Mma Ramocve sedela je sama u svom omiljenom kafeu, na rubu trnog centra na gaboronskom kraju druma koji je vodio prema Tlokvengu. Bila je subota, dan koji je volela vie od svih ostalih dana, kad moete da radite onoliko mnogo ili onoliko malo koliko elite, moete da odete s prijateljicama na ruak u hotel Prezident" ili, kao tog dana, da sedite sami i razmiljate o dogaajima iz protekle nedelje i o stanju u svetu. Bilo je dobro sedeti u ovom kafeu, iz vie razloga. Prvo, kafe je imao lep pogled na eukaliptusov umarak ije je prijatno tamnozeleno lie, kad je vetar duvao kroz njega, proizvodilo zvuk slian umu mora. Ili je barem Mma Ramocve tako zamiljala um mora. Nije nikad bila na obali okeana, koji je bio daleko od kopnom opkoljene Bocvane; daleko preko Namibijske pustinje, preko crvenog peska i bezvodnih planina. Ali kad bi sluala um eukaliptusa na vetru i zatvorila oi, mogla je da ga zamisli. Moda e ga jednog dana ipak videti i stajae na obali, a talasi e joj zapljuskivati stopala. Moda. Druga prednost ovog kafea bila je u tome to se on nalazio na otvorenoj verandi, gde je uvek bilo neeg zanimljivog za posmatranje. Tog prepodneva, na primer, bila je svedok male rasprave izmeu tinejderke i njenog deka - razmene rei koje nije mogla da uje, ali ije je znaenje bilo dovoljno jasno - i videla je kad je neka ena, pokuavajui da se parkira, ogrebala susedna kola. ena se zaustavila, na brzinu osmotrila priinjenu tetu i potom odvezla odatle. Mma Ramocve je posmatrala, ne verujui svojim oima, i napola je ustala sa stolice da bi protestovala, ali bilo je prekasno; enin automobil je ve skrenuo za ugao i nestao, a ona nije stigla ni da mu vidi registarsku tablicu. Ponovo je sela i sipala sebi jo jednu solju aja. Nije bilo tano da se tako neto ne bi moglo desiti u staroj Bocvani - moglo je - ali bilo je nesumnjivo tano da je danas postojala mnogo vea verovatnoa za to. Ovih dana naokolo se muvalo mnogo sebinih ljudi, ljudi koje kao da nije bilo briga da li e ogrebati neija kola ili naletati na ljude koji hodaju ulicom. Mma Ramocve je znala da je to poelo da se dogaa onda kad su varoi postale vee, a ljudi jedni drugima stranci; znala je i da je to posledica rastueg prosperiteta koji - udno - kao da je pobuivao pohlepu i sebinost u ljudima. Ali iako je znala zato se sve ovo dogaalo, zbog toga joj nije bilo nimalo lake. Ostatak sveta mogao je da postane neutiv koliko mu drago, ali ovo nisu bili bocvanski obiaji, a ona je oduvek branila starinske bocvanske obiaje. ivot je bio mnogo bolji, pomislila je Mma Ramocve, kad smo znali ko smo. U vreme kad je ona bila uenica u Moudiju, svom rodnom selu, svi su tano znali ko ste i esto su znali ko su vam bih roditelji i roditelji vaih roditelja. Danas, kad bi se vratila u Moudi, ljudi bi je pozdravljah gotovo kao da nije ni odlazila. ak i ovde u Gaboronu, gde je sve tako naraslo, ljudi su i dalje tano znali ko je ona. Znali su da je ona Dragocena Ramocve, osnivaica Prve damske detektivske agencije, kerka pokojnog Obeda Ramocvea, a sada supruga (posle podueg verenitva) najljubaznijeg meu automehaniarima, gospodina D. L. B. Matekonija, vlasnika Brzih motora Tlokvenga. Neki od njih znali bi, u najmanju ruku, i da ona ivi u Zebrinoj ulici, poseduje mali beli kombi i zapoljava pomonicu po imenu Grejs Makuci. I tako bi se odnosi i veze irili dalje, a broj stvari koje bi se mogle znati rastao bi. Neki bi mogli znati da je Mma Makuci imala brata Riarda, koji vie nije medu ivima; da je ostvarila dotad nedostignutih devedeset sedam procenata na zavrnim ispitima na Bocvanskom koledu za sekretarice; i da se nedavno, posle uspeha Kalaharskog kursa daktilografije za mukarce, pre- selila u mnogo bolju kuu u Produetku dva. Znanje ove vrste -svakodnevno, ljudsko znanje - doprinosilo je ouvanju drutva i umanjivalo izglede da ogrebete tua kola ne oseajui ni najmanju krivicu zbog toga i ne inei nita da obavestite vlasnika o tome. A to izgleda nije znailo ba nita onoj sebinoj eni u ko- lima, koja nije nikoga obavestila o ogrebotini; koju je oigledno bilo ba briga. Ali nije bilo svrhe dizati ruke u oajanju. Ljudi su to oduvek radili - dizali ruke, slegali ramenima - no to jo nikog nigde nije odvelo. Moda se svet u ponekom pogledu promenio nagore, ali je zato u svakom drugom bio mnogo bolje mesto. Svetlost se na nekim mestima gasila, ali se zato na drugima palila. Pogledajte samo Afriku - bilo je toliko toga nad im ste mogli da odmahujete glavom - korupcija, graanski ratovi i kojeta drugo - ali bilo je i toliko toga to je sad bilo mnogo bolje. Nekad je vladalo robovlasnitvo i sva patnja koju je ono donosilo, a svega nekoliko milja daleko, preko granice, vladao je surovi aparthejd, meutim, to je sada sve bila prolost. Ranije je vladalo neznanje, ali sad je sve vie ljudi uilo da pie, a mnogi su sticali univerzi- tetske diplome. ene su ranije drane kao robinje, a danas su mogle da glasaju i kau ta imaju i zahtevaju svoje pravo da ive kako ele, iako je jo uvek bilo mnogo mukaraca koji nisu eleli da tako neto postoji. Bile su to dobre stvari koje su se desile i ovek nije smeo da ih zaboravi. Mma Ramocve je prinela usnama solju aja i pogledala preko njenog ruba. Na kraju parkiralita, odmah ispred kafea, nalazila se mala pijaca, s trgovakim tezgama i stolovima punim ivopisne robe. Posmatrala je dok je ovek pokuavao da ubedi muteriju da kupi naoare za sunce. ena ih je isprobala nekoliko, ali nije bila zadovoljna i prela je na sledeu tezgu. Tamo je pokazala na mali komad srebrnog nakita, grivnu, a trgovac, onii mukarac u filcanom eiru irokog oboda, dodao joj je grivnu da je proba. Mina Ramocve je posmatrala kako ena prua ruku i pokazuje je trgovcu, koji je s odobravanjem klimnuo glavom. Meutim, izgleda da se ena nije sloila s njegovim miljenjem i vratila mu je grivnu, pokazujui prema drugom predmetu, na drugom kraju tezge. U tom trenutku, kad se trgovac okrenuo da dohvati ono to je traila, ena je brzo ubacila jednu od izloenih grivni u dep svoje jakne. Mma Ramocve je preneraeno zinula. Ovog puta nije mogla da sedi i pusti da se pred njenim oima poini zloin. Ako ljudi samo sede i ute, onda nije ni udo to su stvari sve gore. Stoga je ustala i vrstim korakom krenula prema tezgi pored koje je sad ona ena uvlaila trgovca u arku diskusiju o vrednosti robe koju joj je pokazivao. Izvinite, Mma." Glas se zauo iza njenih lea i Mma Ramocve se okrenula da vidi ko joj se obraa. Bila je to konobarica, mlada ena koju Mma Ramocve dotad nije viala da radi u kafeu. Da, Mma, recite?" Konobarica je uperila prstom u nju, optuujui je. Ne moete tek tako da pobegnete", rekla je. Videla sam vas. Hoete da odete a da ne platite raun. Videla sam vas." Mma Ramocve je na trenutak zanemela od zaprepaenja. Optuba je bila strana, a pri tom i neopravdana. Razume se da nije pokuala da pobegne ne plativi raun - ne bi nikad uradila tako neto; htela je samo da pokua da sprei da se pred njenim oima poini zloin. Povratila se dovoljno da bi odgovorila. Ne pokuavam da pobegnem, Mma", rekla je. Samo pokuavam da spreim da ona osoba tamo pokrade onog oveka. Vratila bih se da platim." Konobarica se znalaki osmehnula. Svako nae neki izgovor", odvratila je. Svakog dana imamo takve kao to ste vi. Dou i jedu nau hranu i onda pobegnu i sakriju se. Svi ste vi isti." Mma Ramocve je bacila pogled prema tezgi. ena je poela da odlazi, po svoj prilici s ukradenom grivnom u depu. Sad je ve bilo verovatno prekasno da uini bilo ta, a sve zbog ove tupave ene koja je pogreno protumaila njen postupak. Vratila se za svoj sto i sela. Donesite mi raun", rekla je. Odmah u ga platiti." Konobarica se zabuljila u nju. Doneu vam raun", odvratila je. Ali morau da dodam i malo za sebe. Morau da dodam ako ne elite da pozovem policiju i ispriam im kako ste pokuali da pobegnete." Kad je konobarica otila po raun, Mma Ramocve se osvrnula oko sebe, da vidi da li su ljudi za susednim stolovima primetili scenu. Za stolom pored njenog, sedela je ena s dvoje male dece koja su s oiglednim zadovoljstvom pijuckala milk-ejk iz velikih aa. Osmehnula se Mmi Ramocve, a potom ponovo usmerila panju na decu. Nije videla nita, pomislila je Mma Ramocve, ali se ena odmah zatim nagnula preko stola i obratila joj se. Imali ste maler, Mma", rekla je. Ovde su suvie paljivi. U hotelima se mnogo lake pobegne." Mma Ramocve je nekoliko minuta sedela u potpunoj tiini, razmiljajui o onome to je videla. Neverovatno. Za vrlo kratko vreme, prisustvovala je sluaju bezone krae, naletela je na konobaricu koja je smatrala da je iznuda sasvim normalna stvar, a onda je, privodei time celu stvar sramnom kraju, ena za susednim stolom pokazala totalno nepoten pogled na svet. Mma Ramocve je bila iskreno zapanjena. Pomislila je ta bi na sve to rekao njen otac, pokojni Obed Ramocve, dobar poznavalac go- veda, ali i krajnje ispravan ovek. Vaspitao ju je da bude potena iznad svega i postideo bi se da je mogao da vidi ovakvo ponaanje. Mma Ramocve se prisetila kako je jednom, kao mala devojica, etala s njim po Moudiju i ugledala novi uz ivicu druma. Oduevljeno ga je podigla i stala da ga glanca maramicom, kad je otac primetio ta se deava i prekinuo je. To nije nae", rekao je. Taj novac pripada nekom drugom." Nerado mu je dala novi, koji je ubrzo potom predat iznenaenom naredniku u moudskoj policijskoj stanici, ali je naravouenije bilo oigledno. Mmi Ramocve je bilo teko i da zamisli kako iko moe da krade od nekog drugog ili ini sve one stvari o kojima je itala u Bocvanskim dnevnim novinama. Jedino objanjenje glasilo je da ljudi koji su radili takve stvari nisu imali raz-umevanja za tua oseanja; naprosto ih nisu razumeli. Ako znate kako je drugom, kako onda moete da uinite bilo ta to e prouzrokovati patnju? Problem je, meutim, bio u tome to je, izgleda,- bilo mnogo ljudi kojima je jednostavno nedostajala vetina zamiljanja. Mogue je da su roeni takvi - s falinkom u mozgu - ili su, moe biti, postali takvi, zato to ih roditelji nisu nikad nauili da sa-oseaju s drugima. To je najverovatnije objanjenje, pomislila je Mma Ramocve. itavo pokolenje ljudi, ne samo u Africi ve i svugde naokolo, nije bilo naueno da osea bilo ta prema drugima, prosto zato to se njihovi roditelji nisu potrudili da ih tome naue. Nastavila je da razmilja o tome vozei se svojim malim belim kombijem natrag, kroz deo grada poznat kao Selo, pa pored Univerziteta, iji se kompleks zgrada vazda dograivao, i najzad Zebrinom ulicom, u kojoj je ivela. Ono to je videla toliko ju je uznemirilo da je sasvim zaboravila da obavi nameravanu kupovinu i tek se nakon to je skrenula na kolski prilaz i priterala kombi uz kuhinjski zid setila da nema nita to joj je potrebno da bi skuvala veeru. Nije imala boranije, na primer, to je znailo da nee biti variva uz paprika; i nee biti krema od vanile za puding koji je planirala da pripremi deci. Sedela je za volanom kombija, razmiljajui da li da se vrati istim putem i pokupuje ono to joj je potrebno, ali jednostavno nije imala energije za to. Bila je vruina, a kua je delovala svee i primamljivo. Mogla bi da ue, skuva sebi lone biljnog aja i ode u spavau sobu da malo odrema. Gospodin D. L. B. Matekoni i deca su otili u Modadit, malo selo blizu druma prema Lobaceu, u posetu njegovoj tetki, i nee se vratiti pre est ili sedam. Jo nekoliko sati imae kuu samo za sebe, a to e biti dobra prilika da se malo odmori. U kui je bilo vie nego dovoljno hrane - ak iako nije bila od vrste potrebne za veeru koju je planirala. Umesto boranije, kao prilog uz paprika mogla je da servira bundevu, a deca e biti sasvim zadovoljna konzervom kompota od bresaka, umesto krema od vanile i pudinga od griza koje je mislila da napravi. Prema tome, nije bilo razloga da ponovo izlazi. Mma Ramocve je izala iz malog belog kombija i otila do kuhinjskih vrata, otkljuavi ih da bi mogla da ue. Dobro se seala vremena kad niko u Bocvani nije zakljuavao vrata i, odista, bilo je mnogo vrata na kojima nije ni bilo brave. Ali sada su morali da zakljuavaju vrata, a bilo je i onih koji su zakljuavali kapije. Pomislila je na ono to je pre kratkog vremena videla. Ona ena koja je pokrala trgovca u filcanom eiru sa irokim obodom; ivela je u nekoj sobi koju je nesumnjivo zakljuavala, a opet, bila je spremna da ukrade od onog sirotog oveka. Mma Ramocve je uzdahnula. Na ovom svetu je bilo toliko toga nad im je ovek mogao da odmahuje glavom. Stavie, danas ste kroz ivot mogli mirne due da idete neprestano odmahujui glavom, poput marionete u ruci nesigurnog lutkara. Kuhinja je bila hladovita i Mma Ramocve je izula cipele, koje su je odnedavno uljale (mogu li stopala da se ugoje?). Uglancan betonski pod bio je prijatan pod bosim stopalima dok je prilazila sudoperi da bi natoila sebi au vode. Rouz, njena kuna pomonica, vikendom nije bila tu, ali je sredila kuhinju u petak uvee, pre nego to je otila. Rouz je bila savesna i odravala je sve povrine besprekorno istim. ivela je u maloj kui na dru- gom kraju Tlokvenga, koju je odravala isto onako rigorozno kao i kuu Mme Ramocve. Ona je jedna od onih ena, pomislila je Mma Ramocve, koje kao da poseduju beskrajnu sposobnost za teak rad. Podizala je decu - i to valjano - uz vrlo malo pomoi od njihovih oeva. Ta deca su ivela od male plate koju je zaraivala kao kuna pomonica i oskudnih primanja koje je dobijala od ivenja. Afrika je bila puna takvih ena, inilo se, i ako je za Afriku i bilo kakve nade, sasvim sigurno je poivala na enama poput njih. Mma Ramocve je napunila ajnik vodom iz kuhinjske slavine i stavila je na tednjak. Uradila je to automatski, onako kako ovek obavlja svakodnevne radnje, i tek kad je to ve uinila, prisetila se da se ajnik nije nalazio na svom uobiajenom mestu. Rouz ga je uvek ostavljala na maloj drvenoj dasci za seckanje pored sudopere, a deca, Motoleli i Puso, takoe su znala da valja da ga ostave tu. To je bilo mesto za ajnik i nikom ne bi ni na pamet palo da ga ostavi na niskoj drvenoj komodi na drugom kraju kuhinje. Gospodin D. L. B. Matekoni to sasvim izvesno ne bi uinio - tavie, za ovih est meseci njihovog braka, otkako se doselio u kuu u Zebrinoj ulici, nije nikad videla da je uzeo ajnik u ruke. Dabome, gospodin D. L. B. Matekoni je voleo aj - bilo bi vrlo teko iveti u braku s ovekom koji ne voli aj - ali ne bi se reklo da ga je sebi esto kuvao. Nije ranije o tome razmiljala, ali bilo je prilino zanimljivo, zar ne, da bi neko mogao da veruje da je normalno da stalno nailazi na gotov aj. Gospodin D. L. B. Matekoni nije bio lenj ovek, ali kad se pomisli na to, nije li udesno kako veina mukaraca zamilja da e se stvari kao to su aj i hrana prosto pojaviti, samo ako dovoljno dugo saekaju. Uvek je u pozadini bila neka ena - majka, devojka, supruga - koja se starala da njegove potrebe budu ispunjene. To bi trebalo da se promeni, dabome, a mukarci bi trebalo da naue da vode rauna o sebi, mada je zasad izgledalo da onih koji to umeju ima vrlo malo. A ako se ima u vidu ponaanje one dvojice egrta, nije bilo mnogo nade ni za mlau generaciju. Oni su jo uvek ocekivali da se ene brinu o njima i, naalost, izgleda da je bilo sasvim dovoljno devojaka spremnih da to ine. Upravo dok je razmiljala o tome, Mma Ramocve je opazila da jedna od fioka u kuhinjskom ormariu ne stoji onako kako ju je ostavila. Nije bila sasvim otvorena, ali je bila sasvim sigurno izvuena i potom nije bila zatvorena do kraja. Namrtila se. Ovo je bilo vrlo udno. Rouz je uvek sve zatvarala posle upotrebe, a otkako je Rouz otila, Mma Ramocve je jedina od ukuana ulazila u kuhinju. Boravila je u njoj rano izjutra, kad bi ustala da pripremi doruak za gospodina D. L. B. Matekonija i decu pre no to krenu za Modadit. Potom bi ih ispratila i vraala se u kuhinju da je sredi. Nije joj bilo potrebno nita iz te fioke, u kojoj je drala konac, makaze i jo neke stvarice koje je samo povremeno koristila. Dakle, sasvim sigurno ju je otvorio neko drugi. Prela je na tu stranu kuhinje i otvorila fioku da bi pregledala njen sadraj. Izgleda da je sve bilo tu, osim... uto je primetila kalem kanapa koji je stajao na ormariu. Uzela ga je i razgledala. Jeste, to je bio njen kalem kanapa, a iz fioke ga je izvadila i na ormariu ostavila ista osoba koja je, verovala je, pomerila ajnik s njegovog uobiajenog mesta. Mma Ramocve je nepomino stajala. Palo joj je na pamet da bi to mogao biti neki uljez i da je tu osobu koja je ula u kuu, ko god ona bila, morao omesti njen povratak. Ta osoba je, kad je ona ula u kuhinju, mogla pobei kroz vrata na prednjem delu kue, ali opet, ta vrata, koja su predstavljala jedini nain za izlazak na toj strani kue, bila su zakljuana. To je znailo da je uljez moda jo unutra. Nekoliko asaka pitala se ta da radi. Mogla je da telefonira policiji i kae im da sumnja da je neko u kui, ali ta ako dou, pretrae kuu i ne nau nikog? Teko da bi im bilo drago to ih je neko pozvao bez razloga i verovatno bi mrmljali komentare o nervoznim enama koje bi mogle da imaju i pametnija posla nego da trae vreme policiji, pored toliko zloina koje valja istraiti. Stoga je moda bilo prerano za zvanje policije i trebalo je, umesto toga, da sama proe kroz kuu, od sobe do sobe, i proveri ima li nekog. Razume se, tako neto je rizino. ak i u mirnoj Bocvani deava se da ljude napadne uljez zateen u krai. Ima meu takvima i opasnih. A opet, ovo je bio Gaboron, u subotnje popodne, sa suncem visoko na nebu i ljudima koji prolaze Zebrinom ulicom. Ovo nije bilo vreme senki i neobjanjivih zvukova, gluvo doba. Ovo nije bilo vreme za strah.
Drugo poglavlje
PANTALONE I BUNDEVE
Mma Ramocve nije sebe smatrala naroito hrabrom enom. Bilo je nekih stvari kojih se pribojavala: nezastrtih prozora kad padne vee, na primer, jer ovek nije znao ta vreba spolja, iz po- mrine; i zmija, jer je naokolo bilo istinski opasnih zmija - sik-tavica, na primer, ili lebolobolo, koje su debele i lenje i imaju ogromne zakrivljene otrovne zube, ili mokopa, dugakih, crnih i vrlo otrovnih, za koje svi znaju da mrze ljude zbog neke davne nepravde u svom zmijskom pamenju. To su stvari kojih bi ovek trebalo da se plai; druge stvari mogu da budu zastraujue ako im ovek dozvoli, ali izvesno bi mogao da im se suprotstavi, kad bi samo bio spreman da ih pogleda pravo u oi. Ipak, bilo je neega vrlo neobinog u tome da mislite da ste sami u kui i potom ustanovite da niste. Mma Ramocve je zakljuila da je to zaista zastraujue i morala je da se izbori sa samom sobom pre no to je poela da pretrauje kuu, proavi prvo kroz vrata koja su iz kuhinje vodila u susednu dnevnu sobu. Bacila je pogled brzo naokolo i primetila da je sve na svom mestu i da ne izgleda da je bilo ta dirano. Tu je bio njen ukrasni tanjir sa slikom ser Seretsea Khame - njen ponos i dika, zbog kojeg bi umrla od muke da joj ga ukrade nekakav provalnik. Zatim, tu je bila njena olja s likom kraljice Elizabete, sa slikom kraljie koja je izgledala tako dostojanstveno. Bila je to jo jedna stvar zbog koje bi se iva nasekirala da je izgubi, jer ju je podse-ala na dunost i tradicionalne vrednosti u svetu koji kao da je imao sve manje i manje vremena za takve stvari. Seretse Khama nije nijednom propustio da obavi svoju dunost, a bogme ni kraljica, koja se divila porodici Khama i oduvek nosila Afriku u srcu. Mma Ramocve je itala u novinama da je na sahrani ser Garfika Toda, tog dobrog oveka koji se zalagao za ouvanje drutvenih vrednosti i pravde u Zimbabveu, proitana kraljiina poruka. A kraljica je insistirala da njen visoki poverenik lino stane iznad rake, iznad same rake, i proita ono to je imala da kae o tom hrabrom oveku. A kad je umrla ledi Khama, kraljica je takoe poslala poruku, zato to je razumela, a to je nagnalo Mmu Ramocve da oseti ponos zbog toga to je Mocvanka i zbog svega to su Seretse i njegova supruga uradili. urno je bacila pogled prema zidu, da vidi da li je fotografija njenog oca - njenog tate, kako ga je zvala - pokojnog Obeda Ramocvea, i dalje na svom mestu, i bila je. Isto kao i barunasta slika planina koju su doneli iz kue gospodina D. L. B. Matekonija, tamo blizu starog Kluba odbrambenih snaga Bocvane. Tamo je bilo mnogo onih koji bi eleli da je ukradu, kako bi mogli da prelaze prstima preko nje i osete mekou somota, ali ona je takoe bezbedno visila na zidu. Mma Ramocve nije bila sigurna u vezi s tom slikom; moda i ne bi bilo ba tako loe kad bi je neko ukrao, pomislila je, ali odmah potom se ispravila i poti : snula tu misao. Gospodin D. L. B. Matekoni je voleo tu sliku, a ona nije elela da se on nervira. Zato, neka je tamo na zidu. Stavie, da su nekad i imali pravu provalu, onu kad lopovi odnesu sve iz kue, bila je sigurna da bi slika nekako ostala tu, a poto bi njene fotelje bile ukradene, morala bi da je gleda sedei na jastucima na podu. Prila je vratima koja su delila dnevnu sobu od verande i proverila ih. Bila su vrsto zabravljena, ba onako kako ih je i ostavila. Reetke od kovanog gvoa na otvorenim prozorima takoe su bile netaknute. Niko ne bi mogao da proe kroz prozor a da ih ne savije ili ne pokida, a to nije bilo uinjeno. Stoga uljez, ako ga je uopte bilo, zasigurno nije mogao ui ni izai kroz dnevnu sobu. Izala je iz sobe i polako se uputila hodnikom, da bi proverila ostale prostorije. Nekoliko koraka niz hodnik bila je ostava i ona je zastala tu, obazrivo zavirujui unutra kroz vrata koja su bila samo labavo prislonjena. U ostavi je bilo mrano, ali uspevala je da razazna obrise predmeta: dveju kofa, ivae maine, sakoa koje je gospodin D. L. B. Matekoni doneo sa sobom i okaio na iviluk na zidu. Nije izgledalo da je bilo ta pomerano, a sasvim izvesno da se uljez nije krio meu sakoima. Stoga je zatvorila ostavu i krenula dalje, zastavi ispred prve od tri sobe u koje se ulazilo iz hodnika. Bila je to Pusoova soba, prava deaka soba u kojoj nije bilo mnogo stvari. Oprezno je otvorila vrata, stegnuvsi zube kad su ona glasno zakripala. Pogledala je sto, na kojem je stajao katapult kune izrade, i pod, na kojem su leali izduvana fudbalska lopta i par patika, i shvatila da eventualni uljez ne bi ni ulazio ovamo. Motolelina soba je takoe bila prazna, mada je Mma Ramocve smatrala za shodno da zaviri u pla- kar. Ni tu nije bilo niega neobinog. Tada je ula u spavau sobu koju je delila s gospodinom D. L. B. Matekonijem. To je bila najvea od tri spavae sobe i u njoj je bilo stvari koje bi neko i mogao da poeli da ukrade. Bila je tu, na primer, njena odea, ivili boja i kvalitetne izrade. Krupne gospoe koje ele da kupe haljine svakako bi bile vrlo zainteresovane za tu odeu, ali nije bilo naznaka da je iko petljao oko ipke s koje su visile vealice. Takoe, nije bilo naznaka da je neko dirao neto na kozmetikom stoiu na kojem je Mma Ramocve drala svojih nekoliko broeva i grivni koje je volela da nosi. Kako je izgledalo, sve je bilo tu. Mma Ramocve je osetila kako njena napetost poputa. Kua je oigledno bila prazna, a pomisao da bi se neko mogao skrivati u njoj bila je oita besmislica. Postojalo je, po svoj prilici, neko savreno racionalno objanjenje za otvorenu fioku i kalem kampa na ormariu i nesumnjivo e ga uti im se gospodin D. L. B. Matekoni i deca te veeri vrate kui. Jedna od mogunosti je bila da su krenuli, zaboravili neto i vratili se kui po to kad je Mma Ramocve ve otila u grad. Moda su kupili poklon za roaku gospodina D. L. B. Matekonija i vratili se da ga upakuju, za ta im je trebao kanap. To je bilo savreno racionalno objanjenje. Vraajui se u kuhinju, Mma Ramocve je pomislila kako stvari koje deluju misteriozno najee nisu takve. Neobjanjivo nije neobjanjivo zato to ga je nemogue objasniti, ve naprosto zato to se obino, jednostavno objanjenje jo nije pokazalo. Kad ponete da istraujete, takozvane misterije dobijaju naglu tendenciju da postanu mnogo prozainije. Naravno, to se ljudima ba i ne dopada. Vole da misle da postoje stvari koje ne mogu da se objasne - natprirodne stvari - stvari poput tokolosa,*( U afrikom folkloru, obestan i lascivan dlakavi patuljak (crn kao no, s licem pavijana, poluovek, polu-ivotinja, ima samo jednu polovinu zadnjice, a mujak ima ogroman polni organ). (Prim. prev.)) na primer, koji tumaraju nou, plaei ljude i pravei belaj. Niko nikad nije video tokolosa, iz prostog razloga to nema ta da se vidi. Ono za ta bi neko pomislio da je tokolo, obino nije bilo nita vie od senke grane na meseini, zvuka vetra u kronjama ili malecke ivotinje koja urno grabi kroz nisko rastinje. Meutim, ova savreno logina objanjenja nisu privlaila ljude i umesto toga oni su izmiljali sve mogue nepostojee duhove. Dakle, ona nije imala nameru da bude takva kad je re o uljezima. U kui nije bilo nikakvog uljeza i Mma Ramocve je bila sasvim sama, kao to je i mislila. Skuvala je aj i nasula sebi veliku solju. Sa oljom u ruci, vratila se u spavau sobu. Bie prijatno provesti ostatak popodneva tako to e lekariti na krevetu i zaspati ako joj se prispava. Na nonom ormariu imala je nekoliko asopisa i primerak Bocvanskih dnevnih novina. itae sve dok ne ponu da joj se sklapaju oi, a asopis joj ne ispadne iz ruke. To je tako lep nain da se zadrema. irom je otvorila prozor, putajui da kroz kuu dune osveavajui povetarac. Zatim se, stavivi olju s ajem na noni ormari, spustila na krevet, utonuvi u duek koji ju je ve godinama tako dobro sluio i koji je odlino izdravao dodatnu teinu gospodina D. L. B. Matekonija. Krevet i duek kupila je kad se doselila u kuu u Zebrinoj ulici, oduprevi se iskuenju da kupi neto jeftino. Po njenom miljenju, kvalitetan krevet bio je jedna od stvari na koju vredi potroiti sav novac koji moete sebi da priutite. Dobar krevet donosi sreu, u to je bila sigurna; lo, neudoban krevet donosi dandrljivost i dosadne bolove. Poela je da ita Bocvanske dnevne novine. Tu je bila pria o politiaru koji je odrao govor u kojem je podsticao ljude da se bolje staraju o svojim govedima. Rekao je da su sluajevi nesavesnog odnosa prema stoki okantna pojava za svest jedne stoarske zemlje. Ljudi koji dozvoljavaju da im goveda trpe edna za vreme transporta do eleznice trebalo bi da se stide, rekao je. Opte je poznato, dodao je, da ono kroz ta goveda prolaze tokom svojih poslednjih dana utie na kvalitet mesa. ivotinja koja je bila pod stresom daje govedinu koja nije savrenog ukusa, a ono to Bocvana eli jeste da njena govedina bude savrena. Najzad, bocvanska govedina je kvalitetna, jer su goveda hranjena is- paom, i mnogo je boljeg ukusa od mesa onih sirotih ivotinja koje dre zatvorene ili hrane onim ime se goveda nikako ne bi smela hraniti. Mma Ramocve je ustanovila da se apsolutno slae s tim. Njen otac je bio odlian poznavalac goveda i uvek joj je govorio da bi goveda trebalo tretirati kao lanove porodice. Znao je imena svih svojih grla, to je bio pravi poduhvat, ako se uzme u obzir da je imao ogromno krdo, i nikad ne bi tolerisao da na bilo koji nain pate. Dobro je, pomislila je, to ne moe da uje ovu priu o ednim govedima ili da vidi one stvari koje je ona videla dok je danas ispijala aj u trnom centru. Proitala je lanak o govedima i taman poela da ita sledei, kad je zaula zvuk. Bio je poprilino neobian i podseao je na stenjanje. Spustila je novine i zagledala se u tavanicu. Bilo je vrlo udno. Zvuk je oigledno dopirao negde iz neposredne blizi- ne - moda ispod prozora spavae sobe, inilo se. Napregnuto je oslukivala i zauo se ponovo, negde iz blizine. Mma Ramocve se uspravila i sela, a za to vreme se zvuk jo jednom uo - tiho, nerazgovetno jecanje, nalik na bolno skianje. Ustala je i prila prozoru, pogledavi napolje. Ako je u bati pas, morae da izae i otera ga. Nije volela da joj se psi mi itaju po bati, pogotovo ne oni smrdljivi uti psi kakve je drao njen komija. Uvek su skiali i cvileli, na nain koji je bio vrlo slian zvuku koji je ula dok je leala. Bacila je pogled u batu. Sunce je ve bilo dosta nisko na nebu i senke drvea bile su dugake. Videla je drvee papaje s njegovim liem koje je utelo; videla je cvat bugenvilije i mopipi drvo koje je raslo uz ivicu leje s povrem gospodina D. L. B. Matekonija. Videla je i visoku travu u koju su psi lutalice katkad voleli da se zavuku. Ali na vidiku nije bilo nijednog psa, ni pod njenim prozorom, ni u travi, ni pod mopipi drvetom. Mma Ramocve se okrenula i vratila u krevet. Kad je ponovo legla, njena tradicionalna figura utonula je duboko u duek, koji se otegao prema podu. Jecanje se istog trenutka ponovo zaulo, ovog puta glasnije, i delovalo je kao da se jo vie pribliilo. Mma Ramocve se namrtila i promekoljila, prebacivi teinu. Jecanje se smesta ponovo oglasilo, ali sada je bilo jo glasnije. Tada je shvatila da zvuk dolazi iz sobe i srce joj je preskoilo jedan odaicaj. Zvuk je bio u sobi i inilo joj se da dolazi direktno ispod nje, ispod kreveta. Upravo tada, dok joj je ova zastraujua spoznaja dopirala do mozga, njen duek se izdigao ispod nje, kao da ga je neko snano podzemno talasanje podiglo uvis. Potom, uz glasno komeanje, ispod kreveta se iskobeljala figura mukarca, koji kao da se borio s neim to mu nije dozvoljavalo da se izvue, da bi se potom silom otrgao i hitro pobegao iz sobe. Sve se dogodilo toliko brzo da je Mma Ramocve jedva stigla da ga osmotri pre no to je istrao kroz vrata spavae sobe. Nije imala vremena da mu vidi lice i jedva joj je do mozga doprla injenica da je na sebi imao modernu crvenu koulju, ali ne i pantalone. Viknula je, ali mukarac tada ve vie nije bio u sobi. U trenutku kad je konano uspela da ustane, ula je kako su se kuhinjska vrata s treskom zatvorila za njim. Prila je prozoru, u nadi da e ga videti kako bei preko dvorita, ali krenuo je drugim pravcem, pored kue, i zasigurno je beao prema ogradi uz bonu stranu njenog placa. Tada joj je pogled pao na pod i primetila je, odmah pored kreveta, tamo gde su jo uvek visile zakaene za otar kraj opruge jedne kaki pantalone. Mukarac koji se krio pod njenim krevetom naao se zarobljen i primoran da se izmigolji iz sopstvenih pantalona da bi mogao da pobegne. Mma Ramocve je podigla te pantalone s poda, otkaivi ih s opruge, i pregledala; najobiniji par kaki pantalona, u prilino dobrom stanju, trenutno razdvojen od svog vlasnika. Obazrivo je opipala depove - ovek nikad ne zna ta moe da nae u mukarevom depu - ali nije nala nita sem pareta kanapa. U depovima izvesno nije bilo niega po emu bi mogla da identifikuje neznanca. Mma Ramocve je odnela pantalone u kuhinju. Iako je bila okirana onim to se dogodilo, pomisao da je uljez morao da pobegne bez pantalona naterala ju je da se osmehne. Kako e, za ime sveta, kukavac da stigne kui, gde god to bilo, odeven samo u koulju i arape i bez pantalona? Policija bi ga verovatno privela ako ga spazi takvog, a u tom sluaju mu nije ginulo ozbiljno objanjavanje. Da li bi rekao da je naprosto zaboravio da navue pantalone pre no to je izaao iz kue? To bi bilo jedno od moguih objanjenja, ali da li bi neko zaboravio da obue pantalone pre no to krene napolje? Svakako da ne bi. Ili bi mogao da kae da su mu pantalone ukradene. Ali kako je mogue da nekom ukradu pantalone dok ih ima na sebi? Prilino je teko zamisliti kako bi neto takvo moglo da se desi, kao i da bi se policija dala ubediti takvim objanjenjem. Nasula je sebi u kuhinji novu solju aja, jer je provalnik beei zakaio i preturio onu koju je odloila na noni ormari. Zatim je uzela tu olju aja i pantalone i izala na verandu. Prebacila je pantalone preko ograde i spustila se u svoju stolicu. Ba udno, pomislila je. Otkrie da se pod njenim krevetom nalazi nepoznati mukarac bilo je uznemirujue, ali on se morao uplaiti jo vie, pogotovo kad je ona legla na krevet i kad se naao pritisnut utonulim duekom. To je objanjavalo stenjanje; sirotom oveku bio je isteran vazduh iz plua. Dakle, ako emo pravo, tako mu i treba kad se zavlaio tamo gde poteno eljade nema ta da trai. Podozrevala je da mu nee ponovo pasti na pa- met da se krije pod krevetom, to je znailo da je moda izvukao malo naravouenije iz itave ove nesrene rabote. Meutim, taj je oigledno imao jo tota da naui, a ako ikad otkrije ko je on, koliko god to bilo malo verovatno, imae bogme da mu kae re-dve i pri tom se nee truditi da okolia. Kad su se gospodin D. L. B. Matekoni i deca te veeri vratili kui, Mma Ramocve nije pominjala incident sve dok Puso i Motoleli nisu vrsto zaspali u svojim krevetima. Puso je bio sklon komarima i nije elela da on pone da se zaokuplja brigom zbog provalnika, stoga se postarala da ne uje nita o onome to se dogodilo. Motoleli nije bila toliko nervozna i inilo se da se ne plai mraka kao njen brat. Ali ako bi znala, mogla bi da se izlane pred njim u trenutku kad joj popusti panja, tako da je bilo najbolje da nijedno od njih ne zna nita o celoj stvari. Gospodin D. L. B. Matekoni je paljivo sluao. Kad je u prii dola do dela u kojem je mukarac bez pantalona na sebi beao iz sobe, zinuo je od uda i pokrio usta rukom. Gadna stvar", rekao je. Ne dopada mi se pomisao da se taj neznanac motao po naoj spavaoj sobi bez pantalona na sebi." Da", sloila se Mma Ramocve. Ali mora imati na umu da ih nije namerno skinuo. Spale su mu dok je pokuavao da pobegne. To nije isto." Gospodin D. L. B. Matekoni delovao je neodluno. I dalje mi se to ne dopada. ta je traio tu? Kakvo li je zlo planirao?" Ja mislim da je to prosto neki sitan lopov koji je prolazio ovuda i video da nema nikog kod kue", rekla je Mma Ramocve. Meutim, kad sam se ja iznenada vratila, uspaniio se i nije znao kako da pobegne. Reka bih da je bio vrlo uplaen." Vie nisu priali o tome. Pantalone su ostale na verandi, tamo gde ih je Mma Ramocve prebacila preko ograde. Gospodin D. L. B. Matekoni je nagovestio da bi ih moda mogli dati jednom od dvojice egrta, ako pristaju nekom od njih. Ako ne pristaju, mogao bi da ih odnese nekom od onih trgovaca polovnom odeom, koji e izvesno nai odgovarajui par nogu koji e se obui u njih; potenih nogu, za promenu. Meutim, kad je Mma Ramocve sutra ujutru izala na verandu da popije svoju jutarnju olju biljnog aja, pantalona vie nije bilo tu. A odmah ispod mesta gde su bile ostavljene nalazila se ogromna uta bundeva, sona i spremna za jelo.
Tree poglavlje
NOVA RAZMILJANJA O BUNDEVAMA
Mma Ramocve ispitala je bundevu iz svih uglova. U Naelima privatnog istraivanja Klovisa Andersena nije bilo ni rei o bundevama, ali Mma Ramocve je bila savreno sposobna da istrai bundevu i bez oslanjanja na tue savete. U poetku je nije dirala ve je samo zagledala, i bundevu i tlo oko nje. Bundeva je bila stavljena u ono to bi trebalo da bude leja s cveem, ali o kojoj se nije vodilo mnogo rauna otkako se Mma Ramocve dose- lila u kuu. Ona je gajila povre i bunasto rastinje, drei da cvee zahteva previe truda a donosi premalo koristi. Na vrelom bocvanskom vazduhu, cvetovi su se brzo otvarali i jo bre zatvarali i venuli, kao uhvaeni na prepad, sem, dabome, ako ih ovek ne bi zatitio mreastom tendom i svakodnevno tetoio dragocenom vodom. Mnogo je bolje, mislila je Mma Ramocve, gajiti biljke svojstvene ovom podneblju. One su poznavale tlo Bocvane i dobro su podnosile sunce. Znale su kada je vreme za cvetanje, a kad je trenutak da se sakriju; znale su kako da najbolje iskoriste svaku kapljicu vlage na koju bi naile. Leja u kojoj se nalazila bundeva protezala se du prednjeg zida verande. Bila je ispunjena uglavnom peskom, ali tu i tamo raslo je nekoliko biljaka, male aloje i tome slino, koje su se ukorenile tu, i bundeva je bila ostavljena upravo pored jedne od njih. Mma Ramocve je razgledala pesak oko bundeve: bio je veim delom nedirnut, ako se izuzmu tanune mravlje staze, ali tamo, nekoliko stopa daleko od bundeve, jasno se video otisak cipele -i to je bilo sve; samo otisak ona cipele, koji oveku nije govorio nita sem da je osoba koja je ostavila bundevu mukarac, sudei po veliini obue, i da taj mukarac poseduje bar jedan par cipela. Stajala je iznad bundeve i razmiljala o njenoj obeavajuoj punoi. Bie taman za tri obeda, pomislila je, a moda pretekne malo i za orbu. Bila je ba kako treba - dovoljno zrela da bude slatka, a opet ne prezrela i previe mekana. Ovo je bila jedna valjana bundeva i osoba koja ju je ovde ostavila zasigurno se dobro razume u bundeve. Mma Ramocve se sagla i poela da die bundevu, isprva obazrivo, a potom energinije. Drei veliki uti teret pritisnut na grudi, osetila je njegov sladak miris i naas zatvorila oi, zamiljajui kakva e bundeva biti kad se rasee, skuva i nae na tanjir- rima na njenom stolu. Grlei je, vratila se u kuhinju i stavila je na sto. Ba lepa bundeva", primetio je gospodin D. L. B. Matekoni, uavi u kuhinju nekoliko minuta kasnije. Mma Ramocve je taman zaustila da mu kae ta se dogodilo, kad je primetila da su iza njega deca - Motoleli u svojim invalidskim kolicima i Puso, uredno obuen u svee ispeglane kaki bermude (Rouzino peglanje) i belu koulju kratkih rukava. Bundeva!" uzviknuo je Puso. Vidi kol'ka je!" Gospodin D. L. B. Matekoni je podigao obrvu. Ve si bila u prodavnici, Mma Ramocve?" Ne", odvratila je njegova supruga. Neko nam je ostavio ovu bundevu. Nala sam je pred kuom. Lep poklon, nema ta." A to je zaista bila istina. Neko je ostavio bundevu pred kuom i bilo je logino pretpostaviti da je posredi pokon. Ko je to bio tako ljubazan?" raspitivao se gospodin D. L. B. Matekoni. Gospoda Mofat je rekla da e mi doneti poklon zato to sam popravio doktorova kola. Misli li da nam je moda ona ostavila bundevu?" Moe biti", odvratila je Mma Ramocve. Ali nisam sigurna." Pogledala je gospodina D. L. B. Matekonija, pokuavajui da mu pogledom signalizira da stvar s bundevom nije tako jed- nostavna kao to izgleda, ali da to nije neto o emu bi trebalo priati pred decom. Uhvatio je njen pogled i razumeo poruku. Dakle, odneu ovu bundevu u ostavu", rekao je, pa emo je docnije izvaditi odatle i pripremiti za jelo. Tako je najbolje, zar ne?" Tako je", sloila se Mma Ramocve. Ti skloni bundevu, a ja u deci da pripremim ovsenu kau za doruak. Onda moemo svi zajedno u crkvu, pre no to postane suvie vrue." Odvezli su se do anglikanske katedrale, a gospodin D. L. B. Matekoni je parkirao svoj kombi sa strane, blizu pastorove kue. Mma Ramocve je pomogla Motoleli da se smesti u kolica, a Puso ju je odgurao do glavnog ulaza, gde se nalazila platforma za invalide. Mma Ramocve i gospodin D. L. B. Matekoni uli su kroz sporedna vrata, uzeli sa stoia psaltire i otili do najblie kupe. Nekoliko minuta kasnije stigla su i deca. Motolelinu stolicu smestili su uz kraj klupe, a Puso je seo izmeu Mme Ramocve i gospodina D. L. B. Matekonija, kako bi mogli da pripaze na njega. Bio je sklon da se vrpolji i najee bi ga posle petnaestak minuta poslali napolje, da se igra ispred velikih vratnica katedrale. Mma Ramocve je proitala plan liturgije. Nije joj se dopao izbor himni, od kojih nijednu nije znala, i brzo je prela na parohijske vesti. Bio je tu spisak bolesnih i, proitavi ga, tuno je konstatovala da se na njemu i dalje nalaze mnoga imena koja su i prole nedelje bila tu. Bilo je ovo vreme bolesti i milosre se nalazilo na tekoj probi. Tu je bilo majki, onih koje e za sobom ostaviti siroad budu li pozvane. Bilo je tu siromaha i bogatih, izjednaenih u svojoj ljudskoj ranjivosti. Setite se ove brae i sestara, stajalo je na dnu spiska. Hoe, setie ih se. Kako bi ih ovek uopte mogao zaboraviti? Uao je hor i liturgija je poela. Stojei tamo i nevoljko oblikujui usnama zakasnele rei himni odabranih za taj dan, njoj nepoznatih, Mma Ramocve se u mislima neprestano vraala na bundevu koja se jutros nekim udom nala pred njenom verandom. Jedino mogue objanjenje misterije, pomiljala je, bilo je da se uljez iz nekog razloga vratio - moda da bi ponovo provalio u kuu - i zatekao svoje pantalone okaene na verandi. No- sio je bundevu, koju je po svoj prilici negde ukrao, i spustio je na zemlju da bi navukao pantalone. Potom je moda neko naiao - opet - i ovek se dao u beg, ne stigavi da podigne bundevu sa zemlje. Ovakav sled dogaaja je izvesno bio mogu, ali da li je bio i verovatan? Mma Ramocve je podigla pogled prema crkvenom svodu, posmatrajui lopatice velikih belih ventilatora koje su lenjo sekle vazduh. Ne, nije verovatno da bi se uljez vratio, a ak i da jeste, da li bi stigao da u meuvremenu negde ukrade bundevu? Onako bez pantalona, svakako mu je prva briga bila da se dokopa kue ili da nae neke druge pantalone. Mnogo je verovatnije delovala mogunost da nestanak pantalona i pojava bundeve nisu imali nikakve meusobne veze. Odevni predmet je uzeo neki prolaznik, koji je uluio priliku da stekne savreno dobar par kaki pantalona. Potom je, rano izjutra, neko od prijatelja doneo bundevu na poklon i samo je spustio pod verandu, ne elei da budi ukuane nedeljom tako rano. To je bio mnogo verovatniji sled dogaaja i, odista, reenje do kojeg bi doao i sam Klovis Andersen. Nikad se nemojte odluivati za suvie komplikovano reenje, napisao je. Uvek pretpostavite da je najjednostavnije reenje verovatno ono pravo. Devet od deset puta, ispostavile se da ste upravu. Mma Ramocve se trgla, prekinuvi svoje nagaanje. Liturgija se nastavljala i preasni Trevor Mvamba popeo se u predikaonicu. Izbacila je iz glave sve misli o bundevi i sasluala propoved Trevora Mvambe. On ih je venao, pod onim drvetom u dvoritu sirotita, pre jedva est meseci, onog dana iji e svaki minut ostati veno urezan u njenom pamenju: glasovi dece, koja su pevala; baldahin od lia iznad njihovih glava; osmesi prisutnih; i one nezaboravne rei koje su obeleile poetak njenog branog ivota s ovim dobrim ovekom, gospodinom D. L. B. Matekonijem, tim odlinim automeha- niarem koji je sad bio njen suprug. Preasni Trevor Mvamba preleteo je pogledom po kongregaciji i osmehnuo se. Imamo goste", rekao je, smeei se. Molim vas, ustanite i predstavite se." Prisutni su stali da se osvru, zagledajui. Ustalo je petoro ljudi, ratrkanih meu kongregacijom. Jedno po jedno, predstavljali su se glavama koje su se okretale prema njima. Ja sam Don Ngvenja, iz Mbabanea u Svazilendu", rekao je snano graen mukarac u bisernosivom odelu. Lako se naklonio, to je doekano aplauzom cele kongregacije, koja se potom okrenula da pogleda sledeeg gosta. Jedno za drugim, predstavili su se i ostali - mukarac iz Frensistauna, mukarac iz Brizbejna, ena iz Konkorda, u Masausetsu, i ena iz Johanesburga. Svako je bio pozdravljen, dostojanstvenom ali srdanom dobrodolicom. Niko nije pravio razliku izmeu Afrikanaca i onih koji nisu bili iz Afrike. Amerikanka je, primetila je Mma Ramocve, imala na sebi haljinu boje bundeve. Primetila je to, ali se odmah ispravila. Ovo je bilo vreme za zajednitvo, a ne vreme za razmiljanje o bundevama. Trevor Mvamba je namestio naoari na nosu. Brao i sestre", poeo je, dobrodoli ste meu nas. Odakle god da dolazite, dobrodoli ste." Pogledao je u beleke pred sobom. Ponekad me pitaju", rekao je, zato ima tako mnogo patnje na ovom svetu i kako da pomirimo to s verom u dobrostivog Stvoritelja. To nije nita novo. Mnogi postavljaju ovo kao pitanje verujuima i esto od- bijaju odgovore koje dobijaju. Nisu zadovoljni, kau. Vai odgovori nisu im ubedljivi. A opet, zato uopte misle da mi moemo da objasnimo svaku misteriju? Ima misterija koje prevazilaze nau mo poimanja. Svakodnevno nailazimo na njih." Tano, pomislila je Mma Ramocve. Jedna takva misterija pojavila se koliko jutros u Zebrinoj ulici. Kako da ovek objasni nestanak para pantalona i bundevu koja kao da je s neba pala? Zaustavila se. Ovo nije bio nain da slua Trevora Mvambu. Ima u svetu i drugih misterija koje ne moemo da objasnimo i koje moramo da prihvatamo. Misterija ivota, na primer. Naunici znaju mnogo o ivotu, ali ne znaju kako da naprave onu iskru koja predstavlja razliku izmeu ivota i ne-ivota. Taj deli, ta struja, za njih je misterija, ma koliko mnogo znali o mehanizmu ivota i njegovom reprodu- kovanju. Stoga moramo da prihvatimo, zar ne, da postoje na ovom svetu neke misterije koje jednostavno ne moemo da razumemo? Te stvari su jednostavno tu. One su vee od nas." Misterija ivota! pomislila je Mma Ramocve. Misterija bundeva. Zato bundeve imaju takav oblik'? Zato im je meso takve boje? Moe li to iko da objasni ili je to naprosto tako i gotovo? Ponovo se napregla da prekine niz svojih misli i koncentrisala na ono to je govorio Trevor Mvamba. Isto je s patnjom. Moda nama deluje kao misterija to to ima patnje u svetu za koji tvrdimo da je njegova svrha boanska. Ali to vie mislimo o toj misteriji, to nam odgovor sve vie izmie. Mogli bismo, dake, da slegnemo ramenima i padnemo u oajanje ili bismo mogli da prihvatimo misteriju takvu kakva jeste, kao neto to jednostavno ne razumemo. A to ne znai zapadanje u nihilizam, filozofiju koja kae da ne moemo da uradimo nita povodom patnje i bola u svetu. Moemo da uradimo neto, i svi mi koji se danas nalazimo ovde imamo priliku da uradimo neto, makar sasvim malo, da umanjimo razmere patnje u svetu. Moemo to da uradimo dobrotom prema drugima; moemo to da uradimo ublaavajui njihovu patnju. Osvrnemo li se po naem svetu danas, osvrnemo li se po svom dragom domu, Africi, ta moemo da vidimo sem suza i tuge? Da, njih vidimo. Vidimo ih ak i u Bocvani, koja je na vie naina tako srena zemlja. Vidimo ih na licima bolesnih, u njihovom strahu i tuzi pri pomisli da im je suen tako kratak ivot. To je prava patnja, ali mi hriani ne beimo od nje. Svakog dana, svakog trenutka u svakom danu, ima ljudi koji rade na ublaavanju te patnje. Oni rade na tom zadatku i sad, dok vam ovo govorim, tamo s druge strane druma u bolnici Princeza Marina. Tamo rade lekari i sestre. Tamo rade i nai ljudi i ljudi velikog srca pristigli izdaleka, iz Amerike, na primer, koji su tamo da bi olakali patnje onih koji su jako bolesni od ove okrutne bo- lesti koja danas pritiska Afriku. Da li ti ljudi govore o takvoj patnji kao o dokazu da ne moe biti boanskog prisustva na ovom svetu? Ne. Oni ne postavljaju takvo pitanje. I mnogima snagu daje upravo ta vera kojoj neki pametni ljudi vole da se rugaju. A to je, prijatelji moji, istinska misterija pred kojom bi valjalo da budemo zadivljeni. To je ono o emu valja da na trenutak u tiini razmislimo, dok se prisecamo imena onih koji su bolesni, tih lanova ove kongregacije, ove anglikanske crkve, nae brae i sestara. A ja u vam ih sada proitati."
