A n a P o l i t k o v s k a
P u t i n ov aR u si j a
76
P
RedgovoR
P
utinovA
R
usijA
„Privikavanje na probadanje, prolivanje krvi i nanošenje rana živom biću.Specijalna vežba: uhvatiti u klopku živog zeca, ubiti ga tako što mu glavuudarimo o drvo, vezati zadnje noge, brzo odrezati glavu i posle udisaja, popitikrv koja je šiknula, a zatim izdahnuti. ... Psihološki nije lako iz čista mira ubitini krivo ni dužno živo stvorenje, ali će /bez takve pripreme/ još mnogo teže bitida se ubije mirni žitelj, koji je slučajno video našu jedinicu u neprijateljskoj pozadini“ (Taras A. E., Zarucki F. D.: „Obuka obaveštajca: sistem komandosaGRU“, udžbenik za obuku vojnih obaveštajaca, Harvest, 2000, str. 18-19).U zemlji koja ne samo štampa ovakve udžbenike, nego su ti udžbenici namenjenii „članovima vojno-sportskih i vojno-patriotskih klubova, polaznicima škola preživljavanja u prirodi, turistima, lovcima i ribolovcima i uopšte svima kojižele da se nauče kako da savladaju bilo kakvu opasnost“ (iz anotacije isteknjige) – i najgora stvar se može dogoditi. U zemlji kojom, kao predsedniciili premijeri, rukovode ociri tajnih službi iz kojih ovakvi udžbenici izlaze usvet, najgore stvari se i događaju. Svi stanovnici takve zemlje su kao uhvaćenizečevi, kojima će vrli obaveštajci odrubiti glavu i ispiti krv, samo ako im padnena pamet da bi to zbog nečega trebalo učiniti.U rukama imate knjigu koja opisuje takvu zemlju i njenog vrhovnog obaveštajca.Jedan od zečeva kojima je odrubljena glava bila je i autorka ove knjige. Uzemlji u kojoj ociri tajnih službi u svojim rukama drže zakonodavnu, sudsku iizvršnu vlast, u kojoj nema nezavisne policije, istražiteljstva, tužilaštva, u kojoj je velika većina medija pod teškom šapom vlasti, ubijanje mirnog stanovništva prolazi, naravno, nekažnjeno. Tim pre ako ubijeni zasmeta nekome odvrhovnih obaveštajaca, kome ruka neće zadrhtati. Oni su prvi uspešno prošliobuku odsecanja glava i pijenja krvi. I sada obučavaju druge. I ne kriju kakvesu im namere.