje o 18 vrsta koje je deter-
minirao iz ulova ribara u donjem toku Drave. Nedovoljna istraenost Drave oita je i po
ZOLTN SALLAI, MILORAD MRAKOVI 134
tome to MIHLYI (1954) u svojoj muzejskoj reviziji nije mogao navesti niti jednu vrstu
ribe iju je pojavnost u Dravi mogue dokazati sakupljenim materijalom. Naveo je tek
nekoliko vrsta koje je Rotarides ulovio u Bilju i u Kopakom ritu. VSRHELYI (1961)
daje popis vrsta koji je sastavio preuzevi podatke iz literature (uglavnom iz 19. stol-
jea), a ne na osnovi vlastitih istraivanja pa taj spisak ne bi trebalo uzimati u obzir.
GICZI (1966) objanjava razloge nestanka keige i morune iz Drave. BERINKEY (1972) u
muzejskoj reviziji navodi svega deset vrsta riba u rijeci Dravi.
SHULZ (1985) navodi nalaze mladice Hucho hucho u Dravi, a Honsig-Erlenburg i
SHULZ (1989) u austrijskom (Korukom) dijelu Drave navode prisutnost 34 vrste riba.
Za dvije vrste dri da su obine: klen Squailius cephalus i pastrva Salmo trutta. Kasnije,
HONSIG-ERLENBURG & FRIEDL (1995a, 1995b) izvjeuju o nalazu tankorepe krkue
Gobio uranoscopus u pritoci Drave (Lavantu) u prosincu 1994. Godine 2001. takoer su
u Lavantu ulovili potonu mrenu Barbus balcanicus za koju se vjerovalo da je u Austriji
izumrla (HONSIG-ERLENBURG & SHULZ 2001).
POV & SKET (1990) za 35 vrsta riba navode Dravu kao mjesto nalaza, ali za iroko
rasprostranjene vrste ne daju lokalitete s kojih potjeu. POV (1992) navodi 50 vrsta riba
u slovenskom dijelu toka rijeke Drave, meu kojima su dunavska paklara Eudontomyzon
danfordi i ukrajinska paklara E. mariae. O pojavi podusta Chondrostoma nasus u
vodama Slovenije izvjeuje (POV 1995), a prvi nalaz balonijevog balavca
Gymnocephalus baloni u Dravi daju POV et al (1997).
HARKA (1992) je na osnovi vlastitih istraivanja te ribikih i ribarskih ulova, sastavio
popis koji sadri 48 vrsta. MICSKU (1993) je napisao rad koji je ostao u rukopisu, a koji
ima uglavnom etnografsku vrijednost, no sadri informacije o pojavi nekih vrsta (npr.
jegulje) znaajnih s gospodarskog gledita. MAJER (1995, 1998) takoer na osnovi
ribikih i ribarskih ulova, sastavio je popis koji sadri 48 vrsta. U tom se popisu uklija
Alburnus alburnus navodi dvaput, a za belicu Leucaspius delineatus, premda je prisutna
na popisu, nisu dana nalazita.
Autorski neoznaen rad (P. L. . 2000) nije faunistikog karaktera, ali donosi podatke
dobivene od Mihlyia, prema kojima su u novije vrijeme u Dravi ulovljene pastrve
(Salmo trutta i Oncorhynchus mykiss). MAJER (2001) na osnovi radova drugih autora
objavljuje nalaz ukrajinske paklare Eudontomyzon mariae u Dravi. VSRHELYI (1961)
u svojoj knjizi navodi nalaze iz slijeva Tise preuzete od VUTSKITS (1918) i dopunjene
vlastitim nalazima. GYEGINSZKI (1967) je pak navedenu vrstu pronaao u Rabi, a ne u
Dravi (tovie, Dravu u lanku niti ne spominje). MAJER i BR (2001) daju pregled
faune riba i navode 64 vrste koje se nalaze u vodama u upaniji Somogy, od ega se 57
vrsta nalazi i u Dravi. Kako je taj broj vrsta procijenjen uglavnom iz literature, on ne daje
stvarni uvid u recentnu faunu riba rijeke Drave. tovie, iz njega se ne moe razluiti
kojih 57 vrsta ine faunu riba Drave. U tom radu nalazimo dosta nepreciznosti. Tako se
u predgovoru navodi da ploticu Rutilus virgo u Dravi ne spominje ni jedan raniji autor,
a tu je vrstu opisao HARKA (1992) dokazavi njeno prisustvo u austrijskom dijelu toka
Drave. U tom radu Harka daje ihtiofaunistiki pregled Drave, nabrajajui vrste koje su
opisane krajem 19. i poetkom 20. stoljea, mada o njima nema recentnih nalaza. Pritom
navodi i dvije vrste: crnomorsku haringu Alosa immaculata i blistavca Telestes souffia,
koje MAJER i BR (2001) nisu spomenuli, odnosno u njihovom radu uope nisu razd-
vojeni arhivski od recentnih podataka. MAJER i BORDCS (2001) u saetku rada objavlju-
ju da je u gornjem toku Drave u Maarskoj prisutno 40 vrsta riba. MAJER (2002) u svom
metodolokom radu predlae uvoenje Integralnog Biotikog Indeksa, koji je detaljno
obraen u Protokolu maarskog sustava za praenje biodiverziteta. Autor tvrdi da faunu
riba Drave ini 59 vrsta, a taj broj ukljuuje i podatke iz literature.
135 RIBE
SALLAI (2002a) na osnovi vlastitih istraivanja objavljuje prisutnost 50 vrsta riba u
fauni Drave. Rezultate istraivanja dopunio je podacima prikupljenim od ribia i doku-
mentiranim fotografijama. Time je dokazana prisutnost ukupno 53 vrste riba u dijelu
toka rijeke Drave koji ini granicu sa Maarskom. SALLAI (2002b, 2002c) daje saete
rezultate trogodinjih istraivanja faune riba u rijenom sustavu Mura-Drava u
Maarskoj. Zajedno s prethodnim rezultatima (SALLAI 1999) u Dravi je dokazano 55, a
u Muri 46 vrsta riba. Uzimajui u obzir i podatke iz literature odredio je 64 vrste koje
povremeno ili stalno obitavaju u slijevu Drave u Maarskoj. HARKA i SALLAI (2004) u
svojoj knjizi daju saeti prikaz dosadanjih saznanja o fauni riba, dajui dokaze o
pojavljivanju 61 vrste u slijevu Drave u Maarskoj.
Meu navedenim popisima prisutna su preklapanja, ali i razlike. Utvrena je recentna
prisutnost 63 vrste (SALLAI 2004). Fauna riba rijeke Drave od Legrada do ua u Dunav,
u zadnjih 15 godina sastoji se od 64 vrste koje se pojavljuju povremeno ili stalno
(Tablica 1.).
U Hrvatskoj rijeka Drava je druga rijeka po veliini u duini od 438 km. Brojnou
vrsta riba najraznolikija je rijeka Hrvatske (FRANKOVI 1979; POPOVI & FAAI 1986;
POPOVI & MRAKOVI 1990; MUSTAFI 2001; MUSTAFI et al. 2000, 2003). Prema
nekim autorima u njoj obitava 66 vrsta riba (HABEKOVI et al. 1986; POV 1992;
MRAKOVI et al. 2006). Prema sastavu ribljih populacija Dravu gotovo u cijelom toku
naseljavaju ribe visinskih i nizinskih voda, a posljednjih desetak godina u cijelom toku,
osim u uskoj poetnoj zoni, prevladavaju aranke (POV 1992). U Dravi ive gotovo sve
vrste aranki koje naseljavaju cijeli dunavski sliv. U njoj obitava i est endemskih vrsta
dunavskog sliva, a to su: mladica, plotica, veliki vijun, balonijev balavac, prugasti ba-
lavac i mali vretenac. U Dravi su zabiljeene i alohtone vrste riba, kao npr: kalifornijs-
ka pastrva, babuka, sunanica, bijeli amur, bijeli i sivi glava, bezribica, patuljasti
somi, pastrvski grge i jegulja. Veina tih vrsta pobjegle su iz aranskih ribnjaka blie
okolice ili su iz razliitih razloga namjerno unesene u Dravu. Na autohtonu ihtiofaunu
Drave znatan utjecaj imaju unesene vrste, poput bijelog amura i babuke koja je izravan
konkurent aranu. Brojnost bijelog amura u Dravi je velika te ova vrsta ozbiljno
ugroava prirodne populacije ostalih vrsta riba. Difuzni izvori oneienja vezani su uz
poljoprivrednu proizvodnju i ispiranje razliitih tipova pesticida iz tla. Ihtiofaunu u aku-
mulacijskim jezerima hidroelektrana na Dravi istraivali su: MIETI & HABEKOVI
1984, 1986; MIETI et al. 1984-1991, 1996, 1990-1991; HABEKOVI et al. 1982, 1986;
MRAKOVI & POPOVI 1990; MRAKOVI et al. 1998, 2005; FRIEDL 2000.
Postoje takoer brojni radovi o fauni riba Dunavskog sliva u Hrvatskoj, npr. JANKOVI
1986; HOMEN et al. 1991; LUSK et al. 1997; LEINER 1998; KEROVEC et al. 1998; HOLIK
& DELI 2000; BAKOTA et al. 2003; DELI et al. 2003a, 2003b; MRAKOVI et al. 2000;
MARI et al. 2004; TREER et al. 2003; MUSTAFI et al. 2005.
3. Metode
Praenje stanja zajednice riba u vodotocima najjednostavnije se provodi metodom
elektro-ribolova (Slika 1.), opeprihvaenom u veini od 22 analizirane europske
zemlje (BUIJSE et al. 2002). Nasuprot tome, u veini tih zemalja vrlo su rijetka ili sasvim
nedostaju opaanja o biologiji riba nastala uporabom drukijih metoda i sredstava.
Unato strogim zakonskim odredbama koje su na snazi u Hrvatskoj i u Maarskoj, meto-
du lova elektro-ribolovnim ureajem smatramo prihvatljivom za inventarizaciju riba
(GYRE 1996). Standarna procedura prema metodologiji CEN-a "Water Analysis -
Tablica 1.: Vrste riba ulovljene u Dravi i njenim pritokama u zadnjih 15 godina; popis
je sastavljen na osnovi rezultata vlastitih istraivanja (MM-Milorad Mrakovi;
SZ-Zoltn Sallai) i podataka iz literature (H-kos Harka, MJ-Jzsef Majer)
137 RIBE
Fishing with Electricity (EN 14011; CEN, 2003) u standarnoj je upotrebi u Hrvatskoj.
Vodene povrine mogu se znatno razlikovati po veliini. Sukladno tome, u obzir treba
uzeti "reprezentativnost" i izabrati lokalitete za uzorkovanje prema njihovoj veliini.
3.1. Praenje stanja zajednica riba u tekuicama
Tablica 2.: Prikaz uzorkovanja u tekuicama razliitih kategorija
Nastavak Tablica 1.
Uzorkovanje u tekuicama metodom hodanja kroz vodu uz obalu (Slika 2.)
predlaemo od najnie toke prema gore, dok se uzorkovanje iz amca (Slika 3.) treba
provesti od najvie toke prema dolje. Za istraivanja uporabom elektro-ribolovnog ure-
aja predlaemo sljedei protokol (Tablica 2.):
R1 (potoci, ravniarski kanali, plitki potoci) ija prosjena dubina ne prelazi jedan
metar su tzv. tekuice koje je mogue pregaziti i uzorkovanje treba obaviti elektro-
ribolovnim ureajem koji se nosi na leima. Mjesta uzorkovanja treba izabrati naizm-
jenino na lijevoj i desnoj strani, u tri uzduna profila po 50 m kako bi postojea stani-
ta bila reprezentativno zastupljena.
R2 (potoci i kanali srednje veliine) ije je korito promjenljive veliine, uzorkovanje
treba provesti u koritu i u obalnoj zoni naizmjenino na lijevoj i desnoj strani, u tri
uzduna profila po 50 m kako bi tekuica bila dobro predstavljena.
R3 (srednje velike tekuice), uzorkovanje prema mogunostima treba obaviti u obal-
noj zoni metodom hodanja kroz vodu. Ukoliko se u odreenom uzdunom profilu ne
moe pronai dio koji se moe pregaziti, uzorkovanje treba provesti iz amca i pri tom
loviti naizmjenino na lijevoj i desnoj strani, u tri uzduna profila po 100 m kako bi pos-
tojea stanita bila reprezentativno zastupljena.
R4 (velike tekuice) u gornjem toku na dijelovima gdje je mogue gaziti treba loviti
tri puta po 50 m. Tu zbog dubine vode nije mogue loviti naizmjenino, ali je vana
pravilna zastupljenost stanita. U donjem toku uzorkovanje je potrebno obaviti iz amca,
tri puta po 200 m, na obje strane, ako je mogue, nakon zalaska sunca.
R5 (velika rijeka: Dunav) na dijelovima gdje je mogue gaziti treba loviti tri puta po
100 m. Kako zbog dubine vode ovdje nije mogue naizmjenino loviti na obje strane,
vano je odreivanje mjesta uzorkovanja te pravilna zastupljenost stanita. U donjem
toku je uzorkovanje potrebno provesti iz amca, tri puta po 500 m, na obje strane, ako
je mogue, nakon zalaska sunca.
3.1.1. Tipovi i snaga elektro-ribolovnih ureaja
U sluaju izlova metodom hodanja kroz vodu uz obalu, kod kategorije R3, pri uzorko-
vanju iz amca u donjem toku, kao i u litoralnoj zoni jezera preporua se uporaba elek-
tro-ribolovnih ureaja tvrtke Hans Grassl tipa IG200/2, snage 10 kWjednosmjerna stru-
ja/impuls. Na tim vodenim povrinama u svakom sluaju koristi se aparat s akumula-
torom.
Kod kategorija R4 i R5 preporuuje se lov iz amca pomou ureaja ija je minimal-
na snaga 5 kW.
3.2. Praenje stanja zajednice riba u stajaicama
Tablica 3.: Prikaz uzorkovanja u razliitim kategorijama stajaih voda
139 RIBE
Slika 1.: Djelovanje elektro-ribolovnog ureaja
(Foto: Perica Mustafi)
Slika 2.: Uzorkovanje uporabom elektro-ribolovnog ureaja
metodom hodanja kroz vodu uz obalu (Foto: Zoltn Vajda)
Slika 3.: Uzorkovanje na rijeci iz motornog amca
uporabom elektro-ribolovnog ureaja (Foto: Perica Mustafi)
Slika 4.: Uzorkovanje iz amca uporabom elektro-ribolovnog ureaja,
u priobalnoj zoni, u mrtvaji (Foto: Lszl Lontay)
141 RIBE
3.2.1. Istraivanje stanja ribljih zajednica u stajaicama uporabom elektro-
ribolovnih ureaja
L1 (mala jezera, mrtvaje) uglavnom plitke; gdje ima otvorenih vodenih povrina pred-
lae se lov iz amca 3 * 100 m u litoralnoj zoni; gdje biljni pokrov i naslage mulja to
doputaju, uzorkovanje obaviti metodom izlova hodanjem uz obalu 3 * 50 m (Tablica
3.). U tim vodama zbog prisutnosti vodene vegetacije ne provodi se uzorkovanje
mreom.
L2 (velika jezera): u Maarskoj se tri jezera smatraju velikim jezerima: Balaton,
Velencei jezero i Fert. U sluaju Balatona istrauju se dva bazena (zapadni i istoni),
24 uzorkovanja po bazenu, CEN (Europaean Committee for Standardisation) standardi-
ma odgovarajuom mreom, uzorkovati po mogunosti od izlaska do zalaska sunca na
druga dva velika jezera 12-12 uzorkovanja mreom. U priobalnoj zoni uzorkovati
uporabom elektro-ribolovnog ureaja, u sluaju hodanja kroz vodu 3 * 50 m, dok se
uzorkovanje iz amca provodi izlovom 3 * 100 m (Tablica 3.). Hrvatska nema velikih
jezera. Prirodna jezera u Hrvatskoj su: Vranako jezero (30,7 km
2
/ 0.1 m n.m.),
Prokljansko jezero (11,1 km
2
/0.5 m n.m.), Vransko jezero na Cresu, 5,8 km
2
/16 m n.m.)
i Plitvika jezera (2.0 km
2
/503-636 m n.m.). Poznate hidroakumulacije su Lokve, Bajer,
Dubrava i Varadin na rijeci Dravi i Butoniga na istoimenoj rijeci.
3.2.2. Istraivanje u stajaicama metodom lova mreama
Visina mree treba biti neto vea (120 %) od dubine vode.
Smjeta se po stalnom rasporedu od 12 mrea razliitog promjera oka (predloene
mjere navedene su u Tablici 4.).
Ovisno o oekivanom ulovu, broj vezanih mrea moe varirati po mjestu uzorkovan-
ja i po sezoni.
Vrijeme trajanja lova obino je 1,5-3 sata. (Ne preporuuje se lov 24 sata koji je esto
primjenjivan u skandinavskim zemljama, niti cjelononi neprekidan lov, zbog visoke
vrijednosti CPUE (ulov po jedinici napora).
Za istraivanja se preporua razdoblje od poetka kolovoza do kraja rujna, prije podne
od 7-10 sati, po sunanom vremenu bez vjetra.
Tablica 4.: Prijedlog mjera "vievezanih raznookih mrea"
Slika 5.: Lov mreama
(Foto: Perica Mustafi)
Slika 6.: Vane informacije o fauni riba mogu se dobiti
pregledom ulova ribia (Foto: Perica Mustafi)
143 RIBE
Na pojedinim lokalitetima svake je godine potrebno uzorkovati barem tri puta na
mjesec.
Ulov po jedinici napora (CPUE) izraava se kao suma ulova dobivena s 12 mrea
razliitog promjera oka tijekom jednog sata.
4.1. Odreivanje mjesta uzorkovanja na rijeci Dravi
Na Dravi se zbog brzine toka preporua uzorkovanje metodom hodanja kroz vodu uz
obalu suprotno smjeru toka, od donje prema gornjoj toki. Pri tome za svako mjesto
uzorkovanja (3*50 m) treba primijeniti metode opisane za kategoriju R4. Vano je da pri
izboru zona uzorkovanja budu zastupljena stanita karakteristina za taj dio toka (npr.
ljunani zaton s brzim protokom vode, rukavac sa sporim protokom, dio rijeke s
drveem izvaljenim i potopljenim u vodi, dio zatitne obale s brzim protokom gdje se
moe nai mla vrsta koje vole brze vodene struje).
4.2. Predloena mjesta i broj zona uzorkovanja
- Legrad i okolica: tri zone uzorkovanja (3* 3*50 m);
- Novo Virje, Drenovica i okolica: tri zone uzorkovanja (3* 3*50 m);
- Terezino polje i okolica: tri zone uzorkovanja (3* 3*50 m);
- Kapinci i okolica (Sopje): dvije zone uzorkovanja (2* 3*50 m);
- Donji Miholjac i okolica: dvije zone uzorkovanja (2* 3*50 m).
5. Uestalost i plan uzorkovanja
Uzorkovanje kod kategorija R1 i R2 treba provesti u dva navrata tijekom godine, u
proljee (od 1. travnja do 30. svibnja) i u jesen (od 1.-30. listopada). U tekuicama sred-
nje veliine i velikim rijekama kategorija R3, R4 i R5 treba uzorkovati triput godinje.
Uz navedena proljetna i jesenska uzorkovanja treba provesti i jedno uzorkovanje od 1.-
30. kolovoza. Svako uzorkovanje treba provesti danju, osim uzorkovanja iz amca kod
kategorija R4 i R5 koje je preporuljivo obaviti u veernjim satima, nakon zalaska sunca.
6. Uzorkovanje optimalnih povrina
Za svaku zonu uzorkovanja neposredno prije poetka i nakon zavretka lova pomou
GPS ureaja treba odrediti donju i gornju toku. Tijekom istraivanja u Hrvatskoj i u
Maarskoj ubiljeuju se EOV-koordinate. Pri tome je poeljno koristiti diktafon kojim
se lako biljee informacije o procjeni broja jedinki kao i broja jedinki uhvaenih u jedini-
ci vremena (CPUE). Potrebno je napraviti digitalne fotografije stanita, tj. mjesta
uzorkovanja. Radi dobre statistike obrade i potrebe da uzorak odraava stvarnu sliku
stanja, zone treba odrediti tako da budu uzorkovana raznolika stanita na obje strane
tekuice.
Nakon determinacije ribe moraju biti vraene u vodu, a izuzetak mogu biti samo neki
hibridi aranskih vrsta koje je teko odrediti.
Na veim rijekama i jezerima u vrijeme istraivanja takoer se pregledava ulov ribara
(Slika 5.) i ribia (Slika 6.) jer njihovim metodama mogu biti ulovljene neke druge vrste.
Ti podaci se koriste samo za stvaranje faunistikog popisa vrsta, odnosno za dobivanje
funkcionalnih grupa.
6.1. Baza podataka
Prilikom istraivanja bioraznolikosti faune riba i praenja stanja u duem razdoblju u
regiji, potrebno je dokumentirati rezultate opaanja, mjesta i metode uzorkovanja,
upotrebljena sredstva kao i uvjete opaanja.
Vrijednost baze podataka je u pouzdanosti podataka, stoga je prilikom sakupljanja
podataka obavezno strogo se pridravati protokola. U tom cilju preporua se popunja-
vanje jedinstvenih obrazaca kao i posebno obuavanje lanova istraivake ekipe. U
sluaju primjene elektro ribolovnih ureaja predlaemo biljeenje sljedeih podataka:
Povrina vode, mjesto praenja stanja
- povrina vode, naziv mjesta uzorkovanja,
- naselje,
- tip vodene povrine (metarhithron, epipotamon),
- oznaka mjesta praenja stanja (naziv, redni broj),
- mjesto praenja stanja, duina zone (GPS koordinate donje i gornje toke),
- morfologija rijenog korita (irina, dubina, pad),
- struktura stanita i procjena povrine (eupotamon, parapotamon),
- struktura dijelova stanita i procjena povrine (kamenita obala, obala blage strmine).
Uvjeti opaanja
- datum (godina, mjesec, dan),
- vremenski uvjeti (temperatura zraka, oborine, oblanost, vjetar),
- vodostaj (nizak, srednji) - pri visokom vodostaju izbjegavati istraivanja,
- smjer promjene vodostaja (+/-),
- provodljivost vode (mS m
-1
),
- temperatura vode (C),
- prozirnost vode - u sluaju jako zamuene vode izbjegavati istraivanja.
Ribolovne metode, oprema
Istraivanja obavlja radna skupina strunjaka ihtiologa. Pri tome je potrebno zabiljeiti
sljedee podatke:
- ribolovne metode (metoda izlova uz obalu i iz amca),
- tip elektro-ribolovnog ureaja, tvrtka, snaga,
- tipovi impulsa (istosmjerna ili pulsirajua istosmjerna struja),
- frekvencija impulsa (Hz),
- napon (V), jaina struje (A),
- tip anode i promjer rune anode, tip i broj zraka anoda,
- primjena mrea (broj komada, promjer oka na mreama),
- procjena irine zone uzorkovanja.
145 RIBE
Mjesta uzorkovanja
- odreivanje mjesta uzorkovanja (redni broj, GPS koordinate),
- tip stanita na mjestu uzorkovanja (eupotamon/ kamenita obala),
- datum istraivanja, poetak i zavretak uzorkovanja (sat, minuta),
- zona uzorkovanja (duina uzorkovanog rijenog toka u m),
- prosjena i maksimalna dubina vode (m) na mjestu uzorkovanja,
- brzina rijenog toka (m s
-1
, spori, srednje-brz i brzi tok),
- znaajke obalne zone,
- sastav dna (dominantni i subdominantni elementi),
- koliina vodene vegetacije (nedostaje, rijetka, srednje gustoe, gusta),
- tip vodene vegetacije (alge, mahovine, makrofiton),
- osobine priobalne vegetacije,
- zasjenjenost,
- plovea stabla,
- fotodokumentacija.
Rezultati uzorkovanja
- zabiljeene vrste riba,
- opaen broj jedinki pojedinih vrsta,
- prisutnost riblje mlai,
- opaene morfoloke nepravilnosti u grai jedinki,
- rezultati ponovljenog uzorkovanja (procjena broja jedinki).
U bazi podataka obavezno je upisati navedene podatke. Opaanja u vezi s mjestom
uzorkovanja upisuju se u zasebnu rubriku: primjedbe. Nazivi vrsta dati su u tablicama
(Tablica 1., 5. i 6.) kojih se treba pridravati.
7. Sekundarni podaci i njihova obrada
7.1. Odreivanje funkcionalnih grupa u okviru faune riba
Preduvjet za obradu sekundarnih podataka je formiranje funkcionalnih grupa na
osnovi biolokih pokazatelja u okviru zajednice riba i to za svako podruje istraivanja.
Potrebno je izdvojiti vrste koje podnose nedostatak kisika ili su na isti osjetljive kao i
vrste koje toleriraju poveanje razine amonijaka od onih koje su na to osjetljive.
Grupiranje vrsta treba izvriti prema raspodjeli stanita na: reofilne, limnofilnen nek-
tonske i bentoske vrste. Nije teko izdvojiti vrste na litofilne, fitofilne kao i sa stanovi-
ta razmnoavanja na specijalizirane i nespecijalizirane. Takoer je potrebno izdvojiti
funkcionalne grupe na osnovi ishrane (predator / predator-invertivor i omnivor) te na
osnovi migracijskog ponaanja (diadrom i potamodrom).
7.2. Obrada podataka sa stanovita zatite prirode
U nedostatku pouzdanih kvantitativnih podataka, bioloku raznolikost mogue je ana-
lizirati na osnovi kvalitativnih podataka o prirodnim vrijednostima faune riba.
Vrednovanje podataka sa stanovita zatite prirode mogue je uz prethodno odrei-
vanje statusa svake pojedine vrste. Ovaj status oznaava u kojoj mjeri razne ovjekove
aktivnosti ugroavaju opstanak populacija pojedinih vrsta u prirodi i na osnovi toga sta-
tusa mogu se odrediti kategorije. Jednu skupinu ine zakonom zatiene vrste koje su
razliito vrednovane.
Na poticaj IUCN (Meunarodna organizacija za zatitu prirode) 60-ih godina prolog
stoljea poelo je sastavljanje meunarodnih, nacionalnih i regionalnih "Crvenih lista",
tj. popisa vrsta koje su izumrle ili su na granici izumiranja. Prva maarska Crvena knji-
ga (RAKONCZAY 1989) spominje tek dvije vrste riba: crnka Umbra krameri i potona
mrena Barbus carpathicus kao vrste pred neposrednom opasnou od izumiranja. Ni
jedna vrsta nije navedena u kategorijama kritino ugroene (CR) ili ranjive (VU) vrste.
Ovakav stav o maarskoj ihtiofauni je neopravdan i nije struno utemeljen (GUTI 1993).
PINTR (1987) je prvi vrednovao uestalost pojavljivanja vrsta maarske ihtiofaune na
osnovi dobrog poznavanja vrsta, upozorivi na pastrugu Acipenser stellatus koja je
vjerojatno nestali element maarske faune. U svom radu takoer spominje pet vrsta ije
pojavljivanje u Maarskoj nije potvreno: sim Acipenser nudiventris potona zlatovica
Salvelinus fontinalis, blistavec Telestes souffia, velika pliska Alburnus sarmaticus i sje-
verni pe Cottus poecilopus.
U ihtiolokoj literaturi veina autora (LELEK 1987; SKELTON 1990; WILLIAMS &
MILLER 1990; WITKOWSKI 1992) pri odreivanju ugroenosti vrsta riba unosi djelomine
promjene u kategorijama koje su objavljene u meunarodnim Crvenim knjigama i lista-
ma (IUCN 1999). Takve izmjene su opravdane, budui da IUCN definira kategorije tako
da su prije svega prikladne za vrednovanje terestrinih vrsta ivotinja, ija su vizualna
opaanja relativno jednostavna. Nasuprot tomu, metode kojima bi se moglo dokazati
nestajanje neke vrste riba znatno su kompliciranije. Kako su iste skrivene pod vodom,
mogue ih je tek posredno prouavati.
Za izraavanje statusa vrsta koja pripadaju ihtiofauni Maarske predlaemo primjenu
sustava za vrednovanje koji ukljuuje neznatno izmijenjene IUCN kategorije, odnosno
dopunjuje ih kategorijama koje se odnose na vrste koje nisu ugroene (GUTI 1995).
Svaka vrsta koja pripada ihtiofauni Maarske moe biti definirana jednom od sedam
kategorija iji znaaj u zatiti prirode odraava sustav relativnih vrijednosti.
Nestala (K): Autohtona vrsta. Tijekom 19. stoljea redovito se razmnoavala u
vodama u Maarskoj; od tada su drastino smanjene populacije, tako da u zadnjih 50
godina nema pouzdanog opaanja o dolaenju u Karpatskom bazenu. - vrijednost 5. (Ne
moe se ubrojiti meu elemente recentne faune).
Vrsta u nestajanju (E): Autohtona vrsta. Tijekom 19. stoljea redovito se
razmnoavala u vodama u Maarskoj; od tada su joj drastino smanjene populacije, u
zadnjim desetljeima se povremeno pojavljuje. Veliina populacija i stanita je pala
ispod kritine razine, zato joj prijeti neposredna opasnost od izumiranja - vrijednost 4.
Ugroena (V): Autohtona vrsta. Postoje sigurna stanita na kojima opstaje u
Karpatskom bazenu, ali se smanjuju veliina populacije i/ili stanita te ako se nastavi
trend smanjivanja moe dospjeti u kategoriju "Vrsta u nestajanju". - vrijednost 3.
Rijetka (R): Autohtona vrsta. U okviru Karpatskog bazena ive malobrojne
samoodrive populacije vezane za specijalna stanita. Za razliku od prethodne, popu-
lacije ove vrste potencijalno su ugroene. Ako se nastavi trend smanjivanja stanita
moe dospjeti u kategoriju "Ugroena" vrsta. - vrijednost 2.
Povremena (A): Autohtona vrsta. Povremeno se pojavljuje kao element faune koji nije
posjedovao samoodrive populacije niti u ranijim razdobljima. - vrijednost nije dana.
147 RIBE
Tablica 5.: Prirodne vrijednosti i status ugroenosti za faunu riba Maarske.
I. latinsko ime, II. hrvatsko ime, III. simboli imena vrsta, IV. Prirodni status
(E, V, R, T, A, X, * Objanjenje vidi u tekstu), V. vrijednost vrste.
Nastavak Tablice 5.
149 RIBE
Nastavak Tablice 5.
Nastavak Tablice 5.
Tablica 6.: Status ugroenosti riba dunavskog sliva Hrvatske
151 RIBE
Nastavak Tablice 6.
Nastavak Tablice 6.
153 RIBE
Nastavak Tablice 6.
Masovna (T): Autohtona vrsta. Populacije ove vrste prisutne su sa velikim brojem
jedinki na razliitim stanitima. Relativno je otporna na antropogeno djelovanje, ali u
sluaju neprekidnog smanjenja potomstva moe dospjeti u kategoriju "Rijetka". - vri-
jednost 1.
Egzotina (X): Nije autohtona vrsta. Prisutna je od 18. stoljea. Pojava ove vrste
rezultat je namjerne ili nehotine ovjekove aktivnosti (npr. ureenje voda, promet).
Populacije mogu biti samoodrive ili se mogu tek povremeno pojavljivati. - vrijednost 0.
Prirodni status pojedine vrste poveava se ukoliko je njeno rasprostranjenje lokalno ili
vezano za slijev Dunava. Tako se vrijednosni status vrsta endeminih za slijev Dunava
poveava za 1. Tablica 5. daje prikaz statusa i vrijednosti u zatiti prirode za ihtiofaunu
Maarske (GUTI 1995). U vodama Maarske povremeno se pojavljuju egzotine vrste
ije se ekoloke prilagoenosti u osnovi razlikuju od uvjeta prisutnih u Karpatskom
bazenu; zbog toga se nisu formirale samoodrive populacije u prirodnim vodama.
Budui da nisu okarakterizirane vrijednostima, Tablica 5 ne sadri ovakve vrste. Postoje
pretpostavke da su glavoi (Neogobius) pontsko-kaspijskog areala pasivnim raspros-
tranjenjem, vjerojatno rijenim brodovima, dospjeli u Karpatski bazen (GUTI 2000).
Mramorasti glavo Proterorhinus semilunaris se prvi put pojavio ve u drugoj polovici
19. stoljea, nekoliko godina nakon to je uspostavljen promet brodova u donjem i sred-
njem toku Dunava. Od tada je bilo mogue pratiti kolonizaciju ove vrste u Karpatski
bazen, osobito u prolim desetljeima. Prihvatimo li teoriju pasivnog rasprostiranja,
navedenu vrstu treba smatrati egzotinom vrstom. Postoji takoer problem svrstavanja i
vrednovanja vrsta koje se uzgajaju u umjetnim uvjetima. Na primjer, jegulja Anguilla
anguilla je prirodna vrsta, a povremeno se pojavljuje u Karpatskom bazenu. Meutim,
njena brojnost je u pojedinim vodama poveana umjetnim postupcima i u tom sluaju se
treba smatrati egzotinom vrstom.