etvrto poglavlje
OSETLJIVO PITANJE AJA
U Brze motore Tlokvenga izjutra su svi pristizali u razliito vreme i nikad se nije znalo ko e doi prvi. Ranije je to bio gospodin D. L. B. Matekoni, u vreme kad se Prva damska detektivska agencija nalazila u zasebnim prostorijama, ali otkako su dva posla poela da dele iste prostorije, katkad su to bile Mma Ramocve ili Mma Makuci ili, vrlo retko, jedan od dvojice egrta. Uopte uzev, egrti su stizali kasno, budui da su voleli da se izleavaju do poslednjeg trenutka, pre no to bi skoili iz kreveta, s nogu progutali doruak i izjurili da uhvate prepun minibus koji ih je dovozio do okretnice na kraju druma za Tlokveng. Nakon to su se venali, Mma Ramocve i gospodin D. L. B. Matekoni su, dabome, najee stizali zajedno, makar dolazili u dva vozila, kao konvoj, s kamionetom gospodina D. L. B. Matekonija koji je iao napred i malim belim kombijem za ijim je volanom sedela Mma Ramocve, odano ga pratei. Tog jutra prva je stigla Mma Makuci, nosei paket umotan u smei papir. Otkljuala je kancelariju Prve damske detektivske agencije, stavila paket na svoj sto i otvorila prozor da ue vazduh. Bilo je jedva sedam sati, a Mma Ramocve i gospodin D. L. B. Matekoni stizali su tek za pola sata ili malo vie. To joj je davalo dovoljno vremena da sredi svoj pisai sto, telefonira snaji svoje roake u vezi s jednim porodinim pitanjem i napie kratko pismo ocu u Bobonong. Njenom ocu bile su sedamdeset dve godine i nije imao bogzna ta da radi, sem da odeta do male potanske ispostave u selu i proveri ima li pote za njega. Obino je nije bilo, ali najmanje jednom nedeljno zatekao bi pismo od Mme Makuci, s nekoliko kratkih novosti iz Gaborona i, katkad, novanicom od pedeset pula. Njen otac nije ba najbolje umeo da ita engleski, stoga mu je Mma Makuci uvek pisala na nareju kalanga, to joj je prualo zadovoljstvo, budui da je volela da odrava svoje poznavanje tog jezika. Tog dana je imala ba mnogo da mu kae. Bila je vrlo zauzeta preko vikenda, a imala je i poziv na ruak kod svoje nove kominice, gospoe iz Malavija koja je radila kao uiteljica u jednoj koli. Ta gospoa je godinu dana ivela u Londonu i poznavala je mesta koja je Mma Makuci videla samo na stranicama Nacionalne geografije. Ipak, svoje doivljaje nosila je lako, ne terajuci Mmu Makuci da se osea kao provincijalka koja nije nikad nigde mrdnula. Stavie, upravo suprotno. Kominica se s velikim interesovanjem raspitivala o Bobonongu i paljivo sluala dok joj je Mma Makuci priala o Frensistaunu i Maunu i slinim mestima. Sreni ste to ivite u ovoj zemlji", rekla je kominica. Imate sve. Veliku teritoriju, dokle god pogled see i jo dalje. I ti silni dijamanti. I goveda. Ovde stvarno ima svega." Vrlo smo sreni", odvratila je Mma Makuci. To dobro znamo." A vi sad imate ovu lepu novu kuu", nastavila je kominica, i taj zanimljiv posao kojim se bavite. Mora da vas ljudi stalno pitaju kako je to kad ste privatni detektiv?" Mma Makuci se skromno nasmeila. Svi misle da je to vrlo uzbudljiv posao", rekla je. Mada u stvari nije. Najee samo pomaemo ljudima da saznaju ono to ve znaju." A ta Mma Ramocve o kojoj ljudi priaju?" upitala je kominica. Kakva je ona? Viam je tu i tamo u prodavnici. Ima vrlo prijazno lice. Kad je pogledate, nikad ne biste rekli da je detektivka." Ona je vrlo prijazna gospoda", saglasila se Mma Makuci. Ali je isto tako i vrlo pametna. Dovoljno je da pogleda oveka u oi i odmah zna ako ovaj lae. A i ume s mukarcima." Kominica je uzdahnula. To je veliki talenat", rekla je. Volela bih da ja to umem." Mma Makuci se sloila s tim. Bilo bi ba dobro; odista, bilo bi dobro imati bar jednog mukarca i umeti s njim. Mma Ramocve je sad imala gospodina D. L. B. Matekonija, a ova Malavijka je imala prijatelja, koga je Mma Makuci viala kako uvee dolazi kod nje. Ona sama jo uvek nije nala oveka za sebe, sem onog jednog kog je upoznala na Kalaharskom kursu daktilografije za mukarce i koji se, iz nekog razloga, nije dugo zadrao pored nje. Posle toga je ustanovila pravilo: nema emocionalnog vezivanja s polaznicima sopstvenog kursa daktilografije - koje je bilo varijanta preporuke Klovisa Andersena koju je ula od Mme Ramocve: Klijente uvek drite na distanci. Zagrljaji i poljupci nisu nikad reili nijedan sluaj, niti platili neki raun. Drugi deo preporuke bio je vrlo zanimljiv i Mma Makuci je mnogo razmiljala o njemu. Nije sumnjala da je tano da uplitanje emocija u odnos s klijentom ne bi doprinelo jasnom sagledavanju problema, te stoga ne bi pomoglo u reavanju sluaja, ali da li je bilo tano da zagrljajima i poljupcima ne mogu da se plate rauni? Bilo je mnogo onih koji su svoje trokove u ivotu plaali zagrljajima i poljupcima - supruge bogatih ljudi, na primer, ili barem pojedine supruge pojedinih bogatih ljudi. Mma Makuci nije ni najmanje sumnjala u neke od onih glamuroznih devojaka iz njene klase na Bocvanskom koledu za sekretarice, od kojih su neke jedva napabirile pedeset procenata na zavrnim ispitima (naspram njenih devedeset sedam procenata); neke od tih devojaka napravile su vrlo otrouman proraun, koji je govorio da ako ele finansijsku sigurnost, valja da se postaraju da svoje zagrljaje i poljupce daju pravom oveku. A to je, po njihovom miljenju, bio mukarac koji zarauje vie hiljada pula meseno i vozi skupa kola, po mogunosti mercedes. Mma Makuci je u pismu svom ocu govorila o ruku kod kominice, ali nije pominjala razgovor o mukarcima, Mmu Ramocve, ni to da je privatna detektivka; umesto toga, napisala mu je ta je kominica spremila za ruak. Zatim mu je rekla za nevolje koje u novoj kui ima s mravima i da, kako se ini, nema pomoi u vezi s tim. Svi u Bocvani su imali nevolja s mravima i svi su imali svoje miljenje o tome ta je najbolje initi. Ali niko nikad nije uspeo: mravi su se uvek vraali. Moda je to bilo zato to su oni ovde stigli pre dolaska ljudi i smatrali su ovo svojim mestom. Moda bi zemlju trebalo nazvati Bochosvane, umesto Bocvana; to je znailo Zemlja mrava. Nema sumnje da je mravi svakako tako zovu. Zavrivi pismo, pribadaom je prikaila za njega novanicu od dvadeset pula, adresirala koverat i zalepila ga. Tako je obavila svoju kerinju dunost za ovu nedelju i osmehnula se sebi zamiljajui oca kako otvara svoje malo metalno potansko sandue (koje je ona platil a) i njegovo zadovoljstvo kad dobije ovo njeno pismo. ula je da svako pismo ita iznova i iznova, svaki put nalazei novo znaenje u svakoj reenici. Zatim bi ga pokazao prijateljima, ljudima starim poput njega, ili itao onima koji ne umeju da itaju, a onda bi satima razgovarali o njemu. Kad je zavrila pismo i obavila kratak telefonski razgovor, spolja se zauo dolazak kamioneta gospodina D. L. B. Matekonija. Taj kamionet je uvek pravio veu buku od svih ostalih vozila, to je bilo rezultat injenice da je imao drugaiji motor od svih ostalih kamioneta. Tako je govorio gospodin D. L. B. Matekoni i nesumnjivo je bio u pravu. Objasnio je da se prethodni vlasnik loe starao o motoru i da je nainjenu tetu nemogue sasvim popraviti. Ali kamionet je u sutini ostao dobar; poput verne teglee ivotinje koju je vlasnik maltretirao, ali koja i pored toga nije izgubila poverenje u ljude. Za petama kamionetu dokotrljao se i mali beli kombi, koji se zaustavio na svom parking-mestu pod drvetom akacije, uz boni zid servisa. Kad su egrti najzad stigli, Mma Ramocve i Mma Makuci su ve pregledale jutarnju potu. arli, stariji egrt, uetao je u kancelariju, zviduui i drsko se osmehujui dvema enama. Deluje kao da si zadovoljan sobom", rekla je Mma Ramocve. Da nisi osvojio premiju ili tako neto?" egrt se nasmejao. Vi biste da vam kaem, Mma? Vi biste ba da vam kaem?" Mma Ramocve i Mma Makuci su izmenjale poglede. Nadam se da nisi doao da zajmi novac", rekla je Mma Ramocve. Drago mi je kad mogu da ti pomognem, ali stvarno bi trebalo da mi vrati onih pedeset pula koje si poetkom meseca pozajmio od mene." egrt je odglumio povreeni ponos. Teko meni! Mma, zato odmah mislite da sam doao da zajmim pare? Izgledam li ja vama kao neko kome je potrebna pozajmica? Ne bih rekao. Stavie, doao sam ba zato da bih vam vratio dug. Evo. Po- gledajte." Posegao je u dep i izvukao smotuljak novanica, oljutivi s njega pedeset pula. Eto", rekao je. To je pedeset pula, je l' tako? To je ono to vam dugujem. Evo, vraam vam dug." Mma Ramocve je uzela novac i ubacila ga u fioku. Reklo bi se da ima mnogo novca. Odakle ti? Da nisi opljakao banku?" egrt se nasmejao. Ne bih ja nikad opljakao banku. To samo budale rade. Ako opljaka banku, policija e te sigurno skleptati. Uvek je tako. Zato nemojte da vam padne na pamet da opljakate banku, Mma!" Nemam takvih namera", odvratila je, smejui se, Mma Ramocve. Samo vas upozoravam, Mma", nonalantno je rekao, razmetljivo vraajui smotuljak novanica u dep svog radnog kombinezona. Potom je nastavio da zvidue i ietao je iz kancelarije. Mma Makuci je pogledala preko sobe, prema Mmi Ramocve. Vidi ti njega!" uzviknula je. Kakva predstava!" Taj neto petlja", reka je Mma Ramocve. Kako je doao do tolikog novca ako ne petlja neto? ta mislite, da ga nije moda pozajmio od nekog, od neke lakoverne osobe koja ne zna takve mladie?" Nemam pojma", rekla je Mma Makuci. Ali da li ste mu videli izraz lica? Da li ste videli koliko je zadovoljan sobom? I da li ste videli da nosi jednu belu i jednu smeu cipelu? Da li ste primetili to?" Bojim se da nisam", odvratila je Mma Ramocve. ta mislite, ta bi to moglo da znai?" Znai da ima par belih i par smeih cipela", odvratila je Mma Makuci, smejui se. Ili znai da misli da je to elegantno. Rekla bih, zaista, da on misli da to izgleda elegantno." Taj deko u sutini nije lo", rekla je Mma Ramocve. Potrebno je samo da malo odraste, zar ne mislite?" Ne", odvratila je Mma Makuci. utala je naas pre no to je nastavila. Znate ta, Mma? Ja mislim da se on via s bogatom enom. Mislim da je naao neku gospou koja mu daje novac. To bi objasnilo novac, ali bi objasnilo i pomodne cipele, briljantin u kosi i opti utisak da je vrlo zadovoljan sobom. O tome je ovde re, ako mene pitate." Mma Ramocve se nasmejala. Jadna ena!" rekla je. Stvarno je alim." Mma Makuci se saglasila s tim, ali je istovremeno brinula zbog momka. Bio je jo mlad i vrlo nezreo, a ako je ta ena mnogo starija od njega, mogue je da ga na neki nain iskoriava. Za mladia nije dobro da ga na takav nain kvari neka bogataica kojoj je dosadno. Kad se itava ta rabota okona, a nesumnjivo hoe, on je taj koji e biti povreen. Jer, uprkos svemu, dopadala su joj se ta dvojica egrta, ili je barem oseala nekakvu od- govornost za njih; moda onu vrstu odgovornosti koju starija sestra osea za mlau brau. Mlai brat je moda budalast i moda se zbog svoje gluposti uvaljuje u kojekakve probleme, ali i dalje ostaje mladi brat koga valja tititi. ,,Mislim da bi trebalo da pratimo ovu situaciju", reka je Mmi Ramocve. A Mma Ramocve je na to klimnula glavom, slaui se s njom. Smisliemo neto", rekla je. Ali, imate pravo, ne elimo da se tom momku dogodi neko zlo. Moramo da smislimo neto." Tog dana su imale mnogo posla. Pre nekoliko dana dobile su pismo od advokatske firme iz Zambije, koja ih je molila za pomo u ulaenju u trag nestalom finansijeru iz Lusake. Okolnosti njegovog nestanka bile su sumnjive: otkrivena je velika rupa" u finansijama kompanije i logian zakljuak je glasio da je on uzeo novac. To nije spadalo u onu vrstu poslova kojima je Mma Ramocve uobiajeno volela da se bavi; ne, Prva damska detektivska agencija vie je volela da se bavi linim i porodinim problemima, ali je profesionalna ast nalagala da se nijedan klijent ne odbije, sem, dabome, ako to zasluuje. A tu je bilo i pitanje novca. Ovakav posao se dobro plaao, a moralo se voditi rauna o trokovima poslovanja - o plati Mme Makuci, o trokovima odravanja malog belog kombija i o potarini, to su bile samo neke od stavki koje su svakog meseca odnosila dobar deo profita. Verovalo se da se finansijer nalazi U Bocvani, gde je imao roake. Razume se, trebalo ih je potraiti, ali se nije znalo ko su. Advokatska firma nije raspolagala njihovim imenima, to je znailo da su Mma Ramocve i Mma Makud morale da se raspitaju meu Zambijcima u Gaboronu. To je zvualo prilino jednostavno, ali nije uvek lako navesti strance da govore o svojim zemljacima, pogotovo ako su ti zemljaci u nevolji. Iako su znali da je pogreno zbijati redove na takav nain, pogotovo kad je re o proneverenom novcu, ipak su to i ni li . Stoga je bilo potrebno da obave mnogo telefonskih razgovora, da bi videle postoji li neko ko je spreman da baci neto svetlosti na ovaj sluaj. Bila su tu i pisma koja su slale hotelima, s molbom da im odgovore prepoznaju li osobu s priloene fotografije. Sve to oduzimalo je mnogo vremena i radile su bez prestanka sve do deset sati, kad je Mma Ramocve, zavrivi razgovor s vrlo neutivom Zambijkom, spustila slualicu, protegla ruke i objavila da je vreme za prepodnevni aj. Mma Makuci se sloila. Napisala sam pisma za deset hotela", rekla je, izvlaei papir iz pisae maine, i ve me glava boli od razmiljanja o nestalim Zambijcima. Ba e mi prijati olja aja." Ja u ga skuvati", ponudila se Mma Ramocve. Odjutros ste se ba naradili, a ja sam sve vreme samo razgovarala telefonom. Zasluujete da se odmorite." Mma Makuci je delovala pometeno. To je vrlo ljubazno od vas, Mma. Ali mislila sam da ovog prepodneva pripremim aj na malo drugaiji nain." Mma Ramocve je zaueno pogledala svoju pomonicu. Na drugaiji nain? Kako moe biljni aj da se priprema na drugaiji nain? Koliko znam, postoji samo jedan nain - u ajnik se ubace listii aja i potom se sipa voda. ta ete da radite? Prvo ete sipati vodu? To je taj drugaiji nain o kojem govorite?" Mma Makuci je ustala sa stolice i uzela sa svog pisaeg stola onaj paket koji je tog jutra donela. Mma Ramocve ga nije ni videla, jer je ostao zaklonjen brdom papira. Sad ga je radoznalo pogledala. ta vam je to, Mma?" upitala je Mma Ramocve. Neto za novi nain spravljanja aja?" Mma Makuci nije odgovorila, nego je razmotala papir, izloivi pogledu Mine Ramocve novi porculanski ajnik. Ah!" uzviknula je Mma Ramocve. Divan ajnik, Mma! Ma pogledaj ga samo! Pogledaj to cvee sa strane. Jako je lep. Na biljni aj e imali odlian ukus kad se pripremi u tako lepom ajniku!" Mma Makuci je spustila pogled prema svojim cipelama, ali nije bilo nikakve pomoi s te strane; kao i uvek, uostalom. Kad god bi postalo gusto, primetila je, njene cipele su bile sklone da kau: Snalazi se kako zna, gazdarice! Od prvog trenutka je znala da nee biti jednostavno, ali je odluila da pre ili kasnije mora da potegne ovo pitanje s Mmom Ramocve i vie nije bilo svrhe da odlae. Znate, Mma", zaustila je. Znate..." Uutala je. Ovo e biti tee nego to je mislila. Pogledala je Mmu Ramocve, koja ju je s oekivanjem posmatrala. Jedva ekam da popijemo aj", reka je Mma Ramocve, u pokuaju da joj pomogne. Mma Makuci je progutala knedlu. Neu kuvati biljni aj", naglo je izgovorila. Mislim, hou, pripremau ga za vas, kao i obino, ali u ovom ajniku elim da pripremam drugi aj, obian aj. Samo za mene. Obian aj. Vi moete i dalje da pijete biljni aj, a ja u piti obian." Kad je zautala, usledila je potpuna tiina. Mma Ramocve je nepomino sedela na svojoj stolici, pogleda uprtog u porculanski ajnik. Mma Makuci, koja je dotle drala ajnik u rukama poput borbene zastave, zastave trupa koje vie vole obian od bilj- nog aja, spustila ga je i odloila na svoj pisai sto. Oprostite, Mma", reka je Mma Makuci. Molim vas, oprostite. Ne elim da mislite da sam neutiva. Nisam. Ali pokuavala sam i pokuavala da zavolim biljni aj i sad zaista moram da kaem onako kako oseam. A oseam da zaista mnogo vie volim obian aj. Zato sam i kupila ovaj specijalni ajnik." Mma Ramocve ju je paljivo sasluala i potom rekla: Trebalo bi da oprostite vi meni, Mma. Niste vi krivi, nego ja. Ja sam bila neutiva, i to od samog poetka. Nikad nisam nala za shodno ni da vas pitam da li biste moda radije pili obian aj. Nita vas nisam pitala i stalno sam kupovala biljni aj i oekivala da vam se dopadne. Molim vas da mi oprostite, Mma." Niste vi bili neutivi", pobunila se Mma Makuci. Trebalo je da vam kaem. Ja sam pogreila." Sve je ovo bilo tako zamreno. Mma Makuci je pre nekog vremena prela s biljnog na obian aj, a onda se ponovo vratila biljnom: Mma Ramocve je bila zbunjena: kakav je aj Mma Makuci u stvari elela da pije? Ne", odvratila je Mma Ramocve. Bili ste vrlo strpljivi sa mnom, ispijajui taj silni biljni aj meni za ljubav. Trebalo je da shvatim. Trebalo je da vidim po vama. Ali nisam. Oprostite mi, Mma." Ali, nije da mi se ba toliko ne dopada", reka je Mma Makuci. Nisam se mrtila dok sam ga pila. Da jesam, tada biste moda i mogli da primetite. Ali nisam. Prijao mi je - ali stvar je naprosto u tome to mi obian aj mnogo vie prija." Mma Ramocve je klimnula glavom. U tom sluaju, piemo razliit aj", reka je. Ba kao i u poetku. Ja u piti svoj, vi pijte svoj. Problem jeste teak, ali se da resiti." Tano tako", saglasila se Mma Makuci. A onda je naas razmislila. ta je s gospodinom D. L. B. Matekonijem i egrtima? Sva trojica su pili biljni aj, ali sad kad imaju izbor, da li da im nude i obian aj? A ako im nude, da li e hteti da piju aj iz njenog ajnika? Ne bi joj smetalo da deli svoj ajnik s gospodinom D. L. B. Matekonijem - to nikom ne bi smetalo - ali deljenje s dvojicom egrta bilo je sasvim druga pria. Odluila je da poveri svoje dileme Mmi Ramocve. ,,A ta je s gospodinom D. L. B. Matekonijem?" upitala je. Hoe li on hteti da pije..." Biljni aj", urno je rekla Mma Ramocve. To je najbolji aj za mukarca. Svi to znaju. On e da pije biljni aj." A egrti?" Mma Ramocve je prevrnula oima. Moda bi i oni trebalo da piju biljni aj", rekla je. Mada, bog zna da njima nije od velike pomoi." Poto su ta vana pitanja reena, Mma Makuci je pristavila vodu za aj i, praena budnim okom Mme Ramocve, odmerila u novi ajnik potrebnu koliinu aja, svog obinog aja. Zatim je uzela ajnik Mme Ramocve, koji je delovao prilino ofucano pored njenog novog porculanskog ajnika, i u njega ubacila po- trebnu koliinu biljnog aja. Potom su saekale da voda provri, utei, obe zabavljene sopstvenim mislima. Mma Makuci je s olakanjem razmiljala o reakciji Mme Ramocve na njeno priznanje, koje je delovalo kao nelojalnost ili, ak, kao izdaja. Njena po- slodavka joj je u toj meri olakala stvar da je bila preplavljena oseanjem zahvalnosti prema njoj. Mma Ramocve je nesumnjivo bila jedna od najboljih ena u celoj Bocvani. Mma Makuci je to oduvek znala, ali ovo je bio jo jedan u nizu primera njenog razumevanja i saoseajnosti. A to se Mme Ramocve tie, ona je, pak, razmiljala o tome kako je Mma Makuci jedna lojalna i valjana ena. Nek drugi zaposleni bi se alili ili mrtili zato to piju aj koji ne vole, a ona nije reka nita. I ne samo to - odavala je utisak da uiva u onome to joj se nudi, ba poput utivog gosta koji e jesti ili piti ono ime ga domain poslui. Bio je to jo jedan dokaz upravo onih kvaliteta koji su se ispoljili na Boc- vanskom koledu za sekretarice i u njenim neverovatno visokm ocenama. Mma Makuci je bila pravi dragulj.
Peto poglavlje
SUSRET S BICIKLOM
Posle taktino reenog pitanja aja, Mma Ramocve i Mma Makuci su ostatak radnog vremena provele zaokupljene nastojanjem da saznaju neto o nestalom Zambijcu. To je bila kancelarijska faza projekta; znale su da im za dan ili dva predstoji da izau napolje i potrae ljude koji bi im mogli dati neke informacije, sem, dabome, ako neko od pisama koja je napisala Mma Makuci ili neki od telefonskih razgovora Mme Ramocve ne urode kakvim korisnim plodovima. U petnaest do pet, kad je popodnevna vruina poela da jenjava, a nebo nad Kalaharijem da rumeni, Mma Ramocve je objavila da su tog dana toliko toga uradile da mirne due mogu da zakljuaju kancelariju i odu kui, iako, tehniki gledano, radno vreme traje jo petnaest minuta. Danas sam obavila toliko telefonskih razgovora", reka je, da ne mogu vie da priam." A jesmo li sad ita blie pronalaenju tog oveka?" sumnjiavo je upitala Mma Makuci. Mma Ramocve nije spadala u defetiste. Da, jesmo", odvratila je. ak iako jo nismo saznale nita konkretno, svak korak tim putem predstavlja korak blie reenju. Gospodin Andersen kae, zar ne, da ako postoji stotinu pitanja koja valja postaviti tokom istrage, morate da preete svako od njih, i tako postiete neto ak i ako ne dobijete odgovor. Tako je napisao." Sigurno je u pravu", reka je Mma Makuci. Ali ja nisam sigurna da emo ikad da naemo tog oveka. Previe je pametan. Nije od onih koji e dozvoliti da bude lako uhvaen." Mi smo takoe pametne", reka je Mma Ramocve. Za petama su mu dve pametne ene, a on je samo jedan mukarac. Nema mukarca koji u takvim okolnostima moe da pobegne." Mma Makuci je jo uvek bila sumnjiava. Nadam se da ste u pravu, Mma", rekla je. Jesam", jezgrovito je odvratila Mma Ramocve. Rekavi to, ustala je i poela da skuplja svoje stvari. Mogu da vas odvezem kui", rekla je. Idem u tom pravcu." Zakljuale su kancelariju i uputile se iza ugla zgrade, tamo gde ih je, parkiran pod drvetom akacije, ekao mali beli kombi. Mma Makuci je sela na suvozako sedite, pored Mme Ramocve, koja se vezala i startovala motor. Uto ju je Mma Makuci iznenada zgrabila za ruku i pokazala prema neemu to se dogaalo ispred servisa. Uz ivicu druma upravo se zaustavljao veliki srebrni mercedes. Prozori na automobilu bili su lako zatamnjeni, ali se moglo razaznati da je za volanom ena. im je zaustavila, ispred servisa se pojavio stariji egrt, arli. Svojim pevuckavim hodom preao je istinu izmeu servisa i druma, a potom otvorio vrata i smestio se na suvozako sedite mercedesa, kao da to radi svaki dan. Mma Ramocve je pogledala Mmu Makuci. Bilo je jasno da obe misle isto; arli je jutros izvadio iz depa debeo smotuljak novanica i Mma Makuci je vrlo otroumno zakljuila da se via s nekom bogatom enom. Dakle, ovo ovde je sasvim izvesno bila bogata ena, u kolima kakva bogate ene voze, a arli je odlazio s njom posle zavretka radnog vremena. Sve to zajedno moglo je da se tumai samo na jedan nain. Dakle", rekla je Mma Makuci, u tom grmu lei zec." Mma Ramocve je fascinirano posmatrala prizor. Ko bi rekao da bi taj nedotupavni momak mogao da se spetlja s takvom enom? Ko bi to rekao?" Ima takvih ena", rekla je Mma Makuci, sa primesom izrazitog neodobravanja u glasu. Zovu ih kradljivicama dece. To je zato to odvajaju mladie od devojaka koje im po godinama prilie. Kradu ih." Znai, ona ena je kradljivica dece", rekla je Mma Ramocve. Vrlo zanimljivo." Zastala je, a potoni se okrenula prema Mmi Makuci. ini mi se da je potrebno da nastavimo svoje dananje radno vreme", reka je. Mislim da bi trebalo da pratimo ona kola, koliko da vidimo kuda idu." Odlina ideja", odvratila je Mma Makuci. Ne smeta mi da nastavimo da radimo." Raskona srebrna kola krenula su put grada, a za to vreme je mali beli kombi izaao iz dvorita servisa i dao se u poteru za njima, mada s pristojne udaljenosti. Za tako moan automobil, mercedes nije vozio brzo; veina vozaa mercedesa, opaala je Mma Ramocve, kao da je bila u voitoj urbi, ali ovaj, ova ena koju su samo na trenutak nazrele kroz mutno staklo, kao da se zadovoljavala sporom, leernom vonjom. Ne uri joj se", rekla je Mma Ramocve. Sigurno razgovaraju." Mogu da zamislim", turobno je rekla Mma Makuci. Pria joj nekakvu bajku o nama, Mma. A ona se smeje i trai mu da pria jo." Kad su stigli do stare kockarnice, srebrna kola su naglo skrenula u Selo i uputila se niz ulicu Odi. Mali beli kombi, koji se drao na sigurnoj udaljenosti, za sluaj da se egrt okrene i ugleda ih, pratio je svoj plen pored kole i novih stambenih zgrada, sve dok nisu doli do kapije Univerziteta. Tu je usledilo iznenaenje: umesto da skrenu levo, to bi ih odvelo u grad, srebrna kola su skrenula: desno, prema zatvoru i starom Gaboronskom klubu. Ba udno", rekla je Mma Makuci. Pomislila bih da e otii na neko mesto kao to je hotel 'Sunce'. ta bi ovde moglo da ih interesuje?" Moda ona ivi ovde negde", reka je Mma Ramocve. Bez brige, uskoro emo videti." Mma Ramocve se okrenula prema Mmi Makuci i zavereniki osmehnula. Dve ene su uivale. Nije postojao stvarni razlog za praenje egrta i one ene. Odista, da su samo stale i razmislile ta rade, morale bi da priznaju da ono to ih motivie nije nita drugo do ista radoznalost - zabadanje nosa u tua posla. Ali bilo je zanimljivo, na nek traerski nain. Ako se arli viao sa starijom enom, bilo bi fascinantno videti od kakve je ta sorte. Mada u tom pogledu nije moglo biti velike dileme, pomislila je Mma Ramocve. ta bi gospodin D. L. B. Matckoni rekao na ovo to radimo?" usudila se da kae Mma Makuci, kikoui se. Da li bi se sloio?" Mma Ramocve je odmahnula glavom. Rekao bi da smo dve vrlo znatieljne ene koje se petljaju u tua posla", reka je. I mislim da bi ga mercedes interesovao mnogo vie od ljudi u njemu. Takvi su vam automehaniari. Misle da..." Nije zavrila reenicu. Srebrna kola su sada prolazila pored starog Kluba odbrambenih snaga Bocvane i usporavala. Potom je blesnuo migavac i kola su skrenula na kolski prilaz - koji je pripadao kui gospodina D. L. B. Matekonija. Videvi kako mercedes skree, Mma Ramocve je tako naglo okrenula volan malog belog kombija da je Mma Makuci uplaeno uzviknula. Bicikista, koji je dolazio iz suprotnog pravca, takoe se zaneo i krivudavo siao s druma ne bi li izbegao sudar s kombijem. Mma Ramocve je zaustavila i urno se iskobeljala napolje. Rra, oh, Rra", vikala je, trei prema oveku koji je leao na zemlji. Rra, oprostite mi, molim vas." ovek se pridigao sa zemlje i stao da otresa pranjave pantalone. inio je to paljivim, promiljenim pokretima, onako kako bi se to moglo oekivati od nekog ko na sebi ima skupu odeu; ali njegova je bila iznoena i zguvana. Zatim je podigao pogled i Mma Ramocve je videla da su mu oi pune suza. ,,Oh, Rra", rekla je. Ozledili ste se, mojom krivicom. Molim vas da mi oprostite. Odmah u da vas odvezem kod lekara." ovek je odmahnuo glavom, a potom nadlanicom obrisao oi. Nisam ozleen", odvratio je. Potresen sam, ali nisam ozleen." Gledala sam u neto drugo", reka je Mma Ramocve, pruajui mu ruku. Napravila sam glupost. Skrenula sam naas pogled s druma, a onda sam vas iznenada ugledala." ovek nije odgovorio. Okrenuo se svom biciklu i podigao ga je. Prednji toak, koji je morao upasti u neku rupu u zemlji, bio je malo izvijen, a upravlja je stajao pod neobinim uglom. Nemo je posmatrao bicikl, a potom bezuspeno pokuao da ispravi iskrivljeni upravlja. Mma Ramocve se okrenula i dala znak Mmi Makuci da izae iz kombija. Ona je maloas ostala da sedi unutra, usled pomeanih oseanja taktinosti i nelagodnosti koja su je proimala, ali sad je prila i uputila oveku nekoliko saoseajnih rei. Odveu vas tamo kuda ste krenuh", reka je Mma Ramocve. Moemo da ukrcamo bicik u stranji deo kombija i onda u vas odvesti tamo gde elite." ovek je pokazao prema Tlokvengu. ivim tamo preko", rekao je. Voleo bih sada da odem kui. Ne elim da idem nigde drugde." Zajednikim snagama su podigli bicikl i smestili ga pozadi u kombi. Zatim su Mma Ramocve i Mma Makuci ule u mali beli kombi s jedne strane, a mukarac s druge. S njih troje u kabini, jedva da je bilo mesta da Mma Ramocve pomera ruicu me- njaa, tako da je svaka promena brzine stajala Mmu Makuci uboda u rebra. Ovo nije veliki kombi", obratila se Mma Ramocve vedro njihovom saputniku. Ali je zato pouzdan. Prema tome, bez problema emo stii u Tlokveng." Iskosa je pogledala oveka. Izgledalo je da ima blizu pedeset godina. Ima prijazno lice, pomislila je; inteligentno lice, lice uitelja, moda, ili nekog slubenika na poloaju. I lepo se izraava, jasno izgovarajui svaku re, kao da naglaava da misli ba to to kae. Danas ima tako mnogo ljudi koji ne vode rauna o tome kako govore, pomislila je, pa brzaju i nadovezuju rei jednu na drugu, tako da je ponekad vrlo teko odgonetnuti ta su rekli. A tek oni na radiju, oni to ih nazivaju disk-dokejima, ti govore kao da imaju tucavicu. Misle, valjda, da je to moderno i da tako deluju privlanije - to je moda i bilo tano, ako ste od onih ija je glava toliko prazna da vazda lebdi u oblacima - ali njoj je bilo samo smeno. Odneu va bicikl na popravku", rekla je mukarcu. Bie kao nov. Obeavam vam." Klimnuo je glavom. Ne mogu da platim za to", rekao je.. Nemam novca." Mma Ramocve je s razumevanjem klimnula. Podozrevala je ve da stvari tako stoje. Uprkos velikom napretku koji je ostvarila Bocvana i uprkos prosperitetu koji su joj doneli dijamanti, jo je u njoj bilo mnogo, mnogo siromanih ljudi. Ne bi se smelo zaboraviti na njih. Ali zato ovaj ovek, koji je delovao kao kolovana osoba, nije imao posao? Znala je da ima mnogo onih koji ne mogu da nau posao, ali to su uglavnom bili nekolovani ljudi. Ovaj ovek svakako nije izgledao tako. Mma Makuci je postavila to pitanje umesto nje. Mislila je isto to i Mma Ramocve. Uoila je neslaganje izmeu znakova siromatva - neega o emu je Mma Makuci sve znala - i lepog izraavanja. Takoe, videla je da su ovekove ruke bile, kako se to kae, negovane. To nisu bile ruke fizikog radnika, ni ruke oveka koji obrauje zemlju. Viala je takve ruke na svojim veernjim asovima Kalaharskog kursa daktilografije za mukarce. Mnogi od njenih uenika, koji su radili u kancelarijama, imali su ruke sline rukama ovog oveka. Radite li u kancelariji, Rra?" upitala je. I, ako smem da pitam, kako se zovete?" ovek ju je ovla pogledao, a potom se okrenuo. Zovem se Polopeci", odvratio je. I ne, ne radim nigde. Traim posao, ali niko nee da me zaposli." Mma Ramocve se namrtila. Ovo su teka vremena", rekla je. Sigurno vam nije lako." Zastala je. ime ste se pre bavili?" Gospodin Polopeci nije direktno odgovorio i kao da je odgovor neko vreme visio u vazduhu. Zatim je progovorio. Proveo sam dve godine u zatvoru. Izaao sam pre est meseci." Mali beli kombi se iako, gotovo neptimetno zaneo. I niko nee da vas zaposli?" upitala je Mma Ramocve. Nee", odvratio je. A vi im uvek kaete da ste bili u zatvoru?" umeala se Mma Makuci. Kaem", rekao je gospodin Polopeci. Ja sam poten ovek. Ne mogu da ih slaem kad me pitaju ta sam radio prole godine. Ne mogu da im kaem da sam bio u Johanesburgu ili tako neto. Ne mogu da im kaem da sam negde radio." Znai, vi ste poten ovek", rekla je Mma Ramocve. Ali zato ste bili u zatvoru? Zar i potene ljude zatvaraju u zatvor?" Postavila je pitanje pre no io je razmislila o njemu i istog asa shvatila da je moralo zvuali vrlo neutivo; kao da je dovodila u pitanje istinitost onoga to joj je rekao. Izgledalo je da se nije uvredio. Nisu me poslali u zatvor zbog nepotenja", rekao je. Uzgred, da, u zatvoru ima i potenih ljudi. Ima nekh vrlo nepotenih, ima i nekih vrlo ravih. Ali ima i ljudi koji robijaju zbog nekih drugih stvari." ekale su da nastavi, ali je utao. Tako, dakle", rekla je Mma Ramocve. ta ste uradili, Rra? Zato su vas poslali u zatvor?" Gospodin Polopeci je spustio pogled na svoje ruke. Poslali su me u zatvor zbog nesrenog sluaja." Mma Makuci se okrenula prema njemu. Zbog nesrenog sluaja? Mslite, poslali su vas umesto nekog drugog?" Ne", odvratio je ovek. U zatvor sam poslat zato to se dogodio nesrean sluaj za vreme dok sam bio zaduen za neto. Greka je bila moja, a jedna osoba je poginula. Posredi je bio nesrean sluaj, ali su reki da se ne bi dogodio da sam bio pa- ljiviji." Sad su se ve pribliavali Tlokvengu i Mma Ramocve je morala da pita za pravac do ovekove kue. Pokazao je prema pranjavom sporednom putu, koji nije bio nita vie od dombastog puteljka, i skrenula je, manevriui malim belim kombijem to je paljivije mogla ne bi li izbegla barem one vee rupe u zemlji. Ako je u Tlokvengu postojao parni valjak, izvesno mu je retko kad padalo na pamet da proe ovuda. Lo nam je put", rekao je gospodin Polopeci. Kad pada kia, ove rupetine se napune vodom i tada moete i da pecate u njima ako elite." Mma Makuci se nasmejala. Zivela sam nekad pored ovakvog puta", rekla je. Znam kako je to." Da", rekao je gospodin Polopeci. Nije lako." Zautao je, a potom pokazao kuu nedaleko od puta. Tamo ivim." Bila je to jednostavna dvosobna kuica, a Mma Ramocve je uoila da joj je potrebno kreenje; donji deo spoljnih zidova bio je isprskan sasuenim crvenim blatom, nanesenim tokom poslednje kine sezone. Malo dvorite bilo je poieno, to je nagovetavalo da se o njemu stara savesna ena, a sa strane se nalazio isto tako dobro odravan mali kokoinjac. Vrlo uredno mesto", rekla je Mma Ramocve. Lepo je videti da se dom briljivo odrava, kao ovaj ovde." Moja supruga", rekao je gospodin Polopeci. Ona je ta koja odrava istou." ,,Mora biti da se ponosite njome, Rra", rekla je Mma Makuci. I mora biti da se ona ponosi vama", dodala je Mma Ramocve. Usledio je trenutak tiine. Zatim se oglasio gospodin Polopeci. Zato to kaete, Mma?" upitao je. Zato to ste dobar ovek", tiho je odvratila Mma Ramocve. Zato sam to rekla. Moda ste proveli dve godine u zatvoru, ali meni je jasno da ste dobar ovek." Ostavile su gospodina Polopecija pred njegovom kuom i odvezle se izlokanim putem. Bicikl je jo uvek bio pozadi u kombiju i Mma Ramocve se dogovorila s gospodinom Polopecijem da e ga sutradan odneti na popravku i vratiti mu ga im bude gotov. Dok je izlazio iz kombija, ponudila mu je novac, kao nadoknadu za nezgodu, ali on je na to samo odmahnuo glavom. Ovo je zaista bio nesrean sluaj", rekao je. A ljude ne treba kriviti za nesrene sluajeve. Ja to znam." Nije insistirala. Ovaj ovek je bio ponosan i bilo bi neutivo da navaljuje. Stoga su se dogovorili oko bicikla, i iskrcala ga je ispred njegove kue. Vonja nazad protekla je uglavnom u tiini. Mma Ramocve je razmiljala o gospodinu Polopeciju, njegovoj kui i ponienju koje je u ivotu pretrpeo. Sigurno su mu zato posle nezgode oi bile pune suza; zato to je to bilo jo neto to je morao da pretrpi. Razume se, ule su samo njegovu stranu prie o zatvorskoj kazni. Nisu valjda u Bocvani slali ljude u zatvor ni krive ni dune? Znala je da mogu da budu ponosni na svoj pravni sistem - na sudije koje se nikom ne ulaguju i ne boje se da kririkuju vladu. Ima toliko zemalja u kojima nije tako, u kojima se sudije maltretiraju ili biraju iz redova partijskih poslunika, ali u Bocvani nije bilo tako. Prema tome, te sudije sigurno ne bi nikad poslale oveka u zatvor ukoliko nije zasluio da bude kanjen. Mma Makuci se pribojavala da e zakasniti na svoj kurs daktilografije koji je trebalo da dri u sedam sati, tako da se nisu nigde zadravale, iako su malice skrenule s puta da bi se provezle pored kue gospodina D. L. B. Matekonija - ili, radije, kue koja je pripadala gospodinu D. L. B. Matekoniju, ali je u njoj sada iveo podstanar. Srebrni mercedes je jo uvek bio tamo. Da ne ivi moda ona u toj kui?" raspitivala se Mma Makuci. Da li je gospodin D. L. B. Matekoni izdao kuu eni?" Ne", odvratila je Mma Ramocve. Izdao ju je - a da me pri tom nita nije pitao, zamislite samo - oveku ija je kola ranije popravljao. Ne poznaje ga naroito dobro, ali kae da je uvek na vreme plaao raune." Ba udno", reka je Mma Makuci. Moraemo da saznamo vie o ovome." Hoemo, dabome", saglasila se Mma Ramocve. Mnoge se misterije stvaraju u naem ivotu, Mma Makuci, to s bogatim gospoama u srebrnastim kolima, to s biciklima, bundevama i ostalim, i moraemo sve da ih resimo." Mma Makuci je delovala zbunjeno. Bundevama?" upitala je. Da", odvratila je Mma Ramocve. Postoji velika misterija u vezi s bundevom, ali nemamo sad vremena za priu o tome. Rei u vam neki drugi put." Te veeri, Mma Makuci nije mogla da izbije sebi bundeve iz glave, tako da je to bila jedna od rei koju je zadala polaznicima svog kursa. Kurs se odravao nekoliko puta nedeljno, u crkvenom holu koji je iznajmljivala u tu svrhu. Kalaharski kurs daktilografije za mukarce, na koji su, naravno, primani samo mukarci, zasnivao se na pretpostavci da mukarci obino ne umeju dobro da kucaju, ali se boje da to priznaju. I premda bi bez problema mogli da se upiu na neki od veernjih kurseva koji je or-ganizovao Bocvanski koled za sekretarice, nisu bili radi da to uine, jer su se stideli. Mukarci ne ele da ih ene nadmauju u daktilografskoj vetini, to bi se tamo sigurno desilo. Stoga je diskretan kurs Mme Makuci postao vrlo popularan. Stajala je sada pred petnaest mukaraca, redom revnosnih uenika daktilografske vetine, koji su svi dobro napredovali, istina, razliitom brzinom. Ve su obradili poloaj prstiju na tastaturi i pisali one jednostavne reci kojima zapoinje svaka dak- tilografska karijera (gas, sat, sir i druge), tako da su sad bili spremni za komplikovanije zahteve. Bundeva", objavila je Mma Makuci i prsti su odmah poeli da dobuju po tasterima. Ali morala je neto da doda: Pazite da ne izostavite n. To je veoma vano." Nekoliko njih je stalo i potom poelo iznova, u novom redu.
