Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
12Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
herman hesse - umijece dokolice

herman hesse - umijece dokolice

Ratings: (0)|Views: 600 |Likes:
Published by dino_s2000

More info:

Published by: dino_s2000 on Dec 04, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/29/2013

pdf

text

original

HERMANN HESSE
HERMANN HESSE
Umije\u00e6e dokolice
NASLOV IZVORNIKA
Die Kunst des MuBiggangs
Copyright \u00a9 1973 by Hermann Hesse.
Alle Rechte bei und vorbehalten durch
Suhrkamp Verlag Frankfurt am Main
Sva prava pridr\u017eana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili
koristiti
u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektroni\u00e8kim ili mehani\u00e8kim,
uklju\u00e8uju\u00e6i fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informati\u00e8kim
sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdava\u00e8a.
Umije\u00e6e dokolice
Kratka proza iz ostav\u0161tine
CIP - Katatogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu\u00e8ili\u0161na knji\u017enica, Zagreb
UDK 821.112.2-4=163.42
HESSE, Hermann
Umije\u00e6e dokolice / Hermann Hesse ; preveo Dalibor Joler. - Zagreb : Zagreba\u00e8ka
naklada, 2002. - (Feniks)
Prijevod djela: Die Kunst des MuBiggangs.
ISBN 953-6996-05-7 421028020
PREVEO DALIBOR JOLER
Objavljivanje ove knjige pomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
[zagreba\u00e8ka naklada I ZAGREB, 2002.
Kada ne bih uistinu bio vrlo radi\u0161an \u00e8ovjek, kako bih uop\u00e6e do\u0161ao na ideju da
smi\u0161ljam hvalospjeve i teorije dokolice. Ro\u00f0eni, genijalni dokoli\u00e8ari takvo
\u0161to nikada ne \u00e8ine.
Hermann Hesse (1928.)
S mojega motri\u0161ta, ovi prigodni napisi, koji se svjesno i hotimi\u00e8no slu\u017ee onim
oblikom neobveznoga \u00e8avrljanja \u0161to ga nazivamo "feljtonom", predstavljaju, kao
prvo, tek neva\u017ean dio mojega rada, a kao drugo, ta razigrana, \u00e8esto ironi\u00e8no
obojena prigodni\u00e8arska o\u00e8itovanja po meni imaju jedan te isti smisao: borbu
protiv onoga \u0161to u na\u0161oj javnosti nazivam hinjenim optimizmom ... borbu protiv
europ-sko-ameri\u00e8ke pomodne vjere u suverenoga, modernoga \u00e8ovjeka, koji je tako
mnogo postigao ... protiv, dodu\u0161e, dje\u00e8je, ali vrlo opasne samodopadnosti
bezvjernog i nepromi\u0161ljenog \u00e8ovjeka mase u njegovoj lakomislenosti, na-
dmenosti, njegovu nedostatku poniznosti, sumnje i odgovornosti. Ovakve
rije\u00e8i ... nisu upu\u00e6ene \u00e8ovje\u00e8anstvu, ve\u00e6 vremenu, \u00e8itateljima novina, masi
\u00e8ija opasnost, smatram, ne le\u017ei u manjku vjere u sebe i vlastitu uzvi\u0161enost.
\u00c8esto sam zajedno s op\u00e6enitim upozorenjem na neutemeljenost takve ljudske
oholosti tako\u00f0er neposredno upozoravao na doga\u00f0aje iz na\u0161e najnovije
povijesti, na psihi\u00e8ku nepripremljenost i hvastavu lakomislenost s kojom smo
po\u0161li u rat, na nesklonost kako naroda tako i pojedinaca da sukrivnju za to
tra\u017ee kod sebe samih.
Hermann Hesse (1932.)
Umije\u00e6e dokolice
Poglavlje umjetni\u00e8ke higijene
Kako je i duhovni rad sve vi\u0161e nalikovao nasilnomu industrijskom pogonu bez
tradicije i ukusa, a znanost i \u0161kola jo\u0161 vi\u0161e se trsile li\u0161iti nas slobode i
osobnosti te nam stanje usiljenog, zadihanog pregnu\u00e6a od malih nogu nametnuti
kao ideal, tako je, uz neka druga staromodna umije\u00e6a, i umije\u00e6e dokolice sve
vi\u0161e propadalo, gubilo ugled, padalo u zaborav. Nije da smo u tome ikada bili
majstori! Dokoli\u00e8arenjem razvijenim do umije\u00e6a na Zapadu su se uvijek bavili
tek bezazleni diletanti.
Utoliko je za\u00e8udnije -u ovo na\u0161e doba kada mnogi \u00e8eznutljivo pogledavaju prema

