IZVORNI ZNANSTVENI RAD

UDK 332.14:338.43(497.5)





Doc. dr. sc. Vladimir avrak
ODRIVI RAZVOJ RURALNIH PODRUJA HRVATSKE
SUSTAINABLE DEVELOPMENT OF CROATIAN RURAL AREAS
SAETAK: Kategoriji nerazvijenih podruja Hrvatske, uglavnom ruralnih, pripada
52% stanovnitva i 73% povrine. Pitanje ruralnog razvoja Hrvatske poklapa se s proble-
mima regionalnog razvoja. Dosadanja regionalna politika i politika ruralnog razvoja nisu
ostvarile svoje ciljeve. Regionalna divergencija i zaostajanje ruralnih podruja i dalje se
nastavlja. Hrvatskoj je potreban suvremeni koncept ruralnog razvoja koji obuhvaa: inte-
gralni razvoj, sve vidove ljudske djelatnosti utemeljene na lokalnim resursima s ciljem
ekonomskog jaanja ruralnih gospodarstava; integralnu zatitu svih elemenata prostora;
integriranje razvojnih i zatitnih ciljeva u funkciji dugorono odrivoga razvoja. To je
preduvjet poveanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva i lakega pristupa europskim
integracijama.
KLJUNE RIJEI: gospodarski razvoj, ruralni razvoj, regionalna politika.
ABSTRACT: Fifty-two percent of the population and seventy-three percent of the
area of Croatia belong to mostly rural, undeveloped areas. The issue of the rural develop-
ment of Croatia coincides with the problems of regional development. The current regional
and rural development policies haven't achieved their goals. The regional divergence and
the falling behind of the rural areas continue. Croatia needs a modern concept of rural
development, one that will include the following: integral development, all the aspects of
human activities based on local resources with the aim of economic strengthening of the
rural estates; integral protection of all the elements of space; integration of the develop-
mental and protective aims in the function of long-term sustainable development. This is
the prerequisite to an increase in competitiveness of the Croatian economy and to an easier
approach to European integrations.
KEY WORDS: economic development, rural development, regional policies.

62 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 1, broj 1, 2003.
1. UVODNE NAPOMENE
Suvremeno hrvatsko gospodarstvo kao i cijelo hrvatsko drutvo zadnjih je desetljea
suoeno s epohalnim transformacijama koje imaju duboke povijesne korijene i dugorone
posljedice. Hrvatska nastojanja usmjerena su prema izgradnji modernog trinog i europski
konkurentnog gospodarstva. Jedan od hijerarhijski najviih ciljeva je ukljuivanje Hrvatske
u europske integracije odnosno ulazak u zajednicu zemalja Europske unije.
Podruja koja e u narednom razdoblju proi kroz veoma duboke transformacije je hr-
vatsko selo i poljoprivreda kao najznaajnija djelatnost na selu. Hrvatsko selo i poljoprivre-
da proli su u zadnjem stoljeu vrlo dinamine i burne transformacije. Provedeno je
nekoliko, uglavnom neuspjenih, agrarnih reformi. Izvedeni su pokuaji "industrijalizacije"
sela i stvaranja tzv. "robnih proizvoaa" na selu. Modelom "kara cijena" poljoprivredni
sektor je u dugom razdoblju bio glavna osnova i potpora procesima industrijalizacije koji su
provedeni na teret i na troak dugorono sporijeg rasta poljoprivrede i usporavanja njezina
tehnolokog napretka. U drugom dijelu prologa stoljea je ostvaren veliki porast poljopriv-
redne proizvodnje koju je pratila oekivana preobrazba broja i strukture poljoprivrednog
stanovnitva, uz procese deagrarizacije i urbanizacije. Hrvatska poljoprivreda je u najveem
broju skupina poljoprivrednih proizvoda bila aktivni izvoznik. Ovi su procesi potakli
duboke socijalne i kulturno-civilizacijske promjene u ruralnim podrujima Hrvatske.
Na poetku devedesetih godina prologa stoljea zapoela je tranzicija hrvatskoga go-
spodarstva i hrvatskoga drutva, a to je znailo nove "okove" za hrvatsko selo i poljopri-
vredu od kojih je svakako najvei - gubitak dravne "zatite" i liberalizacija trita te
liberalizacija uvoza i izvoza, to je u kratkom i srednjem roku imalo za posljedicu veliki
pad proizvodnje i produktivnosti te pad ukupne konkurentnosti hrvatske poljoprivrede i
pretvaranje Hrvatske iz aktivnog izvoznika u aktivnog uvoznika velikoga broja poljoprivre-
dnih proizvoda. Svemu ovome treba dodati i znatne tete uzrokovane Domovinskim ratom
to je hrvatsko selo i poljoprivredu dovelo u krajnje teak i nepovoljan gospodarski poloaj.
Mala proizvodnja, usitnjenost zemljinog posjeda, mala produktivnost, deficit poduzetni-
kog mentaliteta i znanja, tehnoloko zaostajanje, demografsko slabljenje koje se oituje u
stalnom bijegu mladih i kolovanih ljudi u urbane sredine, jaanje osjeaja besperspektiv-
nosti itd. glavna su obiljeja aktualnog stanja na hrvatskom selu i poloaja poljoprivrede u
nas.
Prethodno opisano stanje ini "slabu" polaznu osnovicu za budue transformacije i
polazak na veoma kompliciran put u europske integracije. Na tom putu hrvatska poljopri-
vreda i selo moraju proi kroz vrlo dinamine i sloene transformacijske procese. Zbog
toga je vano programirati adekvatne strategije i taktike svladavanja ovih procesa koji e u
punoj mjeri uvaiti sve povijesne komponente, zatim sve elemente zateenoga stanja,
odnosno polaznu osnovicu i elemente koje treba svladati na putu k europskim integracija-
ma.
Budui da je za ruralno podruje Hrvatske poljoprivreda svakako najvanija djelat-
nost, sve dosadanje strategije razvoja ruralnog podruja temeljile su se zapravo na strate-
giji razvoja poljoprivrede. Najee se izmeu sela i poljoprivrede "stavljao znak
jednakosti". Suvremena strategija, posebice odriva ruralnog razvoja Hrvatske, morala bi
biti puno ira po svom obuhvatu. Nepotrebna redukcija problema ruralnih podruja samo na
V. avrak: Odrivi razvoj ruralnih podruja Hrvatske 63
poljoprivredu zapostavlja sve druge, ne tako male, potencijale hrvatskog sela koji se mogu
veoma brzo aktivirati u sklopu transformacije i adaptacije hrvatskoga ruralnog prostora na
putu u europske integracije. Osim toga, redukcija i svoenje ruralnog razvoja samo na
problematiku poljoprivrede onemoguuje iri pogled na itavu kompoziciju veoma sloenih
kompleksa problema i njihovih moguih rjeenja u irokoj domeni ruralnog razvoja.
2. CILJEVI I REZULTATI POLJOPRIVREDNE
POLITIKE HRVATSKE
Na tragu najeih teoretskih i praktinih pogleda na problematiku ruralnog razvoja
Hrvatska je donijela posebni Zakon o poljoprivredi
1
, ali nema slinog akta koji bi obuhvatio
iri kompleks ruralnog razvoja. Zakonom o poljoprivredi precizno su definirani sljedei
ciljevi poljoprivredne politike:
1. prehrambena sigurnost stanovnitva koja se podmiruje u to veoj mjeri domaim
konkurentnim poljoprivrednim proizvodima
2. promicanje uinkovitosti proizvodnje i trnitva u poljoprivredi radi jaanja
konkurentnosti na domaem i svjetskom tritu
3. omoguavanje primjerenoga ivotnog standarda i pridonoenje stabilnosti poljopri-
vrednog dohotka
4. omoguavanje pristupa potroaima odgovarajuoj i stabilnoj ponudi hrane
sukladno njihovim zahtjevima, poglavito glede cijene i kakvoe hrane te sigurnosti
prehrane
5. uvanje prirodnih resursa promicanjem odrive, poglavito ekoloke poljoprivrede i
6. ouvanje i napredak seoskih podruja i ruralnih vrijednosti.
Ovi se ciljevi u velikoj mjeri poklapaju sa ciljevima poljoprivredne politike Europske
unije koji su definirani Sporazumom o konstituiranju Europske zajednice
2
. Rije je o
dugoronim ciljevima koje bi trebala ostvariti zajednika agrarna politika.
3