Prirodne vrijednosti pojedinih voda mogu se vrednovati na osnovi faunistikih popisa
i na temelju prirodnih vrijednosti pojedinih vrsta (GUTI 1993, 1995):
T
A
= 4n
E
+ 3n
V
+ 2n
R
+ n
T
+ 0n
X
+ n*
Apsolutna vrijednost faune (T
A
) naglaava broj ugroenih vrsta. Odreuje se zbraja-
njem vrijednosti vrsta i broja endeminih vrsta:
n
E
= broj vrsta u nestajanju
n
V
= broj ugroenih vrsta
n
R
= broj rijetkih vrsta
n
T
= broj masovnih vrsta
n
X
= broj egzotinih vrsta
n* = broj endeminih vrsta
Relativna vrijednost faune (T
R
) naglaava udio ugroenih vrsta. Odreuje se kao
odnos apsolutne vrijednosti faune i zbroja vrijednosti pojedinih kategorija:
Veliku vanost u prouavanju faune imaju rijetke vrste o ijoj prisutnosti i pojavi
istraivai ponekad saznaju samo iz objava ribia i ribara. Za odreivanje prirodne vri-
jednosti faune riba nije potrebno standardiziranje kvantitativnih podataka pa razliiti
izvori podataka ne predstavljaju problem.
Procjena ugroenosti ihtiofaune Hrvatske razlikuje se od one u Maarskoj (Tablica 6).
Pri procjenjivanju ugroenosti ihtiofaune Hrvatske primjenjene su metode (MRAKOVI
et al. 2006), kriteriji i kategorije iz prirunika Meunarodne unije za zatitu prirode
(IUCN 2001. IUCN Red List Categories: Version 3.1.). Prema ovom Priruniku izdvo-
jeno je nekoliko skupina kategorija pa se vrste dijele na: izumrle, ugroene, gotovo
ugroene, najmanje zabrinjavajue i neugroene.
Skupina kategorija Izumrle vrste
Prema Priruniku postoje dvije kategorije za izumrle vrste riba: izumrle (EX, Extinct)
i izumrle u prirodnim stanitima (EW, Extinct in the Wild). Svojta je izumrla onda kada
vie nema sumnje da je i posljednja jedinka uginula. Ukoliko se detaljnim istraivanjem
ne uspijeva zabiljeiti ni jedna jedinka na poznatom ili oekivanom stanitu u odgo-
varajuem vremenskom razdoblju koji je povezan s ivotnim ciklusom vrste, tada se
vrsta smatra izumrlom u divljini. Takva vrsta moe preivjeti samo u uzgoju,
zatoenitvu ili kao naseljena populacija daleko izvan prethodnog podruja rasprostran-
jenosti. Izumrle vrste riba u Hrvatskoj su regionalno izumrle vrste te su svrstane u
istoimenu kategoriju (RE, Regionally Extinct). Ovu kategoriju uveli su GRDENFORS et
al. (1999).
Skupina kategorija Ugroene vrste
Ovu kategoriju ine tri skupine vrsta: kritino ugroena, ugroena i osjetljiva vrsta.
Kritino ugroene (CR, Critically Endangered) vrste suoene su s krajnje visokim
rizikom od izumiranja u prirodi. Za ovu skupinu postoji vei broj kriterija, a za nae kri-
tino ugroene vrste riba primijenjeni su sljedei kriteriji:
- Veliina populacije je smanjena, a indeks gustoe vrsta je mali. Populacije nekih
vrsta su smanjene za 80%.
- Areal je vrlo malen ili rascjepkan ili su neke vrste rasprostranjene samo na jednom
lokalitetu. Podruje rasprostranjenosti je manje od 100 km
2
. Osim toga, uoljiv je stalan
pad brojnosti i velike fluktuacije areala.
Ugroene vrste (EN, Endangered) su vrste s vrlo visokim rizikom od izumiranja u
prirodi. Sljedei kriteriji su primijenjeni za nae vrste riba:
- Veliina populacije je smanjena. Unesene vrste imaju veliki utjecaj na smanjenje
veliine populacije autohtone vrste. Populacije pojedinih vrsta su smanjene za 50%.
155 RIBE
- Areal je mali ili rascjepkan te je procijenjen na manje od 5 000 km
2.
. Uoljive su
fluktuacije u kvaliteti stanita i areala.
Osjetljive vrste (VU, Vulnerable) su vrste suoene s visokom rizikom od izumiranja.
Kriterij primijenjen za nae vrste riba:
- Populacije su smanjene za barem 20%.
- Areal je mali ili rascjepkan te je manji od 20 000 km
2
.
Skupina kategorija Gotovo ugroenih i Najmanje zabrinjavajuih vrsta
Skupina obuhvaa dvije kategorije vrsta koje trenutano nisu ugroene, ali su tome
blizu te bi u skoroj budunosti mogle postati ugroene vrste.
Gotovo ugroene vrste (NT, Near Threatened) su vrste koje ne ispunjavaju kriterije za
skupinu ugroenih vrsta (kritino ugroene, ugroene, osjetljive). Na temelju pojedinih
znaajki vrste su blizu ovim kategorijama te se oekuje da e u skoroj budunosti biti
ugroene.
Najmanje zabrinjavajue vrste (LR, Least Concern) su vrste za koje je procijenjeno da
ne spadaju niti u jednu od kategorija ugroenih vrsta. Ovoj kategoriji pripadaju iroko
rasprostranjene vrste, poput dvoprugaste uklije i krkue, kod kojih su u pojedinim
dijelovima areala izraene fluktuacije brojnosti.
Kategorija Nedovoljno poznatih vrsta
Skupina nedovoljno poznatih vrsta (DD, Data Deficient) obuhvaa vrste za koje nema
dovoljno podataka o rasprostranjenju, brojnosti i statusu populacije. Nedovoljno pozna-
ta vrsta u svjetskim razmjerima ne smatra se kategorijom ugroenosti ve je za takve
vrste potrebno provesti dodatna istraivanja kako bi se utvrdio njihov status. Nedovoljno
poznate vrste, za razliku od IUCN-ove definicije, na razini Hrvatske smatraju se
ugroenim vrstama, no zbog nedostatka preciznih podataka nije mogue provesti nji-
hovu kategorizaciju prema IUCN-ovim standardima.
7.3. Izraunavanje pokazatelja raznolikosti
Struna literatura daje razliite formule za izraunavanje pokazatelja raznolikosti.
Ovdje dajemo samo osnovne formule koje je mogue pronai i na Internetu (Species
Diversity & Richness III).
Shannon-Wienerov indeks (H):
Simpsonov indeks (D):
Ujednaenost:
Izraunavanje pokazatelja raznolikosti treba izvriti na osnovi ukupnih rezultata
uzorkovanja na pojedinim lokalitetima, tijekom cijele godine.
8. Procjene trokova
Sukladno predloenim mjestima uzorkovanja broj uzorkovanja treba biti minimalno
10, maksimalno 14 (Tablica 7). Broj mjesta uzorkovanja umnogome ovisi od razine
vode; postoje rukavci i mrtvaje u kojima je uzorkovanje nemogue u sluaju niske razine
vode.
Uzorkovanje u jednoj godini treba obaviti u tri razliita godinja doba (proljee, ljeto,
jesen) tako da broj uzoraka varira od 30 do 42. U pojedinim se predjelima uzorkovanje
predlae na sljedei nain: u gornjem toku 2-3, a u donjem toku 1-2 uzorkovanja u
pojedinoj sezoni. Prilikom uzorkovanja metodom hodanja kroz vodu uz obalu potrebne
su najmanje dvije osobe, a prilikom lovljenja iz amca tri osobe. Za zapisivanje podata-
ka s diktafona i njihovo unoenje u bazu podataka, obavljanje administrativnih poslova
- dozvola za provoenje istraivanja, pisanje izvjetaja kao i obradu podataka potrebna
je jedna osoba. Meutim, ti poslovi zahtijevaju minimalno 10 radnih dana.
9. Literatura
BAKOTA, R., TREER, T., ODAK, T., MRAKOVI, M. & ALETA, M. 2003: Struktura i
kondicija ihtiofaune Lonjskog polja. Ribarstvo 61(1): 17-26.
BERINKEY, L. 1972: Magyarorszg s a szomszdos terletek desvzi halai a
Termszettudomnyi Mzeum gyjtemnyben. Vertebrata Hungarica 13: 3-24.
BUIJSE, A. D., LAMMENS, E. H. R. R., COWX, I. G., SCHMUTZ, S. & RAAT, A. J. 2002: An
overview of river fish monitoring in various European countries. RIZA workdocu-
ment, pp. 55.
DELI, A., BUAR, M., KUINI, M. & MRAKOVI, M. 2003a: New data about distribu-
tion of Sabanejewia balcanica (Karaman, 1922) (Cobitidae) in Croatia. Folia
Biologica 51(Suppl S): 39-42.
Tablica 7.: Prikaz metodologije izrauna trokova istraivanja
157 RIBE
DELI, A., KUINI, M., BUAR, M., LAZAR, B. & MRAKOVI, M. 2003b: Morphometric
and meristic characteristics of the goldside loach Sabanejewia balcanica (Cobitidae)
in central Croatia. Folia Biologica 51(Suppl S): 33-38.
FRANKOVI, B. 1979: Studija hidrolokih, hidraulikih i morfolokih svojstava Drave na
podruju HE akovec. Elektroprojekt, Zagreb.
FRIEDL, T. 2000: Fischzug von der Drau in die Vellach durch die Neuerrichtung der
Fischaufstiegshilfe wieder mglich. sterreichs Fischerei 53(5-6): 178.
GRDENFORS, U., RODRIGUEZ, J. P., HILTON-TAYLOR, C. HYSLOP, C., MACE, G., MOLUR,
S. & POSS, S. 1999: Draft guidelines for the application of IUCN Red List criteria at
national and regional levels, Species 31-32 (1999), pp. 58-70.
GICZI, F. 1966: Eltnt-e a kecsege s a mrna a Drvbl? Halszat 59(3): 88.
GLOWACKI, J. 1885: Die Fische der Drau und ihres Gebietes. Separatabdruck aus dem
XVII. Jahresbericht des Steiermrk. Landschul-Untergymnasiums Pettau. Pettau.
GUTI, G. 1993: Amagyar halfauna terrmszetvdelmi minostsre javasolt rtkrendsz-
er. Halszat, 86(3): 141-144.
GUTI, G. 1995: Conservation status of fishes in Hungary. Opuscula Zoologica, Budapest
27-28: 153-158.
GUTI, G. 2000: A ponto-kaszpikus gbflk (Gobiidae) terjedse a Kzp-Duna
trsgben. Hidrolgiai Kzlny, 80(5-6): 303-305.
GUTI, G. 2001: II. Projekt. Felszni vizek s vizes terletek letkzssgei. II/a. alpro-
jekt. Folyk s tavak lvilga. Halfajok, halkzssgek. Kzirat, pp. 13.
GYEGINSZKI, B. 1967: Tallkozs az ingolval. Halszat, 60(13)/3: 86.
GYRE, K. 1996: Az elektromos ram hatsa a termszetes vizek lvilgra.
Krnyezetgazdlkodsi Intzet, Budapest, pp. 121.
HABEKOVI, D., MRAKOVI, M. & BOGDAN, M. 1986: Ihtiofauna dijela rijeke Drave
nakon izgradnje sustava HE akovec.Ribarstvo Jugoslavije 4: 57-61.
HABEKOVI, D., MIETI, S., DEBELJAK, LJ., POPOVI, J., MARKO, S., STILINOVI, B.,
RAKI, R., FAAI, K., MAVRAI, D. & HOMEN, Z. 1982: Postojee fiziko-kemijsko
i bioloko stanje vode rijeke Drave od Ormoa do D. Dubrave te pritoka Plitvice i
Bednje. Dokumentacija IRC-a za ribarstvo, Zagreb, pp. 108.
HABEKOVI, D., MRAKOVI, M. & BOGDAN, N. 1986: Ihtiofauna dijela rijeke Drave
nakon izgradnje sustava HE akovec. Ribarstvo Jugoslavije 41: 57-61.
HARKA, . 1992: A Drva halai. Halszat 85(1): 9-12.
HARKA, . & SALLAI, Z. 2004: Magyarorszg halfaunja. Nimfea Termszetvdelmi
Egyeslet, Szarvas, pp. 269.
HOLIK, J. & DELI, A. 2000: New discovery of the Ukrainian brook lamprey in Croatia.
Journal of Fish Biology 56(1): 73-86
HOMEN, Z., MIKUSKA, J., RADANOVI, P. & MIKUSKA, Z. 1991: Kvalitativni i kvantita-
tivni sastav ribljeg fonda Dunava i poplavnog podruja u Kopakom ritu. Ribarstvo
Jugoslavije 46: 27-30.
HONSIG-ERLENBURG, W. & FRIEDL, T. 1995a: Erstnachweis des Steingrelings (Gobio
uranoscopus, Agassiz, 1828) in Krnten. Carinthia II. 185(105): 693-695.
HONSIG-ERLENBURG, W. & FRIEDL, T. 1995b: Erstnachweis des Steingrelings (Gobio
uranoscopus, Agassiz, 1828) in Krnten. sterreichs Fischerei 48: 229-231.
HONSIG-ERLENBURG, W. & SHULZ, N. 1989: Die Fische Krntens. Klagenfurt, pp. 57.
HONSIG-ERLENBURG, W. 2001: Der Semling (Barbus peloponnesius Valenciennes, 1842)
- eine verschollene Fischart in Krnten - wiederendeckt. sterreichs Fischerei 54:
120-122.
JANKOVI, D. 1986: Taxonomical and ecological characteristics of burbot Lota lota lota
(Linnaeus, 1758) from the Danube River system (Yugoslavia). Ihthyologia 18(1): 23-39.
JURINAC, A. E. 1880: O ribah u Dravi, Plitvici i Bednji. (De piscibus, qui in fluminibus
Dravo, Plitvitza et Bednja reperiuntur). Izvjee Kraljevske Velike Gimnazije u
Varadinu, 1879-80. Varadin, p. 3-7.
JURINAC, A. E. 1881: O ribah u Dravi, Plitvici i Bednji. (De piscibus, qui in fluminibus
Dravo, Plitvitza et Bednja reperiuntur). Izvjee Kraljevske Velike Gimnazije u
Varadinu, 1880-81. Varadin, p. 3-28.
JURINAC, A. E. 1884: Kimenjaci okolice Varadinske. Izvjee Kraljevske Velike
Gimnazije u Varadinu, 1883-84. Varadin, p. 52-55.
KEROVEC, M., MRAKOVCI, M., SCHNEIDER, D. & TOMAKOVI N. 1998: Occurrence of
Chondrostoma phoxinus in Croatia. Folia Zoologica 47(1): 39-43
LEINER, S. 1998: Endangered ichthyocenoses of the Sava and Odra rivers in the
Turopolje area. Natura Croatica 7(1): 31-43
LELEK, A. 1987: Threatened Fishes of Europe. In European Committee for the
Conservation of Nature and Natural Resources, Council of Europe (eds): The
Freshwater Fishes of Europe, Vol. 9. AULA-Verlag, Wiesbaden, pp. 343.
LUSK, S., POV, M. & PENAZ, M. 1997: Changes in the age structure of spawning shoals
of Chondrostoma nasus in the Medvode reservoir (River Sava, Slovenia). Folia
Zoologica 46(Suppl. 1): 97-101
MAJER, J. 1995: Adatok a Drva halfaunjhoz s egyes holtgak vzminsghez.
Dunntli Dolgozatok 8: 189-202.
MAJER, J. 1998: Adatok a Drva s a Drva menti terletek hal-, ktlt- s hll-
faunjhoz (Pisces, Amphibia, Reptilia). Dunntli Dolgozatok 9: 431-440.
MAJER, J. 2001: Somogy megye krszjinak katalgusa. Krszjak (Cyclostoma),
Zskorrak (Hyperoartia), Ingolaflk (Petromyzontidae). Natura Somogyiensis 1:
437-438.
MAJER, J. 2002: Az Integrlt Biotikai Index (IBI) alkalmazsi lehetsge halakon. In:
HANYUS, E. (szerk.): Az EU Vz Keretirnyelvnek bevezetse a Drva vzgyjtjn.
AWWF Magyarorszg tudomnyos tancskozsnak sszefoglalja. p. 80-103.
MAJER, J. & BR, P. 2001: Somogy megye halainak katalgusa. Halak (Pisces). Natura
MAJER, J. & BORDCS, M. 2001: A Drva magyarorszgi fels szakasznak ter-
mszetvdelmi rtkelse halfauna alapjn. Termszetvdelmi Kzlemnyek 9: 251-263.
MARI, S., NIKOLI, V. & SIMONOVI, P. 2004: Pilot study on the morphological identi-
ty of wild brown trout (Salmo trutta) stocks in the streams of the Danube river basin
(Serbia). Folia Zoologica 53(4): 411-416.
MICSKU, E. 1993: Adatok a Drva menti halszat trtnethez. Kzirat, Drva Mzeum,
Barcs, pp. 31.
MIHLYI, F. 1954: Revision der Ssswasserfische von Ungarn und der angrenzenden
Gebieten in der Sammlung des Ungarischen Naturwissenschaftlichen Museums.
Termszettudomnyi Mzeum vknyve 5: 433-456.
159 RIBE
MIETI, S., & HABEKOVI, D. 1984: Izvjetaj o ispitivanju fizikalnih, kemijskih,
biolokih i ihtiolokih svojstava nadzemnih voda sustava HE akovec u godini 1983.
Dokumentacija IRC-a za ribarstvo, Zagreb.
MIETI, S. & HABEKOVI, D. 1986: Promjene postojeeg biolokog stanja dijela rijeke
Drave nakon izgradnje sustava HE akovec. Saopenja XIII. kongresa JDVB,
Mostar, Knjiga 1: 235 - 238.
MIETI, S., MRAKOVI, M. & SEEN, V. 1996: Eco-biological changes in a section of
the Drava river after construction of Hydroelectric power plants in Croatia.
Schriftenreihe zur wasserwisenschaft XVIII. Konferenz der Donaulander 19: 39-44.
MIETI, S., MRAKOVI, M., URMANOVI, D., & MATIJEVI-KUTER, V. 1984-1991:
Fizikalno-kemijske, bioloke i ihtioloke znaajke nadzemnih voda hidroenerget-
skog sustava HE akovec od 1983. do 1990.godine. Studije IRC-a za ribarstvo,
Zagreb, Arhiva, 8 knjiga.
MIETI, S., POPOVI, J., URMANOVI, D., & MATIJEVI-KUTER, V. 1990 i 1991:
Fizikalno-kemijske, bioloke i ihtioloke znaajke nadzemnih voda hidroenerget-
skog sustava HE Dubrava u 1990. i 1991. godini. Studije IRC-a za ribarstvo, Zagreb,
Arhiva, 2 knjige.
MRAKOVI, M. & POPOVI, J. 1990: Veraenderungscharakter der Ichtiofauna nach der
Formierung der durshlaufshydroakkumulation wasserwerk akovec. Limnologische
Berichte - Der 28. Tagung der IAD. Sofia, Varna, September 1990., p. 235-238.
MRAKOVI, M., BRIGI, A., BUJ, I., ALETA, M., MUSTAFI, P. & ZANELLA, D. 2006:
Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske. Ministarstvo kulture, Dravni zavod za
zatitu prirode Republike Hrvatske. Zagreb, pp. 253.
SCHNEIDER, D., MUSTAFI, P. & BUKVI, I. 1998: Fizikalno-kemijske, bioloke i ihti-
oloke znaajke nadzemnih voda hidroenergetskog sustava HE Varadin, HE
akovec i HE Dubrava u godini 1997. PMF, Zagreb.
MRAKOVI, M., MUSTAFI, P., MIETI, S., PLENKOVI-MORAJ, A., MIHALJEVI, Z.,
KEROVEC,M., ZANELLA, D., ALETA, M., BUJ, I., BRIGI, A., TERNJEJ, I., GLIGORA, M.
& KRALJ, K. 2005: Fizikalno-kemijske, bioloke i ihtioloke znaajke nadzemnih
voda hidroenergetskog sustava HE Varadin, HE akovec i HE Dubrava u godini
2004. PMF, Zagreb.
MRAKOVI, M., SCHNEIDER, D., MUSTAFI, P., & KEROVEC, M. 2000: Status of genus
Cobitis and related species in Croatia. Folia Zoologica 49(Suppl. 1): 113-116
MUSTAFI, P. 2001: Ihtiofauna razliitih tipova stanita srednjeg toka rijeke Drave.
Magistarski rad. Sveuilite u Zagrebu, PMF, Zagreb.
MUSTAFI, P., MRAKOVI, M., KEROVEC, M., SCHNEIDER, D., MIHALJEVI, Z. & TERNJEJ,
I. 2000: Ichthyofaunal Changes in the Right Lateral Channel at the Dubrava Dam in
Croatia. Limnological Reports 33: 313-316.
MUSTAFI, P., MRAKOVI, M., ALETA, M., RADI, I., ZANELLA, D., MIHALJEVI, Z. &
TERNJEJ, I. 2003: Loaches in a Long Term Study of the Drava River in Croatia. Folia
Biologica (Krakow) 51(Supp. 1): 143-146.
MUSTAFI, P., ALETA, M., MRAKOVI, M., BUJ, I., ZANELLA, D. & MIETI, S. 2005:
Distribution and status of the genus Gobio in Croatia. Folia Zoologica 54: 81-84.
P. L. . 2000: Az utols drvai halsz. Npszabadsg, Dl-Dunntl, p. 28.
PINTR, K. 1987: Magyarorszg halfajainak jegyzke az jabb faunisztikai vizsglatok
tkrben. XXIX. Georgikon Napok, Keszthely, p. 32-41.
POPOVI, J. & FAAI, K. 1986: Kvalitativno-kvantitativne karakteristike ihtiofaune na
podruju Virovitice. Ekologija 21(1): 41-52
POPOVI, J. & MRAKOVI, M. 1990: Artenzusammensetzung der Fische des Speziellen
Zoo-Reservates "Kopaki Rit". Limnologische Berichte - Der 28. Tagung der IAD.
Sofia, Varna, September, 1990, p. 210-215.
POV M. 1992: Slatkovodno ribitvo in ribe v poreju Drave v Sloveniji. Mednarodna
Konferenca o Dravi. Maribor, p. 19-28.
POV, M. 1995: Chondrostoma nasus nasus in the waters of Slovenia. Folia Zoologica
44 (Suppl. 1): 9-15.
POV M. & SKET B. 1990: Nae Sladkovodne Ribe. Narodna in univerzitetna knjinica,
Ljubljana, pp. 370.
POV, M., MRAKOVI, M. & KEROVEC, M. 1997: The first find of balon ruffe
(Gymnocephalus baloni) in the River Drava in Slovenia and in Croatia. Folia
Zoologica 46(2): 189-190.
RAKONCZAY, Z. (ed.) 1989: Vrs Knyv. A Magyarorszgon kipusztult s vesz-
lyeztetett nvny- s llatfajok. Akadmiai Kiad, p. 360.
ROTARIDES, M. 1944: Halszat a Drva-szgletben. Albertina 1: 185-191.
SALLAI, Z. 1999: Adatok a Mura s vzrendszere halfaunjhoz. Halszat 92(2): 69-87.
SALLAI, Z. 2002a: A drvai vizes lhelyek minstse halfauna alapjn. In: Hanyus, E.
(szerk.): Az EU Vz Keretirnyelvnek bevezetse a Drva vzgyjtjn. A WWF
Magyarorszg tudomnyos tancskozsnak sszefoglalja. p. 80-103.
SALLAI, Z. 2002b: A Drva-Mura vzrendszer halfaunisztikai vizsglata. I. Irodalmi
ttekints, anyag s mdszer, eredmnyek. Halszat 95(2): 80-91.
SALLAI, Z. 2002c: A Drva-Mura vzrendszer halfaunisztikai vizsglata II. Fajlista,
kvetkeztetsek. Halszat 95(3): 119-140.
SALLAI, Z. 2004: A Drva foly s hazai vzrendszernek halfaunja. In: SALLAI, Z.
(szerk.): Mit veszthetnk a Drvra tervezett horvt ermvel? Kiadja a Nimfea
Termszetvdelmi Egyeslet, Trkeve, p. 42-68.
SCHULZ, N. 1985: Das Wachstum des Huchens (Hucho hucho L.) in der Drau in Krnten.
sterreichs Fischerei 38: 133-142.
SKELTON, P. H. 1990: The conservation and status of threatened fishes in Southern
Africa. J. Fish. Biol. 37: 87-95.
TREER, T., OPAAK, A., ANII, I., SAFNER, R., PIRIA, M. & ODAK, T. 2003: Growth of
bream, Abramis brama, in the Croatian section of the Danube. Czech Journal of
Animal Science 48(6): 251-256.
VSRHELYI, I. 1961: Magyarorszg halai rsban s kpekben. Borsodi Szemle
Knyvtra, Miskolc, pp. 134.
VUTSKITS, GY. 1904: A Magyar Birodalom halrajzi vzlata. In: BURNY, G. (szerk.) A
Keszthelyi Kath. Fgimnzium rtestje az 1903-1904 vrl, Keszthely, pp. 57.
VUTSKITS, GY. 1918: Pisces. Fauna Regni Hungariae. A K. M. Termszettudomnyi
Trsulat, Budapest, pp. 42.
WILLIAMS, J. E. & MILLER, R. R. 1990: Conservation status of the North American fish
fauna in fresh water. J. Fish. Biol. 37: 79-85.
161 RIBE
WITKOWSKI, A. 1992: Threats and protection of fresh-water fishes in Poland.
Netherlands Journal of Zoology 42 (2-3): 243-259.
web site
IUCN 1999: IUCN Red List of Threatened Animals Database Search Results.
http//info@wcmc.org.uk, Internet, pp. 35.
Preporuamo uporabu sljedee literature:
BNRESCU, P. 1964: Pisces - Osteichthyes. Vol. XIII. Fauna Republicii Populare
Romne. Editura Academiei Republicii Populare Romne, Bucureti, pp. 959.
BNRESCU, P. 1969: Cyclostomata i Chondrichthyes. Vol. XII. Fauna Republicii
Socialiste Romnia. Editura Academiei Republicii Socialiste Romnia, Bucureti,
pp. 102.
BERG, L. S. 1962: Freshwater Fishes of the U.S.S.R. and Adjacent Countries I-III.
Translated from Russian, Published for the National Science Foundation,
Washington, D.C. by the Israel Program for Scientific Translations, Jerusalem, I., pp.
494, II., pp 493, III., pp. 503.
BERINKEY, L. 1966: Halak, Pisces. Magyarorszg llatvilga (Fauna Hungariae) 20(2): 1-132.
FAME Consortium 2004: Manual for the application of the European Fish Index - EFI.
A fish-based method to assess the ecological status of European rivers in support of
the Water Framework Directive. Version 1.1, January 2005.
GYRE, K. 1995: Magyarorszg termszetesvzi halai. Krnyezetgazdlkodsi Intzet,
Budapest, pp. 339.
HANK, B. 1931: Magyarorszg halainak eredete s elterjedse. Srospatak, pp. 34.
HARKA, . 1986: Vizeink kllfajai. Halszat 37: 180-182.
HERMAN, O. 1887: A magyar halszat knyve I.-II. K. M. Magyar Termszettudomnyi
Trsulat, Budapest, pp. 860.
KOTTELAT, M. 1997: European freshwater fishes. Biologia, Bratislava, 52 (Suppl.) 5:1-271.
KOTTELAT, M. & FREYHOF, J. 2007: Handbook of European Freshwater Fishes. Kottelat,
Cornol, Switzerland and Freyhof, Berlin, Germany, 646 pp.
NELSON, J., S. 1984: Fishes of the world. John Wiley & Sons, New York, USA, pp. 523.
NIKOLI, T., PERI, S., PINTARI, K., RADOVI, J. & TVRTKOVI, N. 1999: Bioloka i kra-
jobrazna raznolikost Hrvatske. Pregled stanja bioloke i krajobrazne raznolikosti
Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zatite. Kutle, A. (ed.). Dravna upra-
va za zatitu prirode i okolia, Zagreb.
PINTR, K. 1989: Magyarorszg halai. Akadmiai Kiad, Budapest, pp. 202.
POV, M., UMER, S. & KEROVEC, M. 1997: The catch of sport fishing as an indicator of
the state of nase populations (Chondrostoma nasus) in Slovenia. Folia Zoologica
46(Suppl. 1): 103-110.
POV, M., PRZYBYLSKI, M., ROBILLARD, M., RUSSELL, I.C., STAKENAS, S., UMER, S.,
VILA-GISPERT, A. & WIESNER, C. 2005: To be, or not to be, a non-native freshwater
fish? Journal of Applied Ichthyology 21(4): 242-262.
website
Pisces Conservation LTD. 2002: Species Diversity & Richness III. Version 3.0.
www.irchouse.demon.co.uk, www.pisces-conservation.com.
Protokol biomonitoringa vodozemaca
na stanitima du Drave
DVID A. SCHFFER
1
, EDUARD KLETEKI
2
1
Odjel za ekologiju ivotinja, Institut za biologiju, Sveuilite u Peuhu, Ifjsg tja 6, H-7624 Pcs,
Maarska, e-mail: sefi2@ttk.pte.hu
2
e-mail: Eduard.Kletecki@hpm.hr
1. Cilj monitoringa
Istraivanja faune i dinamike populacija vodozemaca zadnjih desetljea pokazala su
da se brojnost vrsta i jedinki smanjuje na svjetskoj razini (BLAUSTEIN et al. 1995,
GARDNER 2001).
Razlozi tome su prije svega u nestanku stanita i promjeni uvjeta na stanitima,
oneienju okolia kao i u negativnim antropogenim utjecajima. Preduvjet zatite
vodozemaca su istraivanja koja prate stanje promjene brojnosti njihovih populacija.
Monitoring vodozemaca du Drave u Maarskoj provodi se od 2000. godine. Metode
rada, iskustva steena u proteklom razdoblju, a djelomino i rezultati monitoringa koji
se provodi u Maarskoj, trebali bi posluiti kao osnova za pokretanje dugoronog
praenja stanja populacija vodozemaca du Drave u Hrvatskoj. Vaan cilj takoer je
istraivanje prirodnih vrijednosti od europskog znaaja radi odreivanje podruja Natura
2000. Sustav biomonoitoringa kao i zatita prirode dviju susjednih drava trebali bi se
zasnivati na zajednikim principima.
Herpetofauna u podruju pored Drave u Maarskoj i u Hrvatskoj relativno je slabo
istraena to je dijelom uvjetovano graninim poloajem ove rijeke. Desetljeima je ovo
pogranino podruje zanemarivano sa stanovita znanstvenih istraivanja. Najvei dio
podataka potie iz prolog stoljea. Pregled literature daju: DELY 1967, BOROS 1974,
KOVCS & BRANDON 2005. Podaci sakupljeni zadnjih godina du Drave u Maarskoj
objavljeni su tek djelomino (KOVCS 2004, KOVCS & BRANDON 2005). Rezultati
najnovijih istraivanja sadrani su u izvjeima o rezultatima monitoringa koji se mogu
nai u ravnateljstvu Nacionalnog parka Dunav-Drava.
U Maarskoj ivi 18 vrsta vodozemaca od kojih se u podruju du Drave moe nai
11 vrsta. Od ovih 11 vrsta u Natura 2000 (Habitat Direktive) spomenuto je devet vrsta,
a etiri vrste vodozemaca su u Crvenoj knjizi Hrvatske (TVRTKOVI 2006). U Maarskoj
DVID SCHFFER, EDUARD KLETEKI 164
su sve vrste vodozemaca zatiene, a Triturus dobrogicus na listi je IUCN-a u kategori-
ji gotovo ugroenih (NT) vrsta. Za podruja uz Dravu u Hrvatskoj, o fauni vodozemaca
ima veoma malo objavljenih podataka (KRANJEV 1995, 2002; KRIZMANI et al. 1997).
Na osnovi faunistikih istraivanja u Maarskoj smatramo vjerojatnim pojavljivanje
sljedeih vrsta u podruju du Drave u Hrvatskoj:
areni dadevnjak Salamandra salamandra
Podunavski vodenjak Triturus dobrogicus
Mali vodenjak Triturus vulgaris
Crveni muka Bombina bombina (Slika 1.)
Obina enjaa Pelobates fuscus (Slika 2.)
Smea krastaa Bufo bufo (Slika 3.)
Gatalinka Hyla arborea
Movarna smea aba Rana arvalis
umska smea aba Rana dalmatina (Slika 4.)
Zelena aba Rana kl. esculenta
Mala aba Rana lessonae
Velika zelena aba Rana ridibunda.
Prisutnost dviju sljedeih vrsta je manje vjerojatna, ali nije iskljuena:
uti muka Bombina variegata
Zelena krastaa Bufo viridis.
Sljedei opis metoda i skraenice u zagradi kao i formulari za sakupljanje podataka
navedeni su prema NAGY et al. (2006).