esto poglavlje
NOVE POJEDINOSTI
Mma Ramocve je nameravala da se raspita kod gospodina D. L. B. Matekonija o njegovom novom podstanaru, ali je te veeri kod kue bila vrlo zauzeta decom i njihovim zahtevima da ih vodi tamo i ovamo, a i Rouz je ostala do kasno, razgovarajui s njom o svom bolesnom detetu. Tako je u devet sati, kad su lonci i erpe u kuhinji bili oprani, a sendvii za kolsku uinu pripremljeni i zapakovani, Mma Ramocve bila previe umorna da bi zapoinjala novi razgovor, pogotovo onaj koji bi gospodinu D. L. B. Matekoniju mogao biti neprijatan. Stoga su otili u krevet, gde je ona uzela neki asopis i itala ga nekoliko minuta, dok je sanjivost nije primorala da se mane itanja i ugasi svedo. I tako je tek narednog prepodneva, kad je gospodin D. L. B. Matekoni doao u njenu kancelariju na svoju uobiajenu prepodnevnu olju aja, uluila priliku da pokrene razgovor o onome to su ona i Mma Makuci videle prethodne veeri. Dabome, ispriala mu je za nezgodu jo ranije, a on je naloio egrtima da se odmah late popravke bicika. Mma Ramocve je izrazila sumnju u njihovu sposobnost da ga valjano poprave. Oni su vrlo grubi s mainerijom", reka je. Sam si mi to rekao. A i svi smo videli. Ne elim da dovedu bicikl tog sirotog oveka u jo gore stanje." To je samo bicikl", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni, razuveravajui je. Nije mercedes. Dodajui gospodinu D. L. B. Matekoniju olju punu biljnog aja, ponovo je pokrenula temu mercedesa. Mma Makuci i ja smo jue videle mercedes", poela je, pogledajui u Mmu Makuci koja je potvrdno klimala glavom. Stao je ba ispred tvoje kue." O da", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni, tonom koji je nagovestavao da nije naroito zainteresovan. Danas ima mnogo mercedesa. Puni su ih drumovi. Koji je bio?" Srebrni", pourila je da kae Mma Makuci. Gospodin D. L. B. Matekoni se osmehnuo. To je boja. Imate i srebrne tojote. Mnoga kola su srebrna. Mislio sam na model." 3.3 kompresor", rekla je Mma Ramocve. Ovaj odgovor naterao je Mmu Makuci da zapanjeno podigne pogled i da ga odmah potom postieno spusti. Naravno, bila je to ba ona vrsta detalja koju bi detektiv trebalo da uoi i koja izvesno nije promakla Mmi Ramocve. Dok ona, Mma Makuci, obina detektivska pomonica, nije uoila nita sem boje. Dobar automobil", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. Mada ja nikad ne bih dao toliki novac - ak i kad bih ga imao - na takav automobil. Mora biti da ima mnogo bogatih ljudi." Mislim da je voza bila bogata ena", rekla je Mma Ramocve. I mislim da je to bogata ena s kojom se vida arli, ovaj napolju. Da. Verujem da je tako." Gospodin D. L. B. Matekoni se zagledao u svoj aj. Nije voleo da razmilja o privatnom ivotu svojih egrta, najvie zbog toga to je zamiljao da je krajnje neprilian. Sigurno stalno petljaju s devojkama, mislio je, jer je to sve o emu razmiljaju. Samo o devojkama. Zato nije rekao nita, a Mma Ramocve je nastavila. Da. Mma Makuci i ja videle smo arlija kako ulazi u taj mercedes s bogatom gospoom za volanom i potom su se odvezli." ekala je reakciju gospodina D. L. B. Matekonija, ali on je samo nastavio da pijucka svoj aj. Dakle", nastavila je, krenuli su prema starom aerodromu i onda su se odvezli do kue." Zastala je pre no to je dodala: Do tvoje kue." Gospodin D. L. B. Matekoni je spustio svoju solju aja. Do moje kue?" Da", rekla je Mma Ramocve. Odvezli su se do tvoje kue i zato sam onako naglo skrenula i oborila onog sirotog oveka s bicikla. Da to nije bila tvoja kua, ne bih se toliko iznenadila i ne bih naglo skrenula." I zadrali su se tamo neko vreme", rekla je Mma Makuci. Mislim da su bili u poseti ljudima koji sad ive tamo, ko god da su." Mogue", rekao je gospodin 1 ). L. B. Matekoni. Ljudi koji ive u mojoj kui imaju prijatelje, naravno. Moda je ta gospoa s mercedesom prijateljica ti h ljudi." Mma Ramocve se saglasila s tom mogunou. Ali egrti su oduvek bili skoni prepriavanju i da su se druili s podstanarima gospodina D. L. B. Matekonija, bilo bi, zar ne, za oekivati da nee propustiti da to pomenu? Gospodin D. L. B. Matekoni je slegao ramenima. To je arlijeva stvar", rekao je. Ako e u slobodno vreme da se smuca naokolo s tom enom, to je njegov lini problem. Ne mogu ja da spreim te momke da se vodaju s devojkama. To nije moj posao. Moj posao je da ih nauim da rade na automobilskim motorima, a to je ve dovoljno teko. Kad bih jo morao i da ih nauim da vode rauna o sebi kad jednog dana odu odavde, tada..." Rairio je ruke, pokretom krajnjeg beznaa. Mma Ramocve je pogledala Mmu Makuci, koja je upitala: Ko je va podstanar, Rra?" Zove se Ofence Makola", rekao je. Ne znam mnogo o njemu, ali redovno plaa kiriju, svakog meseca. Jo nikad nije zakasnio - ni jedan jedini put." Mina Ramocve je uhvatila pogled Mme Makuci, signalizujui joj da bi trebalo da privedu ovaj razgovor kraju. Gospodin D. L. B. Matekoni je izgledao kao da mu je pomalo neprijatno i bilo bi najbolje da ga u ovoj fazi vie ne pritiskaju. Uz to, elela je da sazna ko je vlasnik srebrnog mercedesa, to je iziskivalo njegovu saradnju. Ako pomisli da su njih dve neto namerile, moda nee hteti da im pomogne. Zato je bilo bolje da neko vreme ne pominju arlijeve poduhvate. Nakon to se gospodin D. L. B. Matekoni vratio svom poslu, Mma Ramocve je obavila nekoliko telefonskih razgovora, a potom se okrenula Mmi Makuci i bez okolianja je upitala ta misli da bi trebalo da urade. Da li da se trudimo da saznamo bilo ta o toj eni?" upitala je. Da li je to uopte naa stvar?" Mma Makuci je delovala zamiljeno. arli je mlad ovek", primetila je. Odgovoran je za svoje postupke. Ne moemo mi da mu solimo pamet." Mma Ramocve se sloila da je tako, ali ipak, upitala je, ta ako neko, kao starija osoba, vidi da je mlada osoba na putu da napravi veliku greku ili uradi neto pogreno. Ima li pravo da joj bilo ta kae? Ili moe samo da stoji sa strane i puta da stvari idu svojim tokom? Mma Makuci je razmislila naas o tome. Kad biste videli da se spremam da napravim neku glupost - neku stvarno veliku glupost - da li biste mi to rekli, Mma?" Rekla bih vam", spremno je odvratila Mma Ramocve. Rekla bih vam i nadala se da je ipak neete napraviti." Prema tome, da li bi trebalo da kaemo arliju da pazi ta radi? Da li je to ono to bi trebalo da uradimo?" Mma Ramocve je isto sumnjala da bi arli prihvatio savet u vezi sa enom, ali pomislila je da bi moda mogle da pokuaju. Mogle bismo da pokuamo da porazgovaramo s njim o tome", rekla je. Ali ba i nemamo jake argumente, zar ne? Ne znamo nita o toj eni, sem da vozi mercedes. To je vrlo slaba polazna osnova. Ne moe da upozorava nekog iskljuivo na osnovu toga. Ne moe da kae: ne petijaj se sa enama koje voze mercedes! To ne moe da kae, zar ne, Mma?" Neki ljudi bi rekli", eretski je primetila Mma Makuci. Ali ja mislim da moramo da saznamo malo vie", rekla je Mma Ramocve. Onda ga pitajte. Zar to nije na metod ovde u Prvoj damskoj detektivskoj agenciji? Da lepo odemo i raspitamo se kod ljudi onda kad elimo neto da saznamo?" Mma Ramocve je morala da se sloi da je zaista tako. Da je ikad napisala neku knjigu poput Naela privatnog istraivanja Klovisa Andersena, dodala bi neke stvari. On je predlagao sve mogue mudre naine da se saznaju injenice - praenje ljudi, pretraivanje onoga to bacaju u kantu za otpatke, posmatranje onih s kojima se drue i tome slino - ali nigde nije pomenuo da moete i da im priete i direktno ih upitate ono to elite da sa- znate. To je esto bio najbolji nain dobijanja informacija, a u svojoj knjizi, ako je ikad napie (Privatno istraivanje za dame mogao bi biti sasvim dobar naslov), naglasila bi sve dobre strane ovog metoda. Najzad, ova tehnika joj je dobro posluila u mnogim njenim dosadanjim sluajevima i moda je ovo bila jo jedna prilika da je upotrebi. Ustala je od pisaeg stola i polako odetala do servisa, praena Mmom Makuci. Gospodin D. L. B. Matekoni je radio oko kola parkiranih u dvoritu, iji je vlasnik nestrpljivo cupkao, stojei pored njega. U radionici, ispod hidrauline platforme na koju su bila podignuta velika crvena kola, arli i mlai egrt zagledali su im amortizere. Dakle", reka je razgovorljivo Mma Ramocve. Dakle, popravie amortizere na tom automobilu. Voza e ti biti veoma zahvalan. Kad to sredi, vie ga nee brinuti svaka domba na drumu." arli je skrenuo pogled s kola i osmehnuo se Mmi Ramocve. Tako je, Mma. Ovi amortizeri ima da budu tako dobri da e voza da pomisli da vozi preko oblaka." Pametan si ti", reka je Mma Ramocve. Tako je", doekao je Carli. Bogme jesam." Mma Ramocve je dobacila kratak pogled Mmi Makuci, koja je grizla usnu. Ponekad je bilo veoma teko ostati pristojan u ophoenju s ovim mladiima. Bilo bi tako lako biti sarkastian prema njima, ali problem je bio u tome to nisu razumevali sarkazam: s njima je to bilo isto gubljenje vremena. Videle smo te jue posle podne", vedro je rekla. Videle smo te kako ulazi u vrlo fina kola, arli. Mora biti da se ovih dana drui s vrlo finim svetom." egrt je prasnuo u smeh. Vrlo finim", odvratio je. Da. U pravu ste, Mma. Imam neke vrlo fine prijatelje. Ha! Vi mislite da sam niko i nita, ali ja imam prijatelje koji ne misle tako." Nikad nisam mislila da si niko i nita", pobunila se Mma Ramocve. Nisi u pravu kad to kae." arli je pogledao mlaeg egrta, traei podrku, ali nije je dobio. ,,U redu", rekao je najzad. Moda vi i ne mislite tako. Ali kaem vam, Mma, moj ivot e da se promeni. Promenie se, i to vrlo brzo, a onda..." ekale su da zavri reenicu, ali nije. Oenie se?" natuknula je Mma Makuci. Pa to je divna vest! Brak je uvek velika promena za ljude." Ha!" rekao je egrt. Ko je pomenuo brak? Ne, neu da se enim." Mma Ramocve je zadrala dah. Kucnuo je as da bude direktna i vidi kakvu e reakciju to podstai. Je li to zato to je tvoja devojka, ona bogata gospoa, ve udata? Je li to zato, arli?" im je postavila pitanje, znala je da je njen instinkt nije prevario. arli nije morao vie nita da im kae. Nain na koji se naglo uspravio i udario glavom u donji deo automobila dao joj je vie nego jasno do znanja da nema potrebe da egrt odgovori na njeno pitanje. Ve je dobila odgovor. Te veeri se Mma Ramocve postarala da se ona i gospodin D. L. B. Matekoni vrate kui u Zebrinu ulicu dobrano pre pet sati, to im je, inae, sve tee polazilo za rukom. Oboje su bili vrlo zauzeti u profesionalnom pogledu - ona kao privatna detek- tivka za ijim je uslugama vladala sve vea potranja, a on kao jedan od najboljih automehaniara u celoj Bocvani. Oboje su taj svoj poslovni ugled stekli napornim radom i strogim potovanjem odreenih principa. Za Mmu Ramocve, princip kojim se rukovodila u svojoj praksi bila je iskrenost. Katkad je bilo neophodno pribei manjoj varci - ali nikad neemu tetnom - da bi se istina izvukla na videlo, ali tome ne bi nikad trebalo pribegavati u ophoenju s klijentom. Dunost nalae da se klijent ne sme obmanjivati: ako je istina neprijatna ili bolna, postojali su naini da se predstavi na blag nain. esto je bilo potrebno samo navesti klijenta da sam izvue zakljuke, naprosto tako to mu se ukae na stvari koje bi moda i sam otkrio, samo da je bio spreman da se suoi s njima. Razume se, nije samo to bilo zasluno za uspeh Mme Ramocve. Drugi razlog njene popularnosti bila je njena saoseajna priroda. Ljudi su govorili da Mmi Ramocve moe da se ispria sve, ama ba sve, i da vas ona ipak nee koriti ni odmahivati glavom osuujui vas (dokle god niste arogantni; tako neto nije tolerisala). Stoga su ljudi mogli da odu kod nje i iskreno joj kau ta su zgreili - stvari koje su ih snale u muci - a ona je davala sve od sebe da im pomogne da se iskobeljaju iz posledica svoje sebinosti ili gluposti. Mukarac je mogao da ue u kancelariju Mme Ramocve i prizna da je poinio preljubu, a ona na to ne bi prezrivo skupljala usne ili mrmljala komentare ispod glasa, nego bi mu rekla: Sigurna sam da vam je ao zbog toga, Rra. Znam kako je teko vama mukarcima, sa svim vaim slabostima." To bi ih ohrabrilo, istovremeno ne dozvoljavajui da pomisle da odobrava to to su uradili. A kad bi priznali, tada bi se Mma Ramocve esto pokazala kao vrlo dovitljiva u nalaenju reenja, koja su najee izbegavala suvie bola. inilo se kao da je njena skonost da prata bila zarazna. Konkurenti i neprijatelji, upetljani u besmislene razmirice, zakljuivali bi da je Mma Ramocve uspela da nae reenje koje im je omoguavalo da sauvaju obraz i dostojanstvo. Svi smo mi samo ljudi", rekla bi. Mukarci pogotovo. Ne smete da se stidite." to se tie ugleda gospodina D. L. B. Matekonija, i on je bio steen blagoarei onoj najjednostavnijoj i najprepoznatljivijoj od svih ljudskih vrlina: potenju. Gospodin D. L. B. Matekoni nije nikad naplaivao previe niti je dozvoljavao da iz servisa izae neto loeg kvaliteta (to ga je dovodilo u este sukobe s njegovim neodgovornim egrtima zbog njihove aljkavosti; Ovi momci e me u grob oterati", rekao bi, odmahujui glavom. Pokojni Brzi motori Tlokvenga, eto ta e na kraju da bude: vlasnik, pokojni gospodin D. L. B. Matekoni.") Meu onima koji su prepoznali dragocene vrline gospodina D. L. B. Matekonija bila je i nita manja persona nego britanski visoki poverenik, koji se okolo vozio u krasnom rendroveru. On je, jednako kao i njegov prethodnik u slubi, poverio svoja kola brizi gospodina D. L. B. Matekonija, iako su ostale diplomate davale svoja vozila na popravku u velike servise s bletavo poploanim dvoritima, Ali, prvi britanski visoki poverenik koji je koristio usluge Brzih motora Tlokvenga umeo je dobro da proceni oveka i odmah je znao da je napravio pravu stvar onda kad je gospodin D. L. B. Matekoni, sasvim spontano, podesio neto u motoru njegovog automobila iako je poverenik stao samo da uzme gorivo. Promena u zvuku motora upozorila je go- spodina D. L. B. Matekonija da tu postoji problem i on se smesta pozabavio njime, ne naplativi ni parice. To je bio poetak trajnog poslovnog odnosa, koji je podrazumevao redovno servisiranje besprekornog diplomatskog vozila u Brzim motorima Tlokvenga. A isto kao to je Mma Ramocve bila taktina u saoptavanju loih vesti, tako je i gospodin D. L. B. Matekoni saoptavao lou vest u vezi s automobilom trudei se dobrano da ublai udarac koji je to predstavljalo za vlasnika. Viao je neke automehani- are kako gledajui motor odmahuju glavom - iako vlasnik automobila stoji pored njih. Odista, kad je u svoje vreme i sam bio egrt, radio je kod automehaniara koji je zanat uio u Nemakoj i koji bi naprosto pokazao prstom prema motoru i uzviknuo Kaput!. To izvesno nije bio nain da se muteriji stavi do znanja da stvari ne stoje ba dobro i gospodin D. L. B. Matekoni se pitao da li su moda nemaki lekari postupali na isti nain sa svojim pacijentima i naprosto odmahivali glavom i govorili Kaput!. Moda i jesu. On je postupao blae. Ako bi se na kraju ispostavilo da je popravka skupa, ponudio bi katkad muteriji stolicu pre no to joj kae koliko e je kotati. A ako vozilu nije bilo pomoi, poinjao bi izokola, govorei vlasniku kako sve ima svoj vek - cipele, kola, pa i sam ovek. Na taj nain je muterija umela da sagleda preminue svog automobila kao neminovnost. Mada, gospodin D. L. B. Matekoni je umeo da shvati snanu privrenost koju, su ljudi ponekad oeali prema svojim kolima, onu koju je otkrio poslujui s Mmom Potokvani, nadzornicom sirotita, ali i sa samom Mmom Ramocve. Sirotite je imalo jedan stari minibus, Mma Potokvani ga je ubedila da ga besplatno odrava. Taj minibus je trebalo zameniti jo pre izvesnog vremena, ba kao to je pumpa za vodu u sirotitu trebalo da bude zamenjena mnogo pre no to je to zaista i uinjeno. Mma Potokvani nije gajila nikakvu naroitu emocionalnu vezanost za taj minibus, ve je nastojala da ne troi novac ako se to ikako moglo izvesti. Naglasio joj je onomad da je minibusu potrebno promeniti amortizere, isto kao i koioni sistem, elektrinu instalaciju i nekoliko podnih ploa. Ukazao joj je na opasnost koju predstavljaju zarale podne ploe; neko od siroadi moglo bi tokom vonje propasti na drum, rekao je, a ta bi svet kazao kad bi se tako neto desilo? Nee se desiti, odvratila je. Vi to neete dozvoliti. Privrenost Mme Ramocve malom belom kombiju bila je vie emocionalne nego finansijske prirode. Kupila ga je kad se doselila u Gaboron i otad ju je on verno sluio. Nije bio brzo, a ni naroito udobno vozilo; amortizeri su ve neko vreme bili u loem stanju, pogotovo na vozaevoj strani, usled tradicionalne grae Mme Ramocve koja je sistemu nametala odreeno naprezanje. I motor je bio sklon da se povremeno razdesi" kratko vreme nakon to bi ga gospodin D. L. B. Matekoni podesio, to je znailo da je mali beli kombi umeo da bude buan i da se trza. Po miljenju Mme Ramocve, meutim, to su bile nevane stvari; sve dok je mali beli kombi mogao da je odveze tamo gde je krenula i sve dok se nije suvie esto kvario, bila je za to da ga zadri. Razmiljala je o njemu kao o prijatelju, postojanom savezniku na ovom svetu, savezniku kome je dugovala vrstu lojalnost. Profesionalna reputacija Mina Ramocve i gospodina D. L. B. Matekonija znaila je da su oni bili mnogo vie zauzeti nego to su to eleli. Stoga je Mma Ramocve bila poprilino zadovoljna zbog toga to je te veeri uspela da obezbedi taj jedan sat iz- meu pet i est koji su njih dvoje mogli da provedu sedei na verandi, etajui batom i pijuckajui biljni aj. Htela je to, ne samo zato da bi gospodinu D. L. B. Matekoniju dala priliku da se malo opusti (smatrala je da suvie naporno radi), nego i zato to je elela da provedu neko vreme u razgovoru, sami, bez Mme Makuci ili egrta, pa ak i bez Motoleli i Pusa koji bi uli svaku njihovu re. Sedeli su zajedno na verandi, sa oljama aja u rukama. Nebo je bilo boje kakvu je poprimalo na kraju dana - kasnopopodnevna nijansa umornoplave - i bilo je prostrano i prazno. Blagi zraci popodnevnog sunca milostivo su padali na listove drvea akacije koje je tu i tamo raslo u bati, kao da je bitka izmeu vruine i ivota, izmeu crvenog i zelenog, bila privremeno prekinuta. Drago mi je to moemo samo da sedimo ovde", rekla je Mma Ramocve. ,,U poslednje vreme po ceo dan samo radimo, radimo, radimo. Moramo da povedemo rauna ili emo toliko raditi da emo zaboraviti kako se sedi i razgovara o svemu i sva- emu. ,,U pravu si", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. Ali vrlo je teko, zar ne? Ne moe tek tako da kae ljudima: idite, ne mogu da vam pomognem. I ne moe da im kae: ne mogu da popravim vaa kola. Ne ide to tako." Mma Ramocve je klimnula glavom. Bio je u pravu, razume se. Nijedno od njih nije elelo da odbija ljude, bez obzira na zauzetost. Prema tome, ta je bilo reenje? Da li bi trebalo da proire svoje poslove? To je bila jedna od stvari o kojima je elela da porazgovara s njim - to, i teak problem s arlijem i starijom enom. Pretpostavljam da bismo mogli da proirimo poslove", natuknula je. Ti bi mogao da uzme jo jednog mehaniara da ti pomae, a i ja bih mogla da angaujem jo nekog." Gospodin D. L. B. Matekoni je spustio svoju olju i pogledao je. Ne smemo to da uradimo", odvratio je. Mi smo mala privreda. Ako dozvolimo da se posao mnogo proiri, to e nam doneti mnogo glavobolje. Imaemo silnih glavobolja - stalno." Ali glavobolja ti sleduje i onda kad previe radi", blagim glasom je reka Mma Ramocve. ,,A koja je svrha prekomernog rada? Novca imamo dovoljno, rekla bih. Ne moramo da budemo bogati. Drugi neka budu bogati, ako to ele. Mi smo ovako sreni." Gospodin D. L. B. Matekoni bio je sasvim siguran da su sreni, ali je istakao da ne bi bio srean kad bi morao da odbija ljude ili skrauje popravke, a na utrb kvaliteta obavljenog posla. Ne smem da radim na brzinu i traljavo", rekao je. To se osveti, pre ili kasnije. Najgore io moe da se desi jednom automehaniaru jeste da kola koja odrava ugleda pokvarena na ivici druma. Takav automehaniar mora da se stidi. Ne bih mogao da ivim tako." Pa dobro", rekla je Mma Ramocve. Moda bi mogao da uzme jo jednog egrta. Ovaj put nekog valjanog. Ili bi mogao da zaposli pomonog mehaniara - kvalifikovanog majstora." Kako da znam da e valjati?" upitao je gospodin D. L. B. Matekoni. Ne mogu naprosto da zaposlim prvog koji ueta u servis." Mma Ramocve je objasnila da postoje naini da se sprei da se tako neto desi. Mogu da provere preporuke koje kandidat donese i mogu ak privremeno da zaposle nekog, sporazumevi se oko perioda probnog rada. Gospodin D. L. B. Matekoni je sasluao ove predloge, ali je i dalje bio neodluan. Mma Ramocve je promenila pristup; tokom dana joj je sinula jedna ideja i eiela je da mu je saopti. Naravno", poela je, bilo bi mogue zaposliti nekog ko bi radio malo za tebe i malo za mene. To bi mogla da bude osoba koja bi mogla da naui neke jednostavne poslove koji se obavljaju u servisu - da promeni ulje, na primer - a koja bi u isto vreme bila u stanju da obavlja neke istraiteljske poslove u agenciji. Ne mislim na nekog ko bi bio samostalan detektiv, ve na nekog ko bi malo olakao teret Mmi Makuci i meni. U poslednje vreme smo pretrpane poslom i neko takav bi nam dobro doao." Gospodin D. L. B. Matekoni nekoliko asaka nije rekao nita. Ali izgleda da nije odmah odbacio ideju, stoga je Mma Ramocve nastavila. Upoznala sam nekog ko trai posao", rekla je. Volela bih da ga uzmem na probu. Mogli bismo da ga zaposlimo, recimo, na mesec dana i vidimo kako mu ide. Ako je dobar, mogao bi oboma da nam bude od pomoi. 1 '' Ko je to?" upitao je gospodin D. L. B. Matekoni. Zna li neto o njemu?" To je neko na koga sam naletela", rekla je Mma Ramocve i potom se nasmejala. Ili bih moda i naletela na njega, da ga nisam pre toga oborila s bicikla." Gospodin D. L. B. Matekoni je uzdahnuo. To to si ga oborila s bicika ne znai da mora da mu da posao. Ne mora to da radi." Znam. A to i nije razlog." Gospodin D. L. B. Matekoni je podigao solju i iskapio poslednji gudjaj svog biljnog aja. Zna li neto o njemu?" upitao je. Koji je posao radio? Kako ga je izgubio?" Mma Ramocve je dobro razmislila. Nije mogla da lae svog mua, ali joj je bilo jasno da bi, ako otkrije da je ovek bio u zatvoru, bilo krajnje neverovauio da bi pristao da ga zaposli. Na taj nain, njih dvoje ne bi bili nita drugaiji od svih ostalih koji su odbili da mu daju posao zbog njegove prolosti. U takvim okolnostima on nee nikada uspeti da se zaposli. Ne znam tano ta se desilo", reka je, to je bilo vrlo blizu istine. Ali zamoliu ga da doe da lino porazgovarate. Neka ti sam objasni ta se dogodilo." Prolo je neko vreme pre no to je gospodin D. L. B. Matekoni odgovorio, ali je posle nekoliko minuta oigledno dubokog razmiljanja pristao da razgovara s njim kada ovaj bude doao po svoj bicik. To je bilo sve to je Mma Ramocve traila. A poto su popili aj, pomislila je da bi bilo lepo da za poslednjeg videla prosetaju malo batom i popricaju o jo jednom problemu koji je valjalo reiti - arlijevom.
Sedmo poglavlje
PROPAST PREPODNEVNOG AJA... I NE SAMO TO
Gomila pisama koja ih je narednog jutra saekala u Prvoj damskoj detektivskoj agenciji bila je neuobiajeno velika. Inae, pisma za obe firme otvarala su se u istoj kancelariji, s tim to se potom adresovanom na agenciju bavila Mma Ramocve, a za potu adresovanu na servis starala se Mma Makuci. Imale su pravilo da bez odlaganja odgovaraju na sve i to im je odnosilo vei deo prepodneva. Ljudi su se Prvoj damskoj detektivskoj agenciji obraali s najrazliitijim problemima i s nemoguim zahtevi- ma. Neki od njih bili su, izgleda, pod utiskom da je agencija ogranak policijskih snaga i slali su joj optube protiv drugih ljudi, najee anonimne. Ba su tog jutra dobile jedno takvo pismo. Draga Mma Ramocve", poinjalo je. Videla sam lanak o vama u Bocvanskim dnevnim novinama. Pisalo je da je vaa agencija jedina enska detektivska agencija u Bocvani. Mukarci nee da se bave ovim problemom, stoga piem vama. elim da vam skrenem panju na neto to se dogaa u naem selu. Ne mogu da govorim o tome ni sa kim ovde, jer ima mnogo onih koji mi ne bi poverovali i samo bi rekli da laem i pokuavam da stvorim nevolje. elim da se poalim na neke uitelje u naoj koli. Stalno piju i odvode uenice u barove, gde im daju jaka pia i teraju ih da pleu s njima. Mnogo puta sam se sama uverila u ovo i mislim da je to neto ime bi trebalo da se pozabavi policija. Ali i ovdanji policajci dolaze u te barove da pleu. Zato vas molim da vi uradite neto. Ne smem da vam kaem svoje ime i adresu, jer znam da e mi pretiti ako uju za ovo. Ja sam jedna od tih devojaka. Otud i znam za sve to. Molim vas, uinite neto." Mma Ramocve je naglas proitala pismo Mmi Makuci, koja je odloila raun za rezervne delove kojim se dotad bavila i paljivo sluala. Dakle, Mma?" rekla je Mma Ramocve kad je zavrila s itanjem. ta da radimo s ovim?" Koje je to selo?" upitala je Mma Makuci. Mogli bismo da prenesemo ovo nekom. Moda oblasnom nadzorniku policije ili tako nekom." Mma Ramocve je ponovo razgledala pismo i uzdahnula. Nema adrese", reka je. Ova devojka nam nije rekla odakle pie." A potanski ig?" upitala je Mma Makuci. Neitak je", odvratila je Mma Ramocve. Pismo je sasvim neodreeno. Ko zna gde bi to selo moglo da bude. Po onome to znamo, moda preko u Ganziju. Ili negde vrlo daleko. Ne moemo da uinimo nita. Ba nita." Obe su zurile u jednostavno, uredno napisano pismo koje je Mma Ramocve drala u ruci. Toliko je strepnje i zabrinutosti bilo uloeno u to pare hartije! Sigurna sam da je svaka re tana", reka je Mma Ramocve, nevoljko sputajui pismo u korpu za otpatke. Sigurna sam da se to zaista dogaa. ula sam ve za ravo ponaanje pojedinih uitelja u poslednje vreme. Zaboravili su ta to znai biti uitelj. Zaboravili su da bi trebalo da budu dostojni potovanja." Mma Makuci se saglasila s tim, ali to ipak, smatrala je, nije cela pria. Moda su uitelji poeli da se ponaaju ravo, poput svih ostalih, ali to nije bila samo njihova krivica. Moraju da se nose s decom koju niko nije nauio najosnovnijem lepom ponaanju, a u takvim okolnostima im je teko da odre disciplinu. Nisu uvek uitelji krivi, Mma Ramocve", rekla je. Deca su danas takoe veoma rava." Nekoliko asaka su utke sedele. Nisu imale izbora do da pismo bace, ali zbog toga im nije bilo nita lake. Ta devojka, ko god i gde god da je bila, traila je pravdu, obnavljanje ravnotee izmeu dobra i zla, a njene vapaje niko nee uti. Mma Ramocve je pogledala sledee pismo na svom pisaem stolu i dohvatila no za papir. Ovaj posao ponekad ba nije lak, zar ne?" reka je. Mma Makuci je rezignirano rairila ruke. Ne, Mma, nije lak." Ali guramo nekako, je li tako?" nastavila je Mma Ramocve, neto vedrije. Ponekad uspevamo da uradimo neto to nekom pomogne. To je ono to je vano. To je ono to ini na posao dobrim." Da", saglasila se Mma Makuci. To je to. A i meni ste pomogli, Mma. Neu to nikad zaboraviti." Mma Ramocve je delovala iznenaeno. Mislim da nisam, Mma. Vi ste pomogli sami sebi." Mma Makuci je odmahnula glavom. Ne, vi ste mi pomogli. Dali ste mi ovaj posao i niste me otpustili ak ni onda kad agencija nije zaraivala novac. Seate li se tog vremena? Seate li se kako smo imale vrlo malo sluajeva i rekli ste da nije vano i da mogu da ostanem? Mislila sam da u ostati bez posla, a vi ste me jo i unapredili. Eto ta ste uinili." Zasluili ste", skromno je odvratila Mma Ramocve. Neu to nikad zaboraviti", reka je Mma Makuci. I neu nikad zaboraviti koliko ste ljubazni bili prema meni kad se moj brat upokojio." Bili ste dobri prema svom bratu", odvratila je Mma Ramocve blagim glasom. Videla sam ta inite za njega. Nije mogao poeleti bolju sestru. Sad je konano naao mir." Mma Makuci nije reka nita. Pogledala je u svoj pisai sto, a onda skinula svoje velike okrugle naoari i stala da ih glanca prosenjenom ipkanom maramicom koju je volela da nosi. Mma Ramocve joj je dobacila kratak pogled, a potom uzela sledee pi- smo i poela da ga otvara. Ovo je, izgleda, neki raun", konstatovala je poslovnim tonom. Kad je dolo vreme za prepodnevni aj, bilo je ve odgovoreno na veinu pisama, a i rauni su bili sreeni, dolazni i odlazni. Ovo prepodne prosto leti", rekla je Mma Ramocve, gledajui na svoj sat. Ba mi se pije aj." Mma Makuci se sloila s ujom. Bila je pomalo skona da se ukoi kad predugo sodi za stolom, stoga je ustala i nekoliko trenutaka se klatila levo-desno, pruajui za to vreme ruke gore i dole. Zatim se okrenula da bi dohvatila svoj ajnik sa stalae iza stola. uvi uzvik, Mma Ramocve je naglo podigla pogled. Moj novi cajnik?" rekla je Mma Makuci. Da li ste videli moj ajnik?" Bio je na toj stalai", odvratila je Mma Ramocve. Pored klasera s dokumentima." Vie ga nema", rekla je Mma Makuci. Neko ga je ukrao." Ali ko bi to mogao da bude?" upitala je Mma Ramocve. Niko nije ulazio otkako smo jue popodne zakljuale." Dobro, a gde je, onda?" ljutito je odvratila njena pomonica. ajnici nemaju noge, pa da naprosto odu. Ovde nije, to znai da ga je neko uzeo." Mma Ramocve se poeala po glavi. Moda ga je gospodin D. L. B. Matekoni uzeo da bi pripremio sebi aj. Jutros je doao ovamo vrlo rano - pre mene. Mora biti da je to posredi." Mma Makuci je razmislila o tome. Postojala je mogunost da je gospodin D. L. B. Matekoni odneo ajnik, ali je to delovalo neverovatno. Da je hteo da pripremi sebi aj, sigurno bi uzeo onaj cajnik koji je koristila Mma Ramocve. Stavie, nije mogla da se seti da ga je ikad videla da sam sebi priprema aj, to je dodatno inilo manje verovatnim ovo objanjenje. Mina Ramocve je ustala sa svoje stolice i uputila se prema vratima. Idemo da se raspitamo", rekla je. Sigurna sam da e se ve negde pojaviti. ajnici ne nestaju tek tako." Mma Makuci je krenula za njom u radionicu. Gospodin D. L. B. Matekoni, zajedno sa svoja dva egrta, stajao je na drugom kraju prostorije. Drao je u rukama deo automobilskog motora i pokazivao neto dvojici momaka koji su ga sa zanimanjem po- smatrali. Kad su dve ene ule u radionicu, podigao je pogled prema njima. Jeste li videli...", poela je da im dovikuje Mma Ramocve, ali je odmah potom zautala. U istom trenutku, ona i Mma Malcuci su ugledale ajnik, ostavljen na prevrnutom buretu za naftu. Licem Mme Makuci razlio se osmeh olakanja. Eno ga", rekla je. Sigurno je gospodin D. L. B. Matekoni pripremao sebi aj, ba kao to ste rekli." Prila je buretu i uzela ajnik, ali ga je ve sledeeg trenutka ponovo spustila na bure. Videi je, Mma Ramocve je odmah znala da neto ozbiljno nije u redu. Pourila je do Mme Makuci koja je stajala u nemom oajanju, zurei u ajnik na kojem nije bilo poklopca. Dizel-gorivo", promrmljala je Mma Makuci. Neko ga je napunio dizel gorivom." Mma Ramocve se prignula i omirisala ajnik. Nozdrve joj je smesta ispunio nedvosmisleni miris dizela. Oh!" uzviknula je. Ko je ovo uradio? Ko je ovo uradio?" Okrenula se i pogledala trojicu mukaraca. Dvojica su je zbunjeno posmatrala, dok se trei smeteno zagledao niz svoj kombinezon. arli!" dreknuia je Mma Ramocve. Da si odmah doao ovamo! Odmah, kad ti kaem!" Priao je, a gospodin D. L. B. Matekoni ga je u stopu pratio. ta je bilo?" upitao je gospodin D. L. B. Matekoni, briui ruke guvom pucvale. emu galama?" Sipao je dizel-gorivo u moj novi ajnik", kukala je Mma Makuci. Zato je to uradio?" U arlijevom glasu oseala se nota defanzivnosti. Praznio sam rezervoar", objasnio je. Nisam imao u ta da uhvatim gorivo. Naao sam tu stvaricu u kancelariji i video da je prazna. Palo mi je na pamet da bih mogao da je upotrebim. Ne brinite, oprau ga." Zar ne vidi da je to ajnik?" Ijutito je upitala Mma Ramocve. Zar ni toliko nisi kadar da vidi?" To nije obian ajnik", prkosno je odvratio arli. ajnik koji mi koristimo ne izgleda tako." To je zato to je ovo moj novi ajnik", umeala se Mma Makuci. Budalo jedna. Gluplji si od krave." arli se sav nakostreio na ovu uvredu. Ne zovite me budalom, Mma. Samo zato to ste dobili devedeset procenata." Devedeset sedam procenata", dreknula je Mma Makuci. Ni toliko ne moe da zapamti. Glup si kao bradaviavo svinje." Ne sme da me naziva bradaviavim svinjetom", obratio se arli, protestujui, gospodinu D. L. B. Matekoniju. Gazda, ne smete da dozvolite ovoj ludoj eni da me naziva bradaviavim svinjetom. Ona je bradaviavo svinje. Bradaviavo svinje s velikim okruglim naoarima." Gospodin D. L. B. Matekoni mu je pripretio prstom. Ne sme tako da govori, arli. Ipak si ti taj koji je pogreio. Ti si sipao dizel-gorivo u novi ajnik Mme Makuci. To nije bilo nimalo pametno." arli je duboko uzdahnuo. Razrogaio je oi, a nozdrve su mu treperile, irei se. Videlo se da je besan. Nek sam i glup", rekao je. Al' nisam tol'ko glup da ostanem u ovom bednom servisu. To je to, gazda. Dajem otkaz. Odmah." Gospodin D. L. B. Matekoni je uhvatio egrta za miicu u pokuaju da ga razuveri, ali je ovaj otresao njegovu ruku. A ta je s tvojim egrtovanjem?" tiho je upitao stariji mukarac. Ne- e valjda da batali uenje zanata?" to da neu?" rekao je arli. Videete vi. Nisam ja rob, gazda. Ja sam slobodni Mocvanac. Mogu da odem kad god poelim. Sad prijateljica vodi rauna o meni. Imam bogatu prijateljicu. Imam mercedes - uostalom, videli ste me, zar ne? Vie nema potrebe da radim." Okrenuo se i stao da raskopava svoj radni kombinezon. Potom ga je sljutio sa sebe i ostavio da lei u bari motornog ulja na podu. Ne moe tako da ode", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. Moemo da porazgovaramo o ovome." Nita od toga", rekao je arli. Dosadilo mi je da me ovde tretiraju kao psa. Odsad ima lepe da ivim." Sve je ovo bilo toliko naglo i toliko dramatino da je bilo teko poverovati da se zaista deava. Ali posle nekoliko minuta, dok su nemo gledali za arlijem koji se urno udaljavao u pravcu grada, shvatili su da se upravo dogodilo neto ozbiljno i potencijalno nepopravljivo. Videli su pred sobom ruevine jedne karijere; jedan ivotni brodolom. Gospodin D. L. B. Matekoni je sedeo u Prvoj damskoj detektivskoj agenciji, opkoraivi stolicu za klijente, glave uronjene u ruke i sumornog izraza lica. Toliko sam se trudio oko tog momka", govorio je Mmi Ramocve i Mmi Makuci. Stvarno jesam. Dve godine je ve kod mene i davao sam sve od sebe da od njega napravim valjanog automehaniara. A vidi ta se dogodilo." Nisi ti kriv, gospodine D. L. B. Matekoni", teila ga je Mma Ramocve. Svi znamo koliko si uinio za njega. Svi smo videli, zar ne, Mma Makuci?" Mma Makuci je energino klimnula glavom. Bila je potpuno okirana egrtovim ispadom i pitala se nije li u oima Mme Ramocve i gospodina D. L. B. Matekonija ona kriva za njegov nagli otkaz i odlazak. Moda je pogreila to je onako planula na arlija i ve se pokajala zbog toga, ali tu je u isto vreme bio i problem njenog novog ajnika i njegove sramotne sudbine da zavri kao posuda za dizel- gorivo. isto je sumnjala da e uspeti da istera iz njega zadah goriva, a aj je bio tako osetljiva supstanca - i najmanja primesa mogla je da mu promeni ukus. Jednom joj je posluen aj iz termosa koji se redovno koristio za kafu i seala se koliko je dugo u ustima oseala taj zbunjuju, jedak ukus. Ali da je znala da e se ovo dogoditi, nikad ne bi vikala na njega - poslednje to je servisu trebalo bio je gubitak jednog para ruku, i to obuenih ruku, ako je tako neto moglo da se kae za arlijeve ruke. Strano mi je ao", tiho je reka. Nije trebalo da se onako naljutim na njega. Oprostite mi. Nisam pomiljala da e onako da se okrene i ode." Mma Ramocve je podigla ruku da bi je uutkala. Nema potrebe da se izvinjavate, Mma", odluno je rekla. arli vas je nazvao bradaviavim svinjetom. Nije imao prava da kae tako neto. Ne dozvoljavam da se detektivska pomonica Prve dam- ske detektivske agencije naziva bradaviavim svinjetom." Pogledala je gospodina D. L. B. Matckonija, kao da ga izaziva da odbrani neodbranljivo. Bilo je tano da je Mma Makuci izazvala razmenu uvreda, ali samo zato to je bila estoko isprovocirana. Da se arli izvinio zbog upropaenog ajnika, Mma Makuci sasvim sigurno ne bi govorila onako neumereno. Gospodin D. L. B. Matekoni je, ispostavilo se, imao umnogome isto miljenje. Mma Makuci nije ba nita kriva", jednostavno je rekao. Greka nije njena. Onaj momak je bio zapeta puka koja je samo ekala da opali. Ve si mi rekla za tu njegovu ensku. Ispao sam budala, trebalo je da otvoreno razgovaram s njim o tome. A sad je odluio da moe od svega da digne ruke zato to ga njegova bogata gospoa voza naokolo u svom mercedesu. O boe! Ta kola su kriva za mnogo ta." Mma Ramocve je energino klimala glavom u znak da se slae. Jesu, Rra. Bogme jesu. Zavrte oveku glavu, reka bih. Eto ta rade." I ene zavrte oveku glavu", nastavio je gospodin D. L. B. Matekoni. ene zavrte glavu mladim ljudima i teraju ih da prave gluposti." Usledilo je kratkotrajno utanje. Mma Makuci je zaustila da kae neto, ali se predomislila. Po njenom miljenju, moglo se raspravljati o tome da li ene zavrte mukim glavama ita vie nego to mukarci zavrte enskim glavama. Smatrala je da je odgovornost u vezi s tim zajednika. Ali ovo nije bio trenutak za pokretanje debate o toj temi. Dobro, a ta sad da radimo?" upitao je gospodin D. L. B. Matekoni. Da li bi trebalo da veeras odem i pokuam da razgovaram s njim? Da vidim mogu li da ga ubedim da se vrati?" Mma Ramocve je razmislila o ovom predlogu. Kad bi gospodin D. L. B. Matekoni pokuao da ubedi egrta da se vrati, to bi moglo da upali, ali bi u isto vreme moglo da ima kobne posledice po njegovo budue ponaanje. Nije bilo u redu da poslodavac tri za potinjenim posle onakve scene; to bi znailo da bi momak ubudue mogao da bude bezobrazan, jer bi znao da e se na kraju uvek izvui. Takoe, to bi mu dalo povoda da pomisli da je bio u pravu, a da je Mma Makuci pogreila, a tako neto bilo bi naprosto nepravedno. Ne, pomislila je, ako e arli da se vrati, bie to na njegov sopstveni zahtev, po mogunosti propraen dolinim izvinjenjem Mmi Makuci, i to ne samo zbog toga to ju je nazvao bradaviavim svinjetom, nego i zbog toga to joj je unitio ajnik. tavie, bio je po svoj prilici u obavezi da joj kupi novi ajnik, ali u ovako osetljivoj situaciji ne bi bilo pametno insistirati na tome. Izvinjenje e, prema tome, biti sasvim dovoljno. Pogledala je gospodina D. L. B. Matekonija pravo u oi. Mislim da to nije dobra ideja", rekla je. Ti si gazda. On je momak koji je napustio svoje radno mesto nakon to je bio bezobrazan prema svom pretpostavljenom. Ne bi bilo dolino, zar ne, da gazda tri za momkom i preklinje ga da se vrati? Ne, trebalo bi mu dozvoliti da se vrati, ali tek poto se izvini." Gospodin D. L. B. Matekoni delovao je rezignirano. Da", rekao je. U pravu si. Ali ta emo mi ovde da radimo? ta ako se ne vrati? Ovde u servisu ima posla za trojicu, ak i pored toga to njegovom radu moe da se nae mnogo mana. Bie teko bez njega." Znam, Rra", rekla je Mma Ramocve. ,,I upravo zato nam je potreban plan iz dva dela. Uvek je dobro imati plan iz dva dela." Mma Makuci i gospodin D. L. B. Matekoni su je iekujui posmatrali. Bila je to Mma Ramocve koju su znali i cenili: ena s jasnom zamisli ta da se radi. Nisu ni najmanje sumnjali da e ona da rei ovaj problem i sada su samo eleli da uju kako e to da uradi. Plan iz dva dela zvuao je vrlo impresivno. Mma Ramocve kao da je i sama bila proeta poverenjem koje su imali u nju. Zavalila se u svoju stolicu i stala s osmehom da im iznosi konture svog plana. Prvi deo", rekla je, sastoji se u tome da odmah odemo u Tlokveng, kod onog oveka iji je ovaj pokvareni bicikl. Moemo da mu ponudimo posao ovde - priala sam ve o tome s tobom, gospodine D. L. B. Matekoni. Taj ovek potom moe da obavlja sve pomone poslove u servisu, kao da je egrt koji tek poinje da ui zanat. Mislim da e biti valjan radnik. Nee biti pravi egrt, razume se, ali arlijev drugar ovde e verovati da jeste. To znai da e arli odmah saznati da smo nali nekog da ga zameni. To e za njega, sigurna sam, biti veliki ok." uvi to, Mma Makuci je ispustila uzvik oduevljenja. To e da ga naui da ne moe tek tako da zbaci svoj radni kombinezon i baci ga u baru motornog ulja", rekla je veselo. Meutim, spustila je pogled, nakon to ju je Mma Ramocve prekorno pogledala. Drugi deo plana", nastavila je Mma Ramocve, sastoji se u tome da saznamo vie o toj eni s kojom se arli via i potom vidimo moemo li nekako da mu pomognemo da doe pameti. Sigurna sam da je ona udata. A ako je tako, tada je tu negde i mu koji verovatno plaa onaj skupi srebrni mercedes. Mislite li da mukarci vole da daju pare za takva kola da bi se kasnije u njima vozali momci koji se viaju s njihovim enama? Ne bih reka. Prema tome, potrebno je samo da saznamo gde se taj mukarac nalazi i postaramo se da otkrije ta se deava. Potom emo pustiti da se stvari ree same od sebe i mislim da e se arli ubrzo posle toga vratiti ovamo, pokucati na vrata i preklinjati nas da zaboravimo ono to je rekao za servis." I za mene", dometnula je Mma Makuci. Da", sloila se Mma Ramocve. I za vas." Mma Makuci se odvaila. A ne bi li pomoglo da ga gospodin D. L. B. Matekoni prebije?" upitala je. Samo malo. Ne bi li to pomoglo da se ubudue lepe ponaa?" Oboje su je pogledali, Mma Ramocve zapanjeno, a gospodin D. L. B. Matekoni uplaeno. Ta vremena su prola", rekla je Mma Ramocve. Tako neto vie nije mogue, Mma." teta", rekla je Mma Makuci.
Osmo poglavlje
NA AKADEMIJI ZA PLES I POKRET
Nain na koji se iz okantne i neprijatne svae izrodio verodostojan plan svima je podigao raspoloenje. Pogotovo je Mmi Makuci bilo drago to je te veeri mogla da ode kui neoptereena zabrinutou i krivicom zbog onoga to se dogodilo. Jer, te joj je veeri predstojalo zapoinjanje novog i uzbudljivog projekta - najvanije stvari otkako je osnovala Kalaharski kurs daktilografije za mukarce. Za razliku od kursa daktilografije, meutim, ovde nije trebalo nita da radi, to e biti prijatna promena. Jer njen se ivot, dokle god joj je pamenje dopiralo, vrteo oko rada; kao devojica je neumorno obavljala sve domae poslove; peaila je svakog jutra est milja do kole i est nazad da bi stekla obrazovanje; a onda, kad joj se ukazala velika ansa i kad je primljena na Bocvanski koled za sekretarice, plaen zalaganjem i tednjom cele njene porodice, radila je marljivije nego ikada pre. Dabome da je takav rad urodio plodom - u vidu onih velian- stvenih devedeset sedam procenata - ali uvek je sve bilo samo teak rad. Sad je kucnuo as za ples. Videla je u novinama oglas i smesta se nala zaintrigirana imenom osobe koja ga je dala. Ko je bio taj gospodin Fano Fanope? Bilo je to nesvakidanje ime, ali su njegovi muziki kvaliteti delovali vrlo odgovarajue za nekog ko dri kolu plesa i pokreta, i drutvenih vetina koje uz njih idu". to se imena tie, Fano Fanope podseao je pomalo na Spoksa Spokezija, uvenog radijskog disk-dokeja. Ta imena imala su u sebi neki veseli ritam; bila su to imena ljudi koji su ili nekud. Razmiljala je o svom imenu: Grejs Makuci. Nije bilo niega loeg takvom imenu - sasvim izvesno je susretala i udnija imena u Bocvani, gde su ljudi, inilo se, davali svojoj deci osobena i katkad udna imena - ali nije bilo ime koje bi nagovetavalo veliko kretanje ili ambiciju. Odista, mogao bi ga ovek opisati kao bezbedno i poprilino ukoeno ime, od onih koja bi mogla pripadati vodilji kruoka pletilja ili uiteljici u nedeljnoj koli. Dabome, moglo je da bude i mnogo gore i mogla je biti optereena jednim od onih imena kojih se deca docnije celog veka stide. Barem nije bila nazvana kao jedna od nastavnica u Bocvanskom koledu za sekretarice, ije je ime, prevedeno sa Secvana jezika, znailo: ona koja mnogo galami. To nije bilo dobro ime za dete, ali su joj ga njeni roditelji ipak dali. Dakle, ovaj dolino nazvani Fano Fanope oglaavao je svoju plesnu kolu (s dodatnim vetinama), koja se odravala petkom uvee u hotelu Prezident", a bio je obezbeen i mali orkestar. U oglasu je pisalo i da e polaznici kole proi obuku iz najrazliitijih balskih plesova, te da e Fano Fanope, koji je uivao ugled u plesnim krugovima etiriju zemalja, lino obuavati sve one koji se prijave u kolu. Ne predomiljajte se dugo, poruivao je oglas, jer ima mnogo onih koji jedva ekaju da unaprede svoje drutvene vetine na ovaj nain pa e potranja biti velika. Mma Makuci je sa zanimanjem proitala oglas. Nije ni najmanje sumnjala da bi bilo dobro da naui neke od tih neobinih plesova o kojima je itala - tango je, na primer, delovao vrlo zanimljivo - jednako kao to nije sumnjala ni da je plesna kola odlino mesto za upoznavanje novih ljudi. Dabome, s ljudima se susretala i na svom poslu, a bile su tu i njene nove komije, vrlo drueljubiv svet, ali ona je prieljkivala sasvim drugaiju vrstu poznanstava. elela je da upozna ljude koji su videli sveta, ljude koji su umeli da priaju o fascinantnim stvarima, ljude iji je ivot podrazumevao vie od svakodnevice ispunjene poslom, kuom i decom. A Mma Makuci je smatrala da nema nikakvog razloga da ona ne zakorai u ba takav svet. Najzad, bila je samostalna ena koja je imala svoj poloaj u drutvu. Bila je detektivska pomonica u Prvoj damskoj detektivskoj agenciji; imala je i vlastiti mali biznis u vidu veernjeg kursa daktilografije za mukarce; a imala je i novu kuu, ili bar deo kue, u lepom kraju grada. Imala je ime da se ponosi, i pri tom nije bilo bitno to nosi velike okrugle naoari i ima problematian ten; konano je i na nju doao red da malo vie uiva u ivotu. Briljivo se pripremila za predstojee vee. Mma Makuci nije imala mnogo haljina, ali barem je jedna bila odgovarajua, crvena haljina s nizom malih inija natampanih du poruba, idealna za plesnu kolu. Izvadila je haljinu iz ormana i briljivo je ispeglala. Zatim se istuirala, hladnom vodom, jer u kui nije bilo tople, a potom posvetila ostalim stvarima koje je bilo potrebno da obavi da bi bila spremna za izlazak. Trebalo je da nalakira nokte, vrlo finim ruiastim lakom koji je kupila prole nedelje, po smeno niskoj ceni; da stavi ru na usne; da napuderie nos; imala je i neto to se stavljalo na kosu. Sve to potrajalo je gotovo ceo sat, a potom je jo morala da otpeai na drugi kraj ulice da bi uhvatila minibus do centra grada. Ba ste se lepo doterali, Mma", obratila joj se u krcatom vozilu neka starija ena. Sigurno imate randevu s nekim mukarcem. Ali budite paljivi! Mukarci su opasni." Mma Makuci se osmehnula. Idem u plesnu kolu. Veeras mi je prvi put." ena se nasmejala. O, bie mnogo mukaraca u toj plesnoj koli", rekla je, nudei Mmi Makuci pepermint-bombonu iz male kese koju je izvukla iz depa. Mukarci se zato i upisuju u plesnu kolu. Da bi upoznali lepe devojke poput vas." Mma Makuci nije rekla nita, ali je, sisajui bombonu, razmiljala o izgledima da upozna nekog mukarca. Nije bila sasvim iskrena prema sebi i bila je spremna da to i prizna, barem sebi, ako nikom drugom. Volela bi da naui da plee i, uopte uzev, volela bi da upozna zanimljive ljude, ali ono to je istinski elela bilo je da upozna zanimljivog mukarca i nadala se da e ovo biti prilika za to. Stoga, ako je njena saputnica iz minibusa bila u pravu, moda je ba ovo bilo vee kad e se to konano dogoditi. Izala je iz autobusa ispred trnog centra. Prozori na zgradi vlade iza nje bili su mrani, jer je bio petak uvee, a nijedan dravni slubenik ne bi radio prekovremeno petkom uvee, ali je zato trni centar bio osvetljen, a naokolo su ljudi etali, uivajui u sveem veernjem vazdului i askajui s prijateljima. Uvek je bilo toliko toga o emu je moglo da se razgovara, ak iako se nije dogodilo nita naroito, tako da su ljudi prepriavali jedni drugima sve vane i manje vane stvari koje su im se deavale tokom dana, izmenjivali najnovije traeve, sluali o onome to se dogaalo ili to e se moda dogoditi, samo budu li dovoljno dugo ekali. Ispred hotela Prezident" stajala je grupica mladih, uglavnom tinejdera. Stajali su u podnoju otvorenog stepenita koje je vodilo na verandu na kojoj je Mma Ramocve volela da obeduje u posebnim prilikama. Kad je Mma Makuci prila stepenitu, zautali su. Hoete da nauite da pleete, Mma?" promrmljao je jedan od momaka. ,,Ja u vas nauiti kako se plee!" Tu i tamo iz grupice dopro je prigueni kikot. Ne pleem s malim deacima", rekla je Mma Makuci, prolazei pored njih. Posle trenutka utanja, dodala je: Kad poraste, tada ve sme da doe i pita me za ples." Ovo je izazvalo smeh ostale mlaarije, a ona se okrenula i dobacila im osmeh penjui se uz stepenice. Uspeh koji je postigla svojim dobrodunim i duhovitim odgovorom ulio joj je samopouzdanje dok je ulazila u hotel i raspitivala se za prostorije u kojima se odravala kola plesa. Oseala je izvesnu nervozu u vezi s ovim izlaskom - ta ako ne bude uspela da upamti korake tanga ili bilo ega drugog to budu uili? ta ako bude izgledala glupo? A ta ako joj se ak desi da se saplete i padne? I ko e sve da bude tamo? Da li su ljudi koji su poseivali kole plesa bili mnogo prefinjeniji od nje; mnogo bogatiji? Jeste da je bila prva u svojoj klasi na Bocvanskom koledu za sekretarice, ali da li e to iemu da vredi ovde, u svetu muzike, elegantnog plesa i ogledala? kola plesa odravala se u prostoriji u zadnjem delu hotela, koja se koristila za poslovne rukove i jeftinije privatne zabave. Idui hodnikom, Mma Maktici je ula zvuk gitare s pojaivaem i bubnjeva. To je bio orkestar obean u oglasu, a zvuk ju je ispunio iekivanjem. uli su se i glasovi, zvuk ljudi zabavljenih razgovorom; bie guva, po svemu sudei. Na ulazu u prostoriju nalazio se stoi za kojim je sedela ena prijatnog izgleda u haljini sa ljokicama. Osmehnula se Mmi Makuci i pokazala na tampanu objavu na kojoj je stajala cena upisnine. Iznosila je etrdeset pula, to nije bilo malo, ali opet, ovo je prava kola plesa, pomislila je Mma Makuci, s pravim dvolanim orkestrom i prostorom u hotelu Prezident". Posegnula je u svoju torbicu, izvadila novac i platila. Imate li iskustva ili ste poetnik?" upitala je ena. Mma Makuci je razmislila o pitanju. Plesala je i ranije, naravno, ali nita vie od bilo koga drugog. Meutim, sa stanovita ove ene u haljini sa ljokicama, Mma Makuci je morala biti totalni utokljunac. Jesam malo plesala", rekla je Mma Makuci. Kao i svi ostali. Ali nita posebno." Poetnik", rekla je ena. Valjda", rekla je Mma Makuci. Da", odvratila je ena. Ako dosad niste pohaali kolu plesa, znai da ste poetnik. Ali nema potrebe da se stidite. Svako mora odnekud da pone." ena joj je uputila ohrabrujui osmeh i pokazala prema vratima. Uite. Uskoro emo poeti", rekla je. Gospodin Fanope je u baru, ali e svaki as stii ovamo. On je uveni plesa, samo da znate. Johanesburg. Najrobi. Plesao je u svim tim gradovima." Mma Makuci je ula. Prostorija je bila velika, nametaj iz sredine uklonjen, a tepih podignut. Stolice su bile poredane du zidova, a na drugom kraju, na maloj bini, na visokim stolicama sedela su dvojica muziara, bubnjar i gitarista. Gitarista je neto tiho sviruckao, dok je bubnjar, mrav ovek u srebrnastom prsluku, buljio u tavanicu, udarajui u taktu palicama o koleno. Veina stolica je bila zauzeta i Mma Makuci se naas osetila nelagodno uz sve te poglede uprte u nju. inilo joj se kao da je procenjuju i urno je potraila u gomili neko poznato lice, nekog kome bi mogla da prie i pozdravi se s njim. Meutim, nije bilo nikog i ona je, praena pogledima ezdesetak prisutnih, prela preko podijuma i zauzela jednu od malobrojnih slobodnih stolica. Osvrnuvi se oko sebe, ustanovila je, na svoje olakanje, da je odevena umnogome slino ostalim enama, ali nijedna, videla je, nije nosila naoari. Na trenutak joj je palo na pamet da ih skine i spremi, ali problem je bio u tome to su joj bile zaista potrebne i bez njih ne bi mogla da razazna ta se dogaa. Nekoliko minuta kasnije, u prostoriju je uao gospodin Fanope, u pratnji ene u crvenoj haljini sa ljokicama. Bio je prilino sitan i kooperan ova, u belom veernjem sakou s leptir manom. Mma Makuci je primetila da na nogama ima crne cipele od lakovane koe. Jo nikad nije videla mukarca u lakovanim cipelama i pomislila je da sasvim pristaju prilici. Da li bi gospodin D. L. B. Matekoni obuo ovakve cipele, pitala se. Bilo joj je teko da ga zamisli u tim cipelama u servisu - ulje bi ih vrlo brzo unitilo - ali teko da je mogla da ga zamisli u njima i u bilo kojim drugim okolnostima. Ovo zaista nije bio njegov svet, a ni svet Mme Ramocve, kad bolje razmisli. Da li bi Mma Ramocve dobro plesala? Tradicionalno graene ene umeju da budu dobre u plesu, pomislila je Mma Makuci, jer imaju dobro dranje, barem kad su neki plesovi posredi. Teko da bi tango odgovarao nekom njene grae, ali je svakako mogla da je zamisli kako igra valcer, moda, ili se njie uz neki lagani dez. Razume se, tradi- cionalni plesovi nisu predstavljali problem, jer je njih svako mogao da igra. Pre nekoliko nedelja bili su u sirotitu, na roendanskoj zabavi Mme Potokvani, i nastupila je deija sekcija za tradicionalne plesove, nadzornici u ast, a pridruile su im se sve vaspitaice. Neke od njih bile su vrlo tradicionalno graene - usled silnog probanja hrane koju su pripremale za decu - i izgledale su vrlo dostojanstveno onako u nizu s igraima koji su se ritmino kretali i pevali. Ali sve je to bilo tako daleko od sveta gospodina Fanopea i njegove plesne kole u hotelu Prezident". Dakle, bomma i borra*(Dame i gospodo" na Secvana jeziku. (Prim. prev.))? izgovorio je u mikrofon gospodin Fanope. Dobrodoli na prvi kurs Akademije za ples i pokret. Svojim veeranjim dolaskom ovamo napravili ste najbolji mogui izbor, jer je ovo najbolje mesto za uenje balskih plesova u celoj Bocvani. A ja sam, narode, najbolji uitelj. Napraviu plesae od svih vas, ak iako jo nikad niste zaplesali. Svako ima u sebi plesaa, a ja u mu pomoi da izae napolje. Eto ta u da uradim." Neko je u tom trenutku zapljeskao, a nekolicina mu se pridruila. Gospodin Fanope se zahvalio lakim naklonom. Veeras emo poeti jednim jednostavnim plesom. To je ples koji svako moe da naui, a zove se kvikstep. Ide slou, slou, kvik; slou, slou, kvik, kvik.*( Uobiajeni nain diktiranja ovog koraka u plesnim kolama (slow-quick, odn. polako-brzo). (Prim. prev.)) Vrlo je jednostavan, a Mma Beti i ja emo vam pokazati kako se igra." Klimnuo je glavom muziarima. Kad su zasvirali, odmakao se od mikrofona i okrenuo prema eni u crvenoj haljini sa ljokicama. Mma Makuci je oarano posmatrala kako klize po podijumu. Oboje su bili tako neverovatno lakonogi i kretali su se skladno, kao da su jedno telo, pokretano nitima koje vue nevidljiva ruka. Gledajte kako mi to radimo", nadvikivao se s muzikom gospodin Fanope. Gledajte nas. Slou, slou, kvik, kvik." Posle nekoliko minuta, pustio je Mmu Beti iz naruja i orkestar je prestao da svira. Odaberite partnere", uzviknuo je. Mukarci, ustanite i zamolite dame za ples. Ako neko ostane bez partnera, Mma Beti i ja emo na smenu biti vai partneri. Mma Beti e plesati s gospodom, a ja s damama. Mukarci, ustanite i odaberite damu." Na ovaj signal, mukarci su poustajali sa stolica i stali da prelaze preko podijuma ili da se okreu dami pored sebe. Odjednom su se svi uurbali i uzmuvali, a Mma Makuci je zadrala dah od uzbuenja. Prema njoj je iao mukarac, visok mukarac s brkovima u plavoj koulji. Pogledao je prema njenim cipelama. Bila je sigurna da bi bio dobar partner za ples i da bi samouvereno vodio svoju partnericu. Ali nije je pitao; priao je eni koja je sedela pored nje i koja je s osmehom ustala i prihvatila njegovu pruenu ruku. Mma Makuci je ekala. Kao da su svi nali partnere i izali na podijum - svi sem nje. Spustila je pogled. Ovo je bilo ponienje kojeg se pribojavala; nije trebalo da doe. Na kraju e gospodin Fanope da igra s njom, iz saaljenja, i svi e znati da joj niko nije priao da je zamoli za ples. Krive su moje naoari, rekla je sama sebi. Moje naoari i injenica da sam neugledna. Ja sam samo neugledna devojka iz Bobononga. Podigla je pogled. Pred njom je stajao mukarac, naginjui se da joj neto kae. U optem amoru nije mogla da razazna ta je rekao, ali je oigledno bio mukarac i oigledno ju je molio za ples. Mma Makuci se osmehnula i ustala. Zahvaljujem, Rra", rekla je. Moje ime je Grejs Makuci." Klimnuo je glavom, pokazavi joj prema podijumu za igru, i zajedno su se probili kroz guvu. Mma Makuci je kradomice odmerila svog partnera. Pomislila je da nije mnogo stariji od nje; nije bio naroito zgodan, ali je imao prijazno lice. I nekako je udno hodao, kao da ga cipele malko uljaju. Kako se zovete, Rra?" upitala je dok su stajali meu ostalim parovima, ekajui da krene muzika. Mukarac je zurio u nju. Izgledalo je kao da mu je teko da progovori. Ja se zovem Futi Radifuti", rekao je. To jest, kad se sve sabere, to je bilo ono to je rekao, ali s njegovih usana nije silo tako direktno. Zovem se" bilo je z... z... zovem se, a Futi" je bilo f... f... futi. Patio je od gadnog govornog poremeaja i Mma Makuci se snudila. Bila je dobre due, ba poput Mme Ramocve, ali pomislila je kako je ovo tipino za nju, da bude izabrana poslednja i da je izabere mukarac koji udno hoda i strano zamuckuje. Ali ipak, bio je mukarac, zar ne, i barem je plesala s nekim, a nije alosno sedela, neeljena. Stoga se ohrabrujue osmehnula i upitala ga da li je ve ranije plesao. Futi Radifuti je zinuo da progovori i Mma Makuci je ekala njegov odgovor, ali nikakve se rei nisu formirale. Grizao je usnu i izgledao kao da se izvinjava. Ne sekirajte se, Rra", vedro je rekla Mma Makuci. Ne moramo odmah da razgovaramo. Moemo da razgovaramo i malo kasnije, posle plesa. Ne brinite. I meni je ovo prvi put da sam u plesnoj koli." Gospodin Fanope je sada organizovao parove i signalizovao orkestru da pone. Obujmite svoje partnerke", uzviknuo je. Ne tako, gospodo, ne lomite im rebra. Dobar plesa dri svoju partnerku lakim stiskom. Ovako. Vidite?" Poeli su da igraju i Mmi Makuci je odmah postalo jasno da njen partner ima vrlo malo oseaja za ritam. Dok je ona brojala slou, slou, kvik, kvik, kako im je objasnio gospodin Fanope, on kao da je brojao slou, slou, slou, kvik ili ak slou, slou, slou, slou. ta god da je radio, bilo je to bez ikakve veze s onim to je radila Mma Makuci. Posle nekoliko minuta nekoordiniranog vuenja nogu, gospodin Fanope im je priao i potapao Futija Radifutija po ramenu. Ne, Rra", rekao je, odreno maui prstom. Vi trkarate na sve strane. Ovo nije fudbal. Ovo je kvikstep. Idete slou, slou, kvik, kvik, ovako." Futi Radifuti je delovao postieno. ,,Op... op... opro... oprostite", zamucao je. Nisam ba dobar plesa. Oprostite." Ja u da brojim", ponudila se Mma Makuci. Ovog puta me samo sluajte." Nastavili su s plesom, dok je Mma Makuci naglas brojala i vodila Futija Radifutija u pokuaju da uskladi njihove pokrete. Nije bilo lako; Futi Radifuti je bio krajnje nespretan i bez obzira na to koliko je razgovetno brojala, on kao da je pratio sasvim drugaiji ritam. Vano je da koraknete brzo kad kaem dva", nadvikivala se Mma Makuci s glasnim zvukom bubnjeva. Zato se ovaj ples i zove kvikstep." Futi Radifuti je klimnuo glavom. Sad je ve izgledao veoma ojaeno, kao da se kaje zbog odluke da uopte doe u plesnu kolu. Mma Makuci je, sa svoje strane, bila sigurna da ih svi gledaju kako se sapliu po podijumu. Promenila je miljenje i sad je mislila da bi bilo bolje da je ostala da sedi, da joj nije priao nijedan mukarac, nego ovo podvrgavanje trapavoj, nespretnoj izvedbi. A tamo, samo nekoliko parova dalje, nalazio se neko koga je prepoznala. Kradom je osmotrila, a potom odvratila pogled. Da, to je bila ona, jedna od ena iz njene klase na Bocvanskom koledu za sekretarice, jedna od onih glamuroznih devojaka koja je volela da se zabavlja i koja je na finalnom ispitu osvojila jedva pedeset procenata, i sad je igrala sa samopouzdanim i pri- vlanim mukarcem. Mma Makuci se nije usuivala da je ponovo pogleda, ali je naposletku ipak morala, jer se razdaljina izmeu njih neprestano smanjivala. Vidi je!" uzviknula je glamurozna devojka. Vidi ti nju! Grejs Makuci!" Mma Makuci je odglumila iznenaenje, osmehnuvi se devojci. Primetila je da je ova brzo odmerila Futija Radifutija, a potom nju, pri tom izgledajui kao da se zabavlja. Ko je to?" zamucao je Futi Radifuti. Ko..." Samo nekadanja poznanica", nezainteresovano je odgovorila Mma Makuci. Ve sam joj i ime zaboravila." Vrlo dobro plee", rekao je Futi Radifuti, zastajkujui na svakoj rei. Nije sve u plesu", urno je odvratila Mma Makuci. Ima i drugih stvari u ivotu, samo da znate." as plesa trajao je skoro dva sata. Bilo je jo egzibicija kvik-stepa, koje su uz blistav sklad izveli gospodin Fanope i Mma Beti, kao i demonstracija valcera, za koji su ih potom pozvali da i sami pokuaju. Mma Makuci, koja se za vreme demonstracije udaljila od Futija Radifutija, nadala se da e je neko drugi zamoliti za ples, ali ju je Futi Radifuti urno potraio i trapavo odveo natrag na podijum. Na kraju veeri, zahvalio joj se i ponudio da je prebaci do kue. Doao sam kolima", rekao je, Mogu da vas povezem." Oklevala je. Bilo joj je ao ovog oveka, koji je delovao sasvim bezazleno, ali ovo vee nije ispalo onako kako se nadala i kako je sanjarila. Videla je najmanje etvoricu mukaraca koji su izgledali privlano i zanimljivo, ali oni je nisu ni pogledali, ak ni na trenutak. Umesto toga, i ako tipino za nju, privukla je panju ovog sirotog oveka koji je, mada vrlo pristojan, strahovito zamuckivao i bio uasno nespretan. Stoga je trebalo da odbije njegovu ponudu, da ga ne bi ohrabrivala, i saeka minibus ili ak otpeai do kue. Za to joj nije trebalo vie od trideset minuta i u ovaj sat bilo je jo sasvim bezbedno. Pogledala ga je i primetila da pod mikama na koulji ima velike tamne mrlje. Svi smo mi samo ljudi, stvorenja od vode i soli, samo ljudi. I pomislila je na trenutak na svog brata, svog jadnog brata Riarda, koga je tako volela i predano ga pazila i koji je trpeo one uasne groznice od kojih se noima kupao u znoju. Nije mogla da povredi ovog oveka; nije mogla da ga odbije i kae mu ne, ne mogu da prihvatim vau ljubaznu ponudu. Prihvatila je i zajedno su napustili salu. Gospodin Fanope im se na vratima osmehnuo i rekao da se unapred raduje to e se sledeeg petka ponovo videti. Dobar ste par", rekao je. Fino napredujete. Vi dobro pleete, Mma, a mislim da e i od vas, Rra, biti dobar plesa." Mina Makuci se snudila. Ako se dosad samo pribojavala da e na svim buduim asovima zavriti s ovim ovekom, ovo je potvrdilo da je taj njen strah bio sasvim opravdan. Nisam sigurna hou li stii da doem sledei put", urno je rekla. Strano sam zauzeta." Gospodin Fanope je odmahnuo glavom. Morate da doete, Mma. Vaem prijatelju je potrebno da mu pomognete da naui da plee, zar ne, Rra?" Futi Radifuti je zasijao od zadovoljstva, briui elo crvenom maramicom. Veoma mi se dopada da pleem sa..." Reci su izlazile s munom sporou i gospodin Fanope ga je preknuo pre no to je uspeo da dovri misao. Odlino", rekao je instruktor. Videemo vas, dakle, oboje sledeeg petka. To je ba dobro." Pokazao je prema ostalim plesaima. Nekima ovde nije ni potrebna poduka iz plesa. Ali vama jeste." Izaavi napolje, u tiini su otili do parkiralita iza gvoare. Kola Futija Radifutija bila su parkirana na suprotnom kraju, skromna bela kola s iskrivljenom antenom. to bi rekla Mma Ramocve, ve je sama injenica da ima kola govorila neto. Znaila je da ima dobar posao. Pogledajte njegove ruke, Mma, i njegove cipele - reka bi Mma Ramocve - i pogledajte ta one govore o njemu. Dok je pokretao kola, Mma Makuci je pogledala njegove ruke, ali one joj nisu reke nita. Ili su joj barem reke jedno, pomislila je, osmehujui se u sebi. Ima sve prste. Nije kasapim Pratei njena uputstva, odvezao ju je do kue i iskrcao tamo, ne gasei motor. Laknulo joj je kad je videla da oigledno nije imao nikakvih drugih ocekvanja i, izlazei iz kola, utivo mu je zahvalila na vonji. Vidimo se sledee nedelje", reka je, iako uopte nije planirala da to kae. Nije planirala da se na bilo koji nain obavezuje, ali je to ipak uradila, pre svega iz saaljenja prema njemu. I primetila je da je umeo da ceni njen gest, jer se osmehnuo i zaustio da kae neto. Ali nije zavrio misao. Reci su se zaglavile i uutao je.Stoga je zatvorila vrata i mahala za njim dok se udaljavao u svojim belim kolima, posmatrajuci kako crvena sveda na njihovom zadnjem delu nestaju niz drum, stapajui se s pomrinom.