Iz nareenoga proizlazi zakljuak da je Hrvatska definirala svoje ciljeve poljoprivred-
ne politike koji su sukladni onima u Europskoj uniji. Meutim, empirijski podaci upuuju
na zakljuak da je izmeu postavljenih ciljeva i ostvarenja u Hrvatskoj preveliki jaz.
Naime, do sada niti jedan od postavljenih ciljeva nije ostvaren. To potvruju i podaci u
grafikonu 1 i 2 koji pokazuju da najznaajnije skupine ratarske i stoarske proizvodnje nisu
jo dostigle razinu prije 1990. godine. U Europskoj uniji se danas ostvaruju znaajni viko-
vi poljoprivrednih proizvoda to je direktna posljedica dugoronijeg ostvarivanja postavlje-
nih ciljeva.

1
Narodne novine br. 66/2001. i br. 83/2002.
2
U lanku 33. (raniji lan 39.) Sporazuma o konstituiranju Europske zajednice postavljeni su dugoroni ciljevi
zajednike agrarne politike.
3
(1) Podizanje produktivnosti u poljoprivredi promoviranjem tehnikog progresa, uz osiguranje racionalnog
razvoja poljoprivredne proizvodnje i optimalnog koritenja faktora proizvodnje, posebno radne snage; (2)
Osiguravanje povoljnog ivotnog standarda za poljoprivrednu populaciju, naroito poveanje dohotka onih koji
se osobno angairaju u poljoprivredi; (3) Stabilizacija trita; (4) Sigurnost snabdijevanja; (5) Sigurnost da e se
potroai snabdijevati po prihvatljivim cijenama.
64 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 1, broj 1, 2003.
Suvremene reforme zajednike poljoprivredne politike EU polaze upravo od toga da
su zajednike mjere uzrokovale "preveliku" proizvodnju. To je jedan od znaajnih razloga
to EU postavlja zemljama kandidatima i potencijalnim buduim lanicama veoma visoke
barijere nastojei ih to dulje drati u nekom od statusa "ekanja na ulazak". Pri tome
moemo zapaziti injenicu da se interesi i ciljevi zemalja EU i buduih lanica u pogledu
poljoprivrede bitno razlikuju, pae su i konfliktni.

Grafikon 1. Proizvodnja penice i kukuruza u Hrvatskoj, 1986.-2002. (tis.t.)
0
500
1000
1500
2000
2500
3000
1
9
8
6
1
9
8
7
1
9
8
8
1
9
8
9
1
9
9
0
1
9
9
1
1
9
9
2
1
9
9
3
1
9
9
4
1
9
9
5
1
9
9
6
1
9
9
7
1
9
9
8
1
9
9
9
2
0
0
0
2
0
0
1
2
0
0
2
t
i
s
.
t
.
penica kukuruz

Izvor: Poljoprivredna proizvodnja u 2002. Statistika izvjea br. 1184,
DZZS, Zagreb, 2003.

Zemljama EU odgovara to dulje razdoblje "ekanja" jer to znai mogunost plasmana
njihovih poljoprivrednih proizvoda na trita "zemalja u ekanju" koje u pravilu, poput
Hrvatske, ostvaruju deficit vanjskotrgovinske razmjene u poljoprivredi. U isto vrijeme
"zemljama u ekanju" se svakako "uri" da to prije "pristignu" u EU jer oekuju priljeve iz
zajednikih fondova koji bi dinamizirali njihovu poljoprivrednu proizvodnju.
O ovim pitanjima e se u narednom razdoblju voditi jo mnogobrojne rasprave s ovih
suprotstavljenih pozicija. Pri tome treba oekivati da e, kao i obino u meunarodnim
trgovinskim i inim odnosima, procesi ii smjerom koji e odreivati "jaa strana".

V. avrak: Odrivi razvoj ruralnih podruja Hrvatske 65
Grafikon 2. Broj goveda i svinja u Hrvatskoj 1986.-2003. u tis.
0
200
400
600
800
1000
1200
1400
1600
1800
2000
1
9
8
6
1
9
8
7
1
9
8
8
1
9
8
9
1
9
9
0
1
9
9
1
1
9
9
2
1
9
9
3
1
9
9
4
1
9
9
5
1
9
9
6
1
9
9
7
1
9
9
8
1
9
9
9
2
0
0
0
2
0
0
1
2
0
0
2
2
0
0
3
t
i
s
.
goveda svinje

Izvor: Poljoprivredna proizvodnja u 2002. Statistika izvjea br. 1184,
DZZS, Zagreb, 2003.