3.1. Vizualno traenje odraslih jedinki na mjestu razmnoavanja danju i u sumrak,
uporabom lampe
Prebrojavanje danju je osobito pogodno kod vrsta koje pripadaju sljedeim rodovima:
Triturus, Bombina, Rana, dok primjena ove metode daje slabe rezultate kod vrsta koje
pripadaju rodovima: Hyla, Pelobates i Bufo. Prebrojavanje odraslih jedinki vodozemaca
u razdoblju razmnoavanja treba obaviti na plohama odreene veliine. Veliinu plohe
na kojoj se vri uzorkovanje treba odrediti tako da se na 30-50% od ukupne duine obale
oznae plohe irine 5 m, duine 50 m. U sluaju malih vodenih povrina (bara, barica
manjih od 50 m) potrebno je odrediti njihove dimenzije. Odstupanje od dimenzija zadate
plohe (duina 50 m, irine 5 m) opravdano je samo u sluaju kada vegetacija spreava
vidljivost, kada se jedinke vodozemaca ne mogu registrirati na toliko irokom pojasu. U
tom sluaju, ako se smanjuje irina pojasa, potrebno je poveati njegovu duinu kako bi
ploha iznosila 250 m
2
. Na stanitima na kojima privremene vodene povrine odreuju
strukturu metapopulacija vodozemaca, na plohama na kojima se vri uzorkovanje,
potrebno je pregledati sve barice, budui da one predstavljaju potencijalna mjesta razm-
noavanja pojedinih vodozemaca (Slika 5.). Poloaj privremenih bara treba oznaiti na
karti, broj jedinki odrediti za svaku baricu posebno. Kod istraivanja potoka, primjenju-
je se metoda pojasa (Slika 6.). Ukoliko se du potoka pojavljuju privremene barice izvan
pojasa odreene irine, potrebno ih je posebno istraiti, zatim njihovu povrinu dodati
istraivanom pojasu, tako da konana povrina istraivane plohe bude 250 m
2
. U slua-
165 VODOZEMCI
ju da se istrauje veliina populacije vodozemaca u vodenim stanitima ija se povrina
drastino smanjuje, potrebno je poloaj plohe prilagoditi aktualnoj povrini vodenog
stanita.
Metoda "sjedi i ekaj" pasivan je nain istraivanja koji daje dobre rezultate na pre-
glednim stanitima, gdje je velika mogunost uoavanja vodozemaca, osobito kod pos-
matranja vrsta iz rodova Triturus, Bombina, Bufo i kod vrsta roda Rana posmatranih u
baricama. Korisna metoda je i "pretraivanje rukom" koje se primenjuje na najmanjim
vodenim povrinama (baricama, udubljenjima na putu napunjenim vodom).
Tijekom istraivanja na terenu, vodozemce koji se zadravaju kraj obale po
mogunosti treba identificirati prije nego to skoe u vodu. Kao dopuna standardnim
metodama prisutnost pojedinih vrsta moe se utvrditi na osnovi ostataka uginulih jedin-
ki pregaenih autom ili ubijenih od strane predatora.
Vizualno promatranje danju u svakom sluaju treba dopuniti nonim istraivanjem
pomou lampe, osobito na mjestima gdje se oekuje masovni prolazak vodozemaca.
Nono istraivanje pomou lampe slui za odreivanje populacija vodozemaca, osobito
u vrijeme razmnoavanja ili neposredno nakon toga. Obavlja se u sumrak, na dijelu puta
masovnog kretanja vodozemaca prema mjestu razmnoavanja. Osobito je vana primje-
na ove metode u sluaju promatranja vrsta koje se sporo kreu i due se zadravaju na
obali (npr. Pelobates).
3.2. Istraivanje odraslih jedinki nou na osnovi glasanja u doba razmnoavanja
(opaanje po glasanju)
Za neke vrste ova metoda primjenjiva je tijekom itavog razdoblja aktivnosti, a za
neke samo prije i tijekom razmnoavanja. (Moe se primjeniti i metoda sluanja pod-
vodnog glasanja ako postoji mogunost dobivanja / nabavke ureaja za podvodno sni-
manje glasanja). Ova metoda ima ogranienu uporabu tijekom monitoringa, budui da je
nemogue odrediti granice mjesta uzorkovanja, niti poloaj jedinke koja se glasa kao ni
brojnost populacije. Ukoliko se pak utvrdi poloaj jedinke iji je glas opaen, podatak o
prisutnosti identificirane vrste moe biti dopuna faunistikoj listi. Istraivanje na osnovi
glasanja treba obavljati stojei na ivici vodenog stanita.
Broj jedinki odreenih vrsta procjenjuje se u kategorijama:
a) od jedne do pet jedinki;
b) desetine;
c) stotine jedinki.
Najbolji rezultati postiu se kada se metoda primjenjuje:
a) pola sata nakon zalaska sunca i oko ponoi;
b) kada je brzina vjetra manja od 20 km/sat i buka u pozadini minimalna;
c) za sparnog vremena ili nakon kie.
3.3. Hvatanje odraslih jedinki klopkama i mreom
Obje metode pogodne su prije svega za hvatanje repatih vodozemaca i punoglavaca
aba. Uporaba metode hvatanja klopkama ivolovkama preporuuje se kao neophodna
za registriranje repaa. Dobro je primjenjiva u sporotekuim vodama dubine vee od
0.3m. Ukoliko je na stanitu mala vidljivost ovo je jedina primjenjiva metoda za
registriranje Triturus - vrsta. Nedostatak metode je to zahtjeva vie rada od drugih
metoda.
Na poetku monitoringa preporuujemo obavljanje veeg broja probnih lovljenja (npr.
20 lovljenja na duini od 50 m), kako bi se odredila mjesta na kojima se Triturus moe
nai. U manjim vodenim stanitima treba uzorkovati na cijeloj povrini i zabiljeiti
povrinu stanita. Prema mogunostima, trebalo bi na svakoj veoj vodenoj povrini na
vie mjesta postaviti redove klopki, kako bismo sa veom sigurnou utvrdili koje
djelove stanita koriste repati vodozemci prilikom razmnoavanja. Klopke postavljamo
na jednu no, krajem treeg i poetkom etvrtog mjeseca, u veernjim satima. Ujutro
klopke treba pokupiti, vodenjake determinirati i izbrojiti. Klopke su napravljene od
plastinih flakona tako to je gornja treina flakona presjeena, preokrenuta unutra te
uvrena. Klopke se postavljaju u vodu i uvruju za dno tako da mjehuri zraka ostanu
u flakonu kako se ulovljene ivotinje ne bi uguile usljed nedostatka kisika.
3.4. Uzorkovanje mreom
Ova metoda je uinkovita u svakom vodenom stanitu no nedostatak joj je to grubo
naruava stanite, a moe znatno otetiti jaja i larve. Ako postoje mogunosti uporabe
alternativnih metoda, treba izbjegavati uzorkovanje mreom tzv. keerom (Slika 7.).
Opravdano je sluiti se ovom metodom samo ako drugim metodama nije bilo mogue
otkriti jedinke odreene vrste ije je prisustvo poznato odranije. Ova metoda je naj-
pogodnija za hvatanje liinki, odraslih vodenjaka i aba. Promjer mree je 30 cm, otvori
na mrei su veliine 2-4 mm. Uzorkovanje vrimo kreui se paralelno s obalom, tako
da mreu vuemo u pravcu obale.
3.5. Vizualno traenje odraslih i juvenilnih jedinki izvan razdoblja razmnoavanja
Ova metoda nije uinkovita; mnogo bolje, tonije rezultate daje prebrojavanje odraslih
jedinki u razdoblju razmnoavanja. Zbog toga se uporaba ove metode preporuuje samo
u sluajevima kada se trai odgovor na specijalna pitanja. Prisutnost juvenilnih jedinki
u svim stalnim vodenim povrinama potrebno je utvrditi dva puta godinje, krajem ljeta
i poetkom jeseni. Prebrojavanje odraslih i juvenilnih jedinki (kod vodenih vrsta du
obale, kod terestrinih vrsta na odabranim stanitima) na pet oznaenih mjesta, na pra-
vokutnim plohama ili pojasevima povrine 250 m
2
.
3.6. Utvrivanje prisutnih odraslih jedinki sposobnih za razmnoavanje i procjena
brojnosti na osnovi poloenih jaja
Dokazivanje prisustva vrste, procjena njihove fertilnosti, primjenljiva je na mjestima
razmnoavanja. Prebrojavanje jajaaca moe se vriti na stanitima gdje ne dolazi do nji-
hovog unitavanja: u manjim barama, jezerima i potocima sa istom, prozirnom vodom.
Uzorkovanje na veim jezerima po mogunosti treba obavljati iz amca. Na mjestima
uzorkovanja u vrijeme polaganja jaja, prebrojavanje treba obavljati u dva- tri termina.
Pri tome za procjenu broja jedinki uzimamo u obzir najvee vrijednosti. Povoljna okol-
nost je registriranje prisustva odraslih jedinki u blizini poloenih jaja. Vano je takoer
pratiti stepen zrelosti poloenih jaja. Prebrojavanje treba obavljati kada su jaja tek
poloena ili nekoliko dana nakon toga. Ova metoda je pogodna za procjenu veliine fer-
tilne populacije vrsta rodova Hyla, Pelobates, Rana. Minimalnu veliinu fertilne popu-
lacije moemo procijeniti na osnovi broja poloenih skupina jaja koji pomnoimo sa
dva. Pretpostavljajui da je broj fertilnih parova po jedinici povrine stanita slian za
sve okolne barice, minimalnu veliinu fertilne populacije promatrane vrste moemo pro-
cijeniti ako izmjerimo povrinu barica koje su blizu jedna drugoj i zbrojimo ove vrijed-
nosti. Ovakvu procjenu nemogue je izvriti u sluaju vrsta roda Bufo, s obzirom da je
nemogue utvrditi kojoj od vrsta ovoga roda pripadaju poloena jajaca.
3.7. Utvrivanje prisutnosti vrste na osnovi punoglavaca ili liinki
Ova metoda je primjenljiva samo u sluaju da je prisutnost vrste dokazana ranije te
ako je liinke mogue sa sigurnou determinirati (npr. punoglavci Pelobates ili liinke
repaa). Uz odgovarajue specijalistiko znanje mogue je determinirati larve saku-
167 VODOZEMCI
Slika 2.: Obina enjaa Pelobates fuscus
Slika 1.: Crveni muka Bombina bombina
Slika 4.: umska smea aba Rana dalmatina
Slika 3.: Smea krastaa Bufo bufo
169 VODOZEMCI
pljene mreom, meutim, nije iskljuena mogunost njihovog oteenja. Punoglavce
aba je mogue razlikovati nakon to su postigli odreeni stupanj razvoja Potvrivanje
prisustva pojedinih vrsta aba na osnovi njihovih punoglavaca moe se koristiti samo
kao faunistiki podatak. Ova metoda nije pogodna za procjenu brojnosti populacije.
Na osnovi prethodnog obilaska terena odreena su mjesta uzorkovanja. Pri tome su
uzeti u obzir sljedei kriteriji:
Opravdano je vriti uzorkovanje na mjestima na kojima su ranije vrena faunistika
istraivanja vodozemaca.
Za uzorkovanje je potrebno izabrati takva mjesta koja posjeduju ouvane prirodne vri-
jednosti te postoji mogunost za dobivanje statusa zatienog podruja.
Pri odabiru mjesta uzorkovanja za praenje vodozemaca pored Drave ili na oblinjim
podruima treba imati u vidu injenicu da je za vodozemce vana blizina vodene
povrine, tj. mjesta pogodnog za razmnoavanje.
Pri redovitom uzorkovanju vaan je kriterij i mogunost prilaska terenu.
Mjesta uzorkovanja treba izabrati tako da budu u to manjoj mjeri izloena ometanji-
ma, negativnim antropogenim utjecajima. Na takvim mjestima vegetacija je karakter-
istina i odraava utjecaj blizine Drave. Najvanija stanita du Drave na kojima bi tre-
balo vriti istraivanja vodozemaca su:
- mezofilne i kseromezofilne livade,
- prirodne, mjeovite listopadne ume,
- mrtvaje, rukavci, privremene vodene povrine, ribnjaci, iskopine ljunka i pijeska,
- kanali, sporotekui rukavci.
Na osnovi iskustava u dosadanjim istraivanjima u praenju stanja populacija
vodozemaca, potrebno je minimalno sedam dana rada na terenu tijekom jedne godine.
Prvih pet terenskih izlazaka treba obaviti u razdoblju razmnoavanja vodozemaca (od
treeg do petog mjeseca), a druga dva dana se odnose na terenski rad krajem ljeta i
poetkom jeseni. Rad na terenu treba prilagoditi vremenskim uvjetima kao i razdoblju
razmnoavanja pojedinih vrsta.
Od utvrenih termina za uzorkovanje moe se odstupiti u sluaju kada je potrebno
potvrditi prisustvo odreene vrste u datoj godini. Pri tome je mogue poveanje, odnos-
no smanjenje broja terenskih izlazaka. Trajanje uzorkovanja treba prilagoditi osobitosti-
ma mjesta uzorkovanja i dosljedno provoditi prilikom monitoringa. Potrebno je na
svakom odreenom mjestu provesti jednako vrijeme u traenju. Potrebno je za svako
mjesto odrediti najbolju metodu koja je pogodna ne samo za utvrivanje prisustva nego
i za procjenu abundancije i biljeenje drugih odlika populacija.
6. Istraivanje promjenljivih parametara
6.1. Okolini parametri
- temperatura;
- sunevo zraenje;
- vjetar;
- relativni sadraj vlage u zraku;
- razina vode (kod uzorkovanja u priobalnom pojasu) na temelju mjerenja.
6.2. Bioloki parametri
- prisutnostj/odsutnost;
- broj jedinki prebrojanih na transektu;
- odnos spolova (mujak/enka) moe se izraziti samo u sluaju kada je pri uzorko-
vanju kod svih jedinki odreene vrste utvren spol; kod velikog broja vrsta to je izvodlji-
vo samo pomou lova klopkama;
- gravidnost (samo nakon ulova klopkama);
- starosne grupe adult, subadult, juvenil (+ neonatus);
- veliina stanita;
- promjene na stanitu.
Na godinjoj razini
- broj jedinki, relativna brojnost po jedinici povrine, analiza starosne strukture popu-
lacije;
U duem radoblju
- utvrivanje meuovisnosti izmeu promjena populacije, promjena u gospodarenju
stanitem i promjena u okoliu;
- promjene veliine populacije na prostoru istraivanog podruja u vremenu.
Pitanja postavljena tijekom istraivanja:
Koje vrste i u kojem omjeru su vrste prisutne na odreenom podruju?
Moe li se na osnovi viegodinjeg niza podataka utvrditi pravac promjena uestalosti
(trend)?
Kakav je sastav zajednica, mijenja li se, smjenjuju li se vrste?
Kakva preferencija stanita se moe zamijetiti kod pojedinih vrsta?
U sluaju zajednikog pojavljivanja moe li se zamijetiti segregacija meu vrstama?
Specijalna pitanja - hipoteze:
Moe li se na osnovi viegodinjih istraivanja primijetiti kolonizacija, izumiranje,
rekolonizacija i ako moe, u kakvim ciklusima se pokazuje?
Moe li se zamijetiti postojanje zavisnosti izmeu promjena na stanitu i uestalosti
pojavljivanja pojedinih vrsta?
Kakve mjere (npr. promjene na stanitima ili stvaranje umjetnih stanita) je potrebno
poduzeti radi zatite pojedinih vrsta (zajednica)?
171 VODOZEMCI
Slika 6.: Traenje vodozemaca vizualno, du transekta
(Foto: Gyz Horvth)
Slika 5.: Pregledavanje privremenih barica u umi Haljevo, potencijalnih mjesta
razmnoavanja nekih vrsta vodozemaca (Foto: Gyz Horvth)
Slika 8.: Svjee poloena jaja umske smee abe Rana dalmatina
(Foto: Dvid A. Schffer)
Slika 7.: Uzorkovanje keerom
(Foto: Gyz Horvth)
173 VODOZEMCI
8. Obrada podataka
Obrada osnovnih i izvedenih (sekundarnih) podataka vri se djelomino radi odgovo-
ra na openita pitanja, a dijelom radi specijalnih ciljeva.
Vrednovanje podataka radi odgovora na opa pitanja (koja je potrebno istraivati u
svim projektima):
- na osnovi uzorkovanja potrebno je sastaviti popis lokaliteta i popis vrsta vodozemaca
koji su utvreni;
- na osnovi najveeg broja dobivenog prilikom uzorkovanja treba izraziti odnos poje-
dinih vrsta i broj jedinki, odnos meu spolovima unutar vrste i analizu starosne strukture
populacije svake utvrene vrste;
- na osnovi podataka iz niza godina treba utvrditi promjene uestalosti pojavljivanja
pojedinih vrsta (trend) i odrediti mogue uzroke;
- na osnovi podataka dobivenih tijekom viegodinjih istraivanja treba utvrditi prom-
jene sastava zajednica i mogue izmjene vrsta;
- u formularu zabiljeene odlike stanita i pojavljivanje vrsta mogu posluiti za
odreivanja preferencije;
- u formularu za sakupljanje podataka pojavljivanje pojedinih vrsta, zabiljeeno i ucr-
tano na karte, treba posluiti za usporeenje prostornog rasporeda i utvrivanje promje-
na tijekom niza godina kao i za utvrivanje uzroka promjena;
- u sluaju pojavljivanja vie vrsta na istom lokalitetu i stanitu, usporediti podatke za
svako mjesto uzorkovanja na karti i utvrditi postoji li prostorna segregacija vrsta;
- razdvajanjem podataka o pojedinim starosnim grupama dobiva se mogunost izdva-
janja mladunaca i odreivanja uspjeha razmnoavanja.
Vrednovanje podataka dobivenih kao odgovor na specijalna pitanja i hipoteze
(istraivanja na pojedinim projektima):
- na temelju viegodinjih istraivanja vrednovati eventualno opaene pojave kolo-
nizacije, lokalnog izumiranja, rekolonizacije kao i njihove cikline promjene;
- na temelju registriranih promjena na stanitu vrednovati promjene u uestalosti
pojavljivanja pojedinih vrsta.
Vrednovanje sa stanovita zatite prirode (oekuje se u svakom projektu):
Za svako podruje uzorkovanja potrebno je napraviti ocjenu prirodnih vrijednosti (sas-
tav vrsta, abundancija) izraenu brojem, kako bi bilo mogue usporeenje razliitih
podruja sa stanovita zatite prirode. Kod srodnih vrsta i kod vrsta koje pokazuju sline
pojave populacijske biologije slian je minimalan broj jedinki neophodan za opstanak
populacija, tako da su sline procijenjene vrijednosti broja jedinki. Za pojedina podru-
ja treba posebno oznaiti vrijednosti koje se odnose na razinu vrste kao i one koje se
odnose na razinu broja jedinki. Zbrajanjem ovih vrijednosti prikrile bi se razlike.
Za ocjenjivanje prirodnih vrijednosti u faunistikim istraivanjima u Maarskoj u
uporabi su tri metode koje su u svojim radovima opisali: BLDI et al. 2001; BAK &
KORSS 2001; PUKY & KISS 2004. S obzirom na prioritete istraivanja i ocjenjivanja vri-
jednosti, u Podravini preporuujemo uporabu metode (PUKY & KISS 2004) kojom je
mogue slobodno odrediti vrijednost toaka na osnovi kojih je jednostavno zakljuivan-
je o vrijednostima pojedinih podruja. Po ovoj metodi svaka vrsta koja se pojavljuje u
istraivanom podruju ima odreene brojane vrijednosti (Tablica 1.) kojima je mogue
pridruiti vrijednosti dobivene na osnovi broja jedinki.
Radi utvrivanja efikasnosti metoda monitoringa, potrebno je izvriti procjenu mater-
ijalnih trokova i potrebnog rada i vremena uloenog u monitoring. Uloeni trud i efikas-
nost hvatanja treba upisati u formulare koji se popunjavaju na terenu. Takoer je potreb-
no zbrojiti ukupna ulaganja na godinjoj razini, prema sljedeoj listi:
- istraivani taxon,
- ukupan broj mjesta uzorkovanja,
- broj mjesta uzorkovanja na kojima je potrebno vriti istraivanja po godini,
- broj uzoraka po mjestu,
- istraiva/dani/mjesta uzorkovanja,
- istraiva/dani/godina uzorkovanja,
- iIstraiva/dani/godina/pomo pri uzorkovanju,
- istraiva/dani/godina/upisivanje podataka,
- istraiva/dani/godina/analiza podataka + izvjee,
- materijalni trokovi + trokovi smjetaja,
- trokovi putovanja/po godini,
- novana naknada/po godini,
- ukupni trokovi/ po godini.
Tablica 1.: Vrijednost odreenog podruja moe se odrediti na temelju vrijednosti vrsta
i njihove uestalosti na tom podruju (PUKY & KISS 2004)
175 VODOZEMCI
10. Literatura
BAK, B. & KORSS, Z. 1999[2001]: A magyarorszgi herpetofauna U.T.M.-
trkpezsnek felhasznlsi lehetsgei. (Nature conservation application of
U.T.M. mapping of the Hungarian herpetofauna). llattani Kzlemnyek 84: 43-52.
BLDI, A., CSORBA, G. & KORSS, Z. 2001: Setting priorities for the conservation of ter-
restrial vertebrates in Hungary. Biodiversity and Conservation, 10: 1283-1296.
BLAUSTEIN, A. R. & WAKE, D. B. 1995: The puzzle of declining amphibian populations.
Scientific American 272(4): 52-57.
BOROS, I. 1974: A baranyai faunakutats rvid trtnete s annak eddigi eredmnyei. A
Janus Pannonius Mzeum vknyve, Pcs 19: 91-104.
DELY, O. GY. 1967: Ktltek - Amphibia. In: Magyarorszg llatvilga. Fauna
Hungariae, Akadmiai Kiad, Budapest 20(3): 1-80.
GARDNER, T. 2001: Declining amphibian populations: a global phenomenon in conser-
vation biology. Animal Biodiversity and Conservation 24(2): 1-20.
KLETEKI, E. & TVRTKOVI, N. 2004: Vodozemci - Amphibians. In: Crveni popis ugroenih
biljaka i ivotinja Hrvatske. Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb. pp. 63-64.
KOVCS, T. 2004: A Drva-vlgy ktlt-hll faunja. In: SALLAI, Z.: A drvai tj ter-
mszeti rtkei. NIMFEA tanulmnyktetek 3: 69-83.
KOVCS, T. & BRANDON, A. 2005: Herpetofauna of the Drva-valley (2002-2004).
Natura somogyiensis 7: 105-117.
KRANJEV, R. 1995: Priroda Podravine. Mali Princ, Koprivnica, 227 pp.
KRANJEV, R. 2002: iva rijeka Drava i koprivniko-urevako zaobalje. Ekoloko
drutvo Koprivnica, Koprivnica, 20 pp.
KRIZMANI, I., MESARO, G., DUKI, G. & KALEZI, M. L. 1997: Morphology of the smooth
newt (Triturus vulgaris) in former Yugoslavia: taxonomical implications and distribution
patterns. Acta Zoologica Academiae Scientiarum Hungariae 43 (4): 345-357.
NAGY, K., GRGH, Z., KOVCS, T., PCHY, T. & EREIFEJ, L. 2006: Ktltek- s hllk
elterjedsnek orszgos trkpezse s monitorozsa (KHTM). Magyar Madrtani s
Termszetvdelmi Egyeslet, Ktlt- s Hllvdelmi Szakosztly, Budapest,
Verzi: 1.1.
PUKY, M. & KISS, I. (eds.): 2004: Nemzeti Biodiverzits-monitoroz Rendszer.
Ktltek s hllk protokoll. Vitaanyag 2000-2003.
TVRTKOVI, N. (ed.) 2006: Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske. Ministarstvo
kulture, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb.
Protokol biomonitoringa gmazova na
stanitima du rijeke Drave
BALZS TRCSNYI
1
, EDUARD KLETEKI
2
1
ECOTEXT e.v., Jzsef A. u. 21/A, H-Cserkt, Maarska,
e-mail: trocsanyi@ddnp.kvvm.hu
2
e-mail: Eduard.Kletecki@hpm.hr
Drava kao granina rijeka razdvaja podruja s ekoloki slinim, ponekad i sasvim
istovjetnim stanitima. Na maarskoj strani Drave od 2000. godine prema dravnom se
programu sukladno ciljevima u zatiti prirode obavlja monitoring, biljeenje stanja na
stanitima obuhvaenim zatitom nacionalnog parka. Dio ovog programa monitoringa
du Drave redovita su istraivanja vodozemaca i gmazova.
Gmazovi (Reptilia) su skupina ivotinja iji su predstavnici prilagoeni na ekstremno
razliita stanita. Podruje du rijeke Drave moe se smatrati mozaikom sastavljenim od
razliitih stanita, to daje potencijalne mogunosti za pojavljivanje razliitih vrsta gma-
zova. S druge strane, raznolikost stanita moe predstavljati ograniavajuu okolnost,
budui da se neke vrste na ekoloki osobito vrijednim stanitima pojavljuju u maloj bro-
jnosti to izrazito oteava njihovo opaanje. S druge strane, postoji mogunost
pronalaenja populacija gmazova na stanitima koja sama po sebi nisu osobito vrijedna,
ali otkrivanje njihovog prisustva ukazuje na potrebu zatite ovakvih stanita. Metode
rada, iskustva steena u proteklom razdoblju, a djelomino i rezultati monitoringa koji
se provodi u Maarskoj, trebali bi posluiti kao osnova za pokretanje dugoronog
praenja stanja populacija gmazova du Drave u Hrvatskoj. Izrada zajednikog pro-
tokola istraivanja i uspostavljanje suradnje maarskih i hrvatskih strunjaka umnogome
e doprinijeti prije svega boljem upoznavanju podruja istraivanja te uskladjivanju
aktivnosti u zatiti prirode. Kao primjer postignute uspjene suradnje strunjaka u
pograninom podruju moe posluiti dugogodinja suradnja izmedju Nacionalnog
parka Dunav-Drava i Parka prirode Kopaki rit u istraivanju faune, gospodarenju
zatienim podrujem, postavljanju izlobi kao i aktivnoj zatiti prirode.
Vaan cilj je istraivanje prirodnih vrijednosti koje su znaajne na europskoj razini,
odreivanje podruja koja bi mogla biti prikljuena ekolokoj mrei Natura 2000. Sustav
biomonitoringa kao i zatita prirode dviju susjednih drava trebali bi se zasnivati na
zajednikim principima.
BALZS TRCSNYI, EDUARD KLETEKI 178
Sustavna istraivanja faune gmazova na podruju du rijeke Drave ni sa jedne strane,
ni u Maarskoj niti u Hrvatskoj nisu provedena, stoga postoji relativno malo podataka.
Slaba istraenost dijelom je uvjetovana graninim poloajem ove rijeke. Desetljeima je
ovo pogranino podruje zanemarivano sa stanovita znanstvenih istraivanja. Gmazovi
ovog podruja spomenuti su u nekoliko radova (FRIVALDSZKY 1823; MOJSISOVICS 1885;
1887, 1889; BOROS 1974; DELY 1978; MAJER 2001). Tek u novije vrijeme, od 2000.
godine obavljena su istraivanja du rijeke Drave u Maarskoj, no rezultati ovih
istraivanja su samo djelomino objavljeni (KOVCS 2004; KOVCS & BRANDON 2005),
a djelom su sadrani u izvjeima o rezultatima monitoringa koji se mogu nai u
Ravnateljstvu Nacionalnog parka Dunav-Drava. U EU Natura 2000 smjernicama za
zatitu prirode (Habitat Directive) navedeno je 11 vrsta gmazova koje ive u Maarskoj.
U podruju pored Drave oekujemo pojavljivanje zatienih vrsta, ali medju njima nema
vrsta sa IUCN liste (jedna ugroena i jedna ranjiva vrsta maarske faune ne pojavljuju
se na ovom podruju).
U Crvenoj knjizi vodozemaca i gmazova Hrvatske (TVRTKOVI 2006) navodi se
mogunost pojave ivanjskog rovaa Ablepharus kitaibelii Bibron et Bory, 1833 u
pograninom podruju, a koji je u Hrvatskoj strogo zatiena vrsta. Slabo istraena (DD)
vrsta takodjer je i smialina Dolichophis caspius (Gmelin, 1789) koja je do sada zabi-
ljeena samo jednom u istonim krajevima Hrvatske, tonije u Baranji (KRMAR et al.
2007). Ribarica Natrix tessellata (Laurenti, 1768) prisutna je u podruju du Drave, ali
rijetki su publicirani podaci o njenom rasprostranjenju (KRANJEV 1995, 2002).
Na osnovi dosadanjih faunistikih istraivanja smatramo vjerojatnim pojavljivanje
sljedeih vrsta u podruju du Drave u Hrvatskoj:
Barska kornjaa Emys orbicularis
Sljepi Anguis fragilis
Zelemba Lacerta viridis (Slika 1.)
Livadna guterica Lacerta agilis
Zidna guterica Podarcis muralis
Ribarica Natrix tessellata
Bjelouka Natrix natrix (Slika 2.)
Smukulja Coronella austriaca
Bjelica Elaphe longissima
Riovka Vipera berus.
Prisutnost sljedeih triju vrsta je manje vjerojatna, ali nije iskljuena:
Ivanjski rova Ablepharus kitaibelii
Smialina Dolichophis caspius
Pseudemys spp.
Trachemys spp.
Sljedei opis metoda i skraenice u zagradi kao i formulari za sakupljanje podataka
dati su prema radu NAGY et al. (2006).
179 GMAZOVI
Slika 1.: Uzorkovanjem po linijskom transektu du obale mrtvaje pronaena je
bjelouka Natrix natrix na Staroj Dravi kod Belia (Foto: Balzs Trcsnyi)
Slika 2.: Zelemba Lacerta viridis kod Batine na Banskom Brdu
(Foto: Dvid A. Schffer)
Slika 3.: Aktivno traenje terestrinih gmazova vizualnom
metodom na potencijalnom stanitu (Foto: Dvid A. Schffer)
Slika 4.: Pri uzorkovanju biljeimo i podatke o
pronaenim pregaenim gmazovima (Foto: Balzs Trcsnyi)
181 GMAZOVI
3.1. Vrste koje vode nain ivota vezan za vodu
Broj pronaenih ivotinja treba izraziti po jedinici povrine.
Nonim traganjem uz pomo lampe mogu se otkriti Colubridae, te je ova metoda
pogodna za njihovo praenje. Za praenje barske kornjae, bjelouke i ribarice korisna
je metoda "sit and wait", t.j. "sjedi i ekaj". Preporuamo ekanje od pola sata u tiini.
Ovaj pasivni metod primjenjiv je na preglednim stanitima. Uporaba dalekozora je pre-
poruljiva i korisna. Metodu hvatanja kornjaa klopkama ne treba primjenjivati, s
obzirom da je uz tu metodu vezano znatno ometanje ivotinja, a zahtijeva puno rada i
trokova.
3.2. Terestrine vrste
Terestrine gmazove otkrivamo aktivnim traenjem, vizualnom metodom uzorko-
vanja u pojasevima ili kvadratnim plohama (Slika 3.). Uzorkovanje u pojasevima irine
od 2-5 m, duine 500-1000 m obavljamo u sluaju ako to odlike terena doputaju. Teren
je tada potrebno podijeliti na uzdune paralelne pojaseve iju irinu treba odrediti tako
da ukupna povrina jednog pojasa bude 250 m
2
ili viestruko vea. Ukoliko to nije
mogue zbog odlika terena, potrebno je dati stvarnu duinu povrina uzorkovanja.
Pri oznaavanju kvadratne plohe za uzorkovanje 50 x 50 m (ili 100 x 100 m) mora se
paziti da granice plohe budu u okviru istog tipa biljnog pokrova. Uzorkovanje obavljamo
u okviru plohe u pet paralelnih pojaseva irokih oko 2 m, meusobno udaljenih oko 10
m (20 m).
U sluaju uzorkovanja na manjim povrinama potrebno je dati podatke o duini i iri-
ni pojasa po kojem je vreno uzorkovanje. Ove metode su se pokazale pogodnima pri
utvrivanju veliina populacija gutera. Na prostranim travnjacima lako je oznaiti
kvadratne plohe ili pojaseve, te se na taj nain obavljaju uzorkovanja, na primjer, zidnog
gutera ili zelenbaa. Prebrojavanje du linije transekta je metoda pogodna kod uzorko-
vanja npr. u uskom pojasu pored puteva, na mjestu posjeene ume.
Gmazovi esto stradaju pri prelasku puteva, pa ovakve nalaze svakako treba zabiljeiti
(Slika 4.).
Rezultate uzorkovanja treba prikazati po vrsti, odnosno zajednici u obliku tablice.
U sluaju kada se razdoblja razmnoavanja razliitih vrsta poklapaju, kao i kod prisut-
nosti slinih stanita na razliitim mjestima, smanjuje se broj neophodnih uzorkovanja.
Nasuprot tome, broj neophodnih uzorkovanja poveava se ako se istraivano podruje
prostire na velikoj duini kao npr. na podruju du velikih rijeka.
Na osnovi prethodnog obilaska terena odreena su mjesta uzorkovanja. Pri tome su
uzeti u obzir sljedei kriteriji:
- Opravdano je obavljati uzorkovanje na mjestima na kojima su ranije vrena faunis-
tika istraivanja gmazova.
Tablica 1.: Podaci koje treba zabiljeiti tijekom uzorkovanja
- Potrebno je za uzorkovanja izabrati takva mjesta koja posjeduju ouvane prirodne
vrijednosti te postoji mogunost dobivanja statusa zatienog podruja.
- Blizina Drave treba biti vaan kriterij pri odabiru mjesta uzorkovanja, odnosno bliz-
ina vodene povrine, mjesta pogodnog za razmnoavanje.
- Pri redovitom uzorkovanju vaan kriterij je i mogunost prilaska terenu.
Sa stanovita monitoringa gmazova nepogodnim stanitima du Drave mogu se sma-
trati glavni tok Drave, odnosno sprudovi (na ovim mjestima se rijetko, sluajno mogu
pojaviti pojedini predstavnici gmazova), oranice, naputena polja (posljednje navedeno
se moe smatrati stanitem, ali mu je prirodna vrijednost mala).