Deveto poglavlje
GOSPODIN POLOPECI POINJE DA RADI U SERVISU
Popravku bicikla obavio je mladi egrt. Uspeo je da ispravi upravlja i namesti sponu na toku i, mada se nije moglo rei da je bicik kao nov, ipak je bio u voznom stanju. Mma Ramocve gajila je odreene bojazni u vezi s tim; volela bi da je vlasniku bicikla mogla da kae da je njegovo vozilo savreno i u boljem stanju nego ranije, ali imala je oseaj da bi to bila tvrdnja bez osnova. Umesto toga, morae da mu kae da su uradili najbolje to su mogli i da se nada da je zadovoljan popravkom. Dabome, imajui u vidu ponudu koju je nameravala da mu iznese, teko da e on imati nekih veih prigovora. Zamolila ga je da doe u servis da preuzme bicikl i sad je bio tu, sa eirom u rukama, kucajui na vrata njene kancelarije. Do-viknuia mu je da ue i uao je, ne odvano kao to su mukarci obino ulazili, ve gotovo izvinjavajui se. Mma Ramocve je to uoila i pomislila da je posredi sigurno posledica zatvora, ili barem posledica koju je zatvor ostavio na potenog oveka koji je tamo bio nepravedno poslat. Moe li biti vee nepravde od toga, i vee patnje? Da znate da ste kanjeni zbog neega to niste uradili ili zbog neega za ta niste zasluili kaznu; to mora biti vrlo bolno, pomislila je. Ustala je da ga pozdravi. Dobrodoli, Rra", rekla je. Molim vas, uite i sedite, da porazgovaramo. Dakle..." Nije gotov? Nije popravljen?" Osmehnula se ne bi li ga razuverila. Dabome da jeste, Rra. Uradili smo to smo najbolje mogli, bolje reeno, egrt je - moda ste ga videli tamo napolju - uradio to je najbolje mogao. Nadam se da je sad sve u redu" Olakanje koje ga je obuzelo bilo je oigledno. Drago mi je to to ujem, Mina. Potreban mi je taj bicikl, da bih mogao da traim posao." Mma Ramocve je pogledala prema drugoj strani sobe, tamo gde je Mma Makuci sedela za svojim pisaim stolom, i izmenile su poglede. Dakle, R ra", poela je. Imala bih neto da Vam kaem u vezi s tim. Mogu vam rei..." Dok je govorila, gospodin Polopeci je iznenada podigao ruku da bi je zaustavio. Ne, Mma", rekao je, a ton mu je postajao sve odluniji. Molim vas, ne govorite mi nita. Mnogi su mi dosad govorili kako da naem posao. Svi su mi rekli da moram da traim tu i da moram da traim tamo. I ja to radim, ali nema vajde. Uvek isto - kaem im ta mi se dogodilo, a oni mi kau hvala, ali ne moemo da vam pomognemo. Eto ta mi kau. Svaki put. Zato vas molim da ne ponavljate ono to sam ve uo. Znam da to inite iz najbolje namere, ali sve sam to ve mnogo puta uo." Uutao je, a onda je ponovo stao da poprima izvinjavajui izgled, kao da je potroio svu hrabrost koju je prikupio za malopreanji govor. Mma Ramocve je zurila u njega. Nisam to htela da kaem, Rra", tiho je rekla. Nisam htela da vam delim savete. Ne, htela sam da vam ponudim posao. To je sve." Gospodin Polopeci nekoliko trenutaka nije rekao nita, a potom se osvrnuo i pogledao preko ramena Mmu Makuci, kao da trai potvrdu onoga to je uo. Mma Makuci se ohrabrujue osmehnula, Tako je, Rra", relda je. Mma Ramocve ne govori ono to ne misli. Hoe da vam ponudi posao." Mma Ramocve se nagnula napred i potapala dlanom svoj sto. To je posao ovde u servisu, Rra", rekla je. ,,I moda ete tu i tamo malo raditi i za nas. Moete nam pomagati. Nije to neki veliki posao." Gospodin Polopeci kao da je imao tekoa da shvati ono to mu je reeno. Zinuo je da neto kae i odmah potom bez reci zatvorio usta. Trenutak kasnije, postavio je pitanje. Da li je to posao na due vreme?" upitao je. Ili samo na nekoliko dana?" Mma Ramocve je spustila pogled prema svom stolu. Nije razgovarala o tome s gospodinom D. L. B. Matekonijem i sad je, suoena s nadama gospodina Polopecija, morala da donese odluku. Najmanje na godinu dana", samopouzdano je izjavila. ta e biti posle toga, to ne znamo. Ali godinu dana ste sigurni." Rekavi to, dobacila je kratak pogled Mmi Makuci, koja je nemo podigla obrvu. Mma Makuci je shvatala da njena poslodavka ima i svoju impulsivnu stranu, ba kao to ju je i gospodin D. L. B. Matekoni ponekad imao. Oboje su umeli da postupa- ju tako onda kad su nastojali da uine dobro, prigovarajui docnije jedno drugom zbog toga. Mma Makuci je mogla da nabroji najmanje dva tipina primera. Mma Ramocve je tako postupila onomad kad ju je unapredila u detektivsku pomonicu. Mma Makuci je znala da je to bilo uinjeno u razdoblju finansijsldh problema, kad je zdrav razum nalagao upravo suprotno. Ali Mma Ramocve nije mogla da natera sebe da je razoara i uradila je ono to joj je nalagalo njeno srce. A onda je gospodin D. L. B. Matekoni uradio potpuno istu stvar, zar ne, onomad kad je usvojio ono dvoje dece iz sirotita? Svi su znali da Mma Potokvani ume da maltretira gospodina D. L. B. Matekonija i da ga je zasigurno mrkim pogledima ili na podvalu navela na tu odlu- ku, ali je lukava nadzornica sirotita odlino umela da zaigra na kartu njegove dobre naravi. Stoga ova odluka nije bila nita neobino, premda e Mma Ramocve kad-tad morati da prizna gospodinu D. L. B. Matckoniju da je dala ovakvo obeanje. Dakle, Rra?" upitala je Mma Ramocve. Da li biste hteli da radite ovaj posao?" Gospodin Polopeci je potvrdno ldimnuo glavom. Srce mi je toliko puno da ne mogu tla govorim", rekao je. Srce mi je tako puno, Mma. Vi ste tako dobra ena. Bog me je pogledao onomad kad ste me oborili. To je bio prst Boji." Ljubazno od vas", odvratila je poslovnim tonom Mma Ramocve. Ali ja bih ipak rekla da je to bilo neto sasvim drugo. A sad bi, mislim, trebalo tla odemo preko i porazgovaramo s gospodinom D. I B. Matekonijem, kako bi vas uputio u posao." Gospodin Polopeci je ustao. Tako sam srean", rekao je. Ali ja ne znam nita o kolima. Nadam se da uumeti da radim ovaj posao." Godinama su ovde radila dva momka koja nisu imala pojma o kolima", uplela se Mma Makuci. To im nije ni najmanje smetalo. Prema tome, Rra, ne bi trebalo da smeta ni vama." To je tano", rekla je Mma Ramocve. Ali o tome emo malo kasnije." Zastala je pre no to je dodala: Samo jo neto, Rra." Gospodin Polopeci je oklevao. Da?" Sad imale ovaj posao", rekla je Mma Ramocve, tako da moete da nam ispriate ta vam se dogodilo. Ispriajte nam danas za rukom, sve od poenka, kako bismo sve saznali, jer tako neemo morati da se pitamo ta se desilo. Recite nam, pa da vie ne moramo da razmiljamo o tome." Nema problema", rekao je gospodin Polopeci. Mogu sve da vam kaem." Odlino", doekala je Mma Ramocve. Sad moete da ponete da radite. Ima mnogo toga da se uradi. Ovih dana imamo mnogo posla i drago nam je to sad imamo jo jednog oveka..." Kome moemo da komandujemo", uplela se Mma Makuci i potom nasmejala. Nita ne brinite, Rra. Samo se alim." Gospodin D. L. B. Matekonije u vreme ruka bio vrlo zauzet, jer je s onim jednim egrtom morao da ode i popravi neka kola koja su se pokvarila na drumu za Molepolole. Stoga su samo Mma Ramocve i Mma Makuci sedele u kancelariji i sluale priu gospodina Polopecija. Mma Makuci je pripremila sendvie od hleba koji su drali u kredencu u kancelariji - debelu parad obilato premazanu demom - a Mma Ramocve je primetila koko se eljno gospodin Polopeci prihvatio hrane. Gladan je, pomislila je, i shvatila da je verovatno ono malo hrane to je imao preputao svojoj porodici. Dala je znak Mmi Makuci da napravi jo sendvia, koje je gospodin Polopeci satirao dok je priao svoju priu. Roen sam u Lobatseu", poeo je. Moj otac je tamo radio kao bolniar u psihijatrijskoj bolnici. Znate takva mesta. Njegov posao je bio da pomae lekarima oko vrlo bolesnih pacijenata, li su se otimali kad su pokuavali da ih lee. Bilo je meu tim pacijentima i vrlo snanih, koji su vikali i udarali sve oko sebe. Moj otac je takoe bio snaan ovek i imao je one specijalne koulje koje je ponekad oblaio tim ljudima, vezujui im ruke iza lea. To je olakavalo posao lekarima. Ja sam vredno uio. Hteo sam da postanem lekar kad porastem, ali kad su doli ispiti, nisam se ba proslavio. Znao sam odgovore na sva pitanja, jer sam stvarno vredno uio, ali sam imao veliku tremu i nisam mogao da piem kako valja. Ruka mi se tresla i tresla i ispitivai su se zasigurno pitali ko je taj glupi deak koji ne ume ni uredno da pie. Stoga nisam proao onako dobro co je trebalo. Da se nisam toliko tresao, tada bih moda dobio stipendiju i otiao u Junu Afriku da studiram medicinu. To se godilo jednom deaku u mojoj koli, ali ne i meni. Meutim, nisam sedeo i kukao, jer sam znao da e mi Gospod nai neki drugi posao. I naao je. Sa esnaest godina, dobio sam posao u bolnici u kojoj je radio moj otac. U njoj postoji apoteka i trebao im je neko da pere boice i pomae u noenju i dizanju tekih stvari. Takoe sam morao da upisujem napomene u knjige zaliha lekova i prebrojavam boice i tablete. Bio sam veoma dobar u tome, tako da su me, kad mi je bilo dvadeset godina, unapredili u apotekarskog pomonika. To je bio dobar posao. ak sam uz posao uzeo da uim za neke ispite i zakljuio sam da se vie ne bojim onoliko. Uredno sam pisao i poloio sam. Dvanaest godina sam radio tamo, a onda su me premestili U Gaboron. Radovao sam se novom poslu, jer je radno mesto bilo odgovornije i donosilo je vie novca. Postao sam apotekarski pomonik u bolnici 'Princeza Marina', koja je odlina bolnica. Tamo imaju veliku apoteku i mnogo, mnogo stalaa s boicama. Naporno sam radio i ilo mi je ba dobro. Mogao sam da se oenim enom koju sam upoznao u crkvi. To je dobra ena i rodila mi je dvoje dece, jedno je ovoliko, a drugo je ovoliko, i mnogo su dobra deca. Bio sam i srean i ponosan ovek. A onda mi se jednog dana dogodilo neto runo, neto to je zauvek promenilo moj ivot i to nikad neu moi da zaboravim. Bio je sasvim obian dan, isti kao i svaki drugi. Kad sam tog jutra izaao iz kue, nisam znao ta e mi se dogoditi. Nisam znao da je to moj poslednji srean dan." Gospodin Polopeci je zastao da bi zagrizao novi sendvi koji mu je dodala Mma Makuci. Odgrizao je veliki zalogaj i dve ene su ga utke posmatrale dok je vakao. Mma Ramocve se pitala ta je to moglo da u samo jednom danu srui ceo njegov svet. Kad su se prvi put sreli, rekao je da se desio nesrecan slu- aj, ali kakav je nesrecan sluaj mogao da dovede do toga da on provede dve godine u zatvoru? Saobraajna nesrea? Da nije moda pijan seo za volan i ubio nekog? Nije delovao kao ovek koji bi uradio tako neto. Tog jutra imali smo mnogo posla", nastavio je gospodin Polopeci, otirui nadlanicom mrvice s usta. Ponekad je bivalo tako. Sva bi odeljenja istovremeno ostala bez lekova, a pred alterom bi se otegao dugaak red ambulantnih pacijenata s receptima u rukama. A mi bismo padali na nos od posla trudei se da sve to postignemo. Tog dana su dva apotekara bila bolesna, jer je u gradu vladao grip. Zato smo imali mnogo posla. Nije nam bilo dozvoljeno da radimo neke stvari. Bili smo samo apotekarski pomonici i nije nam bilo dozvoljeno da odmeravamo lekove i tome slino. Ali ponekad, kad bi bila takva guva kao tog dana, umeli su da nam naloe da uradimo neke jednostavne stvari, na primer, da brojimo tablete i stavljamo ih u boice. Tako da smo to radili. Tog jutra sam ba to radio. I tada sam pogreio. Uzeo sam tablete s pogrenog mesta i stavio ih u boicu koju mi je apotekar dao. Stavio sam u boicu ba te lablete jer sam mislio da mi je pokazao da ih uzmem s tog mesta, a ne s drugog. Pogreno sam ga razumeo. Lek koji sam stavio u boicu bio je vrlo jak. Ubio je enu koja ga je uzimala. To se dogodilo zbog moje greke. Bili su vrlo ljuti kad je ta ena umrla. Nali su boicu s pogrenim lekom i pitali ko je slavio te tablete u nju. Apotekar je rekao da mi je dodao odgovarajui lek, ali da ga ja nisam posluao. Bio je jako uplaen, jer je mislio da e njega da okrive. Znate, bio je novajlija, stranac koji je tada tek poeo da radi i ve odavno vie ne radi tamo. Zato je slagao. uo sam ga kako lae i vikao sam da ne govori istinu. Zato su ga ponovo pitali i rekao im je da se sea da mi je dao odgovarajui lek i da u tom trenutku nije bilo nikakvih drugih tableta u blizini. To nije bilo tano. Na pultu je bilo mnogo kutija s tabletama i trebalo je da zna da bi moglo da se desi da pogreno shvatim njegovo uputstvo. Kad sam te veeri doao kui, samo sam sedeo i utao. Nisam mogao da govorim. Moja ena je pokuavala da me utei. Rekla je da nije moja greka to je neko umro i da je to to se desilo istinski nesrean sluaj, kao kad pas pretrava drum ili tanjir padne sa stola. Ali ja je nisam ni uo kako valja, jer mi je oko srca bilo hladno, svuda u meni bilo je hladno, i znao sam da u ostati bez posla. Kako emo se prehraniti ako nemam posao? Moj otac je tada bio ve pokojni i nisam mogao da se vratim u njegovu kuu. Verovao sam da nam je to kraj. Tada nisam imao pojma da e sve biti jo gore. Tek nekoliko nedelja kasnije, nakon to je policija tri ili etiri puta razgovarala sa mnom, saoptili su mi da e me optuiti za zloinako ubistvo. Tako su to nazvali. Rekli su da je zloinako ubistvo kad uradite neto toliko nesmotreno da to nekog staje ivota. Nisam mogao da verujem da e me u toj meri okriviti, ali porodica ene koja je umrla digla je veliku galamu oko toga i stalno su pitali policiju kad e ovek koji je ubio njihovu majku biti kanjen za ono to je uinio. Otiao sam kod njih. iveli su tamo preko u Starom Nalediju i otiao sam kod njih kui i preklinjao ih da mi oproste. Rekao sam da nisam imao ni najmanje elje da naudim njihovoj majci. Zato bih eleo da joj naudim! Rekao sam da mi je u dui isto tako strano kao da sam ubio roenu majku. Molio sam ih da prestanu da trae od policije da me poalje u zatvor i rekao sam im da sam u po- liciji objasnio ta se desilo. Pao sam na kolena pred njima. Ali nisu hreli ni da me pogledaju. Rekli su da se gubim iz njihove kue ili e da pozovu policiju. Tako sam izaao od njih i otiao kui i ekao dan kad u morati da izaem pred sud. Imao sam advokata koji mi je rekao da e radili sve za mene ako mogu da ga platim. Otiao sam u potansku tedionicu i podigao gotovo sav novac koji sam utedeo i dao ga tom advokatu. Rekao je da e uraditi sve to moe i siguran sam da jeste. Ali tuilac je rekao da sam postupio vrlo nepaljivo. Rekao je da neko ko je paljiv ne bi nikad uradio ono to sam ja uradio. Sudija me je sve vreme gledao i bilo mi je jasno da smatra da sam ja jedan vrlo nepaljiv ovek koji je svojom nepanjom nekog ubio. Kad je rekao da moram da odem u zatvor na dve godine, u prvom trenutku nisam smeo da se osvrnem. Tamo iza sedela je moja ena i uo sam je kako plae i doziva me, pa sam se onda ipak okrenuo i video je, nju i moje dve devojice, a one su gledale svog tatu i pitale se hou li otii s njima kui, ali ja nisam znao ta da radim, da li da im mahnem za zbogom, tako da sam samo stajao kao kip sve dok mi policajci koji su stajali pored mene nisu rekli da moram da idem. Ti policajci su bili ljubazni prema meni. Nisu me maltretirali, nisu mi govorili rune rei. Jedan od njih mi je rekao: 'ao mi je, Rta. ao mi je to je ovako ispalo. Ali sad morate da poete.' I poao sam, ne osvrui se, i tako sam otiao." Uutao je i usledila je duga tiina. Mma Ramocve je pruila ruku i dohvatila olovku sa stola. Potom ju je ponovo spustila. Mma Makuci je sedela sasvim nepomino. Nijedna od njih nije progovorila ni re, jer svi obe oseale da nema niega to bi u tom trenutku mogle da kau.
Deseto poglavlje
UVEK SE NAE VREMENA ZA AJ I KOLAE (AKO IH IMA)
Bilo je vreme da Mma Ramocve poseti Mmu Silviju Potokvani, potovanja dostojnu nadzornicu sirotita. Za to nije imala nikakav poseban razlog; nadzornica je nije slubeno pozvala, niti joj je traila da pozajmi gospodina D. L. B. Matckonija zbog ne- kih hitnih poslova tekueg odravanja. Bila je to isto drutvena poseta, od onih u koje je Mma Ramocve volela da odlazi onda kad je smatrala da ima vremena da sedi i aska. Po njenom miljenju, ljudi nisu provodili dovoljno vremena sedei i askajui, a bilo je vano da se nae vremena za sedenje i askanje. Dve ene su se godinama poznavale i prele su na onaj najprijatniji mogui teren, kad se staro prijateljstvo moe ponovo oiveti i skrajnuti, po elji, a da mu to ni na koji nain ne nakodi. Umelo je da proe i po nekoliko meseci da se ne vide, ali to nije nita znailo. Nedovren razgovor s poetka sune sezone mogao je da se nastavi posle sezone kia; pitanje postavljeno u januaru moglo je da dobije odgovor u junu ili jo kasnije, a moda i nikad. Nije bilo nikakve potrebe za formalnostima ili pre- dostronou, a mane jedne bile su dobro poznate drugoj. Da li je Mma Potokvani imala mana? Dakle, Mma Ramocve je mogla da ih nabroji bez oklevanja, kad bi joj tako neto palo na pamet. Svi su znali da je Mma Potokvani nasrtljiva; godinama je maltretirala gospodina D. L. B. Matekonija, a on se krotko pokoravao takvom tretmanu. Bile su tu bezbrojne molbe za pomo u odravanju u ivotu one pumpe za vodu iji je ivotni vek odavno istekao, pa onda onaj nepouzdani minibus koji je jo pre nekoliko godina trebalo da zavri na otpadu, ali koji se jo uvek kotrljao drumom blagodarei nepreva- zienom automehaniarskom umeu gospodina D. L. B. Matekonija. Barem je pumpa baena u staro gvode kad joj se najzad usprotivio i rekao joj da je krajnje vreme za to, ali tek mu je predstojalo da za- uzme slian nepokolebljiv stav u vezi s minibusom. Meutim, ubedljivo najgora od svega bila je ona rabota sa sponzorisanim padobranskim skokom, kad je Mma Potokvani obrlatila gospodina D. L. B. Matekonija da pristane da skoi iz aviona da bi se prikupio novac za sirotite. To zaista nije bilo lepo od nje i Mma Ramocve je bila prilino ljuta zbog cele te epizode. Iako je uspela da sredi da arli iskoi iz aviona umesto svog gazde - i nikada nee zaboraviti kako se momak prizemljio na veliki trn akacije itava stvar je izazvala veliku uznemirenost kod gospodina D. L. B. Matekonija. ovek je morao da motri na Mmu Potokvani, dakle, kako ga svojim manevrisanjem ne bi dovela u neprijatan poloaj. Uvek je tako s nasrtljivim ljudima; ovek je mogao da se nade uvuen u njihove tiranske planove ne- svestan ta ga je snalo. A onda bi odjednom ustanovio da je pristao da uradi neto to zapravo ne eli. Razume se, neka ona koja nema u sebi nasrtljivosti baci prvi kamen. Mma Rainocve je morala da prizna da ni sama nije bila iznad povremenih pokuaja da navede nekog da uradi neto po njenom. Mada ona to ne bi nazvala nasrtljivou, ve pre... Pa dobro, bilo joj je teko da smisli re koja bi precizno opisala meavinu psihologije i reenosti koju je ovek morao biti kadar da aktivira ako je nameravao da dovede bilo koji posao do kraja. A valjalo je uvek imati na umu da Mma Potokvani, ak iako je bila nasrtljiva, nije nikad bila takva zarad vlastite koristi. Svoje neosporne talente u ovom pogledu upotrebljavala je u korist siroadi i mnogi od njih imali su zbog ega da joj budu zahvalni. Bio je tu, na primer, onaj deki sa zgrenim stopalom. Mma Ramocve se seala da ga je pre etiri ili pet godina prvi put videla u sirotitu. Doao je sa svojih est godina, a poslat je iz Selibi Pikvea ili negde iz tih krajeva. Mma Potokvani joj je objasnila pozadinu njegovog sluaja i ispriala da je deaka napustila majka, koja je otila s nekim mukarcem i ostavila ga tetki koja je bila alkoholiarkaa. Ta tetka je nepanjom dozvolila da se vatra na ognjitu otme kontroli i mala tradicionalna kua u kojoj su iveli, sa svojim zidovima od prua, planula je dok je deak bio unutra. Tetka je izala napolje i posrui otila odatle i niko nije bio svestan injenice da je deak unutra, sve dok vatra nije poela da jenjava. Proveo je mescce u bolnici i potom je naao dom u sirotitu. Mma Ramocve ga je videla kako se igra s ostalom decom, trei zajedno s njima za loptom u jednoj od onih neobinih spontanih igara koje deaci zaas smisle. I videla je koliko se trudi da ne zaostaje, uzaludno, zato to je morao da vue svoju unakaenu levu nogu. Hrabar deki, taj mali", relda je tada Mma Potokvani. Uvek hoe sve da pokua. Pokuava da se vere na drvee, ali ne moe, zbog tog stopala. I voleo bi da igra fudbal, ali ne moe da utne loptu. Hrabar deki." Mma Ramocve primetila je pogled Mme Potokvani dok je govorila: taj pogled pun reenosti; i nije se iznenadila kad je pre nekoliko meseci ula da je nadzornica sela u autobus zajedno s deakom i otisnula se na dug put do Johanesburga. Tamo ga je odvela u ordinaciju lekara za koga je ula i insistirala da ga taj lekar pregleda. Bio je to in velianstvene hrabrosti. Kasnije je ula, i to od same Mme Potokvani, koja je priu prekidala estim kikotom, kako je odvela deaka u ekaonicu kod tog lekara, ekaonicu u blistavoj visokoj zgradi, i ignorisala proteste slubenice na prijemnom alteru koja ju je uveravaia da lekar nee moi da je primi. Neka lekar sam odlui o tome", izjavila je Mma Potokvani. Ne moete vi da govorite u njegovo ime. Neka baci pogled na ovog dekia ,,i neka mi onda u oi kae da li e ga primiti ili nee." ekala je i ekala, i lekar je najzad promolio glavu kroz vrata, to je za Mmu Potokvani bio signal da skoi na noge i izvue iz svoje torbe veliki voni kola koji je pripremila. Gurnula ga je zapanjenom oveku u ruke, a deki je, drei se za suknju Mme Potokvani, uao za njom u ordinaciju. Posle toga nije mogao da kae ne", objasnila je Mma Potokvani. Iz tih stopa sam mu odsekla pare kolaa i rekla mu da bi mogao da se osladi dok deak izuva cipele i arape. I osladio se. Pojeo je kola i tada vie nije mogao da mi kae da nee da pregleda deaka. A kad ga je pregledao, upitala sam ga kad bi mogao da ga operie i dok je on pokuavao da smisli ta da mi kae, ja sam mu odsekla jo jedno pare kolaa. Eto, tako je ovom deaku stopalo popravljeno i sad vie uopte nije tako strano. Jo uvek epa, ali ni izbliza onako gadno. Moe da igra fudbal. Moe ak i da tri. Ono je stvarno dobar lekar. I ni pare nam nije naplatio. Rekao je da mu je voni kola sasvim dovoljan honorar." Takva dostignua, pomislila je Mma Ramocve, bila su vie nego dovoljna da nadomeste za povremenu ljutnju koju je ovek mogao da oseti zbog nasrtljivosii Mme Potokvani, a uostalom, ovom prilikom Mma Ramocve nije ni bila raspoloena da razmilja o manama svoje prijateljice. elela je, radije, da uje njeno miljenje o nekoliko problema s kojima se suoavala. Najmanje jedan od njih bio je ozbiljan - pitanje ta da se radi u vezi s arlijem - a ostale je naprosto bilo potrebno saoptiti, da bi videla kako e na njih reagovati pronicljivi um Mme Potokvani. Opazila je nadzornicu na verandi ispred njene kancelarije, zaokupljenu razgovorom s jednim od kunih majstora. Ti ljudi bili su vani lanovi osoblja sirotita; starali su se o svim onim sitnim problemima koji su svakodnevno iskrsavali, problemima poput zaguenih odvoda, slomljenih grana na drveu ili nezvanih gostiju kao to su zmije i psi lutalice. Saekala je u svom malom belom kombiju dok se razgovor nije zavrio, a potom izala napolje i uputila se preko pranjavog parkiralita prema nadzorniinoj verandi. Dakle, Mma", doviknula joj je Mma Potokvani, stigli ste ba u trenutku kad sam pomislila da bi bilo dobro popiti aj. Umete odlino da odaberete vreme." Mma Ramocve se nasmejala i podigla ruku u znak pozdrava. A vi uvek stignete u moju kancelariju upravo u istom takvom trenutku", odvratila je. Obe umemo da odaberemo vreme." Mma Potokvani je pozvala mladu enu koja je stajala na pragu susedne kancelarije, zamolivi je da im skuva aj, a potom pokretom signalizovala Mmi Ramocve da ue unutra. Smestivi se, pogledale su jedna drugu, da vide koja e zapoeti razgovor. Tiinu je prva prekinula Mma Ramocve. Strano sam zauzeta, Mma", poela je, odmahujui glavom. Imamo mnogo posla u agenciji, a u servisu je uvek guva, kao to znate. Gospodin D. L. B. Matekoni se preoptereuje poslom." Ovim nije nameravala da aludira ua injenicu da su neki ljudi - Mma Makuci pre svega - smatrali da Mma Potokvani besramno oteava gospodinu D. L. B. Matekoniju teret ovozemaljskog ivljenja. Sreom, Mma Potokvani, kako se inilo, nije protumaila njenu primedbu na taj nain. On je dobar, ljubazan ovek", relda je Mma Potokvani. A takvi ljudi su esto prezauzeti. I ovde sam primetila to isto. Onaj ovek s kojim sam razgovarala maloas - jedan od naih kunih majstora - on je ba takav. Toliko je ljubazan da svi od njega trae ta god im padne na pamet. Imali smo jednom jednog namora koji je radio ovde i taj je vazda sedeo besposlen, jer niko, sem mene, naravno, nije imao smelosti da mu zatrai da bilo ta uradi." Mma Ramocve se saglasila da se neki ljudi ponekad zaista tako ponaaju i dodatno se sloila kad je Mma Potokvani malo docnije rekla da se ljudi nikad istinski ne menjaju. Bilo je gotovo nemogue navesti oveka vazda zaokupljenog poslom da manje radi; on jednostavno nije bio tako sazdan. Brinete li zbog njega?" upitala je neuvijeno Mma Potokvani. Posle one njegove bolesti, moda bi trebalo da ga drite na oku. Nije li dr Mofat rekao da ne bi trebalo previe da radi?" Jeste", odvratila je Mma Ramocve. Ali kad je to reeno gospodinu D. L. B. Matekoniju, ovaj je kazao: 'A ta je s dr Mofatom? On se satire od posla kao niko na svetu. Vidim ja njega. Stalno uri u bolnicu i vodi rauna o ljudima. Ako misli da ne bi trebalo da toliko radim, to on toliko radi?' Eto to je rekao, Mma, a ja nisam znala ta da mu na to kaem." Mma Potokvani je frknula. To nije odgovor", rekla je. Lekarima je dozvoljeno da nam kau i ono ega se sami moda i ne pridravaju. Oni znaju ta je ispravno, ali moda nisu u stanju da to i sami rade. To ne znai da su njihovi saveti ravi." Bilo je ovo zanimljivo opaanje i Mma Ramocve je razmislila o njemu pre no to je odgovorila. Moram da razmislim o tome to ste rekli, Mma", rekla je. Da li bi stvarno trebalo da idemo naokolo i govorimo ljudima ta da rade?" Pitanje je bilo postavljeno i visilo je svom teinom u vazduhu kad je posluavnik s ajem donesen i stavljen na radni sto Mme Potokvani. Mma Ramocve je diskretno osmotrila njegov sadraj: da, bio je tu i kola dva velika pareta vonog kolaa, onog kojem se uvek nadala kad je dolazila u posetu sirotitu. Odsustvo kolaa s posluavnika moglo je da znai da je iz nekog razloga u nemilosti; sreom, danas to nije bio sluaj. Mma Potokvani je pruila ruku i stavila vee pare kolaa na tanjir svoje prijateljice. Zatim je drugo pare stavila na svoj tanjir i poela da sipa aj. Pitanje koje ste postavili vrlo je vano, Mma", izjavila je, podiui svoje pare kolaa i odgrizajui zalogaj. Moram da razmislim o njemu. Moda ima ljudi koji bi rekli da ja jedem previe kolaa." Ali vi ne jedete previe kolaa, zar ne?" primetila je Mma Ramocve. Odgovor Mme Potokvani stigao je brzo. Ne, ne jedem. Ne jedem previe kolaa." Zastala je i enjivo osmotrila svoj tanjir koji se sve vie praznio. Ponekad poelim da pojedem previe kolaa. To je izvesno tano. Ponekad padnem u iskuenje." Mma Ramocve je uzdahnula. Svi se ponekad naemo u iskuenju, Mma. Svi smo na mukama kad su kolai posredi." To je tano", alostivo se saglasila Mma Potokvani. Ovaj ivot je prepun iskuenja, ali kolai su verovatno meu najveim." Nekoliko asaka nisu progovarale. Mma Ramocve je gledala kroz prozor, prema drveu u dvoritu i iznad njega, prema nebu, koje je bilo prazno i svetloplavo i beskrajno, beskrajno. Velika ptica, moda leinar, kruila je u visini noena vazdunom strujom, mala letea crna taka koja je traila hranu, kao to je, razume se, svi traimo, na ovaj ili onaj nain. Skrenula je pogled s neba i ponovo ga uperila ka Mmi Potokvani, koja ju je posmatrala s jedva primemim osmejkom na usnama. Iskuenje je veoma veliko", tiho je rekla Mma Ramocve. Ne mogu uvek da mu se oduprem. U tom pogledu nisam jaka." Drago mi je to ste to rekli", rekla je Mma Potokvani. Ni ja nisam jaka. Na primer, ovog asa razmiljam o vonom kolau." Ja takoe", priznala je Mma Ramocve. Mma Potokvani je ustala i doviknula devojci tamo napolju: Jo dva pareta kolaa, molim vas. Dva velika pareta." Kad su pojele kolae, a devojka odnela posluavnik, razgovor su nastavile uz aj. Mma Ramocve je pomiljala da pone od zagonetke s bundevom, koja je u dobroj meri pala u zaborav usled svih skoranjih uzbuenja, ali je ipak predstavljala prilinu misteriju. Stoga je ispriala Mmi Potokvani o nimalo prijatnom iskustvu kroz koje je prola posumnjavi da se u kui nalazi uljez, a potom i o jo alarmantnijem otkriu da se sakrio ba pod njenim krevetom. Mma Potokvani je ciala od smeha dok je Mma Ramocve opisivala kako su se uljezove pantalone zakaile za oprugu kreveta. Mogli ste da ga spljeskate, Mma", rekla je. Dobro da nije zavrio polomljenih rebara." Mma Ramocve je pomislila da bi se isto moglo rei za uljeza 1 koji bi bio toliko nesmotren da se sakrije pod krevetom Mme Potokvani, ali je odolela iskuenju da to glasno kae. ,,A sledeeg jutra", nastavila je priu, nala sam pred kuom divnu bundevu. Neko je uzeo pantalone, a na njihovom mestu ostavio bundevu. Kako vam se to ini, Mma?" Mma Potokvani se namrtila. Zakljuili ste da je bundevu tamo ostavila ista osoba koja je uzela pantalone, ali da li je to zaista povezano? Da nisu, moe biti, bundeva i pantalone vezani za dva sasvim zasebna dogaaja? Imate osobu koja je donela bun- devu - dok su pantalone jo uvek bile tamo - i imate osobu koja je odnela pantalone, pri tom ne dirajui bundevu. Moda se ba tako dogodilo." Ali ko bi doneo bundevu i ostavio je tamo bez ikakvog objanjenja?" upitala je Mma Ramocve. Biste li vi uradili tako neto?" Mma Potokvani se poeala po glavi. Mislim da ne bih ostavila bundevu pred neijom kuom a da ne objasnim zato sam to uinila. Ostavila bih cedulju zajedno s bundevom ili bih toj osobi kasnije rekla: ja sam ostavila bundevu tamo." Tako je", rekla je Mma Ramocve. Veina ljudi bi tako postupila." Ali, da znate", doekala je Mma Potokvani, deavalo se da nam ljudi ostave poklone napolju pred kapijom. Jednom sam nala punu kutiju namirnica ostavljenu tamo, bez ikakve cedulje. Neka dobra dua ostavila ju je tamo, za decu." Zaista lepo", rekla je Mma Ramocve. Ali to je ipak neto drugo, zar ne? Ja nisam dobrotvorna ustanova koja ivi od priloga. Meni niko ne bi ostavio pred kuom bundevu, samo zato to je pomislio da mi moda treba." Mma Potokvani je uvidela logiku ove primedbe i ve je zaustila da iznese svoje opaanje u vezi s tim, ali je zastala u pola rei. Pala joj je na pamet jo jedna mogunost. Mma Ramocve je pretpostavljala da je bundeva bila namenjena njoj, ali ta ako ju je neko grekom ostavio tamo? Bilo je mogue da je neko doneo bundevu namenivi je nekom drugom stanovniku Zebrine ulice, ali ju je ostavio pred pogrenom kuom. Taman je htela da to i kae, ali ju je Mma Ramocve nehotice spreila u tome. Zar je vano?" razmiljala je naglas Mma Ramocve. Zaokupile smo se razgovorom o bundevi. U ovoj zemlji ima bundeva koliko ti srce ite. Da li je pametno troiti vreme na priu o bundevama, kad ima toliko vanijih stvari o kojima valja poraz- govarati?" Mma Potokvani se sloila s njom. U pravu ste", rekla je. Dovoljno smo dugo razglabale o toj bundevi. Stoga, hajde da popriamo o neemu vanijem." Mma Ramocve nije gubila vreme. Dakle", rekla je, imamo veliki problem s arlijem. Mislim da je ovog puta posredi neto mnogo ozbiljnije od onog trna akacije koji mu se nabo u tur pantalona onomad kad je skoio s padobranom." Ima li to veze s nekom enom?" brzo je reagovala Mma Potokvani. Ima", odvratila je Mma Ramocve. Sluajte samo." Mma Potokvani se zavalila u stolici. Otkako je arli izveo onaj skok s padobranom u korist sir- otita, gajila je izvesnu naklonost prema njemu. Smatrala je da poseduje izvestan karakter, a izgledi da uje neki soan detalj iz njegovog ljubavnog ivota delovali su zanimljivo. Meutim, to ju je podsetilo na neto to je nameravala da pomene Mmi Ramocve. Bilo je vano da joj to kae pre no to Mma Ramocve krene s priom, da ne bi sluajno zaboravila. Stoga je podigla ruku ne bi li je prekinula. Pre no to ponete, Mma", relda je, moram neto da vam kaem." Mma Ramocve je upitno pogledala svoju prijateljicu. Pitala se nije li Mma Potokvani ve obavetena o arlijevoj aferi i nee li joj moda ak rei koja je ena posredi. Mma Potokvani je uvek bila tako dobro obavetena o svemu to se dogaalo da ne bi bilo nimalo iznenaujue da je tano znala ko je bio za volanom onog ulickanog srebrnastog mercedesa. Neete nikad pogoditi koga sam videla u gradu pre neki dan", relda je Mma Potokvani. Jedva sam poverovala roenim oima." Nemam ideju", odvratila je Mma Ramocve. Da li je to bio neko jako poznat?" ,,Onako", zagonetno je relda Mma Potokvani. U svetu deza, moda." Mma Ramocve nije govorila nita, ekajui da Mma Potokvani nastavi. Bio je to Note", jednostavno je relda. Note Mokoti, va prvi mu. Seate li ga se?"