to se pak tie hrvatske strategije poljoprivrede, ona tek mora proi kroz one faze koje
je Europska unija prola. Pri tome, naravno, ne smije ponoviti eventualne greke, a na
temelju bogatih iskustava i uzora mogue je neke faze, ako ne preskoiti, onda barem
vremenski skratiti.
66 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 1, broj 1, 2003.
3. NEKI TEORETSKI ASPEKTI DRAVNE
POLJOPRIVREDNE POLITIKE
Ako bi se polo od iskustava zajednike europske poljoprivredne politike, tada aktual-
no "bjeanje" drave iz toga podruja nema potpunog opravdanja, jer europska poljopri-
vreda svoj uzlet i rast u zadnjih nekoliko desetljea duguje upravo aktivnoj politici drave.
to se tie relevantnih teorija, postoji nekoliko standardnih razloga za aktivnu ulogu drave
u poljoprivredi (Stiglitz, 1987:43-51). Neki od tih razloga su sljedei: (1) manjkava trita
osiguranja i kreditiranja; (2) javna dobra i porast profita; (3) nepotpune informacije; (4)
eksternalije i (5) problemi distribucije dohotka.
Poljoprivrednici zbog prirode proizvodnje, koja uvijek ovisi o klimatskim i meteoro-
lokim uvjetima, nemaju cjelovito osiguranje za rizik outputa i cijena s kojima se u toj
proizvodnji suoavaju. Kreditna trita i trita osiguranja su nesavrena. Poljoprivredni-
cima je pristup kreditu ogranien, ako ga uope i mogu ostvariti. esto moraju platiti
visoke kamate, a to je povezano s visokim rizikom koji se teko moe osigurati, stoga su
suoeni s mogunou financijskog kraha (steaja).
U sluaju javnih dobara i mogunosti porasta profita poljoprivrednika radi se o mogu-
nosti vladine intervencije na nain da osigura investicije za izgradnju i odravanje velikih
infrastrukturnih projekata, poput mree kanala za natapanje odnosno isuivanje movarnih
podruja i sl. Granini trokovi upotrebe sustava za natapanje, ve kad je napravljena
kanalska mrea, relativno su niski. Takvi projekti ispunjavaju oba kriterija za ista javna
dobra. Opskrba vodom gotovo je uvijek prirodni monopol, a uobiajena odgovornost na
takav monopol je iskljuivo na vladi.
Nepotpune i asimetrine informacije svakako su problem i na poljoprivrednom tritu,
a problem zapoinje ve kod informacija o tome gdje koja vrsta proizvodnje dobro ili bolje
uspijeva. Osobit je problem dostupnosti svih relevantnih informacija svakom poljoprivred-
niku. Tu je uloga vlade gotovo nezamjenjiva. Meutim, problem je u tome to je svaka
informacija skupa pa vlada u proraunskoj oskudici nastoji izbjei taj troak od ega bi
poljoprivrednici imali koristi.
Problem eksternalija u poljoprivrednoj proizvodnji javlja se na vie naina. Na prim-
jer, uspjena adaptacija (prilagodba) novoj tehnologiji jednog poljoprivrednika prua
njegovom susjedu vrijednu informaciju i tako mu daje znaajne pozitivne eksternalije.
Postojanje ovih eksternalija moe biti upotrijebljeno kao napredak za poljoprivrednike koji
primaju nove tehnologije.
Meutim, moda su najvaniji razlozi za vladinu intervenciju u poljoprivredi vezani
za distribuciju dohotka ostvarenoga na slobodnom tritu. Mehanizmi slobodnog trita
mogu rezultirati time da znaajan broj ljudi ostvari neprihvatljivo nizak prihod odnosno
dohodak. To sugerira da vlada mora dizajnirati programe koji poveavaju dohodak, pose-
bno malih poljoprivrednika, te da mora istodobno voditi brigu o odgovarajuoj opskrbi
hranom (po kvaliteti i cijeni) urbanih stanovnika.
Iako ova lista pokazuje razliite razloge za vladinu akciju, veza izmeu njih i stvarnih
akcija vlade moe biti slaba. Mjere koje idu k reduciranju rizika (kao stabilizacijski pro-
gram cijena) mogu aktualno poveati rizik poljoprivrednog dohotka i esto rezultirati
smanjenjem poljoprivrednog dohotka. Vladina politika moe pomagati male poljoprivred-
V. avrak: Odrivi razvoj ruralnih podruja Hrvatske 67
nike, a glavne beneficije mogu ipak ostvariti veliki poljoprivrednici. I tako vlada svojom
politikom moe bitno utjecati na nepovoljnu redistribuciju dohotka. Tako program moe
biti regresivan umjesto progresivan. Zbog toga se tvrdi da vladina politika moe ostvariti
neuspjeh poput trinog neuspjeha. injenica da se trita susreu s nekim problemima, ne
opravdava uvijek intervenciju vlade, ona samo pokazuje potencijalna podruja za to
(Stiglitz, 1987:43-51). O tome svakako treba voditi rauna kada je rije o dizajniranju
hrvatske poljoprivredne politike.
Prethodno razmatranje navodi na jo jedan mogui pravac stratekog promiljanja o
razvoju ruralne Hrvatske i mjesta poljoprivrede u tome. Ono to je sigurno, hrvatska poljo-
privreda nee lako i brzo dostii produktivnost poljoprivrede EU. Zbog toga se "pogled
nade" hrvatskog ruralnog prostora mora uz poljoprivredu proiriti i na druge djelatnosti
koje e amortizirati tehnoloko zaostajanje i zaostatak u produktivnosti, odnosno koje mogu
u kraem roku pruiti radnu, socijalnu i svaku drugu perspektivu za trenutno najnezaposle-
niji radni resurs u Hrvatskoj, jer je u ruralnim podrujima stopa nezaposlenosti nerijetko
iznad 30 i vie postotaka.
Za velik broj hrvatskog stanovnitva koje ivi u ruralnim zonama i koje se donedavna
preteito bavilo poljoprivrednim djelatnostima te koje nema mogunosti za prekvalifikaciju
niti potencijale za prijam novih tehnologija, jedina je prilika da se uz poljoprivredu pone
intenzivnije baviti razliitim novim djelatnostima zasnovanima na zateenim resursima: ist
okoli, prekrasni krajolici, mnotvo kulturno-povijesnih spomenika i lokaliteta, tradicio-
nalni obrti, vjetine i nain ivota, kultura tradicionalnih jela i pia, bogatstvo lokalnih
obiaja, govora itd. Radi se o nizu komplementarnih djelatnosti poput seoskog i izletnikog
turizma, spomenikog i povijesnog turizma, izrade raznih tradicijskih predmeta, prezenta-
cije tradicionalnih obiaja i slino. Dinamiziranjem ovih djelatnosti amortizirale bi se
transformacijske tekoe poljoprivrede i znatno poveale gospodarske i ivotne anse
ruralnog stanovnitva. To bi imalo i mnogo drugih povoljnih uinaka, osobito u smislu
jaanja policentrinog razvoja, vezanja stanovnitva za ruralni prostor, odnosno veu
koheziju prostora, zatim rastereenje pritiska na urbane prostore kao i smanjenje prevelikog
troka monocentrinog razvoja Hrvatske.
4. PODRUJA OD POSEBNE DRAVNE SKRBI
I RURALNI RAZVOJ
Poseban problem ruralne Hrvatske je problematika tzv. podruja od posebne dravne
skrbi koje se prostire najveim dijelom na ruralnom prostoru. Podruja od posebne dravne
skrbi definirana su Zakonom o podrujima posebne dravne skrbi.
4
Ova su podruja defini-
rana Zakonom zbog potrebe otklanjanja posljedica rata, breg povratka stanovnitva koje je
prebivalo na tim podrujima prije Domovinskoga rata, poticanja demografskog i gospodar-
skog napretka te postizanja to ravnomjernijega razvitka svih podruja Republike Hrvatske.
Prava iz Zakona ostvaruju fizike i pravne osobe. Podruja su kategorizirana u trima
skupinama i to prva i druga prema okolnostima nastalim na temelji stanja okupiranosti i
posljedica agresije na Republiku Hrvatsku, a trea skupina prema etirima kriterijima: (1)

4
Narodne novine br. 26. od 20. veljae 2003, proieni tekst.
68 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 1, broj 1, 2003.
kriteriju ekonomske razvijenosti; (2) kriteriju strukturnih potekoa; (3) demografskom
kriteriju i (4) posebnom kriteriju.
Postupak ocjenjivanja razvijenosti provodi svake godine Ministarstvo za javne radove,
obnovu i graditeljstvo uz suglasnost ministarstava financija, gospodarstva, poljoprivrede i
umarstva te Dravnog zavoda za statistiku, a granine vrijednosti se usklauju tako da
sustavom posebne dravne skrbi ukupno bude obuhvaeno do 15% stanovnitva (oko
650.000) Republike Hrvatske. Po obuhvatu povrine to je znatno vei postotak jer je
gustoa naseljenosti na ovim podrujima ispod prosjeka u Republici Hrvatskoj. Zakonom
su predviene dvije skupine mjera: (1) Poticajne mjere za naseljavanje i razvitak podruja
posebne dravne skrbi i (2) Povrat privremeno preuzete imovine.
Zakon o podrujima posebne dravne skrbi precizno definira o kojim se podrujima
radi i primarno ureuje samo dio pitanja i problema vezanih za povratak stanovnitva na ta
podruja. Instituti i rjeenja koja su propisana ovim Zakonom ni priblino ne obuhvaaju i
ne rjeavaju sva najvanija pitanja gospodarskog razvitka, socijalnog i drutvenog poloaja
stanovnitva i poslovnih subjekata na tom podruju. Prethodni nedostatak se rjeava uklju-
ivanjem pojedinih poticajnih mjera u druge zakonske i podzakonske propise
5
to opet ima
za posljedicu netransparentnost i nekonzistentnost sustava poticaja.
Iako je u dosadanjem razdoblju obnove i razvoja podruja od posebne dravne skrbi
postignuto veoma mnogo, ipak postoje brojni nerijeeni problemi i tekoe, od kojih valja
posebno izdvojiti najvee i najsloenije:
Ratne tete su djelomino eliminirane, uglavnom na stambenim objektima, dok
gospodarski objekti najveim dijelom nisu obnavljani niti su izgraeni novi koji bi
supstituirali njihovu gospodarsku i razvojnu funkciju - manjkav koncept obnove
(usmjeren na brzi povratak stanovnitva, a ne na gospodarsku i drutvenu obnovu koja
bi "vratila ukupan ivot" ovim krajevima)
6
.

