John Zerzan i Lela Vujani

Unititi ono to nas unitava

Razgovor s Johnom Zerzanom
2005.
2
Sadraj
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Anarhizam i primitivizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Robovanje vremenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Povratak izvoru? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Kako van iz civilizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Tko eli temeljnu promjenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
3
Uvod
Zerzan govori o primitivizmu, vremenu, tehnologiji, naputanju civilizacije, Seatleu i
istinskoj antiglobalizaciji.
1
Anarhizam i primitivizam
Gdje vidi vezu anarhizma i primitivizma, posebno zato to mnoge anarhistike grupe
zapravo odbijaju primitivizam kao neto to nema veze s anarhizmom?
Anarhiju se moe promatrati kao pokuaj da se prepoznaju i uklone svi oblici dominaci-
je. Ako pojave poput pripitomljavanja gledamo kao dominaciju a zaista bismo mogli
tada je dosljedno i nuno suprotstavljati im se kao anarhist. Naravno, tradicionalni
ljeviarski anarhisti ne ukljuuju takve institucije na svoj popis dominacija.
Primitivizam je nekada bio primitivizam, to jest neka vrsta ale ili omalovaavanja.
No, danas je samo primitivizam (ili anarhoprimitivizam). Mislim da je to drukija rije
za odbacivanje civilizacije, za zakljuak da sve ovo ne moe tako i dalje. Ne moe ako
namjeravamo imati prilike za ivot, zdravlje i slobodu, u svakom sluaju.
Neto je na dubokoj razini krenulo vrlo krivo, a uvidjeti koliko duboko to ide naziva
se primitivizmom, rekao bih.
to misli da je glavni razlog naeg pristajanja na postojee?
Postojei totalitet zatvara nas u sloenost meusobno povezanih institucija, formi i
uloga. Pojavio se i usavravao da bi proizveo i reproducirao ovisnost, koja je uvijek i
stalno sve vea i vea. Njegove granice i njegova inercija dre nas kao taoce na toliko
mnogo naina. Sve nas to ini zaista infantilnima.
Robovanje vremenu
Dio tvoje argumentacije lei daleko u prolosti koji je smisao referiranja na prethisto-
rijsko vrijeme?
Prethistorijska bezvremenost bila bi toniji izraz! ivot u sadanjosti, za razliku i
kao suprotnost ugnjetavanju vremenom koje postaje sve tee. Svijest o vremenu i
otuenje su grubi ekvivalenti. Tako da nas sasvim bezvremenska prolost podsjea
da nae dananje robovanje vremenu nije uvijek bilo takvo i da ne mora biti nae
stanje.
U nedavnim desetljeima sada vidimo ivot izvan civilizacije kao ivot koji obiljeava
dijeljenje egalitarna priroda skupljako-lovakog naina ivota, mnogo vremena
za razonodu, znatna autonomija za ene, bez dokaza o ratovima te potovanje a ne
1
Jedan od tekstova koji su pratili turneju Dona Zerzana po Hrvatskoj i Srbiji, tokom aprila i maja 2005. Naslov
intervjua je preuzet iz Zerzanovog teksta, We All Live in Waco (zbirka Running on Emptiness, 1999): Sadanja
stvarnost je postala nepodnoljiva i nastavlja da gubi kredibilitet. Na nama je da budemo odmetnici, koje niko
ne moe da predstavlja i koji niim ne doprinose tom napredovanju smrti, u ijoj nas reprodukciji prisiljavaju
da uestvujemo. Vrhunsko zadovoljstvo lei u unitavanju onoga to unitava nas, u duhu situacionista, koji
su, na pitanje kako misle da unite vladajuu kulturu, odgovorili: Na dva naina: prvo postepeno, onda naglo.
(Nap. AG)
4
unitavanje zemlje. Uzeto zajedno to je donijelo paradigmatsku promjenu spram
prijanjeg manje pohvalnog pogleda na pred-civilizacijski ivot.
Koje su meusobne veze izmeu pripitomljavanja, podjele rada, simbolike misli i pojave
tehnologije? Jesu li sve one zajedno manifestacije istog procesa?
Podjela rada, ili specijalizacija, dolazi prvo. Polagano se razvija, pripremajui teren
za ostalo. Simbolika misao (ritual, mit itd.) ini se dolazi s njom i kulminira u pri-
pitomljavanju, najvie zato da bi dominirala i vladala svijetom prirode. Tehnologija,
shvaena kao podjela rada nasuprot osnovnom oruu, postaje sve bra i bra, bivajui
sve snanija i sustavnija: ono to vidimo danas!