Jedanaesto poglavlje
MMA MAKUCI SAZNAJE VIE O GOSPODINU FUTIJU RADIFUTIJU
Dok je Mma Ramocve jela svoje drugo pare vonog kolaa kod Mme Potokvani, Mma Makuci je jo uvek bila u Prvoj damskoj detektivskoj agenciji, i sreivala kancelariju. Mma Ramocve joj je dozvolila da tog dana ranije zakljua, budui da je i sama uzela slobodno popodne. Imale su dosta sluajeva, ali nita to nije moglo da prieka do sutra, i Mma Ramocve je znala da bi Mma Makuci volela da ima dovoljno vremena da se spremi za svoj as plesa, drugi po redu, koji je trebalo da se odri te veeri. Mma Makuci je arhivirala sva dokumenta - bio je to zadatak koji, kako su joj utuvili u glavu u Bocvanskom koledu za sekretarice, nije nikad trebalo ostavljati za sutra. Ta poruka stigla je od same direktorke, visoke i impozantne ene koja je u Bocvanu donela najvie standarde sekretarske profesije. Ne dozvolite da vam se papiri vuku naokolo, devojke", posavetovala ih je. Neka vam svaki papir pree preko stola jednom i samo jednom. To je odlino pravilo. Arhivirajte ga bez odlaganja. Zamislite da postoje veliki pacovi papiroderi koji e nou izai iz svojih rupa i pojesti sva dokumenta s vaeg stola!" Vrlo pametno reeno, pomislila je Mma Makuci. Prizor pacova papirodera koji nou izlazi iz svoje rupe da bi jeo nearhivirana pisma mogao se lako zamisliti i smatrala je da one praznoglave glamurozne devojke iz poslednjeg reda nisu imale razloga da se smeju onome to je direktorica rekla. Nevolja s tim devojkama bila je u tome to nisu bile posveene sekretarice. Svi su znali da najvei broj njih upisuje Bocvanski koled za sekretarice naprosto zato to smatraju da je najbolji nain da ulove mua s dobrim poslom i mnogo novca taj da se zaposle kod takvih kao sekretarice. Stoga su se na predavanjima dosaivale i ulagale vrlo malo truda. Mmi Makne i je palo na pamet da bi zasigurno bilo drugaije da je u nastavnom programu postojao predmet pod nazivom Kako se udati i za svog efa. Takav predmet bi zacelo bio vrlo popularan meu tim devojkama i posveivale bi mu veliku panju. U trenutku besposlice Mma Makuci je stala da nagaa kakav bi mogao da bude sadraj predmeta s takvim nazivom. Deo vremena bio bi posveen psihologiji i sadravao bi lekcije o nainu na koji mukarci razmiljaju. To je svakako bilo vrlo vano ukoliko ste devojka koja planira da ulovi mukarca. Morate da znate ta mukarce privlai, a ta ih odbija. Mma Makuci je razmiljala o tome. ta privlai mukarce? Lepota? Svakako, ako je devojka lepa, sigurno e privlaiti panju mukaraca; tu nije bilo pogovora. Ali nije samo lepota vana, jer ima mnogo devojaka koje nisu naroito zgodne, ali kao da im ipak nije ni najmanje teko da navedu mukarce da ih primete. Te devojke se vrlo pomno oblae; znaju koje boje zapadaju za oko mukarcima (crvena i druge jarke boje; mukarci u tom pogledu nisu nimalo razliiti od goveda) i znaju kako da hodaju i sedaju tako da ih mukarci smesta uoe. Hod je veoma vaan; to ne sme da bude obian hod, jedna noga napred, a druga za njom; ne, noge mo- raju malo da se savijaju i lelujaju, gotovo kao da devojka misli da ide ukrug. Onda, tu je i delikatno pitanje u vezi s tim ta za vreme hoda valja initi sa zadnjicom. Neki ljudi smatraju da zadnjicu treba pustiti da vas prosto sledi dok hodate. Nije tako. Jedan pogled na bilo koju glamuroznu devojku pokazae vam da zadnjica mora biti angaovanija. Mma Makuci razmiljala je o svemu ovome dok je tog popodneva sreivala kancelariju. Sve je bilo prilino obeshrabrujue. Uasnula se videi u koli plesa onu enu - enu ije je ime zaboravila, ali koja je bila jedna od najgorih, ali ba najgorih, glamuroznih devojaka u Bocvanskom koledu za sekretarice. Prizor te ene kako plee s onako zgodnim mukarcem dok se ona, Mma Makuci, saplie po podijumu sa sirotim Futijem Radifutijem, trudei se iz petnih ila da odgonetne ta on pokuava da joj kae; taj prizor bio je krajnje deprimiraju. Onda, tu je bilo pitanje njenih naoara, toliko velikih da su ljudi videli svoj odraz u njima i nisu ni pokuavali da vide osobu iza stakala. ta je mogla da uini povodom njih? Naoari su bile vrlo skupe i mada je sada finansijski stajala mnogo bolje, imala je mnogo drugih trokova - veu kiriju koju je plaala za svoju novu kuu, kupovinu nove odee i poveane potrebe za novcem onih kod kue u Bobonongu. Pojava gospodina Polopecija na vratima kancelarije prekinula ju je u razmiljanju. On je ve nekoliko dana radio u servisu i ostavio veoma dobar utisak na sve njih. Naroito je gospodin D. L. B. Matekoni bio zadovoljan nainom na koji je sredio ormarie u radionici, Kantice s uljem bile su sada poslagane na stalae po veliini, a automobilski delovi razvrstani po tipu. Potreban vam je sistem", izjavio je gospodin Polopeci. Tako ete znati kad doe vreme da poruite novu partiju sveica i slinih stvari. To se zove kontrolisanje zaliha." Takoe, oribao je pod u radionici, sklonivi vie velikih mrlja od prosutog motornog ulja, oko ega egrtima nikad ni na pamet nije palo da se potrude. Mogao bi neko da se oklizne", rekao je gospodin Polopeci. Moramo da vodimo rauna." Gospodin D. L. B. Matekoni je bio oduevljen ovim reima i ukazao je na njih egrtu. uje li ti ovo, mome?" rekao je. uje li ta kae Polopeci? Potrebno je da vodimo rauna. Jesi li nekad uo te rei? Zna li ta znae?" Mlai egrt je utao, ali je zato mrgodno piljio u gospodina Polopecija. Bio je od prvog asa podozriv prema ovom novajliji, mada je gospodin Polopeci bio utiv prema njemu i usrdno se trudio da osvoji njegove simpatije. Videvi to, gospodinu D. L. B. Matekoniju je bilo jasno da je njihova pretpostavka da e arli vrlo brzo uti o uzurpaciji svog mesta bila sasvim tana. Ali nije bio ba siguran da e arli reagovati ba onako kako je predviala Mma Ramocve. Meutim, videe kad za to doe vreme; zasad je bilo vano da se posao u servisu odvija bez zastoja. Gospodin Polopeci je, suvie, ispoljio znatnu nadarenost za jednostavnije automehanirske poslove koje mu je gospodin D. L. B. Matekoni davao da uradi. Posmatrajui nain na koji je menjao filter za vazduh ili ispitivao nivo ulja u motoru, gospodin D. L. B. Matekoni je shvatio da gospodin Polopeci ima oseaj za automobile, neto to se kod nekih automehaniara nije nikad razvijalo, ali je bilo preko potrebno da bi ovek postao istinski dobar u tom poslu. Volite motore, zar ne?" rekao je gospodinu Polopeciju na kraju njegovog prvog radnog dana. Lepo se vidi da ih razumete. Da li ste i ranije radili oko kola?" Nikad", priznao je gospodin Polopeci. Ne znam imena svih delova, niti emu slue. Ovo ovde, na primer, emu to slui?" Gospodin D. L. B. Matekoni je zavirio u motor. To vam je", rekao je, vrlo zanimljiv deo. Razvodnik paljenja. To je deo koji alje elektrinu struju u odgovarajuem pravcu." Znai, ne bi valjalo kad bi do njega dopirali vlaga ili praina", zakljuio je gospodin Polopeci. Gospodin D. L. B. Matekoni je s odobravanjem klimnuo. Ovo je pokazivalo da gospodin Polopeci intuitivno razume kako se motor osea. arli ne bi nikad izustio neto tako pronicljivo. Tog popodneva, u kancelariji Prve damske detektivske agencije, Mma Makuci je upitala gospodina Polopecija da li je sve u redu. O da, jeste", oduevljeno je odvratio. Sve je u redu. Samo sam navratio da vam kaem da sam zavrio sav posao koji sam za danas imao u servisu i da vas pitam imate li moda vi neki posli za mene." Mma Makuci je bila oduevljena. Veina ljudi ne bi traila jo posla, nego bi se do pet sati pretvarali da raduckaju neto i potom bre-bolje otili kui. Pitajui je ima li neki posli za njega, gospodin Polopeci je dokazao da je Mma Ramocve bila u pravu stvorivi pozitivan sud o njemu. Osvrnula se po kancelariji, pitajui se ta bi on tu mogao da uradi. Teko da je od njega mogla da trai da arhivira dokumenta - to je, uostalom, bilo ve obavljeno - a bilo bi previe oekivati da ovek ume da kuca, iako je bio apotekarski pomonik i bavio se, prema tome, na izvestan nain kancelarijskim poslom. Stoga nije mogla od njega da i rai da pie pisma; ili moda jeste? Mma Makuci je iskosa pogledala gospodina Polopecija. Vi ne umete da kucate, je l' te, Rra?" upitala je, oklevajui. Gospodin Polopeci joj je odgovorio leernim tonom, bez i najmanje primese razmetljivost. Umem vrlo brzo da kucam, Mma. Nauila me je moja sestra, koja je pohaala Bocvanski koled za sekretarice." Mma Makuci se zagledala u njega. Ne samo da je bio vredan i spretan radnik, nego je imao i sestru koja je diplomirala na Bocvanskom koledu za sekretarice! Razmislila je naas o prezimenu - Polopeci. Da li je na koledu poznavala nekog s tim prezimenom? Ona se drugaije zove", objasnio je gospodin Polopeci. Ona je moja sestra po majci. Preziva se Difele. Agnes Difele." Mma Makuci je pljesnula rukama. Bila mi je drugarica", uzviknula je, samo godinu starija od mene. Imala je lep rezultat na zavrnom ispitu... takoe." Da", potvrdio je gospodin Polopeci. Osvojila je osamdeset procenata." Mma Makuci je sveano klimnula glavom. To je bila dobra ocena, znatno via od proseka. Razume se, ni blizu njenih devedeset sedam procenata, ali ipak savreno dostojna hvale. Gde je ona sad?" upitala je Mma Makuci. Radi kao sekretarica u Standard banci", rekao je gospodin Polopeci. Ali ne viamo se mnogo u poslednje vreme. Strahovito se stidela kad sam otiao u zatvor i otad ne govori sa mnom. Rekla je da sam je osramotio." Mma Makuci je utala. Bilo joj je teko i da zamisli da se neko tako odrekne sopstvenog brata. Ona sama ne bi nikad uradila tako neto; porodica je porodica, kako bilo da bilo; valjda je poenta porodice ba u tome. Porodica je oveku pruala bezuslovnu podrku, bez obzira na sve. ao mi je to to ujem, Rra", rekla je. Gospodin Polopeci je na trenutak odvratio pogled. Ne zameram joj. Nadam se da e se jednog dana predomisliti i ponovo priati sa mnom." Mma Makuci je pogledala prema svom pisaem stolu. Na njemu je stajalo nekoliko pisama koja je trebalo otkucati i nameravala je da to uini sutradan. Ali tu je bio gospodin Polopeci, sa svojim daktilogralskim umeem, i sinulo joj je da jo nikad nije bila u poloaju da diktira pismo, a da ga neko drugi kuca. A sad je imala pisma koja je valjal o otkucati i dobrog daktilografa na raspolaganju. Imam ovde pisma koja je potrebno otkucati", rekla je. Mogli biste da ih kucate dok vam diktiram. Tako emo biti bre gotovi." Gospodin Polopeci je, ne asei ni asa, seo za pisau mainu na stolu Mme Makuci, dok se ona smestiia u stolicu Mme Ramocve, s nekoliko listova papira u rukama. Ovo je divno, pomislila je. Posle svih ovih godina, sedim u efovskoj stolici i diktiram mukarcu. Koliko je to bilo daleko od onih davnih dana u Bobonongu. Mma Makuci je malo zakasnila na as u plesnoj koli i dok je hodala kroz hodnik hotela Prezident" mogla je da uje orkestar u punom zamahu i zvuk velikog broja stopala na drvenom po- du. Uavi unutra, odmah se uputila prema stolici sa strane, ali ju je presreo Futi Radifuti, koji ju je ekao. Snudila se. Nije elela da bude neljubazna, ali se nadala da ga moda nee zatei tu i da e, moe biti, imati prilike da zaplee s nekim drugim. Ovako, nala se u zamci, osuena na ponovno spoticanje i gubljenje koraka dok svi ostali napreduju i kreu se sve lepe i gracioznije. Vodei je na podijum, Futi Radifuti je blistao od zadovoljstva. Orkestar, pojaan jo jednim gitaristom, svirao je jo glasnije nego proli put, tako da je bilo vrlo teko razaznati rei bilo kog sagovornika, a kamoli onog s govornom manom. Tako je Mma Makuci morala da se napree da odgonetne rei svog partnera, a ak i kad bi joj se uinilo da je uspela u tome, bivala je zbunjena njihovom prividnom neloginou. Valcer je jako vaan", pokuavao je da kae, mislei na ples kao takav. Meutim, Mma Makuci je ula: Valcer je tako laan. Da li je osetio da ona s njim plee samo iz saaljenja, iz oseaja dunosti? Ili je hteo da kae neto sasvim drugo? Stoga je odluila da zatrai objanjenje. Zato?" upitala je. Futi Radifuti je delovao zbunjeno. Pa valcer je valcer; to je tako, i gotovo. Nije umeo da joj odgovori na pitanje i umesto toga se koncentrisao na to da pravilno izvodi korake, to mu je teko padalo. Jedan, dva, skupa, rekao je gospodin Fanope; ili je moda rekao da bi trebalo da izbroje do tri pre iskoraka? Oseajui zbunjenost svog partnera, Mma Makuci je preuzela vodstvo. Povukavsi ga na rub podijuma, pokazala mu je kako se izvode koraci i naterala ga da ih nekoliko puta ponovi, dok je ona gledala. Krajikom oka primetila je kako je ena koju je videla na prolom asu, ona ije je ime zaboravila, zamiljeno posmatra s druge strane prostorije. Ta ena je plesala s onim istim pristalim mukarcem od prolog puta i mahnula je Mmi Makuci preko ramena, vrtei se naokolo u njegovim spretnim rukama. Mma Makuci je skupila usne. Bila je odluna da ne dozvoli da je ova ena omalovai svojom napadnom haljinom i razmetljivim ponaanjem. Znala je ta ovog asa misli o njoj: pogledaj samo onu jadnu Grejs Makuci, koja nikad nije uspela da privue panju nekog mukarca, i vidi na koga je spala! ivot je proao pored nje dabome, uprkos tome to je diplomirala kao najbolja u klasi. ta ti vredi vajnih devedeset sedam procenata, ako na kraju zavri ovako kao ona. Zamiljanje eninih misli nije joj nimalo pomoglo; bilo bi mnogo bolje da je ignorie ili, jo bolje, da podseti sebe da ta druga ena zapravo zavreuje saaljenje. ta je ona, uopte, imala od ivota? Karijeru sigurno ne, ta ena, ve samo ivot koji se sastojao od vucaranja s mukarcima. A problem u vezi s tim jeste da je s godinama sve tee zainteresovati mukarca. Doi e nove generacije mladih ena, ena s mladalakim licem i blistavim zubima, dok lice ovih starijih s godinama vene, a zubi kao da su sve manje beli. Tokom sledeih pola sata plesali su gotovo potpuno utke. Mma Makuci je morala da prizna da se Futi Radifuti trudi i ak pomalo postaje bolji. Sad ju je ve rede gazio i kao da je bolje uspevao da prati ritam. Uputila mu je kompliment zbog toga i on joj se zahvalno osmehnuo. ini mi se da napredujem", zamucao je. Potreban nam je predah", rekla je Mma Makuci. Oednela sam od ovolikog plesanja." Izali su iz sale i spustili se niz hodnik do hotelske verande. Pojavio se konobar i uzeo njihove porudbine: hladno pivo za Futija Radifurija i velika aa pomorandinog soka za Mmu Makuci. Razgovor je u poedcu tekao sporo, ali Mma Makuci je primetila da Futi Radifuti, poevi da se oputa u njenom drutvu, uspeva da govori samopouzdanije i razgovetnije. Sad je ve mogla da razume najvei deo onoga to je imao da kae, premda je tu i tamo delovalo kao da se spotakao o neku re, a kad bi se to dogodilo, umclo je da potraje dok bi ula neto razumljivo. Izgledalo je da imaju o emu da razgovaraju. Objasnio joj je odakle je (s juga) i ta radi u Gaboronu (bio je zaposlen u prodavnici nametaja u Brodherstu, gde je prodavao stolove i stolice). Raspitivao se o njoj; o koli u koju je ila u Bobonongu, Bocvanskom koledu za sekretarice i njenom poslu u Prvoj damskoj detektivskoj agenciji. Priznao joj je da nema predstavu ime bi mogla da se bavi privatna detektivska agencija i ivo ga je zani- malo da to sazna. Sasvim normalne stvari", rekla je Mma Makuci. Veina ljudi misli da je to vrlo uzbudljiv posao. Ali nije, stvarno nije." Malo je uzbudljivih poslova", primetio je Futi Radifuti. Svi mi uglavnom obavljamo vrlo dosadne poslove. Eto, ja prodajem stolove i stolice. U tome nema niega uzbudljivog." Ali to je vaan posao", usprotivila se Mma Makuci. Gde bismo bili da nije stolova i stolica?" Na podu", ozbiljno je odvratio Futi Radifuti. Razmislili su naas o tome, a onda je Mma Makuci prasnula u smeh. Odgovorio joj je s tolikom ozbiljnou, kao da je posredi zaista bilo neko vano pitanje, a ne puka refleksija. Pogledala ga je i videla da se i on smei. Da, shvatio je da je ono to je rekao bilo smeno. To je bilo vano samo po sebi. Bilo je dobro deliti takve stvari s nekim; male ivotne ale, sitne besmislice. Sedeli su zajedno jo nekoliko minuta, zavravajui svoje pie. Zatim je Mma Makuci ustala sa stolice i rekla da ide u toalet i da e se potom nai s njim u plesnoj sali. Pronala je vrata na kojima je pisalo enski toalet, oznaena siluetom ene u dugoj, lepravoj suknji. Ula je unutra i istog asa se pokajala zbog toga. Dakle! Konano si tu, Grejs Makuci!" relda je ena koja je stajala pored umivaonika. Mma Makuci je stala, ali vrata iza nje su se zatvorila i teko da je mogla da se pretvara da je ula u pogrenu prostoriju. Pogledala je enu koja je stajala pored umivaonika i tog asa se setila njenog imena. Bila je to ena koju je videla u plesnoj sali i zvala se Vajolet Sefoto. Bila je jedna od najgorih u ekipi glamuroznih praznoglavih devojaka u Bocvanskom koledu za sekretarice i ovog asa je puderisala nos u enskom toaletu hotela Prezident". Vajolet", rekla je Mma Makuci. Drago mi je to te vidim." Vajolet se osmehnula, zatvorila pudrijeru i naslonila lea na rub umivaonika. Imala je dranje osobe koja se sprema za dugotrajno askanje. Da, naravno", rekla je. Sto godina te nisam videla. Sto godina. Jo otkako smo diplomirale." Uutala je, odmeravajui Mmu Makuci od glave do pete, kao da procenjuje njenu haljinu. Bila si uspena, zar ne? Na onom koledu, mislim." Sutina ovog komentara bila je nedvosmislena. Moglo je nekom da ide dobro na koledu, ali to nije imalo nikakve veze sa stvarnim svetom. A onda, tu je bila i prezriva aluzija na onaj koled, koja kao da je podrazumevala da je bilo i boljih koleda za sekretarice. Mma Makuci je ignorisala aoku. ,,A ti, Vajolet? ta radi? Jesi li uspela da se zaposli?" Nagovetaj skriven u ovom pitanju glasio je da je za oekivati da neko ko napabiri jedva pedeset procenata na zavrnom ispitu ima odreenih tekoa u nalaenju posla. Taj nije, meutim, promakao Vajolet, ije su se oi suzile. Da se zaposlim?" s visoka je odgovorila. Mma, ekali su u redu da mi ponude posao! Imal a sam toliko ponuda da naprosto nisam mogla da se odluim. I zna li la sam uradila? Hoe da ti kaem?" Mma Makuci je klimnula glavom. elela je da se nae izvan ove prostorije i to dalje od ove osobe, ali bilo joj je jasno da nema kud. Morae da ostane i suoi se s njom, ako ne eli da se oseti sasvim poniena ovim susretom. Pogledala sam mukarce koji su mi nudili posao i odabrala najzgodnijeg", izjavila je Vajolet. Znala sam da oni tako biraju sekretarice, pa sam primenila isti arin na njih! Ha!" Mma Makuci nije odgovorila. Mogla je da kae da su to gluposti, ali time bi samo dala Vajolet lagvort da kae neto poput: Pa dobro, moda to tebi izgleda glupo, ali vidi kakve poslove dobijam." Stoga nije rekla nita i stoiki je izdrala izazivaki pogled druge ene. Vajolet je spustila pogled i prouavala svoje blistavo nalakirane nokte. Lepe cipele", rekla je. Te tvoje zelene cipele. Jo nikad nisam videla nekog da nosi zelene cipele. Ba hrabro s tvoje strane. Ja bih se, bogme, plaila da e svet da mi se smeje kad bih obula takve cipele." Mma Makuci se ugrizla za usnu. ta fali zelenim cipelama? I kako se usuuje ova ena, ova upljoglava ena, da komentarie njen izbor obue? Pogledala je Vajoletine cipele, glatke crne cipele, iljate i sasvim neprikladne za ples. Delovale su skupo - mnogo skuplje od ovih kojima je Mma Makuci astila sebe i kojima se toliko ponosila. Ali, neemo valjda sad da razglabamo o smenim cipelama", veselo je nastavila Vajolet. Bolje da priamo o mukarcima. Zar nije divno priati o mukarcima? Onaj mukarac tamo u plesnoj sali. Je 1' ti to stric ili tako neto?" Mma Makuci je zatvorila oi i zamislila naas da je pored nje Mma Ramocve. ta bi joj Mma Ramocve savetovala u ovakvoj situaciji? Da li bi joj rekla kojim reima da se obrauna s ovom enom ili bi rekla: Ne, nemoj da dozvoli sebi da te njene rei ponize. Ne sputaj se na njen nivo. Vredi vie od te budalaste devojke." I Mma Makuci je svojim unutranjim okom videla Mmu Ramocve, a mogla je i da je uje, i evo ta je rekla: Mukarac s kojim plee je vrlo zgodan", rekla je Mma Makuci. Srena si to ima tako zgodnog partnera za ples. Ali ti si lepa ena, Mma, i zasluuje sve te zgodne mukarce. Tako i treba da bude." Vajolet se na trenutak zabuljila u nju, a potom odvratila pogled. Vie nita nisu rekle, a Mma Makuci je otila za svojim poslom. Bravo, Mma", rekao je glas Mme Ramocve. Uradili ste pravu stvar tamo unutra. Pravu stvar!" Bilo je vrlo teko", odvratila je Mma Makuci. esto je tako", relda je Mma Ramocve.
Dvanaesto poglavlje
MMA RAMOCVE NAILAZI NA NEREIV PROBLEM
Mma Potokvani pomenula je to onako uzgred, kao da posredi nije nita vie od nevanog govorkanja. Ali vest da je Note Mokoti vien u Gaboronu bila je mnogo vie od toga, barem za Mmu Ramocve. Izbacila je Notea iz svojih misli i veoma je retko pomiljala na njega, mada je tu i tamo umeo da joj doe u snove, podrugujui joj se i pretei joj, posle ega se budila prestravljena, teei se da on vie nije tu. Otiao je u Junu Afriku, koliko je znala, i gradio karijeru muziara u Johanesburgu, izgleda s odreenim uspehom, budui da je tu i tamo viala njegove fotografije u asopisima. Nisam zlopamtilo, rekla je sebi Mma Ramocve. Ne vidim svrhu u stalnom oivljavanju starih svaa, kad je tako jednostavno pustiti ih da poivaju u miru. Promiljeno je pokuala da oprosti Noteu i mislila je da je uspela. Seala se dana kad je to uradila, kad je otila u etnju po ipraju i podigla pogled ka nebu i izbacila svu mrnju iz svog srca. Tog dana mu je oprostila: oprostila mu je za fiziku surovost, batine koje je trpela kad bi se napio; oprostila mu je psihiko zlostavljanje, kad joj je obeavao ovo i ono i odmah potom krio obeanja. A kad je na red doao novac koji je uzeo od nje, to mu je takoe oprostila, govorei sebi da ne eli da joj vrati dug. Kad joj je Mma Potokvani saoptila da je videla Notea Mokotija, Mma Ramocve nije ispoljila nikakvu naroitu reakciju. Odista, Mmi Potokvani se uinilo da je ta vest od male vanosti za njenu prijateljicu, toliko je nezainteresovano delovala, tako da nije rekla vie nita o tome. Nastavile su razgovor o arliju i njegovom zabrinjavajuem ponaanju; Mma Potokvani je imala tota da kae o tome i dala je neke dragocene predloge, ali docnije, kad je Mma Ramocve pokuala da se seti njenih rei, mogla je da se priseti vrlo malo toga. Njen um bio je skoro sasvim obuzet potpunim uasom vesti koja joj je bila tako uzgred saoptena. Note se vratio. Dok se tog dana vozila iz Tlokvenga, arli je bio vrlo daleko od njenih misli. Ako je Note Mokoti vien u Gaboronu, to je moglo da znai da se vratio da ivi tu - to je za sobom povlailo vrlo oigledne tekoe - ali nije moralo da znai nita vie od toga da je doao u posetu. Ako je doao u posetu, bilo je sasvim mogue da se u meuvremenu ve vratio u Johanesburg i da nema potrebe da se dalje zabrinjava zbog toga. Ako se, meutim, doselio natrag u Gaboron, neizbeno e se, pre ili posle, sresti s njim. Grad je u poslednje vreme narastao i bilo je mogue da dvoje ljudi ivi u njemu a da se nikad ne vide, ali postojali su dobri izgledi da im se putevi kad-tad ukrste. Najzad, supermarketa i nije bilo tako mnogo i veito je naletala na ljude na takvim mestima. Zatim, tu je bio trni centar, u samom srcu grada, u koji su, pre ili kasnije, svi navraali; ta ako ode u trni centar i ugleda Notea kako ide prema njoj? Da li e se okrenuti i otii u suprotnom pravcu ili e prosto da proe pored njega kao pored bilo kog drugog neznanca? Razmiljala je o tome, vozei se svojim malim belim kombijem drumom iz Tlokvenga. Po svoj prilici, bilo je mnogo onih koji su smatrali da bi trebalo da nekog izbegavaju. Ljudi su se oduvek raspravljali meu sobom, gloili oko zemlje i stoke, svaali oko nasledstva - to su bili neiscrpni izvori razmirica kud god se okrenete u ovom svetu. Neki od tih ljudi bi se pomirili i ponovo govorili jedni s drugima; ostali to ne bi uinili ni za ivu glavu i tako su gnev i ozlojeenost stalno tinjali. Zatim, bilo je onih koji su se razdvojili od ljubavnika ili ljubavnice, ili branog druga. Ako ste ostavili suprugu zbog druge ene, a supruga je propustila da uvidi dobre strane vaeg ina, ta ako se desi da hodate ulicom sa svojom novom draganom, drei se za ruke, kao to i prilii svee zaljubljenima, i ugledate svoju doskoranju suprugu kako ide prema vama? Mora da se to esto deava, pomislila je Mma Ramocve, a ljudi se po svoj prilici suoavaju i nekako izlaze na kraj s tim, kao to obino biva. ivot ide dalje uprkos svim tim drutvenim zamkama. Pokuala je da zamisli ta bi rekla Noteu kad ne bi imala alternative sem da razgovara s njim. Moda bi bilo najbolje da razgovara s njim sasvim normalno i pita ga kako je i kako ivi. Potom bi mogla da kae neto o tome kako se nada da je njegovo bavljenje muzikom uspeno i kako veruje da je njegov ivot tamo u Johanesburgu zacelo veoma uzbudljiv. Da, to bi bilo sve. Time bi mu pokazala da mu ne eli nikakvo zlo i ak bi i Note, taj nimalo dobar ovek koji se tako runo poneo prema njoj, ak bi je i on posle toga moda ostavio na miru. Skrenula je malim belim kombijem u ulicu Odi, da bi presekla preicom kroz Selo i uto spazila gospou Mofat kako ide uz kraj puta, nosei u ruci teak zembilj. Odatle nije bilo daleko do kue Mofatovih i gospoi Mofat nije predstojalo dugo peaenje, ali u Bocvani naprosto nije bivalo da se provezete pored prijatelja, tako da je stala i pruila ruku da otvori vrata na drugoj strani kombija. Va zembilj izgleda kao da je ba teak", rekla je. Odbaciu vas do kue." Gospoa Mofat se osmehnula. Vrlo ste ljubazni, Mma Ramocve", rekla je. ,,A ja sam ponekad vrlo lenja. Ba kao sad." Ukrcala se u kombi i nastavile su kratku vonju ulicom do kue Mofatovih. Semjuel, koji je jednom nedeljno radio u njihovoj bati, stajao je pored kapije i otvorio ju je da bi mali beli kombi uao u dvorite. Hvala vam", rekla je gospoa Mofat, okreui se prema svojoj prijateljici. Ovaj zembilj je sa svakim korakom postajao sve tei i ja..." Nije zavrila reenicu, jer je videla izraz na li Mme Ramocve. Mma Ramocve, da se nije neto dogodilo?" Mma Ramocve je odvratila pogled i tek onda odgovori Jeste. Neto se dogodilo. Nisam elela da znate, ali da, neto dogodilo." Gospoa Mofat je prvo pomislila na najoiglednije. Mr Ramocve i gospodin D. L. B. Matekoni su se nedavno venali. Njihovo venanje, kojem su ona i doktor prisustvovali, bilo je iz- nenaenje za sve, budui da su svi zakljuili da se gospodin E L. B. Matekoni, premda je dobar ovek, nee nikad odluiti da stane pred oltar. Moda ipak nije bio spreman za taj korak; moda je njihovo naizgled veilo verenitvo bilo njegov nain da kae da ne eli da se oeni i moda je ona sad i sama to shvata. Pomisao ju je uplaila. Znala je da je Mma Ramocve bila ve jednom udata, pre mnogo rodna; ula je neto malo o tom braku - da je bio jedan od onih uasnih, nasiljem ispunjenih brakova kakvim su mnoge ene primorane da se pomire - i bilo bi tako nepravedno ako su stvari ponovo pole naopako, ukoliko je o tome re. Mada, bilo bi nemogue da je posredi isti problem gospodin D. L. B. Matekoni bio je nesposoban za bilo kakvo nasilje - to je, barem, bilo sasvim sigurno. Gospoa Mofat je pruila ruku i lako dotakla miicu Mr Ramocve. Doite", rekla je. Razgovaraemo. Moemo da sednemo u batu ili na verandu, ako vam je tamo prijatnije." Mma Ramocve je klimnula glavom i iskljuila motor, Ne elim da vas optereujem", rekla je. Nije nita veliko." Ispriajte mi o tome", rekla je gospoa Mofat. Ponekad dobro ispriati se s nekim." Odluile su da sednu na verandu, gde je bilo hladovito odakle su imale pogled na vrt, ijem je ureenju gospoa Mofat posvetila tako mnogo vremena. Tik pred verandom dizalo se razgranato drvo akarande, iji je lisnati baldahin davao hladovinu kui. Bilo je to prijatno mesto za sedenje i razmiljanje. Mma Ramocve je smesta prela na stvar i rekla gospodi Mofat za vest koju je ula od Mmc Potokvani. Dok je govorila, videla je kako se zabrinuti izraz na licu njene prijateljice polako pretvara u izraz olakanja. Znai, to je sve", rekla je gospoa Mofat. To je sve." Mma Ramocve se slabano osmehnula. Rekla sam vam da nije nita veliko." Gospoa Mofat se nasmejala. Naravno da nije nita veliko", rekla je. A ja umislila da imate nekih branih problema. Pomiljala sam da nije moda gospodin D. L. B. Matekoni pobegao ili tako neto. Pitala sam se ta bih na to mogla da vam kaem." Gospodin D. L. B. Matekoni ne bi nikad pobegao", rekla je Mma Ramocve. On uiva u svim dobrim jelima koja stavljam pred njega. Ne bi on nikad pobegao." To je dobar nain da se zadri mukarac", rekla je gospoa Mofat. Ali, vratimo se sad onom drugom mukarcu, Noteu Mokotiju - pa ta ako se vratio? Nemate potrebe da se zbog toga zabrinjavate. Naprosto budile utivi prema njemu ako ga sretnete. Ne morate da idete dalje od toga. Recite mu da ste udati..." Mma Ramocve je gledala u gospou Mofat dok je ova govorila, ali kad je njena prijateljica rekla 'recite mu da ste udati', naglo je odvratila pogled i gospoa Mofat je zastala. Kao da su njene reci iz nekog razloga uznemirile Mmu Ramocve i pitala se ta bi to moglo da bude. Moe li biti da Mma Ramocve nije zelela da Note Mokoti zna za to, da je iz nekog razloga nastavila da gaji oseanja prema njemu i da ne bi elela da on zna za njen brak s gospodinom D. L. B. Matekonijem? To jest, rei ete mu", dodala je gospoda Mofat, ako ga sretnete. Ali rei ete mu da ste udati?" Mma Ramocve je zabrinutim pogledom posmatrala porub svoje haljine koji je drala meu prstima. Potom je podigla glavu i srela se s oima gospoe Mofat. Jo uvek sam udata za njega", rekla je tiho, glasom jedva malo glasnijim od apata. Jo uvek sam udata za tog oveka. Nismo se razveli." U trenucima tiine koji su usledili, siva afrika golubica paljivo se kretala granom akarande, zainteresovano okreui as jedno, as drugo oko ka dvema enama dole na verandi. Na kamenu tik uz rub hladovine koju je bacalo drvo, mali guter s plaviastom nijansom na bokovima podigao je glavu prema kasno-popodnevnom suncu. Gospoda Mofat nije rekla nita. Nije ekala da Mma Ramocve kae jo neto; naprosto nije znala ta bi rekla. Eto, Mma", rekla je Mma Ramocve. Ja sam tako nesrena. Tako nesrena." Gospoa Mofat je klimnula glavom. Ali zato niste traili razvod? Napustio vas je, zar ne? Mogli ste da dobijete razvod." Bila sam vrlo mlada", odvratila je Mma Ramocve. Plaila sam se tog oveka. Kad je otiao, prosto sam ga izbacila iz glave i pokuala da zaboravim da smo ikad i bili u braku. Naterala sam sebe da ne razmiljam o tome." Ali sigurno ste se kasnije setili?" Ne", odvratila je Mma Ramocve. Trebalo je da preduzmem neto, ali nisam mogla da nateram sebe da se suoim s tim. Jednostavno nisam mogla. Izvinite, Mma..." Ne morate da mi se izvinjavate!" izjavila je gospoda Mofat. Stvar je naprosto u tome to je sve to prilino komplikovano, zar ne? Ne smete se ponovo udati dok se prvo ne razvedete." Znam", relda je Mma Ramocve. Napravila sam veliku glupost, Mma." Jo neko vreme su sedele zajedno. Gospoa Mofat je pokuavala da smisli ta bi rekla, neki savet koji bi dala, ali jednostavno joj nije padao na pamet nikakav izlaz iz situacije u kojoj se nala Mma Ramocve. Prijatelji se katkad ponaaju nerazborito - to je dobro znala - a ovo je bio dobar primer za to. Nije da je Mma Ramocve uradila nita to bi u moralnom pogledu bilo dostojno prekora - ovo je vie bio sluaj nepromiljenosti u pogledu zakonskih formalnosti. Ali posredi je bila zakonska formalnost od popriline vanosti i naprosto nije mogla da se seti nikakvog izlaza. Posle nekoliko minuta, Mma Ramocve je uzdahnula i ustala sa stolice. Zagladila je bluzu i otresla neto praine s boka suknje, vie imaginarne nego stvarne. Ovo je moj problem, Mma", rekla je gospoi Mofat. Ne mogu oekivati pomo od vas. Morau sama da uradim neto kako bih nala reenje." Zastala je, a potom nastavila: Mada ne mogu da se setim niega to bih mogla da uradim, Mma. Ba niega!"
Trinaesto poglavlje
MMA MAKUCI I GOSPODIN D. L. B. MATEKONI POSEUJU KUU GOSPODINA D. L B. MATEKONIJA
Sledeeg dana, Mmi Makuci je bilo jasno da je Mma Ramocve zaokupljena nekim drugim stvarima. Njena poslodavka je retko kad bivala neraspoloena, ali bilo je povremeno prilika kad se inilo da joj neki problem ne dozvoljava da posveti punu panju poslovima agencije. Obino su posredi bile neke kune stvari - neko od dece je imalo problema u koli ili joj je Rouz, njena kuna pomonica, priala o tegobnom ivotu nekog od svojih roaka ili prijatelja. Bilo je toliko ljudi s problemima, ak i u srenoj zemlji poput Bocvane; izgledalo je kao da se rezervoari patnje nikad ne prazne i, bez obzira na progres, uvek je bilo ljudi za koje nije bilo posla, krova nad glavom ni dovoljno hrane. A kad postanete svesni tih potreba, naroito ako ih oseaju oni s kojima ste na neki nain povezani, teko vam je da ih izbacite iz glave. Svi su poznavali nekog ko ima problema. Mma Makuci je i sama upravo ula za devojicu koja je ostala bez oba roditelja. Ta devojica, koja je ivela s tetkom, bila je pametna. Imala je vrlo lepe ocene u osnovnoj koli, ali nije bilo novca za dalje kolovanje i morae da se odrekne obrazovanja ukoliko se taj novac nekako ne nae. ta tu ovek moe da uradi? Mma Makuci nije mogla da joj pomogne; premda je imala malu uteevinu, blagodarei Kalaharskom kursu daktilografije za mukarce, imala je i sopstvenu familiju u Bobonongu o kojoj je morala da se stara. Tako to dete nije imalo nikog ko bi mu pomogao i izgubie priliku da uini neto od svog ivota. Dabome, ne smete da dozvolite sebi da se previe zaokupljate ovakvim problemima. ivot ide dalje i ovek mora da gleda od ega se ivi. Prva damska detektivska agencija postojala je da bi reavala probleme koji se pojavljuju u ivotu ljudi - to je njihov posao, kao to je esto naglaavala Mma Ramocve - ali ne moe da rei probleme celog sveta. Stoga morate da okrenete glavu od toliko toga povodom ega biste voleli da preduzmete neto i nadate se da e ti ljudi nekako nai naina da se snau. To je sve to moete da uinite. Mma Makuci je pogledala Mmu Ramocve, koja je sedela za svojim stolom na drugom kraju sobe, i razmiljala. Pitala se da li bi trebalo da pominje bilo ta svojoj poslodavki ili je moda bolje da uti. Posle nekoliko i trenutaka razmiljanja, reila je da pro- govori. Delujete vrlo zabrinuto, Mma Ramocve, usudila se da kae. Da li vam je dobro?" Mma Ramocve neko vreme nije progovarala i pitanje Mme Makuci muno je visilo u vazduhu. Potom je progovorila. Zabrinuta sam zbog neega, Mma", rekla je. Ali ne elim da vas optereujem svojim brigama. Posredi je privatna stvar." Mma Makuci ju je pogledala. Opisati neto kao privatnu stvar bio je veliki korak. U Bocvani je bilo vrlo malo toga to su ljudi tretirali kao privatne stvari; bilo je to drutvo u kojem su ljudi bili upueni u tue poslove. Ne elim da zabadam nos u vae privatne stvari", rekla je. Ali ako ste zabrinuti zbog toga, dozvolite onda da ja preuzmem ostale probleme koji vas brinu. Tako mogu da vam pomognem." Mma Ramocve je uzdahnula. Ne znam koje probleme mogu da vam prepustim. Ima ih tako mnogo..." Mma Makuci ju je ustro prekinula. Eto, za poetak, tu je arli. On je velika briga. Dozvolite da se ja pozabavim arlijem. Tada vie neete morati da brinete zbog njega." Na trenutak je Mma Ramocve pomislila da treba da nae nain da odbije ovu ponudu. arli je bio problem servisa, a njegova dobrobit, prema tome, briga gospodina D. L. B. Matekonija i nje, posredno, kao njegove supruge. Ona i gospodin D. L. B. Matekoni su uvek vodili rauna o egrtima i bilo je sasvim prirodno da tako i nastave. A opet, ponuda Mme Makuci bila je nesumnjivo privlana. Nije imala pojma ta bi mogla da uini u vezi s arlijem - ako je uopte i mogla da uini bilo ta. Mma Makuci bila je dovitljiva i inteligentna ena, savreno sposobna da dovede nekog momka u red. Ve je ranije reavala takve probleme, kad su egrti posredi, i to s upadljivim uspehom, stoga je moda bilo sasvim u redu da ponovo pokua. ta ete da uradile u vezi s arlijem?" upitala je. ta tu uopte moe da se uradi?" Mma Makuci se osmehnula. Mogu da odem i otkrijem ta se dogaa", odvratila je. Potom mogu da razmislim kako to da reimo." Ali mi savreno dobro znamo ta se dogaa", rekla je Mma Ramocve. Dogaa se to izmeu njega i one bogate ene u mercedesu. Svima je jasno o emu je tu re. Eto ta se dogaa." Mma Makuci se sloila s njom. Ali po njenom miljenju, bilo je uvek i onoga to se ne vidi, to je ispod povrine, a uz to, svojim oima su videli kako su ta ena i arli kolima uli u dvorite kue gospodina D. L. B. Matekonija. To je jo uvek bilo nerazjanjeno. Ima jo nekih stvari o kojima bi se trebalo raspitati", rekla je Mmi Ramocve." Neto mislim da bi gospodin D. L. B. Matekoni i ja trebalo da ispitamo to malo poblie. Eto ta mislim." to se gospodina D. L. B. Matekonija tie, tu morate da vodite rauna", upozorila ju je Mma Ramocve. On je odlian automehaniar, ali ne mislim da od njega moe da bude dobar detektiv. Stavie, sigurna sam da ne moe." Ja u biti glavna", rekla je Mma Makuci. Postarau se da gospodin D. L. B. Matekoni ne doivi nikakvu neprijatnost." Dobro", odvratila je Mma Ramocve. On je jedini mu koga..." Uutala je. Taman je zaustila da kae kako je on jedini mu koga ima, ali je istog asa, obuzeta nekom crnom slutnjom, shvatila da to nije sasvim tano. Kad je Mma Makuci predloila gospodinu D. L. B. Matekoniju da tog popodneva posete njegovog novog podstanara, pogledao je na svoj sal i poeao se po glavi. Imam mnogo posla, Mma", rekao je. Tu su ona kola tamo, kojima valja da zamenilti koione diskove. Zatim, tu je i onaj kombi s motorom koji se uje kao vralica. Ima ovde mnogo bolesnih vozila i ne mogu da ih ostavim." Nisu na umoru", odluno je izjavila Mma Makuci. Bie tu i kad se vratite." Gospodin D. L. B. Matekoni je uzdahnuo. Ne vidim zato moramo da idemo tamo. Plaaju kiriju. Nisu zapalili kuu." Zbog arlija", odvratila je Mma Makuci. Trebalo bi da saznamo zato on odlazi u vau kuu. ta ako se upetljao u neke kriminalne radnje, s tom svojom nalickanom enskom u mercedesu?" Na pomen kriminalnih radnji, gospodin D. L. B. Matekoni je napravio grimasu. Uzeo je te momke za egrte jo pre nekoliko godina i mogao je da zamisli da upadaju u najrazliitije petijavine s enskim svetom. Nije voleo da se raspituje o tome i, uostalom, to su bile njihove line stvari. Ali kriminalne radnje bile su sasvim druga stvar. ta ako se u novinama pojavi lanak koji izvetava da je egrt iz servisa Brzi motori Tlokvenga uhapen zbog povezanosti s nekim mutnim rabotama? To bi ga osramotilo, a tako neto ne bi podneo. Njegov biznis bio je posveen brizi o muterijama i njihovim kolima, i to na poten i valjan nain. Gospodin D. L. B. Matekoni nije nikad koristio jeftine, neodgovarajue rezervne delove i potom ih naplaivao muterijama kao skupe delove koje je i proizvoa predvideo; nije nikad dao ili uzeo mito. Davao je sve od sebe da ovaj oseaj morala - ovog trgovakog ili, ak, automehaniarskog morala - ulije i tim momcima, ali nije bio sasvim siguran da je do kraja uspeo u tome. Ponovo je uzdahnuo. Nije eleo da se mea u ivot svog podstanara. Nije eleo da se vraa u svoju staru kuu, sad kad se tako lepo smestio u kui u Zebrinoj ulici. Ali inilo mu se da mu ba i nije data mogunost da bira, tako da je pristao. Sloio se da odu te veeri, odmah posle zavretka radnog vremena u pet sati, s tim da ga dotad pusti da neometano radi na tim jadnim vozilima. Neu vas uznemiravati", obeala je Mma Makuci. Ali doi u u pet, spremna za polazak." Tano u pet sati, mahnula je na pozdrav Mmi Ramocve kad je ova sela u svoj mali beli kombi i krenula kui, a potom otila da podseti gospodina D. L. B. Matekonija da je vreme da krenu. On je, pak, taman zavrio popravku jednih kola i bio je do- bro raspoloen, jer je uspeno priveo posao kraju.. Nadam se da neemo morati dugo da se zadravamo tamo", rekao je, briui ruke pucvalom. Nemam bogzna ta da kaem onom oveku koji je iznajmio moju kuu. Stavie, nemam ba nita da mu kaem." Moemo da kaemo da smo doli da proverio da li je sve u redu", rekla je Mma Makuci. A onda moemo da pomenemo arlija. Moemo da ga upitamo da li ga je video u poslednje vreme." Ne vidim svrhu", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. Ako ga je video, rei e da, a ako nije, rei e ne. I kakva je onda vajda od tog pitanja?" Mma Makuci se osmehnula. Vi niste detektiv, Rra. To mi je sasvim jasno." Sasvim sigurno nisam detektiv", odvratio je gospodin D. L. B. Matekoni. Niti to elim da budem. Ja sam automehaniar." Oenili ste se detektivkom", blago je rekla Mma Makuci. Kad se venaju, ljudi ponekad naue poneto o poslu onog drugog. Pogledajte predsednikovu suprugu. Sad ve sigurno zna sve o sveanom otvaranju kola i potpisivanju dokumenata." Ali ja ne oekujem od Mme Ramocve da popravlja kola", prigovorio je gospodin D. L. B. Matekoni. Tako da ona ne moe da oekuje od mene da budem detektiv." Mma Makuci je odluila da ostavi ovu primedbu bez odgovora. Bacivi pogled na svoj sat, izjavila je da bi trebalo da krenu ili e do kue stii ba u vreme kad podstanar i njegova porodica sednu za sto da veeraju, to bi bilo neutivo. Gospodin D. L. B. Matekoni je s uzdahom skinuo svoj radni kombinezon i dohvatio eir koji je, kao i svakog dana, visio o ekseru ukucanom u zid. Potom su seli u njegov kamionet da bi prevalili neveliki put drumom koji je vodio do njegove kue u blizini starog Kluba odbrambenih snaga Bocvane. Pribliavajui se kui, gospodin D. L. B. Matekoni je usporio. Izvirujui preko volana, obratio se Mmi Makuci: Ba udan oseaj, Mma. Uvek je udno kad se vratite tamo gde ste nekad iveli." Mma Makuci je potvrdno klimnula. To je bilo tano: otkako se preselila u Gaboron, svega je nekoliko puta posetila rodni Bobonong i svaki put je to bilo uznemirujue iskustvo. Sve je bilo tako poznato i blisko - to je bilo tano - ali na neki udan nain vie nije bilo isto. Za poetak, bile su tu skuenost i otrcanost. Kad je ivela u Bobonongu, kue su joj izgledale sasvim normalno, a kua u kojoj je ivela njena porodica inila joj se vrlo udob- nom. Ali gledajui je oima koje su videle Gaboron i velike zgrade u njemu, njihova kua delovala joj je osrednje i skueno. to se, pak, otrcanosti tie, dok je ivela tamo, nije nikad primeivala da Bobonongu ne bi kodilo kreenje, ali ivei u Gaboronu, gde je sve bilo tako lepo odravano, bilo joj je nemogue da ne primeti svu tu farbu koja se ljutila i zidove pune prljavtine. I ljudi su joj delovali nekako manji. Njena najdraa tetka i dalje joj je, dabome, bila najdraa, ali dok ju je ranije uvek ushiivala mudrost tetkinih rei, one su joj se sad inile kao puka banalnost. to je jo gore, praktino se stideia nekih njenih izjava, verujui da bi takvi komentari u Gaboronu zvuali smeno. Oseala se krivom zbog toga i pokuavala je da se s potovanjem osmehuje na svaku tetkinu primedbu, ali nekako joj se inilo da to iziskuje suvie veliki napor. Znala je da to nije u redu; znala je da ovek nikad ne bi smeo da zaboravi ono to duguje rodnom domu i porodici, i mestu koje ga je othranilo, ali ponekad je teko sprovesti to u praksu. Mmu Makuci je oduvek zadivljavao nain na koji se Mma Ramocve oseala sasvim lagodno U pogledu toga ko je ona i odakle dolazi. Oigledno je bila veoma vezana za Moudi i kad je govorila o svom detinjsivu tamo, to je uvek bilo s dragou. To je ba velika srea: voleti mesto u kojem ste odrasli; to ne moe svako. A jo je vea srea imati oca kao to je bio Obed Ramocve, o kom je Mma Makuci toliko sluala od Mme Ramocve. Mma Makuci se sad ve gotovo oseala kao da ga poznaje i inilo joj se da e i sama poeti da citira njegove rei, iako ga, razume se, nikad nije upoznala. Naprosto je mogla da zamisli tako neto. Rekla bi Mmi Ramocve: to bi rekao va otac, Mma..." a Mma Ramocve bi se osmehnula i rekla: Da, uvek je to govorio, zar ne?" Dabome, ne bi bila jedina koja to radi. Mma Ramocve je uvek govorila o Seretseu Khami i citirala njegove rei, ali Mma Makuci je bila poprilino sumnjiava u vezi s tim. Nije da Seretse Khama nije rekao mnogo mudrih stvari - rekao je - ve se njoj inilo da je Mma Ramocve pomalo sklona da izrazi miljenje - svoje vlastito miljenje - i potom ga pripie Seretseu Khami, iako Seretse Khama nije nikad izrekao miljenje o tome. To se ponovo desilo nedavno, onomad kad joj je Mma Ramocve rekla da ovek ne bi nikad trebalo da goni koze preko vode i da je i Seretse Khama lino govorio o tome. Mma Makuci je bila vrlo sumnjiava u vezi s tim; koliko je mogla da se seti - a u koli je prouavala govore Seretsea Khame - on nikad nije rekao nita o kozama i, po njenom miljenju, Mma Ramocve je na ovaj nain naprosto davala autoritet vlastitom stavu. Kad je on to rekao?" upitala je, izazvana. Mma Ramocve je delovala nesigurno. Davno, ini mi odvratila je. Proitala sam negde, ne znam tano gde." Ovaj odgovor nije zadovoljio Mmu Makuci i bila je u stanju da svojoj poslodavki kae: Mma Ramocve, imajte na umu da vi niste Seretse Khama!" Ali nije to uradila, sreom, je zvualo neutivo, a Mma Ramocve je Seretsea Khamu pominjla iz najlepih pobuda, ak iako je ponekad iskrivljavala injenice. Stvarni problem, mislila je Mma Makuci, bio je u tome Mma, Ramocve nije pohaala Bocvanski koled za sekretarice. Da jeste, moda bi bila malice paljivija u vezi s nekim stvarima koje je govorila. Nita ne moe da zameni formalno obrazovanje, verovala je Mma Makuci; moe ovek daleko da dotera blagodarei intuiciji i iskustvu, ali u sutini, ipak mu je potrebno vie od toga da bi bio zaista uspean. A da je Mma Ramocve bila te sree da pohaa Bocvanski koled za sekretarice, koju bi ocenu, pitala se Mma Makuci, dobila na zavrnim ispitima? To je bilo fascinantno pitanje. Sigurno bi prola veoma dobro, moda bi ak dobila... pa dobro, nekih sedamdeset pet procenata. To bio vrlo dobar rezultat, dostojan potovanja, iako nekih dvadeset dva procenta loije od rezultata koji je ona ostvarila. Problem s osvojenih devedeset sedam procenata jeste u tome to on stavlja vetaki visoke standarde ostalima. Gospodin D. L. B. Matekoni prekinuo je misli Mme Makuci, lako je potapavi po ramenu. Mma, elite li da se popnemo na kolski prilaz?" Mma Makuci je naas razmislila. To bi bilo najbolje, Rra. Upamtite, vi nemate ta da krijete. Naprosto ste navratili kod tog oveka da se uverite da je sve u redu." A vi?" upitao je gospodin D. L. B. Matekoni, manevriui kamionetom kroz dobro poznatu kapiju. ta e mislite, ko vi?" Mogli biste da kaete da sam vaa sestriina.", odvratila je Mma Makuci. Mnogi mukarci vaih godina imaju sestriine koje se voze s njima u kamionetima. Zar niste to nikad videli gospodine D. L. B. Matekoni?" Gospodin D. L. B. Matekoni ju je nesigurno pogledao. Nikad nije bio sasvim naisto kako da shvati Mmu Makuci, a ova dvosmislena primedba bila je tipina za nju. Meutim, nije odgovorio i koncentrisao se na parkiranje kamioneta pored jednog od dva automobila koji su ve bili parkirani ispred kue. Potom su zajedno otili do ulaznih vrata, na koja je gospodin D. L. B. Matekoni glasno pokucao, istovremeno dozivajui stanare. Dvorite nije ba uredno", pmmrmljala je Mma Makuci, diskretno pokazujui prema nekoliko prevrnutih praznih limenih kanti u kojima je nekad bio parafin, upotrebljen ko zna za ta, a koje su sad bile ostavljene tamo da lee. Oni su vrlo zauzeti ljudi, ini mi se", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. Moda nemaju mnogo vremena da se bave dvoritem. Ne moete ih kriviti zbog toga." Mogu, jo kako", odseno je rekla Mma Makuci, sad ve mnogo glasnije. Psst", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. Neko dolazi." Vrata im je otvorila ena od etrdeset i neto godina, odevena u ivopisnu crvenu bluzu i dugaku zelenu suknju. Odmerila ih je od glave do pete i potom pokretom pozvala da uu unutra. Nije guva", rekla je, pre no to su stigli da izuste pozdrav. Ali doneu vam neto, ako biste bili tako dobri da odete i sednete tamo pozadi. Imam rum, a moete dobiti i pivo. ta biste eleli?" Iznenaen, gospodin D. L. B. Matekoni se napola okrenuo Mmi Makuci. Nije oekivao tako poslovan doek i bilo je prilino udno, zar ne, da se nekome tako nudi pie pre no to je i re progovorio? Kako je ova ena, ko god bila, znala ko je on? Moda je bila ena njegovog podstanara; on je, naime, poslovao samo s tim podstanarom i nije znao koga sve ima od porodice. Ako je gospodin D. L. B. Matekoni ostao bez teksta, tako sasvim sigurno nije bilo s Mmom Makuci. Osmehnula se eni i smesta prihvatila ponudu za pivo za gospodina D. L. B. Matekonija. Ona sama e radije neto bezalkoholno, rekla je - pod uslovom da je hladno. ena je klimnula glavom i izgubila se u kuhinji, ostavljajui gospodina D. L. B. Matekonija i Mmu Makuci da sami uu u sobu koja je nekad bila njegova trpezarija. Nekad, dok je iveo u ovoj kui, ovo je bila njegova omilje na prostorija, s lepim pogledom na zadnje dvorite i drvee papaje u njemu, i na malo brdo tamo u daljini. Ovog asa, dok su ulazili unutra, nije bilo nikakvog pogleda, jer su na prozor bile navuene zavese, a jedina svetlost dopirala je od dveju lampi zasenjenih abaurima, postavljenih na niski stoi koji se nalazio ispred zavese. Gospodin D. L. B. Matekoni je zaprepaeno gledao naokolo. Znao je da se ukusi razlikuju, ali mu je delovalo krajnje udno to neko zamrauje sobu - i nepotrebno troi struju - pored sasvim dobrog dnevnog svetla napolju koje ne kota nita. Okrenuo se Mmi Makuci. Moda je ona ve viala ovakve stvari, pa nee biti izneneena. Pogledao ju je, u nadi da e dobiti objanjenje, ali ona mu se samo nekako neobino osmehivala. ta su ovi uradili s mojom trpezarijom?" proaputao je. Sve ovo je vrlo udno." Mma Makuci je nastavila da se osmehuje. Veoma zanimljivo", rekla je tihim glasom. Dabome, vi znate da..." Nije zavrila reenicu; ena u crvenoj bluzi vratila se nosei posluavnik s pivom i aom kole. Stavila ga je na sto i pokazala prema velikoj konoj sofi na jednoj strani sobe. Slobodno sedite", rekla je. Pustiu neku muziku, ako hoete." Mma Makuci je podigla svoju au kole. Pridruite nam se, Mma. Danas je tako vrue, pa mislim da e vam prijati pivo. Neka bude na na raun. astiemo vas pivom." ena je spremno prihvatila. Ljubazno od vas, Mma. Idem da ga donesem i odmah se vraam." im je izala iz sobe, gospodin D. L. B. Matekoni se okrenuo Mmi Makuci. Je l' ovo...", zaustio je. Jeste", upala mu je u re Mma Makuci. Ovi rade bez dozvole. Vaa kua, gospodine D. L. B. Matekoni, pretvorena je u ilegalni bar!" Gospodin D. L. B. Matekoni se s mukom spustio na sofu. Gadna stvar", rekao je. Svi e misliti da sam ja umean u to. Vidi ga, rei e, onaj se pravi poten, a vodi ilegalni bar. ta li e da pomisli Mma Ramocve: 1 " Njoj e biti savreno jasno da ovo nema nikakve veze s vama", rekla je Mma Makuci. A sigurna sam da e i drugi ljudi misliti isto." Ne volim ovakva mesta", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni, odmahujui glavom. Tu putaju ljude da piju na veresiju i potroe do poslednje pare na pie." Mma Makuci se sloila s njim. Neoekivano otkrie ju je zabavilo, ali je vrlo dobro znala da u vezi s ilegalnim barovima nema nieg smenog. Premda su ljudi bez problema mogli da poseuju legalne barove, bilo je onih koji su morali da piju na ve- resiju, a ovi ilegalni barovi su ih iskoriavali. Podsticali su ljude da previe troe i tako su, iz meseca u mesec, uzimali tim ljubiteljima kapljice sve vei deo plate. Bilo je i drugih stvari: ilegalni barovi bili su povezani s kockom, na taj nain dodatno iskoriavajui ljudske slabosti. ena se vratila, nosei u ruci otvorenu bocu piva. Podigla ju je, nazdravljajui, a gospodin D. L. B. Matekoni joj je nevoljko uzvratio, mada je odgovor Mme Makuci bio ubedljiviji. Dakle, Mma", vedro je rekla Mma Makuci, lepo je ovo vae mestace. Ba je lepo!" ena se nasmejala. Ne, Mma. Nije moje. Ja samo radim ovde. Druga ena vodi ovo mesto." Mma Makuci je naas razmislila. Pa dabome: takva ena, koja vozi veliki mercedes, ne bi odlazila u ilegalni bar kao obina muterija - ona je bila gazdarica glavom. O da", rekla je Mma Makuci. Poznajem je. Ona vozi onaj veliki mercedes, a odskora ima i mladog deka. Mislim da se on zove arli." To je ona", odvratila je ena. arli joj je deko. Ponekad doe ovde s njom. Ali ima ona i mua. Taj je u Johanesburgu. 'Tamo je vrlo ugledan. Poseduje nekoliko barova, koliko znam." Da", rekla je Mma Makuci. Dobro ga znam." Zastala je. ta mislite, da li on zna za Carlija?" ena je povukla gutljaj piva iz svoje boce, a potom nadlanicom obrisala usta. Ha! Ne bih rekla da zna za arlija. Da sam ja na arlijevom mestu, dobro bih se pripazila. Taj ovek svakih nekoliko meseci dolazi u Bocvanu da obie svoju enu i arliju bi bilo bolje da tog vikenda negde otputuje! Ha! Da sam ja na arlijevom mestu, otila bih pravo za Frensistaun ili Maun. to dalje, to bolje." Mma Makuci je dobacila znaajan pogled gospodinu D. L. B. Matekoniju, koji je pomno pratio razgovor. Zatim je ponovo pogledala enu i upitala je: Taj mukarac, taj njen mu, da li joj pomae u voenju ovog bara? Dolazi li nekad ovde?" Ponekad", odvratila je ena. Ponekad nam telefonira i ostavlja poruke za nju." Mma Makuci je duboko uzdahnula. Mma Ramocve joj je rekla da onda kad postavlja vano pitanje - pitanje koje bi moglo da bude presudno za tok istrage - mora da vodi rauna da zvui smireno, kao da joj odgovor na to pitanje i nije naroito vaan. Ovo je bio trenutak za takvo pitanje, ali Mma Makuci je ustanovila da joj srce gromoglasno bubnja u grudima i bila je sigurna da ova ena moe da ga uje. Znai, telefonira vam? Dakle, da nemate sluajno tu negde njegov telefonski broj, molim vas? Volela bih da mu kaem za jednog naeg prijatelja tamo u Johanesburgu koji eli da se vidi s njim u vezi s neim. Imala sam negde njegov broj, ali..." Imam ga", rekla je ena. Tamo je u kuhinji, na ceduljici. Mogu da vam ga donesem." Vrlo ste ljubazni", relda je Mma Makuci. Kad ve idete u kuhinju, uzmite sebi jo jedno pivo, Mma. Gospodin D. L. B. Matekoni asti."
etrnaesto poglavlje
SEA LI ME SE?