5
Na primjer: Zakon o porezu na dobit, Zakon o porezu na dohodak, Zakon o Fondu za razvoj i zapoljavanje,
Zakon o Fondu za regionalni razvoj itd.
6
Obnova ratom oteenog i unitenog stambenog fonda te komunalne i socijalne infrastrukture jedan je od
prioriteta Vlade RH i Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo. Do sada je programom obnove
popravljeno ili obnovljeno 118.580 u ratu oteenih ili unitenih stambenih objekata, za to je utroeno oko 13,3
milijardi kuna iskljuivo iz sredstava dravnog prorauna. Jo je oko 9.000 objekata obnovljeno u suradnji s
meunarodnim donatorskim organizacijama, to je udjel od 7 posto u ukupnom programu obnove.
U razdoblju od 2000. do 2003. godine obnovljeno je oko 23.000 stambenih objekata za to je utroeno gotovo 3
milijarde kuna. Ovime je omoguen povratak oko 66.600 osoba u svoje domove. U 2003. godini obnovit e se
oko 8.000 objekata, to e omoguiti povratak oko 24.000 osoba u svoje kue i stanove, a utroit e se oko 1,13
milijardi kuna.
Tijekom rata oteena su ili unitena 334 kolska objekta, a do sada su obnovljena i na uporabu predana 184
objekta. Sredstvima dravnog prorauna u iznosu od 224 milijuna kuna obnovljene su 123 kole, a 61 je
obnovljena CEB programom u iznosu od oko 338 milijuna kuna, dok su radovi na jo 12 kola u tijeku. Prema
CEB programu polovina sredstava se osigurava iz dravnog prorauna, a polovina kreditom Razvojne banke
Vijea Europe. U 2003. godini obnovit e se 122 kole, a sredstva u iznosu od oko 794 milijuna kuna osigurana
su u sklopu CEB programa.
Programom obnove obuhvaena je obnova i izgradnja komunalne infrastrukture, to je od posebne vanosti, jer
izravno omoguuje ubrzani povratak stanovnitva i stvara preduvjete gospodarskog razvitka podruja povratka.
Ukupno je 128 objekata komunalne infrastrukture obuhvaeno aktivnostima obnove od 2000. do 2003. godine,
od ega su zavreni radovi na njih 101 u vrijednosti oko 109 milijuna kuna, a u tijeku je obnova 27 objekata
vrijednosti oko 33 milijuna kuna. (www.mjr.hr/projekti)
V. avrak: Odrivi razvoj ruralnih podruja Hrvatske 69
Znaajan je zaostatak gospodarske razine razvijenosti ispod prosjeka Republike Hr-
vatske (mjereno BDP-om po stanovniku) - omjer razvijenih upanija i onih u podruju
od posebne dravne skrbi je cca 1 : 6 do 8.
Pad ili stagnacija gospodarske aktivnosti je izrazita - prijeratna razina proizvodnje u
najznaajnijim granama koje su postojale na tim podrujima (poljoprivreda, industrija)
nee se ovim tempom moi dostii ni za iduih 10-15 godina.
Izraeniji su socijalni problemi (vea stopa ovisnosti stanovnitva) - visoki socijalni
transferi stanovnitvu na tim podrujima, koje je nepotrebno i neopravdano ekonomski
neaktivno, predstavljaju visok troak za dravu (optereuju ionako visoku javnu potro-
nju) i s druge strane (visina i irina obuhvata razliitih socijalnih transfera) demotivi-
raju poduzetnike i radne aktivnosti te pothvate i samozapoljavanje. Postoje sluajevi
da pojedina kuanstva imaju velike zemljine povrine, poljoprivredne strojeve i radnu
snagu, a nita ne rade jer im je socijalna briga drave (socijalne pomoi, djeji doplatci,
naknade za nezaposlenosti i sl.) dostatna za njihove ivotne potrebe.
Znatno je vea stopa nezaposlenosti (cca 35-40%) nego u razvijenijim podrujima
Hrvatske - visoka i trajna, strukturna nezaposlenost (manja stopa aktivnosti stanovni-
tva).
Izraeniji su demografski problemi (migracije izvan podruja, mala gustoa naselje-
nosti, visoka starost, mala stopa vitalnosti, manjak mladog i obrazovanog stanovnitva
itd.) - iz podruja jo uvijek (i nakon rata i danas) emigrira mlae i obrazovano stanov-
nitvo, a useljava se starije i neobrazovno stanovnitvo te razliiti "socijalni sluajevi"
iz razvijenijih upanija.
Demografska slika radnog kontingenta u tim podrujima ne odgovara opim idejama o
strategiji razvitka Hrvatske na suvremenim tehnologijama jer se radi o starijem i neo-
brazovanom stanovnitvu (procjena je da u tim podrujima meu nezaposlenima ima
manje od 3% vie i visoko obrazovanih) odnosno da se strategija razvitka tih krajeva
mora zasnivati na drugim (djelomino ili ak preteito i tradicionalnim) sektorima i
modelima s paljivo odabranim ciljevima, metodama/politikama i egzogenim utjeca-
jem drave radi ispravljanja trinih neuspjeha.
Nedovoljna je opremljenost infrastrukturom - radi se o naslijeenoj i u ratu unitenoj i
devastiranoj infrastrukturi.
Postoji velik stupanj neiskoritenih gospodarskih resursa (zemljite, zgrade, oprema,
osobna imovina).
Jo uvijek je previsok stupanj centraliziranosti dravnih funkcija - sve funkcije drave
koje se tiu upravljanja gospodarskim razvojem (koje su zadrane i novokreirane) i da-
lje su centralizirane - nema niti jednoga dravnog ili strunog tijela koje bi imalo za-
dau unutar nekoga sustava da analizira, prouava, predlae ili provodi racionalnu
regionalnu politiku openito pa ni u podrujima posebne dravne skrbi - u zemljama
EU postoje itavi sustavi s fondovima koji kontinuirano, sustavno i vrlo struno obav-
ljaju takve poslove.
Fiskalni sustav (kao dio sustava i politike) koji bi mogao aktivno doprinositi regional-
nom razvoju i podrujima od posebne dravne skrbi, sada to nije u mogunosti zbog
svoje centraliziranosti i linearnosti. Prihodi fiskusa, poreza i svega to se tie "zahvata-
70 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 1, broj 1, 2003.
nja" u ovlasti su centralne drave, a nedavna "krnja decentralizacija" fiskalnog sustava,
decentralizirala je samo dio odgovornosti (i trokovne strane fiskusa) na razinu lokalne
uprave i samouprave (dio obrazovanja, zdravstva i sl.) na nain da su funkcije decen-
tralizirane i u slinom omjeru se iz centralne blagajne disponira dio novca za te namje-
ne. To znai da je lokalnoj upravi i samoupravi u toj decentralizaciji i dalje
namijenjena pasivna transmisijska uloga "disponenta" prava i sredstava.
Lokalna uprava i samouprava je dobila aktivnu ulogu i prava samo na ogranienim
podrujima pa autonomno moe odluivati o marginalnim poreznim prihodima (vlastiti
prihodi upanija su prihodi od vlastite imovine, novane kazne te upanijski porezi po-
put poreza na nasljedstva, cestovna vozila, prireivanje zabavnih i portskih priredaba
te porez na plovne objekte). Drugi izdaniji izvori, poput poreza na dohodak i poreza
na dobit, u cijelosti su u domeni centralne drave dok je raspodjela dijela njihovih pri-
hoda ureena jedinstvenim postotcima koji se primjenjuju linearno na sva podruja, a
to opet unaprijed diskriminira podruja od posebne dravne skrbi. Naknadno se ovo
djelomino korigira preko fonda za izravnanje, ali se na tome ne mogu temeljiti dugo-
roniji projekti razvitka.
Funkcioniranje organa lokalne uprave i samouprave veoma je manjkavo i daleko ispod
razine potreba gospodarskoga i drutvenoga razvitka tih krajeva. Uzroci su razni, a
osim openito loe definiranoga sustava ovlasti i odgovornosti, posebno treba izdvojiti
problem inkompetentnosti, problem politike i interesne rascjepkanosti te permanentne
sukobljenosti na raznim osnovama.
Sintagma "podruja od posebne dravne skrbi" implicira da se radi o "nerazvijenom",
"nesposobnom", "sirotinjskom" i "nesamostalnom" podruju kojem je potrebna poseb-
na "skrb". Navedenu sintagmu bi bilo uputno promijeniti i pokuati ove krajeve mar-
ketinki promovirati s drugim imageom, trebalo bi umjesto "skrbi" afirmirati
gospodarske potencijale ovih krajeva koji se nalaze u neiskoritenim prirodnim ljepo-
tama i drugim prirodnim i stvorenim resursima, idealnim uvjetima za istu i ekoloku
proizvodnju, za ugodan i zdrav ivot itd.
Institucionalna potpora (poduzetniki centri, poduzetnike zone, poduzetniki inkuba-
tori itd.) razvoja malog i srednjeg gospodarstva jo uvijek je nedostatna. Od 40-ak po-
duzetnikih centara i inkubatora u Hrvatskoj, svega ih je sedam na podrujima od
posebne dravne skrbi, a od 59 zona maloga gospodarstva, samo se tri mogu locirati, i
to djelomino, na podruju od posebne dravne skrbi. Budui da je inicijativa i sposo-
bnost u podrujima od posebne dravne skrbi nedostatna, unato veim potrebama, u
njih se manje sredstava alocira za ove namjene, ime se poveava divergencija i pro-
dubljuje jaz razvojnih ansi.
Gospodarska struktura se temelji uglavnom na malom poduzetnitvu (obiteljsko
poduzetnitvo i obrti), rjee i manje na srednjim poduzeima bez velikih nositelja go-
spodarskog razvitka. Takva gospodarska struktura temeljno je orijentirana na lokalno
trite koje ima malu kupovnu mo. Razvojne anse na tako malim lokalnim i zatvore-
nim tritima su minimalne. Mali obrti i malo poduzetnitvo je rascjepkano, sitno i fi-
nancijski slabo da bi moglo znaajnije nastupiti na irim tritima u Hrvatskoj, a
pogotovo u svijetu. Nuna je aktivnija uloga raznih gospodarskih asocijacija poput
Obrtnike komore, Gospodarske komore i slinih oblika udruivanja poduzetnika.
V. avrak: Odrivi razvoj ruralnih podruja Hrvatske 71
Jo uvijek nije u cjelini rijeen problem povratka stanovnitva. Uz to su vezani i brojni
nerijeeni problemi povratka imovine i sl.
Vei dio podruja od posebne dravne skrbi ine tzv. pogranina podruja uz granicu s
Bosnom i Hercegovinom. S obzirom na komplicirane odnose s tim susjedom te brojna
nerijeena pitanja i stalne dileme u hrvatskoj politici spram BiH, imamo situaciju da su
ta podruja "poluzatvorena" s gospodarskog aspekta. Gospodarsko otvaranje prema
BiH te intenzivnija suradnja bila bi od osobito velikog znaenja za gospodarstva pod-
ruja od posebne dravne skrbi jer bi se time bar djelomino kompenziralo usko lokal-
no trite i generirala dodatna potranja bez koje nema gospodarskog razvoja.
5. INTEGRALNOST RAZVOJA
RURALNOGA PODRUJA HRVATSKE
Podatak da ruralnom podruju Hrvatske pripada oko 80% podruja i preko 43% sta-
novnitva, sam za sebe govori o potrebi permanentnog, cjelovitog i interdisciplinarnog
pristupa istraivanju i razvitku ovih podruja. Temeljni cilj ovih istraivanja je formuliranje
optimalne varijante suvremenoga prosperitetnog i odrivog razvoja ovih podruja. U
dosadanjim koncepcijama razvitka ruralnoga podruja Hrvatske dominirale su strategije
temeljene na razvoju poljodjelstva ime su zanemarivane brojne druge djelatnosti za koje
objektivno postoje upotrebljivi resursi. Drugi ozbiljan nedostatak dosadanjih strategijskih
pristupa oituje se u izoliranom promatranju sela i poljoprivrede od gradova. Pri tome su u
pravilu izostavljani bitni elementi integralnosti i interakcije na relaciji selo-gradu i grad-
selu.
Suvremena potreba zaustavljanja demografskog i ekonomskog slabljenja hrvatskog
sela, kao i rjeavanje nagomilanih problema i posljedica dosadanjeg modela gospodarskog
razvoja te negativnih ekonomskih posljedica Domovinskoga rata, svrstavaju pitanje razvoja
ruralne Hrvatske u prvi red prioriteta sadanjega i buduega gospodarskog razvitka Hr-
vatske. U kontekstu formuliranja optimalnih koncepcija i strategija, potrebno je u prvi plan
staviti integralni pristup, kako u podruju razvoja brojnih djelatnosti utemeljenih na lokal-
nim resursima i tradicijama tako i u podruju razvojnih potencijala i ivotnog okolia.
Uvaavajui iroku lepezu prirodnih i drugih resursa kojima raspolae ruralni prostor
Hrvatske (zemljite, klima, flora, fauna, kulturno-povijesne, ekoloke, turistike i brojne
druge vrijednosti), moe se s puno argumenata tvrditi da se na njima mogu utemeljiti brojne
djelatnosti i aktivnosti lokalne populacije.
Hrvatska se nalazi na putu osvajanja pozicije punopravnog partnera u zajednici europ-
skih drava, to znai kako e u narednom razdoblju biti obuhvaena razliitim internim i
eksternim nastojanjima da se nametnu ili formuliraju adekvatni ruralno-gospodarski prog-
rami i strategije. Analiza dosadanjih strategija upuuje na nekoliko iskustava. Prvo, veina
strategija se zasnivala na ideji da se ruralne sredine moraju razvijati uvoenjem i razvojem
industrije koja otvara radna mjesta (model industrijalizacije sela). Takav je koncept
rezultirao izgradnjom brojnih industrijskih i slinih pogona koji nisu izdrali tranzicijske
promjene te danas irom Hrvatske "zjape" prazni i neupotrebljivi. Drugo, esto se upozo-
rava na injenicu da domaa poljoprivreda i umarstvo nisu iskoristili prigode za razvoj u
ruralnoj zoni. Pri tome se spominju podaci o nekad razvijenoj industriji vie faze obrade i
prerade drva (industriji namjetaja) koja je u raspadu pa se danas svodi na izvoz primarne
72 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 1, broj 1, 2003.
sirovine, a potom se uvoze artikli poput namjetaja po kojima su nekada hrvatski proizvo-
ai bili poznati u svijetu (model supstitucije uvoza). Tree, nerijetko se pokuava, od
strane Vlade, razviti iroku lepezu financijskih i drugih poticaja sa eljom da se u lokalne
ruralne sredine privuku poduzetnici iz razvijenih dijelova Hrvatske (model programa
potpore ulasku poduzetnika izvan ruralnih podruja). Dosadanji rezultati takvih napora
iznimno su oskudni jer se divergentna kretanja u razini regionalne razvijenosti poveavaju.
U okviru suvremenih pristupa ruralnom razvoju, tradicionalna ruralna, uroena zna-
nja, vjetine i proizvodi koji su povijesno doprinosili odrivosti kuanstava i ruralne zajed-
nice obino se smatraju inferiornima i otklanjaju se u korist "modernijih" znanja, vjetina i
produkata. Takve strategije obino preporuuju da se ruralna mjesta i zajednice moraju
temeljito "promijeniti" ukoliko raunaju na viu konkurentnost u kontekstu suvremenoga
gospodarstva. Sve ove strategije i pristupi polaze od pretpostavke da su ruralna mjesta u biti
nekonkurentna, neprimamljiva i neprivlana za uspjenu zajednicu i gospodarski razvitak te
da ona moraju biti "prepakirana" i prepravljena ukoliko ele preivjeti (Brooks, 2003.).
6. ALTERNATIVNI MODEL ODRIVOGA
RURALNOGA RAZVITKA HRVATSKE
Nasuprot ideji da su ruralna mjesta zastarjela, nekonkurentna i neprivlana, alterna-
tivni model ruralnoga razvitka Hrvatske mogao bi se osloniti na suprotnu ideju, tj. da
mnoga ruralna mjesta imaju komparativne i konkurentske prednosti koje proizlaze iz
injenice da su uspjela zadrati svoja ruralna obiljeja, odnosno to se nisu promijenila i
prilagodila. Ova ideja polazi od toga da suvremeni trendovi i nain ivota urbane popula-
cije, udruen sa sve veom mobilnou i potranjom za razliitim rekreativnim i turistikim
sadrajima koji se temelje na sauvanim prirodnim resursima, turizmu utemeljenom na
kulturi i kulturnom naslijeu, tradicijskoj narodnoj kulturi i umjetnosti, narodnim obiajima
i tradicionalnom ivotnom stilu te seoskom turizmu, omoguuje razvitak razliitih djelat-
nosti koje se utemeljuju na upravo ovakvim konkurentskim prednostima ruralnog podruja.
Ova ideja sugerira kako je mogue i potrebno tzv. slabosti i zaostalost ruralnog podru-
ja transformirati u njegove konkurentske prednosti.
Mnoga ruralna mjesta u Hrvatskoj jo uvijek sadre neophodne elemente za odrivi
razvoj koji obuhvaaju jaku tradiciju graenja i obrtnike vjetine; prekrasnu arhitektonsku
tradiciju vidljivu na kuama, seoskim zdanjima, crkvama i javnim mjestima; izvanrednu
tradiciju lokalno proizvedenog umjetnikog obrta, kao to je prekrasno vezenje i ivanje;
tradiciju lokalnih kulinarskih ukusnih specijaliteta koji se posluuju uz lokalna vina i rakije;
ouvanu, izvjebanu i izvoenu tradiciju pjesme, plesa i umjetnosti te uroeno ruralno
znanje i tradicije koje se odnose na prirodni okoli uma, livada i rijeka.
7