Mjesta uzorkovanja treba izabrati tako da budu u to manjoj mjeri izloena ometanji-
ma, negativnim antropogenim utjecajima. Na takvim mjestima biljni pokrov je karak-
teristian i odraava utjecaj blizine Drave. Najvanija stanita du Drave na kojima bi
trebalo vriti istraivanja gmazova su:
- mezofilne i xeromezofilne livade, panjaci;
- prirodne, mjeovite listopadne ume, krevine na kojima je u tijeku proces spontane
sukcesije;
- mrtvaje, rukavci, privremene vodene povrine, ribnjaci, iskopine ljunka i pijeska;
- kanali, sporotekui rukavci, obale glavnog toka Drave;
- lesni strmci, strme pjeane obale, zidovi iskopina ljunka.
Za istraivanje gmazova, ovisno o osobitostima vrsta i vremenskim uvjetima, potreb-
no je minimalno pet dana terenskog rada ravnomjerno rasporeenih u razdoblju od 4. do
9. mjeseca (na pr. poetak travnja, sredina svibnja, kraj lipnja, sredina kolovoza, kraj
rujna). Vani su, osim datuma, i vremenski uvjeti; suho, sunano vrijeme bez vjetra.
Prilikom posljednjeg uzorkovanja mogue je utvrditi prisustvo juvenilnih jedinki koje su
se izlegle u datoj godini.
Prilikom obilaska terena veoma je vano odreivanje brzine hoda. Suvie brz tempo
izaziva bijeg ivotinja prije nego to smo ih uspjeli primjetiti. Kod suvie sporog i
obazrivog hoda ivotinje ostaju skrivene, ne pojavljuju se. Vrijeme uzorkovanja, ovisno
o uvjetima na terenu treba biti jednako na svakoj povrini uzorkovanja. Treba odrediti i
primjenjivati metodu istraivanja koja je pogodna ne samo za utvrdjivanje prisustva
jedinki pojedinih vrsta, nego i za procjenu brojnosti i ostale parametre vezane za popu-
lacije prisutnih vrsta.
6. Istraivanje promjenljivih parametara
6.1. Okolini parametri
- temperatura;
- sunevo zraenje;
- vjetar;
- relativni sadraj vlage u zraku;
- razina vode (kod uzorkovanja u priobalnom pojasu) na temelju mjerenja.
183 GMAZOVI
6.2. Bioloki parametri
- prisutnost / odsutnost;
- broj jedinki prebrojanih na transektu;
- omjer spolova (mujak/enka) (preporuuje se samo u sluaju kada je pri uzorko-
vanju kod svih jedinki date vrste utvren spol; kod velikog broja vrsta to je izvodljivo
samo pomou lova klopkama;
- gravidnost (samo nakon ulova klopkama);
- starosne grupe adult, subadult, juvenil (+ neonatus);
- veliina stanita;
- promjene na stanitu.
Na godinjoj razini
- broj jedinki, relativna brojnost po jedinici povrine, analiza starosne strukture popu-
lacije;
U duem razdoblju
- utvrivanje zavisnosti izmedju promjena populacije i /ili promjena u okoliu,
- promjene veliine populacije u vremenu i prostoru na istraivanom podruju.
Pitanja postavljena tijekom istraivanja
Koje vrste i u kojem omjeru su prisutne na odreenom podruju?
Moe li se na osnovi viegodinjeg niza podataka utvrditi pravac promjena uestalosti
(trend)?
Kakav je sastav zajednica, mijenja li se, smjenjuju li se vrste?
Kakva se preferencija stanita moe zamjetiti kod pojedinih vrsta?
U sluaju zajednikog pojavljivanja moe li se zamjetiti prostorna segregacija meu
vrstama?
Specijalna pitanja - hipoteze
Moe li se na osnovi viegodinjih istraivanja primijetiti kolonizacija, izumiranje,
rekolonizacija, i ako moe, u kakvim ciklusima se pokazuju promjene?
Moe li se zamijetiti ovisnost izmeu promjena na stanitu i uestalosti pojavljivanja
pojedinih vrsta?
Kakve mjere (npr. promjene na stanitima ili stvaranje umjetnih stanita) je potrebno
poduzeti radi zatite pojedinih vrsta (zajednica)?
8. Obrada podataka
Obrada osnovnih i izvedenih podataka vri se djelomino radi odgovora na openita
pitanja, a djelom radi specijalnih ciljeva.
Vrednovanje podataka radi odgovora na opa pitanja (koja je potrebno istraivati u
svim projektima)
- na osnovi uzorkovanja potrebno je sainiti listu lokaliteta i listu vrsta gmazova koji
su utvreni;
- na osnovi najveeg broja dobivenog prilikom uzorkovanja izraziti odnos pojedinih
vrsta i broja jedinki, odnos meu spolovima unutar vrste i analizu starosne strukture
populacije svake utvrene vrste;
- na osnovi podataka iz niza godina treba utvrditi promjene uestalosti pojavljivanja
pojedinih vrsta (trend) i odrediti mogue uzroke;
- na osnovi podataka iz niza godina treba utvrditi promjene sastava zajednica i
mogue izmjene vrsta;
- u formularu zabiljeene odlike stanita i pojavljivanje vrsta mogu posluiti za odrei-
vanja preferencije prema odreenom stanitu;
- u formularu za sakupljanje podataka pojavljivanje pojedinih vrsta zabiljeeno i ucr-
tano na karte, treba posluiti za usporeivanje prostornog rasporeda i utvrivanje prom-
jena tijekom niza godina kao i za utvrivanje uzroka promjena;
- u sluaju zajednikog pojavljivanja vie vrsta, usporediti podatke za svako mjesto
uzorkovanja na karti i utvrditi postoji li prostorna segregacija vrsta;
- razdvajanje podataka o pojedinim starosnim grupama daje mogunost izdvajanja
mladunaca i odreivanje uspjeha razmnoavanja.
Vrednovanje podataka dobivenih kao odgovor na specijalna pitanja i hipoteze
(istraivanja na pojedinim projektima)
- na osnovi viegodinjih istraivanja vrednovati eventualno opaene pojave kolo-
nizacije, lokalnog izumiranja, rekolonizacije, kao i njihove cikline promjene;
- na osnovi registriranih promjena na stanitu, vrednovati promjene u uestalosti
pojavljivanja pojedinih vrsta.
Vrednovanje sa stanovita zatite prirode (oekuje se u svakom projektu)
Za svako podruje uzorkovanja potrebno je napraviti ocjenu prirodnih vrijednosti (sas-
tav vrsta, abundancija) izraenu brojem, kako bi bila mogua usporedba razliitih
podruja sa stanovita zatite prirode. Kod srodnih vrsta i kod vrsta koje pokazuju sline
pojave populacijske biologije slian je minimalan broj jedinki neophodan za opstanak
populacija tako da su sline procijenjene vrijednosti broja jedinki. Za pojedina podruja
treba posebno oznaiti vrijednosti koje se odnose na razinu vrste kao i one koje se
odnose na razinu jedinki. Sabiranjem ovih vrijednosti prikrile bi se razlike.
Za ocjenjivanje prirodnih vrijednosti u faunistikim istraivanjima u Maarskoj u
uporabi su tri metode koje su opisane u sljedei radovima: BAK & KORSS 1999; BLDI
et al. 2001 i PUKY & KISS 2004; BAK i KORSS (1999) u svojoj metodi koriste UTM-
karte. Za svaku vrstu su izraunali relativnu frekvenciju na osnovi pojavljivanja u poje-
dinim UTM kvadratima i uz svaku pojedinu vrijednost dodali su korektivnu vrijednost
za gmazove koji se pojavljuju u Maarskoj. Tako npr. najveu vrijednost indeksa dobili
su gmazovi koji se najrjee pojavljuju u Maarskoj: stepska riovka Vipera ursinii
rakosiensis, smialina Dolichophis caspius, riovka Vipera berus i ivorodna guterica
Lacerta vivipara. Prirodnu vrijednost pojedinog UTM kvadrata ili neke oblasti mogue
je izraunati na osnovi relativnih prirodnih vrijednosti gmazova koji se pojavljuju na
datom podruju. Maksimalna vrijednost koju teoretski u Maarskoj moe imati neko
podruje je 111, u sluaju pojavljivanja svih gmazova registriranih u Maarskoj.
Drugu metodu za ocjenjivanje prirodnih vrijednosti stanita razradili su BLDI et al.
(2001). Ova metoda je dosta sloena, uzima u obzir mnoge bioloke i ekoloke osobitosti
185 GMAZOVI
date vrste, dosadanju istraenost, njihov status u Maarskoj i sve to vrednuje na kom-
pleksan nain.
Sustav ocjenjivanja koji su predloili PUKY i KISS (2004) izgleda proizvoljan no prema
mi-ljenju samog autora prednost je ovog sustava to nije kruto zasnovan, nego je prom-
jenljiv, ovisno o meunarodnom statusu vrste. Sve vrste koje se pojavljuju na jednom
podruju posjeduju stalnu vrijednost uz koju se dodaju vrijednosti intervala procijenjene
brojnosti njihovih populacija.
S obzirom na prioritete istraivanja i ocijenjivanja vrijednosti, u Podravini preporuu-
jemo uporabu metoda koju su izradili PUKY i KISS (2004), a kojom je mogue slobodno
prilagoditi vrijednost toaka, na osnovi kojih je jednostavno zakljuivanje o vrijednosti-
ma pojedinih podruja (Tablica 2.).
Radi utvrdjivanja efikasnosti metoda monitoringa potrebno je procjeniti materijalne
trokove, potrebni rad i vrijeme uloeno u monitoring. Uloeni trud i uinkovitost lova
treba upisati u formulare koji se popunjavaju na terenu. Takoer je potrebno zbojiti
ukupna ulaganja na godinjoj razini, prema sljedeoj listi:
- istraivani taxon;
- ukupan broj mjesta uzorkovanja;
- broj mjesta uzorkovanja na kojima je potrebno vriti istraivanja po godini;
- broj uzoraka po mjestu;
- istraiva/dani/mjesta uzorkovanja;
Tablica 2.: Vrijednost odreenog podruja moe se odrediti na temelju vrijednosti vrsta
i njihove uestalosti na tom podruju (PUKY & KISS 2004)
- istraiva/dani/godina uzorkovanja;
- istraiva/dani/godina/pomo pri uzorkovanju;
- istraiva/dani/godina/upisivanje podataka;
- istraiva/dani/godina/analiza podataka + izvjee;
- materijalni trokovi + trokovi smjetaja;
- trokovi putovanja/godina;
- novana naknada/godina;
- ukupni trokovi/godina.
10. Literatura
BAK, B. & KORSS, Z. 1999: A magyarorszgi herpetofauna U.T.M.-trkpezsnek
felhasznlsi lehetsgei. (Nature conservation application of U.T.M. mapping of the
Hungarian herpetofauna). llattani Kzlemnyek 84: 43-52.
BLDI, A., CSORBA, G. & KORSS, Z. 2001: Setting priorities for the conservation of ter-
restrial vertebrates in Hungary. Biodiversity and Conservation, 10: 1283-1296.
BOROS, I. 1974: A baranyai faunakutats rvid trtnete s annak eddigi eredmnyei. A
Janus Pannonius Mzeum vknyve, Pcs 19: 91-104.
DELY, O. GY. 1978: Hllk - Reptilia. Magyarorszg llatvilga (Fauna Hungariae), No.
130, 20(4): 1-120.
FRIVALDSZKY, I. 1823: Monographia Serpentum Hungariae. Pest, 62 pp.
KOVCS, T. 2004: A Drva-vlgy ktlt-hll faunja. In: SALLAI, Z.: A drvai tj ter-
mszeti rtkei. NIMFEA tanulmnyktetek 3: 69-83.
KOVCS, T., & BRANDON, A. 2005: Herpetofauna of the Drva-valley (2002-2004).
Natura somogyiensis 7: 105-117.
KRMAR, S., MIKUSKA, J. & KLETEKI, E. 2007: New Records of Dolichophis caspius
(Gmelin, 1789) (Reptilia: Colubridae) in Croatia, Montenegro and Serbia. Acta
Zoologica Bulgarica, 59(1): 101-103.
KRANJEV, R. 1995: Priroda Podravine. Mali Princ, Koprivnica, 227 pp.
KRANJEV, R. 2002: iva rijeka Drava i koprivniko-urevako zaobalje. Ekoloko
drutvo Koprivnica, Koprivnica, 20 pp.
TVRTKOVI, N. (ed.) 2006: Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske. Ministarstvo
kulture, Dravni Zavod za zatitu prirode, Zagreb
MAJER, J. 2001: Somogy megye hllfaunjnak katalgusa (Reptilia). Natura
MOJSISOVICS, A. 1885: Bericht ber eine Reise nach Sdungarn und Slavonien im
Frhjahre 1884. Mittheilungen der Naturwissenschaftlichen Vereins fr Steiermark,
Graz 21(1885): 192-208.
MOJSISOVICS, A. 1887: ber die geographische Verbreitung einiger westpalaearktischer
Schlangen. Mittheilungen der Naturwissenschaftlichen Vereins fr Steiermark, Graz
p. 209.
MOJSISOVICS, A. 1889: Zoogeographische Notizen ber Sd-Ungarn aus den Jahren
1886-1888. Zugleich ein III. Nachtrag zur "Fauna von Bllye und Drda".
Mittheilungen der Naturwissenschaftlichen Vereins fr Steiermark, Graz 25(1888):
233-269.
187 GMAZOVI
NAGY, G. 2002: AMecsek llatvilga - In: BARONEK, J. & STRASSER, P. (ed.): AMecsek
termszetjr kalauza. Glos Nyomdsz Kft., Pcs, pp. 124-130.
NAGY, K., GRGH, Z., KOVCS, T., PCHY, T. & EREIFEJ, L. 2006: Ktltek- s hllk
elterjedsnek orszgos trkpezse s monitorozsa (KHTM). Magyar Madrtani s
Termszetvdelmi Egyeslet, Ktlt- s Hllvdelmi Szakosztly, Budapest,
Verzi: 1.1.
PUKY, M. & KISS, I. (eds): 2004: Nemzeti Biodiverzits-monitoroz Rendszer. Ktltek
s hllk protokoll. Vitaanyag 2000-2003.
Protokol za praenje stanja (monitoring) ptica (Aves)
u aluvijalnim nizinama kontinentalnog dijela Hrvatske
TIBOR MIKUSKA
1
, LSZL FENYSI
2
, ADRIAN TOMIK
3
, KRISTINA EICHNER
4
,
ALMA MIKUSKA
5
, VLATKA ALI
6
1
Ekoloka druba "Prijatelji Kopakog rita", Gundulieva 19a, HR-31000 Osijek, Hrvatska,
e-mail: tibor@kopacki-rit.com
2
Rangifer Bt, Petfi S. u. 10, H-7570 Barcs, Maarska, e-mail: lfenyosi@freemail.hu
3
Hrvatsko drutvo za zatitu ptica i prirode, I. Metrovia 74, HR-31326 Darda, Hrvatska,
e-mail: adrian.tomik1@os.htnet.hr
4
Hrvatsko drutvo za zatitu ptica i prirode, J. Kosora 6, HR-31207 Tenja, Hrvatska,
e-mail: e_kristinahr@yahoo.com
5
Zavod za biologiju Sveuilita u Osijeku, Trg Lj. Gaja 6, HR-31000 Osijek, Hrvatska,
e-mail: amikuska@ffos.hr
6
Hrvatsko drutvo za zatitu ptica i prirode, M. Krlee 48, HR-31207 Tenja, Hrvatska;
e-mail: vsalic@net.hr
Ptice su izuzetno pogodne za provedbu praenja stanja (monitoring) kvalitete eko-
sustava i stanita te openito prirodnih vrijednosti jer pripadaju grupi organizama o koji-
ma raspolaemo dostatno znanje o njihovoj ekologiji i etologiji (KUSHLAN 1993;
SCHNEIDER-JACOBY 1993). Praenje stanja podrazumijeva proces praenja promjena u
ekolokom karakteru ekosustava, stanita ili populacija u jedinici vremena (DAVIS 1993).
Za praenje stanja stanita i prirode pomou ptica vani su podaci o prisutnosti vrste,
odnosno o procjeni brojnosti, gustoe i kretanju njihovih populacija (GREGORY et al. 2004).
U okviru INTERREG projekta "Drava kao pogranina rijeka: uspostavljanje suradnje
u oblasti zatite prirode, u ouvanju bioloke raznolikosti, prenoenju iskustava u
praenju stanja sa ciljem razvijanja europske ekoloke mree" jedan od ciljeva projekta
bio je izraditi Protokol za praenje stanja (monitoring) populacija ptica na podruju rije-
ka Drave i Dunava te Baranje. Ovaj cilj smo proirili na nain da je Protokol primjenjiv
za praenje stanja populacija ptica kontinentalne nizinske Hrvatske u podruju koje je
ogranieno rijekama Murom i Dravom na sjeveru te rijekama Kupom i Savom na jugu.
T. MIKUSKA, L. FENYSI, A. TOMIK, K. EICHNER, A. MIKUSKA, V. ALI 190
2. Dosadanja istraivanja i odreivanje popisa vrsta za praenje stanja
populacija ptica
Prilikom odabira vrsta ptica ije e stanje populacija biti praeno, koristili smo radove
koji slue kao osnova za monitoring ptica na podruju Maarske, npr. BLDI et. al.
(1997). Bldi i suradnici predlau 82 svojte od kojih su 63 svojte dio minimalnog pro-
grama monitoringa, sljedeih 11 dio optimalnog, a osam svojti dio su maksimalnog pro-
grama praenja stanja populacija ptica, zatim navode jo 31 vrstu ija zatita spada pod
obveze zatite ekoloke mree Natura 2000. Ukupno je navedeno (82+31) 113 svojti
(BLDI et. al. 1997).
Popis vrsta prilagodili smo istraivanjima u Hrvatskoj na nain da smo s liste izostavili
vrste koje se uobiajeno ne pojavljuju na podruju kontinentalnog dijela Hrvatske i na
podruju poplavnih dolina Mure, Drave, Dunava i Save s pritocima. Rije je o vrstama
koje pripadaju fauni planinskih krajeva (npr. suri orao Aquila chrysaetos, ljetarka
Bonasia bonasia, vrstama koje se izuzetno rijetko pojavljuju u Hrvatskoj (KRALJ &
RADOVI 2002; KRALJ 2005) ili o vrstama koje su izumrle na podruju Hrvatske, pa sma-
tramo da je vjerojatnost njihova pojavljivanja izuzetno malena (npr. velika droplja Otis
tarda, tankokljuni pozvida Numenius tenuirostris (RADOVI et al. 2003).
Umjesto gore navedenih vrsta, na popis smo dodali ugroene i rijetke vrste koje se
redovito javljaju u kontinentalnom podruju Hrvatske, osobito du poplavnih dolina
velikih rijeka. Pri sastavljanju popisa koristili smo pregledne radove za podruje Save:
ETINA (1968), SCHNEIDER-JACOBY (1993) i MUINI et al. (2004), te radove PURGER
(1998), KANYO (2000), MIKUSKA et al. (2002), RADOVI (2005) i FENYSI (2005) za
podruje rijeke Drave i Dunava. Takoer smo uzeli u obzir vrste navedene na Crvenom
popisu ugroenih vrsta ptica Hrvatske (RADOVI et al. 2003). Status zatite naveli smo
prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (Narodne
novine br. 7/2006).
Prilog 1. sadri popis 128 vrsta i tri roda (Porzana s tri vrste, Calidris sa sedam vrsta
i Certhia s dvije vrste) koje predlaemo u okviru uspostavljanja redovitog praenja
stanja populacija ptica za podruja poplavnih dolina nizinske Hrvatske. Monitoring vrsta
navedenih u Prilogu 1. bio bi idealan, iako se prema naim saznanjima dio vrsta ne gni-
jezdi, ili se gnijezde u vrlo malom broju ili se pojavljuju relativno rijetko. U sluaju
uspostavljanja minimalnog programa monitoringa i redukcije broja vrsta koje e biti
redovito praene na odreenom podruju, predlaemo da se prije svega provodi moni-
toring ptijih zajednica kao i vrsta koje imaju indikatorsku ulogu vezanu uz kvalitetu nji-
hovih stanita, poput crne rode Ciconia nigra (TUCAKOV et al. 2006), orla tekavca
Haliaeetus albicilla (Slika 1.), male igre Sterna albifrons (Slika 2.), aavice bregunice
Riparia riparia itd.
Predlaemo da budua planirana istraivanja praenja stanja populacija ptica u aluvi-
jalnim nizinama Hrvatske obuhvaaju sljedee grupe ptica:
1. Praenje zajednica ptica pjevica: Passeriformes; Columbiformes, Piciformes.
2. Praenje vrsta koje se gnijezde na rijenim sprudovima: Charadrius spp; Actitis
spp; Sterna spp (Slika 3.).
191 PTICE
Slika 1.: Orao tekavac Haliaeetus albicilla gnijezdi se u
poplavnim umama du Drave (Foto: Kornl Bed)
Slika 2.: Mala igra Sterna albifrons rijetka je gnjezdarica na sprudovima Drave
(Foto: Lszl Fenysi)
Slika 3.: Gnijezdo crvenokljune igre Sterna hirundo
(Foto: Lszl Fenysi)
Slika 4.: Podruje uzorkovanja u poplavnoj umi u okolici Legrada
(Foto: Lszl Fenysi)
193 PTICE
3. Praenje vrsta koje se gnijezde u strmim odsjecima obala: Riparia riparia, Merops
apiaster i Alcedo atthis.
4. Praenje vrsta koje se gnijezde u kolonijama: Phalacrocoracidae, Ardeidae, Laridae,
Sternidae.
5. Praenje dnevnih i nonih grabljivica: Accipitridae, Falconidae, Strigidae,
Tytonidae
6. Zimsko (sijeanjsko) prebrojavanje ptica movarica: Anseriformes,
Charadriiformes.
7. Praenje gnjezdee populacije bijele rode: Ciconia ciconia.
8. Prikupljanje opih faunistikih podataka: Aves.
Za razliite grupe ptica neophodno je koristiti odgovarajue razliite metode
istraivanja (BIBBY et al. 2000; GREGORY et al. 2004; GIBBONS & GREGORY 2006) koje
su u nastavku ukratko opisane:
3.1. Praenje zajednica ptica pjevica
Istraivanje zajednica ptica pjevica pomou danske metode prebrojavanja na tokama
/ dvokratno prebrojavanje
Izbor mjesta uzorkovanja treba izvriti zimi ili u rano proljee. Mjesta - postaje treba
obiljeiti bojom. Preporuujemo obiljeavanje 15-20 postaja po jednom linijskom
transektu. U prvoj godini istraivanja uzorkovanje treba izvriti na tokama koje su
meusobno udaljene 200-250 m, u razdoblju od 5. do 20. svibnja, po danskoj metodi
prebrojavanja na tokama (BLDI et al. 1997). Osobito je vano obaviti prebrojavanje u
ranojutarnjim satima (od svitanja do devet sati) s obzirom da se sredinom prijepodneva
znatno smanjuje aktivnost pjevanja, a time i mogunost detektiranja ptica. Prebrojavanje
na jednoj postaji traje pet do deset minuta, prema naem iskustvu optimalno trajanje je
7,5 minuta (u sluaju dueg trajanja nova zapaanja su sve rjea, tovie, smanjuje se
aktivnost pjevanja, tj. glasanja). Tijekom uzorkovanja, potrebno je pribiljeiti jedinke u
krugu od 100 m opaene vizualno ili na osnovi glasanja kao i jedinke koje pokazuju ter-
itorijalno ponaanje ili znakove gnijeenja. Ovi podaci se kasnije preraunavaju u
parove.
U kasnijim godinama istraivanja treba primijeniti dvokratno prebrojavanje koje je
pogodno za odreivanje poetnog stanja i za praenje bioloke raznolikosti (MOSKT
1986). Vrijeme prvog uzorkovanja je u tom sluaju izmeu 15. i 25. travnja, a drugoga
izmeu 15. i 25. svibnja. Tijekom obrade podataka za svaku toku uzimamo u obzir veu
vrijednost brojnosti za svaku vrstu tijekom dva uzorkovanja, pa tako dobivamo relativnu
gustou.
Na pojedinim podrujima (Slika 4.), sukladno uvjetima na terenu, uzorkovanje se ne
obavlja na tokama, nego du linije transekta. U tom sluaju vodeno stanite obilazimo
amcem, sporom vonjom (1 km/h) i sa svake strane transekta biljeimo zapaanja u
prostoru irokom 50 m (BLDI et. al. 1997). Uzorkovanje obavljamo u razdoblju od 20.
do 25. travnja, a tijekom godina potrebno je obaviti dva prebrojavanja, jedno tijekom
travnja a drugo u svibnju. Pri uzorkovanju ne uzimamo u obzir opaanja izvan linije od
50 m, tako da nije potrebno unositi korekcije pri obradi podataka.
Naine odabira odgovarajueg podruja za praenje zajednica ptica, odabir prave
strategije prebrojavanja, mogunosti pogreke i odabir sluajnih uzoraka kako bi se
izbjegle statistike pogreke opisali su GREGORY et al. (2004), a ovaj rad je dostupan na
web stranici http://www.ptice.net.
3.2. Praenje vrsta koje se gnijezde na rijenim sprudovima
Prebrojavanje ptica koje se gnijezde na sprudovima
Na podruju uzorkovanja prebrojavanje treba obaviti najmanje tri puta, od travnja do
srpnja, s obzirom da se razliite vrste gnijezde u raznim razdobljima. Prebrojavanje
obavljamo iz amca, kako bi mogli registrirati parove, jedinke koje brane teritorij oko
gnijezda, jedinke koje lee na jajima, vode mladunce i sl. Ovakvo prebrojavanje je
zapravo procjena brojnosti populacije, mada je od toga preciznije, no jo uvijek je manje
precizno od potpuno prebrojavanja populacije.
U sluaju kolonija igri cilj je utvrditi toan broj parova koji se gnijezde (prebroja-
vanjem gnijezda) kao i ukupan broj jedinki u populaciji. Kolonije manje od 200 parova
jednostavno i tono mogu biti prebrojane tako to se pjeice obilazimo koloniju i
biljeimo broj gnijezda i broj jaja u njima. Stara gnijezda, koja se mogu odrediti po
nedostatku izmeta na rubu, ne treba ukljuiti u ukupni broj (GREGORY et al. 2004).
Kolonije vee od 200 parova mogue je podijeliti na manje dijelove i prebrojavati svaki
dio zasebno. Broj gnijezda se tada moe usporediti s brojem odraslih koji lete iznad
kolonije.
Prebrojavanje kolonija obavlja se u kasnijoj fazi inkubacije kada je prisutnost odraslih
najstabilnija, a izbjegavamo prebrojavanja rano ujutro ili kasno naveer (GIBBONS &
GREGORY 2006). Svaki ulazak u koloniju predstavlja traumatino iskustvo za ptice (kako
odrasle, tako i mlade) pa uznemiravanje treba smanjiti na najmanju moguu mjeru,
najvie 30 minuta po jednom prebrojavanju (GIBBONS & GREGORY 2006). Prebrojavanje
se ne smije obavljati kada je previe hladno, prevrue ili za vrijeme kie jer moe doi
do propadanja jaja ili ugibanja mladih. Posebnu pozornost treba posvetiti tome da se
mladi ne razbjee, da ih ne pregazimo, te da predatori ne koriste vrijeme uznemiravanja
ili prisustvo promatraa (pojedini kopneni grabeljivci slijedei trag promatraa mogu
doi do kolonije).
3.3. Praenje vrsta koje se gnijezde u strmim odsjecima obala
Prebrojavanje bregunica i ostalih ptica koje se gnijezde u strmoj obali
Prebrojavanje gnjezdeih parova bregunica Riparia riparia i pelarica Merops api-
aster obavlja se u razdoblju gnijeenja (svibanj-srpanj) najmanje jednom godinje.
Istraivanje rijeka obavlja se obilaskom amcem pri emu biljeimo sljedee parametre:
poloaj strmih obala pogodnih za gnjeenje (uz pomo GPS ureaja), duina i povri-
na strme obale, broj rupa za svaku gnijezdeu vrstu. Broj parova koji se gnijezde u slua-
ju bregunica izraunava se kao 60%-a vrijednost od ukupno izbrojenih rupa (SZP 1991),
dok je u sluaju pelarica i vodomara Alcedo atthis broj opaenih parova istovjetan broju
izbrojenih rupa. Radi potpunijeg upoznavanja populacije bregunica i pelarica u ovom
podruju, potrebno je obii i druga pogodna stanita za gnijeenje, poput kopova ili sto-
varita pijeska i ljunka u zaobalju rijeka te strmih obronaka lesnih terasa (npr. kod
Banskog brda u Baranji ili Aljmake planine u Slavoniji).
3.4. Praenje vrsta koje se gnijezde u kolonijama
Prebrojavanje broja gnijezdeih parova u kolonijama obavlja se putem prebrojavanja
sigurno aktivnih gnijezda u koloniji (GREGORY et al. 2004; GIBBONS & GREGORY 2006)
ili prebrojavanjem odraslih jedinki prilikom ulaska/izlaska iz kolonije.
Prebrojavanje gnijezda u koloniji praktino je za vrste koje se gnijezde na visokim sta-
blima (poput sive aplje Ardea cinerea ili velikog vranca Phalacrocorax carbo). Poto
195 PTICE
obje vrste u naim krajevima relativno rano, ve u oujku, zapoinju s gnijeenjem,
prebrojavanje se vri jednom godinje u rano proljee. Najpovoljnije vrijeme je prva
polovica travnja, kada je inkubacija pri kraju, tj. kada zapoinje valjanje mladih.
Prebrojavanje treba obaviti prije vegetacijskog razdoblja jer e u kasnijem razdoblju
lie ometati pogled te izazvati pogreku (podcjenjivanje) u prebrojavanju.
Koloniju obilazimo pjeice ili amcem i brojimo zauzeta gnijezda na stablu, pri emu
je broj gnijezda istovjetan broju gnijezdeih parova. S malo iskustva, po koliini izmeta
na rubovima gnijezda i po samom izgledu gnijezda (nekoritena gnijezda su manja i
rasuta, a koritena gnjezda su obnovljena svjeim materijalom za graenje i kompaktni-
ja), lako je razlikovati koritena od nekoritenih gnijezda.
Kako kolonijalne vrste imaju sinkronizirano gnijeenje, tj. najvei dio populacije bit
e prisutan u koloniji u istom trenutku, kao broj gnijezdeih parova uzima se broj
koritenih gnijezda. Time se iz izrauna veliine gnijezdee populacije iskljuuju rano
gnijezdei parovi kojima je leglo propalo prije nego to je vreno prebrojavanje te kasno
gnijezdei parovi koji e tek zapoeti gnijeenje ili imaju drugo leglo nakon propadan-
ja prvog. U oba sluaja dolazi do podcjenjivanja veliine ukupne gnijezdee populacije.
Ovu injenicu treba imati u vidu prilikom prikazivanja rezultata (GIBBONS & GREGORY
2006).
Upute za prebrojavanje kolonija velikih vranaca (BREGNBALLE & LORENTSEN 2004)
mogu se nai na web stranici Radne grupe za istraivanje vranaca Wetlands International
(http://web.tiscalinet.it/sv2001/).
Procjena gnijezdee populacije kolonijalnih vrsta koje gnijezde u trsci i au moe biti
izuzetno zahtjevna i komplicirana, tako da preporuujemo metodu prebrojavanja
odraslih jedinki prilikom ulaska/izlaska iz kolonije. Osnovu metode ini prebrojavanje
koje se vri s pogodnog mjesta pri emu se biljei broj odraslih jedinki koje ulaze/izlaze
iz kolonije i ucrtava se mjesto njihova slijetanja u koloniju. U nizinskim predjelima
pronalazak pogodnog mjesta za prebrojavanje moe predstavljati logistiki problem, pa
preporuujemo izgradnju ili postavljanje osmatranice koja e omoguiti povieni
pogled na koloniju. Osmatranica treba biti postavljena dovoljno daleko od kolonije
kako ne bi dolo do uznemiravanja ptica na gnijeenju.
Promatranje je najpogodnije obavljati u zadnjoj treini inkubacije ili kada veina paro-
va ima vrlo mlade ptie, jer je u tom trenutku jedan od roditelja uvijek prisutan u gni-
jezdu. Roditelji se izmjenjuju u gnijezdu tako da jedan uvijek odlazi iz kolonije kako bi
se nahranio ili sakupio hranu za ptie. Za dnevne aplje najpogodnije vrijeme prebro-
javanja je rana zora kada ptice odlaze na prvo hranjenje ili kasno predveer kada se
vraaju u koloniju na spavanje. Za none aplje i liarke treba uzeti u obzir da neke
jedinke odlaze po hranu i nou.
Granice kolonije prilikom prebrojavanja treba ucrtati na kartu, pri emu se u
snalaenju sluimo prirodnim markerima (poloaj drvea ili drugih objekata u prostoru).
Pri svakom slijetanju odrasle ptice na kartu obiljeimo priblino mjesto slijetanja, pa
tako na kraju dobivamo okviran broj parova koji se gnijezde i njihov raspored u pro-
storu. Taj broj usporeujemo s brojem odraslih jedinki.
Prilikom prebrojavanja treba uzeti u obzir da je u kolonijama uvijek prisutan i
odreeni dio spolno nezrelih jedinki (koji prema naim iskustvima moe izositi i do
20%) koje treba znati razlikovati od spolno zrelih jedinki koje se gnijezde. Prisustvo tzv.
"svadbenog ruha" kod veine naih kolonijalnih vrsta omoguuje razlikovanje odraslih
od spolno nezrelih jedinki.