Istoku i s podosta napora nastoje uloviti trunku radosti iz Shiraza i Bagdada,
malo kulture i tradicije iz Indije i pone\u0161to ozbiljnosti i dubine iz Budhinih
svetinja - da malo tko posegne za onim najbli\u017eim i poku\u0161a ovladati djeli\u00e6em
\u00e8arolije koju, \u00e8itaju\u00e6i orijentalne knjige pripovjedaka, osje\u00e6amo kako struji
iz zdencima rashla\u00f0enih dvori\u0161ta maurskih pala\u00e8a.
Za\u0161to zapravo toliki me\u00f0u nama u tim knjigama pripovjedaka nalaze neku
neobi\u00e8nu radost i zadovoljstvo, u "Tisu\u00e6u i jednoj no\u00e6i", u turskim narodnim
pripovijetkama i u sjajnoj "Papagajskoj knjizi", Dekameronu isto\u00e8nja\u00e8ke
knji\u017eevnosti? Za\u0161to je tako istan\u00e8an i originalan mla\u00f0i pjesnik Paul Ernst u
svojoj "Kraljevni Istoka" toliko \u00e8esto slijedio te stare staze? Zastoje Oscar
Wilde u svojoj premorenoj ma\u0161ti tako rado bje\u017eao onamo? \u017delimo li biti iskreni
i zanemarimo li onih nekoliko znanstvenih orijentalista, morat \u00e6emo priznati
da nam debeli svesci "Tisu\u00e6u i jedne no\u00e6i" sadr\u017eajno nisu ravni nijednoj
Grimmovoj bajci i nijednoj srednjovjekovnoj kr\u0161\u00e6anskoj sagi. A ipak ih s
u\u017eitkom \u00e8itamo, ubrzo ih zaboravimo da bismo ih zatim s istim zadovoljstvom
iznova pre\u00e8itavali. Kako to? Ta se pojava \u00e8esto pripisuje lijepoj, razvijenoj
pripovjednoj umjetnosti Istoka. No time vjerojatno precjenjujemo svoj estetski
sud: jer, ako su rijetki, pravi pripovjeda\u00e8ki talenti na\u0161e vlastite
knji\u017eevnosti u nas tako stra\u0161no slabo cijenjeni, za\u0161to bismo tr\u00e8ali za
strancima? Tako\u00f0er, nije rije\u00e8 ni o radosnome u\u017eivanju u umjetnosti
pripovijedanja, barem ne
11
viiiin o njemu. U biti, za nju op\u00e6enito imamo malo smisla; osim iu:kii'ia
sadr\u017eaja mi \u00e8itaju\u00e6i zapravo tra\u017eimo samo psiholo\u0161ke i sentimentalne
podra\u017eaje.
Pozadina te isto\u00e8nja\u00e8ke umjetnosti, koja nas tako sna\u017eno o\u00e8arava, jest
orijentalna tromost, ona do umije\u00e6a razvijena dokolica, vje\u0161tina kojom se
vlada s mjerom ukusa i u njoj u\u017eiva. Arapski pripovjeda\u00e8 na vrhuncu napetosti
svoje bajke jo\u0161 uvijek ima napretek vremena do u najsitnije potankosti opisati
purpurni kraljevski \u0161ator, vezenu i dragim kamenjem naki\u00e6enu podsedli-cu,
vrline dervi\u0161a ili savr\u0161enstva istinskoga mudraca. Prije negoli kraljevi\u00e6u ili
kraljevni i\u0161ta dopusti re\u00e6i, lakim nam potezima do\u00e8arava rumenilo i \u017eivahne
crte njezinih usana, sjaj i oblik lijepih joj bijelih zuba, dra\u017eesnost smjelo
usplamtjela ili srame\u017eljivo oborena pogleda i pokret njegovane, besprijekorno
bijele ruke na kojoj se ru\u017ei\u00e8asti nokti opalnoga sjaja nadme\u00e6u s blje\u0161tavi-lom
prstenja opto\u00e8ena biserjem. A slu\u0161atelj ga ne prekida, on ne zna za
nestrpljenje i modernu \u00e8itala\u00e8ku halapljivost, on s jednakom revno\u0161\u00e6u i
u\u017eitkom slu\u0161a o svojstvima nekog starog pustinjaka, o ljubavnim radostima
mladi\u00e6a ili o samoubojstvu u nemilost paloga vezira.
Dok \u00e8itamo, neprestance nas prati osje\u00e6aj \u00e8eznu\u00e6a i zavisti: Ovi ljudi imaju
vremena! Vremena napretek! Oni mogu dan i no\u00e6 potro\u0161iti domi\u0161ljaju\u00e6i se novim
prispodobama za ljepotu kra-sotice ili podlost zlikovca! A slu\u0161atelji, ako je
u podne zapo\u00e8eta pripovijest do ve\u00e8er tek napola ispri\u00e8ana, mirno po\u00f0u na
po\u00e8inak, pomole se i zahvalni Alahu utonu u san, jer sutra je novi dan. Oni su
milijuna\u0161i vremena, koji kao da grabe iz neiscrpna zdenca, pa im gubitak
jednog sata i dana i tjedna ne zna\u00e8i mnogo. I dok \u00e8itamo one beskrajne,
isprepletene, \u00e8udnovate basne i pri\u00e8e, mi i sami postajemo neobi\u00e8no strpljivi
te podlegav\u0161i na\u00e8as velikoj \u00e8aroliji ne pri\u017eeljkujemo kraj - bo\u017eica dokolice
dotakla nas je svojim \u00e8arobnim \u0161tapi\u00e6em.
Ono \u0161to pokre\u00e6e mnoge od toga silnoga mno\u0161tva ljudi, koji odnedavna tako
umorni i ispunjeni vjerom ponovno hodo\u00e8aste kolijevci \u00e8ovje\u00e8anstva padaju\u00e6i
pod noge velikomu Konfuciju i velikomu Lao-Ceu, duboka je \u00e8e\u017enja za bo\u017eanskom
dokolicom. \u0160to je \u00e8arolija boga Bakha, kojom nas li\u0161ava briga, stoje slatka,
12
omamljiva slast ha\u0161i\u0161a naspram beskrajno dubokoga mira pustinjaka koji
zasjev\u0161i na grebenu planine promatra kru\u017eenje svoje sjene i pozorno slu\u0161aju\u00e6i