7
U ovoj reenici nije neobino da se nabrajaju razliiti mogui sadraji odnosno utemeljenja brojnih djelatnosti u
ruralnom podruju koja u biti nisu nepoznata. Meutim, neobino je to to se radi o reenici koju je napisao i
izgovorio jedan ameriki znanstvenik, Rusty Brooks, s University of Gorgia, USA. Reenica napisana u
neobjavljenom izlaganju ovoga znanstvenika na meunarodnom skupu Odrivi razvoj ruralnih podruja
Hrvatske i uloga Sveuilita, odranom u Malom Loinju, 3.-5. rujna 2003. godine, pokazuje i potvruje
injenicu da inozemstvo mnogo vie vrednuje na ruralni prostor nego mi sami. Pri tome polaze i od razvojnih
pogreaka uinjenih u vlastitoj sredini koje su dovele do devastacije njihova ruralnog prostora, odnosno do
potrebe da se ulau golema sredstva kako bi se ruralni prostor revitalizirao i vratio u stanje odrivosti. Ovo je
zapravo dobronamjerna poruka sa eljom da izbjegnemo razvojne pogreke razvijenih zemalja.
V. avrak: Odrivi razvoj ruralnih podruja Hrvatske 73
Alternativna strategija ruralnog razvoja sugerira kako bi svi navedeni sauvani tradi-
cijski elementi ruralnih zona mogli tvoriti vrstu osnovu za tzv. ruralni odrivi razvoj. Ljudi
vole vidjeti, okusiti, dotaknuti, uti i osjetiti ruralna mjesta u Hrvatskoj. Ba kao to
postoji trite potroaa za jadransku obalu, otoke i arm Zagreba, isto tako postoje potro-
ai za ritam, arm i ivotni stil ruralnih mjesta i ljudi u Hrvatskoj. Ove komparativne i
konkurentske prednosti Hrvatske, osobito ritam, arm i ivotni stil, trebaju se "zapakirati" i
predstaviti potroaima. Meutim, ovaj ritam, arm i ivotni stil potrebno je takoer zatititi
i sauvati (Brooks, 2003). Nabrojene komparativne prednosti hrvatskoga ruralnoga prosto-
ra izloene su opasnosti da se pogrenom koncepcijom razvitka izgube. A to e se dogoditi
ako se prihvati i provede pristup zalaganja za temeljne promjene ruralnog karaktera i
krajolika sela i grada, odnosno pristup koji obeshrabruje ouvanje i njegovanje tradicij-
skoga ruralnoga znanja, kulture, arhitekture i tradicije.
7. RURALNI RAZVOJ I ODRIVI RAZVOJ
Pojmovi ruralni razvoj i odrivi razvoj u veoma su uskoj svezi. Naime, pojam odri-
vog razvoja nastao je iz potrebe da se naglasi nunost ouvanja i zatite, osobito neobnov-
ljivih resursa, te da se razvoj uskladi s okoliem. Drugim rijeima odrivi razvoj znai
usklaeni i koordinirani razvoj na dugi rok, a ne puko forsiranje razvoja na kratki rok po
svaku cijenu pa i po cijenu potpunog unitenja okolia i iscrpljenja prirodnih resursa na
nain da aktualna generacija ne vodi rauna o potrebama razvoja i za budue generacije.
Veina suvremenih interpretacija pojma odrivi razvoj sugerira da se radi o potrebi
cjelovita promiljanja i provedbe takva gospodarskog razvitka koji je u suglasju s ogranie-
njima koje postavlja okvir prirodnog okolia s nakanom da sadanja generacija odgovorno
postupa prema potrebama razvoja i buduih generacija. U tom smislu se danas sugerira
potreba aktivnog ukljuivanja svih drutvenih, politikih i drugih institucija i pojedinaca u
cjelovito promiljanje razvitka. Zbog toga pojam odrivi razvoj ukljuuje ne samo gospo-
darske nego i brojne drutvene, politike, ekoloke, socijalne i druge komponente. No, zbog
takve svoje kompleksnosti esto se dogaa da sam pojam, odrivi razvoj, nerijetko ostaje na
razini fraze i ne uspijeva se pretvoriti u djelatnu praksu.
Prethodne definicije odriva razvoja, u kontekstu pojma ruralni razvoj, nisu u potpu-
nosti adekvatne. Moramo im dodati i neke povijesne elemente. Naime, upravo povijest
ruralnih prostora upuuje na potpuni sadraj pojma odrivi razvoj jer su ruralna mjesta u
svojoj dugoj povijesti funkcionirala na nain odriva razvoja. Ti su prostori po svojoj biti
dakle bili odrivi jer su njegovi stanovnici morali biti dovoljno snalaljivi i kreativni da bi
mogli preivjeti i odrati se. Odrivost je dakle bit pojma ruralnoga prostora i ruralnoga
razvoja. Iz dananje perspektive ovoj bi se tezi moglo uputiti prigovor da je taj i takav
odrivi ruralni razvoj u dosadanjoj povijesti bio spor i ekstenzivan, ali nije li osnovna ideja
o suvremenom odrivom razvoju takoer sadrana u tome da se on uspori, da on bude
manji od mogueg, dakle ekstenzivniji, jer se jedino tako moe sauvati anse za budue
generacije. Na ruralni prostor je u svojoj povijesti instinktivno upravo to inio, ostavljao
74 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 1, broj 1, 2003.
anse i ekonomsku osnovicu za budue generacije i pritom sauvao sva kvalitativna obilje-
ja okolia.
8