Prebrojavanje odraslih jedinki prilikom ulaska/izlaska iz kolonije trai izuzetno puno
utroenog vremena jer je poznato da se roditelji izmjenjuju na gnijezdima u razdobljima
od dva do etiri sata. Radi dobivanja tonijih podataka predlaemo da se prebrojavanja
obavljaju nekoliko dana uzastopno kako bi se stekla realnija slika o veliini kolonije i
broju gnijezdeih parova.
Kolonije u trsci mogue je prebrojavati iz aviona (pri emu za kratko vrijeme moemo
doi do kvalitetnih rezultata to ini ovu metodu vrlo ekonominom) te prebrojavanjem
gnijezda u samoj koloniji (BIBBY et al., 2000; GIBBONS & GREGORY 2006). Prebrojavanje
iz aviona potrebno je obavljati na visini od najmanje 100 metara kako bi se sprjeilo
uznemiravanje ptica na tlu, a koloniju je mogue snimati te u uredu ili u laboratoriju vri-
ti tono prebrojavanje gnijezda sa slike.
Prebrojavanje gnijezda u samoj koloniji ne preporuujemo jer prouzroava uznemira-
vanje velikog broja odraslih ptica, iskakanje mladih iz gnijezda, njihovo upadanje u
vodu i vjerojatno ugibanje ili mogunost propadanja legla zbog nailaska predatora. Ovu
vrstu prebrojavanja treba prepustiti samo ovlatenim osobama koje to mogu obaviti pri-
likom vrenja programa prstenovanja ptica.
3.5. Praenje dnevnih i nonih grabljivica
Praenje populacija dnevnih grabljivica najlake je obavljati putem kartiranja njihovih
gnijezda. Pri tome je u zimskom periodu potrebno pregledati odgovarajua stanita
(ume, umarke, parkove, dalekovode) radi pronalaska njihovih gnijezda. Poloaj gni-
jezda potrebno je utvrditi pomou GPS ureaja i ucrtati na kartu. Stabla s gnijezdima u
umama potrebno je dodatno oznaiti zbog lakeg pronalaenja tijekom vegetacijske
sezone, u vrijeme kada kronje drvea ometaju rad GPS ureaja.
Tijekom sezone, nabolje u kasnijoj fazi gnijeenja, vri se ponovni obilazak gnijez-
da pri emu se biljei uspjeh gnijeenja. Pri tome posebnu pozornost treba posvetiti
sprjeavanju nepotrebnog uznemiravanja. Zato gnijezdo treba promatrati sa to vee
udaljenosti.
Praenje populacija nonih grabljivica najlake je obaviti putem prebrojavanja glasan-
ja za vrijeme sezone parenja. Kako bi potakli teritorijalne parove da se glasaju, mogu se
koristiti snimljeni glasovi vrsta koje reproduciramo pomou magnetofona. Nakon repro-
dukcije, biljeimo broj povratnih glasova (uglavnom mujaka) koje ujemo.
Sove utine Asio otus moemo prebrojavati tijekom zime na mjestima gdje uobiajeno
spavaju i tijekom dana. Podatke o veliini gnijezdee populacije kukuvije drijemavice
Tyto alba moemo sakupiti obilaenjem i kartiranjem stanita za gnijeenje (tavani
kua, ruevine, crkveni tornjevi).
3.6. Zimsko (sijeanjsko) prebrojavanje ptica movarica
Zimsko prebrojavanje ptica movarica meunarodni je program kojeg je 1967. godine
ustanovio Wetlands International (tadanji IWRB) s ciljem utvrivanja veliina popu-
lacija patkarica Anseriformes (GILISSEN et al. 2002). Ovo je najvei svjetski program
monitoringa koji ukljuuje sve vrste movarica i koji se odvija na est kontinenata
(GILISSEN et al. 2002).
Zimsko prebrojavanje vri se tradicionalno tijekom sredine sijenja, kada se obilaze
pogodni lokaliteti radi utvrivanja brojnosti ptica movarica. Za prebrojavanje se koriste
razliite metode, od censusa u toki do linijskih transekata, ovisno o karakteristikama
podruja (GILISSEN et al. 2002). Cenzus u toki prikladan je za otvorena stanita (jezera,
ribnjake, akumulacije itd.) dok se transekti rade npr. na rijekama. Za svaku dravu, lan-
icu prebrojavanja, odabran je nacionalni koordinator prebrojavanja (od koga se mogu
dobiti upute za prebrojavanje). Stoga lokalna prebrojavanja treba uskladiti s odvijanjem
cjelokupnog projekta.
197 PTICE
3.7. Praenje gnjezdee populacije bijele rode Ciconia ciconia
Bijele rode predstavljaju vrlo pogodan objekt za monitoring zbog svog naina
gnijeenja u blizini ljudi kao i zbog toga jer slue kao dobar indikator kvalitete stani-
ta u okolini, osobito mozaikih poljoprivrednih, livadnih i panjakih te vlanih stani-
ta. One takoer mogu sluiti kao pogodna vrsta u popularizaciji zatite prirode, ptica i
njihovih stanita.
Prebrojavanje gnijezdee populacije potrebno je obavljati dva puta godinje. Prvo pre-
brojavanje vri se krajem travnja, kada se utvruje ukupan broj gnijezdeih parova i
mjesta gnjeenja (pomou GPS-a). Pri tome je potrebno zabiljeiti lokacije praznih gni-
jezda kao i gnijezda na kojima je prisutna samo jedna ptica (bez para). Drugo prebroja-
vanje obavlja se krajem lipnja kada se utvruje uspjeh gnijeenja, tj. broj mladih po
gnijezdu te broj zapoetih i naknadno propalih legla.
3.8. Prikupljanje faunistikih podataka
Opisane metode, kao i nesustavno obavljeni obilasci terena, mogu posluiti za saku-
pljanje podataka o opaenim vrstama ptica, broju jedinki te odabranim stanitima izvan
gore opisanih redovitih programa monitoringa. Sakupljanje faunistikih podataka,
prema naim predvianjima, pomoi e dopuni naeg znanja steenog upotrebom gore
navedenih programa praenja stanja te boljem upoznavanju faune ptijeg svijeta
nizinske Hrvatske.
Prikupljanje promatranja daje nam mogunost razvijanja mree suradnika i pomagaa
(promatrai ptica, ljubitelji prirode itd.) koji se mogu ukljuiti u redovite programe
praenja stanja, ali nam moe koristiti i u popularizaciji zatite ptica i njihovih stanita.
Prilikom ovakvih promatranja dolazi do sakupljanja podataka o vrstama koje se rijetko
ili sluajno pojavljuju na podruju, ali koje daju dodatnu vrijednost ukupnoj fauni ptica
odreenog podruja. Takoer, ovi podaci dopunjuju nae znanje o podrujima koja su
izvan sustava redovitog praenja stanja ime se stjee bolja i cjelovitija slika o stanju
populacija ptica.
4. Kartiranje rasprostranjenosti, geokodiranje, fotodokumentacija i ope
preporuke za rad na terenu
Metode vezane uz problematiku kartiranja rasprostranjenosti vrsta, geokodiranje,
izradu fotodokumentacije o podrujima i stanitima te ope preporuke na terenu opisane
su u publikaciji Dravnog zavoda za zatitu prirode "Bioloka raznolikost Hrvatske,
Prirunici za inventarizaciju i praenje stanja" (NIKOLI 2006; TOPI et al. 2006). Kako
bi sva istraivanja trebala biti ukljuena u nacionalni sustav inventarizacije i praenja
stanja prirode, kojeg kao sredinja institucija vodi Dravni zavod za zatitu prirode,
predlaemo da se za ovu problematiku (kartiranje, geokodiranje itd.) koriste navedene
metode i izvori.
Predloene metode istraivanja primjenjive su i na drugim podrujima (planinskim i
mediteranskim krajevima Hrvatske) no u tom sluaju potrebno je promijeniti popis pred-
loenih vrsta za praenje (Prilog 1.) i Protokol prilagoditi drugim vrstama i stanitima
koja nisu prisutna u nizinskom dijelu Hrvatske.
5. Literatura
BIBBY, C. J., BURGESS, N. D. & HILL, D. A. 2000: Bird Census Techniques, 2nd Edition,
Academic Press, London.
BLDI, A., MOSKT, CS. & SZP, T. 1997: Nemzeti Biodiverzits-monitoroz Rendszer
IX. Madarak. - Magyar Termszettudomnyi Mzeum, Budapest. 81 pp.
CORINE-PHARE 1994: Checklist of threatened plants and animals. World
Conservation Monitoring Centre, Cambridge.
DAVIS, T. J. (ed.) 1993: Towards the wise use of wetlands. Wise Use Project, Ramsar
Convention Bureau, Gland, Switzerland.
FENYSI, L. 2005: Studies of avian communities along river Drava between 2000-2004
(Aves). Natura Somogyiensis 7: 119-141.
GIBBONS, D. W. & GREGORY, R. D. 2006: Ecological Census Techniques: A Handbook.
Chapter 9. Birds. Sutherland, W.J. (Ed.), Cambridge University Press. U.K.
GILISSEN, N., HAANSTRA, L., DELANY, S., BOERE, G. & HAGEMEIJER, W. 2002: Numbers
and distribution of wintering waterbirds in the Western Palearctic and Southwest
Asia in 1997, 1998 and 1999. Results from the International Waterbird Census.
Wetlands International Global Series no. 11, Wageningen, The Netherlands.
GREGORY, R. D., GIBBONS, D. W. & DONALD, P. F. 2004: Bird census and survey tech-
niques. In: SUTHERLAND W. J., NEWTON, I., GREEN, R. E. (ed.): Bird Ecology and
Conservation: A Handbook of Techniques, Oxford University Press, U.K.
KANY, B. 2000: Bird fauna of Apatin (Yugoslavia) in the 20th century. Ornis Hungarica
10: 219-223.
KRALJ, J. 2005: Rijetke vrste u Hrvatskoj. 2. izvjee hrvatske Komisije za rijetke vrste.
Larus 49: 37-51.
KRALJ, J. & RADOVI D. 2002: Rijetke vrste u Hrvatskoj. 1. izvjetaj Komisije za rijetke
vrste. Larus 48: 73-83.
KUSHLAN, J. A. 1993: Colonial waterbirds as bioindicators of environmental change.
Colonial Waterbirds 16: 223-251.
NIKOLI, T. 2006: Prirunik za inventarizaciju i praenje stanja - Flora. Dravni zavod
za zatitu prirode, Zagreb.
MIKUSKA, J., MIKUSKA, T. & ROMULI M. 2002: Vodi kroz bioloku raznolikost
Kopakog rita. Knjiga 1. Ptice. Matica hrvatska Osijek i Javna ustanova Park prirode
Kopaki rit. 112 pp.
MOSKT, CS. 1986: Madrszmllsi mdszerek hatkonysgnak vizsglata a Pilis-
hegysgben. llattani Kzlemnyek 73: 51-59.
MUINI, J., VASILIK . & RADOVI, A. 2004: Bird checklist of the Sisaka Posavina area,
1881-1998. Natura Croatica 13: 81-92.
PURGER, J. J. 1998: A Drva mente magyarorszgi szakasznak madrfaunja (Aves).
RADOVI, D. 2005: Drava inventarisation project: Birds. In: REEDER, D. (ed.) WWF-
Danube-Carpathian Programme Drava inventarisation project 2004. WWF-DCPO,
Vienna. pp:75-90.
RADOVI, D., KRALJ, J., TUTI, V. & IKOVI, D. 2003: Crvena knjiga ugroenih ptica
Hrvatske. Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, Zagreb. 179 pp.
199 PTICE
RAKONCZAY, Z. 1990: Vrs Knyv. A Magyarorszgon kipusztult s veszlyeztetett
nvny- s llatfajok. Akadmiai Kiad. 360 pp.
SCHNEIDER-JACOBY, M. 1993: Vgel als Indikatoren fr das kologische Potential der
Saveauen und Mglichkeiten fr deren Erhatung: Dissertation zur Erlangung des
Doktorgrades der Biologische Fakultt der Universitt Konstanz. Konstanz.
ETINA, M. 1968: Prilog poznavanju ornitofaune okolice Slavonskog Broda. Ribnjaci
Jelas-polja. Larus 20: 101-110.
SZP, T. 1991: A Tisza magyarorszgi szakaszn fszkel partifecske- (Riparia riparia
L., 1758) llomny eloszlsa s egyedszma. Aquila 98: 111-122.
TOPI, J., ILIJANI, LJ., TVRTKOVI, N. & NIKOLI, T. 2006: Prirunik za inventarizaciju
i praenje stanja - Stanita. Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb.
TTH, L., NAGY, SZ. & HARASZTHY, L. 1997: Vrs Lista. Magyarorszg fszkel
madarainak vdelmi helyzete. MME kiadvny. 8 pp.
TUCAKOV, M., KALOCSA, B., MIKUSKA, T., TAMAS, E. A., ULJEVI, A., ERG, B. & DEME,
T. 2006: The Black Stork Ciconia nigra between the Si channel and the Drava river
in the central Danube floodplain: transboundary monitoring and protection plan.
Biota 7(1-2): 109-118.
web site:
BREGNBALLE, T. & LORENTSEN, S-H. 2004: Great Cormorant counting manual - from the
INTERCAFE-COST cormorant manual. Downloaded from:
http://web.tiscalinet.it/sv2001/.
Legenda:
* RADOVI et al. 2003: Crvena knjiga ugroenih ptica Hrvatske.
Kategorije ugroenosti: CR - kritino ugroena; EN - ugroena; VU - osjetljiva; NT - gotovo ugroena; LC -
najmanje zabrinjavajua; DD. - nedovoljno poznata; br - gnijezdea populacija; fly- prelijetna populacija; win
- zimujua populacija
**Pravilnik o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (Narodne novine br. 7/2006).
Kategorije zatite: SZ - strogo zatiena; Z - zatiena; br = gnijezdea populacija; fly = prelijetna populaci-
ja;
*** RAKONCZAY 1990: Crvena knjiga. Biljne i ivotinjske vrste izumrle i ugroene u Maarskoj.
**** TTH et al. 1997: Crveni popis ptica gnjezdarica Maarske i njihov status zatite. Kategorije:
1. Vrste ugroene diljem svijeta.
2. Vrste s nepovoljnim statusom zatite u Maarskoj i u Europi (veliina populacije u Maarskoj ini vie od
5% europske populacije).
3. Vrste s nepovoljnim statusom zatite u Maarskoj i u Europi (veliina populacije u Maarskoj ini manje
od 5% europske populacije).
4. Vrste s nepovoljnim statusom zatite u Maarskoj, a dobrim statusom zatite u Europi.
5. Vrste ije su populacije zatiene i stabilne u Maarskoj, a u Europi imaju nepovoljan status zatite (velii-
na populacije u Maarskoj ini vie od 5% europske populacije).
***** CORINE-PHARE 1994: Popis ugroenih biljaka i ivotinja.
Prilog 1. Popis vrsta koje se nalaze na nacionalnim listama zatienih vrsta i na listama
meunarodnih sporazuma te su stoga predloene za praenje stanja (monitoring) du
Drave i aluvijalnih ravnica u kontinentalnom dijelu Hrvatske
Nastavak Prilog 1.
201 PTICE
Nastavak Prilog 1.
Nastavak Prilog 1.
Monitoring sitnih sisavaca na temelju istrazivanja
sastava gvalica sova
GYOZO HORVATH
1
, IVANCICA JURCEVIC AGIC
2
, ENRIH MERDIC
2
, ISTVAN TORIZS
3
,
JENO J. PURGER
1
1
Znanstveno drustvo mladih ekologa "ETE" IIjusag utja 6, H-3624 Pecs, Madarska,
e-mail: horvathttk.pte.hu; purgerttk.pte.hu
2
Odjel za biologiju, Sveuciliste Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Trg Ljudevita Gaja 6,
HR-31000 Osijek, Hrvatska, e-mail: ivancica.jagmail.com; enrihbiologija.unios.hr
3
Ekoloska druzba "Prijatelji Kopackog rita", PetIi S. u. 67, HR-31327 Vardarac, Hrvatska,
e-mail: torizs.istvangmail.com
Analiza gvalica sova neizravna je metoda pogodna za istrazivanje ekologije sitnih
sisavaca kao i za pracenje njihove rasprostranjenosti. Istrazivanje ishrane sova, osobito
kukuvije Tvto alba, pogodno je za upoznavanje Iaune sitnih sisavaca odredenog podruc-
ja. Proucavanje sastava gvalica tijekom duzeg razdoblja omogucuje neizravno
istrazivanje dinamike populacija sitnih sisavaca. Na taj se nacin u kratkom vremenu
moze prikupiti ogromna kolicina podataka, a da se pri tome ne izazivaju stete niti u
zivome svijetu niti u stanistima.
Sitni sisavci su indikatorska skupina. Oni reagiraju na promjene u ekosustavu (distur-
bancija, promjene koristenja podrucja, razlike izmedu ekstenzivne vs. intenzivne
poljoprivrede), a te promjene moguce je registrirati istrazivanjem sovinog plijena
(CAYEORD 1992). O prisutnosti i brojnosti sitnih sisavaca kao osnovnoga plijena ovise
gotovo sve grabezljive vrste ptica i sisavaca. Promjene u strukturi i nacinu koristenja
nekog podrucja moguce je vrednovati na temelju odnosa brojnosti plijena u gvalicama
sova (ANDRIES et al. 1994, BOND et al. 2005). Podaci o sastavu gvalica kukuvije koristeni
su i za analizu utjecaja promjena u mozaickom ("agrikulturnom") podrucju na zajednice
sitnih sisavaca koji tamo zive (LA PENA et al. 2003). Utvrdeno je da su promjene u sas-
tavu ishrane kukuvije izazvane sve intenzivnijom poljoprivrednom proizvodnjom (LOVE
et al. 2000). Na temelju analize gvalica ocekuje se veca raznolikost, bogatstvo vrstama
i veca brojnost sitnih sisavaca na podrucjima gdje su spomenute promjene slabije
izrazene. Osnovni podaci o sadrzaju plijena analizirani su na razini zajednica, od lokalne
dostupnosti plijena do razine predjela "landscape" (ASKEW et al. 2006). Madarski
Nacionalni sustav monitoringa (NBmR) preporucuje da se podaci dobiveni analizom
sastava gvalica obrade na razini predjela, kako bi ih se moglo povezati s rezultatima
pracenja stanista (HORVATH 2006a).
PURGER, J.J. (ed.) 2007: Prirucnik za istrazivanje bioraznolikosti duz rijeke Drave. Sveuciliste u Pecuhu, Pecs
GY. HORVATH, I. JURCEVIC AGIC, E. MERDIC, I. TORIZS, J. J. PURGER 204
Sove su grabljivice koje love nocu prilagodivsi se na taj nacin tijekom evolucije ritmu
aktivnosti onih skupina koje cine njihov plijen. Za ovakva su istrazivanja pogodne samo
one vrste sova za koje mogu biti ispunjeni sljedeci kriteriji:
- spektar ishrane trebao bi sto vise obuhvatiti grupu koja je predmet pracenja;
- treba osigurati odgovarajucu velicinu (reprezentativnost) uzorka gvalica;
- sova bi morala biti rasprostranjena u cijeloj drzavi (osobito ako se prati njena
rasprostranjenost) (KALIVODA 2003).
Za istrazivanja Iaune sitnih sisavaca (odredivanje trenutacnog stanja, pracenje, proc-
jena raznolikosti, analiza promjena) najpogodniji su uzorci gvalica kukuvije, s obzirom
da ova vrsta sove ima najsiri spektar plijena, a u slucaju obilne dostupnosti plijena (Slika
1.) moze imati i drugo gnijezdenje (WIJNANDTS 1984; TAYLOR 1994). Za vrijeme zim-
skog lutanja cesto ostaje u blizini mjesta gnijezdenja te se tako gvalice mogu skupljati
(mjesecno!) tijekom cijele godine. To omogucuje prikupljanje velike kolicine inIorma-
cija i podataka potrebnih za analizu dinamike populacije kao i za usporedbu zajednica s
razlicitih lokaliteta i u razlicitim sezonama. Za pracenje sumskih podrucja pogodna je
sumska sova Strix aluco, ali je kod ove vrste tesko prikupiti dovoljan broj uzoraka
(KALIVODA 1994; 2003, HORVATH 1999b; DEMETER et al. 2001).
Ciljevi pracenja zasnovanog na analizama sastava gvalica sova u okviru programa
madarsko - hrvatske medususjedne suradnje, sljedeci su:
- pracenje rasprostranjenosti sitnih sisavaca na simetricno odabranim lokalitetima s
obje strane Drave;
- neizravna analiza promjena stanista na razini podrucja na temelju vrednovanja struk-
ture zajednica sitnih sisavaca.
2. Dosadasnja istrazivanja sitnih sisavaca analizom gvalica sova u
Madarskoj i Hrvatskoj
U Madarskoj su od 80-ih godina dvadesetog stoljeca ponovno ozivjela istrazivanja
zasnovana na prikupljanju i analizi gvalica sova. Oslanjajuci se na rezultate tih
istrazivanja izraden je program pracenja sitnih sisavaca kao dio jednog od deset
Nacionalnih programa biomonitoringa (NBmR) koji je povezan ponajprije s Projektom
pracenja stanja stanista. Ugradivanje Programa monitoringa sitnih sisavaca u nacionalni
sustav opravdano je iz nekoliko razloga.
Sitni sisavci imaju znacajnu ulogu u kruzenju tvari i energije u ekosustavu, predstav-
ljaju vaznu kariku u mrezi ishrane, buduci da se njima hrane mnoge zasticene, strogo
zasticene, kljucne i tzv. ,umbrella' vrste. Poznavanje promjene brojnosti sitnih sisava-
ca moze se koristiti u analizama troIickih struktura i znacaja uloga pojedinih skupina
(,guild'). Neke su vrste sitnih sisavaca zasticene, neke su strogo zasticene, dok medu
njima ima i vrsta s popisa Direktiva o stanistima (Natura 2000). Stoga je poznavanje nji-
hove rasprostranjenosti i ucestalosti vrlo znacajno u zastiti prirode. Sitni sisavci su
skupina koju cine vrste adaptirane na razlicite ekoloske uvjete. Promjene omjera u kojem
se pojavljuju u zajednicama pouzdan su indikator promjena nastalih na stanistima
(KALIVODA 2003). Zahvaljujuci zivotnoj strategiji (kratak generacijski ciklus, veliki
potencijal razmnozavanja, sposobnost brze kolonizacije) brzo reagiraju na promjene.
Zbog toga su pogodni za indikaciju spontano nastalih promjena u prirodi kao i promje-
na koje su izazvane covjekovim djelovanjem. Istrazivanja ostataka sitnih sisavaca
primjenjuju se i u paleontologiji za procjenu klimatskih promjena tijekom pleistocena
(KORDOS 1978; JANOSSY 1986).
205 GVALICE SOVA
Slika 1.: Ponekad se na mjestu gnijezdenja kukuvije pored gvalica moze naci
i nepojedeni plijen (Eoto: Gyz Horvath)
Slika 2.: Mlada kukuvija
(Eoto: Jen J. Purger)
Slika 3.: Mjesto boravista kukuvije moze se otkriti i po tragovima izmeta
koje ostavlja na otvorima zgrada (Eoto: Jen J. Purger)
Slika 4.: Pribor za ciscenje gvalica i pakiranje ostataka plijena
(Eoto: Jen J. Purger)
207 GVALICE SOVA
Istrazivanja sitnih sisavaca analizom gvalica provedena su u nekim dijelovima podruc-
ja duz rijeke Drave u Madarskoj (HORVATH 1995, 1998, 2000a; PURGER 1998). Ovakva
se istrazivanja sustavno provode u Madarskoj na cijelom teritoriju pokrajina Baranya i
Somogy (HORVATH 1994, 1999a; PURGER 1996, 1997, 2002, 2004, 2005) koje su obu-
hvacene programom meduregionalne suradnje s hrvatskim zupanijama. Monitoring se
provodi u podrucju gornjeg toka Drave (HORVATH et al. 2002).
Rezultati istrazivanja gvalica mogu biti vrednovani i na razini podrucja. EotograIije
mjesta gnijezdenja snimljene iz zraka mogu posluziti kao osnova za utvrdivanje posto-
janja korelacije izmedu strukture podrucja i abundancije sitnih sisavaca, raznolikosti
stanista i bogatstva Iaune sitnih sisavaca te strukture podrucja i cimbenika vezanih uz
gnijezdenje kukuvije (HORVATH 2000b; HORVATH et al. 2003, 2004). Tako pojedini
dijelovi toka rijeke Drave i neposredne okolice mogu biti istrazivani preko podataka iz
gvalica, na razini podrucja (MOLNAR et al. 2004; HORVATH 2004a; HORVATH et al. 2005).
Kukuvije (Slika 2.) nastanjuju i podrucja uz rijeku Dravu u Hrvatskoj. U Baranji su
provedena istrazivanja populacije ove vrste (MIKUSKA & VUKOVIC 1975). MIKUSKA i
suradnici (1979) naglasavali su potrebu za organiziranjem planskog prikupljanja i
analiza gvalica razlicitih vrsta ptica, prvenstveno sova. Tako bi se u kratkom roku, za
svega cetiri do pet godina, mogla detaljno kartirati rasprostranjenost sitnih sisavaca i na
taj nacin postaviti temelje za kontinuirano pracenje promjene terioIaune. Osim
temeljnog znanstvenog znacenja, rezultati bi se mogli primijeniti u privredi i zastiti
prirode. Nakon tog poziva zapocelo je kartiranje sitnih sisavaca pomocu prikupljenih
gvalica sova. Zahvaljujuci toj metodi istrazena je Iauna sitnih sisavaca specijalnog
zooloskog rezervata Kopacki rit i okolice (MIKUSKA et al. 1979), zatim Baranje
(MIKUSKA & VUKOVIC 1980) i istocne Slavonije (MIKUSKA et al. 1986). Istrazivane su i
razlike u ekologiji ishrane triju vrsta sova (MIKUSKA 1979) na podrucju specijalnog
zooloskog rezervata Kopacki rit. MERDIC i MERDIC (1995) napravili su usporedbu
ishrane kukuvije i sove utine Asio otus u kontinentalnoj Hrvatskoj. U Podravini, duz
granice s Madarskom, takva istrazivanja jos nisu provedena.
3. Objekti istrazivanja (vrste, svojte, zajednice)
Analiza gvalica kao neizravna metoda uzorkovanja odnosi se na predstavnike reda
kukcojeda (Insectivora), u okviru toga porodice rovki (Soricidae), od kojih se 6 vrsta
potencijalno pojavljuje u uzorcima:
Sumska rovka Sorex araneus
Mala rovka Sorex minutus
Mocvarna rovka Neomvs anomalus - potencijalno ugrozena (NT) u Hrvatskoj
Vodena rovka Neomvs fodiens - potencijalno ugrozena (NT) u Hrvatskoj
Dvobojna rovka Crocidura leucodon
Poljska rovka Crocidura suaveolens.
Sve su vrste rovki u Madarskoj zasticene, a nalaze se i na popisu Bernske konvencije
(1994) III. Dvije vrste vodenih rovki nalaze se na popisu programa CORINE (1991) kao
ugrozene, a u Hrvatskoj su potencijalno ugrozene dvije vrste (TVRTKOVIC 2006).
U spektru plijena kukuvije pojavljuju se skoro sve vrste iz porodice miseva (Muridae):
Arvicolinae
Hrcak Cricetus cricetus - potencijalno ugrozena vrsta (NT) u Hrvatskoj
Rida voluharica Clethrionomvs glareolus
Vodeni voluhar Arvicola terrestris
Livadna voluharica Microtus agrestis - u Madarskoj je zasticena
Poljska voluharica Microtus arvalis
Podzemni voluharic Microtus subterraneus.
Murinae
Patuljasti mis Micromvs minutus - potencijalno ugrozena vrsta (NT) u Hrvatskoj
Prugasti poljski mis Apodemus agrarius
Sumski mis Apodemus flavicollis
Poljski mis Apodemus svlvaticus
Stepski mis Apodemus uralensis
Stakor selac Rattus norvegicus
Kucni stakor Rattus rattus
Mis humkas Mus spicilegus - potencijalno ugrozen (NT) u Hrvatskoj
Istocni kucni mis Mus musculus.
Osim utvrdivanja rasprostranjenosti navedenih vrsta u procesu pracenja najvise se
koriste podaci na razini zajednica gdje promjene mogu imati indikatorsku vrijednost.
Sve vrste iz porodice Myoxidae zasticene su i nalaze se na popisu Bernske konvencije III:
Sivi puh Glis glis - ne postoji opasnost od izumiranja (LC) u Hrvatskoj
Puh orasar Muscardinus avellanarius - potencijalno ugrozen (NT) u Hrvatskoj.
Prilikom proucavanja gvalica cesto se primjenjuju nazivi taksona iznad razine vrste, npr.:
a) sisavci:
Soricidae indet. (bilo koja nedeterminirana vrsta rovki)
Neomvs spp. (N. fodiens ili N. anomalus)
Chiroptera indet. (bilo koja nedeterminirana vrsta sismisa)
Mvotis spp. (bilo koja nedeterminirana vrsta Mvotis)
Leporidae indet. (Lepus europaeus ili Orvctolagus cuniculus)
Rodentia indet. (bilo koja nedeterminirana vrsta glodavaca)
Muridae indet. (bilo koja nedeterminirana vrsta miseva)
Apodemus |Svlvaemus| spp. (bilo koja vrsta iz subgenusa Svlvaemus - A. svlvaticus, A.
flavicollis ili A. uralensis)
Apodemus indet. (neka od prethodnih vrsta ili A. agrarius)
Mus spp. (M. musculus ili M. spicilegus)
Rattus spp. (R. rattus ili R. norvegicus)
Microtus indet. (bilo koja nedeterminirana vrsta voluharica)
Mustela spp. (bilo koja vrsta koja pripada subgenusu Mustela - M. erminea ili
M. nivalis).
b) svojte koje nisu sisavci:
Aves (bilo koja nedeterminirana vrsta ptica)
Amphibia (bilo koja nedeterminirana vrsta vodozemaca)
Insecta (bilo koja nedeterminirana vrsta kukaca).
Za istrazivanje Iaune sitnih sisavaca primijenjena je neizravna metoda prikupljanja i
analize gvalica (SCHMIDT 1967; MIKUSKA et al. 1979). Sustina metode je u tome da se na
mjestu gnijezdenja ili odmaranja sova (Slika 3.) moze skupiti velik broj gvalica koje
209 GVALICE SOVA
sadrze ostatke plijena: cijele lubanje, celjusti, odnosno zubala na temelju kojih se mogu
determinirati vrste. Dobiveni rezultati odrazavaju Iaunu sitnih sisavaca tog podrucja
(SCHMIDT 1967). Razlike u primjenjenim metodama u mnogim su slucajevima prepreka
usporedivanju s objavljenim rezultatima pa je zbog toga potrebno standardizirati
metode. Najvazniji preduvjet je biljezenje preciznih podataka vezanih za skupljanje
gvalica: mjesto, naselje, salas, ostali zemljopisni nazivi, datum skupljanja, ime sku-
pljaca. Ove podatke treba pribiljeziti graIitnom olovkom, a kartoncice staviti pored
upakiranih gvalica.
Za vecinu prikupljenih gvalica nije moguce utvrditi tocno vrijeme nastanka, a pri-
biljezeni se datumi odnose na vrijeme skupljanja. Ukoliko se na istom lokalitetu priku-
pljaju gvalice vise puta tijekom godine, pruza se mogucnost tocnijeg odredivanja raz-
doblja njihovog nastajanja.
Ukoliko prikupljene gvalice ne mogu odmah biti obradene i materijal determiniran, a
ako se cuvaju tijekom duzeg vremena, postoji opasnost da ce se zbog djelovanja molja-
ca raspasti, pomijesati, a time ce se izgubiti vazne inIormacije o broju gvalica u uzorku
i broju plijena po gvalici. Zbog toga skupljacima preporucujemo da odmah nakon saku-
pljanju svaku cijelu gvalicu zasebno upakiraju u najlonsku Ioliju te ih tako odvoje od
raspadnutih komada. Sukladno tome, pored uzorka treba pribiljeziti i broj skupljenih
cijelih gvalica. Buduci da se odredeni indeksi mogu izracunati samo na temelju broja
cijelih gvalica, potrebno je odvojiti ova dva tipa podataka. Metoda zahtijeva da gvalice
budu pojedinacno upakirane zato da bi se mogle prenositi i cuvati do daljnje pojedinacne
obrade i determinacije (KALIVODA 2003).
Ciscenje gvalica (Slika 4.) predlazemo da se obavlja suhom metodom (SCHMIDT 1967,
MIKUSKA et al. 1979). U slucaju da se pojave problemi (npr. ostaci dlaka izazivaju iritaci-
ju disnih putova), gvalice treba malo ovlaziti prije ciscenja. (U svakom slucaju pozeljno
je prilikom ciscenja gvalica disne putove zastititi kirurskom maskom). Ako je tesko ocis-
titi ostatke kostiju, treba ih staviti u razrijedenu otopinu NaOH-a i macerirati nekoliko
sati (CSORBA & PECSENYE 1997).
Na temelju ostataka plijena (cijele lubanje, celjusti, odnosno zubala) mogu se pod
lupom determinirati vrste. Odredivanje nakon izvjesnog vremena postaje rutinsko, ali je
u pocetku neophodno koristiti kljuceve za determinaciju i strucnu literaturu (npr.: ACS
1985; KRYSTUEEK 1985, 1991; KRYSTUEEK & JANzEKOVIC 1999; MRZ 1972;
NIETHAMMER & KRAPP 1978, 1982, 1990; SCHMIDT 1967; UJHELYI 1989; ZRENYI 1990;
YALDEN 1977; YALDEN & MORRIS 1990). Tijekom odredivanja treba zabiljeziti koliko je
u pojedinim gvalicama bilo plijena i kojih vrsta. Neke je taksone teze odrediti.