Veina ljudi jo ne shvaa da sadanji razvoj tehnologije znai daljnje unitavanje prirode,
rad u uvjetima masovne proizvodnje, sve veu ovisnost o elektronikim uzicama te
potpunu tehnologizaciju svih sfera ivota, pri emu tehnologija ve odavno nije orue
kojim se kao slobodni subjekti samo koristimo.
Tehnologija se ini autonomnom, nikada ne obre samu sebe. Vrlo zanimljiva pojava.
A to se tie toga hoe li je se ljudi ikada odrei, rekao bih da je to pitanje toga
koliko je ona zadovoljavajua. Mnogi se doimaju nesretnima: prezaposleni, dosauju
se, depresivni su, pod stresom, tjeskobni, prati ih osjeaj praznine. Moda e ljudi
odluiti, kako svijet postaje sve siromaniji, da to nije dobar posao.
Povratak izvoru?
Moda je najproblematiniji dio tvoje teorije onaj koji se odnosi na jezik; ak i ako
slijedimo tvoju argumentaciju to ostaje izvan jezika, odnosno koje su alternative
upotrebi jezika, posebno ako znamo da upravo jezik ini osnovu svijesti i ljudskosti.
Ja sam se samo pitao je li jezik poput broja, umjetnosti i ostalih dijelova simbolike
tako bitan. Sigurno da je iznimno teko zamisliti njegovu odsutnost, a ipak je
simbolika kultura kao cjelina prilino noviji izum. Nitko ne zna kada se govor pojavio,
no, najranija piljska umjetnost stara je svega 35.000 godina. A kuhali smo uz pomo
vatre i izraivali kameno orue prije dva milijuna godina. Danas inteligenciju mjerimo
u smislu manipulacije simbolima, no to oito nije jedino mjerilo, osobito ako uzmemo
u obzir nae mnogo starije kapacitete.
Tvoja teorija rehabilitira u dananjem diskursu zastarjele pojmove poput biti, izvora,
neposrednosti, supstancije. Gdje je taj izvor i moemo li ga jo dohvatiti/osjetiti?
Mogla je postojati neka vrsta prisutnosti bivanja prisutnim ili neposredovanog
naina postojanja u praiskonskom smislu. (Derrida je svoju karijeru zapoeo napadom
na Husserla zbog te tvrdnje.) Moda se moemo vratiti tome. Ili nas moda uklanjanje
temeljnih, iako stranih, drutvenih institucija poput podjele rada i pripitomljavanja
moe s time nekako povezati. A to je s naim naputanjem simbolikog u odreenim
trenucima, to jest u trenucima roenja, smrti i seksa?
Mnoge stvari koje o kojima govori zapravo su ve napisane, odnosno nisu nove repre-
sivni karakter civilizacije kod Freuda ili, na primjer, Marcusea; bitak tehnologije kod
Heideggera i Frankfurtske kole na koje se esto referira. Ono to ini ozbiljnu razliku
izmeu tebe i spomenutih teorija su konzekvence koje iz reenog proizlaze?
Da, mislim da su posljedice ili zakljuci ono u emu se razlikujem od onih koje si spo-
menula. Ima snanih kritiara, ali, mnogima nije palo na pamet da bismo trebali izvesti
5
konzekvence iz onoga to znamo. Za to, naravno, ima razliitih razloga. Dijalektika
prosvjetiteljstva, djelo Adorna i Horkheimera, donosi razornu kritiku civilizacije, no,
zakljuuje da ako ne pripitomimo prirodu drutvo ne moe egzistirati. Opremljeni
boljim poznavanjem antropologije, danas znamo da taj zakljuak nije valjan.
Kako van iz civilizacije
Promjena antropoloke paradigme jo ne znai da su stvari koje su postojale u, na primjer,
paleolitiku dobre za nas danas; nije mogue jednostavno izbrisati sve ovo to smo do
danas nauili i navikli koristiti?
Zato nije mogue? Ako je sve ovo dio sve rairenije dehumanizacije i ekocida, moramo
li to zaustaviti? Sjeti se cijene onoga to uzimamo zdravo za gotovo: stalnog rintanja i
otrovnosti, postojanog unitavanja ivota. Sve to dolazi s golemim i rastuim raunom
za naplatu, zar ne?
Ti se ne zalae za promjenu u izbornom sustavu ili za neku partikularnu promjenu
u okviru postojeeg vie je rije o destrukciji cijele civilizacije i svega na emu ona
poiva. Pitanje je koje su zapravo alternative civilizaciji i koliko se brzo te promjene
mogu dogaati?
Tko bi mogao znati kako brzo i tono i na koji nain se moe dovriti prijelaz iz
pripitomljavanja i civilizacije? Mnogo je praktinih pitanja s kojima se moramo suoiti,
jednako kao i s onim najvanijim, o naoj voljnosti da idemo naprijed. Stvarnost je
uvijek najbolji uitelj, tako da e promjene na odreene naine diktirati dogaaji, ali
jednako tako i nae vizije naina na koji elimo ivjeti.