Prethodnoj tezi bi se mogla dodati jo jedna heretika misao, a to je da do narua-
vanja uspostavljene ravnotee u naem ruralnom prostoru nije dolo zbog takva povijesnog
odrivog ruralnog razvoja nego je neravnotea nastupila u trenutku pokuaja i nastojanja da
se selo industrijalizira i temeljito preobrazi na nain da se raskine s tradicijom odrivoga
ruralnoga razvoja.
8. HRVATSKO SELO IZMEU
NEODRIVOSTI MODERNIZACIJE
I ODRIVOGA RURALNOG RAZVOJA
Novi, suvremeni gospodarski ambijent u Hrvatskoj nametnuo je potrebu da se i ruralni
prostor transformira. Ali tu transformaciju nije mogue izvesti linearno i s istim strategi-
jama koje vae za urbane sredine. Osim toga, brojni argumenti upuuju na zakljuak da u
suvremenoj Hrvatskoj ni strategije za razvoj urbanih podruja nisu odrive jer jo uvijek
nema strategije koja smanjuje broj nezaposlenih, odnosno koja stvara i zadrava radna
mjesta. To znai da sadanje strategije za oko 350.000 trenutno formalno nezaposlenih te za
narataj mladih, buduih nezaposlenih, aktualne strategije nisu odrive jer im ne nude i ne
jame ivotnu i radnu perspektivu. Zbog toga se jo uvijek prevelik broj mladih, osobito
radno i intelektualno najsposobnijih, ivotno orijentira prema inozemstvu jer tamo oekuje
puno vee ivotne anse. Prema tome, aktualne strategije nisu odrive ni za urbane, a jo
manje za ruralne sredine.
Pri tome valja ipak upozoriti na velike napore hrvatske Vlade da irokom lepezom ra-
zliitih programa podrke i poticaja generira poduzetnike aktivnosti ne samo u urbanim
nego i u ruralnim sredinama.
9