du\u0161om se predaje stalnom, tihom, opojnom ritmu sunaca i mjeseci u kru\u017eenju?
Kod nas, na jadnom Zapadu, vrijeme smo rastrgali na male i maju\u0161ne komadi\u00e6e od
kojih svaki jo\u0161 vrijedi jednoga nov\u00e8i\u00e6a; no tamo, ono nerastrgano jo\u0161 uvijek
te\u00e8e u neprekinutu plimnom valu uta\u017euju\u00e6i \u017ee\u00f0 svijeta, neiscrpno poput morske
soli i svjetlosti zvijezda.
Strana mi je svaka pomisao da bih na\u0161oj industriji i na\u0161oj znanosti, koje
pro\u017ediru osobnosti, htio dati kakav savjet. Ako industrija i znanost vi\u0161e ne
trebaju osobnosti, neka ih i nemaju. No mi umjetnici, koji usred velikoga
kulturnog bankrota prebivamo na otoku s jo\u0161 donekle podno\u0161ljivim \u017eivotnim
uvjetima, mi moramo nastaviti po\u0161tivati neke druge zakone. Za nas osobnost
nije luksuz, ve\u00e6 uvjet opstojnosti, zrak bez kojega nema \u017eivota, kapital bez
kojeg se ne mo\u017ee. Pritom pod umjetnicima podrazumijevam sve one koji nu\u017eno
\u017eele osje\u00e6ati vlastito \u017eivljenje i rast, biti svjesni temelja svoje snage i na
njima se izgra\u00f0ivati po uro\u00f0enim zakonima, svoj \u017eivot, dakle, ne svjedo\u00e8iti
obavljanjem neke podre\u00f0ene djelatnosti \u00e8ija bit i djelovanje nisu u jednako
jasnom i smislenom odnosu s temeljima u kakvom su, kod dobre gra\u00f0evine, svod i
zid, krov i stup.
No umjetnicima je oduvijek trebala povremena dokolica, dijelom da bi si
protuma\u00e8ili novoste\u00e8ena znanja i iskustva i pustili da ono \u0161to u njima
podsvjesno radi, sazrije, a dijelom da bi, nenamjerno se predaju\u00e6i, uvijek
iznova bivali sve bli\u017ei prirodnomu, bili ponovno djeca, ponovno se osjetili
prijateljem i bratom zemlje, biljke, stijene i oblaka. Neva\u017eno je stvara li
tko slike ili stihove ili tek \u017eeli u\u017eivati u sebi graditelju, pjesniku i
stvaratelju, svakomu neminovno uvijek iznova dolaze predasi. Slikar stoji
ispred svje\u017ee grundirane slike, osje\u00e6a da jo\u0161 nema potrebnu sabranost i
unutarnji poriv te po\u00e8inje isku\u0161avati, kolebati se, usiljeno raditi, da bi na
posljetku u bijesu ili tuzi sve bacio, pa osjetiv\u0161i se nesposobnim i
nedoraslim di\u00e8nomu zadatku te proklinjuci dan kada posta slikarom on zapre
radionicu jalan na svakog uli\u00e8nog pometa\u00e8a kojemu dani prolaze u ugodnoj
djelatnosti i miru savjesti. Pjesnik se zbuni pred zapo\u00e8etim planom ne
nalaze\u00e6i u njemu
13
vi\u0161e onu veli\u00e8inu koju je isprva osje\u00e6ao, iskri\u017ea rije\u00e8i i stranice, ponovno
ih napi\u0161e, doskora i njih baci u vatru, a od onog, stoje neko\u00e6 jasno zrio, sad
najednom vidi tek nejasan titraj u maglovitim daljinama, a vlastite mu se
strasti i osje\u00e6aji najednom \u00e8ine tri\u00e8avima, neiskrenima, slu\u00e8ajnima te on od
njih bje\u017ei isto onako zavide\u00e6i uli\u00e8nomu pometa\u00e8u. 1 tako dalje.
\u017divot mnogih umjetnika tre\u00e6inom se, pa i polovicom sastoji od takvih
trenutaka. Samo rijetki iznimni ljudi sposobni su stvarati u neprekinutu
tijeku gotovo bez stanke. Tako nastaju naizgled prazne stanke dokolice kojih
je vanjski izgled oduvijek izazivao prijezir ili sa\u017ealjenje sku\u00e8enih umova
koji ne razumiju umjetnost. Kao \u0161to filistar te\u0161ko mo\u017ee razumjeti kako golem i
silno slo\u017een posao mo\u017ee stati u jedan jedini stvarala\u00e8ki sat, on isto tako ne
mo\u017ee shvatiti za\u0161to jedan toliko \u0161a\u0161av umjetnik jednostavno ne nastavi
slikati, nizati poteze kista i za\u0161to u miru ne dovr\u0161i svoje slike, za\u0161to je,
\u0161tovi\u0161e, tako \u00e8esto nesposoban za daljnji rad, za\u0161to se baca i tone u
razmi\u0161ljanja i na nekoliko dana ili tjedana zatvara svoju radionicu. I samoga
umjetnika svaki put iznenade i prevare te stanke i on ponovno upada u iste
nevolje i samoga sebe mu\u00e8i sve dok ne shvati da mora po\u0161tivati uro\u00f0ene mu
zakone i da ga, stoje utje\u0161no, jednako \u00e8esto paralizira izobilje kao i umor. U
njemu sazrijeva ne\u0161to \u0161to bi on najradije jo\u0161 danas pretvorio u vidljivo,
lijepo djelo, no ono se ne da, nije jo\u0161 zrelo, svoje jedino mogu\u00e6e, najljep\u0161e
rje\u0161enje ono u sebi jo\u0161 nosi kao zagonetku. Ne preostaje, dakle, drugo doli
\u00e8ekanje.
Za to \u00e8ekanje postoje stotine lijepih razonoda, poglavito usavr\u0161avanje u
poznavanju djela zna\u00e8ajnih prethodnika i suvremenika. Ali nosi\u0161 li posvuda sa

Activity (12)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
snake72smf liked this
zaim_827078 liked this
Icefox2012 liked this
Matea Buljan liked this
mjokic liked this
Nasja Ladon liked this
eresjr liked this
kifla3070 liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->