Moram postaviti jedno poprilino dosadno pitanje koje te pretpostavljam uvijek pitaju
jer su ljudi zabrinuti oko toga, a mediji upravo na tome grade svoj spektakl. U vrije-
me pacikacije svih inicijativa, rehabilitira pojam destrukcije; bilo u komentarima o
Unabomberu bilo kad u lmu Surplus kae da je korporacijski posjed najlegitimniji
cilj napada i da moramo unititi ono to tako bezobzirno unitava nas. Unititi na koji
nain? to zapravo podrazumijeva pod nasiljem?
U mom rjeniku, djela kao to su razbijanje prozora, ispisivanje politikih grata,
onesposobljavanje teke mainerije i tako dalje, odnosi se na unitavanje imovine,
a ne nasilje (koje znai nanoenje boli i tete ivim biima). Jedno od najvanijih
obiljeja takvih djela moe biti to da omoguuju prekidanje nae uvjetovanosti. To
jest, mogu pridonijeti razbijanju arolije nae pripitomljenosti.
Tko eli temeljnu promjenu
esto spominje dogaaje u Seatleu. to za tebe znai Seatle i koju je vrstu promjene
donio?
Seatle (kraj 1999.) je bio vrijedno i korisno iznenaenje koje je pokazalo kako ivi
opozicija. Otkrio je da postoje i oni koji e se boriti protiv sustava. Preciznije reeno,
proirio je ideje primitivizma zato to su neki od najmilitantnijih ljudi ondje prihvatili
anticivilizacijske stavove.
Antiglobalizacijski pokret je neto poput kiobranskog termina koji pokriva puno hetero-
genih organizacija, inicijativa i grupa s vrlo razliitim premisama i ciljevima, ponekad i
6
kontradiktornim. . . Upravo zato se globalna promjena ini malo vjerojatnom. Postoji li
nain ujedinjavanja u budunosti i koje bi mogle biti zajednike osnove ili principi?
Temelj ujedinjenja, po mome miljenju, jest odluka da budemo istinski protivnici
globalizacije. Do danas, veina aktivista u tom pokretu samo eli reformirati globa-
lizacijske procese, a ne ukloniti ih. Ljevica prihvaa globalnu vladavinu tehnologije,
njezinu standardiziranu prirodu i njezin napad na uroenike naine ivota. Ljeviari
ele samo humanizirati globalizaciju umjesto da se okrenu autonomnoj, radikalno
decentraliziranoj face-to-face zajednici.
Misli li da danas moemo identicirati grupe ili klase koje imaju mo i elju da budu
jezgra promjene? Koje bi grupe ili pojedince izdvojio kao one koji se ve danas bore za
promjenu? Tu je jo i staro pitanje diktature elita. . . Odnosno, to sa svima onima koji
predstavljaju veinu a zapravo ne ele nikakvu promjenu jer sve je dobro ili ne moe biti
bolje?
Pitanje djelovanja je izazovno i zahtjevno. Tko eli temeljnu promjenu ili, tko je, na
ovoj ili onoj razini, ne eli? Mislim da postoji ogroman potencijal za udaljavanje od
smrtonosnog mara civilizacije.
Mnoge stvari mogu se nazvati prisilnima, a time i neprihvatljivima za antiautoritarnu
osjetilnost. To je jo jedan veliki izazov u smislu pitanja kako dalje. Bilo kakva vrsta
diktature za nas je odmah anatema, to je moda nepotrebno i rei. Nadam se da e
se snaga primjera ili nadahnue njime pokazati zaraznima. To jest, kako se budemo
kretali u zdravom smjeru slobode ostali ljudi e poveavati pokretaku silu. Svibanj
1968. u Francuskoj bio je kratkotrajni primjer naglog irenja subverzije, pokret koji je
ukljuio vie od 10 milijuna ljudi.
Kako misli da e se stvari razvijati u budunosti i to bi ti elio vidjeti?
Nemam kristalnu kuglu, no prilino sam optimistian. Ovom sustavu ponestaje uvjer-
ljivih odgovora, a iz toga slijedi da za njega nema ni budunosti. Zapravo se pred
nama moda otvara put kada je rije o novim smjerovima.
2005.
Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright
19. 12. 2013.
John Zerzan i Lela Vujani
Unititi ono to nas unitava
Razgovor s Johnom Zerzanom
2005.
S engleskoga prevela Lovorka Kozole.
Zarez 132, 21. 04. 2005, Zagreb. http://www.zarez.hr/153/tema1.htm
http://anarhisticka-biblioteka.net