Zbog ega su onda rezultati tih napora ipak relativno skromni? Radi se svakako o vie
razloga:
(a) nepostojanje adekvatnih strategija i programa;
(b) relativno skromni iznosi sredstava kojima se financiraju projekti;

8
Stanovnici u ruralnom prostoru su, vodei rauna o svom opstanku (odrivosti), morali organizirati takav nain
proizvodnje i ivota koji u potpunosti osigurava sve ono to mi danas razumijevamo pod pojmom odrivi razvoj.
Morali su proizvoditi hranu i odjeu prema lokalnim uvjetima. U potpunosti su se prilagodili lokalnim uvjetima
zemljita i klime, biljnom i ivotinjskom svijetu te na tim temeljima razvili specifine forme i oblike ivota i
proizvodnje. Hrvatska je prepuna primjera lokalne tradicije, narodnih obiaja i kulture, glazbe, plesa, narodne
prie i narodne pjesme. Proizvodnja hrane je u potpunosti bila prilagoena lokalno dostupnim biljkama i
ivotinjama. Nain stanovanja je do perfekcije prilagoen lokalno dostupnim sirovinama (drvo, kamen) te su na
temelju toga razvijeni autohtoni ruralni arhitektonski stilovi ije vrijedne primjerke imamo u jo uvijek
sauvanim seoskim kuama, crkvama i drugim seoskim privatnim i javnim objektima. Ovakvom nainu ivota
dugujemo postojanje brojnih specifinih ruralnih obrta koji su proizvodili sve uporabne predmete za ruralno
domainstvo (razno posue, namjetaj, alat itd.). U ruralnom prostoru su bili razvijeni autohtoni i specifini
umjetniki oblici i sadraji (slikarstvo, kiparstvo, lonarstvo) pomou kojih je narod izraavao svoje odnose
prema prirodi, obitelji i zajednici te odnos prema svojoj tradicionalnoj vjeri i religiji.
9
Vidi na primjer internetsku stranicu Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetnitvo Vlade Republike
Hrvatske.
V. avrak: Odrivi razvoj ruralnih podruja Hrvatske 75
(c) nerazumijevanje lokalnih vlasti uloge i zadae u poticanju i podrci lokalnom
gospodarskom razvitku i
(d) nepostojanje adekvatne institucionalne podrke tome i takvom razvitku.
Naravno da postoje i brojni drugi razlozi i uzroci. Jedan od najvanijih je, meutim,
esto zastupan pogrean koncepcijsko-strategijski pristup razvoju ruralnih sredina koji se
oituje u tome to se u tradicionalno ruralnim podrujima implementiraju potpuno nove i
tzv. suvremene strategije koje u pravilu ne vode rauna o tradicionalnim prednostima
koje posjeduju ruralna mjesta.
Dominantne tradicionalne gospodarske grane, osim poljoprivrede, u ruralnim sredi-
nama su obrada drva, obrada metala, domai obrti i turizam. Turizam se openito smatra za
jednu od najpropulzivnijih gospodarskih grana u Hrvatskoj, ali se pri tome preesto misli
samo na jadransku obalu. Ostavtina tradicionalnog ruralnog razvoja predstavlja prebogatu
osnovu za dinamian razvoj ruralnog turizma jer su ovi krajevi sauvali svoj krajolik i
brojna druga tradicijska obiljeja poput arhitekture, tradicionalnih zanata i obrta, razno-
vrsnu i bogatu ponudu lokalnih specijaliteta hrane i pia, iznimnu kulturno-povijesnu
raznolikost. Ova bogata tradicijska ostavtina predstavlja neiskoriten resurs na kojem se
mogu utemeljiti dobre i uspjene strategije odrivoga razvitka ruralne Hrvatske. To se
osobito odnosi na potencijalnu mogunost privlaenja velikog broja posjetitelja i turista iz
Hrvatske i itavoga svijeta koji vrlo visoko cijene i preferiraju takav nain ivota, ouvan i
ist krajolik i pokazuju zanimanje za razliite specifine oblike ivota i rada u naim
ruralnim mjestima.
Uz nepostojanje strategije i adekvatne potpore ovakvom tipu ruralnoga razvoja, meu
objektivne prepreke moemo ubrojiti i sljedee: (a) manjak kvalitetne prometne infrastruk-
ture; (b) manjak turistike infrastrukture (restorani, prenoita); (c) manjak financijske
potpore za obnovu i popravak povijesnih lokaliteta
10
; (d) manjak koordinacije razvojnih
planova i aktivnosti; (e) nepostojanje marketinga turistikog potencijala lokalnih ruralnih
sredina.
Presudni imbenici koji mogu podrati strategiju odrivoga razvoja turizma u ruralnim
podrujima jesu: (a) bogato kulturno-povijesno naslijee i (b) stanovnici ruralnih podruja.
Da bi se kulturno-povijesno naslijee moglo adekvatno turistiki valorizirati, nuno je
poveati napore da se obnove, poprave i restauriraju brojni lokaliteti i objekti poput dvo-
raca, utvrda, crkvi, starih tradicijskih kua i sporednih zgrada. Tome moe bitno doprinijeti
i privrenost hrvatskih ljudi tradiciji i obiajima svoje lokalne zajednice, svojoj batini i
svom lokalnom prostoru. Tome mogu posluiti tradicijska znanja i vjetine te poznavanje
ruralnoga ivota i kulture te takav tip radne etike koji je u dugom povijesnom tijeku osigu-
ravao kontinuitet razvoja i opstanka na tim podrujima. To drugim rijeima znai da se
iskoristi tradicijsko znanje i vjetina umjesto da se nepotrebno financiraju trokovi pre-
kvalifikacije ruralnog stanovnitva prema suvremenim znanjima i tehnologijama koje su u
ruralnoj sredini teko primjenjive.
Strategija ruralnoga odrivog razvitka mora se temeljiti na vrstoj vezi s tradicijom u
svim njezinim elementima i poi od pretpostavke da se ona moe iskoristiti kao znaajan