Mma Ramocve je nastojala da suzbije oscaj uasa koji ju je sve vie obuzimao, natkriljujui je poput crne senke. Pokuala je da izbaci Notea Mokotija iz misli; ako ga je Mma Potokvani videla, govorila je sebi, ne znai da e i ona. Ali nita od toga nije upalilo i zakljuila je da nije u stanju da prestane da razmilja o svom prvom muu i injenici da e on sasvim sigurno hteti da je vidi. Njen trenutni poriv bio je da ispria gospodinu D. L. B. Matekoniju sve to je ula od Mme Potokvani, ali potom je zakljuila da to jednostavno ne moe da uradi. Note Mokoti bio je deo njene prolosti - i to vrlo bolan deo - i nije mogla da nate- ra sebe da o tome razgovara s gospodinom D. L. B. Matekonijem. Rekla mu je, razume se, da je bila ve jednom udata i da je taj njen mu bio okrutan ovek. Ali to je bilo sve to je rekla, a on je oseao da ona o tome nije elela da razgovara i potovao je to. Takoe, nije o tome naroito mnogo priala ni s Mmom Makuci, mada su se jednom ili dvaput dotakle toga kad bi iskrsla tema o mukarcima, a pogotovo o muevima. Ali bez obzira na to koliko je elela da preda Notea tom toliko prieljkivanom zaboravu, u stvarnosti je on bio ovek od krvi i mesa koji se sad, evo, vratio u Gaboron i s kim e joj se, pre ili kasnije, ukrstiti put. To se dogodilo jednog prepodneva, svega dva dana nakon to je bila kod Mme Potokvani, dok su Mma Ramocve i Mma Makuci bile zaokupljene poslom u kancelariji Prve damske detektivske agencije. Gospodin D. L. B. Matekoni otiao je po rezervne delove kod dobavljaa s kojim je poslovao, a gospodin Polopeci je pomagao mlaem egrtu da popravi amortizere na mrtvakim kolima. Bilo je to jedno sasvim obino prepodne. Najavio ga je gospodin Polopeci. Pokucavi na vrata koja su iz servisa vodila u kancelariju agencije, obazrivo je promolio glavu unutra i rekao da neko trai da vidi Mmu Ramocve. Ko je to?" upitala je Mma Makuci. Bile su zauzete i nisu elele da ih iko ometa, ali detektivi moraju uvek da budu spremni da prime klijenta. Neki mukarac, odvratio je gospodin Polopeci, a Mma Ramocve je po tom odgovoru znala da je to Note. Koji mukarac?" upitala je Mma Makuci. Je li rekao kako se zove?" Gospodin Polopeci je odmahnuo glavom. Nije hteo", rekao je. Nosi naoari za sunce i jaknu od smee koe. Nije mi se dopao." Mma Ramocve je ustala sa stolice. Izai u da se vidim s njim", tiho je rekla. Mislim da znam ko bi to mogao da bude." Mma Makuci je upitno pogledala svoju poslodavku. Zar ne moete da ga pozovete da ude?" Videu se s njim napolju", rekla je Mma Ramocve. Mislim da je on doao zbog nekog privatnog posla sa mnom." Izala je iz kancelarije, izbegavajui pogled Mme Makuci. Napolju je sve bletalo - bio je to jedan od onih dana kad sunce pri, bacajui teke, kratke senke; jedan od onih dana kad ovek naprosto nema gde da se sakrije od sve jae vruine; jedan od onih dana kad vazduh izgleda teak i trom. Dok je prolazila kroz iroka vrata radionice, putajui gospodina Polopecija da se vrati svom poslu, videla je benzinsku pumpu i akacije i kola koja su prolazila drumom prema Tlokvengu, a onda, odmah levo od servisa, pod senkom akacije, Notea Mokotija, koji je gledao prema njoj, paleva zadenutih za opasa, stojei u pozi koje se tako dobro seala. Prela je onih nekoliko koraka koji su je delili od njega. Podigla je oi i videla da mu je lice punije, ali i dalje okrutno, i da ima mali oiljak sa strane na bradi. Videla je da je nabacio pivski stomai, gotovo sasvim sakriven konom jaknom koju je nosio uprkos vruini. I iznenada je pomislila kako je udno primeivati takve stvari na nekom koga se plai; kako bi bilo udno kad bi osuenik na smrt, u onim stranim trenucima neposredno pre egzekucije primetio da ovek koji e mu oduzeti ivot ima ekcem na vratu ili maljave nadlanice. Note", rekla je. To si ti." Miii oko usta su mu se opustili i osmehnuo se. Videla je njegove zube - tako je vano, govorio je, za trubaa, da ima dobre zube. A onda je zaula glas. Da, to sam ja. Pogodila si, Dragocena. To sam ja, posle svih ovih godina." Pogledala je u stakla tamnih naoara, ali u njima se video samo siuan odraz akacije i neba. Kako si, Note? Jesi li to doputovao iz Johaneburga?" Joca", kroz smeh je rekao. Egoli.*( Na jednom od Zulu nareja, ova re znai mesto gde ima mnogo zlata", a odnosi se na injenicu da je u toj regiji naeno 40 odsto svetskih zlatnih rezervi i da su mnogi mukarci iz tog plemena odlazili da rade u tamonjim rudnicima zlata. (Prim. prev.)) Joburg. Varo s mnogo imena." ekala je da jo neto kae. Nekoliko trenutaka je utao, a potom progovorio. Znam sve o tebi", rekao je. Znam da si postala poznata detektivka u ovim krajevima." Ponovo se nasmejao, kao da je hteo da pokae da mu je i sama pomisao na to smena. Dabome, isto je mislio i o svim ostalim enama: po njegovom miljenju, nijedna ena nije mogla da obavi posao onako dobro kao mukarac. Koliko si ena trubaa u ivotu videla? upitao ju je nekad davno, rugajui joj se. Tada je bila premlada da bi mu se suprotstavila, a sad, kad je mogla, kad je mogla da mu podnese pod nos injenice o svom uspehu, oseala je samo onaj isti iskonski strah, strah koji je vekovima terao ene da drhte pred takvim mukarcima. Posao mi dobro ide", rekla je. Pogledao je preko njenog ramena, prema servisu, a potom podigao pogled, prema tabli s imenom njene firme, tabli koju je ponosno istakla nad ulazom u svoju prvu kancelariju pod Brdom Kgale, koju su poneli sa sobom kad su se preselili. A tvoj otac?" neoekivano je upitao, okrenuvi pogled prema njoj. Kako je matori? I dalje stalno pria o govedima?" Osetila je kako joj se srce stee, a potom i nalet emocija koji je pretio da joj zaustavi dah. Dakle?" rekao je. ta je s njim?" Pribrala se. Moj otac se upokojio", rekla je. Pre mnogo godina. Upokojio se." Note je slegao ramenima, Ljudi stalno umiru. Moda si primetila." Na trenutak Mina Ramocvc nije mogla da razmilja ni o emu, a onda je pomislila na svog oca, svog pokojnog tatu Obeda Ramocvea, koji ovom oveku nije nikad uputio nijednu neljubaznu ili omalovaavajui i re, iako je dobro znao kakav je; o Obedu Ramocveu koji je bio olienje svega dobrog u Bocvani i celom svetu, koga je jo uvek volela i na koga je seanje bilo tako svee kao da ga je koliko jue videla ivog. Okrenula se i napravila nekoliko nesigurnih koraka natrag prema servisu. Kuda e?" doviknuo joj je Note, otrim glasom. Kuda si krenula, debela?" Stala je, i dalje izbegavajui da ga pogleda. ula je kako joj se pribliava i znala je da je stao iza nje, po jetkom vonju koji je osetila u nozdrvama. Nagnuo se prema njoj, pribliivi usta njenom uhu. Sluaj", rekao je. Udala si se za tog tipa, je l' tako? A ta je sa mnom? Zar nisam jo uvek tvoj mu?" Spustila je pogled prema zemlji i prema svojim nonim prstima koji su virili iz sandala koje je nosila. A sad", nastavio je Note, sad me sluaj. Nisam se vratio zbog tebe - ne sekiraj se. Nisi mi se nikad dopadala, zna? Zeleo sam enu koja moe da rodi dete, zdravo dete. Je l' zna? A ne dete koje nije moglo da pozivi. Prema tome, nisam se vratio zbog tebe. Zato me samo sluaj. Planiram da odrim koncert ovde - veliki koncert u baru 'Stotina'. Ali treba mi mala finansijska injekcija, zna? Deset hiljada pula. Za dva ili tri dana doi u kod tebe da ih uzmem. Tako e imati vremena da sakupi pare. Razume?" Stajala je sasvim nepomino i on se naglo odmakao od nje. Dovienja", rekao je. Doi u po taj zajam. A ako ne plati, mogue je da u rei nekom - ne znam kome, moda policiji - da si se udala za oveka pre no to si se otarasila prvog mua. To je bilo vrlo nesmotreno, Mma. Vrlo nesmotreno!" Vratila se u kancelariju, gde je Mma Makuci sedela za svojim stolom zaokupljena adresiranjcm koverata. Potraga za zambijskim finansijskim prestupnikom jo nije urodila plodom. Primaoci veine pisama koje su poslale pravili su se da ih nisu ni primili, mada je jedno, poslato lekaru Zambijcu za koga se verovalo da poznaje ama ba svakog u lokalnoj zambijskoj zajednici, iniciralo neprijateljski odgovor. Vi ljudi uvek govorite kako su Zambijci nepoteni i kako svaki nestali novac valja odmah potraiti u depu nekog Zambijca. To je kleveta i mi smo siti takvih stereotipa. Pogotovo zato to svako iv zna da bi trebalo da potraite u depovima Nigerijaca..." Mma Ramocve uputila se pravo prema svom stolu i sela. Posegla je za listom papira, presavila ga i uzela svoje nalivpero. Zatim je spustila nalivpero i otvorila fioku, ne znajui zato to radi, ali ispunjena uasom i strahom. Uzimanje nalivpera, otvaranje fioke, podizanje telefonske slualice - sve su to bile radnje koje bi mogao da izvede neko ojaen, ko ne zna ta da radi, ali ko se nada da bi ti pokreti mogli da poraze strah, to se, naravno, nikad nije deavalo. Mma Makuci ju je posmatrala i znala je da je nepoznati posetilac, ko god bio, uznemirio i uplaio njenu poslodavku. Videli ste se s tom osobom?" blago je upitala. Je li to bio neko koga poznajete?" Mma Ramocve je podigla pogled prema njoj i Mma Makuci je videla bol u njenim oima. Bio je neko koga poznajem", tiho je odvratila. Neko koga vrlo dobro poznajem." Mma Makuci je zinula da upita neto, ali predomislila se kad je Mma Ramocve podigla ruku. Ne elim da govorim o tome, Mma", rekla je. Molim vas, nemojte nita da me pitate. Molim vas." Neu", odvratila je Mma Makuci. Neu vas nita pitati." Mma Ramocve je pogledala na svoj sat i promrmljala neto o tome kako kasni na sastanak. I opet je Mma Makuci htela da upita na kakav sastanak, budui da nije bilo pomena ni o kakvom sastanku, ali tada je malo bolje razmislila i samo je utke gledala dok je Mma Ramocve skupljala svoje stvari i izala iz kancelarije. Saekala je nekoliko minuta, dok nije zaula motor malog belog kombija, a potom ustala i pogledala kroz prozor, ugledavi kako Mma Ramocve izlazi na drum prema Tlokvengu i nestaje u pravcu grada. Izaavi iz kancelarije, Mma Makuci je zatekla gospodina Polopecija kako radi sa egrtom. Moram neto da vas pitam, Rra", rekla je. Onaj ovek koji je doao kod Mme Ramocve - ko je to bio?" Gospodin Polopeci se uspravio i protegao. Bilo je teko raditi na kolima, u tako skuenom prostoru, mada je polako poinjao da se navikava. Zabavljala ga je pomisao da je nastojao da stekne obrazovanje koje e mu omoguiti da ne mora da se bavi fizikim poslovima, a evo, uivao je otkrivajui novu spretnost svojih ruku. Razume se, rekli su mu da je posao samo privremen, ali poeo je da se privikava na automehaniarski posao i moda e ak zamoliti da ga prime za pravog egrta. to da ne? Bocvani su potrebni automehaniari - to svako zna - i nije bilo razloga da se i neko malo stariji ne prihvati uenja tog zanata. Gospodin Polopeci se poeao po glavi. Nisam ga nikad video", rekao je. Mocvanac je, sudei po govoru. Ali ima u njemu neega zbog ega deluje kao stranac. Znate kako je kad su ljudi dugo odsutni. Poprime drugaije dranje." Johanesburg?" upitala je Mma Makuci. Gospodin Polopeci je potvrdno klimnuo. Ponekad je teko pretoiti taj oseaj u rei, ali ljudi koji su poticali iz Johanesburga ili su dugo iveli tamo imali su dranje koje se nepogreivo primeivalo. Drugaije su hodali, drugaije su stajali, sasvim drugaije u odnosu na to kako su hodali i stajali ljudi u Bocvani. Johanesburg je grad razmetljivosti, a to je neto to Bocvanci sebi ne bi nikad dozvolili. U poslednje vreme je bilo onih koji su se razmetali, naroito onih koji su imali novca, ali to zaista nije bio bocvanski obiaj. ,,I ta mislite, ta je raj ovek hteo od Mme Ramocve?" upitala je Mma Makuci. Da li joj je doneo neke loe vesti, ta mislite? Da joj nije moda rekao da se neko upokojio?" Gospodin Polopeci je odmahnuo glavom. Imam odlian sluh, Mma", rekao je. Mogu da ujem da nailaze kola dok su jo vrlo, vrlo daleko. Mogu da ujem ivotinju u ipraju pre no to je vidim. Ja sam vam kao oni ljudi tamo u ipraju, koji mogu sve da vam kau samo oslukujui vetar. Zato vam mogu mirne due rei da joj nije doneo vest da se neko upokojio." Mma Makuci je bila iznenaena ovim neoekivanim razotkrivanjem gospodina Polopecija. Delovao je kao tih i miran ovek, a evo ga, upravo joj je priznao da poseduje talente jednog bumana. Neko takav dobro bi doao detektivskoj agenciji. Pri- slukivanje tuih telefona nije dozvoljeno, ali nije vam ni potrebno ako imate nekog kao to je gospodin Polopeci. Mogli biste da ga postavite na drugu stranu ulice, s uima nauljenim u pravom smeru, i mogao bi da izvetava o onome to se dogaa iza zatvorenih vrata. Bilo bi to jedno od onih niskotehnolokih reenja o kojima ljudi katkad priaju. Mora biti da je dobro kad imate takav sluh", rekla je Mma Makuci. Moraemo jednom da popriamo o tome. Ali, u meuvremenu, moda biste mogli da mi kaete ta je onaj ovek rekao Mmi Ramocve." Gospodin Polopeci je pogledao Mmu Makuci pravo u oi. U normalnim okolnostima, ne bih nikom rekao ta je govorila Mma Ramocve", izjavio je. Ali ovo je drugaije. Svakako sam nameravao da vam kaem - ali kasnije." Dakle?" relda je Mma Makuci. Gospodin Polopeci je spustio glas. egrt je stajao pored kola na kojima su zajedno radili i napregnuto ih posmatrao. Traio joj je novac", apnuo je. Traio joj je deset hiljada pula. Da, deset hiljada!" I?" I rekao joj je da e, ne bude li platila, otii u policiju i rei im da je jo uvek udata za njega i da zato nije smela da se uda za gospodina D. L. B. Matckonija." Uutao je, posmatrajui dejstvo svojih rei. Mma Makuci nekoliko asaka nije govorila nita. Zatim je pruila ruku i stavila prst preko njegovih usana. O ovome ne smete nikom nita da kaete", rekla je. To morate da mi obeate." Sveano je klimnuo glavom. Razume se da neu." Mma Makuci se okrenula i otila natrag u kancelariju, oseajui nekakvu hladnou oko srca. Vi ste moja mati i moja sestra, pomislila je. Dali ste mi posao. Pomogli ste mi. Drali ste me za ruku i plakali sa mnom kad se upokojio moj brat. Vi ste doprineli da osetim da je mogue da neko iz Bobononga uspe u ivotu i dri glavu visoko u bilo ijem drutvu. A sad taj ovek preti da e vas osramotiti. Ne smem to da dozvolim. Ne smem. Stala je. Gospodin Polopeci ju je dotad utke posmatrao, ali tog trenutka joj je doviknuo: Mma! Ne sekirajte se. Uradiu neto da zaustavim tog oveka. Mma Ramocve je ena koja mi je dala posao. Ona me je oborila - ali me je odmah potom podigla. Ja u da se obraunam s tim ovekom." Mma Makuci se okrenula i pogledala gospodina Polopecija. To to je rekao bilo je vrlo ljubazno i bila je dirnuta njegovom lojalnou. Ali ta je takav ovek mogao da uini? Ne mnogo, pribojavala se.
Petnaesto poglavlje
MMA RAMOCVE I GOSPODIN D. L B. MATEKONI VEERAJU U SVOJOJ KUI U ZEBRINOJ ULICI
Gospodin D. L. B. Matekoni je te veeri kasnio kui na veeru. Inae se vraao oko est, skoro sat kasnije od Mme Ramocve. Ona je iz kancelarije odlazila oko pet, mada je ponekad umela da se vrati jo ranije. Ako se u agenciji ne bi dogaalo nita naroito, pogledala bi Mmu Makuci i upitala je ima li razloga za zadravanje u kancelariji. Ponekad ak nije morala nita da kae, ve bi joj samo uputila pogled koji je govorio: Dosta mi je; vruina je i bilo bi mi mnogo prijatnije kod kue." A Mma Makuci bi na to uzvratila pogledom koji je govorio: Imate pravo, Mma Ramocve, kao i obino." Posle tog nemutog dijaloga, Mma Ramocve bi uzela svoju torbicu i zabravila prozor koji je gledao na boni zid servisa. Zatim bi prebacila Mmu Makuci u grad ili do njene kue u Produetku Dva, da bi se potom odvezla kui u Zebrinu ulicu. Prednost ranijeg dolaska kui bila je u tome to je saekivala decu na povrauai iz kole. Motoleli je uvek stizala malo kasnije od Pusoa, poto su njena invalidska kolica morala da se guraju celim putem od kole. Devojice iz njenog razreda napravile su raspored obavljanja te dunosti i svake nedelje su se smenjivale u odvoenju svoje drugarice kui. U poetku su i deaci bili ukljueni u to i nadmetali su se za tu ast, ali je, sve u svemu, zakljueno da ne zadovoljavaju. Nekoliko deaka - istini za volju, veina njih - nije moglo da odoli iskuenju da gura invalidska kolica suvie brzo, tako da je jednom prilikom dolo do nezgode, kad je jedan od njih izgubio kontrolu nad kolicima i Motoleli je skrenula u jarak i ispala iz kolica. Nije se povredila, ali se deak uplaio i pobegao i u pomo je morao da joj pritekne prolaznik, kuvar u jednoj od velikih kua u Njerereovoj ulici, koji joj je pomogao da se vrati u kolica i potom je razumnom brzinom odgurao do kue. Taj deak je vrlo glup", rekao je kuvar. Obino je vrlo fin", odvratila je Motoleli. Ali uplaio se. Moda je mislio da sam poginula ili tako neto." Nije trebalo da pobegne", rekao je kuvar. To se zove beanje s mesta nesree i vrlo je runo." Puso je bio premali da bi mogao da dovodi sestru kui. Mogao je da gura stolicu, ali imao je sklonost da bude nepouzdan. Nije se moglo raunati na to da e na vreme doi u Motolelinu uionicu i bilo je sasvim mogue da e na pola puta da zaboravi kuda je poao i otri za nekim guterom ili neim drugim to mu privue panju. Bio je sanjar, ak pomalo udljiv, i ponekad je bilo prilino teko naslutiti ta mu se mota po glavi. On razmilja drugaije", primetila je Mma Ramocve, obzirno ne pominjui da je oigledan razlog za to - po njenom miljenju i, bez sumnje, po miljenju veine - bio u injenici da je Pusovim venama u dobroj meri tekla krv bumana. Ljudi su bili udni kada je to u putanju. Neki su bili neljubazni prema takvim ljudima, ali po miljenju Mme Ramocve, nije trebalo da bude tako. Trebalo bi da u svojim srcima imamo mesta za sve ljude ove zemlje, govorila je, jer su i ti ljudi naa braa i sestre. Ovo je njihov dom koliko i na. Njoj je to izgledalo sasvim jasno i nije imala strpljenja za one koji su podigli obrvu kad su ona i gospodin D. L. B. Matekoni uzeli ovu decu iz sirotita. Bilo je domainstava u kojima tako neto ne bi moglo da se desi, zbog toga to deca nisu bila istokrvne Cvane, ali u kui u Zebrinoj ulici to nije bio sluaj. Ipak, Mma Ramocve je morala da prizna da je bilo odreenih aspekata Pusovog ponaanja u koje su ljudi mogli da upru prstom i kau: Eto ti, vidi! To je zato to mu je Kalahari stalno u glavi i ezne da bude napolju u ipraju. Njegovo srce je jednostavno takvo." Pa dobro, pomiljala je Mma Ramocve, moda je i tako; moda se negde duboko u tom udnom dekiu komeaju neke iskonske enje koje je nasledio od tog naroda. Ali ak i ako je tako, kakve to veze ima? Najvanije je da je srean, a na svoj nain, to je i bio. Od njega nee nikad biti auto- mehaniar i nee nikad preuzeti posao gospodina D. L. B. Matekonija, ali zar je to zaista tako vano? Njegova sestra je, na opte iznenaenje, pokazivala veliko interesovanje za mehaniku i objavila je svoju nameru da izui automehaniarski zanat. To je njemu ostavljalo prostora da ui neto drugo, mada je ovog asa bilo teko zamisliti ta bi to moglo da bude. Voleo je da juri gutere i sedi pod drveem i posmatra ptice. Voleo je i da pravi male gomile kamenja kojih je bilo po celom dvoritu - i o koje je Rouz, kuna pomonica Mme Ramocve, katkad zapinjala prstima kad bi izala da prostre ve. ta je takav deak mogao da oekuje da e raditi kad poraste? Kakve su nagovetaje ta interesovanja davala o pravcu kojim e jednog dana krenuti njegov ivot? Ima poslova u Ministarstvu za divlja", istakao je gospodin D. L. B. Matekoni. Njima su potrebni ljudi koji umeju da prate tragove ivotinja. Moda e biti srean tamo u divljini, pratei trag irafe ili ta god ve tamo rade. Za neke ljude, to je posao bez premca." Te veeri, posle onog uasnog susreta s Noteom Mokotijem, deca su primetila da s Mmom Ramocve neto nije u redu. Puso joj je postavio pitanje na koje je poela da odgovara i potom se uutala na pola reenice, kao da su joj misli odlutale na neko drugo mesto. Ponovio je pitanje, ali ovog puta nije rekla nita, tako da je deko zbunjeno otiao. Zatekavi je u kuhinji kako bezizrazno zuri kroz prozor, Motoleli se ponudila da joj pomogne oko pripremanja veere i dobila slian, prilino rasejan odgovor. ekala je da Mma Ramocve kae jo neto, a kad se to nije desilo, upitala ju je da li se moda neto dogodilo. Razmiljam o neemu", odvratila je Mma Ramocve. Oprosti ako te nisam paljivo sluala. Razmiljam o neemu to se danas dogodilo." Je li to bilo neto loe?" upitala je Motoleli. Jeste", odvratila je Mma Ramocve. Ali sad ne mogu da govorim o tome. Izvini. Tuna sam i ne elim da razgovaram." Deca su je ostavila samu. Ponekad se odrasli udno ponaaju - to sva deca znaju - i najbolje to u takvim okolnostima mogu da uine jeste da ili ostave na miru. Po glavi su im se motale razne stvari; stvari u kojima deca ne bi nikad mogla uestvovati; taktino dete je to dobro shvatalo. Ali kad je gospodin D. L. B. Matekoni te veeri doao kui, takoe izgledajui obuzet mislima i dalek, znali su da neto vrlo ozbiljno nije u redu, Neto se gadno deava u servisu", apatom je relda Motoleli svom bratu. Jako su nesreni." Deak ju je sa zebnjom pogledao. Hoemo li morati da se vratimo u sirotite?" upitao je. Nadam se da neemo", odvratila je. Srena sam ovde u Zebrinoj ulici. Moda e uspeti da ree problem." Pokuala je da zvui samopouzdano, ali joj je to teko padalo i jo je vie klonula duhom kad su seli da veeraju, a Mma Ramocve zaboravila da se pomoli i ostala je utljiva gotovo tokom celog obeda. Docnije, odvezavi se u bratovljevu sobu i zatekavi ga kako neutean lei na krevetu, rekla mu je da se, ta god se desilo, ne boji da e ostati sam. ak i ako se vratimo kod Mme Potokvani", rekla je, ona e se postarati da ostanemo zajedno. Uvek se starala." Puso ju je nesreno posmatrao. Ne elim da idem odavde. Tako sam srean u ovoj kui. Ovo je najbolja hrana koju sam u ivotu jeo." A oni su najbolji ljudi koje smo ikad upoznali", relda je njegova sestra. Nema u celoj Bocvani nikog, ba nikog, ko je tako dobar i drag kao Mma Ramocve i gospodin D. L. B. Matekoni. Nikog." Deak je potvrivao, ustro klimajui glavom. Znam", rekao je. Hoe li dolaziti u sirotite da nas obiu?" Dabome da hoe - ako budemo uopte morali da se vraamo tamo", hrabrila ga je. Ali to nije spreilo suze koje je poeo da lije, suze zbog svega to mu se ikad dogodilo, zbog gubitka majke koju nije zapamtio, zbog pomisli da na celom ovom veli- kom i zastraujuem svetu nema nikog, sem njegove sestre, kome moe da se okrene, ko mu moda nee biti oduzet. Kada su se deca povukla u svoje sobe, na poinak, Mma Ramocve spremila je sebi olju biljnog aja i izala na verandu. Mislila je da je gospodin D. L. B. Matckoni u dnevnoj sobi, jer je ula zvuk radija odande i pretpostavila je da sedi u svojoj omiljenoj fotelji, razmiljajui o tom mehaniarskom problemu zbog kog se veeras tako uutao. Zamiljala je da je posred i kakav mehaniarski problem, jer je izgledalo da jedino neto tako moe da uznemiri gospodina D. L. B. Matekonija; a takvi problemi su se neizbeno reavali sami od sebe. Veeras si tako utljiv", primetila je. Podigao je pogled prema njoj. Kao i ti", odvratio je. Da", rekla je. Oboje smo utljivi." Sela je pored njega, stavljajui olju na koleno. Za to vreme, okrznula je pogledom gospodina D. L. B. Matekonija; palo joj je na pamet da ga moda obuzima depresija - to je bila vrlo uznemirujua pomisao - ali ju je brzo odbacila. Ponaao se sasvim drugaije dok je patio od depresije, nekako ravnoduno, neodreeno. Sad je, naprotiv, oigledno razmiljao o neemu vrlo odreenom. Pogledala je u batu, u no. Bilo je toplo i mesec je bio gotovo pun, bacajui senke na akacije, mopipi drvee, bezimeno bunje. Mma Ramocve je volela da seta uvee po svojoj bati, nastojei da hoda polako i vrstim korakom; oni koji su se nou unjali naokolo rizikovali su da stanu na zmiju, ako nisu pazili, jer se zmije sklanjaju s puta samo ako osete vibriranje tla. Lagana osoba - osoba netradicionalne grae, na primer - bila je, iz tog razloga, u veoj opasnosti od ujeda zmije. Bio je to jo jedan argument, razume se, u korist ouvanja tradicionalne grae -zbog zmija, i zbog bezbednosti. Mma Ramocve bila je vrlo svesna tekoa s kojima su se sada suoavali tradicionalno graeni ljudi, a pogotovo tradicionalno graene ene. Bilo je u Bocvani vremena kada niko nije obraao panju na mrave ljude - zaista, mrave ponekad naprosto niste mogli videti, budui da ste lako mogli da proete pored njih. Ako bi mrava osoba stajala u pozadini drvea akacije i trave, zar nije postojala opasnost da se stopi s tom pozadinom ili da drugi od nje pomisle da je motka ili ak senka? Takva opasnost nije nikad pretila tradicionalno graenim osobama; takve osobe stajale su u pejzau s istom istaknutou i autoritetom kao baobabovo drvo. Mma Ramocve nije gajila ni najmanju sumnju u pogledu toga da bi Bocvana trebalo da se vrati vrednostima koje su je sauvale i uinile daleko najboljom zemljom u Africi. Te vrednosti bile su brojne, a obuhvatale su, izmeu ostalog, potovanje prema starima - bakama koje su tako mnogo znale i preturile mnoge tekoe preko glave - i potovanje prema onima koji su bili tradicionalno graeni. U redu, lepo je kad ste moderno drutvo i tako to, ali dolazak prosperiteta i rast gradova bio je aa otrova iz koje je ovek trebalo da pijucka krajnje obazrivo. Moete vi da posedujete sve blagodati savremenog sveta, ali ta vam to vredi ako one unitavaju sve ono to vas je uinilo snanim i hrabrim i ponosnim na sebe i svoju zemlju? Mma Ramocve bila je uasnuta kad je proitala o ljudima koje su u novinama nazivali potroaima. To je bila grozna, grozna re, koja je zvuala isuvie kao koroma, zain za koji ona ba nije marila. Ljudi nisu samo alavi potroai, koji grabe sve na ta naiu, a nisu ni koromai; oni su Bacvana, oni su narodi Ali koliko god ove stvari bile ozbiljne, um Mme Ramocve nije se bavio njima; razmiljala je, umesto toga, o susretu s Noteom i pretnji koju je izrekao. Rekao je da e za nekoliko dana doi po novac i vie ju je uznemiravala injenica da e opet doi, nego svrha tog njegovog dolaska. Mogla je da izdvoji tu sumu - taman - ali se grozila pomisli da bi Note mogao da doe u njenu kuu. To joj je izgledalo kao skrnavljenje; kua u Zebrinoj ulici bila je dom pun sunca i sree i nije elela da ona bude na bilo koji nain povezana s njim. tavie, ve je donela odluku, i sad je razmiljala kako da je sprovede u delo. Tog popodneva ispisala je ek i odnee mu ga - to pre, to bolje. Gospodin D. L. B. Matekoni je otpio gutljaj svog aja. Vidim da si vrlo zabrinuta zbog neega", tiho je rekao. Hoe li mi rei ta je to?" Mma Ramocve nije odgovarala. Kako je mogla da mu kae za ono to je Note rekao? Kako je mogla da mu kae da u stvari nisu venani; da je ceremonija koju je obavio veleasni Trevor Mvamba bila zakonski nitavna i da je, tavie, predstavljala kriminalnu radnju s njene strane? Ako je bilo rei za to, onda su to bile reci koje ona nije mogla da natera sebe da izgovori. Tu tako teku tiinu koja se ispreila izmeu njih prekinuo je gospodin D. L. B. Matekoni. Taj ovek je doao kod vas, zar ne?" Mma Ramocve je stegla svoju olju. Sigurno mu je rekla Mma Makuci, ili moda gospodin Polopeci. To ne bi trebalo da je iznenauje; u tako malom poslu, malo je tajni moglo da se sauva. Jeste", uzdahnula je. Doao je i zatraio da mu dam novac. Dau mu - samo da bih ga se resila." Gospodin D. L. B. Matekoni je klimnuo glavom. esto je tako s takvim ljudima", rekao je. Vraaju se. Ali mora da bude paljiva. Ako mu da novac, moda e stalno traiti jo." Mma Ramocve je znala da je to tano. Rei e Noteu da je to sve to ima i ako ponovo doe kod nje, odbie ga. Ili moda nee? ta ako joj ponovo zapreti policijom? Svakako bi uradila bilo ta pre nego da se suoi sa sramotom koju bi joj to donelo? Dau mu taj novac i rei u mu da se ne vraa", rekla je. Ne elim vie da ga vidim." ,,U redu", odvratio je. Ali uvaj se." Pogledala ga je. Kratko su porazgovarali, a ona mu je uskratila stvarnu istinu, ali se ak i pored toga oseala bolje poto mu je saoptila svoju brigu. Sad je mogla da se raspita ta ga mui. A ta je s tobom?" rekla je. Gospodin D. L. B. Matekoni je zastenjao. Teko meni", rekao je. U gadnom sam sosu. Otkrio sam neto u vezi sa svojom kuom." Mma Ramocve se namrtila. Znala je da s podstanarima uvek postoji rizik. S nepotovanjem se odnose prema nametaju; progorevaju cigaretama podove i ivice stolova. ula je ak o seoskoj kui nedaleko od grada koja je bila iznajmljena krijumarima pitona. Nekoliko pitona je pobeglo i nastanilo se pod krovom kue, ostavi tamo i kada su podstanari iseljeni. Jedan od njih je umalo uspeo da se dokopa bebe vlasnika kue, posle njihovog povratka. Otac je uao u spavau sobu i zatekao pitona kako lei na bebi, razjapivi eljust oko detinjih noica. Spasio je dete, ali su oboje bili gadno izujedani pitonovim igliastim zubima. Gospodin D. L. B. Matekoni, dabome, verovatno nije imao pitone u kui, ali je posredi oigledno bilo neto vrlo loe. Posmatrala ga je s iekivanjem. Tamo dre ilegalni bar", najzad je izgovorio. Nisam znao za to. Ne bih nikad dozvolio da od moje kue naprave ilegalni bar. Ali tako stvari stoje." Mma Ramocve se glasno nasmejala. Tvoja kua? Ilegalni bar?" Gospodin D. L. B. Matekoni ju je pomalo prekorno pogledao. Meni to nije smeno", rekao je. Brzo se korigovala. Naravno da nije." Ton joj je postao zabrinut. Morae da uini neto povodom toga." Zastala je. Siroti gospodin D. L. B. Matekoni: bio je previe blag i dobar. Nikad ne bi uspeo da izae na kraj s gazdaricom bara. Morae lino da se pobrine za to; ona se nije ni najmanje pribojavala gazdarica ilegalnih barova. Hoe li da ja to sredim?" upitala je. Mogu da se otarasim tih ljudi. To je jedna od onih stvari koju detektivska agencija moe prilino lako da obavi." Zahvalnost gospodina D. L. B. Matekonija bila je gotovo opipljiva. To je ba lepo od tebe", rekao je. Znam da je to moj problem, ali nisam dobar u tim stvarima. Volim da se bavim kolima, ali s ljudima sam..." Ti si odlian automehaniar", rekla je Mma Ramocve, potapavi ga po ruci. To je sasvim dovoljno za jednog oveka." A ti si odlina detektivka", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. to je, razume se, bilo tano i verovao je u svaku re tog komplimenta, ali to ipak nije bilo sasvim odgovarajue. Znao je da Mma Ramocve nije samo odlina detektivka, nego i odlina kuvarica, i divna supruga, i divna pomajka deci. Nije bilo niega to Mma Ramocve nije umela da radi - barem je on tako mislio. Kad bi joj dali priliku, bila bi odlian predsednik Bocvane. Mma Ramocve je iskapila ostatak svog aja i ustala. Pogledala je na sat. Bilo je tek osam sati. Otii e i potraiti Notea, dae mu ek i ostaviti celu tu rabotu za sobom jo pre odlaska na spavanje. Razgovor s gospodinom D. L. B. Matekonijem ispunio ju je novom reenou. Nije imalo svrhe da eka. Imala je prilino jasnu predstavu o tome gde je Note mogao da odsedne - njegova porodica ivela je u malom selu, nekih desetak milja juno odatle. Trebae joj najvie pola sata da stigne tamo, isplati ga i zauvek izbaci iz svog ivota. Tada e moi da se vrati u Zebrinu ulicu i mirne due ode na poinak. On nee doi u njenu kuu.
esnaesto poglavlje
MALI BELI KOMBI
Mma Ramocve nije volela da vozi nou. Nije bila plaljiv voza, ali znala je da na drumovima nou postoji opasnost od koje oveka ne moe da zatiti nikakva panja - lutajua goveda. Goveda su nou volela da stoje pored druma i umela su naglo da iskorae i tako se nau na putu nailazeim kolima, kao da su elela da otkriju ta se krije iza farova. Moda su mislila da su farovi baklje, poput onih u rukama njihovih vlasnika, pa su kretala pre- ma njima verujuci da im stie hrana; ili su moda traila toplotu i verovala su da su farovi sunce. Moda nisu mislila nita posebno, to je uvek mogue kad je o govedima re, a i o nekim ljudima, to se toga tie. Prijateljica Mme Ramocve Barbara Mokeci bila je jedna od mnogih za koje je Mma Ramocve znala da su nou naleteli na govedo. Vozila je kasno uvee iz Frensistauna i severno od Mahalapije udarila je u jednu kravu. Zlosrena ivotinja bila je crna i prema tome potpuno nevidljiva u noi, a kola su je, udarivi je, odbacila uvis i ona je pala pravo na vetrobransko staklo, proletevi kroz njega. Jedan rog je ogrebao rame Mme Mokeci, a da je samo malo drugaije sedela, dobila bi ubod koji bi je stajao ivota. Mma Ramocve ju je obila u bolnici i videla bezbroj posekotina od smrskanog stakla na njenom licu i rukama. Bila je to opasnost koju je sobom nosila nona vonja, sasvim dovoljna da je uznemiri. Dabome, u gradu je bilo drugaije. Tu nije bilo lutajuih goveda, mada su katkad ona umela da dotumaraju do krajnje periferije Gaborona, gde su izazivala nezgode. Izaavi iz grada i zagledajui u pomrinu koja se prostirala pred njom, pokuavala je da ugleda mogue prepreke na drumu. Nije to bio bogzna kakav drum - pranjavi put izoran u crvenoj zemlji, koji su kie izlokale u male kanjone. Noteova porodica ivela je u selu na kraju tog puta, zajedno s jo dvadesetak porodica. Bilo je to mestace na oko pola puta izmeu grada i provincije. Mlad svet iz njega radio je u Gaboronu i peaio izjutra tim putem do glavnog druma, gde je hvatao minibus za grad. Ostali su iveli u gradu i dolazili su u selo vikendom, kad su na kratko ponovo postajali seljaci, uvajui stoku i orui malobrojne, oskudne njive. Mma Ramocve se nadala da e se setiti u kojoj su kui iveli Noteovi. Ovo je ve bilo kasno vee za stanovnike sela i postojali su sasvim realni izgledi da e kua ve biti u mraku i da e morati da se okrene i vrati. Takoe, bilo je mogue da Note nee biti tamo - da je odseo negde drugde u gradu. Dok je razmi- ljala o tim mogunostima, palo joj je na pamet da je itava zamisao o dolasku ovamo zapravo bila smena. Krenula je u potragu za ovekom koji je upropastio toliko godina njenog ivota, planirajui da mu da svoj teko zaraeni novac kako bi mogao da ostvari neki apsurdni plan - a sve to iz straha. Bila je jaka, snalaljiva ena, koja je poela od nule i stvorila uspean posao i koja je, u svom profesionaklom ivotu, mnogo puta dokazala da je kadra da se sasvim ravnopravno nosi s mukarcima. Ali ne i s ovim mukarcem. Ovaj je bio drugaiji; naterao ju je da se oseti nedovoljno dobrom, kao to je oduvek inio. Bio je to udan doivljaj - oseala se isto kao pre mnogo godina, kad je bila tako mlada, nesigurna i uplaena. Stigla je do prve u nizu kua, smee gromade osvedjene treperavim farovima malog belog kombija. Ako ju je pamenje dobro sluilo, Mokotijevi su bili tri kue nie; da, kua je stajala tamo, ista kao u njenom seanju - kreom prefarbana graevina sastavljena od etiri prostorije, sa upom naslonjenom na jedan od spoljnih zidova i starim ambarom na kraju prednjeg dvorita. U jednoj od soba gorelo je svetlo. Zaustavila je kombi. Jo uvek je mogla da se, ako eli, okrene, sedne u kombi i odveze kui. Mogla je i da pocepa ek koji je ispisala - gotovinski ek na deset hiljada pula koji je glasio na donosioca. Mogla je da se suprotstavi Noteu i kae mu da slobodno ode u policiju, posle ega bi otila i sve ispriala gospodinu D. L. B. Matekoniju, koji bi sasvim sigurno imao razumevanja. Bio je dobar ovek i znao je da ljudi umeju katkad da smetnu s uma neke vane stvari, na primer, da se razvedu pre no to sklope novi brak. Zatvorila je oi i duboko uzdahnula. Znala je ta bi trebalo da uradi, ali neto duboko u njoj, onaj deo nje koji je preostao od tih davnih godina, onaj deo koji naprosto nije smeo da se suprotstavi Noteu, koji ju je i privukao njemu onako kako svetlost privue nonog leptira - taj deo naterao ju je da ode do kapije, a potom i do ulaznih vrata iza nje. Nisu se odmah odazvali kad je pokucala, a kad su se vrata najzad otvorila, to je bilo uinjeno na takav nain da su se u sluaju potrebe mogla urno zalupiti. Ugledala je siluetu koju u prvom trenutku nije uspela da razazna, a onda je prepoznala svoju svekrvu i dah joj je stao. Bila je sad ostarela i pogurena, ali ipak ona, ena koju ve godinama nije videla i koja ju je, posle nekoliko asaka oklevanja, prepoznala. Nisu odmah progovorile. Bilo je toliko toga to je moglo da se kae, a Mma Ramocve bi se moda i rasplakala govorei, ali nije zato dola, niti je ova ena zasluila to od nje. Uvek je bila na Noteovoj strani, razume se, pravei se da ne vidi ono to se dogaalo, ali opet, koja bi majka bila kadra da prizna drugima, ili samoj sebi, da je njen roeni sin sposoban za takvu okrutnost? Proao je skoro ceo minut pre no to se stara ena pomerila u stranu i klimnula glavom. Uite, Mma", rekla je. Mma Ramocve je prela prag, odmah osetivi miris. Bio je to miris siromatva, ivota na rubu egzistencije; miris tedljivo korienog goriva za kuvanje, odee koja se nedovoljno esto pere - jer nema sapuna. Osvrnula se naokolo. Nalazile su se u prostoriji koja je sluila kao kuhinja i dnevna soba. Gola sijalica je slabano svetlela iznad stola na kojem su stajali poluprazna tegla dema, dva noa i presavijena kuhinjska krpa. Na stalai na drugom kraju prostorije bilo je naslagano nekoliko limenih tanjira i elinih lonaca. Na zidu iza stalae bila je pribodena fotografija, iseena iz nekog asopisa. Mnogo puta je bila u ovoj kui. Ali to je bilo davno i sad je oseala uobiajeno delovanje uspomena, kad se neko mesto priinjava manje nego pre, skuenije i otrcanije nego to je ranije izgledalo. Kao da ovek posmatra svet iz neke velike daljine, pa mu izgleda manji. Pokuala je da se priseti kad je tano poslednji put bila tu, ali prolo je mnogo godina, a bolne uspomene davno su predate zaboravu. Oprostite to dolazim u vau kuu ovako kasno uvee", rekla je Mma Ramocve. Govorila je s potovanjem, jer se obraala starici i pri tom - nije bilo bitno to je to majka Notea Mokotija - bila je stara mocvanska ena i to je bilo sasvim dovoljno. ena je pogledala U svoje ruke. Nije tu", odvratila je. Note nije tu." Mma Ramocve nije rekla nita. Na suprotnoj strani prostorije nalazila su se dvoja vrata, koja su vodila u ostatak kue, u spavae sobe. Oboja su bila zatvorena. MmaMokoti je primelila njen pogled. Ne", rekla je. U jednoj sobi je moj mu, a u drugoj podstanarka, jedna devojka koja radi u nekom ministarstvu. Ona plaa da bi stanovala kod nas. To je sve." Mmi Ramocve je bilo neprijatno to je Noteova majka osetila njenu sumnjiavost. Verujem vam, Mma", rekla je. Moete li mi rei gde mogu da ga naem?" Stara ena je neodreeno pokazala u pravcu grada, a potom spustila ruku. Negde u gradu. Odseo je negde u gradu?" Ne znate gde?" Mma Mokoti je uzdahnula. Ne znam. Doao je da nas obie i doi e ponovo. Ali ne znam kad." Promrmljala je jo neto to Mma Ramocve nije razumela, a potom podigla pogled prema svojoj posetiteljki i Mma Ramocve je videla zamagljene oi sa smeim duicama i ukasto-belim beonjaama. To nisu bile oi zlonamerne osobe, ve osobe koja je mnogo toga videla i dala sve od sebe ne bi li uinila neto od tekog ivota. To su bile oi koje je ovek mogao da vidi bilo gde i bilo kad, oi onih koji su imali teak ivot i koji su uspeli da sauvaju svoje ljudsko dostojanstvo uprkos patnji i nematini. Nije imala pojma zato je to rekla - sasvim sigurno nije planirala - ali ipak, Mma Ramocve je rekla: elim da znate, Mma", poela je, elim da znate da ne mislim nita loe o vama, a ni o Noteu. ta je bilo, bilo je. Vi niste bili krivi za to. A ima u vezi s vaim sinom i stvari na koje moete da budete ponosni. Da. Njegova muzika. To je veliki dar koji usreuje ljude. Moete da budete ponosni." Usledila je tiina. Mma Mokoti se ponovo zagledala u svoje ruke. Potom se okrenula i pogledala prema stalai s loncima. Znate, nisam elela da se oeni vama", tiho je rekla. Posvaala sam se s njim oko toga. Rekla sam mu da ste premladi i da niste spremni za ivot kakav je on vodio. A bila je tu i ona druga devojka s kojom se viao. Niste znali za to, zar ne? Bila je tu ta druga devojka, koja je rodila dete. Ve je bila s njim kad vas je upoznao. Ve je bio oenjen tom devojkom." Mma Ramocve stajala je nepomino, kao kip. Iz jedne od soba dopro je kaalj mukarca. Sumnjala je, svih tih godina, da se Note via s drugim enama, ali nije joj nikad palo na pamet da je zapravo oenjen. Da li to ita menja, pitala se? Kako bi sad trebalo da se oseam? Bila je to samo jo jedna u nizu njegovih lai, njegovih obmana, ali nita to bi trebalo da je iznenauje. Sve to joj je ikad rekao bilo je la, inilo se; taj ovek je bio sazdan od samih lai. Znate li ko je bila ta druga devojka?" upitala je. Postavila je ovo pitanje ne razmiljajui o njemu, ni o tome eli li zaista da zna odgovor. Ali oseala je da mora neto da kae. Mma Mokoti se okrenula prema njoj. Mislim da je ona sad pokojna", relda je. A dete nisam nikad videla. To je moje unue, a ja ga nikad nisam videla. Jako sam alosna zbog toga." Mma Ramocve je prila korak blie i neno prebacila ruku preko ramena stare ene. Rame je bilo tvrdo i koato. Ne smete se suvie alostiti, Mma", rekla je. Vredno ste radili. Stvorili ste ovaj dom za svog mua. Ne smete se alostiti zbog svega toga. Ostale stvari nisu toliko vane, zar ne?" Starica nije odmah odgovorila, a Mma Ramocve je i dalje drala svoju ruku na njenim ramenima. Oduvek je smatrala da je to udan oseaj oseati disanje druge osobe, to podseanje na to da svi udiemo isti vazduh i da smo tako krhki. Barem je u svetu bilo dovoljno vazduha za sve; ljudi se barem oko toga nisu krvili. A bogatim ljudima bi, zar ne, bilo teko da oduzmu siromanima sav vazduh, iako su tolike druge stvari mogli da im oduzmu? Crni ljudi, beli ljudi: isti vazduh. Stara ena je naglo podigla pogled. Va otac", rekla je. Seam ga se s venanja. Bio je dobar ovek, zar ne?" Mma Ramocve se osiuehnula. Bio je veoma dobar ovek. Sad je pokojni, kao to moda znate. Ali ja i dalje odlazim na njegov grob, tamo u Moudiju. I ne proe dan a da ga se ne setim." Stara ena je klimnula glavom. To je lepo." Mma Ramocve je blagim pokretom povukla ruku. Sad moram da idem", relda je. Moram da se vratim kui." Rekla je zbogom Mmi Mokoti, koja ju je ispratila do vrata, i izala je u no, uputivi se prema svom malom belom kombiju. Motor je upalio iz prve, kao to je uvek inio otkako ga je gospodin D. L. B. Matekoni redovno odravao, i ubrzo se ponovo truckala neravnim pranjavim putem, s neisporuenim ekom u svom depu. I ostae neisporuen, pomislila je, zbog razgovora koji je imala s Mmom Mokoti. Znai, Note je bio oenjen kad ga je upoznala. Dakle, ako je tako, pitanje koje logino sledi glasi: da li se razveo? Gotovo da je stigla do kraja pranjavog puta, kad se motor njenog malog belog kombija ugasio. Kraj je doao iznenada, kao to ume da doe onima koji pretrpe infarkt ili modani udar, bez najave, kad najmanje oekuju. Mma Ramocve svakako nije po- miljala na mogunost kvara na motoru; njene misli su, umesto toga, bile obuzete razgovorom koji je imala s Mmom Mokoti. Za nju je ovo bila bolna poseta, barem u poetku. Bilo je teko vratiti se u tu kuu, koja je bila poprite jednog od Noteovih na- pada na nju, jednom prilikom kad su bili sami u njoj i kad je bio pijan i kad se sa zlokobnom iznenadnou okomio na nju. Ali bilo joj je drago to je otila tamo i imala priliku da porazgovara s Noteovom majkom. ak i da joj nije otkrila onu informaciju o njenom sinu, razgovor im je obema samo koristio, razmiljala je. to se njegove majke tie, moda joj je malo lake sad kad zna da ona, Dragocena Ramocve, nije kivna na nju i da je oprostila njenom sinu. To je bila jedna stvar manje u ivotu za koji je podozrevala da mora biti bremenit brigama. to se ticalo nje same, to to je rekla kotalo ju je vrlo malo, a i sama se sad mnogo bolje oseala. A tu je bilo i ogromno olakanje izazvano saznanjem da po svoj prilici ipak nije poinila bigamiju. Note je jo uvek bio oenjen kad se oenio njome, tako da, zakonski gledano, njihov brak nije ni sklopljen. To je znailo da je njen brak s gospodinom D. L. B. Matekonijem savreno legalan. Upravo dok je razmiljala o tome, mali beli kombi je odjednom izgubio svu snagu. Uopte nije ila brzo kad se to dogodilo, jedva deset milja na sat po tom izrovanom putu, ali je kombi naprosto u trenutku stao, a ve nekoliko trenutaka kasnije motor je sasvim zamro. Prva pomisao Mme Ramocve bila je da je ostala bez goriva. Napunila je rezervoar pre samo dva dana, a kad je pogledala dole, mera je pokazivao da je jo dopola pun. Tako je ta mogu- nost bila iskljuena. Posredi nije bio ni kvar na akumulatoru, jer su farovi jo punom snagom osvetljavali put ispred nje. Imala je, stoga, oseaj da kvar mora biti u motoru. Snudena, iskljuila je paljenje i potom pokuala ponovo da ga pokrene. ula je zvuk startera, ali nita sem toga. Pokuala je ponovo, s istim rezultatom. Mma Ramocve je iskljuila farove i otvorila vrata na kombiju. Bilo je neto meseine, mada ne mnogo, i naas je samo stajala tu, pogleda uperenog u nebo, skruena pred njegovom neizmernou i tiinom ipraja oko nje. Mali beli kombi bio je aura sigurnosti u tami; sad je bila sama, obina afrika ena, pod tim prostranim nebom i s dugom etnjom koja joj je predstojala. Za nekih dvadesetak minuta, pomislila je, moi e da stigne do glavnog druma, a otud je imala oko deset milja do grada. Bude li morala, moi e toliko da peai, razume se, ali koliko e joj vremena trebati? Znala je da prosena osoba moe da peai brzinom od oko etiri milje na sat, pod uslovom da je teren ravan. Meutim, pribojavala se da sebe ne moe da svrsta meu prosene osobe; prosena brzina tradicionalno graenih gospoa bila je verovatno oko tri milje na sat. To je znailo vie od tri sata hoda, i to samo do ruba grada. Odatle e joj trebati pola sata - a po svoj prilici i znatno vie - do Zebrine ulice. Razume se, postojala je mogunost da e uspeti da zaustavi minibus, ako neki bude prolazio. Voza e verovatno iskoristiti njenu muku i naplatiti joj vonju mnogo skuplje nego inae, ali bila je spremna da plati koliko god treba, samo da se dokopa kue pre ponoi. Ili e moda moi da ubedi nekog od vozaa u prolazu da stane i poveze je iz istog milosra. Nekad su ljudi to radili i, zaista, Mma Ramocve je jo putala ljude da se voze pozadi u njenom kombiju kad bi se uputila gore u Moudi. Ali isto je sumnjala da e neko ovako kasno uvee stati da bi pokupio enu koja naizgled bez razloga stoji pored druma. Zakljuala je vrata malog belog kombija i taman je htela da pone da hoda, kad je zaula zvuk. U ipraju je bilo mnogo nonih zvukova - cvranje insekata, ukanje ivotinjica koje su traile skrovite u bunju. Ovaj zvuk, meutim, nije bio jedan od njih; bio je to zvuk kapljanja tenosti. Nepomino je stajala, naulivi ui. Nekoliko asaka nije ula nita, a onda se zvuk ponovio i bilo joj je jasno da dopire iz prostora ispod kombija. Za razliku od Mme Makuci i, da, ak i od Motoleli, Mma Ramocve nije imala dara za mehaniku. Ali teko da je mogue biti u braku s automehaniarom i ne pokupiti neke mrvice znanja o motorima, tako da je zasigurno znala da motor koji izgubi ulje mora da zariba. Kapljanje koje je ula izvesno je bilo od ulja koje je oticalo - i onda se setila. Vozei se puteljkom, gadno se protresla udarivi o jedan od velikih kamenova koji su trali iz zemlje. Nije tome poklonila mnogo panje, ali sad joj je bilo jasno ta je taj udarac izazvao. Kamen je verovatno otetio karter i ulje je naprosto iscurilo. U takvim sluajevima, od veliine pukotine zavisi koliko e dugo ulje da curi, ali kad najzad sasvim iscuri, motor jednostavno staje, ba kao to se veeras desilo s motorom njenog kombija. A Mma Ramocve je znala i da se motor, kad zariba, veoma oteti. Ona i Mma Makuci su mogle, u sluaju potrebe, da izdre dugo bez aja, ali s motorima je, avaj, stvar stajala sasvim drugaije. Teka srca, okrenula se i poela da koraa putem. Nalazila se blie glavnom drumu nego to je mislila i stigla je do raskra za manje od petnaest minuta. Drum prema Lobaceu bio je prometan i, nedugo potom, ugledala je kako se s vrha brega prema njoj sputa par farova. Pored nje je proiao kamion, podigavi svojim prolaskom vetar koji joj je oeao lice. Iao je u pogrenom pravcu, prema Lobaceu, ali sigurno e biti i vozila koja e ii u suprotnom pravcu. Poela je da hoda. Nije joj bilo teko da hoda drumom, asfaltom uglaanim od upotrebe. Drum je bio dobro odravan, s glatkom povrinom, i moglo se prilino brzo hodati njime. Ali jo se udno oseaia tako sama u noi, s pomrinom koja se pruala u nedogled s obe strane druma. Koliko se daleko, pitala se, nalazi najblie stvorenje koje bi moglo pozeleti da je pojede? Nije bilo lavova ovako blizu Gaborona, ali nekih etrdesetak milja na istok, stvari su ve drugaije stajale. A ta ako je neki lav odluio da krene da luta? etrdeset milja nije bilo nita za jednog lava, a posle tolike preene udaljenosti zasigurno bi ogladneo i bio vie nego raspoloen za tradicionalno graenu veeru... Razmiljanje o lavovima nije joj pomoglo, stoga je Mma Ramocve prela na neto drugo. Iz nekog razloga, poela je da razmilja o gospodinu Polopeciju i o tome kako se lepo uklopio tamo u servisu. Jo nije stigla da porazgovara o tome s gospodinom D. L. B. Matekonijem, ali nameravala je da mu predloi da svog novog nametenika prime za stalno i obue za posao. U servisu je bilo previe posla i gospodin D. L. B. Matekoni je radio toliko da je poinjala da se brine. egrti su mu stalno zadavali glavobolje i kad jednom izue zanat - ako ga ikad izue - trebalo bi da ih podstakne da potrae posao negde drugde. A to e ga ostaviti bez pomonika, sem ako gospodin Polopeci ne ostane u servisu. Postojao je, meutim, jo jedan razlog to je on bio tako podesan. Mma Makuci ga je ve koristila za neke sekretarske poslove i na sva usta je hvalila njegove sposobnosti. Mogli su ga prikljuiti agenciji u nekom neodreenom, neodreenom svojstvu. Da, on je svakako bio najbolji izbor i to to ga je onomad oborila s bicikla bila je stvarno srena okolnost. Kad ovek razmisli o tome, ivot je pun tih srenih sluajnosti. Da nije odvezla svoj mali beli kombi na popravku u Brze motore Tlokvenga - a lako je mogla da ode i u neki drugi servis - nikad ne bi upoznala gospodina D. L. B. Matekonija i ne bi se udala za njega. A da Mma Makuci nije traila posao upravo u vreme kad je ona pokrenula Prvu damsku detektivsku agenciju, ne bi je nikad upoznala i Mma Makuci ne bi nikad postala detektivska pomonica. To je bio splet srenih okolnosti i ona je nekoliko minuta razmiljala o tome ta bi bilo da je zaposlila jednu od onih beskorisnih sekretarica o kojima joj je priala Mma Makuci, jednu od onih devojaka koje su jedva napabirile pedeset procenata na zavrnim ispitima na Bocvanskom koledu za sekretarice. Bilo joj je teko i pri pomisli na tako neto. Ovaj pravac razmiljanja, iako se sastojao od pukih nagaanja, moda bi je drao vei deo puta, ali bee prekinut zvukom vozila koje joj se pribliavalo s lea i iznenadnom svetlou farova. Mma Ramocve je zastala tamo gde se tog asa nala i okrenula tako da voza moe da joj vidi lice. Kola su je brzo sustigla i Mma Ramocve je ustuknula kad su joj se svetla jako pribliila. Meutim, nije prestajala da mae rukom, onako kako to rade oni koji mole za prevoz. Kola su pro- jurila pored nje, ba kao to se i pribojavala da e uraditi. Meutim, poto su prola i ona se razoarano okrenula da nastavi hod, koiona svetla su zasijala crveno i kola su stala. Jedva verujui svojoj srenoj zvezdi, Mma Ramocve im je urno pritrala. Kroz prozor s vozaeve strane izvirio je mukarac, ije lice nije mogla da razazna u tami. Gde idete, Mma?" Do grada, Rra", odvratila je. Moj kombi je ostao u kvaru tamo pozadi niz drum." Moete da sednete pozadi. Mi idemo u tom pravcu." Sa zahvalnou je otvorila vrata i skliznula na zadnje sedite. Tada je videla da je u kolima jo jedna osoba, ena, koja se okrenula prema njoj i pozdravila je. Mma Ramocve je jedva mogla da joj razazna lice, koje je delovalo nekako neodreeno poznato, iako nije mogla da ga prepozna. Gadno je to, kad vas kola tako iznevere", rekla je ena. Bila bi to duga etnja do grada." Bogme bi bila", saglasila se Mma Ramocve. Nekad sam bila naviknuta na dugotrajna peaenja, pre mnogo godina, dok jo nisam imala kombi. Ali sad..." ovek se lako odvikne od dugog hoda", sloila se ena. Deca su nekad peaila po deset milja do kole. Seate li se?" Neka deca jo uvek peae", relda je Mma Ramocve. Nastavile su razgovor, slaui se jedna s drugom povodom pitanju raznih stvari. Ubrzo su se pred njima pojavila sveda Gaborona, iji je blesak osvetljavao nebo ak i u ovaj kasni sat. Jo malo i stii e kui. Sedamnaesto poglavlje
MMA RAMOCVE, GOSPODIN D. L B. MATEKONI I GOSPODIN POLOPECI DOIVLJAVAJU NEPRIJATNO IZNENAENJE
Kad se Mma Ramocve vratila iz svoje posete domu Mokotijevih, gospodin D. L. B. Matekoni je ve vrsto spavao. Kad se sledeeg jutra probudio, ona je ve bila na nogama i etala je batom sa oljom biljnog aja u rukama. Gospodin D. L. B. Matekoni je ustao, umio se, obukao i izaao napolje, zatekavi je kako, utonula u misli, stoji pod kronjom mopipi drveta. Jo jedno lepo jutro", rekao je prilazei joj. Okrenula se prema njemu, uputivi mu osmeh. Uvek sam najsrenija rano izjutra", relda je. Stojei ovde u bati i posmatrajui biljke kako rastu. To je tako lepo." Gospodin D. L. B. Matekoni se saglasio. On nije bio ba toliki ranoranilac poput nje, ali je znao da su tih nekoliko prvih jutarnjih sati najbolji deo dana, vreme sveine i optimizma. Pogotovo je voleo da u servis stigne dovoljno rano da, sagnut nad motorom kola, oseti prve zrake sunca na potiljku. Bilo je to naprosto savreno - stanje blaenstva za automehaniara - kad mu je toplo (ali ne pretopio) i prijatno dok popravlja neki teak kvar. Razume se, to je u velikoj meri zavisilo od motora. Bilo je motora koji su oveka dovodili do oajanja - motora s nedostupnim okovirna i delovima koji su se teko nabavljali - ali bilo je pravo zadovoljstvo raditi na motoru spremnom da sarauje. Tipian primer bio je mali beli kombi Mme Ramocve. Ve ga je dugo odravao i smatrao je da ga sada sasvim dobro poznaje. Njegov motor nije bio komplikovan za rad, a do delova se dolazilo bez veih problema, ali nije mogao da ga zauvek odri u voznom stanju i nije bio siguran da li e Mma Ramocve to razumeti. Isti je problem imao s Mmom Potokvani i starim mini-busom za prevoz siroadi. Bilo je pravo udo to se jo uvek kotrljao drumom - mada e pre biti da je za to moglo da se zahvali predanom odravanju i nezi gospodina D. L. B. Matekonija. Meutim, kada je re o starim vozilima, ovek pre ili kasnije mora da se suoi sa stvarnou i prihvati da im je doao kraj. Gospodin D. L. B. Matekoni je shvatao privrenost koju su ljudi oseali prema kolima ili kamionetu, ali tu nije bilo mesta za sentimentalnost. Ako smo spremni da pobacamo staru odeu, zato onda oklevamo da bacimo staro vozilo, onda kad ono odradi svoje? Primetio je da je Mma Ramocve spremno pobacala njegovu odeu i tek je posle svoje nadahnute odbrane uspeo da zadr- i neke jakne i pantalone koji su ga dobro sluili i koji su - barem po njegovom miljenju - mogli jo dugo da traju. Ali njegovo protivljenje nju nije spreilo da pobaca nekoliko pari pantalona (koje su jo mogle da se nose i imale su samo po jednu ili dve zakrpe), njegov omiljeni par starih dubokih cipela za rad od smee koe i sako koji je kupio na rasprodaji tamo preko granice u Mafikengu, od svoje prve plate kvalifikovanog automehaniara. Hteo je da je pita kako bi se ona oseala da on zareda po njenoj garderobi i pobaca neke njene haljine, ali suzdrao se. Uostalom, to je svakako bilo isto hipotetiko pitanje; ne bi mu nikad palo na pamet da uradi tako neto. I spremno je priznavao da ne zna nita o enskoj odei, kao to bi morala da prizna veina mukaraca; a ipak, ene su oduvek tvrdile da znaju koja je odea podesna za mukarca. Ima u tome izvesne nepravde, pomislio je gospodin D. L. B. Matekoni, mada nije bio sasvim siguran kakve bi argumente mogao da iznese u korist svog miljenja. Stojei pored Mme Ramocve, gospodin D. L. B. Matekoni je punim pluima udahnuo ranojutarnji vazduh. ,,I, kako je prolo?" upitao je. Jesi li ga nala?" Nije bio tamo", odvratila je Mma Ramocve. Ali razgovarala sam s njegovom majkom, to je bilo vrlo korisno. Saznala sam neto vano." ta to?" upitao je gospodin D. L. B. Matekoni, zatvarajui oi i ponovo duboko udiui. Mma Ramocve nije odgovorila. Shvatila je da to nije trebalo ni da pominje, i pored toga to je tako elela da podeli s njim oseaj ogromnog olakanja koji joj je donela ta poseta. Dakle?" rekao je gospodin D. L. B. Matekoni, otvorivi oi i gledajui naokolo po dvoritu. Ono vano. Zato je to..." Uutao je, a potom namrteno rekao: Gde je beli kombi?" Mma Ramocve je uzdahnula. Pokvario se, i to ba daleko od grada. Ostao je tamo." Neodreeno je mahnula rukom u pravcu juga, prema Lobaceu, Rtu dobre nade i prostranstvu okeana juno od Rta. Tamo je." Pokvario se?" otro je upitao gospodin D. L. B. Matekoni. ta se dogodilo?" Mma Ramocve mu je ispriala kako je motor odjednom izgubio snagu i potom stao. Rekla mu je da nije bilo nikakvih predznaka kvara, ali da se sve odigralo vrlo brzo, blizu raskra s glavnim drumom. Potom je pomenula ulje i svoje sumnje da je kvar povezan s razbijanjem kartera o kamen. Gospodin D. L. B. Matekoni je napravio grimasu. Verovatno si u pravu", prekorno je rekao. To kamenje ume da napravi grdnu tetu. Ne bi trebalo da onim malim kombijem ide po takvim putevima. Ti kombiji nisu predvieni za takve podu- hvate." Mma Ramocve je utke podnela prekor. A ako je motor zaribao? ta onda biva?" Gospodin D. L. B. Matekoni je odmahnuo glavom. To nikako ne valja. Trebae ti novi blok motora. Mislim da se to ne isplati." Znai, trebae mi novi kombi?" Tako je." Mma Ramocve je naas razmislila. Ve odavno imam taj kombi", rekla je. Veoma mi je drag. Takav vie ne moe da se kupi." Gospodin D. L. B. Matekoni ju je pogledao, odjednom ispunjen velikim ponosom. Neke ene bi jedva doekale da se dokopaju novog kombija ili kola i bez aljenja bi odbacile verno staro vozilo za ljubav neega upadljivijcg i elegantnijeg. Oseao je ponos pri pomisli da Mma Ramocve nije takva. Takva ena ne bi nikad poelela da starog i beskorisnog mua zameni novim, modernijim mukarcem. To je bila vrlo utena pomisao. Pogledaemo ga", rekao je, Za kombi ne moe da kae da je gotov dok ga dobro ne pogleda. Moemo da odemo po njega mojim kamionetom. Dotegliemo ga ovamo." Tog jutra seu Prvoj damskoj detektivskoj agenciji nije deavalo nita posebno. Mma Makuci je planirala izlazak na teren, u relativno beznadenom pokuaju da ue u trag neuhvaujivom zambijskom finansijeru, a poto je aurirala potu, Mma Ramo- cve nije imala bogzna ta da radi. Gospodin D. L. B. Matekoni je imao jedna kola za popravku, ali poto je posredi bio nekomplikovan zahvat, mogao je mirne due da ga prepusti egrtu. to se gospodina Polopecija ticalo, on nije voleo da sedi besposlen i svaki slobodan minut provodio je sreujui radionicu, istei pod ili ak glancajui automobile muterija. U vie navrata se desilo da je klijent agencije izaao napolje posle sastanka s Mmom Ramocve i ustanovio da su mu kola u meuvremenu oprana i izglancana voskom. To je uvek bilo prijatno iznenaenje i predstavljalo je jo jedan poen u korist gospodina Polopecija. Zamislite samo kad bi svi u Bocvani bili takvi", prokomentarisala je Mma Ramocve u razgovoru s Mmom Makuci. Zamislite kako bi ova zemlja bila uspena. Bili bismo toliko bogati da ne bismo znali ta emo s novcem." Moe li se uopte biti toliko bogat?" upitala je Mma Makuci. Pretpostavljam da uvek imate na ta da troite novac. Na primer, uvek moete da kupite nove cipele." Mma Ramocve se nasmejala. Ne moete da nosite vie od jednog para cipela odjednom", rekla je. Bogatai su isti kao i mi ostali - imaju dva stopala i deset nonih prstiju. U tom pogledu smo svi jednaki." Mma Makuci nije bila sasvim sigurna u vezi s tim. Moda ovek ne moe da nosi vie od jednog para cipela odjednom, ali to ne znai da ne moe da nosi drugi par svakog dana ili, ak, jedan par pre, a drugi posle podne. Da li bogatai tako rade, pitala se. Trenutno je imala samo dva para obue, mada je planirala da vrlo uskoro kupi jo jedan. Imala je svoje obine cipele za svaki dan, bile su smee boje i pendetirane vie puta nego to je marila da se prisea; onda, tu su bile i njene sveane cipele, zelene sa svetloplavim obrubom - cipele koje je kupila od prvog profita ostvarenog radom Kalaharskog kursa daktilografije za mukarce - na koje je bila veoma ponosna. Tu i tamo je umela da ih obuje i za posao, ali inilo joj se da je teta troiti ih na tako prizemne aktivnosti i stoga ih je redovno ostavljala za prilike kao to je bila kola plesa. Ono to joj je sad bilo potrebno bio je par elegantnih cipela za svaki dan, a sluajno je u jednoj prodavnici ugledala ba takve. Bile su crvene i mada nisu imale obrub u nekoj posebnoj boji,- imale su velike ukrasne nale u boji zlata, koje su im davale autoritativan izgled koji ostale njene cipele nisu imale. To su bile smele cipele i nameravala je da ih nosi prilikom suoavanja s tekim mukarcima, s kakvima je povremeno imala posla. Mukarci e biti opinjeni nalama i tako e ona stei prednost koja je bila neophodna u poslovanju s takvim ljudima. Mada je oklevala da potegne to pitanje, Mma Makuci je ve odavno eznula da kae neto Mmi Ramocve o cipelama kakve nose sredovene ene. Mma Ramocve se nije razmetljivo oblaila, dajui prednost kvalitetnim, pouzdanim suknjama i komot- nim bluzama, ali je, bez obzira na to, imala oko za boje i uvek je bila lepo obuena. Ali to se cipela ticalo, izgledalo je kao da ju je njen dobar ukus u tom pogledu izneverio, jer je najee mogla da se vidi u prilino bezoblinim smeim cipelama na koji- ma se jasno ocrtavao oblik njenih nonih prstiju. Te cipele nisu bile ni najmanje elegantne i Mmi Makuci se inilo da bi trebalo da budu zamenjene neim to bi bilo vie u skladu s poloajem Mme Ramocve kao najbolje privatne detektivke u Bocvani. Jednom prilikom su se u razgovoru dotakle teme cipela Mme Ramocve, i ishod nije bio zadovoljavajui. Mma Makuci je pomenula rasprodaju u jednoj prodavnici cipela u gradu, napomenuvi da su cene izuzetno povoljne. Oni koji ve dugo nose jedne iste cipele lako bi tamo mogli da nau neto odgovarajue", uzgred je napomenula. Mma Ramocve ju je pogledala. Mislite, oni poput mene?" upitala je. Mma Makuci se nasmejala da bi prikrila nelagodnost. Ne, nisam mislila konkretno na vas. Ali moda biste voleli da kupite sebi nove cipele. Moete sebi da i h priutite." Ali ta fali ovima koje imam?" upitala je Mma Ramocve. Imam izrazito iroka stopala. Ovo su izrazito iroke cipele koje pristaju mojim stopalima. ta bi moja stopala rekla kad bih kupila par uzanih pomodnih cipela? Sigurno bi pomislila da neto nije u redu." Mma Makuci je odluila da ne odstupa. Ali moete da naete izrazito iroke cipele koje vrlo lepo izgledaju", relda je. Tamo ima za svakog poneto." Meni je ba lepo u ovim cipelama", izjavila je Mma Ramocve. Jo nisam imala nikakvih problema s njima." Pa dobro, onda, moda biste mogli da kupite neke cipele za gospodina D. L. B. Matekonija", predloila je Mma Makuci. A ta fali cipelama gospodina D. L. B. Matekonija?" Mma Makuci je poinjala da ali to je uopte naela tu temu. Po njenom miljenju, tota je falilo cipelama gospodina D. L. B. Matekonija. Za poetak, bile su prekrivene mrljama od ulja i na jednoj od njih se video zaetak rupe tamo gde je palac. Kao i Mma Ramocve, i on je imao odreeni poloaj u drutvu, kao vlasnik Brzih motora Tlokvenga, a od takve osobe se oekivalo da nosi valjane cipele. Ne dobivi od Mme Makuci odgovor na svoje pitanje, Mma Ramocve je objasnila da bi kupovina novih cipela gospodinu D. L. B. Matekoniju bila traenje novca i vremena. Nema svrhe kupovati mukarcu nove cipele", rekla je. To je uzaludan trud. Mukarce cipele ne zanimaju. To je opte poznata stvar. Ako mukarac stalno razmilja o cipelama, znai da s njim neto nije u redu." A o emu to razmiljaju mukarci?" upitala je Mma Makuci. Ako ne smeju da razmiljaju o cipelama, o emu smeju?" Mma Ramocve je podigla obrvu. Najee razmiljaju o enama", odvratila je. I to s nedovoljno potovanja. To je zato to su tako stvoreni i tu se nita ne moe. Ne mogu da se promene. A ako ne misle o enama, tada misle o govedima i automobili- ma. Ima i mukaraca kojima je vazda fudbal u glavi. To je sve o emu mukarci vole da razmiljaju." Tog jutra, meutim, glavna tema razgovora nisu bile cipele, a ni slabosti mukaraca, ve drama malog belog kombija. Gospodin Polopeci je bio oajan kad je uo za kvar na kombiju prema kojem je oseao zahvalnost, budui da je blagodarei njemu doao u dodir s Mmom Ramocve i ponovo naao posao. Kad je Mma Ramocve rekla da e ona i gospodin D. L. B. Matekoni ubrzo da odu po kombi i dotegle ga natrag u Gaboron, zamolio je da mu dozvole da poe s njima. Mma Ramocve se sloila i, nakon to je gospodin D. L. B. Matekoni objasnio egrtu ta je potrebno da uradi s kolima dovezenim zbog popravke, njih troje su se ukrcali u kamionet, ostavivi Mmu Makuci samu u kancelariji. Jutro je i dalje bilo lepo i, dok su se vozili pored Brda Kgale, izgledalo je kao da sunce zlatom boji drvee i stenje na njegovoj padini. Nebo nad njima bilo je prazno, s izuzetkom nekoliko ptica grabljivica koje su na velikoj visini kruile noene strujom toplog vazduha; drum pred njima bio je pust i prav, crna pantljika pruena kroz bujne sivo-zelene mladice akacije. Bilo je to jedno od onih jutara kad se ovek raduje to je iv i to se nalazi ba tu gde je. Gospodin Polopeci je bio raspoloen za priu i izrazio je svoje miljenje o govoru koji je poglavica Linve nedavno odrao u Gaboronu i o kojem se mnogo pisalo u novinama. Da li je poglavica bio u pravu? Gospodin Polopeci je smatrao da jeste. Gaji veliko potovanje prema poglavici Linveu, rekao je, i smatra da bi trebalo pridati vie panje njegovim stavovima. Potom je preao na pitanje ta bi trebalo uraditi povodom onih koji bacaju smee gde stignu. Bilo je rei o tome tamo u Tlokvengu, gde je iveo, i neki su smatrali da bi one koji ostavljaju smee na mestima koja nisu predviena za to trebalo okupiti u grupe i naterati ih da ga raiste. Ili to, ili bi ih trebalo primorati da na leima nose veliki natpis PRLJAVAC. Po miljenju gospodina Polopecija, to bi vrlo brzo zaustavilo nekontrolisano odlaganje smea. Mma Ramocve nije bila ba tako sigurna u to. Stid ume da natera ljude da se pristojno ponaaju", rekla je. To mi je jasno. Ali ne moete da stavljate na ljude natpis PRLJAVAC jer bi drugi pomislili da je to zbog toga to se ne kupaju. A moe biti da se vie nego redovno kupaju." Ja mislim da su natpisi dobra ideja", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni, Mogli bi da se stavljaju i na kola. OPASAN VOZA, na primer, ili SKLON BRZOJ VONJI. Mislim da bi to ljude nateralo da paljivije voze." Ali bi izgledalo prilino glupo, zar ne?" rekla je Mma Ramocve. Na kraju bi svako imao nekakav natpis. Na mojim leima bi pisalo MMA RAMOCVE ili moda DETEKTIV. To bi bilo glupo." A Mma Makuci bi na leima imala natpis na kome bi pisalo 97procenata, pomislila je, ali nije to glasno izgovorila. Nisam to rekao", pomalo zlovoljno je izjavio gospodin Polopeci. Rekao sam samo da bi ljudi koji neodgovorno bacaju smee gde stignu trebalo da nose nekakav natpis. To je sve." Diskusiju je okonao gospodin D. L. B. Matekoni. Skoro smo stigli", rekao je. Ovo je ono skretanje o kojem si govorila?" Usporili su i gospodin D. L. B. Matekoni se oprezno uputio kamionetom niz pranjavi put. Danju su rupe i dombe na njemu izgledale mnogo gore nego nou. Nije bilo nikakvo udo to je mali beli kombi Mme Ramocve bio tako gadno oteen; kamenje, izbilo usled erozije tla, tralo je visoko na pojedinim mestima, a tu i tamo moglo je da se vidi granje opalo sa stabala, koje su energini termiti ve obloili sasuenim crvenim blatom. Pored puta, mlitavo stojei pod senlcom drveta, malo stado go- veda tunim je oima posmatralo kamionet. Ta goveda nisu u dobrom stanju", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. Pogledajte kako se onom tamo provide rebra." Mma Ramocve odmerila je strunim pogledom svetlosivu ivotinju i sloila se s njegovim miljenjem. Bolesno je", rekla je. Moj otac bi znao ta da uini tim povodom." Da, on se razumeo u goveda", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. Razume se, nije nikad upoznao Obeda Ramocvea, ali je znao za njegovu reputaciju dobrog poznavaoca stoke. Gospodin D. L. B. Matekoni bio je zahvalan slusalac pria o Obedu Ramocveu, mada ih je sve ve mnogo puta uo od Mme Ramocve. uo je priu o tome kako je Obed Ramocve upoznao Seretsea Khamu kad je ovaj jednom prilikom posetio Moudi i kako se rukovao s tim velikim ovekom. Cuo je priu o njegovom e- iru, kako je jednom bio ostavljen blizu kgode*( Bocvanska kgotla je, kau, demokratski sistem star kao pesak u pustinji. Kgotla moe da bude bilo ta, od razgovora preko tarabe do estoke rasprave u nacionalnom parlamentu u Gaboronu. U sutini, ona znai da se agresivnost moe bolje izraziti kroz raspravu, nego kopljima. Takode podrazumeva pravo svakog da bude sasluan. Skromni pastir ima pravo da se obrati stareini. U bocvanskim rudnicima dijamanata, najnii radnik srne da se suprotstavi efu. Kad smo u nedoumici", kae generalni direktor jednog velikog rudnika dijamanata, sazovemo kgotlu i svako moe da kae svoje miljenje." (Prim. prev.)) i briljivo ostavljen na zidu, tamo gde je lako mogao da ga nae. uo je i za ono kad mu je vrtlog praine podignut vetrom oduvao eir s glave pravo na drvo. Bilo je mnogo takvih pria i shvatao je ko- liko su vane i sluao ih je strpljivo i s potovanjem. ivot bez pria uopte ne bi bio ivot. Jer prie nas, zar ne, povezuju meusobno, ive s mrtvima, ljude sa ivotinjama, ljude sa zemljom? Polako su se vozili putem. Posle izvesnog vremena, gospodin D. L. B. Matekoni se okrenuo prema Mmi Ramocve. Rekla si da se kombi pokvario nadomak raskra", rekao je. Ali izgleda da se to ipak desilo dalje nego to si mislila." Mma Ramocve se sa zebnjom osvrnula naokolo. Bila je sigurna da se dogodilo ba tu, na krivini, gde je put menjao pravac. Da, sasvim sigurno se dogodilo ba tu, ali od kombija nije bilo ni traga ni glasa. Pogledala je gospodina D. L. B. Matekonija. Zaustavi", rekla je. Sasvim sam sigurna da je bilo ba ovde." Gospodin Polopcci, koji je sedeo izmeu gospodina D. L. B. Matekonija i Mme Ramocve, nagnuo se sada napred na svom seditu. Ukraden je!" uzviknuo je. Va kombi je ukraden!" Videemo", rekla je Mma Ramocve. Pribojavala se da je on upravu, iako se pomalo ljutila na njega zato to je to rekao. Ako je njen kombi ukraden, tada je na njoj da to i kae, a ne na go- spodinu Polopeciju. Izali su iz kamioneta i Mina Ramocve je otila preko do ivice puta, nekoliko jardi iza mesta gde su se zaustavili. Razgledajui tlo, nala je ono to je traila, milju od ulja na pesku. Mrlja nije imala vie od nekih est ina u preniku, ali bila je tamna i upadljiva, ne ostavljajui u njenom umu mesta sumnji. Gledala je mesto na kojem je posleduji put videla svoj mali beli kombi, koji se sasvim sigurno vie nije nalazio tu. Priavi joj, gospodin D. L. B. Matekoni pratio je njen pogled. Ah" izustio je i potom, podigavi lice prema njoj, ponovio: Ah!" Uzeli su ga", rekla je, a glas joj se lomio. Moj kombi. Nema ga." Gospodin Polopeci je stao pored njih. Mora biti da ga je neko popravio i odvezao." Vrlo udno", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. Ali to znai da tvoj motor nije zaribao. Mora biti da je posredi bilo neto drugo. Da je zaribao, ne bi mogli da ga odvezu odavde." Mma Ramocve je odmahnula glavom. Moraemo da odemo u policiju i prijavimo krau. To je sve to moemo da uradimo. Dosad su ga ve odvezli negde daleko. Bojim se da si u pravu", blagim glasom je odvratio gospodin D. L. B. Matekoni. Ukradena vozila brzo nestaju. Upravo tako. Nema ga vie." Mma Ramocve se okrenula i pola nazad prema kamionetu, praena gospodinom D. L. B. Matekonijem. Gospodin Polopeci je, meutim, ostao da stoji. Moramo da se vratimo", doviknuo mu je preko ramena gospodin D. L. B. Matekoni. Gospodin Polopeci je pogledao mesto gde se ranije nalazio kombi, a potom ka bunju pored puta, kroz drvee i grmlje i termitnjake, kao da je mogao da vidi neto sem ukaste trave, crvene zemlje i trnovitog drvea; kao da je mogao da uje neto sem cvraka i cvrkuta ptica. Ostavite me ovde", rekao je. elim da potraim tragove. Vratite se u grad, a ja u docnije da uhvatim minibus na drumu. Ostavite me ovde." Mma Ramocve se okrenula i zagledala u njega. Neete nai tragove", relda je. Doli su i otili. To je sve." Dozvolite bar da pokuam", rekao je gospodin Polopeci. Neka ga, kad ve hoe", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. Nee koditi. Jutros svakako nema bogzna ta da radi tamo u servisu." Ukrcali su se u kamionet i gospodin D. L. B. Matekoni ga je okrenuo. Dok su polako prolazili pored njega, gospodin Polopeci je podigao ruku u znak pozdrava. Mma Ramocve je primetila da deluje uzbueno i malo docnije prenela svoje opaanje gospodinu D. L. B. Matekoniju. Igra se detektiva", relda je. Ali u tome nema nieg loeg. Vrlo je eljan da obavi neki detektivski posao." Gospodin D. L. B. Matekoni se nasmejao. Dobar je ovek", rekao je. I dobro si uradila kad si mu ponudila da radi za nas." Kompliment je obradovao Mmu Ramocve i neno je dotakla muevljevu ruku. I ti si dobar prema njemu", rekla je. Vozili su se u tiini. Nekoliko minuta kasnije, gospodin D. L. B. Matekoni je pogledao Mmu Ramocve i video da plae, bez glasa, ali na njenim obrazima bile su suze. Tako mi je ao", rekla je. Tako mi je ao. Moj beli kombi. Tako sam ga volela. Bio mi je prijatelj tolike godine." Gospodin D. L. B. Matekoni se promekoljio na seditu. Nije se oseao prijatno kad bi ene pustile osecanjima na volju; najzad, on je bio automehaniar i te stvari su mu bile strane. Nai u ti drugi", neno je rekao. Nai u ti dobar kombi." Mma Ramocve nije rekla nita. Znala je da je to lepo od njega, ali stvar nije bila u tome da li e joj nai drugi kombi. elela je samo onaj mali beli kombi kojim je prokrstarila celu Bocvanu. Samo to i nita drugo.
Osamnaesto poglavlje
PRODAVNICA NAMETAJA DVOSTRUKO UDOBNIJE"
Istog jutra kad je Mma Ramocve otkrila krau svog malog belog kombija, Mma Makuci je takoe saznala neto novo. Sluaj nestalog zambijskog finansijera ispostavio se kao krajnje razoaravajui. Sva pisma behu poslata uzalud, a ni telefonski pozivi nisu ih nita dalje odveli. Mma Ramocve je predloila nekoliko linih poziva istaknutim lanovima zambijske zajednice u Gaboronu i Mma Makuci se upravo spremala da to i uradi. Imali su tri imena - zubara s poduom listom pacijenata, od kojih su mnogi bili Zambijci, svetenika i biznismena koji je vodio uvozno-izvoznu agenciju. Pogledavi spisak tog jutra, odluila je da i ne pokuava da razgovara sa zubarom, jer je znala da su zubari obino puni posla i da najverovatnije nee stii dalje od slubenice na recepciji. Dabome, mogla je da zakae pregled i tako doe do njega - svakako ve neko vreme nije otila na kontrolu kod zubara i odlazak tamo mogao je da predstavlja sasvim dobru zamisao - ali bilo bi teko postavljati pitanja s ustima punim zubarskih instrumenata. Iz tog razloga su, moda, razgovori sa zubarom esto bili donekle jednostrani. Telefonirala je sveteniku, ali javila se njegova telefonska sekretarica. Nisam tu, ali moete da ostavite poruku, javio se brian glas, a u meuvremenu, moje molitve su s vama. Mma Makuci se prilino iznenadila uvi ovu poruku i spustila je slualicu ne rekavi nita. Kako su njegove molitve mogle da budu s njom, kad nije znao ni ko je pozvao? Bilo bi drugaije, razmiljala je, da je rekao da e njegove molitve biti s njom u budunosti, kad bude uo da je ona nazvala. To bi, barem, bilo poteno. Dabome, on je samo pokuavao da bude ljubazan - to joj je bilo jasno - ali po njenom miljenju, bilo je vano da ovek uvek govori istinu, a svetenici bi, vie od svih ostalih, trebalo to da razumeju. Mma Makuci je razmiljala nekoliko minuta o tome, sve vie se ljutei. Naposletku je digla slualicu, ponovo okrenula broj i iznervirano odsluala onu neiskrenu poruku. Potom, posle zvu- nog signala koji je oznaio da moe da ostavi poruku, rekla je: Ovde Grejs Makuci, iz Prve damske detektivske agencije. Zovem vas u vezi s nekim vanim stvarima. Ali kako mogu vae molitve da budu sa mnom pre no to ste uopte uli ko sam? Zar ne bi trebalo da kaete da ete se moliti za nekog tek poto saznate ko je to? Zar ne bi trebalo da bude tako? Hvala vam, veleasni, i dovienja." Posle ovog malog predavanja o govorenju istine i preciznosti, osetila se malo bolje. Ispriae Mmi Ramocve o tome kad se vrati s kombijem; ona e imati povoljno miljenje, smatrala je, budui da je vrlo istinoljubiva ena i ne voli ljude koji iznose lane tvrdnje. Svakako e imati povoljno miljenje... ili moda nee? Odjednom su Mmu Makuci ophrvale sumnje. Sinulo joj je da bi Mma Ramocve mogla pomisliti da je prilino neljubazno odrati ovakvo predavanje - k tome jo i snimljeno - sveteniku koji je samo hteo da bude od pomoi ljudima koji mu telefoniraju. Zar ne bi mogla Mma Ramocve da kae neto poput: Dakle, Mma, mnoge koji ga nazivaju mui nekakva muka. Moda se neko njihov upokojio i zato telefoniraju. Moda on zbog toga nastoji da im malo olaka." Mma Makuci je jo malo razmiljala i potom podigla slualicu i ponovo pozvala svestenikov broj. Odluila je da ostavi novu poruku, u kojoj e mu saoptiti da nije mislila ba onako kako je rekla, ali ovog puta je svetenik digao slualicu. Nekoliko asaka, Mma Makuci nije znala ta da kae i razmiljala je ak da prekine vezu, poput deteta uhvaenog kako se igra telefonom. Meutim, zdrav razum je prevagnuo. Ovde Mma Makuci", rekla je. Ostavila sam poruku pre nekoliko minuta i ja..." Odsluao sam vau poruku, Mma", prekinuo ju je svetenik. I u pravu ste. Nisam razmiljao kad sam rekao 'u meuvremenu'. Snimiu novu poruku, u kojoj u rei: 'Poto ujem vau poruku, moliu se za vas.' Eto, to u rei." Mma Makuci je porumenela od stida. Nisam htela da budem neutiva", urno je rekla. Znam", odvratio je svetenik. Niste tako ni zvuali. Bili ste vrlo utivi." Usledila je kratka tiina, a potom je svetenik nastavio. Nego, rekoste da imate neto da mi kaete. Smem li da pitam ta je to? Mma Makuci mu je rekla o emu je re, a kad je zavrila, upitao ju je: Mma, ta vi u stvari hoete od mene? Traite li od mene da vam kaem da li je takva osoba, neki biznismen iz Zambije, dola da mi se obrati? To traite?" Da", rekla je Mma Makuci. Poznajete mnogo vaih zemljaka ovde. Dolaze i mole vas za pomo. Mislila sam da je moda i taj ovek tako uradio." Svetenik je utao. Na drugom kraju ice, sedei za svojim radnim stolom u Prvoj damskoj detektivskoj agenciji, Mma Makuci je posmatrala malog belog gekona koji se struno i bez napora penjao uza zid. Glava ivotinje se celim putem okretala levo-desno, obazrivo motrei u potrazi za grabljivcima i plenom. Tada je svetenik proistio grlo. Ne smem da govorim o tim stvarima, Mma", odvratio je, s primesom prekora u glasu. Kad mi ljudi dou sa svojim tugama i problemima, ne oekuju da u drugima da priam o tome. Ne pomiljaju da u da raspravljam o njihovim privatnim stvarima s prvim detektivom koji se javi telefonom." Mma Makuci se oseala sve nelagodnije. ta e taj ovek misliti o njoj ? Ne samo da mu je telefonom delila lekcije koje joj niko nije traio, ve je ak zatraila od njega da narui tajnost ispovedi. Bilo bi najbolje da mu se to pre izvini i okona razgovor pre no to ugled Prve damske detektivske agencije u njegovim oima pretrpi jo veu tetu. Molim vas da mi oprostite, veleasni", poela je. Nisam htela da..." Ljudi misle", prekinuo ju je svetenik, ljudi misle da svetenici sude o njihovim delima. Misle da mi sedimo ovde i mislimo, vidi, vidi, ovaj je uradio ba ravu stvar; ili, ala je ovaj pokvaren. Ali mi to ne radimo, samo da znate. Mi priznajemo da smo svi samo slabi ljudi i da radimo stvari koje ne bi trebalo. Nema meu nema nikog ko nije grean, samo da znate. Nikog. I onda, kad je taj siroti ovek doao da mi otvori svoju namuenu duu, ja nisam sedeo ovde mislei: sram ga bilo, nije trebalo da uzme taj novac. Nisam to mislio. Isto tako, nisam mu rekao da ne bi trebalo da bei u Johanesbnrg, kod svog brata od tetke, koji tamo radi u jednom velikom hotelu, kao to je namerio da uradi. Nisam tako postupio. Ali sam mu rekao da moe da mi se poveri jer ja neu otii u policiju. I nisam otiao u policiju, jer bi to bilo naruavanje tajnosti razgovora izmeu svetenika i ovice iz njegovog stada, ko god ona bila. Stoga, kao to vidite, Mma, ne smem da razgovaram s vama o tom oveku. Jednostavno ne smem." Mma Makuci je naglo ispravila lea. Na ceduljici koja je leala pred njom na stolu, napisala je: otiao u Johanesburg. Brat od, tetke. Hotel. Osmehnula se sebi u bradu. Vrlo ste ljubazni", rekla je sveteniku. Oprostite to sam zapitkivala o tim privatnim stvarima." A vi oprostite to nisam mogao da vam pomognem", odvratio je on. Ali jeste", relda je Mma Makuci. Time je razgovor priveden kraju, ba kao i sluaj nestalog finansijera iz Zambije. Problem je sad mogao da bude prosleen dalje, ali na koristan nain, zajedno s nekim vrlo korisnim informacijama. Njihova lovina nalazila se u Johanesburgu, koji je velika varo, naravno, ali u kome ipak nema ba tako mnogo velikih hotela, tako da e oni koji gone tog oveka tano znati gde da ga trae. Sad su imali dovoljno informacija da poalju izvetaj onoj advokatskoj kancelariji, i to visoko dignute glave. Izvetaj e biti vredan svake pare honorara, pomislila je; jedva je ekala da saopti Mmi Ramocve ta je saznala. Uvek joj je bilo drago kad je mogla da izvesti o pozitivnom razvoju dogaaja. Zauvi kamionet, ustala je od stola i izala napolje. Oekivala je, naravno, da vidi kombi Mme Ramocve sramno privezan za kamionet uzetom za tegljenje, i pala je u oajanje videvi samo kamionet i Mmu Ramocve kako silazi s putnikog sedita, sa- svim neutena. Mma Ramocve joj je ispriala ta se dogodilo i Mma Makuci je ispustila alostiv lelek, zaboravljajui naas dobre vesti kojima je htela da je obraduje kad se vrati. Jao, Mma!" plakala je. Va kombi! Ukrali su vam kombi! Jao!" Gospodin D. L. B. Matekoni se odmakao od dveju ena, s nesrenim izrazom na licu. Pokuao je da ih smiri, govorei: Nai emo joj drugi kombi. Ima kombija koliko hoe,.." da bi ga Mma Makuci uutkala, smatrajui da nije dobar as za razumne muke savete. Kasnije, kad su ona i Mma Ramocve sedele zajedno u kancelariji, pijui na brzinu pripravljen biljni aj - za koji je Mma Makuci naprasno odluila da ga ipak voli - Mma Ramocve je morala da tei svoju pomonicu. Pretpostavljam da je kad-tad morao da ode", rekla je. Gospodin D. L. B. Matekoni esto kae da kola i kombiji ne traju zauvek. S tim moramo da se suoimo. I u pravu je, zar ne?" Mma Makuci je morala da prizna da je tako. Ali to nije uinilo ovu ogromnu nesreu nita podnoljivijom. Vi ste tako smireni. Ja bih bila strano besna kad bi mi se tako neto dogodilo." Dakle, bila sam besna", relda je Mma Ramocve. Bila sam besna kad sam videla da je kombi nestao. Bila sam pomalo besna i dok smo se vozili natrag. Ali kakva vajda od benjenja, Mma Makuci? Ne verujem da bes moe da nam pomogne." Mma Makuci je uzdahnula. ,,U pravu ste, to se besa tie", odvratila je. Od njega nema vajde." Recite mi, dakle, ta se ovde deavalo", rekla je Mma Ramocve. Na ovaj podsticaj, Mma Makuci se uspravila u svojoj stolici i iroko osmehnula. Imala je barem neto ime je, makar malo, mogla da nadoknadi za vest o gubitku kombija. Resila sam sluaj", skromno je rekla. Onog Zambijca..." Mma Ramocve je oduevljeno uzviknula. Nali ste ga? Gde je?" ' Mma Makuci je podigla ruku. Nisam ga ba nala", rekla je. Ali sam saznala da vie nije ovde. U Jolunesburgu je." Objasnila je Mmi Ramocve sve o telefonskom pozivu sveteniku i o tome kako se ovaj nenamerno izbrbljao o lokaciji na kojoj se nalazila njihova lovina. To vi samo mislite da je bilo nenamerno", ispravila ju je Mma Ramocve. Ja bih pre rekla da je svestenik tano znao ta govori. Znao je da traite nekog ko je verovatno ukrao veliku sumu novca? Je li znao za to?" Jeste", relda je Mma Makuci. Znao je sve o tome." Dakle", nastavila je Mma Ramocve, ja mislim da taj svestenik nije tako glup kao to mislile. ini mi se da je traio nain da vam neto kae, a da pri tom ne napravi probleme s vlastitom saveu. Znao je da ne bi trebalo da odaje tajnu koja mu je po- verena kroz ispoved, ali ako to uradi indirektno, kao to je oigledno i uradio, moda ga onda savest nee previe gristi." Ali da li svestenici razmiljaju na takav nain?" upitala je Mma Makuci. Svakako", rekla je Mma Ramocve. Radei ovaj posao, nauila sam jednu stvar, a to je da ljudi, pa ak i svestenici, uvek nau naina da vam kau ono za ta smatraju da ne smeju direktno da vam saopte. to se ovog svetenika tie, verovatno misli da bi bilo dobro da neko uhvati onog oveka. Stoga vam je rekao sve to zna, ali uradio je to na poseban, zaobilazan nain." Mma Makuci je delovala zamiljeno. Dobro, Mma, a ta bi sad trebalo da uradimo? Je li to dovoljno?" ta bi predloio Klovis Andersen?" upitala je Mma Ramocve. Mma Makuci je pogledala na primerak Naela privatnog istraivanja, ve izlizan od silnog listanja. Jo uvek nije proitala tu knjigu od korica do korica, mada je znala da bi jednog dana trebalo to da uradi. Rekao bi da ovek valja da zna kad je trenutak da prestane da postavlja pitanja", usudila se da kae. Mislim da tako kae, zar ne?" Tano tako!" uzviknula je Mma Ramocve, dodavi: Rekla bih da nam ta knjiga vie i nije potrebna. Mislim da smo nauile dovoljno da moemo da ponemo da piemo sopstvenu knjigu. Slaete li se?" Da", odvratila je Mma Makuci. Privatno istraivanje za dame, od Dragocene Ramocve i Grejs Makuci. Mogu naprosto da je vidim pred sobom." Ja takoe", rekla je Mma Ramocve, otpivi jo jedan gutljaj svog aja. Bie to ba dobra knjiga, Mma. Sigurna sam." Da bi nagradila Mmu Makuci za njen uspeh, Mma Ramocve joj je dala ostatak dana slobodno. Vredno ste radili", rekla je svojoj pomonici. Sad lepo idite i potroite bonus koji u vam dati." Mma Makuci nije skrivala iznenaenje. Nikad dosad nije bilo pomena o bonusima, mada je ula ljude koji rade za velike kompanije kako govore o njima. Da", osmehnula se Mma Ramocve i posegnula za kutijom za gotovinu koju je drala u gornjoj fioci svog pisaeg stola. Dobiemo odlian honorar za ovaj zambijski posao. Mislim da e sve skupa da bude nekih deset hiljada pula." Zautala je, po- smatrajui efekat svojih rei na Mmu Makuci. Znai, va bonus bie dvadeset pet procenata od toga, to iznosi..." Dve hiljade petsto pula", brzo je izraunala Mma Makuci. Toliko?" odsutno je prokomentarisala Mma Ramocve. Pa, da, pretpostavljam da e biti oko dve i po hiljade pula. Razume se, moraete da saekate da nam plate da biste dobili pun iznos, ali, za poetak uzmite ovih petsto pula." Mma Makuci je sa zahvalnou prihvatila novanice i zadenula ih pod otvor svoje bluze. Ve je odluila ta e uraditi sa svojim bonusom, ili ovim njegovim delom, i inilo joj se da je ovo upravo dobar trenutak za to. Pogledala je svoje cipele, svoje radne cipele, i pripretila im prstom. Jo novih cipela?" osmehnula se Mma Ramocve. Da", odvratila je Mma Makuci. Nove cipele i nekoliko novih maramica.". Mma Ramocve je odobravajui klimnula glavom. Umom joj je ponovo proletela misao o malom belom kombiju, pretei da pomrai njeno lepo raspoloenje. Ali nije rekla nita Mmi Makuci, koja se upravo spremala da izae iz kancelarije i uhvati mini-bus, da bi otila u obilazak prodavnica. Zasluuje da se raduje, pomislila je Mma Ramocve. Toliko je godina imala veoma malo radosti. A sad, s njenim kursom daktilografije i novom kuom, i ovim bonusom, naravno, njen ivot zasigurno dobija znatan preokret nabolje. Mogue da e nai i nekog dobrog oveka, mada je ovog asa moda previe traiti jo i to. Ipak, bie za nju dobro da nae nekog valjanog mukarca, ako takvih jo uopte ima; Mma Ramocve je, naime, poinjala da gaji izvesne sumnje u tom pogledu. ena sigurno ne bi ukrala mali beli kombi, zar ne? To je morao biti mukarac. A onaj nepoteni zambijski finansijer - takoe je mukarac, zar ne? Mukarci su odgovorni za mnoge stvari, pomislila je; osim gospodina D. L. B. Matekonija, razume se, i gospodina Polopecija, i njenog pokojnog oca. Dakle, bilo je tu i dobrih mukaraca, ako imate strpljenja da ih traite. Ali gde su, pitala se, svi ti dobri mukarci kad ena trai sebi mua? Gde je Mma Makuci u svojim godinama mogla da nae dobrog oveka, s onim svojim velikim naoarima i problematinim tenom? To nee biti lak posao, zakljuila je Mma Ramocve, a ona sama ili neko drugi nije mogao bogzna koliko da joj pomogne u tome.
Kupovina novih cipela oduzela joj je neverovatno malo vremena. Ve je videla par koji je elela - crvene sa zlatnim nalama - i na njeno oduevljenje, kad je stigla do prodavnice, jo uvek su bile izloene na istaknutom mestu u izlogu. Bilo je tu nekoliko trenutaka zebnje dok je prodavaica traila njen broj, ali vrlo brzo ih je imala u rukama i ustanovila da joj savreno pristaju. Tako vam lepo stoje", divila se prodavaica. ,,A tek te nale, Mma! Mukarci e biti naprosto opinjeni njima!" Mma Makuci ju je nervozno pogledala. Samo da znate, imam ja i pametnija posla nego da idem naokolo pokuavajui da opinim mukarce." ,,Oh, naravno, to se odmah vidi", ispravila se prodavaica. Te cipele su dobre i za poslovnu enu. Vrlo su upotrebljive, u stvari." Mma Makuci je odluila da ostane u novim cipelama i dok je hodala trotoarom oseala je onu izuzetnu prijatnost koju stopalima pruaju novi koni donovi. Bio je to oseaj zadovoljstva i sigurnosti, u ovom sluaju dodatno pojaan bleskom nala na suncu. Mora biti da se ovako oseaju bogatai, pomislila je. Sve vreme se oseaju tako, jer su uvek u finoj odei i novim cipelama. Pa dobro, moe barem malo da oseti kako je to, dok su cipele nove, a koa neiznoena. Odluila je da proeta i razgleda izloge u toj ulici. Ne samo da je tako mogla da razgazi svoje nove cipele, ve je imala i dosta preostalog novca i pomislila je da bi mogla da kupi jo neku sitnicu koja joj se dopadne. Stoga je krenula niz ulicu, proavi pored male prodavnice radio-aparata koja je nije zanimala i radnje koja je prodavala batensku opremu. Nita od toga nije joj delovalo obeavajue, stoga se upitala nije li ipak trebalo da uhvati minibus i odveze se do trnog centra u kojem je Mma Ramocve volela da sedne i popije aj. Tamo je bilo prodavnica u kojima je moda moglo da se nae neto lepo. Mma Makuci je stala. Nalazila se ispred radnje u kojoj se prodavao nametaj, pod nazivom Dvostruko udobnije". Unutra, u radnji, stajao je Futi Radifuti i gledao je kroz debelo staklo izloga. Mma Makuci se osmehnula i mahnula mu. Pa dabome: radio je u prodavnici nametaja i sad je bio na svom radnom mestu, prodajui nametaj. Dakle, bie zanimljivo razgledati tu radnju u kojoj radi, mada nije planirala da pazari bilo kakav nametaj. Futi Radifuti joj je odmahnuo i priao da joj otvori vrata. Srdano ju je pozdravio dok je ulazila unutra, sapliui se preko reci, ali ispoljavajui oigledno zadovoljstvo to je vidi. Te ci... ci... cip... cipele'', rekao je. Vrlo su 1... 1..." Hvala vam", rekla je Mma Makuci. Jesu, vrlo su lepe. Maloas sam ih kupila, od bonusa koji sam dobila." Futi Radifuti se osmehnuo, krei prste. Ovo je moja prodavnica", rekao je. Ovde radim." Mma Makuci se osvrnula naokolo. Bila je to velika prodavnica namestaja, puna najrazliitijih sofa i fotelja. Bili su tu i stolovi, trpezarijski, kuhinjski i radni, izloeni u zbijenim redovima. Ovo je velika radnja", rekla je. Ima li mnogo zaposlenih?" Imam desetak radnika", rekao je, a rei su mu sada izlazile mnogo lake. Primetila je - da je njegovo zamuckivanje izraenije na poetku razgovora i da, kako razgovor odmie, postaje sve manje primetno. Na trenutak je razmislila. Rekao je da ima desetak radnika; to je zvualo kao da je on tu poslovoa, to je delovalo pomalo neverovatno. ,,Vi ste, dakle, poslovoa?" Upitala je aljivim tonom. Jesam", odvratio je. Moj otac je vlasnik prodavnice, a ja sam poslovoa. On se uglavnom povukao iz posla. Voli da se bavi svojim stadom stoke, znate, ali jo uvek dolazi ovamo. Upravo sad je pozadi u kancelariji." Mma Makuci nekoliko asaka nije progovarala. Saznanje da Futi Radifuti u stvari poseduje prodavnicu ne bi trebalo da je promenilo nain na koji ga je gledala, ali jeste. Vie nije bio ne- spretan plesa, dopadljiv, ali prilino ranjiv mukarac s kojim je igrala u plesnoj koli. Bio je vaan mukarac, imuan mukarac. Pri tom novac nije bio vaan. Zaista nije. Tiinu je prekinuo Futi Radifuti. Morate da upoznate mog oca", rekao je. Doite u kancelariju, da vas upoznam s njim." Krenuli su ka zadnjem delu izlobene prostorije, pored stolova i stolica, i uli u veliku kancelariju s plavim tepihom i dva pretrpana radna stola. Dok su ulazili, postariji ovek koji je sedeo za jednim od stolova podigao je pogled s gomile faktura pred sobom. Mma Makuci je prila da ga pozdravi, upotrebivi tradicionalan pozdrav pun potovanja, primeren za obraanje starom oveku. Ovo je moja prijateljica iz plesne kole", rekao je Futi Radifuti. U njegovom glasu se oseao ponos, koji Mma Makuci nije propustila da uoi. Stari ovek je pogledao u nju i polako ustao. Pri tom je napravio grimasu, kao da ga neto boli. Drago mi je to vas vidim, Mma", rekao je gospodin Radifuti. Potom, okrenuvsi se svom sinu, rekao mu je da bi trebalo da ode i pobrine se za muteriju koja je tamo u izlobenoj prostoriji ekala da bude usluena. Ne bi je trebalo ostaviti da eka, rekao je. Kad je Futi Radifuti izaao iz kancelarije, starac je pokretom pokazao Mmi Makuci da sedne na stolicu pored njegovog stola. Vrlo ljubazno od vas to pleete s mojim sinom", tiho je rekao. On je stidljiv momak. Nema mnogo prijatelja." Dobar je ovek", rekla je Mma Makuci. A plee sve bolje. U poetku nije bio naroito dobar, ali postaje sve bolji." Starac je klimnuo glavom. I mnogo manje zamuckuje kad je s ljudima koje poznaje", rekao je. Siguran sam da mu i u tom pogledu mnogo pomaete." Mma Makuci se osmehnula. Da, sad je ve manje stidljiv." Pogledala je svoje nove cipele, pitajui se ta ovaj starac misli o njima. Ne smatra li moda da je razmetljiva, zato to nosi cipele s tako velikom nalom? Gospodin Radifuti kao da nije primeivao njene cipele. ime se bavite, Mma? Imate li posao? Moj sin vas esto pominje, ali nije mi rekao ime se bavite." Zaposlena sam u Prvoj damskoj detektivskoj agenciji", odvratila je Mma Makuci. Radim tamo kao asistent. Vlasnica agencije je gospoa..." Po imenu Mma Ramocve", rekao je gospodin Radifuti. Poznajete je?" Dabome", odvratio je starac. A poznavao sam i njenog oca. Zvao se Obed Ramocve i bio je veoma dobar ovek. Kupovao sam stoku od njega, znate, i jo uvek imam u svom stadu potomke tih grla, tamo na mojoj farmi blizu Lobacea. Valjane ivotinje, nema ta." Zastao je. Znai, radite kod Dragocene Ramocve. Dakle, to je ba zanimljivo. Reavate li mnogo sluajeva?" Upravo danas sam reila jedan", vedro je odvratila Mma Makuci. Gotovo da sam pronala oveka koji je ukrao veliki novac." Gotovo? Pobegao je?" Mma Makuci se nasmejala i objasnila kako je dola do informacije koja e policiji u Johanesbiirgu omoguiti da ga nae i uhapsi. Starac ju je paljivo sluao, zadovoljno se osmehujui. Vidim da ste veoma pametni", rekao je. To je dobro." Mma Makuci nije znala kako da shvati ovu njegovu primedbu. Zato je dobro to je pametna? Zato bi to ovom starcu ita znailo? Jedan kratak trenutak pitala se da li bi trebalo da mu kae za devedeset sedam procenata na Bocvanskom koledu za sekretarice, ali je naposledcu resila da to ipak ne uini: te stvari nije trebalo previe esto pominjari. Razgovarali su jo nekoliko minuta, uglavnom o prodavnici i nametaju koji se u njoj prodavao. Zatim se vratio Futi Radifuti, nosei posluzavnik na kojem su stajale tri olje aja, koji su popili pre no to je ponudio da je svojim kolima prebaci do kue, to je ona prihvatila. Ba dobro, pomislila je, to nee morati dugo da peai u ovim novim crvenim cipelama, koje su poinjale malo da je uljaju na desnoj nozi - ne mnogo, ali ipak primetno. Kad su stigli pred njenu kuu, Futi Radifuti je zaustavio kola. Zatim je posegnuo na zadnje sedite i izvukao veliki paket, koji je dao Mmi Makuci. Ovo je poklon za vas, Mma", rekao je. Nadam se da e vam se dopasti." Mma Makuci je pogledala pomno zapakovan poklon. Smem li odmah da ga otvorim?" upitala je. Futi Radifuti je ponosno klimnuo glavom. Iz radnje je", rekao je. Mma Makuci je pokidala papir. Unutra se nalazilo jastue, kadifeno jastue s ukrasima u boji zlata. Odavno nije videla neto tako lepo i morala je dobro da se potrudi da ne bi zaplakala. Ovo je fin ovek, dobar ovek, kome se dopadala dovoljno da joj pokloni ovo prelepo jastuce. Pogledala ga je i osmehnula mu se. Tako ste dobri prema meni", rekla je. Tako ste dobri." Futi Radifuti je upro pogledom u volan. Nije mogao da progovori.
Devetnaesto poglavlje
MAGAREA POSLA
Gospodin Polopeci je stajao pod kristalno vedrim nebom, pored pranjavog puta i napola osuenog drveta akacije. Njegovo uzbuenje poelo je da se manifestuje fiziki, pulsom koji je ubrzavao i trncima koji su mu se sputali niz vrat. Do maloas je gledao za kamionetom gospodina D. L. B. Matekonija koji je truckavo odmicao dombastim putem prema glavnom drumu, diui svojim izlizanim gumama oblai praine za sobom. Sad se ve izgubio s vidika i on je ostao sam ovde u ipraju, pogleda uprtog u mrlju na tlu tamo gde je kombi Mme Ramocve ispustio poslednje kapi ulja. Osmehnuo se. Kako bi njegov otac bio ponosan da moe sad da ga vidi. Dabome, nije nikad ni sanjao da e vetine kojima je nauio svog sina biti korisene u ovakve svrhe, ali opet, nije sanjao ni da e njegov sin da zavri na robiji, ili da e raditi kao automehaniar u Brzim motorima Tlokvenga, niti da e, usudio se da pomisli, biti detektivski pomonik u Prvoj damskoj detektivskoj agenciji. Nije istinski polagao pravo na ovu poslednju titulu, razume se, ali kad bi mu samo dali priliku da se dokae, ne bi bilo nikakvog razloga da ne bude dobar kao Mma Makuci. Nije udeo da postane druga Mma Ramocve - to niko ne bi mogao - ali, u najmanju ruku, bio je kadar da radi ono to je radila Mma Makuci, bez obzira na njenih devedeset sedam procenata. Otac gospodina Polopecija Ernest Polopeci bio je sitan stoar koji je uivao da slobodno vreme provodi u lovu. Retko je kad upucao neku divlju ivotinju, jer nije imao puku i oslanjao se na druge u tom pogledu, ali je bio vian praenju ivotinjskih tragova i nauio je tome i svog sina. Pokazao mu je tragove koje ostavljaju razne ivotinje - cibetke, dajker-antilope, pike - i objasnio mu kako da odredi vreme koje je proteklo od prolaska ivotinje. Tu je bio vetar koji je ubacivao sitna zrnca peska u zareze koje su pravile ivotinjske ape ili papci; tu je bila kia koja je sve spirala; tu je bilo sunce koje je isusivalo svee prevrnutu zemlju. Zatim, tu je bilo povijanje trave, koja se ponovo uspravljala, ali polako, u vremenu koje se moglo protumaiti kao to drugi ljudi tumae poloaj kazaljki sata. Sve to znanje bee preneseno gospodinu Polopeciju jo kao deaku i danas mu se, tako neoekivano, ukazala prilika da ga iskoristi. Pogledao je u tlo i poeo da ga ispituje. Bilo je tu otisaka koje je odmah mogao da iskljui: njego - vih, za poetak; otisaka radnih cipela gospodina D. L. B. Matekonija - pljosnatih tragova koji su ukazivali na onove od mekane gume; zatim, bili su tu otisci stopala Mme Ramocve, jedni noviji od drugih, jer je sino hodala oko kombija, neposredno nakon to se pokvario. A onda, tu su bili i drugi otisci - par izama koje su dole stazom to se s desne strane spajala s pranjavim putem. izme su bile praene parom bosih stopala, nevelikih i prema tome stopala koja su pripadala detetu ili nekoj sitnoj eni. Par izama je nekoliko puta hodao ukrug i potom stao i radio neto blizu mrlje od ulja. Posle toga, izme su otile i, da, vratile su se, dovodei nove otiske. Gospodin Polopeci se sagnuo i stao da zagleda u guvu tragova: izme, gume (otisci uskih guma, otisci guma kombija) i potom, sasvim neosporno, otisci magareih kopita. To! pomislio je gospodin Polopeci. I potom jo jednom. To! Ustao je i protegao se. Bilo je neudobno stajati tako zgren, ali ne moe se drugaije kad pratite tragove. ovek mora da se spusti na taj nivo i sagleda svet sa stanovita zrnaca peska i vlati trave. Tamo dole bio je sasvim drugi svet, svet mrava i komadia sasuene zemlje, poput minijaturnih planinskih grebena, ali svet koji moe mnogo da vam kae o svetu koji se nalazi nekoliko stopa vie; potrebno je samo da ga pitate. Ponovo se sagnuo i krenuo za magareim tragovima. Trag se kretao kratko putem i potom skretao desno, u pravcu staze kojom je doao par izama. Sada, na tlu meu bunjem, slika je po- stajala mnogo jasnija. Tamo na pranjavom putu bilo je mnogo aktivnosti; ali sad su magarci, upregnuti u mali beli kombi, vukli svoj teret preko nedirnutog tla i tragovi su sve odavali. Magarce - etiri magarca, zakljuio je gospodin Polopeti - gonio je, i to biujui ih, bez sumnje, mukarac u izmama, a za njima, kreui se preko nekih tragova magaraca i tako ih briui, iao je mali beli kombi. Sigurno je neko sedeo za njegovim volanom i upravljao dok su ga magarci vukli. Dabome, to je bio par bosih stopala - zasigurno deak. Da, deak je okretao volan dok je otac gonio magarce. Tako se to deavalo. Odavde je bilo lako. Gospodin Polopeci je pratio tragove preko nedirnutog tla oko pola milje, pre no to je ugledao malu grupu tradicionalnih jednosobnih kuica i obor za stoku sagraen od prua. Stao je. Bio je siguran da je mali beli kombi tamo, moda sakriven nekakvim pruem i liem, ali sasvim sigurno je bio tamo. ta da radi? Jedna od mogunosti bila je da se trkom vrati do pranjavog puta a onda odade na glavni drum. Za sat ili dva mogao je da stigne natrag u Gaboron i sve ispria policiji, ali dotad bi kombi mogao sasvim da nestane. Stajao je i razmiljao i tako stojei opazio deaka koji ga je posmatrao s praga jedne od kua. To je odluilo. Sad vie nije mogao da ode, jer je njegovo prisustvo bilo otkriveno i kradljivci e pokuati da se rese kombija. Gospodin Polopeci je otiao do najblie od etiri kue i u tom trenutku ugledao mali beli kombi. Bio je parkiran iza kue kojoj se pribliavao, napola pokriven starim nakatranjenim platnom. Prizor ga je ispunio razoaranjem. Nije nikad mogao da shvati nepotenje, a ovde se naao suoen s oiglednim primerom najbezobraznijeg lopovluka. Da li su ovi ljudi - ovi beskorisni ljudi - znali iji su kombi ukrali? Najgori u Bocvani ukrali su od najbolje u Bocvani; to je to i nita vie. Kad se primakao kui, iz nje je izaao mukarac u kaki koulji i pantalonama, koji se uputio prema gospodinu Polopeciju i pozdravio ga. Zalutali ste, Rra?" upitao ga je, neutralnim tonom. Gospodin Polopeci je osetio kako mu srce lupa. Nisam", odvratio je. Doao sam da uzmem kombi koji pripada mojoj efici." Pokazao je prema napola pokrivenom kombiju, a mukarev pogled je pratio njegovu ruku. Vi ste vlasnik tog kombija?" upitao ga je mukarac. Ne", odvratio je gospodin Polopeci. Kao to rekoh, to je kombi moje efice. Doao sam da ga vratim tamo gde pripada." Mukarac je odvratio pogled. Gospodin Polopeci ga je posmatrao i shvatio da ovaj razmilja. Nije znao kako da objasni prisustvo kombija, napola skrivenog, iza svoje kue. Gospodin Polopeci je odluio da bude direktan. Ukrali ste taj kombi", izazvao gaje. Niste imali prava da ga uzmete." Mukarac ga je pogledao, suenih oiju. Nisam ga ukrao, Rra. Pazite ta priate. Samo sam ga dovukao ovamo da bih ga sauvao za vlasnika. Ne moete, znate, ostavljati kombije u ipraju." Gospodin Polopeci je zadrao dah. Prenerazila ga je bezonost ovog objanjenja. Nije ga valjda ovaj ovek smatrao ba toliko lakovernim? A kako smo to mi imali da saznamo da nam uvate kombi?" upitao je sarkastino. Da niste moda ostavili neku cedulju koju smo prevideli?" Mukarac je slegao ramenima. Ne elim da se raspravljam s vama", rekao je. Molim vas, odvezite taj kombi. Samo mi pravi guvu ovde u dvoritu." Gospodin Polopeci je zurio u njega, borei se s gnevom. Sluajte, Rra", rekao je najzad. Dobro me sluajte. Gadno ste pogreili kad ste uzeli taj kombi. Mnogo gadno." Mukarac se nasmejao. Ma nemojte?" rekao je. Dozvolite da razmislim. Da li on pripada predsedniku? Ili moda pripada Janu Khami ili ministru pravde ili nekom isto tako vanom? Ala sam gadno pogreio, moe misliti!" Gospodin Polopeci je odmahnuo glavom. Taj kombi ne pripada nikom takvom", tiho je rekao. Pripada Mmi Ramocve, najpoznatijoj detektivki u Gaboronu. uli ste za Kriminalistiko-istraiteljsko odeljenje, Rra? Znate ko su detektivi? Detektivi su policajci u civilnoj odel Znate li to, Rra?" Gospodin Polopeci je video da su njegove rei postigle eljeni efekat. ovekov stav se odjednom promenio i vie nije bio nadmen. Istinu vam govorim, Rra", stao je da kuka. Samo sam hteo da pripazim taj kombi. Nisam lopov. Verujte mi, Rra. Istina iva." Gospodin Polopeci je znao da u njegovim reima nema ni zrnca istine, ali je sad promenio pristup. Voljan sam da zaboravim itavu ovu rabotu", rekao je. Vi samo vratite kombi tamo gore do glavnog druma - izvedite svoje magarce - a potom u ja srediti da kamionet doe da ga otegli." Mukarac se namrgodio. ak do glavnog druma? Za to treba mnogo vremena." Siguran sam da ga imate u izobilju", rekao je gospodin Polopeci. To jest, ako ne elite da ga traite sedei u zatvoru." Mukarac je utao. Zatim se okrenuo i pozvao deaka koji ih je dotad iz daljine posmatrao. Dovedi magarce", doviknuo mu je. Kombi ide na glavni drum." Gospodin Polopeci se osmehnuo. Ima jo neto", rekao je. Detektivka - glavna detektivka, da budem precizan - izgubila je dragoceno vreme kad je dola ovamo po svoj kombi i potom zakljuila da je nestao. Vidim da ovde uzgajate neke vrlo fine bun- deve. Predlaem da etiri najlepe utovarite pozadi u kombi. Tako ete joj se izviniti za izgubljeno vreme." Mukarac je zinuo da se pobuni, ali se predomislio i mrgodno otiao po bundeve. Potom je mali beli kombi, sa svojim valjanim tovarom od utog povra, povezan s magareom zapregom i putovanje je poelo. Gospodin Polopeci je u poetku hodao pored, ali se onda predomislio i ostatak puta preao u kombiju, zajedno s bundevama. Udobno se smestio na neke stare vree, i posmatrao nebo iznad sebe, razmiljajui s velikim zadovoljstvom o tome koliko e Mma Ramocve biti srena kad vidi da je njen mali beli kombi zdrav i itav, spaen iz nedostojnog ropstva i spreman da stupi na dunost - posle nekih neophodnih popravki, razume se. Dvadeseto poglavlje
NOTE
Dan posle povratka malog belog kombija - kog je gospodin D. L. B. Matekoni pokupio s glavnog druma prema Lobaceu i doteglio ga, sa egrtom za volanom - bio je dan procene situacije. Gospodin D. L. B. Matekoni morao je da odlui ta e da radi s kombijem, iji je motor zaribao, ba kao to se i pribojavao, instinkt mu je govorio da ga odvue na otpad i objasni Mmi Ranocve da se ne isplati ulagati u tako staro vozilo, ali je znao kakvu e reakciju izazvati takvo njegovo miljenje, stoga je odvojio malo vremena da ustanovi razmere kvara i vreme potrebno za popravku. Gospodin Polopeci je bio opravdano ponosan na samog sebe. Svom paljivom auditorijumu, Mmi Ramocve i Mmi Makuci, objasnio je kako je pratio tragove u ipraju i kako je is- prepadao lopova pominjanjem glavne detektivke. Mma Ramocve se na to osmehnula. Bie da sam to ja", rekla je. Bar u izvesnom smislu. Ako emo pravo, niste mnogo ni slagali." Mmi Ramocve je izgledalo da stvari naglo kreu nabolje. Pre samo kratkog vremena njena situacija delovala je prilino turobno, uz gubitak kombija, odsustvo bilo kakvog napretka u sluaju Zambijca i Noteovu pretnju koja joj je visila nad glavom. Sad je kombi bio vraen i nalazio se u strunim rukama gospodina D. L. B. Matekonija; sluaj Zambijca bio je uspeno reen; a ona sama jedva je ekala da vidi Notea i suoi ga s informacijom koju je dobila od njegove majke. Vie je nije bilo briga oko toga hoe li Note doi u kancelariju ili njenu kuu. Nije imala ta da krije od gospodina D. L. B. Matekonija - ispostavilo se da nikad nije ni bila udata, tako da je venanje koje je veleasni Trevor Mvamba obavio pod razgranatim drvetom u dvoritu sirotita bilo savreno validno. Budui da je Note bio ve oenjen onda kad se ona udala za njega, njihov brak bio je zakonski nevaei, to je znailo da joj on nije nikad ni bio mu. To je za nju bila oslobaajua pomisao i imala je zanimljivo dejstvo na njena oseanja u vezi s njim. Vie ga se nije plaila. Nikad joj nije bio mu. Oseala se osloboenom od njega, sasvim slobodnom. Note je odabrao ba to popodne da navrati do servisa, a ona je bila spremna. Gospodin D. L. B, Marekoni je prvi razgovarao s njim, a potom doao u kancelariju da joj saopti da je stigao. Hoe li da ga oteram", proaputao je. Mogu da mu kaem da ode odavde. Hoe li da to uradim?" Mma Makuci je pratila razgovor sa svog mesta, pravei se da nije suvie zainteresovana, ali je bila svejedno strahovito uzbuena. Ona bi takoe volela da je dobila priliku da otera Notea; trebalo je samo da joj kau i ona bi se ve obraunala s njim na naj- odluniji mogui nain. Mma Ramocve je ustala sa svoje stolice. Ne", rekla je. elim da razgovaram s njim. Hou neto da mu kaem." Hoe li da budem pored tebe?" upitao je gospodin D. L. B. Matekoni. Mma Ramocve je odmahnula glavom. Ovo je neto to moram sama da uradim", odvratila je. A gospodin D. L. B. Matekoni je po njenom tonu znao da je vrsto reena. Note bi morao da bude vrlo jaka linost da bi se suprotstavio Mmi Ramocve kad je ovako raspoloena. Dobacio je pogled Mmi Makuci, koja je podigla obrvu, i lagano prevukao seimice postavljenim dlanom preko svog grla. Njoj je takoe bilo jasno kakvom se riziku Note izlae. Mma Ramocve je izala iz kancelarije i ugledala Notea kako stoji pored kola jedne muterije, prevlaei dlanom preko svee izglancane karoserije. Lepa kola", primetio je. Ovih dana ima mnogo bogatog sveta u ovom gradu. Mnogo ovakvih kola." Ne ostavljaj otiske prstiju na njima, molim te", rekla je Mma Ramocve. egrt ih je satima glancao." Note ju je zapanjeno pogledao. Zinuo je da neto kae, ali nije stigao, jer je Mma Ramocve ve krenula u napad. Otila sam da obiem tvoju majku", rekla je. Bila sam kod nje pre neko vee. Da li ti je rekla?" Note je odmahnuo glavom. Zadnjih nekoliko dana nisam navraao tamo." Sirota ena", rekla je Mma Ramocve. Mora biti da te se mnogo stidi." Note je razrogaio oi. Gledaj svoja posla", obrecnuo se. Dr' se dalje od nje." Nisam ni imala nameru da ponovo idem tamo", otro je odvratila Mma Ramocve. A i tebe neu vie da vidim." Note se podrugljivo iscerio. Postala si drska, a? Zna li ta ja radim drskim enama?" Mma Ramocve je zatvorila oi, ali samo na as. Seala se nasilja, da, ali sad joj je delovalo manje zastraujue. Sad sluaj ti mene", rekla je. Ako si doao da mi uzme novac, odgovor glasi da nemam da ti dam ni paru, ni jednu jedinu paru. Zato to ti nikad nisam ni bila supruga i ne dugujem ti nita. Ba nita." Note je lagano krenuo prema njoj. Kae da mi nisi ni bila supruga? Otkud ti to?" Zato to si ve bio oenjen kad si se oenio mnome", odvratila je. Tako da si ti bigamista, a ne ja. Ne treba ja da se bojim prijave policiji, nego ti. Ti. Bio si oenjen drugom i imao si i dete s njom, zar ne? Sve sam saznala." Note je zastao u pola koraka. Videla je da mu se usna trese i da mu se prsti pomeraju na neki udan nain, kao da veba trubu. Na trenutak se upitala da li e je udariti, kao to je pre mnogo godina esto inio, ali je shvatila da nee. Iza njenih lea, gospodin D. L. B. Matekoni se nakaljao i snano udario francuskim kljuem - signalizujui joj na svoj nain da je tu, pri ruci, i da e se u sluaju potrebe umeati. Tu je bio i gospodin Polopeci, koji je stajao na ulazu u radionicu, pravei se da isti pod, ali sve vreme paljivo motrei. Njeni prijatelji, ta dva dobra oveka, tako razliita od Notea: njen mu - njen pravi mu - i taj ljubazni, vredni gospodin Polopeci bili su tu, pored nje, spremni da joj priteknu u pomo. Note nije predstavljao pretnju dok su oni bili tu; okrutnost je pripadala senkama i skrovitim mestima i nije bila neto to je moglo da se deava pod budnim pogledom tih ljudi. Note ju je pogledao, pogledom punim otvorene mrnje, i Mma Ramocve se naas ponovo uplaila, ali se potom pribrala, duboko udahnula vazduh i koraknula prema njemu. Sad su stajali licem u lice i kad je progovorila, nije morala da govori glasno. Volela sam te", rekla je, pobrinuvi se da on dobro uje svaku re. Nisi bio dobar prema meni. Sad je to gotovo. Ne mrzim te, Note Mokoti, i..." zastala je. Bilo joj je teko da kae ovo, ali znala je da mora. elim da ode u miru. To je sve." I izgovorila je na Secvana jeziku one dve jednostavne rei koje znae: Idi u miru, idi polako. Zatim je posegla u dep svoje suknje i izvukla mali koverat. Unutra je bilo neto novca - ni sluajno deset hiljada pula, koliko je traio, ve neto malo, da mu se nade. Ne mrzim te, Note Mokoti", ponovila je. Ovo ti je poklon od mene. Da ti se nae. A sad te molim da ode." Note je pogledao koverat koji mu je pruala. Oklevao je naas, ali je onda pruio ruku i uzeo ga. Pogledao ju je. Hvala", rekao je, a potom se okrenuo i stao da se udaljava. Ali posle nekoliko koraka je stao i ponovo se okrenuo prema njoj. Pomislila je da e neto rei i bilo je stvari za koje je elela da ih moda kae; ali nije progovorio, ostavivi je da stoji ispred radionice, lica obasjanog popodnevnim suncem. Okrenula se i videla gospodina D. L. B. Matekonija koji joj je polako prilazio, briui ruke komadom masne krpe; i gospodina Polopecija kako nepomino stoji s metlom u rukama, prestavi da se pretvara da je obuzet poslom. Tada je poelela da zaplae, ali nekako nije imala suza, jer ih je davno prolila i vie nije mogla da plae nad tim delom svog ivota i nad patnjom koju je tada trpela. Mogla je da zaplae zbog svog malog belog kombija, to da, i njegovih muka, ali vie nije mogla da plae zbog tog oveka kome je sad konano rekla zbogom. Tako", rekla je Mma Ramocve, prinosei usnama solju biljnog aja. To je sreeno. Nema vie Notea Mokotija. Nema vie traganja za naim prijateljem iz Zambije. Sve je sreeno. Sem jedne stvari." Koje, Mma?" upitala je Mma Makuci. arlija", odvratila je Mma Ramocve. ta emo da uradimo u vezi s njim?" Mma Makuci je podigla svoju solju i pogledala Mmu Ramocve preko njenog ruba. A zato mislite da to nije sreeno?" upitala je. Zato to nije ovde", odvratila je Mma Ramocve. Nije se vratio na posao. Po svoj prilici je jo uvek s tom enom." Mma Makuci je spustila solju i pogledala svoje nokte. arli e vrlo brzo doi ovamo", rekla je. Koliko sutra ili najkasnije poetkom sledee nedelje. Lino sam se pobrinula za taj problem, poto sam znala da imate drugih, preih briga." Mma Ramocve se namrtila. Metode Mme Makuci bile su ponekad prilino nekonvencionalne i pitala se kojim li je merama pribegla da bi izala na kraj s arlijem. Ne sekirajte se", rekla je Mma Makuci, oseajui zabrinutost svoje poslodavke. Bila sam vrlo taktina. I mislim da e se vratiti im ostavi onu razmetijivu enu, a verujem da e to biti vrlo brzo." Mma Ramocve se nasmejala. Otkud znate da e je ostaviti? Jeste li sigurni da to nije samo vaa pusta elja da on konano doe pameti?" Taj momak izvesno ne pati od vika pameti", rekla je Mma Makuci. Ne, ja mislim da e ga mu te ene vrlo brzo ubediti da se vrati ovamo. Vidite, ja sam mu telefonirala. Uspela sam da dobijem njegov telefonski broj od gazdarice onog ilegalnog bara u kui gospodina D. L. B. Matekonija. Zatim sam mu telefonirala tamo u Johanesburg i rekla da smatram da bi trebalo da zna da se njegova ena via s jednim mladiem. Rekao je da e da doe u Gaboron i sredi tog mladia. A ja sam mu rekla da se ne usudi da povredi arlija, ve da mu samo zapreti i kae mu da se vrati odakle je i doao. Nije bio voljan da popusti, dabome, ali sam mu onda rekla da e, u tom sluaju, morati da trai novu enu. Rekla sam mu da u se, ako on obea da nee povrediti arlija, ja postarati da arli prestane da se via s njegovom enom." Mma Ramocve je delovala zbunjeno. Da", nastavila je Mma Makuci. Rekla sam mu da je njegova ena gotova da pobegne s tim mladiem. Jedini nain da je zaustavi bio bi da navede mladia da je napusti." ,,A kako ete to izvesti?" upitala je Mma Ramocve. Uverila se u arlijevu bandoglavost i nije mogla da ga zamisli da se povinovao savetu Mme Makuci ili bilo koga drugog, to se toga tie. Uspela sam da uhvatim arlija nasamo i rekla sam mu da sam ula da mu one ene dolazi da se obrauna s njim", rekla je Mma Makuci. Izgledao je vrlo uplaeno i upitao kako sam to sa- znala. E, tad sam morala da kaem i malu la, mada za arlijevo dobro. Rekla sam mu da moj brat od strica radi u policiji i da mi je rekao da sumnjaju da je taj ovek ve ubio jednog ljubavnika svoje ene. To nisu uspeli da dokau, ali znaju da je kriv." To i nije velika la", primetila je Mma Ramocve. Moda je ak i istina." Mogla bi biti", rekla je Mma Makuci. Taj ovek je vrlo preteim tonom govorio o arliju." Znai, arli se uplaio i ostavio je?" upitala je Mma Ramocve. Tako je", rekla je Mma Makuci. I pitao me je da li bi ga gospodin D. L. B. Matekoni ponovo primio. Relda sam da mislim da bi moda i hteo da ga primi, pod uslovom da obea da e da bude vrlo vredan i da nee sve vreme troiti na oijukanje s devojkama." I ta je on na to rekao?" Rekao je da je on uvek bio vrlo vredan, a da se, to se ena tie, prilino umorio. Bie da je dama iz mercedesa vrlo zahtevna i da trai mnogo panje." Oduvek sam to mislila o ljudima koji se vozaju naokolo u skupim kolima", relda je Mma Ramocve. Ali ne i o enama koje voze kombije." Prasnule su u smeh i nasule sebi jo po jednu solju aja.
Dvadeset prvo poglavlje
STARI GOSPODIN RADIFUTI, OTAC FUTIJA RADIFUTIJA, DOLAZI U POSETU U danima i nedeljama koji su usledili, ivot u Prvoj damskoj detektivskoj agenciji i Brzim motorima Tlokvenga vratio se u svoje normalne tokove. Imala sam sasvim dovoljno uzbuenja", poverila se Mma Ramocve Mmi Makuci. Prvo ona rabota s Noteom. Onda ona strana stvar koja se desila mom malom belom kombiju, A onda i ona zbrka s arlijem. Mislim da bih teko podnela jo neto." U pravu ste, Mma", rekla je Mma Makuci. Nikad nam se nije dogaalo toliko stvari istovremeno. Bolje je kad se stvari dogaaju svaka za sebe. Uvek to kaem." Zastala je da razmisli i potom dodala: Na Bocvanskom koledu za sekretarice uili su nas da uvek radimo jednu po jednu stvar. Tako su rekli da bi trebalo da radimo. Jedno po jedno." Mma Ramocve je klimnula glavom. Tano tako", rekla je. Nije bila sigurna da se na Bocvanskom koledu za sekretarice zaista uilo sve to; najzad, sigurno su imali da ih naue mnogo vie od pounih izreka. Mma Makuci je, sa svoje strane, takoe gajila odreene sumnje u pogledu izreka i stavova koje je Mma Ramocve pripisivala Seretseu Khami. Meutim, nijedna od njih nije iznosila svoje sumnje, jer je tako nalagala utivost. Bilo je tano da se izdeavalo mnogo toga. Sad su obe, i Mma Ramocve i Mma Makuci, prieljkivale period stabilnosti i mira. To ne znai da se ne bi obradovale pojavi zanimljivog klijenta s izazovnim problemom; takvi klijenti bili su uvek dobrodoli - tavie, bili su neophodni - ali ne bi bilo loe kad neko takav ne bi naiao jo jednu ili dve nedelje. Mma Ramocve bila je sigurna da i gospodin D. L. B. Matekoni deli njeno miljenje u vezi s tim. Do pre nekog vremena bio je zaokupljen popravkom malog belog kombija - bio je to posao koji mu je oduzeo nekoliko dana - ali ga je naposletku popravio i ona je ponovo sedela za volanom vozila koje je toliko volela. Taj kombi nee trajati zauvek", upozorio ju je gospodin D. L. B. Matekoni.- To ti je valjda jasno?" Mma Ramocve je rekla da jeste, kao i toliko puta ranije. Jo koja godinica bie sasvim dovoljna", rekla je. Pet ili moda est. A onda u se oprostiti s njim." Pet ili est godina?" ponovio je gospodin D. L. B. Matekoni. O, ne. Ne. To je previe. Tome ve ne moe da se nada. Maina je kao ovek. Umori se." Videemo", rekla je Mma Ramocve. Nikad se ne zna. Ima nekih vrlo starih kola koja jo uvek rade. Videla sam neka koja su starija od mog kombija." Razgovor je ostao na tome, budui da je gospodin D. L. B. Matekoni morao da se posveti drugim popravkama. arli se vratio, kao to je gospodin Polopeci i oekivao, i zamolio da ga vrate na posao. Mma Makuci je prisustvovala prizoru stojei na pragu kancelarije, dovoljno daleko da je egrt ne vidi, ali na dobrom poloaju da uje sve to se govorilo. Docnije je, sa znatnim zadovoljstvom, prepriala ceo razgovor Mmi Ramocve. Da ste mu samo videli lice, Mma", rekla je, osmehujui se dok se priseala. Izgledao je ovako." Povila je uglove usana nanie i alostivo se zagledala u patos. Mma Ramocve se osmehnula. Nije joj bilo milo zbog mladievog ponienja, ali neke se lekcije moraju nauiti i u onome to se dogodilo svakako je bilo izvesne pravde. Premetao se s noge na nogu", nastavila je Mma Makuci. Evo ovako. A gospodin D. L. B. Matekoni je stajao ovako, s rukama na kukovima, kao uitelj kad se obraa nevaljalom deaku." ta je rekao?" upitala je Mma Ramocve. Sve sam ula", rekla je Mma Makuci. arli je rekao: 'Gazda, vratio sam se. Uzeo sam nekoliko dana godinjeg odmora. Ali sad sam opet tu.'" Gospodin D. L. B. Matekoni je rekao: 'Godinji odmor? Ti ree da daje otkaz. Uinilo mi se da si rekao da ti posao vie nije potreban. Zar nisi ba tako rekao?'" A onda je arli rekao da je shvatio da je pogreio. Rekao je da nije ozbiljno mislio kada je izjavio da vie nee da radi ovde. Rekao je da je u stvari hteo da kae da ide na godinji odmor." Mma Ramocve je uzdahnula. Taj momak nije izvukao nikakvu pouku iz svega ovoga", rekla je. Nije valjda stvarno oekivao da e gospodin D. L. B. Matekoni da poveruje u tu besmislicu?" Mislim da jeste", rekla je Mma Makuci. Ali opet, znate kakav je arli. Taj momak nema ba prvoklasan mozak. Za etrdeset dva procenta, najvie. Toliko bi dobio na ispitu. etrdeset dva procenta. U to sam sasvim sigurna, Mma." Pogled Mme Ramocve odlutao je naas do diplome na zidu iznad glave Mme Makuci. Bila je to s ponosom uramljena diploma Bocvanskog koleda za sekretarice, na kojoj je ispod naziva stajao masnim slovima odtampan moto koleda: Preciznost iznad svega. A ispod toga nalazio se neverovatan rezultat, upisan rukom koja se zasigurno divila brojkama koje je dobila ast da is- pie: 97 procenata. Dakle", nastavila je Mma Makuci, gospodin D. L. B. Matekoni ga je sasluao i onda se nagnuo napred i prstom pripretio arliju, ba kao onog dana kad je arli vikao na mene i nazvao me runim imenom." Bradaviavo svinje, setila se Mma Ramocve. Da, nazvao vas je bradaviavim svinjetom, ba kao i vi njega, ako se dobro seam. Prisetila se toga i pokuavala da se ne osmehne kad joj je umom na trenutak proletela slika bradaviavog svinjeta s veli- kim okruglim naoarima. S velikim okruglim naoarima i zelenim cipelama s plavim obrubom. Gospodin D. L. B. Matekoni mu je rekao da je balava budala", nastavila je Mma Makuci. Rekao je da mladi momci ne bi trebalo da se smucaju naokolo sa enama toliko starijim od sebe. Rekao mu je da je naprosto sam traio nevolju. Takoe mu je rekao da bi trebalo da se ponaa odgovornije i nae neku finu devojku, svoju vrnjakinju, kojom bi se mogao oeniti. Rekao je da vlada savetuje mladiima da tako postupaju i da bi arli trebalo da poslua preporuku vlade. A arli je sve vreme gledao u pod i krio prste, evo ovako. Skoro sam se saalila na njega. U stvari, moda mi ga i jeste bilo malice ao, iako je sam traio sve to ga je snalo i samo sebe moe da krivi za to. A onda sam ula kako obeava gospodinu D. L. B. Matekoniju da e se ubudue bolje ponaati i ula sam kako kae da zna da je ispao velika budala i da se to vie nee desiti. Eto, ba tim reima je rekao, Mma, a ja sam ih zapisala na papir koji mo- emo da drimo ovde u kancelariji i da mu ponekad mahnemo njime pred nosom ukoliko se ukae potreba za tim." Mma Ramocve je pogledala papir koji je izvukla Mma Makuci. Da, mogao bi biti od koristi, ali trebalo bi da imaju na umu, rekla je, da je arli jo uvek mlad, a mladi momci su skloni da prave gluposti i najee moraju da ue na svojim grekama. Mma Makuci nije bila ba toliko voljna da prata, ali naposletku se sloila da je verovatno dovoljno propatio i da bi mu trebalo pruiti jo jednu priliku. Moda e upoznati neku dobru devojku i onda e se sve promeniti, mada je morala da prizna svoju rezervisanost u vezi s tim. Razume se, arlijev povratak povukao je za sobom pitanje budunosti gospodina Polopecija. Sam gospodin Polopeci bio je utljiv otkako je arli ponovo primljen. I dalje je savesno obavljao svoj posao, ali je primeivao arlijeve neprijateljske poglede i video kako se dvojica egrta saaptavaju, pogledujui u njegovom pravcu. Pretpostavljao je da egrtov povratak znai i okonanje njegovog zaposlenja, i tog i sledeeg dana bilo je izvesne rezigniranosti u njegovom ponaanju. Naposletku, saekavi da se guva raisti, doao je u kancelariju i obratio se Mmi Ramocve. Mma, doao sam da vam se zahvalim", izgovorio je. Sad kad je moj posao ovde gotov, doao sam da vam se zahvalim zbog svega to ste uinili za mene. Bio sam vrlo srean ovde. Svi ste bili tako dobri prema meni." Mma Ramocve je podigla pogled. Ne razumem o emu govorite, Rra", rekla je. ta je gotovo!? O emu vi to?" O mom zaposlenju ovde", odvratio je. egrt se vratio. Sad ovde vie nee biti posla za mene." Mma Ramocve, koja je upravo sabirala priznanice iz servisa, spustila je olovku i pogledala gospodina Polopecija. Ja ne mislim da je vae zaposlenje ovde okonano", rekla je najzad. Da li vam je gospodin D. L. B. Matekoni neto rekao?" Gospodin Polopeci je odmahnuo glavom. On je vrlo dobar ovek", rekao je. Mislim da ne eli da mi kae. Ali ini mi se da se to ipak desilo. ini mi se da u uskoro morati da odem. Moda ve sutra. Ne znam." Mma Ramocve je ustala od stola. Otii emo i razgovaraemo s njim", rekla je. Poite sa mnom, Rra." Gospodin Polopeci je podigao ruku. Ne, Mma. Molim vas, nemojte. Ne elim da se oko mene pravi guva." Ali Mma Ramocve nije obraala panju na njegove prigovore i izvela ga je iz kancelarije i odvela u servis, gde je gospodin D. L. B. Matekoni stajao iznad lepih crvenih kola, duboko zamiljen, razmiljajui o njihovom motoru koji je stajao otvoren pred njim. Ljudi koji proizvode ova kola pokuavaju da nam oteaju ivot", rekao je. Stavljaju u njih sve te kompjutere, a ta mi da radimo kad se pokvare? Hteli bi da pretvore kola u svemirske brodove, eto ta bi hteli. Ali nama ovde u Bocvani nisu potrebni svemirski brodovi. Potrebna su nam valjana kola, s motorima kojima ne smeta praina. Eto ta nam je potrebno." Trebalo bi da pie ljudima koji proizvode ova kola", rekla je Mma Ramocve. Mogao bi da im kae ovo to si rekao meni." Ne bi me sluali", rekao je gospodin D. L. B. Matekoni. Ja sam samo jedan ovek. Ja sam samo gospodin D. L. B. Matekoni iz Brzih motora Tlokvenga. Tamo u Americi ili Japanu bi pogledali moje pismo i rekli: 'Ko je sad pa ovaj gospodin D. L. B. Matekoni? Poznajemo li ga? O emu nam to pie?' I bacili bi moje pismo u korpu za otpatke. Eto ta bi bilo. Ja nisam vaan." Jesi", rekla je Mma Ramocve. Ti si veoma vaan. Ti si najbolji automehaniar u Bocvani." Tako je", rekao je gospodin Polopeci. iva istina, Rra. Vi ste najbolji automehaniar to moe da bude. Ponosan sam to sam imao prilike da radim kod vas." Gospodin D. L. B. Matekoni se okrenuo i pogledao ih, prvo Mmu Ramocve, a onda gospodina Polopecija. I vi ste dobar automehaniar, Rra", rekao je gospodinu Polopeciju. Video sam kako baratate motorom. Vi potujete maine. To je zato to ste radili u bolnici. Ponaate se kao lekar prema pacijentu." Mma Ramocve je okrznula pogledom gospodina Polopecija, a potom se obratila gospodinu D. L. B. Matekoniju. Uz to je i dobar detektiv", rekla je. Videli ste kako je pratio tragove kombija. Odlian primer detektivskog rada. Mogli bismo povremeno da ga koristimo kao pomonika. Moda bi mogao da bude pomonik Mme Makuci. Ona bi to ba volela." Gospodin D. L. B. Matekoni je delovao zamiljeno. Da", rekao je. To bi bila dobra ideja." Zastao je i namrtio se. Niste valjda pomislili da vie nemate mesta ovde kod nas, je l' te, Rra? I to samo zato to se arli vratio?" Gospodin Polopeci je klimnuo glavom. Jesam, Rra, pomislio sam. I ne zameram vam. Ne mogu oekivati da zapoljavate svakog ko naie."' Gospodin D. L. B. Matekoni je prasnuo u smeh. Ali ja nisam ni pomislio da vas pustim da odete, Rra. Trebalo je da vam kaem. Na pamet mi nije palo tako neto. ta e biti sa servisom kad oni momci izue zanat - ako ga ikad izue? ta u da radim ako ne budem imao nekog poput vas da mi pomae? A uli ste Mmu Ramocve, ona kae da ete i njoj biti povremeno potrebni. Rra, raunajte da ete biti veoma zauzeti." Tog popodneva, ba kad je Mma Ramocve pomiljala da predloi da zatvore agenciju jedan sat ranije nego inae, budui da je morala da navrati u kasapnicu da kupi malo mesa za veeru, u kancelariju je uao gospodin Polopeci i najavio posetioca koji je traio da je vidi. To je jedan stariji gospodin, rekao je, koji je doao kolima sa oferom, i ne eli da ulazi unutra. Da li bi Mma Ramocve bila tako ljubazna da izae napolje, da razgovaraju tamo pod drvetom? Mma Ramocve se osmehnula. To je ba liilo na starije ljude tradicionalnih shvatanja: najprijatnije su se oseali razgovarajui pod drvetom, kako su ljudi oduvek inili. Izala je napolje i videla da njen posetilac ve eka tamo pod drvetom, drei eir u rukama. Podsetio ju je na njenog oca i naas ju je ponovo ophrvala tuga; on je takoe voleo da razgovara s ljudima stojei ili sedei pod drvetom, posmatrajui goveda kako pasu ili prosto gledajui nebo i brda zemlje koju je toliko voleo. Dumela, Mma Ramocve, vi se mene sigurno seate?" Pruila mu je ruku i rukovali su se. Dobro vas se seam, Rra. Vi ste bili prijatelj mog oca. Nisam vas odavno videla, ali naravno da vas se seam. Nadam se da ste dobro, Rra." Lako se potapao kaiprstom po glavi. Moja glava je sve starija", rekao je, osmehujui se. A to znai da mnogo zaboravljam. Ali Obeda Ramocvea nisam zaboravio. Odrastali smo zajedno. To se ne zaboravlja." Klimnula je glavom. Bili ste njegov dobar prijatelj", rekla je. ,,A on je bio dobar ovek, va otac." Zautali su. Pitala se da li da ga pozove unutra na aj, ali je zakljuila da nije zbog toga doao? Ali zbog ega je doao? Ponekad su stari ljudi jednostavno voleli da razgovaraju o prolim vremenima, to je sve, i moda je zato doao kod nje. Ali ne, posredi je bilo neto drugo. Ja imam sina", rekao je. Imam sina koji se zove Futi. On je valjan ovek, ali jo uvek nije naao sebi enu. To je zato to je vrlo stidljiv i oduvek je bio takav. Ne moe dobro da govori i rei mu polako izlaze. Zato je vrlo stidljiv pred enama. Mislim da je to zato to su mu se devojke smejale kad je bio mlai." Ljudi umeju da budu veoma okrutni", rekla je Mma Ramocve. Da", rekao je gospodin Radifuti. Ali sad je upoznao jednu finu enu." Aha, pomislila je Mma Ramocve. Zato je doao. Doao je da me zamoli da saznam neto o toj eni. esto su traili to od nje - da istrai potencijalnog branog partnera. Bio je to uobiajen detektivski posao i u knjizi Klovisa Andersena je itavo jedno poglavlje govorilo o tome kako pristupiti tom zadatku. Ko je ta ena?" upitala je Mma Ramocve. Ako mi kaete njeno ime, videu ta mogu da saznam o njoj. Saznau da li e biti dobra supruga vaem sinu." Gospodin Radifuti je u neprilici vrteo po rukama svoj eir. Ali ja sam siguran da e mu ona biti odlina supruga", rekao je najzad. I mislim da i vi to ve znate." Mma Ramocve ga je gledala, ne razumevajui, a on se iroko osmehnuo. Vidite, Mma", nastavio je gospodin Radifuti, ona radi u toj kancelariji tamo preko, iza vaih lea. Tako da je veoma dobro poznajete." Nekoliko trenutaka je Mma Ramocve utala, ne progovarajui ni re. Zatim je rekla, gotovo apatom: Shvatam." Onda je zastala i potom ponovila: Shvatam." Da", rekao je gospodin Radifuti. Moj sin se via s vaom pomonicom. Ona je veoma dobra prema njemu i doprinela je tome da on sad ve mnogo bolje plee. Pomogla mu je i oko njegovog govora, jer mu je ulila samopouzdanje. Vrlo sam srean zbog toga. Ali postoji jedan problem." Mma Ramocve se odjednom pokunjila. Dozvolila je sebi da se ponada, u ime Mme Makuci, ali postojao je, izgleda, neki problem. Bie to samo jo jedno razoaranje za Mmu Makuci. Sad je ve izgledalo neizbeno. Gospodin Radifuti je polako udahnuo vazduh pre no to je nastavio - bese to potmuo, itav zvuk. Znam da moj sin ezne da se oeni tom enom, u to sam siguran. Ali sam takoe siguran da se nikad nee odvaiti da je zaprosi. Suvie je stidljiv. tavie, rekao mi je da ne moe da je zaprosi zato to e zamuckivati i zamuckivati i nee moi da kae ono to eli. Zato smatra da ne moe da joj postavi to vano pitanje." Uutao je i preklinjui se zagledao u Mmu Ramocve. Moe li tu neto da se uradi, Mma?" nastavio je. Pametna ste ena. Moda moete neto da uinite." Mma Ramocve je podigla pogled prema nebu koje se videlo kroz granje akacije. Sunce se sad ve sputalo ka zapadu i nebo je u tim trenucima uvek izgledalo praznije. To doba dana inilo ju je pomalo tunom; behu to trenuci dugih senki i priguene svetlosti. Neuobiajeno je, to je tano", rekla je. Ali ini mi se da ne mogu da se setim nijednog razloga koji bi branio da neko bude neiji glasnik u ovakvoj stvari. Jeste li videli nekad one ljubavne poruke koje su ene iz plemena Zulu pravile od perli i slale dru- gima? Te poruke mogle su da sadre i prosidbu. Zato, onda, ne bismo mogli da se posluimo glasnikom u ovom sluaju. Ne vidim zato ne bismo." vornovati prsti gospodina Radifutija su sad jo brze prelazili po obodu njegovog eira. Mislite da bi trebalo da je ja zaprosim u njegovo ime, Mma? elite da ja to uradim? Mislite..." Podigla je ruku da ga zaustavi. Ne, Rra. Ne brinite. U ovakvim sluajevima, najbolji glasnik je ena. Ali prvo moram da vas pitam: da li ste sigurni da va sin eli da se oeni ovom enom? Da li ste stoproceritno sigurni u to?" Jesam", odvratio je. Sam mi je to rekao. tavie, on zna da sam doao da razgovaram s vama o tome." Mma Ramocve je paljivo sasluala njegov odgovor. Potom se, rekavi mu da je saeka tu, vratila u kancelariju, gde je njena pomonica razvrstavala gomilu dokumenata na svom pisaem stolu. Mma Makuci je podigla pogled kad je Mma Ramocve ula unutra. ta je hteo?" upitala je, uzgrednim tonom. Neki klijent?" Mma Ramocve nije odgovarala, ve je samo stajala i osmehivala se. Je l' posredi opet neto smeno?" upitala je Mma Makuci. Izgledate kao da ste uli neto zabavno." Ne", odvratila je Mma Ramocve. Nije smeno. Veoma je vano." Mma Makuci je spustila papir koji je drala u rukama i upitno pogledala svoju poslodavku. Ponekad ponaanje Mme Ramocve nije moglo da se prozre i tada se inilo kako ona eli da Mma Malcuci sama doe do nekih zakljuaka. Ovo je, po svemu sudei, bila jedna od takvih prilika. Ne mogu da pogodim, Mma", relda je najzad. Jednostavno ne mogu. Moraete da mi kaete o emu je re." Mma Ramocve je duboko uzdahnula. Mma, da li biste voleli da se jednog dana udate?" upitala je. Mma Makuci je spustila pogled prema svojim cipelama. Da", odvratila je. Volela bih da se jednog dana udam. Ali ne znam da li e se to ikad desiti." Postoji ovek koji bi eleo da se oeni vama", rekla je Mma Ramocve. Koliko sam shvatila, to je valjan ovek. Ali suvie je stidljiv da bi vas lino zaprosio, zato to je zabrinut zbog svog mucanja..." Glas joj je zamro. Mma Makuci je zurila u nju, oiju razrogaenih od zaprepaenja. Poslao je svog oca da vas upita da li biste se udali za njega", nastavila je Mma Ramocve. A ja sam ovde kao glasnik njegovog oca. Potrebno je samo da paljivo razmislite. Da li vam se taj ovek dopada? Volite li ga dovoljno da biste se udali za njega?Da li je to ono to elite? Nemojte pristati ukoliko niste sasvim sigurni. Budite vrlo paljivi, Mma. Ovo je veoma vana odluka." Kad je zavrila reenicu, uinilo joj se da Mma Makuci nije kadra da progovori. Otvorila je usta, ali ih je odmah potom zatvorila. Mma Ramocve je ekala. Na rame joj je sletela muva, kakljui je, ali nije mahnula rukom da je otera. Mma Makuci je iznenada ustala i pogledala Mmu Ramocve. Zatim je ponovo sela, spustivi se svom teinom i gotovo promaivi stolicu. Skinula je svoje naoari, te velike okrugle naoari, i stala urno da ih glanca svojom prosenjenom ipkanom ma- ramicom, maramicom koju je toliko dugo briljivo uvala i koja je, poput malog belog kombija, bila ve pri kraju svog ivota. Kad je progovorila, glas joj je bio tih, gotovo apat. Ali Mma Ramocve je dobro ula ta je rekla, a rekla je: Udau se za njega, Mma. Moete to da prenesete njegovom ocu. Udau se za Futija Radifutija. Moj odgovor je da." Mma Ramocve je oduevljeno zapljeskala. Mma Makuci, tako mi je drago zbog toga", ciknula je. Presrena sam, presrena, presrena. Njegov otac mi je rekao da je Futi stoprocentno siguran u to da eli da se oeni vama. Stoprocentno, Mma. Ne devedesetsedmoprocentno - stoprocentno!" Zajedno su izale napolje, tamo gde je ekao gospodin Radifuti. Pogledao ih je sa zebnjom, ali je po izrazima na njihovim licima shvatio kakav mu odgovor donose. Potom su njih troje porazgovarali, ali samo nakratko, jer je gospodin Radifuti jedva e- kao da se vrati i saopti svom sinu odgovor Mme Makuci. Kad su se vratile u kancelariju, Mma Ramocve je taktino utala. Mma Makuci je pribirala svoje misli, stojei pored prozora, posmatrajui drvee u daljini i veernje sunce na sivo-zelenim breuljcima iza drvea. Toliko toga joj je bilo na umu: njena prolost i mesto iz kojeg je potekla; njena porodica tamo gore u Bobonongu, kojoj e biti tako drago kad uje novost; i njen pokojni brat Riard, koji za ovo nikad nee saznati, sem, dabome, ako je odnekud ne posmatra - to je, koliko je znala, bilo sasvim mogue. Volela je ovu zemlju, koja je bila dobro mesto za ivot, i volela je ljude s kojima je ivela i radila. Imala je toliko ljubavi da prui - oduvek je to oseala - a sad je tu bio neko kome je mogla da pokloni tu ljubav i to je, znala je, bilo dobro; jer to je ono to nas ispunjava, ono to ini podnoljivim na bol i tugu - to poklanjanje ljubavi drugima, to davanje srca.