Predlazemo da se odredivanje dviju vrsta rovki (Neomvs fodiens, N. anomalus) obavlja
metodom koju su opisali TVRTKOVIC et al. (1980). Kod razdvajanja ovih dviju vrsta
mogu se koristiti i mjerenja koronoidne visine (ACS 1985).
Za determiniranje vrsta u okviru roda Apodemus, podroda Svlvaemus (Apodemus flav-
icollis, A. svlvaticus, A. uralensis) uputno je slijediti metodu koju daje TVRTKOVIC
(1979). Odredivanju pomaze i uputa koju opisuje CSERKESZ (2005). Ako je lubanja
ostecena i nedostaju zubi, nemoguce je sa sigurnoscu odrediti vrstu pa takve primjerke
pridodajemo skupini Apodemus spp.
Dvije vrste roda Mus (Mus musculus, M. spicilegus) moguce je razlikovati prema
dosta koristenoj metodi koja se zasniva na omjeru gornjih i donjih zigomaticnih lukova
(DEMETER 1995; DEMETER et al. 1995, MACHOLAN 1996). Ako je lubanja ostecena ili se
pronade samo mandibula, takve primjerke pridodajemo skupini Mus spp.
Pri determiniranju treba nastojati tocno odrediti broj jedinki pojedinih svojti po gvalici.
Raspadnute gvalice i komade stavljamo u jednu zajednicku skupinu te odredujemo
broj jedinki odredenih svojti za cijelu skupinu izmrvljenih gvalica. Broj plijena jednak
je broju pronadenih lubanja.
Nazive vrsta i redoslijed treba dati prema nekom od opcepoznatih radova, npr.
MITCHELL-JONES et al. (1999). U gvalicama se osim navedenih vrsta ponekad pojavljuju
i druge vrste sisavaca, poput sismisa (Chiroptera, Vespertilionidae) ili grabljivica kao sto
je lasica Mustela nivalis. Od ostalih skupina u gvalicama sova rijetko se pojavljuju ptice,
vodozemci (obicna cesnjaca Pelobates fuscus) i kukci. Odredivanje ovih skupina plije-
na nije zadatak monitoringa sitnih sisavaca, ali donosi dodatne inIormacije koje su vazne
za vrednovanje plijena s energetskog stanovista, za izracunavanje broja plijena po gvali-
ci, odnosno biomase po gvalici. Izostavljanje ostalih skupina plijena pri analizi gvalica
daje netocnu sliku o vrijednostima navedenih indeksa te je upitan smisao njihova izracu-
navanja i primjene. Vrlo je vazno da se svi osnovni podaci pribiljeze i unesu u bazu
podataka, kako bi u slucaju potrebe bilo moguce provesti izracunavanja spomenutih
energetskih vrijednosti.
U objavljenim radovima najcesce nema inIormacija o sudbini determiniranog materi-
jala. Savjetujemo da se ostaci kostiju sitnih sisavaca pohrane u nekom od prirodoslovnih
muzeja i da se o tome daju inIormacije u publikaciji. Time se obogacuju muzejske
zbirke, a sam materijal postaje dostupan za zainteresirane istrazivace.
5. Predlozena mjesta uzorkovanja
Potrebno je odrediti sest do sedam mjesta uzorkovanja paralelno s obje strane Drave,
u Madarskoj i u Hrvatskoj. Broj mjesta uzorkovanja ovisi o potencijalnim mjestima
gnijezdenja i lokalnoj gustoci kukuvije te se vjerojatno razlikuje na madarskom i
hrvatskom teritoriju duz rijeke Drave. Treba pregledati zgrade pogodne za kukuviju (npr.
crkvene tornjeve, spremista zitarica, silose, pojate, stale, napustene zgrade i sl.). Uzorci
skupljeni na madarskoj i na hrvatskoj strani trebaju biti reprezentativni za isti dio toka
Drave kako bi se mogle utvrditi razlike u strukturi podrucja i statisticki analizirati uzor-
ci gvalica.
6. Ucestalost uzorkovanja
Kod pracenja stanja sitnih sisavaca metodom analize gvalica uzorkovanje je
neizravno, a rezultati ovise o rasporedu i lokalnoj gustoci predatora (kukuvije).
Rasprostranjenost kukuvije uvjetovana je zemljopisnim znacajkama terena, postojanjem
pogodnih mjesta za gnijezdenje, a ovisi i o velicini populacije koja je prezivjela zimu.
Mjesto gnijezdenja sove, a time i podaci o sitnim sisavcima povezuju se uz naselja.
Podrucje na kojem se krece i lovi moze se interpretirati na razlicitim razinama. Prvo
gnijezdenje je u razdoblju od travnja do srpnja, a drugo od kolovoza do listopada.
Predlazemo da se skupljanje gvalica vrsi najmanje dvaput godisnje i to nakon zavrsenog
razdoblja gnijezdenja. Time se daje mogucnost vrednovanja razlika po sezonama, a s
druge strane veci broj sakupljenih gvalica daje bolji uvid u Iaunu i abundanciju sitnih
sisavaca nekog podrucja. Uzorkovanje treba provoditi u isto vrijeme na objema strana-
ma Drave.
Velicina uzorka jedan je od najvaznijih, odlucujucih cimbenika koji uvjetuje
mogucnost primjene i pouzdanost pojedinih analiza. Pouzdanost i statisticke pogreske u
211 GVALICE SOVA
tijesnoj su vezi s velicinom uzorka: sto je veci uzorak, veca je pouzdanost (KALIVODA
1989, 1993). Ocekuje se povecanje broja vrsta s brojem gvalica iz cega proizlazi da je
za Iaunisticko istrazivanje po jednom mjestu uzorkovanja uzorak od 100 ili vise gvalica
reprezentativan (SCHMIDT 1967; MIKUSKA et al. 1979).
7. Istrazivani parametri
Bioloski imbenici:
- broj gvalica (velicina uzorka),
- broj vrsta (plijen),
- podaci o prisustvu / odsustvu vrsta na temelju analize gvalica,
- broj jedinki vrste, svojte.
Okolisni imbenici:
- IotograIija podrucja,
- digitalna karta mjesta uzorkovanja (GIS),
- karta podrucja oko mjesta uzorkovanja.
8. Osnovni podaci
Neposredni podaci dobiveni iz gvalica odnose se na broj jedinki sitnih sisavaca koje
treba pridruziti popisu svojti vezanih uz pojedina mjesta uzorkovanja i odreden datum
skupljanja. Baza podataka moze biti izgradena na vise nacina, poput detaljnog unosenja
podataka: gvalica / vrsta / jedinka, daje mogucnost razlicite obrade i analize. Upisivanje
podataka o velicini gvalica omogucuje istrazivanje ekologije ishrane sova i analize preI-
erencija plijena. Za podrucje duz Drave predlazemo da baza podataka bude organizirana
na manje detaljnoj razini podataka: uzorak / vrsta / jedinka.
Za mjesta uzorkovanja treba dati UTM kod (DEVAI et al. 1997), geokoordinate (GPS),
kako bi bilo moguce kartiranje i GIS obrada podataka uz pomoc npr. ArcView programa.
9.1. Na godisnjoj razini
Relativna ucestalost najvazniji je sekundarni podatak koji se dobiva uporabom podata-
ka o broju jedinki za uzorak skupljen odredenog datuma.
Relativna ucestalost ():
p
i
n
i
/ n
i*
100,
gdje je n
i
- broj jedinki i-te vrste za dani uzorak
Relativnu ucestalost potrebno je racunati detaljno za pojedine uzorke te napraviti
usporedbu (pogodno za kvantitativne analize po mjestima uzorkovanja i na razini
podrucja):
- test homogenosti (usporedba popisa vrsta);
- G-test (statisticka analiza vrsta, parova taxona).
Visegodisnji niz podataka (relativna ucestalost) moze posluziti za analizu dinamike
populacije.
Indeksi kvantitativne udaljenosti - cluster-analiza (ekoloski pristup zajednice)
Osim uporabe podataka o prisustvu / odsustvu vrsta, za izracunavanje indeksa rela-
tivne ucestalosti i indeksa kvantitativne udaljenosti (npr. Bray-Curtis-, Renkonen-index)
na temelju kojih je moguce istrazivati hijerarhijski raspored zajednica u razlicitim
podrucjima, predlazemo uporabu programa NuCoSA 1.0 (TOTHMERESZ 1993, 1996) i
Syn-Tax (PODANI 1993).
9.2. U duzem razdoblju
- Utvrdivanje promjena u prisustvu / odsustvu svojti u sastavu Iaune.
- Analiza kvantitativnih podataka kao i relativne ucestalosti vrsta, odredivanje trenda
promjena.
- Utvrdivanje ovisnosti izmedu zajednica sitnih sisavaca i promjena u strukturi predjela.
10. Vrednovanje sekundarnih podataka
1.1. Pitanja postavljena tijekom istrazivanja
- Kakva je rasprostranjenost rodova Sorex i Crocidura, odnosno vrsta koje pripadaju
ovim rodovima u Podravini?
- Kakva je rasprostranjenost vrsta Neomvs pri kartiranju u razlicitim omjerima?
- Kakva je raspodjela ucestalosti dviju vrsta Neomvs na danom podrucju?
- Je li moguce na temelju podataka dobivenih visegodisnjim pracenjem prikazati trend
promjena ucestalosti vrsta prethodno navedenih rodova?
- Je li moguce dokazati ovisnost izmedu ucestalosti vrsta rovki (Soricidae) i promjena
u strukturi teritorija na kojemu lovi kukuvija?
- Kolika je raznolikost zajednica sitnih sisavaca na pojedinim podrucjima ili predjelima?
- Koje se zajednice sitnih sisavaca mogu ocekivati u pojedinim predjelima?
- Kakve su razlike izmedu zajednica sitnih sisavaca pojedinih podrucja?
- Kakve se promjene u omjeru pojavljivanja pojedinih vrsta mogu uociti tijekom vremena?
- Moze li se utvrditi povezanost izmedu razlicitog sastava zajednica sitnih sisavaca i
razlika u strukturi predjela na madarskoj i na hrvatskoj strani Drave?
- U kojoj mjeri sitni sisavci odrazavaju promjene u strukturi stanista u podrucju u
kojem sova lovi?
1.2. Faunistiki pristup
- Sastavljamo popis vrsta odredenog podrucja.
- Sustavno skupljanje i analiza gvalica u podrucju duz Drave doprinijet ce preciznijem
odredivanju rasprostranjenosti sitnih sisavaca. Prije svega su vazni podaci iz gvalica
kukuvije, a predlazemo da se na sumskim stanistima prikupe i analiziraju gvalice
sumske sove Strix aluco i sove utine Asio otus.
- Veliko znacenje ima precizno odredivanje rasprostranjenosti rovki, a osobito vrsta iz
roda Neomvs.
213 GVALICE SOVA
1.3. O ekologiji zajednica
- Odredivanje raznolikosti zajednica sitnih sisavaca na odredenom podrucju.
- Statisticke analize razlika u diverzitetima.
- Utvrdivanje omjera rovki (Soricidae) i glodavaca (Rodentia) u uzorcima, analize
promjena tijekom vremena u odredenim predjelima.
- Analize promjena ucestalosti razlicitih rodova i vrsta sitnih sisavaca tijekom vremena.
1.4. O istrazivanju na razini predjela
- Utvrdivanje povezanosti izmedu ucestalosti pojavljivanja rovki (Soricidae) i prom-
jena u strukturi stanista odredenog predjela
- Analiza sastava zajednica, promjene brojnosti vrsta u vremenu, promjene na razini
podrucja
Rad na terenu:
Prikupljanje gvalica na terenu obavlja 10 osoba u trajanju od 20 dana tijekom godine.
Pri tome je potrebno koristenje dva do tri osobna automobila.
Rad u laboratoriju:
Za ciscenje gvalica (izdvajanje ostataka plijena) predviden je rad cetiri do pet volon-
tera i jednog laboranta u trajanju od 20 dana na godinu.
Determinacija izdvojenog materijala zahtijeva rad dviju osoba tijekom 20 dana.
Unosenje podataka je posao predviden za tri do cetiri pomocnika i jednog laboranta u
trajanju od deset dana.
Analizu podataka i vrednovanje rezultata dvije osobe mogu obaviti za najmanje deset
dana.
12. Literatura
ACS, A. 1985: A bagolykpetvizsgalatok alapjai. A Magyar Madartani Egyeslet Zalai
Helyi Csoportjanak kiadvanya, Zalaegerszeg, 58 pp.
ANDRIES, A. M., GULINCK, H. & HERREMANS, M. 1994: Spatial modelling oI the barn owl
Tvto alba habitat using landscape characteristics derived Irom SPOT data. Ecography
17(3): 278-287.
ASKEW, N. P., SEARLE, J. B. & MOORE, N. P. 2006: Agri-environment schemes and Ior-
aging oI barn owls Tvto alba. Agriculture, Ecosystems and Environment 118 (1-4):
109-114.
BOND, G., BURNSIDE, N. G., METCALEE, D. J., SCOTT, D. M. & BLAMIRE, J. 2005: The
eIIects oI land-use and landscape structure on barn owl (Tvto alba) breeding success
in Southern England, U.K. Landscape Ecology 20(5): 555-566.
CAYEORD, J. 1992: Barn owl ecology on East Anglian Iarmland. RSPB Cons. Rev. 6: 45-50.
CSERKESZ, T. 2005: Comparative craniometrical analysis oI subgenus Svlvaemus
(Rodentia, genus Apodemus) based on cranial bones, collected Irom owl-pellets:
determination oI the species and the role oI age-groups. Allattani Kzlemenyek
90(1): 41-55.
CSORBA, G. & PECSENYE, K. 1997: A Nemzeti Biodiverzitas-monitorozo Rendszer X.
Emlsk es a genetikai sokIeleseg monitorozasa. Magyar Termeszettudomany
Muzeum, Budapest, 47 pp.
DEMETER, A. 1995: MorIometriai modszerek alkalmazasa emlsk taxonomiai
kutatasaban. Kandidatusi ertekezes, Magyar Termeszettudomanyi Muzeum,
Budapest.
DEMETER, A., RACZ, G. & CSORBA, G. 1995: IdentiIication oI house mice (Mus muscu-
lus) and mound-building mice (Mus spicilegus) using distance and landmark data. In:
L. E. MARCUS, M. CORTI, A. LOY, G. NAYLOR & SLICE D. E. (eds.): Advances in
Morphometrics. Plenum Press, New York, pp. 359-369.
DEMETER, A., TRK, K., EODOR, L. & BATARY, P. 2001: Nemzeti Biodiverzitas-moni-
torozo Rendszer - Mintaveteli eljarasok. KM. Termeszetvedelmi Hivatal, NBmR
Iranyito Kzpont, Budapest, 66 pp.
DEVAI, GY., MISKOLCZI, M. & TOTH, S. 1997: Proposal Ior the uniIication oI geographic
names and UTM coding applied to the locality component oI biotic data. Acta
Biologica Debrecina Supplementum Oecologica Hungarice 8: 13-42.
HORVATH, E. (szerk.) 2006: Elhely-terkepezes: Elhelyek mintazata es valtozasa a
tajban. In TRK, K. es EODOR, L. (szerk.): A Nemzeti Biodiverzitas-monitorozo
Rendszer eredmenyei I. - Elhelyek, mohak es gombak. Krnyezetvedelmi es
Vizgyi Miniszterium, Termeszetvedelmi Hivatal, Budapest, pp 17-98.
HORVATH, GY. 1994: Investigation oI the small mammal Iauna in Baranya county on the
basis oI barn owl (Tvto alba Scop., 1769) cast analysis. Allattani Kzlemenyek 80:
71-78.
HORVATH, GY. 1995: Data to the small mammal Iauna (Mammalia: Insectivora,
Rodentia) oI Drava lowland, Hungary based on casts oI white owl (Tvto alba Scop.).
Dunantuli Dolgozatok Termeszettudomanyi Sorozat 8: 203-210.
HORVATH, GY. 1998: The investigation oI the small mammal Iauna oI the River Drava
plain region, based on the analysis oI barn owl (Tvto alba) pellets between 1995-
1997. Dunantuli Dolgozatok Termeszettudomanyi Sorozat 9: 475-488.
HORVATH, GY. 1999a: Ten years oI Barn owl (Tvto alba Scop., 1769) pellet analysis in
county Baranya. Allattani Kzlemenyek 84: 63-77.
HORVATH, GY. 2000a: Comparative analysis oI the small mammal Iauna oI the River
Drava plain region. I. Species richness, diversity and biomass based on the analysis
oI Barn owl Tvto alba (Scop., 1769) pellets. Tiscia 32: 47-54.
HORVATH, GY. 2000b: Landscape ecological assessment oI the small mammal Iauna oI
the Villany Hills, South Hungary, as inIerred Irom barn owl (Tvto alba) pellets.
HORVATH, GY., HAMBURGER, K. & SCHEEER, D. 2002: New data to the small mammal
Iauna oI the upper region Drava (Mammalia). Natura Somogyiensis 3: 111-130.
HORVATH, GY., MOLNAR, D. & NAGY, T. 2003: Small mammal community analysis Irom
Barn owl Tvto alba pellets, by patch analysis oI hunting territories.
Termeszetvedelmi Kzlemenyek 10: 111-130.
215 GVALICE SOVA
HORVATH, GY., MOLNAR, D., NEMETH, T. & CSETE, S. 2005: Landscape ecological analy-
sis oI barn owl pellet data Irom the Drava lowlands, Hungary. Natura Somogyiensis
7: 179-189.
HORVATH, GY., MOLNAR, D., NAGY, T., BAKSZA, I. & NEMETH, T. 2004: Study on nesting
parameters and Iood composition in Barn owls (Tvto alba) based on landscape pat-
tern analysis oI nesting places. Termeszetvedelmi Kzlemenyek 11: 491-499.
JANOSSY, D. 1986: Pleistocene Vertebrate Eaunas oI Hungary. Akademiai kiado,
Budapest, 208 pp.
KALIVODA, B. 1989: A baglyok szerepe a biologiai nvenyvedelemben. Diplomadolgozat,
GATE, Gdll, 11-19 pp.
KALIVODA, B. 1993: Kisemls Iaunisztikai es populaciodinamikai sszehasonlito vizs-
galatok Jasz-Nagykun-Szolnok megyeben gyngybagoly (Tvto alba) kpetek alapjan
(Vizsgalati modszerek). Tisicum 8: 9-30.
KALIVODA, B. 1994: A magyar bagoly-taplalkozasvizsgalati irodalom bibliograIiaja es
emlstani elemzese. Diplomadolgozat ELTE-TTK, Budapest, 168 pp.
KALIVODA, B. 2003: A Nemzeti Biodiverzitas-monitorozo Rendszer (NBmR) kisemls
mintavetelezesenek Iellvizsgalata. Krs-Maros Nemzeti Park Igazgatosaga,
Szarvas, 39 pp.
KORDOS, L. 1978: Changes in the holocene climate oI Hungary reIlected by the 'vole-
thermometer' method. Eldrajzi Kzlemenyek 1-3: 222-229.
KRYSTUEEK, B. 1985: Mali sesalci. Nasa rodna zemlja 4. Prirodoslovno drustvo
Slovenije, Ljubljana, 30 pp.
KRYSTUEEK, B. 1991: Sesalci Slovenije. Prirodoslovni muzej Slovenije, Ljubljana, 294 pp.
KRYSTUEEK, B. & JANzEKOVIC, E. (ed.) 1999: Kljuc za dolocanje vetencarjev Slovenije.
DZS, Lubljana, 544 pp.
LA PENA, N., BUTET, A., DELETTRE, Y., PAILLAT, G., MORANT, P., LE DU, L. & BUREL, E.
2003: Response oI the small mammal community to changes in western Erench agricul-
tural landscapes. Landscape Ecology 18: 265-278.
LOVE, R., WEBBEN, C., GLUE, D.E. & HARRIS, S. 2000: Changes in the Iood oI British
barn owls (Tvto alba) between 1974 and 1997. Mammal Review 30: 107-129.
MACHOLAN, M. 1996: Key to European house mice (Mus). Eolia Zoologica 45(3): 209-217.
MRZ, R. 1972: Gewll- und RupIungskunde. Akademie Verlag, Berlin, 398 pp.
MERDIC, S. & MERDIC, E. 1995: Usporedba ishrane sova kukuvije drijemavice, Tvto alba
Scop. 1769, i sove utine, Asio otus L. u kontinentalnoj Hrvatskoj. Troglodytes 8: 97-
100.
MIKUSKA, J. 1979: Ekologija ptica u Specijalnom zooloskom rezervatu "Kopacki rit" I.
Drugi Kongres Ekologa Jugoslavije, Zadar-Plitvice, pp. 1591-1597.
MIKUSKA, J. & VUKOVIC, S. 1975: Rasprostranjenje kukuvije drijemavice, Tvto alba, u
Baranji. Larus 26-28: 197.
MIKUSKA, J. & VUKOVIC, S. 1980: Kvalitativna i kvantitativna analiza ishrane kukuvije dri-
jemavice, Tvto alba Scop. 1769, u podrucju Baranje s posebnim osvrtom na raspros-
tranjenost sitnih sisavaca. Larus 31-32: 269-288.
MIKUSKA, J., PIVAR, G. & PANCIC, S. 1979: Analiza ishrane kukuvije drijemavice, Tvto
alba Scop. 1769 na podrucju Specijalnog zooloskog rezervata "Kopacki rit" i oko-
line s posebnim osvrtom na Iaunu sitnih sisavaca. Priroda Vojvodine 4: 45-46.
MIKUSKA, J., PANCIC, S. & PIVAR, G. 1986: Prilog poznavanju ishrane kukuvije drijemav-
ice, Tvto alba Scop. 1769, na podrucju istocne Slavonije, s posebnim osvrtom na
rasprostranjenost sitnih sisavaca. Larus 36-37: 77-88.
MIKUSKA, J., TVRTKOVIC, N. & DzUKIC, G. 1979: Sakupljanje i analiza gvalica ptica kao
jedna od vaznih metoda upoznavanja Iaune nasih sisara. Arhiv bioloskih nauka 29(3-
4): 157-160.
MITCHELL-JONES, A. J., AMORI, G., BOGDANOWICZ, W., KRYSTUEEK, B., REIJNDERS, P. J.
H., SPITZENBERGER, E., STUBBE, M., THISSEN, J. B. M., VOHRALIK, V. & ZIMA, J. 1999:
Atlas oI European Mammals. The Academic Press, London, 484 pp.
NIETHAMMER, J. & KRAPP, E. (ed.) 1978: Handbuch der Sugetiere Europas. Band 1.
Nagetiere I. - Akademische VerlagsgesellschaIt, Wiesbaden, 476 pp.
NIETHAMMER, J. & KRAPP, E. (ed.) 1982: Handbuch der Sugetiere Europas. Band 2/I.
Nagetiere II. - Akademische VerlagsgesellschaIt, Wiesbaden, 649 pp.
NIETHAMMER, J. & KRAPP, E. (ed.) 1990: Handbuch der Sugetiere Europas. Band 3/I.
InsektenIresser, Herrentiere. AULA-Verlag, Wiesbaden, 523 pp.
PODANI, J. 1993: SYN-TAX. Version 5.0. User's Guide. Scientia, Budapest, 104 pp.
PURGER, J. J. 1996: Small mammal Iauna oI the eastern part oI Boronka landscape pro-
tection area (county Somogy), as obtained by barn owl, Tyto alba (Scopoli, 1769)
pellet analysis. Somogyi Muzeumok Kzlemenyei 12: 299-302.
PURGER, J. J. 1997: Small mammal Iauna oI the surroundings oI the Iish ponds near
Csokonyavisonta (county Somogy) obtained by barn owl pellet analysis.
Termeszetvedelmi Kzlemenyek 5-6: 105-109.
PURGER, J. J. 1998: Small mammal Iauna oI the region oI Drava river in county Somogy
(Hungary), obtained by barn owl, Tvto alba (Scopoli, 1769) pellet analysis.
PURGER, J. J. 2002: Small mammal Iauna oI the region between Somogyszob, Hajmas
and Kalmancsa based on barn owl Tvto alba (Scopoli, 1769) pellet analysis. Natura
PURGER, J. J. 2004: Small mammal Iauna oI the region between Varaszlo, Somogysard,
Iharos and Cskly (county Somogy, Hungary), based on barn owl Tvto alba
(Scopoli, 1769) pellet analysis. Somogyi Muzeumok Kzlemenyei 16: 409-419.
PURGER, J. J. 2005: Small mammal Iauna oI Kaposvar and its surroundings (county
Somogy, Hungary), based on Barn Owl Tvto alba (Scopoli, 1769) pellet analysis. Eolia
Historico-naturales Musei Matrensis 29: 203-215.
SCHMIDT, E. 1967: Bagolykpet vizsgalatok. Magyar Madartani Intezet. Budapest, 137 pp.
TAYLOR, I. 1994: Barn Owls: predatory-prey relationships and conservation. Cambridge
University Press, Cambridge. 320 pp.
TOTHMERESZ, B. 1993: NuCoSa 1.0: Number Cruncher Ior Community Studies and other
Ecological Applications. Abstracta Botanica 17: 283-287.
TOTHMERESZ, B. 1996: NuCoSa: Programcsomag kzssegi szint botanikai, zoologiai
es kologiai vizsgalatokhoz. Scientia Kiado, Budapest, 84 pp.
TVRTKOVIC, N. 1979: Razlikovanje i odredivanje morIoloski slicnih vrsta podroda
Sylvaemus Ognev & Vorobiev 1923 (Rodentia, Mammalia). Rad JAZU 383: 155-186.
TVRTKOVIC, N. (ed.) 2006: Crvena knjiga sisavaca Hrvatske. Ministarstvo kulture,
Drzavni zavod za zastitu prirode, Republika Hrvatska, Zagreb. 127 pp.
217 GVALICE SOVA
TVRTKOVIC, N., DJULIC, B. & MRAKOVCIC, M. 1980: Distribution, species characters, and
variability oI the Southern water-shrew, Neomvs anomalus Cabrera, 1907
(Insectivora, Mammalia) in Croatia. Biosistematika 6(2): 187-201.
UJHELYI, P. 1989: A magyarorszagi vadonel emlsallatok hatarozoja (Kllemi es csont-
tani belyegek alapjan). A Magyar Madartani es Termeszetvedelmi Egyeslet (MME)
Knyvtara 1. Budapest, 185 pp.
WIJNANDTS, H. 1984: Ecological energetics oI the long-eared owl (Asio otus). Ardea 72:
1-92.
ZRENYI, M. 1990: A bagolykpetekbl varhato hazai emlsIajok hatarozokulcsa.
Babits Izetek 1. Babits Mihaly Mveldesi Kzpont, Szekszard, 34 pp.
YALDEN, D. W. 1977: The IdentiIication oI remains in Owl Pellets. An Occasional
Publication oI the Mammal Society No. 2. Reading, 8 pp.
YALDEN, D. W. & MORRIS, P. A. 1990: The Analysis oI Owl Pellets. An Occasional
Publication oI the Mammal Society No. 13. London, 24 pp.
web site:
HORVATH, GY. 1999b: Nemzeti Biodiverzitas-monitorozo Rendszer III. Projekt:
Magyarorszag elhelyei, Alprojekt: Kisemlsk monitorozasa bagolykpetek vizs-
galataval. Krnyezetvedelmi Miniszterium, Termeszetvedelmi Hivatal, Budapest.
(www.termeszetvedelem.hu/index.php?pgsub472).
Protokol za praenje populacija i zajednica
sitnih sisavaca na stanitima du Drave
GYZ HORVTH
1
, DARKO KOVAI
2
1
Odjel za ekologiju ivotinja, Institut za biologiju, Sveuilite u Peuhu, Ifjsg tja 6. H-7624 Pcs,
Maarska, e-mail: horvath@ttk.pte.hu
2
Jarnovieva 3, HR-10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: darko.kovacic@zg.t-com.hr
Raznolika stanita pored rijeke su pogodna za ivot sitnih sisavaca te se u gustom
biljnom pokrovu pored obale i na viim terenima mogu nai zajednice sitnih sisavaca
sastavljene uglavnom od raznih vrsta glodavaca (Rodentia) i rovica (Soricidae).
Zajednice sitnih sisavaca imaju veoma veliki znaaj u lancima ishrane u ekosustavima.
Promjene u strukturi i gustoi populacija nekih skupina i vrsta specijaliziranih za
odreena stanita dobri su indikatori promjena ekolokih imbenika kao to su:
degradacija, fragmentacija, urbanizacija, oneienje okolia.
Ekoloka istraivanja populacija i zajednica sitnih sisavaca na razliitim stanitima i
skupinama stanita, opis a osobito praenje promjena njihove strukture i sastava u vre-
menu i prostoru, veoma su vani za zatitu prirode.
Praenje stanja populacija sitnih sisavaca du rijeke Drave provodi se na umskim
stanitima razliitog tipa i strukture (ume vrba, topola, jasena, graba i hrasta). Variranja
razine vode neposredno uz rijeku u poplavnim umama, odnosno variranja razine
podzemnih voda na mjestima udaljenijim od rijeke, negativno djeluju na procese kolo-
nizacije - rekolonizacije sitnih sisavaca. Pokazan je takoer negativni utjecaj
nepravilnog gospodarenja preostalim umama. Unato openito prihvaene potrebe ou-
vanja bioraznolikosti umskih ekosustava, sjea i potpuno iskoritavanje su na mnogim
mjestima jo uvijek glavni naini gospodarenja. Dosadanja istraivanja pokazala su da
gospodarenje umama ima negativan utjecaj na neke vrste sitnih sisavaca dok na druge
moe djelovati neutralno ili pozitivno (na pr. LAURANCE 1990; DE MAYNADIER & HUNTER
1995; DUGUAY et al. 2000; PAYER & HARRISON 2000; DE BELLEFEUILLE et al. 2001). Sitni
sisavci, npr. mievi i voluharice potencijalni su indikatori gospodarenja umama koje se
zasniva na principima zatite prirode. Za njih je, neovisno od negativnih utjecaja gospo-
darenja umama, karakteristina veoma velika dinamika promjena brojnosti populacija.
Zbog toga je za utvrivanje negativnih utjecaja i trenda promjena potreban dui period
(PEARCE & VENIER 2005). Promjene nastale u umama umjerenog pojasa (sjea drvea,
potpuno iskoritavanje, na taj nain nastala fragmentacija, ponovna sadnja ili spontano
poumljavanje) mogu se pokazati praenjem populacija sitnih sisavaca (npr. CAREY &
HARRINGTON 2001). Populacije su im detaljno prouene, imaju kratko razdoblje izmjene
GYZ HORVTH, DARKO KOVAI 220
(turnover), mogue je pratiti raspored migracija te su stoga pogodni za istraivanje
utjecaja ruba (edge effect) u fragmentima razliitih stanita (pr. HANSSON 1998,
NICKEL et al. 2003; MANSON et al. 1999).
Za praenje promjena lokalnih populacija pogodna je metoda hvatanje-obiljeavanje-
ponovno hvatanje (capture-mark-recapture=CMR). Na osnovi prethodno navedenoga,
najvaniji su ciljevi monitoringa sitnih sisavaca hvatanjem klopkama: utvrivanje
prisutnosti vrsta kao i praenje vremenskih promjena populacija u vremenu na
odreenom prostoru.
2. Ranija istraivanja
2.1 Monitoring u Maarskoj i u Hrvatskoj
Maarski Nacionalni Sistem Monitoringa (NBmR) u svom programu ima istraivanja
sitnih sisavaca metodom lova pomou klopki na razliitim stanitima (npr. CSORBA &
PECSENYE 1997; HORVTH 2001; HORVTH & LANSZKI 2000; GUBNYI et al. 2001;
KALMR & HORVTH 2002). Ova istraivanja provode se u veem obimu, sakuplja se
vea koliina podataka radi upoznavanja dinamike populacija sitnih sisavaca. U
Maarskoj i u susjednim zemljama jo uvijek ima malo radova o usporednim
istraivanjima zajednica sitnih sisavaca s razliitih stanita. Mali broj istraivanja
provedeno je metodom lova klopkama, na dovoljno velikom uzorku, pogodnom za sta-
tistike analize (npr. HORVTH & LANSZKI 2000; HORVTH 2001).
U Maarskoj je u 2000. godini poeo proces biomonitoringa du Drave, u okviru
kojeg se provodi program istraivanja populacija i zajednica sitnih sisavaca sa ciljem
utvrivanja utjecaja promjena razine vode u rijeci na dinamiku populacija i zajednica
sitnih sisavaca u poplavnoj zoni. Potrebno je utvrditi na koji nain variranje razine vode
tijekom dueg razdoblja djeluje na raznolikost zajednica, na prostornu raspodjelu vrsta
(HORVTH et al. 2005, 2006). Praenje populacija i zajednica sitnih sisavaca u gornjem
toku Drave provodi se u zadnjih sedam godina. Prvo mjesto uzorkovanja je u pokrajini
Somogy, u mjestu Vzvr, u vrbovo-topolovoj umi (Salici-Populetum) pored Drave.
Drugo mjesto uzorkovanja je uma Lankci koja se nalazi izmeu naselja Gyknyes,
Csurg i Berzence. Hvatanje sitnih sisavaca klopkama obavljano je u ovoj strogo
zatienoj nizinskoj umi johe (Paridi quadrifoliae-Alnetum) kao i na oblinjem
podruju koje je nakon to je posjeena uma preputeno spontanoj sukcesiji.
U Hrvatskoj su populacije sitnih sisavaca istraivane u umskim ekosustavima nizin-
skih rijeka: u podruju Drave, odnosno njene pritoke Karaice (VRANE 1972), te
detaljnije u porjeju rijeke Save (KOVAI 1988; MARGALETI 2004). Zasebno su
istraivane stepske vrste (Mus spicilegus, Cricetus cricetus) u dolini rijeke Drave
(KOVAI, neobjavljeno). Dosadanja istraivanja nisu imala karakter monitoringa.
Sustavni monitoring tek treba ustrojiti u Hrvatskoj i to za potrebe zatite prirode, javno-
zdravstvene politike i za potrebe poljoprivrede i umarstva.
Ciljevi ovih istraivanja su: usporediti zajednice sitnih sisavaca s razliitih mjesta
uzorkovanja, utvrditi gustou populacija pojedinih svojti na stanitima izloenim utjeca-
jima variranja razine vode te utvrditi indikatorske vrijednosti sitnih sisavaca.
2.2 Objekti istraivanja (vrste, populacije, zajednice)
Program istraivanja metodom lovljenja klopkama odnosi se na izravno uzorkovanje
predstavnika reda Insectivora, porodice rovki (Soricidae) i est potencijalnih vrsta (u
zagradi je kod vrste)
221 SITNI SISAVCI
umska rovka, Sorex araneus [SAR]
Mala rovka, Sorex minutus [SMI]
Vodena rovka, Neomys fodiens [NFO] - potencijalno ugroena (NT) u Hrvatskoj
Movarna rovka, Neomys anomalus [NAN] - potencijalno ugroena (NT) u Hrvatskoj
Poljska rovka Crocidura suaveolens [CSU]
Dvobojna rovka, Crocidura leucodon [CLE].
Sve navedene vrste zatiene su u Maarskoj. Nalaze se i na listi Bernske konvencije
(1994) III, a dvije vrste Neomys su na listi ugroenih vrsta CORINE (1991).
Iz reda glodavaca (Rodentia) mnoge vrste iz porodica mieva (Muridae) mogu biti
predmet praenja:
Hrak Cricetus cricetus [CCR]- potencijalno ugroena vrsta (NT) u Hrvatskoj
Ria voluharica Clethrionomys glareolus [CGL]
Podzemni voluhari Microtus subterraneus [MSU]
Poljska voluharica Microtus arvalis [MAR]
Livadna voluharica Microtus agrestis [MAG].
Livadna voluharica zatiena je u Maarskoj, na crvenoj je listi te praenje ove vrste
ima osobitu vanost.
Poljski mi Apodemus sylvaticus [ASY]
umski mi Apodemus flavicollis [AFL]
Stepski mi Apodemus uralensis [AUR]
Prugasti poljski mi Apodemus agrarius [AAG]
Kuni takor Rattus rattus [RRA]
takor selac Rattus norvegicus [RNO]
Patuljasti mi, Micromys minutus [MMI] - potencijalno ugroen (NT) u Hrvatskoj
Mi humka Mus spicilegus [MSP] - potencijalno ugroen (NT) u Hrvatskoj
Istoni kuni mi Mus musculus [MMU].
U Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske (ANTOLI et al. 2006), meu potencijalno
ugroenim vrstama u Hrvatskoj (NT) navedeni su hrak Cricetus cricetus i mi humka
Mus spicilegus, vrste koje svoj areal u Hrvatskoj imaju u dolini rijeke Drave. Njihova
rasprostranjenost samo je djelomino utvrena, a monitoring je neophodan kao osnova
za zatitu. Vana injenica je da se kod praenja stanja sitnih sisavaca metodom
lovljenja klopkama pored podataka o njihovoj rasprostranjenosti kao indikatorske vri-
jednosti koriste podaci o promjenama veliina populacija i sastava zajednica u vremenu
i prostoru.
U Maarskoj su zatieni svi predstavnici porodice Myoxidae, a nalaze se na listi
Bernske konvencije (1994) III. Tijekom lovljenje klopkama pored Drave moe se oeki-
vati prisustvo dviju vrsta:
Sivi puh Glis glis [GGL] - pripada kategoriji najmanje zabrinjavajuih (LC) vrsta za
koje ne postoji opasnost od izumiranja u Hrvatskoj
Puh oraar Muscardinus avellanarius [MAV] - potencijalno ugroen (NT) u Hrvatskoj
Ovisno o uvjetima na terenu i pitanjima na koje traimo odgovor, predlaemo da klop-
ke (Slika 1.) budu postavljene na jedan od sljedeih naina:
I. metoda postavljanja klopki na kvadratu optimalne veliina 1ha, broj klopki je 11x11
ili 9x9. U tom sluaju razmak imeu klopki je 10 m, odnosno 12,5 m. Ovu metodu prim-
jenjujemo kad god je to mogue, ukoliko uvjeti na terenu ne dozvoljavaju uzorkovanje
na povrini od 1ha, primjenjujemo manji kvadrat, povrine najmanje 50x50 m. Tada e
udaljenost izmeu klopki biti oko 5 m.
II. metodu transekta (line transect) preporuujemo ukoliko je nemogue uzorkovanje na
kvadratnoj plohi. Na primjer, du gradijenta ili za analizu utjecaja ruba stanita 21 klopku
postavljamo na razmacima od 10 m; tako lovljenje obavljamo na transektu duine 200 m.
U klopke kao mamac stavljamo slaninu, itarice izmijeane s ekstraktom anisa i biljnih
ulja. Pri svakom uzorkovanju u klopke treba staviti isti mamac.
AAG: Kod vrste (Apodemus agrarius) (vidi listu vrsta)
UZRAST - 1: odrasle, spolno zrele jedinke (adultus); 2: mlade (juvenilis) jedinke
SPOL - 1: mujak; 2: enka
enka - G: gravidna, L: u fazi laktacije
V: Kod koji oznaava ponovno hvatanje, stavlja se ispred oznake uhvaene jedinke
Uhvaene ivotinje obiljeavamo tetoviranjem prstiju to je prihvatljivo sa stanovita
zatite ivotinja, zatite prirode i u skladu je s etikim normama. Ova metoda omogua-
va jedinstveno obiljeavanje jedinki i njihovo tono odreivanje pri ponovnom hvatan-
ju. Pri tome se biljei masa ivotinje (Slika 2.), spol (kod enki jesu li gravidne ili u fazi
laktacije), uzrast, broj klopke i jedinstveni kod (Slika 3.). Prilikom pregleda klopki
podatke biljeimo u dnevnik terenskog rada u kojem redoslijed polja za upisivanje treba
biti isti, to olakava unoenje podataka (Tablica 1.).
Tablica 1.: Podaci koje treba zabiljeiti na terenu tijekom uzorkovanja
223 SITNI SISAVCI
Slika 1.: Klopka ivolovka za hvatanje sitnih sisavaca metodom
Hvatanje-Obiljeavanje-Ponovno hvatanje (Foto: Gyz Horvth)
Slika 2.: Mjerenje mase uhvaene ivotinje stavljene u platnenu vreicu. Na terenu treba
biljeiti podatke: broj klopke, vrstu, spol, uzrast, jedinstveni kod i masu jedinke
(Foto: Gyz Horvth)
Slika 3.: Prilikom provjeravanja klopki, nakon odreivanja vrste, potrebno je odrediti uzrast
i spol uhvaene jedinke. (Na slici: stepski mi Apodemus uralensis) (Foto: Gyz Horvth)
Slika 4.: Klopke treba provjeravati dvaput na dan u umi, a na otvorenom terenu triput
na dan. Na slici je podzemni voluhari Microtus subterraneus naen u klopci prilikom
jutarnjeg provjeravanja (Foto: Gyz Horvth)
225 SITNI SISAVCI
U okviru programa predvieno je uzorkovanje na obje strane Drave, u poplavnoj umi
vrba i topola i u hrastovo-grabovoj umi izvan dohvata poplava. Planirano je uzorko-
vanje na ukupno etiri mjesta koja bi trebala biti to je mogue slinija, a kako bi bilo
mogue usporeivanje. Uzorkovanje treba provoditi na plohi iste veliine (1 ha). Pri obi-
lasku terena potrebno je napraviti shematski prikaz mjesta uzorkovanja te odrediti geoko-
ordinate (GPS).
Jedno razdoblje lovljenja klopkama traje pet noi. Za odreivane veliine populacije
potrebni su podaci dobiveni najmanje tijekom etiri noi no bolje rezutate analiza dobi-
vamo obradom podataka iz lovljenja tijekom pet noi (POLLOCK et al. 1990).
Kod uzorkovanja ljeti u umi, klopke su aktivne tijekom dana i noi te je obavezno
provjeravati ih u jutarnjim i veernjim satima (Slika 4.). U razdoblju od pet dana klop-
ke treba provjeravati devet puta.
Na oznaenim mjestima pored Drave predlaemo lovljenje klopkama u tri razdoblja:
u lipnju, srpnju i kolovozu po pet dana
6. Osnovni podaci, istraivani parametri
Osnovni podaci koje dobivamo metodom hvatanje-obiljeavanje-ponovno hvatanje
("capture-mark-recapture"=CMR) su:
1. broj ulova (number of captures);
2. broj ponovnih ulova (number of recaptures);
3. broj ulovaljenih jedinki (obiljeene jedinke + neobiljeene, uginule jedinke) (num-
ber of individuals);
Sva tri osnovna podatka iz razliitih intervala (dan, mjesec, godina) tijekom daljih
analiza mogue je sabirati.
Bioloki imbenici:
- masa ulovljenih sitnih sisavaca (g);
- omjer spolova (mujak/enka);
- mujaci i enke su u stanju spolne aktivnosti /nisu;
- enke su u gravidnom stanju, u fazi laktacije;
- procjena pokrovnosti vegetacije na podruju uzorkovanja;
- promjene stanja stanita;
- naini gospodarenja umama.
7.1. Analize na razini populacije
7.1.1. Populacijski indeksi
Indeks abundancije raunat na 100 noi uzorkovanja:
Pored toga to se uzorkovanje provodi na razliitim mjestima, mogu se javiti razlike u
trajanju razdoblja (etiri ili pet noi) kao i u broju upotrebljavanih klopki. Kako bi se
mogli usporediti osnovni podaci s razliitih mjesta uzorkovanja, predlaemo da se stan-
dardiziraju.
Indeks abundancije (I) izraunavamo po formuli:
gdje je n broj uhvaenih ivotinja u danom razdoblju, P broj noi uzorkovanja (pl.
BUSCH et al. 1997, HEROLDOV et. al. 2006).
Minimalan broj jedinki (minimum number alive = MNA)
Podatke dobivene lovljenjem klopkama u pojedinim razdobljima unosimo u bazu
podataka (Excel ili Access) po metodi biljeenja Manly-Parr gdje posebno biljeimo
jedinke prvi put uhvaene (x
i
), ponovno uhvaene (y
i
) te jedinke koje nisu ponovno
uhvaene, premda su prisutne u populaciji, t
j
. uhvaene tijekom prijanjeg ili kasnijeg
uzorkovanja (z
i
). Zbirom ova tri podatka dobivamo jedan od najvanijih sekundarnih
populacijskih indeksa: minimalan poznat broj jedinki (PETRUSEWICZ & ANDRZEJEWSKI
1962; KREBS 1966; BOONSTRA & KREBS 1978). Na osnovi ovih sekundarnih podataka
moemo pratiti promjene veliine populacija to nije procjena nego postupak primjenljiv
za odreivanje trendova.
7.1.2. Veliina populacije i postupak procjene preivljavanja
Postupak procjene veliine populacije zatvorenim modelom:
U sluaju da je na godinjoj razini obavljeno manje uzorkovanja i to ne tijekom tri uza-
stopna mjeseca, tada predlaemo primjenu procjene pomou zatvorenog modela.
Osnovna pretpostavka na kojoj se zasniva zatvoreni model je da izmeu dvaju uzorko-
vanja u populaciji nije bilo raanja, uginua, iseljavanja ili useljavanja niti je izgubljeno
obiljeavanje na jedinkama. Ovaj model uglavnom se primjenjuje za kratkotrajna
istraivanja. Modeli se razlikuju po nainu izraunavanja vjerojatnosti ulova. Utvrena
su tri izvora razlika vjerojatnosti ulova: (1) heterogenost; (2) utjecaj klopke; (3) razlike
u vremenu lovljenja klopkama (npr. vjerojatnost ulova u i-tom danu se razlikuje od
vjerojatnosti ulova u j-tom danu).
Na osnovi prethodno navedenoga, populacije se tijekom razdoblja od pet dana dok
traje uzorkovanje smatraju zatvorenim modelom. Procjena veliine populacije po ovom
modelu je najpogodnija uporabom programa MARK (COOCH & WHITE 1998). Ovaj soft-
ver, primjenljiv kod testiranja vjerojatnosti ulova i preivljavanja populacija sadri
ugraen program CAPTURE ranije usavren radi procjene veliine populacije i procjenu
gustoe. U okviru ovog programa moe se primijeniti vie metoda procjene veliine
populacija koje uzimaju u obzir sljedee imbenike:
227 SITNI SISAVCI
- stalnost vjerojatnosti ulova ili promjene u vremenu;
- reakcije jedinki na hvatanje (odgovor u ponaanju);
- vjerojatnost hvatanja ovisi o pojedinim osobitostima jedinki (heterogenost).
Postupak procjene veliine populacije i vjerojatnost preivljavanja "otvorenim modelom"
S obzirom da se nekoliko uzorkovanja provodi u razliitim razdobljima tijekom
godine, veina radova o hvatanju - ponovnom hvatanju (CR) podrazumijeva da se pri
tome u populacijama mijenja broj jedinki (roenje, uginue, naseljavanje, iseljavanje).
Populacija se tijekom cijelog razdoblja uzorkovanja smatra otvorenim sustavom te je za
procjenu njene veliine i vjerojatnost preivljavanja najpogodnija metoda Cormack-
Jolly-Seber (CJS) (JOLLY 1965; SEBER 1965; CORMACK 1973).
Osnovni model, kao i njegovi promijenjeni oblici, zasniva se na sljedeim pret-
postavkama:
1. Prilikom svakog i-tog uzorkovanja (i = 1, 2, , k) vjerojatnost hvatanja jedinki
prisutnih u populaciji (p
i
) nepromijenjena je.
2. Vjerojatnost preivljavanja jedinki prisutnih u populaciji izmeu i-tog i i+1-tog
uzorkovanja nepromijenjena je (i = 1, 2, , k-1).
3. Obiljeenost jedinki nije izbrisana; istraivai koji provode uzorkovanje ih nisu pre-
vidjeli.
4. Uzorkovanje traje kratko, jedinke odmah bivaju putene.
Program JOLLY zasniva se na navedenim pretpostavkama (HINES 1988) na kojima
gradi razliite modele (POLLOCK et al. 1990) na temelju kojih vri izraunavanja. Podaci
sakupljeni na osnovi ovog rada omoguuju upotrebu etiri modela od kojih je prvi ujed-
no i najkompliciraniji, potpun, CJS model (A) u kojem se vjerojatnost ulova (p
i
) i vjero-
jatnost preivljavanja (F
i
) mijenjaju s razdobljima uzorkovanja. Ostali modeli su reduci-
rani: B-model pretpostavlja promjenu vjerojatnosti preivljavanja (F
i
), ali neprom-
jenljivu vjerojatnost ulova; C-model pretpostavlja nepromjenljivu vjerojatnost preivlja-
vanja (F
i
), ali se vjerojatnost ulova mijenja po razdobljima (p
i
); D-model se zasniva na
pretpostavci da su konstantne vjerojatnost preivljavanja i ulova (F, p).
Statistiki podaci JOLLY programa:
m
i
= (marked) broj uhvaenih obiljeenih jedinki u i-tom uzorku (i = 1, , k);
u
i
= (unmarked) broj uhvaenih neobiljeenih jedinki u i-tom uzorku (i = 1, , k);
n
i
= mi + ui, ukupan broj uhvaenih jedinki u i-tom uzorku (i = 1, , k);
R
i
= dio od ni koji u i-tom uzorku predstavlja broj putenih jedinki (i = 1,.. , k-1);
r
i
= (released) dio Ri, koji u kasnijim uzorkovanjima barem jednom bude ponovno
uhvaen (i = 1, , k-1);
z
i
= broj jedinki koje nisu uhvaene u i-tom uzorku, a uhvaene su tijekom prijanjeg
i kasnijeg uzorkovanja (1 = 2, , k-1).
Na temelju navedenih injenica, procijenjeni parametri populacija su sljedei:
M
i
= broj obiljeenih jedinki (ako je Mi = 0, i = 1, k) u populaciji u i-tom uzorku
N
i
= ukupan broj jedinki u populaciji u i-tom uzorku (i = 1, , k);
B
i
= ukupan broj jedinki koje su dospjele u populaciju nakon i-tog uzorkovanja
(roenjem, useljavanjem) i u vrijeme i+1-tog uzorkovanja bile su meu preivjelim
jedinkama (i = 1, , k-1);
F
i
= vjerojatnost preivljavanja svih jedinki izmeu i-tog i i+1-tog uzorkovanja (i = 1, , k-1);
p
i
= vjerojatnost hvatanja svih jedinki tijekom i-tog uzorkovanja (i = 1, , k)
(POLLOCK et al. 1990).
7.1.3. Vrednovanje promjena omjera spolova
Omjer enki/mujaka za pojedino razdoblje dajemo na temelju uzorkovanja od pet
noi. Podatke za vie mjeseci prikazujemo na logaritamskoj skali.
7.1.4. Praenje izmjena unutar populacije (turnover)
Izmjenu unutar populacija izraunavamo po formuli (ODUM 1959; PETRUSEWICZ 1975;
BRINER et al. 2005):
Ova formula je isprva koritena za opisivanje promjena udjela biomase za odreeno
vrijeme. Indeks izmjene pokazuje ritam izmjene jedinki na temelju podataka o ulovu -
ponovnom ulovu, dobivenih tijekom praenja.
g
(T)
- broj jedinki u populaciji u vremenu T;
N -prosjean broj jedinki u razdoblju izmeu dvaju uzorkovanja.
Ako se ne dogaa izmjena, vrijednost indeksa je 1, ako se izmijeni cijela populacija
vrijednost indexa je 2. Izmjenu u postotnom obliku izraava formula:
Ukoliko ne moemo dati procjenu broja jedinki koje su dospjele u populaciju
(roenje/useljavanje) od vremena posljednjeg uzorkovanja, niti prije slijedeeg uzorko-
vanja (uginue/iseljavanje), indeks izmjene ima minimalnu vrijednost.
7.1.5. Vrednovanje na razini populacija, u duem razdoblju (long term)
- utvrivanje ovisnosti izmeu demografskih promjena u populaciji i
gospodarenja/promjena okolinih imbenika;
- promjene veliina populacija u vremenu i prostoru u usporedbi s istraivanim
podrujima;
- izmjene u okviru populacije na pojedinim stanitima ovisno o promjenama imbenika.
7.2. Analize na razini zajednice
7.2.1. Uestalost vrsta, relativna uestalost, poredak vrsta
Relativna uestalost je najjednostavniji sekundarni podatak najee koriten prilikom
analiza na razini zajednica. Izraava se kao vrijednost u postotcima i moe se usporedi-
ti sa poretkom dominantnih vrsta:
gdje je ni broj jedinki i-te vrste u danom razdoblju uzorkovanja.
Relativnu uestalost dajemo za pojedina mjesta uzorkovanja.
Vrijednosti uestalosti u pojedinim zajednicama mogu se usporediti sa vrijednostima
rang-korelacija (npr. Spearmanova rang-korelacija) (ZAR 1996).
229 SITNI SISAVCI
7.2.2. imbenici vezani za zajednice
Raznolikost zajednice izraunata za pojedina razdoblja po formuli Shannon-Wiener:
Kvadratna vrijednost diverziteta po formuli Simpsona:
gdje je:
p
i
- udio jedinki i-te vrste u uzorku;
S - broj vrsta;
Simpsonov indeks je osjetljiv na razlike veliina populacija pojedinih vrsta, a manje
na ukupan broj vrsta u zajednici. Zbog toga je primjenjiv za opisivanje zajednica sitnih
sisavaca u kojima se broj vrsta skoro ne mijenja, ali su znatne razlike u veliini popu-
lacija pojedinih vrsta (ADAMCZKEWSKA-ANDRZEJEWSKA et. al. 1979). Reciprona vrijed-
nost Simpsonovog indeksa (1/D) se koristi radi oiglednijeg izraza razlika izmeu
diverziteta u pojedinim zajednicama (MAGURRAN 1988, HEROLDOV et. al. 2006).
Usporedno s izraunavanjem diverziteta po Shannonu, moe se odrediti ujednaenost
vrsta:
gdje je H - diverzitet uzorka, S - broj vrsta (PIELOU 1975). Vrijednosti diverziteta po
Shannonu za razdoblje uzorkovanja treba usporediti sa nekom od statistikih metoda (t-
test) kao i s nekom od raspodjela diverziteta npr. Rnyi i RTS-divezitet (TTHMRSZ
1997). Heterogenost unutar zajednica i odnose dominantnosti prikazujemo pomou
krivulja dominancije-diverziteta, vrste-abundancija. Za izraunavanja koristimo pro-
grame DivOrd 1.60 i NuCoSa 1.05 (TTHMRSZ 1993, 1994, 1996).
Na podruju praenja uslijed promjena na stanitu moe doi do promjena sastava
zajednica. Izmjene vrsta unutar zajednica mogu se analizirati pomou razliitih indeksa
slinosti (npr. Sorensen, Baroni-Urbani-Buser).
Izmjenu vrsta u razliitim razdobljima analiziramo na temelju prostornog rasporeda
vrsta (prisustvo/odsustvo na mjestima lovljenja klopkama), pomou McNemarovog testa
(ZAR 1996):
gdje je:
AP: broj kvadrata (mjesta postavljanja klopki i okolica) na kojima je promatrana vrsta
bila odsutna u prvom razdoblju, a bila je prisutna u sljedeem razdoblju
PA: broj kvadrata na kojima je dana vrsta bila prisutna u prvom razdoblju, a odsutna u
sljedeem razdoblju
7.2.3. Odreivanje karakteristinih / indikatorskih vrsta unutar zajednica
Ukoliko na pojedinim mjestima uzorkovanja ulovimo malo vrsta, ekoloki imbenici
zajednica ne mogu biti izraeni statistikim izraunavanjima zbog malog broja podata-
ka. U tom sluaju za istraivano stanite odreujemo indikatorske vrijednosti karakter-
istinih vrsta. Pogodna je IndVal - metoda (Indicator value), relativno novi statistiki
postupak za analizu indikatorskih vrsta ili karakteristinih vrsta u okviru jedne zajednice
(DUFRENE & LEGENDRE 1997). Na temelju rezultata dobivenih IndVal 2.0 programom
moemo donositi zakljuke o povezanosti izmeu sitnih sisavaca i karakteristika
izabranih mikrostanita, odnosno stanita.
Kod izraunavanja indikatorskih vrijednosti odreujemo i karakteristine vrste zajed-
nica, odnosno mogu se odrediti vrste koje su signifikantni indikatori pojedinih stanita
ili skupine stanita:
Gdje je:
Aij - specifinost;
Nij - prosjean broj jedinki i-te vrste na j-tom stanitu (tipu stanita);
Nj - zbir prosjenih brojeva jedinki i-te vrste na svim stanitima (tipovima stanita);
Bij - mjera fideliteta;
N(traps)ij - broj redova klopki u j-toj skupini, gdje je i-ta vrsta bila prisutna;
N(sites)i - ukupan broj redova klopki u j-toj skupini.
Program IndVal izraunava i random vrijednosti te daje razinu signifikantnosti za
indikatorske vrijednosti. Prije nego to primijenimo metodu IndVal, trebalo bi sve tipove
stanita analizirati Multi-Variance statistikom metodom i odrediti kod za svako stanite.
Odreivanje slinosti stanita mogue je primjenom binarnih i kvantitativnih analiza (na
temelju sastava vrsta i pokrovnih vrijednosti). Kvantitativni indeksi uzimaju u obzir i
vrijednosti mase za svaku vrstu. U sluaju sitnih sisavaca najpogodniji je Bray-Curtis
kvantitativni indeks na temelju kojeg obavljamo cluster-analizu. Metodom hijerarhijske
cluster-analize dobivamo strukturu slinosti, a preporuujemo koritenje UPGMA kao
fuzionog metoda (TTHMRSZ 1993, 1996; PODANI 1997).
8.1. Postavljena pitanja
- U kojem odnosu se pokazuju Rodentia i Insectivora rodovi, odnosno pripadajue
svojte na razliitim mjestima uzorkovanja?
- Na temelju viegodinjeg niza podataka kakav trend pokazuju promjene u pojavlji-
vanju vrsta i rodova Rodentia i Insectivora?
- Mijenja li se sastav zajednica sitnih sisavaca, moe li se registrirati smjena vrsta?
- Moe li se pokazati meuovisnost frekvencije pojavljivanja vrsta i eventualne
promjene u stanitu?
- Kako se mijenja brojnost pojedinih populacija u vremenu?
231 SITNI SISAVCI
- Postoje li razlike izmeu pojedinih populacija u trendu promjene brojnosti?
- Kakva je raznolikost zajednica sitnih sisavaca na stanitima na mjestima uzorko-
vanja pored Drave?
- U kojem se omjeru pojavljuju u zajednici populacije pojedinih vrsta?
- Na temelju hvatanja-obiljeavanja-ponovnog hvatanja kakav se trend moe pokaza-
ti u promjenama odnosa pojedinih populacija?
- Koje dijelove stanita "preferiraju" pojedine populacije, moe li se pokazati prostor-
na segregacija populacija?
- Imaju li promjene obiljeja vegetacije utjecaja na prostorni raspored populacija?
- Imaju li promjene obiljeja vegetacije utjecaja na vrijednosti uestalosti vrsta u
zajednicama sitnih sisavaca?
- Odraavaju li sitni sisavci razlike, odnosno promjene staninih imbenika?
8.2. Konkretni zadaci pri praenju sitnih sisavaca
8.2.1 Praenje na razini populacija
- Odreivanje veliine i gustoe populacija (populacijski indexi), odnosno praenje
promjena gustoe u vremenu.
- Procjena veliine populacija na temelju zatvorenog modela, uporabom najnovije
verzije softver-programa usavrenog za ove ciljeve.
- Istraivanje prostornog rasporeda populacija.
- Analiza prostornog rasporeda jedinki i njihovih kretanja na temelju rezultata
lovljenja klopkama.
- Usporedba relativne abundancije pojedinih vrsta na oznaenim mjestima uzorko-
vanja sa obje strane Drave, u Maarskoj i u Hrvatskoj; statistike analize podataka.
8.2.2 Praenje na razini zajednica
- Odreivanje raznolikosti zajednica sitnih sisavaca, analiza vrijednosti uestalosti
pojedinih vrsta u zajednicama na oznaenim mjestima uzorkovanja paralelno s obje
strane Drave.
- Uspostavljanje redoslijeda dominancije vrsta i njihovo usporeivanje.
- Odreivanje udjela Soricidae i Rodentia i promjena u vremenu.
- Odreivanje karakteristinih - indikatorskih vrsta na temelju strukture biljnog pokro-
va u kojem je provedeno lovljenje klopkama.
- Usporedba indikatorskih vrijednosti vrsta / zajednica na maarskoj i na hrvatskoj
strani Drave.
Predvieno je uzorkovanje na etiri mjesta u trajanju od pet noi po razdoblju
(mjesec). Za ostvarivanje je potrebno est dana.
Za istovremeno uzorkovanje na dva mjesta pored Drave potrebne su dvije skupine od
po etiri do pet osoba.
Strunjaci: potrebna su dva strunjaka, po jedan u svakoj skupini koja provodi uzorko-
vanje.
Raspodjela poslova: dvije skupine rade istovremeno na dva mjesta uzorkovanja: I.
skupina u poplavnoj umi; II. skupina u umi jasena i brijesta.
Klopke: potrebno je 200-250 klopki po mjestu uzorkovanja, ukupno 400-500 klopki.
Potrebno vrijeme: predloeno je uzorkovanje u tri razliita razdoblja (mjeseca) po est
dana, to iznosi 18 dana po skupini, ukupno 36 dana. Provjeravanje klopki zahtjeva 2-3
sata, to po jednom razdoblju za devet kontrola iznosi 27 sati po uzorkovanju. Za
provoenje neprekidnog uzorkovanja tijekom pet noi, potrebno je pronai smjetaj u
blizini mjesta uzorkovanja. Trokovi putovanja ovise o blizini smjetaja.
Unoenje podataka zahtijeva deset sati rada na godinu.
Analiza podataka, sastavljanje izvjea zahtijeva pet dana na godinu.
10. Literatura
ADAMCZEWSKA-ANDRZEJEWSKA, K., BUJALSKA, G. & MACKIN-ROGALSKA, R. 1979: The
Differentiation and Spatial Distribution of a Rodent Community in Agrocenosis.
Polonaise des Sciences 27 (9): 731-737.
ANTOLOVI, J., FLAJMAN, E., FRKOVI, A., GRGUREV, M., GRUBEI, M., HAMIDOVI, D.,
HOLCER, D., PAVLINI, I., TVRTKOVI, N. & VUKOVI, M. 2006: Crvena knjiga sisava-
ca Hrvatske. Ministarstvo kulture, Dravni Zavod za zatitu prirode, Republika
Hrvatska.
BOONSTRA, R. & KREBS, C. J. 1978: Pitfall trapping of Microtus townsendii. Journal of
Mammalogy 59(1): 136-148.
BRINER, T., NENTWIG, W. & AIROLDI, J. P. 2005: Habitat quality of wildflower strips for
common voles (Microtus arvalis) and its relevance for agriculture. Agriculture,
Ecosystems and Environments 105: 173-179.
BUSCH, M., ALVAREZ, M. R., CITTADINO, E. A. & KRAVETZ, F. O. 1997: Habitat selection
and interspecific competition in pampean agroecosystems. Mammalia 2: 167-184.
CAREY, A. B. & HARRINGTON, C. A. 2001: Small mammals in young forests: implications
for managment for sustainability. Forest Ecology and Managment 154: 289-309.
CORMACK, R. M. 1964: Estimates of survival from the sighting of marked animals.
Biometrika 51: 429-438.
CSORBA, G. & PECSENYE, K. 1997: A Nemzeti Biodiverzits-monitoroz Rendszer X.
Emlsk s a genetikai sokflesg monitorozsa. Magyar Termszettudomny
Mzeum, Budapest 47 pp.
DE BELLEFEUILLE, S., BE LANGER, L., HUOT, J. & CIMON, A. 2001: Clear-cutting and
regeneration practices in Quebec boreal balsam forest: effects on snowshoe hare.
Canadian Journal of Forest Research 31: 41-51.
DE MAYNADIER, P. G. & HUNTER JR., M. L., 1995: The relationship between forest man-
agement and amphibian ecology: a review of the North American literature.
Environmental Review 3: 230-261.
DUFRENE, M. & LEGENDRE, P. 1997: Species assemblages and indicator species: the need
for a flexible asymmetrical approach. Ecological Monographs 67: 345-366.
DUGUAY, J. P., WOOD, P. B. & MILLER, G. W. 2000: Effects of timber harvests on inver-
tebrate biomass and avian nest success. Wildlife Society Bulletin 28: 1123-1131.
GUBNYI, A., KALMR, S. & HORVTH, GY. 2001: Kisemlsk cnolgiai vizsglata a
Fert-Hansg Nemzeti Park terletn. Magyar Aprvad Kzlemnyek 6: 353-362.
HANSSON, L. 1998: Local hot spots and their edge effects: small mammals in oak-hazel
woodland. Oikos 81: 55-62.
233 SITNI SISAVCI
HEROLDOV, M., BRYJA, J., ZEJDA , J. & TKADLEC, E. 2007: Structure and diversity of
small mammal communities in agriculture landscape. Agriculture Ecosystems and
Environment 120(2-4): 2:6-210.
HINES, J. E. 1988: User's manual for program JOLLY. U.S. Fish Wildlife Service Patuxent,
Wildlife Research Center.
HORVTH, GY. 2001: Kisemlsk populciinak sznbiolgiai vizsglata a Drva menti
sksg terletn. In: BORHIDI, A. & BOTTA-DUKT, Z. (eds.): kolgiai az ezredfor-
duln II. Magyar Tudomnyos Akadmia, Budapest, pp: 165-186.
HORVTH, GY. & LANSZKI, J. 2000: Kt erdei habitat kisemls egyttesnek sszehason-
lt sznbiolgiai vizsglata. Somogyi Mzeumok Kzlemnyei14: 367-374.
HORVTH, GY., MOLNR, D. & CSONKA, G. 2005: Population dynamics and spatial pat-
tern of small mammals in protected forest and reforested area. Natura Somogyiensis
7: 191-207.
HORVTH, GY., SCHFFER, D., MOLNR, D. & POGNY, A. 2006: Kisemlsk populcis
s kzssgi vizsglata kt rtri erdtpusban. Natura Somogyiensis 9: 325-332.
JOLLY, G.M. 1965: Explicit estimates from capture-recapture data with both death and
immigration-stochastic model. Biometrika 52: 225-247.
KALMR, S. & HORVTH, GY. 2002: Kt eltr erdei habitat kisemls kzssgnek
sszehasonlt sznbiolgiai vizsglata In: LENGYEL, SZ., SZENTIRMAI, I., BLDI, A.,
HORVTH, M. & LENDVAI, . Z.: Az I. magyar termszetvdelmi biolgiai konferen-
cia program s absztrakt ktete - Bp. Magyar Biolgiai Trsasg, 130. pp.
KOVAI, D. 1988: Biologija populacija malih sisavaca u poplavnim umama hrasta
lunjaka. Magistarski rad, Sveuilite u Zagrebu, 181 pp.
KREBS, C. J. 1966: Demographic changes in fluctuating populations of Microtus califor-
nicus. Ecological Monographs 36: 239-273.
LAURANCE, W. F. 1990: Comparative responses of five arboreal marsupials to tropical
forest fragmentation. Journal of Mammalogy 71: 641-653.
MAGURRAN, A. E. 1988: Ecologycal Diversity and Its Measurement. Croom Helm, 179 pp.
MANSON, H. R., OSTFELD, R. S. & CANHAM, C. D. 1999: Responsen of a small mammal
community to heterogeneity along forest-old-field edges. Landscape Ecology 14:
355-367.
MARGALETI, J. 2004: Dinamika populacija umskih glodavaca u Hrvatskoj. umarski
list 11-12: 599-608.
NICKEL, A. M., DANIELSON, B. J. & MOLONEY, K. A. 2003: Wooded habitat edges as refu-
gia from microtine herbivory in tallgrass prairies. Oikos 100: 525-533.
ODUM, E. P. 1959: Fundamentals of Ecology. Philadelphia: W.B. Saunders.
PAYER, D. C. & HARRISON, D. J., 2000. Structural differences between forests regenerat-
ing following spruce budworm defoliation and clear-cut harvesting: implications for
marten. Canadian Journal of Forest Research 30: 1965-1972.
PEARCE, J. & VENIER, L. 2005: Small mammals as bioindicators of sustainable boreal
forest management. Forest Ecology and Management 208: 153-175.
PETRUSEWICZ, K. 1975: Productivity investigation in ecology. In: GOLLEY, F.,
PETRUSEWICZ, K. & RYSZKOWSKI, L.: Small Mammals: Their Productivity and
Population Dynamics. Cambridge: Cambridge University Press. pp. 9-23.
PIELOU, E. C. 1975: Ecological Diversity. Wiley-Interscience Publication New York-London-
Sydney-Toronto. 165 pp.
PODANI, J. 1997: SYN-TAX 5.1: A new version for PC and Macintosh computers.
Coenoses 2: 149-152.
POLLOCK, K. H., NICOLS, J. D., BROWNIE, C. & HINES, J. E. 1990: Statistical inference
for capture-recature experiments. Wildlife Monographs 107: 97 pp.
SEBER, G. A. F. 1973: The Estimation of Animal Abundance and Related Parameters.
London. 506 pp.
TTHMRSZ, B. 1993: NuCoSa 1.0: Number Cruncher for Community Studies and other
Ecological Applications. Abstracta Botanica 17: 283-287.
TTHMRSZ, B. 1994: DivOrd 1.50: AProgram for Diversity Ordering. Tiscia 27: 33-44.
TTHMRSZ, B. 1996: NuCoSa: Programcsomag kzssgi szint botanikai, zoolgiai
s kolgiai vizsglatokhoz. Scientia Kiad, Budapest. 84 pp.
TTHMRSZ, B. 1997: Diverzitsi rendezsek. Scientia Kiad, Budapest. 98 pp.
VRANE M. 1972: Frekvencija malih sisavaca na suhom i poplavnom stanitu hrastove
ume kod Petrijevaca. Magistarski rad, Sveuilite u Zagrebu, 95 pp.
ZAR, J. H. 1996: Biostatistical analysis. Prentice-Hall International, Inc. 662 pp.
web site:
COOCH, E. & WHITE, G. 1998: MARK A gentle introduction.
http:/www.biol.sfu.ca/cmr/mark
Protokol za praenje vidre Lutra lutra L.
uz rijeku Dravu
JZSEF LANSZKI
1
, DARKO KOVAI
2
1
Radna grupa za ekologiju, Sveuilite u Kapovaru, Guba Sndor. u. 40. H-7400 Kaposvr, Maarska,
e-mail: lanszki@mail.atk.u-kaposvar.hu
2
Jarnovieva 3. HR-10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: darko.kovacic@zg.t-com.hr
Stabilno pojavljivanje ili povremena prisutnost vidre Lutra lutra, odnosno njezino
odsustvo, mogu posluiti kao indikatori stanja nekih vodenih stanita. Poznavanje
rasprostranjenosti vidre, promjene veliine populacije kao i poduzete mjere njene zatite,
doprinose ouvanju i zatiti mnogih drugih vrsta kao i zajednikih stanita (npr. istovre-
meno je mogue pratiti stanje populacija dabra Castor fiber).
U okviru hrvatsko-maarske meuregionalne suradnje planirana je primjena slinih
metoda istraivanja pomou kojih e biti ostvareno detaljno dokumentiranje podruja
Natura 2000. Praenje vidre na razini vrste je dio tog programa istraivanja.
Podaci o rasprostranjenosti vidre i o promjenama veliine njenih populacija kao i
rezultati ekolokih istraivanja potvruju da je vidra osjetljiva vrsta, te da je opstanak
stabilnih populacija izravno ovisan o ovjekovom djelovanju. Na temelju rezultata
istraivanja mogue je izraditi zajedniki program djelovanja u cilju ouvanja vrste i
stanita. Prilikom odreivanja poetnog stanja specijalni ciljevi su istraivanje
rasprostranjenosti vidre, stabilnosti pojavljivanja kao i upoznavanje imbenika koji
imaju utjecaja na vidru. Na podrujima izabranim za praenje bit e odreena relativna
gustoa populacija vidre.
Rezultate etiri razliita programa istraivanja populacija vidre u Maarskoj objedinio
je KEMENES (2005). Pokazalo se da je rezultate razliitih istraivanja teko objediniti. Na
karti Maarske prikazani su rezultati istraivanja na temelju primjene etiri metode
(Karta 1.). Kao sredinje podruje rasprostranjenosti vidre (tamnocrvena polja) oznae-
na su samo ona podruja koja su odreena primjenom barem triju metoda (HELTAI et al.
2005), podruja na kojima je stalno prisustvo vidre potvreno s barem dvije metode
oznaena su kao prijelazna zona (crvena polja), a kao nesigurna podruja
rasprostranjenosti su obiljeena podruja na kojima je samo jedna (ili nijedna) metoda
JZSEF LANSZKI, DARKO KOVAI 236
istraivanja dokazala prisustvo vidre (bijelo-ruiasta polja). Na karti se vidi da jedan
dio podruja pored Drave pripada kategoriji sredinjeg podruja rasprostranjenosti, ali
vei dio ipak pripada kategoriji nesigurnih glede prisustva vidre.
Podatke u vezi s pojavljivanjem vidre na cijelom podruju Maarske popunjavanjem
upitnika sakupljali su lanovi nevladinih udruga koje se zalau za zatitu vidre (GERA
2004), a meu ostalima ribari, ribii, ljubitelji prirode i zaposlenici u dravnim institu-
cijama za zatitu prirode. Kod ovog upitnika nije odijeljen kriterij redovitog od povre-
menog pojavljivanja vidre. Nisu oznaena standardna mjesta uzorkovanja, podaci nisu
statistiki obraeni, te stoga utvrivanje trenda promjena u veliini populacije nema sta-
bilnih osnova. Podaci sakupljeni ovakvim metodama ne mogu biti uklopljeni u rezultate
europskih istraivanja (REUTHER & KREKEMEYER 2003). Takoer metodom upitnika,
podatke o rasprostranjenosti vidre sakupljale su i lovake udruge i objedinile ih u bazu
podataka (HELTAI 2002; HELTAI et al. 2005). Na temelju ovih istraivanja dane su
procjene tendencija populacija na razini cijele drave. Niti jedno istraivanje koje koristi
upitnike nije se bavilo preciznim razgranienjem pojma stanita vidre.
Plan zatite vrste (LANSZKI & HELTAI 2005) upravo na podruju pored Drave pokazu-
je nedostatke metode upitnika u usporedbi s tono definiranim praenjem. Ravnateljstvo
Nacionalnog parka Dunav-Drava od 2000. godine organizira praenje vidre na razini
vrste na Dravi, u dijelu toka u upaniji Somogy, a koje obavlja Jzsef Lanszki. Tijekom
ovih istraivanja prikupljani su detaljniji podaci nego to je to navedeno u Protokolu
nacionalnog sustava monitoringa Maarske, a rezultati su dijelom publicirani (LANSZKI
2002; LANSZKI & MOLNR 2003; HELTAI et al. 2004; LANSZKI 2004a, 2005; LANSZKI &
SALLAI 2006). Na temelju meunarodnog standardnog protokola (SIMPSON 2001) na razi-
ni cijele Maarske obavlja se sakupljanje podataka o vidri post mortem, tijekom kojeg
se sakupljaju podaci o jedinkama stradalim u prometu ili ubijenima od strane lovokrad-
Karta 1.: Podruja rasprostranjenosti vidre u Maarskoj, na temelju rezultata dobivenih
primjenom etiri razliite metode istraivanja (HELTAI et al. 2005).
Objanjenje vidi u tekstu.
237 VIDRA
ica. U podruju pored Drave sakupljani su i ovakvi podaci (LANSZKI et al. 2003a, 2003b;
LANSZKI 2006). Molekularno-genetika istraivanja su obavljana od 2002. do 2004.
godine i izdvojeno je devet mikrosatelitskih lokusa, 45 alela i 17 jedinki vidre. Genetska
istraivanja su obavljena na temelju stanica iz probavila, porijeklom iz izmeta ili analnih
lijezda, skupljenim u podruju pored Drave (LANSZKI et al. 2005; SZENTES et al. 2004,
2005). Na Dravi i mrtvajama minimalna gustoa vidre u prosjeku je bila 0,17 jedinki na
kvadratni kilometar, najmanje na svakih est kilometara se moe oekivati po jedna
jedinka. Ova vrijednost je priblino slina vrijednostima dobivenim u drugim europskim
zemljama (npr. JEDRZEJEWSKA & JEDRZEJEWSKI 1998).
Prilikom istraivanja vidre na teritoriju bive Jugoslavije koje su 1982. godine obavili
engleski istraivai (LILES & JENKINS 1984), nisu istraivana stanita na Dravi. U pre-
glednom radu CONROY i CHANIN (2002) kau da je u Hrvatskoj vidra rijetka u primor-
ju, ali relativno esta u zapadnim i sjevernim dijelovima zemlje.
Tijekom 2004. godine na Dravi od Legrada do Ferdinandovca u Hrvatskoj provedeno
je istraivanje vidre u organizaciji WWF-a, o kojem je izraeno izvjee (LANSZKI
2004b). Pregledana su 22 lokaliteta odnosno linije na Dravi, est toaka na potocima, tri
toke na kanalima, dvije toke na ljunarama. Od ukupno 33 toke, na veini (67%) je
stalno ili povremeno prisutna vidra. U Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske (ANTOLOVI et
al. 2006) vidra se navodi kao ugroena vrsta, ali u skupini DD (Data Deficient) vrsta.
Hrvatski strunjaci su takoer istraivali rasprostranjenost vidre kao i neke aspekte
biologije i ekologije ove vrste. Stanita na rijeci Dravi (Slika 1.) istraivana su posebno
na podruju od Sopja do Podgajaca te aranskih ribnjaka u Donjem Miholjcu i utvreno
je redovito prisustvo vidre (Darko Kovai, neobjavljeno). Posebno su istraivane
populacije vidre u srednjoj Posavini (podruje Turopolja, Lonjskog i Mokrog polja), pri
emu je uz koritenje standardne metode uz upotrebu obrazaca za opis stanita,
istraivana razlika upotrebe stanita velike rijeke (Sava) i manje pritoke (Odra)
(MIKUSKA et al. 1993; BALENT 1995). Na podrujima Lonjskog polja i Mokrog polja
prisustvo vidre prati se sporadino od 1988. godine, a posebno je istraivana ishrana
vidre te koritenje prolaza ispod autoceste Zagreb - Slavonski Brod (KOVAI & BARII,
rukopis). Tijekom veljae 2005. godine pregledano je pet mjesta na Krki, sedam na
Cetini i 15 mjesta na Lici. Znaci prisustva vidre su pronaeni na 19 od ukupno 27 mjes-
ta. Detaljnije o tome: www.zelena-akcija.hr (IJAN 2004). Sporadino sakupljeni podaci
potvruju ocjenu iz rada CONROY i CHANIN (2002), no istraivanje rasprostranjenosti
vidre na cijelom teritoriju Hrvatske po standardnim metodama koje se mogu koristiti za
daljnje praenje stanja tek treba biti provedeno.
Vidra je predator karakteristian za europski kontinent, znaajna je vrsta u Europskoj
ekolokoj mrei (EECONET) i vrsta koja oznauje podruja Natura 2000 (Slika 2.).
U drugoj polovici 20. stoljea (ezdesete, sedamdesete godine) oneienje okolia,
proganjanje vidre izazvalo je drastino smanjenje njene populacije, a u pojedinim
zapadnoeuropskim zemljama je potpuno iezla (CONROY & CHANIN 2002). U sred-
njoeuropskim zemljama prisustvo velikog broja ribnjaka omoguilo je odravanje rela-
tivno stabilne populacije vidre. U dananje vrijeme poboljanje kvalitete voda uvjetova-
lo je poveanje broja vidri u mnogim zemljama. U panonskoj biogeografskoj regiji vidra
je potencijalno prisutna u svim vodenim stanitima u kojima ima dovoljna koliina hrane
te tamo gdje postoje dobri zakloni za vidru.
Vanost za zatitu
Vidra je zatiena meunarodnim zakonom, na popisu je CITES-a (Dodatak I),
zatiena je Bernskom konvencijom (Dodatak II). esto je smatrana simbolom zatite
prirode u Evropi, nalazi se na grbu Bernske konvencije; Habitat Direktivom (EEC
92/43) kao strogo zatiena vrsta (IV. Aneks; Zatitom prirodnih stanita i divlje flore i
faune (Aneksi IIa i IVa). U programu CORINE je na popisu ugroenih vrsta. Vidra je u
Maarskoj zakonom zatiena od 1974, a od 1982. godine je strogo zatiena, na popisu
je Crvene knjige (RAKONCZAY 1989) kao ugroena vrsta (EN). U Hrvatskoj je zatiena.
Vidru ugroavaju razni imbenici:
- fragmentacija i unitavanje vodenih stanita;
- redovito ienje zelenih koridora (kanala, potoka, obalnih zona) koji imaju vanu
ulogu u migracijama vidre;
- problemi vezani za uzgoj ribe (npr. pranjenje bazena u proljee i u jesen, nedostatak
financijske potpore ribnjaarstvu);
- problemi na prirodnim stanitima (ljetne sue, nedostatak hrane);
- krivolov;
- oneienje voda (nestajanje organizama kojima se vidre hrane, akumuliranje otro-
vnih tvari);
- stradavanje u prometu (pojaan promet, gusta mrea putova, nedostatak tunela i pro-
laza za ivotinje (GROGAN et al. 2001).
Vidra je plaha ivotinja, uglavnom nou aktivna. U divljini rijetko moe biti viena no
mogue ju je otkriti na osnovi izmeta, otiska apa, ostataka plijena i sklonita (Slika 3.).
Vidre esto ostavljaju izmet ispod ili blizu mostova, na palom drveu, blizu vode uz
vodu, na prijelazu izmeu obalne kosine i visokog dijela obale ili oko jaraka izmeu
vodenih stanita (Slika 4.). Otisci apa lako se nalaze u mekim podlogama, npr. u blatu
i snijegu (Slika 6.).
Monitoring na razini vrste i vrednovanje stanita vri se prije svega na temelju
zajednikog prijedloga German Association for Otter Protection i IUCN/SSC Otter
Specialist Group, prema: Information System for Otter Surveys - ISOS (REUTHER et al.
2000), prema kriterijima koje navode KEMENES i DEMETER (1994, 1995), dopunjenim
kriterijima (npr. strmina obale) koje daju LANSZKI i HELTAI (2005). U prilogu je dat upit-
nik koji treba biti popunjen pri uzorkovanju (Prilog 1.).
Sezonske promjene bit e praene na mjestima uzorkovanja (dvaput po etiri glavna
podruja). U duem razdoblju, bit e procjenjena gustoa populacije na temelju broja
ekskremenata (izmeta ili analnih lijezdi) po jedinici duine pregledane obalne zone.
Predvieno je da se izvri istraivanje na 50-50 toaka du Drave u Maarskoj i u
Hrvatskoj u razdoblju od studenog 2006. do travnja 2007. godine. Na temelju
prethodnog obilaska terena odabrane lokalitete treba ucrtati na karti.
Na obje strane treba oznaiti po etiri paralelna stalna mjesta uzorkovanja:
1. Legrad, odnosno rtilos (Drava i Mura)
2. uma Repa (uma johe) i mrtvaja ambina kao i uma Lankci (uma johe,
Domb kanal) i mrtvaja kod Blavra.
239 VIDRA
Slika 1.: Drava kod Donjeg Miholjca
(Foto: Jzsef Lanszki)
Slika 2.: Vidra se uglavnom hrani ribom
Slika 3.:Ulaz u sklonite vidre
Slika 4. Na mjestu izlaska iz vode vidra esto ostavlja tragove i izmet.
241 VIDRA
3. Brodi i okolica, sporedni tok Drave, mrtvaja kao i ada Erzsbet u okolici Babcsa
(mrtvaje, ljunare).
4: Budakovac (mrtvaja), Felsszentmrton (mrtvaja) i glavni tok Drave.
Uestalost uzorkovanja na mjestima odreenim za praenje: tijekom tri godinja doba
predvieno je po jedno uzorkovanje.
5. Uestalost i plan uzorkovanja
Planirano je uzorkovanja tijekom zimskog preliminarnog istraivanja na maarskoj
strani u trajanju od pet dana (oko 50 toaka) kao i pet dana na hrvatskoj strani (oko 50
toaka) (Tablica 1.).
6. Istraivani imbenici
Okolini imbenici
- znaajke obale (dubina korita, nagib);
- razina vode;
- odlike mostova;
- negativno djelovanje ovjeka: naselje, put, oneienje.
Bioloki imbenici
- prisutnost - odsutnost;
- stalnost prisutnosti i sezonski karakter,
- kod linearnog prebrojavanja na mjestima uzorkovanja relativna gustoa nalaza
izmeta i izluevina analnih lijezda;
- veliina stanita;
- stanje na stanitu (tipovi i stanje obalne vegetacije);
- naini gospodarenja.
Tablica 1.: Plan istraivanja vidre uz Dravu
7.1. Na godinjoj razini
- rasprostranjenost vrste (raspored podruja na kojima je vidra stalno, povremeno
prisutna ili odsutna);
- gustoa pojavljivanja izluevina iz analnih lijezda po pojedinom mjestu
uzorkovanja;
- analiza imbenika koji utjeu na pojavu vidre.
7.2. U duem razdoblju
- usporedba podataka iz razliitih godina, prikazivanje promjena u prostornom
rasporedu;
- na istraivanom podruju na temelju relativnih indeksa mogue je pratiti promjene
populacija u vremenu (Slika 5.);
- utvrivanje ovisnosti izmeu promjena u okoliu i gospodarenja (Slika 5.).
8. Obrada i vrednovanje sekundarnih podataka
Analiza podataka iz upitnika (odreivanje poetnog stanja):
- ocjena prisustva vidre (stalno, povremeno, negativno);
- rasprostranjenost unutar istraenog podruja;
- ArcView-prikazivanje na karti;
- prikazivanje na UTM (10 x10 km) karti;
- udaljenost najbliih pozitivnih toaka;
Slika 5.: Dinamika abundancije vidre uz Dravu na lokalitetima rtilos, Blavr,
Vzvr, Babcsa, Barcs. (ZP= zima+proljee, LJ = ljeto+jesen
(Preuzeto iz: Lanszki 2002, 2005)
243 VIDRA
- imbenici koji djeluju na pojavu vidre (npr. stanje vegetacije na obali, dubina korita,
utjecaj ovjeka);
- analiza (Chi-kvadrat test, ANOVA, t-test).
Na podruju odreenom za monitoring:
- procjena relativne gustoe pojavljivanja izmeta i izluevina analnih ljezda vidre;
- promjena indeksa gustoe tijekom godina;
- analiza imbenika koji utjeu na promjene u vremenu i prostoru.
9. Procjena trokova
Uzorkovanje radi odreivanja poetnog stanja predvieno je na 50 mjesta u Hrvatskoj
i na 50 mjesta u Maarskoj, u trajanju od 5+5= 10 dana.
Vrijeme potrebno za uzorkovanje, zajedno sa putovanjem, iznosi 10x14 sati= 140 sati
na godinu (Tablica 2.).
Za monitoring su odreena 4+4 mjesta uzorkovanja (u Hrvatskoj i u Maarskoj), na
ukupno 18 toaka, tijekom 3 sezone, u svakoj sezoni po jedan obilazak terena, to zahti-
jeva ukupno est dana rada (6x14 sati= 84 sati na godinu).
Potrebna su dva strunjaka koji obavljaju uzorkovanje, po jedna osoba po mjestu
uzorkovanja.
Unoenje podataka zahtijeva najmanje dva dana rada na godinu (2x14=28 sati).
Za analizu podataka, sastavljanje izvjea potrebna su etiri dana (4x14=56 sati) na
godinu).
Slika 6.: Otisak vidrine ape u blatu
Ukupno na godinu:
Uzorkovanje: 140+84= 224 sati (16 dana).
Unoenje podataka: 28 sati (2 dana).
Analiza podataka, sastavljanje izvjea: 56 sati (4 dana).
10. Literatura
ANTOLOVI, J., FLAJMAN, E., FRKOVI, A., GRGUREV, M., GRUBEI, M., HAMIDOVI, D.,
HOLCER, D., PAVLINI, I., TVRTKOVI, N. & VUKOVI, M. 2006: Crvena knjiga
sisavaca Hrvatske. Ministarstvo kulture, Dravni zavod za zatitu prirode Republike
Hrvatske, Zagreb.
BALENT, S. 1995: Nonfishing component in the diet of fischotter (Lutra lutra L.) in
Turopolje region. PMF, Zagreb, diploma thesis. 49 pp.
CONROY, J. W.H. & CHANIN, P. R. F. 2002: The status of the Eurasian otter (Lutra lutra).
IUCN OSG Bulletin 19: 24-48.
GERA, P 2004: Vidraknyv. Alaptvny a Vidrkrt, Budapest.
GROGAN, A., PHILCOX, C. & MACDONALD, D. 2001: Nature conservation and roads:
advice in relation to otters. Russell Brookes Print Ltd., Redditch, 105 pp.
HELTAI, M. 2002: Emls ragadozk Magyarorszgi helyzete s elterjedse. Doktori
rtekezs. Szent Istvn Egyetem, Gdll.
HELTAI, M., LANSZKI, J. & SZEMETHY, L. 2004: Emls ragadozk a Duna-Drva Nemzeti
Park terletn. In: SALLAI Z. (ed.) A drvai tj termszeti rtkei. Nimfea
Termszetvdelmi Egyeslet, pp. 145-155.
Tablica 2.: Procjena trokova istraivanja poetnog stanja i monitoringa vidre
245 VIDRA
HELTAI, M., BR, ZS., BED, P., KAZSU, A., LEHOCZKY, R., MRKUS, M., SOLT, SZ.,
SZAB, L. & SZONDI, P. 2005: Emls ragadozk orszgos krdves felmrsen ala-
pul monitoringja. Kutatsi zrjelents az FVM Vadgazdlkodsi. Halszati s
Vzgyi Fosztlynak megbzsbl. SZIE-VVT, Gdll.
JEDRZEJEWSKA, B. & JEDRZEJEWSKI, W. 1998: Predation in Vertebrate Communities. The
Bialowieza Primeval Forest as a Case Study. Springer-Verlag, Berlin, New York.
KEMENES, I. & DEMETER, A. 1994: Uni- and multivariate analyses of the effects of envi-
ronmental factors on the occurrence of otters (Lutra lutra) in Hungary. Annales
Historico-Naturales Musei Nationalis Hungarici 86: 139-143.
KEMENES, I. & DEMETER, A. 1995: Apredicive model of the effect of environmental fac-
tors on the occurrence of otters (Lutra lutra L.) in Hungary. Hystrix 7: 209-218.
KEMENES, I. (ed.) 2005: Az eurzsiai vidra mltja, jelene, jvje. Fvrosi llat s
Nvnykert, Budapest. pp. 13-26.
KOVAI, D. & BARII, S. River Otter protection in Lonjsko polje Nature Park - GIS
aided analysis of the permeability of the main roads for the otter (Lutra lutra L.)
rukopis.
LANSZKI, J. 2002: Magyarorszgon l ragadoz emlsk tpllkozs-kolgija. Natura
LANSZKI, J. 2004a: A vidra (Lutra lutra) biomonitorozsa a Drva somogyi szakaszn
(2000-2002). Termszetvdelmi Kzlemnyek 11: 613-622.
LANSZKI, J. 2004b: A vidra (Lutra lutra L.) felmrse a Drva foly mentn, Legrad-
Ferdinandovac trsgben, Horvtorszgban. Izvjee, WWF Ausztria. pp. 9.
LANSZKI, J. 2005: Otter monitoring between 2000 and 2004 in the Drava region
(Hungary). Natura Somogyiensis 7: 169-178.
LANSZKI, J. 2006: Avidra post mortem vizsglatnak eredmnyei. ves kutatsi jelents
a Krnyezetvdelmi s Vzgyi Minisztrium megbzsbl. KE-TK, Kaposvr.
LANSZKI, J. & HELTAI, M. 2005: Fajmegrzsi Tervek - Vidra (Lutra lutra). KvVM
Termszetvdelmi Hivatal. Budapest. rukopis.
LANSZKI, J., HIDAS, A., SZENTES, K., RVAY, T., LEHOCZKY, I., WEISS, S. & BIR, J. 2005:
Magyarorszgi vidrapopulcik genetikai vizsglatnak elzetes eredmnyei. III.
Magyar Termszetvdelmi Biolgiai Konferencia, Eger.
LANSZKI, J. & MOLNR, T. 2003: Diet of otters in three different habitats in Hungary. Folia
Zoologica 52: 378-388.
LANSZKI, J., NAGY, D., OROSZ, E., SUGR, L, GALN-DARIN, E. & NECHAY, G. 2003a:
Post mortem analysis of otters and accumulation of some pollutants in tissues, in
Hungary. International Otter Conference, Isle of Skye, Scotland, pp. 12.
LANSZKI, J., NAGY, D., SUGR, L., OROSZ, E., GALN-DARIN, E., NECHAY, G. & HIDAS,
A. 2003b: A vidra post mortem vizsglatnak hazai, elzetes eredmnyei.
Vadbiolgia, 10: 92-97.
LANSZKI, J. & SALLAI, Z. 2006: Comparison of the feeding habits of Eurasian otters on
a fast flowing river and its backwater habitats. Mammalian Biology 71: 336-346.
LILES, G. & JENKINS, L. 1984: Afield survey for otters (Lutra lutra) in Yugoslavia. Journal
of Zoology 203: 282-284.
MIKUSKA, T., NOLA, I. A., KAJFE, R. & KOVAI, D. 1993: Otter distridution in view of
habitat quality in Turopolje. In: ERMAN, D. (ed): Proceedings of the Fourth Congress
of Croatian Biologists, Book of abstracts, Croatian Biological Society; Zagreb: 333-
334.
RAKONCZAY, Z. (ed.) 1989: Vrs Knyv. Akadmiai Kiad, Budapest, 62-64.
REUTHER, C., KLSCH, O. & JANEN, W. (eds.) 2000: Surveying and monitoring distrib-
ution and population trends of the Eurasian otter (Lutra lutra). Habitat 12.,
IUCN/SSC Otter Specialist Group, GN-Gruppe Naturschutz GmbH, Hankensbttel.
REUTHER, C. & KREKEMEYER, A. 2003: Progress and status of the preparation of a digi-
tal distribution map for the Eurasian otter (Lutra lutra) in Europe. 4th European
Congress of Mammalogy, Brno, Czech Republic, p. 199.
IJAN, M. 2004: Otter survey on the Krka and Cetina River in Croatia using the Standard
Method. B. Sc. Thesis. Univ. of Split.
SIMPSON, V. R. 2001: Post mortem protocol for otters. Proceeding of the first Otter
Toxicology Conference. Isle of Skye, pp. 159-165.
SZENTES K., LANSZKI J., RVAY T. & HIDAS A. 2004: Vidra (Lutra lutra) populcik
genetikai analzisnek hazai elzetes eredmnyei mikroszatellit polimorfizmus
alapjn. Halszatfejleszts, pp. 49-57.
SZENTES, K., LANSZKI, J., RVAY, T., BODZSR, N. & HIDAS A. 2005: Vidra (Lutra lutra)
populcik genetikai analzise mikroszatellit markerek alapjn. VI. Magyar
Genetikai Kongresszus, Eger.
web site:
www.zelena-akcija.hr
247 VIDRA
Prilog 1.: Obrazac za uzorkovanje (poetno stanje - godinje istraivanje)
Sveuilite u Kaposvru, Radna grupa za ekologiju, H-7400 Kaposvr, Guba S. u. 40.
Maarska, Tel: 82/314-155, mobitel: 30/435-3634
OBRAZAC ZA BILJEENJE POJAVE VIDRE I ODLIKA STANITA
1. Osnovni podaci Redni broj:..........................
Datum biljeenja (godina/mjesec/dan):.........
Mjesto/Najblie naselje: ...........
Naziv podruja: ........
2. Opis podruja
GPS koordinate:......UTM koordinate: .
Voda/ Tip stanita*: potok, kanal, kanal za navodnjavanje, kanal za odvodnjavanje,
rijeka, ribnjak, zimovalite, jezero za pecanje, akumulacijsko jezero, cret, movara,
mrtvaja, ostalo:......................................................................................
Povrina vodenog stanita: ............. hektar, ili ...........x ...........m
irina rijenog korita*: <1m, 1-2m, 2-5m, 5-10m, 10m< Primjedbe..............
Dubina vode*: <30 cm, 30-100 cm, 100cm< Primjedbe:..............................
Vegetacija na obali*: gola povrina (betonirana obala, pokoeni nasip pored kanala
za navodnjavanje);
rijetka (nema mjesta za skrivanje, nisko rastinje, rijedak biljni pokrov);
mjestimino pogodna za skrivanje (gust i rijedak biljni pokrov);
gusta vegetacija na irem prostoru (vee povrine obrasta gusta vegetacija, npr. traci,
grmlje, movara)
Strmina obale*: ravna <15
o
/ nagnuta 15-45
o
/ strma 45
o
< ; primjedba:...........
Obala*: obloena kamenom, betonirana, zemljana, pjeana, travnata, aevi/trska,
ostalo: ...............................................................................................................
Razina vode u zadnja dva tjedna*: poplava, visoka, normalna, niska, izrazito niska,
stajae vode, presueno, ostalo: ...............
Tip obalne vegetacije*: uma / nasadi / trska, rogoz / vrbici / aevi / panjaci
Tip i oblik mosta*:........................................................................................................
Ostalo:...................................................................................................................
irina mjesta za odmor ispod mosta:,..m, primjedba: .....
Tip mjesta za odmor ispod mosta*: kamenit, betoniran, zemljani, pjeani, travnati,
ostalo: ...............................................................................................
Ostale informacije: brana, reetka, ostalo:................
Utjecaj ovjeka*:
Naselje: nema / nekoliko kua / malo selo / veliko selo / gradi / veliki grad
Promet: nema / zemljani put / slabo prometna cesta / glavna cesta / autoput .....
Ometanje: nema / lov / ribolov / poljoprivreda / stoarstvo / industrija .................
Stanite: prirodno / zatieno podruje / poluprirodno / mjeovito / naselje ..........
Oneienje: nema /samo gomile smea / smetlite / industrijski otpad..................
Detaljni opis imbenika ometanja: ..........
3. Metod istraivanja
Pravac traenja, kod vodenih tokova*: lijeva, desna obala, od mosta uzvodno,
nizvodno, donji tok.......................................................................................................
Kod stajaih voda: N, E, S, W
Daljina traenja tragova*: samo oko mosta, 600 m, ostalo (pr. 4x150, 2x300 m) m:
Istraivanje*: zastajanje kod prvog traga, cijela razdaljina, imbenici utjecaja
(ako je traganje krae)...................................................................................................
4. Prisutnost vidre
Prisutnost vidre* Pozitivno / Negativno
Pronaeni znakovi:
....... komada svjeih (<1 dan) izluevina /probavila kojima oznauje teritorij
........................................................................................................Sakupljeno: da /ne
............komada vlanih probavila (1-2 dana).............................Sakupljeno: da /ne
........komada starih probavila (suhi).......................................Sakupljeno: da /ne
Tragovi vidre (broj jedinki: .........adult, ......juvenil)..................foto: da /ne
Ostaci hrane: riba / vodozemci / drugo: ......
Vidrino sklonite / gnijezdo: primjedba:foto: da /ne ostalo:...
Opaanje vidre, mladunaca, glas, uginula vidra: detaljniji opis...................................
Primjedbe: ................
Napravljena fotografija o sljedeem: ...........
*podvui ili zaokruiti

Purger, J.J. (2007) : Prirucnik Za Istrazivanje Bioraznolikosti Duz Rijeke Drave

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Purger, J.J. (2007) : Prirucnik Za Istrazivanje Bioraznolikosti Duz Rijeke Drave

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Prirunik za istraivanje bioraznolikosti du rijeke drave

Meudravnu suradnju u istraivanju bioloke raznolikosti

You might also like