10
Ne samo da postoji manjak sredstava za obnovu i popravak postojeih lokaliteta nego nema sredstava ni za
istraivanje na potencijalnim lokalitetima koji su ve gotovo u potpunosti zaboravljeni ili devastirani. Lokalne
turistike zajednice, dravne institucije i lokalne vlasti nisu poduzele ni minimalne napore da se ti lokaliteti bar
zatite, a kamoli da se obnove.
76 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 1, broj 1, 2003.
inicijalni resurs za razliite poduzetnike aktivnosti osobito u ruralnom turizmu. Takva
praksa bi u narednoj fazi generirala i potrebu za potpuno novim djelatnostima i poslovima,
osobito u sektoru usluga, poput razvoja klasine turistike i trgovake djelatnosti, muzejske
djelatnosti, proizvodnji i predstavljanju lokalnih umjetnikih obrta, nakladnitvu koje bi se
bavilo prikazom narodne kulture, obiaja i tradicijskog naina ivota, dolo bi do premje-
tanja sredita nekih vladinih ureda i neprofitnih udruga u ta mjesta. Time bi dolo do
zapoljavanja stanovnitva s tih podruja u mjestu stanovanja i znaajno bi se poveale
anse mladih i obrazovanih ljudi za ostanak na tim podrujima.
11

9. ZAKLJUNA RAZMATRANJA
U ovom se radu predlae alternativna strategija ruralnoga odrivog razvoja Hrvatske
koja polazi od ideje da je naslijeen i sauvan tradicijski nain ivota i rada u ovim podru-
jima mogue transformirati u razvojni resurs. Strategija se zalae za iskoritavanje onoga
to ruralni prostor ima, a to je tradicija i tradicijska kultura narodnoga ivota i obiaja te
bogat, raznovrstan i ouvan prirodni krajolik, nasuprot pomodnim zahtjevima za moderni-
zacijom i tranzicijom sela u grad s industrijalnim obiljejima.
Takva bi strategija znaajno pripomogla povoljnijoj prostornoj disperziji stanovnitva
i gospodarskih resursa i aktivnosti te ravnomjernijem regionalnom razvoju Hrvatske, a
smanjila bi i ne male napetosti na relaciji selo grad. Ova strategija ukljuuje dvostruku
suradniku relaciju selo-gradu i grad-selu, odnosno eliminira sadanju strategiju i praksu
pranjenja sela i jaanja pritiska na grad, osobito na Zagreb, koji prema sadanjem stanju
stvari, jedini prua "koliko-toliko" anse za ivotni uspjeh. S obzirom na ogranienost
razvojnih resursa ova strategija ima vanu prednost jer rauna na postojee, a ne samo na
novostvorene resurse. Zbog toga bi ova strategija bila superiornija u odnosu na postojeu
strategiju nebrige za ruralni prostor ili strategiju pretvaranja" ruralnoga prostora u urbani.

11
Imamo ve slinih primjera u umberku gdje u ovakvom tipu ruralnog razvitka ve sudjeluju svi narataji
mjetana ukljuujui i mlade ljude koji su prije dvije-tri godine zavrili visokokolsku naobrazbu u Zagrebu
(povjesniari, ekonomisti, arhitekti).
V. avrak: Odrivi razvoj ruralnih podruja Hrvatske 77
LITERATURA
1. Brooks, R., (2003), Izgradnja kapaciteta ruralne zajednice u Hrvatskoj, Prilagoavanje
ruralnih tradicija regionalnom razvoju, izlaganje na meunarodnom znanstvenom
skupu na temu Odrivi razvoj ruralnih podruja Hrvatske i uloga Sveuilita odra-
nog u Malom Loinju, 3.-5. rujna 2003. godine.
2. avrak, V., (2002), Strategija i politika regionalnog razvoja Hrvatske, Ekono-
mija/Economics, godina IX, broj 3, lipanj 2002, Zagreb, str. 645-661.
3. avrak, V., (2003), Ruralni razvoj i regionalna politika u Hrvatskoj, izlaganje na
meunarodnom znanstvenom skupu na temu Odrivi razvoj ruralnih podruja Hr-
vatske i uloga Sveuilita odranog u Malom Loinju, 3.-5. rujna 2003. godine.
4. Gillis, Perkins, Roemer, Snodgrass, (1992), Economics of Development, W.W. Norton
& Company, New York, London.
5. Grahovac, P., (2000), Razvitak poljoprivrede u Hrvatskoj, Vlastita naklada, Zagreb.
6. Poljoprivredna proizvodnja u 2002., Statistika izvjea br. 1184, DZZS, Zagreb, 2003.
7. Seferagi, D., (ur.), (2002), Selo: Izbor ili usud, Institut za drutvena istraivanja u
Zagrebu.
8. Statistike informacije 2003, Dravni zavod za statistiku Republike Hrvatske.
9. Statistiki ljetopis Hrvatske razna godita, Dravni zavod za statistiku Republike
Hrvatske.
10. Stiglitz, J. E., (1987), Some Theoretical Aspects of Agricultural Policies, World Bank
Research Observer, Vol. 2. No. 1.
11. tambuk, M., Rogi, I., (ur.), (2001), Budunost na rubu movare, Razvojni izgledi
naselja na Lonjskom polju, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb.