Broj: U-VIIR-4640/2014

Zagreb, 12. kolovoza 2014.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te
suci Mato Arlovi, Marko Babi, Snjeana Bagi, Slavica Bani, Mario Jelui, Davor
Krapac, Ivan Matija, Antun Palari, Duka arin i Miroslav eparovi, u postupku
pokrenutom na zahtjev Hrvatskog sabora radi utvrivanja je li referendumsko pitanje u
skladu s Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00.,
28/01., 76/10. i 5/14.) i jesu li ispunjene pretpostavke iz lanka 87. stavaka 1. do 3.
Ustava za raspisivanje referenduma, na sjednici odranoj 12. kolovoza 2014. donio je


O D L U K U

I. Utvruje se da nije u skladu s Ustavom referendumsko pitanje predloeno u
zahtjevu za raspisivanje referenduma Graanske inicijative "Stoer za obranu hrvatskog
Vukovara", koji je njezin Organizacijski odbor dostavio predsjedniku Hrvatskog sabora
13. prosinaca 2013. i koji je u Hrvatskom saboru zaveden pod ur. brojem: 361-13-03-
1787, klasa: 014-01/13-01/06, a koje glasi:

"Jeste li za to da se lanak 12. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih
manjina ('Narodne novine', br. 155/02., 47/10., 80/10. i 93/11.) mijenja tako da glasi:
'Ravnopravna slubena uporaba jezika i pisma kojim se slue pripadnici nacionalne
manjine ostvaruje se na podruju jedinice lokalne samouprave, dravne uprave i
pravosua, kada pripadnici pojedine nacionalne manjine ine najmanje polovinu
stanovnika takve jedinice.'?".

II. O predloenom referendumskom pitanju iz toke I. ove izreke nije doputeno
raspisivanje referenduma.

III. Na temelju lanka 35. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu
Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - proieni tekst),
Ustavni sud Republike Hrvatske odreuje:

- da je Gradsko vijee Grada Vukovara duno u roku od jedne godine od dana
objave ove odluke u "Narodnim novinama", vodei se lankom 6. Zakona o slubenoj
uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina ("Narodne novine" broj 51/00. i 56/00. - ispr.),
a u duhu lanka 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ("Narodne novine"
broj 155/02., 47/10. - odluka USRH, 80/10. i 93/11. - odluka USRH), u Statutu Grada
Vukovara izrijekom propisati i urediti, za cijelo podruje odnosno za pojedini dio ili
pojedine dijelove podruja Grada Vukovara, individualna prava pripadnika nacionalnih
2

manjina na slubenu uporabu svoga jezika i pisma te javnopravne obveze tijela dravne
i javne vlasti izmeu onih navedenih u Zakonu o slubenoj uporabi jezika i pisma
nacionalnih manjina ("Narodne novine" broj 51/00. i 56/00. - ispr.) za koje smatra da
odgovaraju ivotnim injenicama i faktinim okolnostima u Gradu Vukovaru, u opsegu
koji ne ugroava samu bit tih prava, a istodobno uvaava potrebe veinskog hrvatskog
naroda koje izviru iz jo uvijek ivih posljedica velikosrpske agresije poetkom 90-ih
godina 20. stoljea te potrebu pravednog i pravilnog tretmana srpske nacionalne
manjine na podruju Grada Vukovara;

- da je Vlada Republike Hrvatske duna u roku od jedne godine od dana objave
ove odluke u "Narodnim novinama" uputiti u parlamentarnu proceduru izmjene i dopune
Zakona o slubenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina ("Narodne novine" broj
51/00. i 56/00. - ispr.) u kojima e urediti prikladan pravni mehanizam za sluajeve kad
predstavnika tijela jedinica lokalne samouprave ne provode obveze iz Zakona o
slubenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina ("Narodne novine" broj 51/00. i
56/00. - ispr.) odnosno opstruiraju njegovu provedbu;

- da u razdoblju do donoenja izmjena i dopuna Zakona o upotrebi jezika i pisma
nacionalnih manjina ("Narodne novine" broj 51/00. i 56/00. - ispr.) nadlena dravna
tijela nee provoditi taj zakon na podruju Grada Vukovara uporabom prisilnih mjera.

IV. Na temelju lanka 35. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu
Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - proieni tekst),
Ustavni sud Republike Hrvatske odreuje:

- svaki budui zahtjev za raspisivanje referenduma koji Hrvatskom saboru bude
podnesen na temelju lanka 87. stavka 3. Ustava mora sadravati detaljan prikaz
injenica i okolnosti koje su bile povod za referendumsko pitanje u predloenom
sadraju te dostatno i relevantno obrazloenje razloga zbog kojih se trai raspisivanje
referenduma.

V. Ova odluka objavit e se u "Narodnim novinama".


O b r a z l o e n j e

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Hrvatski sabor dostavio je 22. srpnja 2014. Ustavnom sudu Odluku u povodu
zahtjeva za raspisivanje dravnog referenduma Graanske inicijative "Stoer za obranu
hrvatskog Vukovara" koju je donio na 13. sjednici odranoj 15. srpnja 2014., klasa: 014-
01/13-01/06. Odluka je donesena na temelju lanka 81. Ustava, lanka 95. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i
49/02. - proieni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) i lanka 159. Poslovnika
Hrvatskoga sabora ("Narodne novine" broj 81/13.). Objavljena je u "Narodnim
novinama" broj 88 od 23. srpnja 2014. (u daljnjem tekstu: Odluka HS-a).

3

2. Odluka HS-a glasi:

I.
Sukladno lanku 95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
('Narodne novine', br. 99/99., 29/02. i 49/02. - proieni tekst), Hrvatski sabor od
Ustavnog suda Republike Hrvatske trai da utvrdi je li sadraj referendumskog pitanja u
skladu s Ustavom Republike Hrvatske i jesu li ispunjene pretpostavke iz lanka 87.
stavka 1. do 3. Ustava Republike Hrvatske za raspisivanje dravnog referenduma na
temelju Zahtjeva za raspisivanje dravnog referenduma Graanske inicijative 'Stoer za
obranu hrvatskog Vukovara' koji je predsjednik Hrvatskoga sabora zaprimio 16. prosinca
2013., a kojim se trai da se raspie dravni referendum sa sljedeim referendumskim
pitanjem:

'Jeste li za to da se lanak 12. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih
manjina ('Narodne novine', br. 155/02., 47/10., 80/10. i 93/11.) mijenja tako da glasi:
'Ravnopravna slubena uporaba jezika i pisma kojim se slue pripadnici nacionalne
manjine ostvaruje se na podruju jedinice lokalne samouprave, dravne uprave i
pravosua, kada pripadnici pojedine nacionalne manjine ine najmanje polovinu
stanovnika takve jedinice.'?".

II.
Ova Odluka stupa na snagu danom donoenja, a objavit e se u 'Narodnim
novinama'."

2.1. lanak 95. Ustavnog zakona, na temelju kojega je donesena Odluka HS-a, glasi:

"lanak 95.
(1) Na zahtjev Hrvatskoga sabora Ustavni sud e, u sluaju kad deset posto od
ukupnog broja biraa u Republici Hrvatskoj zatrai raspisivanje referenduma, utvrditi je li
sadraj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom i jesu li ispunjene pretpostavke iz
lanka 86." (pravilno: lanka 87. - op. Ustavni sud) "stavka 1. do 3. Ustava Republike
Hrvatske za njegovo raspisivanje.
(2) Odluku iz stavka 1. ovoga lanka Ustavni sud e donijeti u roku od 30 dana od
dana zaprimanja zahtjeva."

2.2. lanak 87. stavci 1., 2. i 3. Ustava, na koje upuuje lanak 95. Ustavnog zakona,
glase:

"lanak 87.
Hrvatski sabor moe raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o
prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
Predsjednik Republike moe na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade
raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje dri da je
vano za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike.
O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga lanka Hrvatski sabor e raspisati referendum
u skladu sa zakonom ako to zatrai deset posto od ukupnog broja biraa u Republici
Hrvatskoj.
()"

4

2.3. Referendum koji predlae Graanska inicijativa "Stoer za obranu hrvatskog
Vukovara", koji je predmet ovog ustavnosudskog postupka, u ovoj se odluci skraeno
naziva: referendum o slubenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina.

II. UTVRENJA USTAVNOG SUDA

1) Prvo pitanje: jesu li ispunjene pretpostavke iz lanka 87. stavaka 1. i 3.
Ustava za raspisivanje referenduma o slubenoj uporabi jezika i pisma
nacionalnih manjina?

a) Je li ispunjena pretpostavka iz lanka 87. stavka 1. Ustava?

4. Predloeno referendumsko pitanje usmjereno je prema izmjeni jedne odredbe
Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ("Narodne novine" broj 155/02., 47/10.
- odluka USRH, 80/10. i 93/11. - odluka USRH; u daljnjem tekstu: UZoPNM), koji je
Hrvatski sabor donio na temelju lanka 15. stavka 2. Ustava. Taj lanak u mjerodavnom
dijelu glasi:

"lanak 15.
()
Ravnopravnost i zatita prava nacionalnih manjina ureuje se ustavnim zakonom
koji se donosi po postupku za donoenje organskih zakona."

Budui da se UZoPNM donosi i mijenja "po postupku za donoenje organskih zakona",
injenica to se naziva "ustavnim" ne mijenja pravnu prirodu tog zakona i ne ini ga
pravno drugaijim od onoga to on po Ustavu i po svom sadraju jest. Stoga je Ustavni
sud nadlean za ocjenu suglasnosti UZoPNM-a s Ustavom, jer se zakoni i drugi propisi
ne ocjenjuju po imenu nego po svojoj pravnoj prirodi (v. odluke Ustavnog suda broj: U-I-
774/2000 od 20. prosinca 2000., "Narodne novine" broj 1/00., toka 4.; broj: U-I-
3597/2010 i dr. od 29. srpnja 2011., "Narodne novine broj 93/11., toka 9.).

Zakljuno, neovisno o tome to se naziva "ustavni zakon", UZoPNM nema snagu
Ustava jer se ne donosi i ne mijenja u postupku u kojem se donosi i mijenja Ustav.
Stoga je narodna inicijativa koja je predmet ovog ustavnosudskog postupka
zakonodavne naravi jer je usmjerena na izmjenu zakona.

4.1. Sukladno navedenom, odgovarajui na pitanje Hrvatskog sabora o tome je li
ispunjena ustavna pretpostavka iz lanka 87. stavka 1. Ustava za raspisivanje
referenduma o slubenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, Ustavni sud
odgovara potvrdno:

- s obzirom da je predloeno referendumsko pitanje usmjereno prema izmjeni
jedne odredbe konkretnog zakona koji je donio Hrvatski sabor u okviru svoje nadlenosti
propisane Ustavom, a da se prema lanku 87. stavku 1. Ustava referendum moe
raspisati o pitanju iz djelokruga Hrvatskog sabora, Ustavni sud utvruje da je ispunjena
pretpostavka iz lanka 87. stavka 1. Ustava.

5

b) Je li ispunjena pretpostavka iz lanka 87. stavka 3. Ustava?

5. Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav Hrvatskog sabora podnio je
predsjedniku Hrvatskog sabora 7. srpnja 2014. akt pod nazivom: Prijedlog odluke u
povodu zahtjeva za raspisivanje dravnog referenduma graanske inicijative "Stoer za
obranu hrvatskog Vukovara", klasa: 014-01/13-01/08, ur. broj: 6521-1-14-05 (u daljnjem
tekstu: Prijedlog Odluke HS-a).

U obrazloenju Prijedloga Odluke HS-a izmeu ostaloga je navedeno da su
predsjedniku Hrvatskog sabora, uz zahtjev za raspisivanje dravnog referenduma
Graanske inicijative "Stoer za obranu hrvatskog Vukovara", sukladno lanku 8.g
stavku 2. Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju
dravne vlasti i lokalne i podrune (regionalne) samouprave ("Narodne novine" broj
33/96., 92/01., 44/06., 58/06., 69/07. i 38/09.), dostavljeni "i popisi kojima se dokazuje
da je raspisivanje referenduma zatraio potreban broj biraa". Dalje je navedeno:

"Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav raspravio je Zahtjev na sjednici
odranoj 9. travnja 2014. godine, kao matino radno tijelo Hrvatskoga sabora, na temelju
nadlenosti iz odredbe lanka 60. Poslovnika Hrvatskoga sabora ('Narodne novine' broj
81/13.) kojom je propisano da u postupku raspisivanja referenduma, ako to zatrai
Ustavom propisan broj biraa, Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav priprema
prijedloge odgovarajuih akata.
U okviru utvrenog djelokruga, zadatak Odbora za Ustav, Poslovnik i politiki
sustav bio je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma. Obzirom
da vaeim zakonom koji ureuje pitanje referenduma u Republici Hrvatskoj nije
propisano tko obavlja provjeru broja i vjerodostojnost potpisa biraa, Odbor za Ustav,
Poslovnik i politiki sustav, imajui u vidu dosadanju praksu jednoglasno je predloio
Hrvatskom saboru da donese Zakljuak kojim na temelju lanka 127. stavka 2.
Poslovnika Hrvatskoga sabora poziva Vladu Republike Hrvatske da provjeri broj i
vjerodostojnost potpisa biraa iz Zahtjeva, koji je Zakljuak Hrvatski sabor usvojio na
sjednici odranoj dana 11. travnja 2014. godine.
Vlada Republike Hrvatske je Zakljukom od 3. srpnja 2014. prihvatila Izvjee o
provedbi provjere broja i vjerodostojnosti potpisa biraa iz Zahtjeva za raspisivanje
referenduma Graanske inicijative 'Stoer za obranu hrvatskog Vukovara' Klasa: 014-
02/14-01-1, Urbroj: 515-06/1-14-8, od 23. 06. 2014., u kojemu je navedeno kako je
Dravni zavod za statistiku, uz statistiku greku od 2,53 posto, utvrdio da je prikupljeno
576.388 vjerodostojnih potpisa biraa, odnosno, vie od 10 posto od ukupnog broja
upisanih biraa u Republici Hrvatskoj."

5.1. Sukladno navedenom, odgovarajui na pitanje Hrvatskog sabora o tome je li
ispunjena pretpostavka iz lanka 87. stavka 3. Ustava za raspisivanje referenduma o
slubenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, Ustavni sud odgovara potvrdno:

- budui da je struno tijelo (Dravni zavod za statistiku) provelo odgovarajui
postupak i utvrdilo da je uz zahtjev za raspisivanje dravnog referenduma Graanske
inicijative "Stoer za obranu hrvatskog Vukovara" podnesen dovoljan broj potpisa biraa,
a tu je injenicu prihvatila i Vlada Republike Hrvatske zakljukom od 3. srpnja 2014.,
Ustavni sud utvruje da su se stekli uvjeti za utvrenje da je u konkretnom sluaju
ispunjena i pretpostavka iz lanka 87. stavka 3. Ustava.
6

1) Drugo pitanje: je li predloeno referendumsko pitanje u skladu s
Ustavom?

6. Predloeno referendumsko pitanje glasi:

"Jeste li za to da se lanak 12. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih
manjina ('Narodne novine', br. 155/02., 47/10., 80/10. i 93/11.) mijenja tako da glasi:
'Ravnopravna slubena uporaba jezika i pisma kojim se slue pripadnici nacionalne
manjine ostvaruje se na podruju jedinice lokalne samouprave, dravne uprave i
pravosua, kada pripadnici pojedine nacionalne manjine ine najmanje polovinu
stanovnika takve jedinice.'?"

6.1. lanak 12. stavak 1. UZoPNM-a, koji je danas na snazi i izmjena kojega se
predlae da bude predmet odluivanja biraa na referendumu, glasi:

"lanak 12.
(1) Ravnopravna slubena uporaba jezika i pisma kojim se slue pripadnici
nacionalne manjine ostvaruje se na podruju jedinice lokalne samouprave kada
pripadnici pojedine nacionalne manjine ine najmanje treinu stanovnika takve jedinice."
(...)"

6.2. Referendumskim se pitanjem predlae da se lanak 12. stavak 1. UZoPNM-a, koji
je danas na snazi, promijeni na dva mjesta. Prva promjena odnosi se na dopunu
postojee odredbe, a druga na izmjenu jedne rijei u toj odredbi. Konkretno, njime se
predlae da se u lanku 12. stavku 1. UZoPNM-a:

- iza rijei: "ostvaruje se na podruju jedinice lokalne samouprave" dodaju zarez i
rijei: "dravne uprave i pravosua,";

- rije: "treinu" zamijeni rijeju: "polovinu".

a) Predloena dopuna lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a

7. Relevantan dio lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a, koji bi ukljuivao predloenu
dopunu, glasio bi:

"lanak 12.
(1) Ravnopravna slubena uporaba jezika i pisma kojim se slue pripadnici
nacionalne manjine ostvaruje se na podruju jedinice lokalne samouprave, dravne
uprave i pravosua, "

Ustavni sud utvruje da je predloena dopuna pogreno formulirana, budui da lanak
12. stavak 1. UZoPNM-a govori o prostornoj uporabi jezika i pisma u okviru
administrativno-teritorijalnog ustroja Republike Hrvatske (to jest na podruju opina i
gradova), a dravna uprava i pravosue nisu administrativno-teritorijalne jedinice.

Stoga je predloena dopuna zakonske norme nepravilna, to bi nuno zahtijevalo
njezinu daljnju interpretaciju.
7

Ustavni sud ne vidi potrebu da se uputa u tu interpretaciju, a nakon njezine provedbe i
u konanu ocjenu usklaenosti predloene dopune s Ustavom, budui da predloeno
referendumsko pitanje u svakom sluaju nije u skladu s Ustavom u dijelu koji se odnosi
na predloenu izmjenu rijei "treina" u "polovina".

b) Predloena izmjena lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a

8. Relevantan dio lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a, koji bi ukljuivao predloenu
izmjenu, glasio bi:

"lanak 12.
(1) slubena uporaba jezika i pisma ostvaruje se kada pripadnici pojedine
nacionalne manjine ine najmanje polovinu stanovnika takve jedinice."

Saeto, referendumskim se pitanjem predlae stroa pretpostavka za nastanak obveze
osiguranja uporabe ravnopravne slubene uporabe jezika i pisma neke nacionalne
manjine na podruju opine ili grada: umjesto da se ta uporaba mora osigurati na
podruju opine odnosno grada na kojem pripadnici odreene nacionalne manjine ine
najmanje treinu stanovnika, prema predloenom referendumskom pitanju morala bi se
osigurati samo ako na tom podruju pripadnici odreene nacionalne manjine ine
najmanje polovinu stanovnika.

U nastavku e se taj prijedlog stroe pretpostavke za nastanak obveze osiguranja
ravnopravne slubene uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina na podruju opine
odnosno grada u smislu lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a skraeno nazivati: poveanje
praga za slubenu uporabu jezika i pisma.

9. Mjerodavni dijelovi preambule Ustava te lanka 1. stavka 1., lanka 3., lanka 12.
i lanka 15. stavka 4. Ustava glase:

" Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna drava hrvatskoga naroda
i drava pripadnika nacionalnih manjina: Srba, eha, Slovaka, Talijana, Maara, idova,
Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bonjaka, Slovenaca, Crnogoraca,
Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih,
koji su njezini dravljani, kojima se jami ravnopravnost s graanima hrvatske narodnosti
i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja
slobodnoga svijeta."

"lanak 1.
Republika Hrvatska je demokratska drava.
(...)"

"lanak 3.
nacionalna ravnopravnost potivanje prava ovjeka, vladavina prava
najvie su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumaenje Ustava."


"lanak 12.
U Republici Hrvatskoj u slubenoj je uporabi hrvatski jezik i latinino pismo.
8

U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinino pismo u slubenu se
uporabu moe uvesti i drugi jezik te irilino ili koje drugo pismo pod uvjetima
propisanima zakonom."

"lanak 15.
()
Pripadnicima svih nacionalnih manjina jami se slobodno sluenje svojim
jezikom i pismom ...."

10. Iz navedenih je odredaba Ustava, ukljuujui preambulu, razvidno da Ustav ne
odreuje pretpostavke ("uvjete") za slubenu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina
u lokalnim jedinicama. Odluku o njima, kao i odluku o uvoenju praga odnosno o visini
praga, preputa zakonodavcu. Tako je od 1991. do 2000. godine bio na snazi stroi
prag od onoga koji se predlae referendumskim pitanjem. Naime, prethodnim Ustavnim
zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnikih i nacionalnih zajednica ili
manjina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 65/91., 27/92., 34/92.-proieni
tekst, 51/00., 105/00.-proieni tekst) bilo je propisano da e u slubenoj uporabi, uz
hrvatski jezik i latinino pismo, biti i jezik i pismo etnike i nacionalne zajednice ili
manjine u onim opinama u kojima pripadnici etnike i nacionalne zajednice ili manjine
ine veinu u ukupnom broju stanovnika (lanak 7. stavak 2.). Taj se lanak odnosio
samo na opine, ali ne i na gradove. U tome se razlikuje od lanka 12. stavka 1.
UZoPNM-a (koji obuhvaa i opine i gradove).

Meutim, Ustavni sud dalje naglaava da se iz prethodnih injenica ne smije izvoditi
zakljuak o apriornoj i bezuvjetnoj doputenosti poveanja praga za slubenu uporabu
jezika i pisma nacionalnih manjina. Ustav u tom pitanju postavlja zahtjeve koji proizlaze
iz demokratskog drutva utemeljenog na vladavini prava. Kad je rije o zatienim
ustavnim dobrima, Ustavu se ne moe pristupati na nain da se iz cjeline odnosa koji se
njime ustrojavaju izvlai jedna odredba, pa se ona onda tumai zasebno i mehaniki,
neovisno o svim ostalim vrijednostima koje su Ustavom zatiene. Ustav ini jedinstvenu
cjelinu. On posjeduje unutarnje jedinstvo i znaenje pojedinanog dijela vezano je uz
sve ostale odredbe. Promatra li ga se kao jedinstvo, Ustav odraava pojedina
sveobuhvatna naela i temeljne odluke u vezi s kojima se moraju tumaiti sve njegove
pojedinane odredbe. (V. rjeenje Ustavnog suda broj: U-I-3789/2003 i dr. od 8.
prosinca 2010., "Narodne novine" broj 142/10.)

10.1. Ustavni sud dalje podsjea da Ustav, kao temeljni pravni akt hrvatske drave, nije
vrijednosno neutralan. lanak 1. stavak 1. Ustava definira Republiku Hrvatsku kao
demokratsku dravu. lanak 3. Ustava propisuje da su, meu ostalima, nacionalna
ravnopravnost, potovanje prava ovjeka i vladavina prava najvie vrednote ustavnog
poretka, koje slue za tumaenje Ustava. Sve ustavne vrednote moraju se ostvarivati
bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi (lanak 14. stavak 1. Ustava).

Prema tome, demokracija utemeljena na vladavini prava i zatiti ljudskih prava jedini je
politiki model koji Ustav uzima u obzir i jedini na koji pristaje. tovie, ljudska prava i
vladavina prava u kontekstu hrvatskog Ustava postavljena su tako da su u prvom redu
9

namijenjena za izraavanje moralne predanosti objektivnim principima liberalne
demokracije.

10.2. Pluralizam, tolerancija i slobodoumlje kljuna su obiljeja demokratskog drutva.
Izraavanje etnikog identiteta ili isticanje manjinske svijesti takoer su vani za pravilno
funkcioniranje demokracije. Pluralizam se gradi na izvornom priznavanju i potovanju
razliitosti i dinaminosti kulturnih tradicija, etnikih i kulturnih identiteta, religijskih
uvjerenja, umjetnikih, knjievnih i drutveno-ekonomskih ideja i koncepata (v. presudu
Europskog suda za ljudska prava Gorzelik i drugi protiv Poljske, veliko vijee, 17. veljae
2004., zahtjev br. 44158/98, 92.).

U odnosima veine i manjine, pluralizam pretpostavlja dijalog i duh kompromisa, pa i
razliite ustupke na strani pojedinaca, skupina pojedinaca ili veinskog naroda u cjelini
koji su opravdani radi odravanja i unapreenja ideala i vrijednosti demokratskog
drutva. Rije je o stalnoj potrazi za ravnoteom koja e osigurati pravedan i pravilan
tretman manjina i izbjei bilo kakvu zlouporabu dominantnog poloaja.

Na taj se nain trebaju razumjeti obveze koje prema manjinama proizlaze iz "dravne
suverenosti hrvatskog naroda" o kojoj govori preambula Ustava.

11. Kad je rije o tim vrijednostima demokratskog drutva i s njima povezanim
obvezama, jasno je da za njihovo ostvarenje odnosno nastanak nemaju istu teinu ili
istu trajnost sva prava pripadnika nacionalnih manjina, koja su im priznata u pravnom
poretku Republike Hrvatske.

Primjerice, Ustavni sud se u tokama od 47. do 52. odluke broj: U-I-3597/2010 i dr. od
29. srpnja 2011. bavio ustavnopravnom opravdanou primjene lanka 15. stavka 3.
Ustava u podruju politikog predstavljanja nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.
Taj lanak Ustava glasi: "Zakonom se moe, pored opega birakog prava, pripadnicima
nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski
sabor."

Pozivajui se na miljenje Venecijanske komisije o "dvojnom glasovanju" nacionalnih
manjina (miljenje br. 387/2006, CDL-AD(2008)013, Strasbourg, 16. lipnja 2008.),
Ustavni sud zauzeo je stajalite da pravo na dopunski glas u demokratskom drutvu
mora imati vremenski ogranieno trajanje. Ili, kako je u svom miljenju od 16. lipnja
2008. utvrdila Venecijanska komisija:

"63. Dvojno glasovanje moe biti opravdano samo na privremenoj osnovi, s ciljem
bolje integracije manjina u politiki sustav u budunosti. Ako se nakon proteka
odreenog vremena taj cilj moe postii drugim manje restriktivnim mjerama koje ne
zadiru u jednaka biraka prava, tada sustav dvojnog glasovanja vie nije opravdan."

12. U predmetu koji se razmatra u ovom ustavnosudskom postupku nije naglasak na
individualnom pravu pripadnika nacionalnih manjina na sluenje svojim jezikom i
pismom (lanak 15. stavak 4. Ustava), ve na zakonskoj obvezi nadlenih dravnih tijela
da osiguraju slubenu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine na podruju opine
10

odnosno grada, kao njihovo kolektivno pravo, ako je za to ispunjena zakonska
pretpostavka (lanak 12. stavak 2. Ustava). Iako se u tome ovaj predmet razlikuje od
onog prikazanog u toki 11. obrazloenja ove odluke, naela su u osnovi ista u oba
predmeta. To znai da se ocjena o (ne)suglasnosti s Ustavom predloenog
referendumskog pitanja mora ispitati s aspekta zahtjeva koji proizlaze iz demokratskog
drutva utemeljenog na vladavini prava i zatiti ljudskih prava, pri emu se u obzir
moraju uzeti i priroda prava nacionalnih manjina uz koje se vezuje konkretna pozitivna
obveza dravnih tijela te legitimnost cilja predloene izmjene lanka 12. stavka 1.
UZoPNM-a.

ba) Priroda prava nacionalnih manjina uz koju se vezuje konkretna obveza dravnih tijela
iz lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a

13. Prvo treba podsjetiti da lanak 15. stavak 4. Ustava pripadnicima nacionalnih
manjina izrijekom jami slobodno sluenje svojim jezikom i pismom. Tim se lankom
jami individualno "pravo na slobodu" sluenja svojim jezikom i pismom koje - za razliku
od prava iz toke 11. obrazloenja ove odluke - nema ni privremeni ni tranzicijski
karakter. Ono ini bit identiteta svakog naroda i univerzalne je naravi. Pripada u
najsvjetlije civilizacijske tekovine ovjeanstva.

Stoga individualno pravo pripadnika nacionalnih manjina na slobodu sluenja svojim
jezikom i pismom, za koja hrvatski Ustav smatra da ine samu bit identiteta nacionalnih
manjina u Republici Hrvatskoj, od hrvatskog naroda kao veinskog zahtijeva toleranciju i
razumijevanje, trai stalno podsjeanje na vrijednosti Ustava i na granice doputenog
ponaanja prema manjinama, koje postavlja Ustav.

13.1. S druge strane, lanak 12. stavak 2. Ustava treba razumjeti kao javnopravni izraz
osobite vanosti koju Ustav pridaje jeziku i pismu nacionalnih manjina, tim univerzalnim i
trajnim vrijednostima koje odreuju identitet hrvatske ustavne drave. Ustav je u lanku
12. stavku 1., naime, prihvatio mogunost da se u pojedinim lokalnim jedinicama uz
hrvatski jezik i latinino pismo u slubenu uporabu uvede i drugi jezik te irilino ili koje
drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

Time je hrvatski Ustav otvorio mogunost da se zakonom propie javnopravna pozitivna
obveza drave da uz hrvatski jezik i latinino pismo osigura, u obliku kolektivnog prava
nacionalnih manjina, slubenu uporabu njihova jezika i pisma u lokalnim jedinicama, pri
emu je istodobno ovlastio zakonodavca da propie pretpostavke za nastanak takve
obveze i sadraje preko kojih e se to kolektivno pravo izvanjski manifestirati. Pojedini
od tih sadraja mogu dovesti i do ustanovljivanja individualnih prava pripadnika
nacionalnih manjina na sluenje svojim jezikom i pismom u slubenoj komunikaciji. Ta
su prava javnopravnog karaktera i ureuju se normama javnog prava (primjerice, pravo
na sluenje svojim jezikom u postupcima pred tijelima dravne vlasti ili pravo na
dobivanje javnih isprava i na svome jeziku i pismu).

Na tim je osnovama oblikovan lanak 12. stavak 1. UZoPNM-a.

11

13.2. Sukladno tome, iako ne postoji izriita zabrana poveanja praga za slubenu
uporabu jezika i pisma od onog koji je propisan u lanku 12. stavku 1. UZoPNM-a, iz
opisane pozicije hrvatskog Ustava, koji utjelovljuje bazini konsenzus hrvatskog naroda
o dravi kakvu eli imati, proizlazi da poveanje praga mora biti razumno opravdano
iskljuivo razlozima za koje se moe rei da izviru iz demokratskog drutva utemeljenog
na vladavini prava i zatiti ljudskih prava.

bb) Postoje li opravdani razlozi za poveanje praga iz lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a
kako je to predloeno u referendumskom pitanju?

14. Polazei od injenice da su u preambuli Ustava izrijekom navedeni hrvatski
dravljani, pripadnici 22 nacionalne manjine (Srbi, esi, Slovaci, Talijani, Maari, idovi,
Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bonjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi,
Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi, Albanci i drugi) koji zajedno s hrvatskim
narodom "ustanovljuju hrvatsku dravu", a uvaavajui prethodno navedene zahtjeve
koji proizlaze iz normativnog dijela Ustava, poveanje praga za slubenu uporabu jezika
i pisma, koje se trai u predloenom referendumskom pitanju, ne bi se moglo opravdati
na temelju Ustava.

Predloeno poveanje praga za slubenu uporabu jezika i pisma protee se na sve
nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, a prostorno obuhvaa sve opine i gradove
na dravnom teritoriju. Takav generalni zahvat nacionalnih dimenzija u ve postignuti
prag za slubenu uporabu jezika i pisma, koji ine samu bit identiteta nacionalnih
manjina u Republici Hrvatskoj, mora imati svoju jasnu i racionalnu osnovu te objektivno
opravdanje. To znai da poveanje praga mora imati jasno izraen legitimni cilj u
javnom/opem interesu, a mora biti i nuno u demokratskom drutvu, to jest strogo
razmjerno legitimnom cilju koji se nastoji postii. Drugim rijeima, mora postojati prijeka
drutvena potreba za poveanjem postojeeg praga.

Prethodni su zahtjevi ustavnopravno relevantni jer bi predloena izmjena lanka 12.
stavka 1. UZoPNM-a mogla dovesti do prestanka pozitivne obveze tijela dravne i javne
vlasti da pojedinim nacionalnim manjinama osiguraju slubenu uporabu jezika i pisma u
odreenim opinama i gradovima.

Ti su zahtjevi ustavnopravno relevantni i zbog toga to se u hrvatskom drutvu u
posljednjih 14 godina (to jest od 2000. godine, kad je UZoPNM stupio na snagu) nisu
dogodile nikakve relevantne promjene na nacionalnoj razini koje bi upuivale da je prag
za slubenu uporabu jezika i pisma, propisan lankom 12. stavkom 1. UZoPNM-a,
postao neprimjenjiv ili neprikladan i da mora biti zamijenjen viim.

14.1. Ustavni sud na kraju zakljuuje: za generalno poveanje praga na cijelom
dravnom teritoriju u smislu lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a, kako je to predloeno u
referendumskom pitanju, ne postoje relevantni i dostatni razlozi koji bi proizlazili iz
prepoznate i precizno odreene prijeke drutvene potrebe iznikle iz demokratskog
drutva utemeljenog na vladavini prava i zatiti ljudskih prava. Predloena izmjena
lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a nema jasnu racionalnu osnovu. Zbog nedostataka
legitimnog cilja mora se kvalificirati i kao objektivno neopravdana, o emu Ustavni sud
12

govori i u nastavku obrazloenja ove odluke. Kao takva, predloena izmjena lanka 12.
stavka 1. UZoPNM-a nije suglasna s Ustavom.

15. U toki 9. rjeenja Ustavnog suda broj: VIIR-164/2014 od 13. sijenja 2014.
("Narodne novine" broj 15/14.) utvreno je:

"... lanak 95. Ustavnog zakona ureuje preventivni ustavni nadzor kojemu je
svrha da, u sluaju potrebe koju je Hrvatski sabor utvrdio ili sumnje u ustavnost koju je
iskazao ili uvjerenja o neustavnosti koje je izgradio, Ustavni sud razmotri njegov zahtjev i,
u sluaju utvrenja neustavnosti referendumskog pitanja i/ili neispunjavanja ustavnih
pretpostavki za raspisivanje dravnog referenduma, otkloni mogunost njegova
odravanja. Takva odluka Ustavnog suda ujedno oslobaa Hrvatski sabor ustavne
obveze da postupi u skladu s kategorikom (kogentnom) odredbom lanka 87. stavka 3.
Ustava ('O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga lanka Hrvatski sabor e raspisati referendum
u skladu sa zakonom ako to zatrai deset posto od ukupnog broja biraa u Republici
Hrvatskoj.')."

15.1. S obzirom da predloeno referendumsko pitanje nije u skladu s Ustavom, Ustavni
sud je na temelju lanka 95. Ustavnog zakona donio odluku kao u toki I. izreke.

Hrvatski sabor nema ustavnu obvezu postupiti u skladu s lankom 87. stavkom 3.
Ustava.

15.2. Na temelju lanka 95. u vezi s lankom 92. stavkom 1. Ustavnog zakona
odlueno je kao u tokama I. i II. izreke ove odluke.
III. OSTALA PITANJA KOJA SU RAZMOTRENA U OVOM POSTUPKU
16. Ustavni sud u ovom se ustavnosudskom postupku susreo i s pojedinim drugim
pitanjima vezanima uz provedbu predloenog referenduma o uporabi jezika i pisma
nacionalnih manjina, koja u demokratskom drutvu utemeljenom na vladavini prava i
zatiti ljudskih prava zahtijevaju odgovore na temelju Ustava.

1) Obrazloenje zahtjeva za raspisivanje referenduma o slubenoj uporabi
jezika i pisma nacionalnih manjina

17. Ustavni sud prvo primjeuje da je uz zahtjev za raspisivanje dravnog
referenduma Graanske inicijative "Stoer za obranu hrvatskog Vukovara", njezin
Organizacijski odbor za izjanjavanje biraa o potrebi da se zatrai raspisivanje
referenduma (u daljnjem tekstu: Organizacijski odbor) dostavio predsjedniku Hrvatskog
sabora i dva popratna materijala.

Prvi materijal pod nazivom "O referendumu" (n.a.) sadrava odgovore Organizacijskog
odbora na najee prigovore koji su se toj inicijativi upuivali u javnosti. Drugi materijal
pod nazivom "Kako smo doli do referenduma?" (Vukovar, 15. prosinca 2013.) zapravo
je priopenje za javnost koje je poslano svim medijima.

13

17.1. Unato formalnim manjkavostima samih tih materijala, Ustavni sud prihvatio ih je
kao svojevrsnu supstituciju za obrazloenje samog zahtjeva za raspisivanje dravnog
referenduma Graanske inicijative "Stoer za obranu hrvatskog Vukovara".

18. S obzirom da o obvezi obrazlaganja zahtjeva za raspisivanje referenduma
pozitivno zakonodavstvo ne sadrava pravila, a da je obrazloenje zahtjeva relevantno
za odluivanje Hrvatskog sabora treba li postupiti na temelju lanka 95. Ustavnog
zakona, kao i za odluivanje Ustavnog suda u okviru lanka 95. Ustavnog zakona, a
relevantno je i s aspekta zahtjeva za osiguranjem otvorene rasprave u demokratskom
drutvu, Ustavni sud utvruje:

- svaki budui zahtjev za raspisivanje referenduma koji Hrvatskom saboru bude
podnesen na temelju lanka 87. stavka 3. Ustava mora sadravati detaljan prikaz
injenica i okolnosti koje su bile povod za referendumsko pitanje u predloenom
sadraju te dostatno i relevantno obrazloenje razloga zbog kojih se trai raspisivanje
referenduma.

Eventualni novi podnesci koje bi organizacijski odbori za izjanjavanje biraa o potrebi
da se zatrai raspisivanje referenduma pripremili i dostavili Ustavnom sudu nakon to
Hrvatski sabor od tog suda zatrai postupanje na temelju lanka 95. Ustavnog zakona
ne mogu se smatrati dijelom njihova zahtjeva jer prethodno nisu bili dostavljeni
Hrvatskom saboru. Takve podneske Ustavni sud nee razmatrati. To pravilo ne
iskljuuje ovlast Ustavnog suda da od organizacijskih odbora trai dopunske informacije
ili dokumente radi razjanjavanja samog zahtjeva podnesenog Hrvatskom saboru.

18.1. Na temelju lanka 35. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona odlueno je kao u toki IV.
izreke ove odluke.

2) Relevantna pitanja vezana uz predloeni referendum o slubenoj uporabi
jezika i pisma nacionalnih manjina

19. U prvom materijalu pod nazivom "O referendumu", koji je Organizacijski odbor
dostavio predsjedniku Hrvatskog sabora uz zahtjev za raspisivanje dravnog
referenduma, sadrane su tvrdnje tog odbora kojima dokazuje ustavnu doputenost
referendumskog pitanja o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina.

20. Kao uvar ustavnih vrijednosti, Ustavni sud duan je u javnom interesu razmotriti
te tvrdnje.

21. U odjeljku pod nazivom "O referendumu i osnovama na temelju kojih je mogue
manjinama u Republici Hrvatskoj ostvariti pravo na ravnopravnu slubenu upotrebu
njihova jezika i pisma uz hrvatski jezik i latinino pismo" navedeno je:

"Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina propisuje TRI alternativne osnove:
1. Sam Ustavni zakon - 1/3 u jedinici lokalne i podrune samouprave
2. Meunarodni ugovor - npr. Italija - Hrvatska u odnosu na Istru
3. Lokalni statut - npr. esi u Daruvaru
14

Predloenom promjenom mijenja se samo uvjet za ostvarivanje prava po prvoj
osnovi - samom Ustavnom zakonu - to znai da se za manjine ije je predmetno pravo
regulirano meunarodnim ugovorom (Talijani) ili lokalnim statutom (esi u Daruvaru)
nita nee promijeniti. Tome treba dodati i injenicu da te manjine ne prelaze treinu
stanovnitva u niti jednom gradu ili opini pa po vaeem Ustavnom zakonu po osnovu
1/3 ionako nemaju pravo na ravnopravnu slubenu upotrebu jezika i pisma (iznimka,
opina Gronjan u Istri, ali za Istru je pitanje ravnopravne upotrebe jezika ionako
regulirano ugovorom izmeu Hrvatske i Italije)."

21.1. Navedene tvrdnje usmjerene su na postojee faktino stanje kako bi se pokazalo
da poveanje praga za slubenu uporabu jezika i pisma u smislu lanka 12. stavka 1.
UZoPNM-a nee tetiti veini nacionalnih manjina jer je za njih i postojei prag za
slubenu uporabu jezika i pisma previsok, pa njegovo daljnje poveanje za njih ionako
ne bi imalo nikakvo znaenje.

21.2. Ustavni sud upozorava na zamku koja se krije u takvoj argumentaciji. Kad je rije
o regulaciji slubene uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, ustavni zahtjevi nisu
usmjereni prema procjeni bi li predloena nova regulacija "tetila" kolektivnim pravima
nekih nacionalnih manjina, nego bi li im pridonijela odnosno bi li ih unaprijedila.

S tog aspekta, bilo kakvo poveanje praga za slubenu uporabu jezika i pisma iz lanka
12. stavka 1. UZoPNM-a nesporno bi imalo obeshrabrujui, ako ne i odvraajui uinak
na legitimna nastojanja nacionalnih manjina da se razvijaju u smjeru postizanja
zahtijevanog praga iz lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a. Obeshrabrujui uinci takve
naravi sami po sebi nisu prihvatljivi u demokratskom drutvu. Za ovo utvrenje nije
relevantno to to se "malobrojnim" manjinama omoguuje ravnopravna slubena
uporaba njihova jezika i pisma drugim pravnim mehanizmima, izvan lanka 12. stavka 1.
UZoPNM-a.

21.3. Tvrdnje navedene u toki 21. obrazloenja ove odluke upuuju i na postojanje
brojano velikih i malobrojnih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Ustavni sud se
u odluci broj: U-I-3597/2010 i dr. od 29. srpnja 2011. izmeu ostaloga bavio i razlikama
izmeu brojano velikih i malobrojnih nacionalnih manjina u podruju njihova politikog
predstavljanja u Hrvatskom saboru. Ta je odluka jasno pokazala da razlika u broju
pripadnika odreene nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj moe biti relevantna kod
ureivanja pojedinih njihovih prava.

Nije na Ustavnom sudu da u ovom postupku ispituje doputenost razlikovanja brojano
velikih i malobrojnih nacionalnih manjina kad je rije o pravnoj mogunosti slubene
uporabe njihova jezika i pisma u opinama i gradovima. Dostatno je zakljuiti da tvrdnje
Organizacijskog odbora rasvjetljuju injenicu kako je cjelokupna narodna inicijativa
poduzeta zbog faktinih okolnosti povezanih sa srpskom nacionalnom manjinom,
jedinom koja se u Republici Hrvatskoj moe ubrojiti u "brojano veliku" (v. toku 23.1. u
vezi s tokom 29. stavkom 6. odluke broj: U-I-3597/2010 i dr. od 29. srpnja 2011.).
Predloenim poveanjem praga, naime, prestala bi zakonska obveza da se za tu
manjinu u odreeno broju opina i gradova, ukljuujui Grad Vukovar, osigura slubena
uporaba jezika i pisma na temelju lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a.
15

Iako je taj cilj Organizacijski odbor uvijek javno isticao (v. toke 27. i 28. obrazloenja
ove odluke), ostaje injenica da u predloenom referendumskom pitanju, s obzirom na
nain kako je formulirano i na sam njegov sadraj, u pravnom smislu postoji prikriveni cilj
koji se, kao takav, ne moe ocijeniti legitimnim.

22. U odjeljku pod nazivom "O tezi da se ovim referendumskim pitanjem smanjuju
prava manjina" navedeno je:

"Smanjenje prava manjina bi znailo da se, primjerice dvojezini natpisi na
sudovima, na koje po vaeem Zakonu imaju pravo ne bi mogli stavljati po novom.
Dakle, da je njihov opseg manji. Ali to nije tako. Pravo na ravnopravnu slubenu
upotrebu jezika bi ostalo istog opsega, ali bi se predloenom izmjenom promijenio uvjet
za ostvarivanje toga prava (postotak koji manjina treba initi u gradu ili opini)."

22.1. Ustavni sud potvruje pravilnost tih tvrdnji, ali istodobno napominje da iz njih nisu
izvedeni potrebni zakljuci. Podizanje praga za nastanak obveze osiguranja
pripadnicima nacionalnih manjina slubene uporabe njihova jezika i pisma u opinama i
gradovima za pogoene manjine ima i de facto i de iure tei uinak od smanjenja
opsega same te uporabe. Naime, ako nacionalna manjina ostane bez mogunosti
slubene uporabe svoga jezika i pisma u nekoj opini odnosno gradu, onda se injenica
da izmjenom lanka 12. stavka 1. UZoPNM-a nije dolo do smanjenja opsega tog prava
s aspekta te manjine ini posve irelevantnom.

23. U odjeljku pod nazivom "O tezi da su navedena prava steena i da se ne mogu
mijenjati" navedeno je:

"Ustavni zakon donesen je u osloncu na Okvirnu konvenciju o zatiti nacionalnih
manjina. Glede ravnopravne slubene upotrebe jezika nacionalne manjine, ona propisuje
dva uvjeta: postojanje stvarne potrebe i zahtjev manjine. Stvarna potreba treba biti
objektivno odreena i u pravilu se odreuje udjelom stanovnitva (postotkom).
Konvencija ujedno odreuje koja se to mjera, kojom se ograniavaju Konvencijom
zajamena prava manjina, ne smije poduzimati. Rije je o mjeri preseljavanja
stanovnitva kako bi se promijenili omjeri izmeu veinskog i manjinskog stanovnitva s
namjerom da se manjini onemogui ostvarivanje zajamenih prava. Druge mjere
Konvencija ne zabranjuje jer one mogu biti opravdane i legitimne. Drugim rijeima, iz
Konvencije ne proizlazi da se jednom postavljeni kriteriji, uz iznimku mjere namjernog
preseljenja stanovnitva, ne bi mogli postroiti ili ublaiti. Primjenu konvencije nadzire
Savjetodavni odbor i Odbor ministara Vijea Europe. Kada je RH propisivala uvjet da
nacionalna manjina mora initi veinu (50% + 1) u nekom gradu ili opini, Savjetodavni
odbor je u svojem miljenju naveo da je kriterij visok pa stoga treba to vie poticati
gradove i opine da koriste svoje pravo da lokalnim statutom propiu nie kriterije za
uvoenje ravnopravne slubene upotrebe jezika i pisma manjine. Savjetodavni odbor,
dakle, nije rekao da je kriterij veine protivan Konvenciji nego je samo potaknuo gradove
i opine da ga, sluei se svojim diskrecijskim pravom, snize lokalnim statutima.
Predloeno referendumsko pitanje je na toj liniji. Lokalnim statutima bi se i dalje mogao
sniziti postotak."

23.1. Ustavni sud jo jednom ponavlja da ne postoji izriita zabrana izmjene postojeeg
praga za slubenu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina na podruju opina i
16

gradova. Takoer ponavlja da je prethodnim Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i
slobodama i o pravima etnikih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj
bio propisan veinski prag (50% + 1 pripadnik nacionalne manjine u ukupnom broju
stanovnika) (v. toku 10. obrazloenja ove odluke). To, dakle, nisu razlozi zbog kojih
predloeno referendumsko pitanje, koje je predmet ovog ustavnosudskog postupka, nije
u skladu s Ustavom.

24. U odjeljku pod nazivom "O tezi da bi izmjena bila protivna ugovorima potpisanima
sa EU izazvala krizu poput Lex Perkovi" navedeno je:

"Trebalo bi precizirati o kojem je tono ugovoru rije jer se ugovori koje sklapa RH
moraju objaviti u Narodnim novinama kako bi ih svi mogli proitati. Ugovor o pristupanju
RH Europskoj uniji sadri niz odredbama, primjerice o ribarstvu, poljoprivredi, carini, ili
npr. pravosudnoj suradnji u kaznenim predmetima (gdje ulazi Lex Perkovi), ali nema
odredbi o ravnopravnoj upotrebi jezika manjina i postocima. Kako bi takve odredbe i
moglo biti kada Francuska, jedna od najznaajnijih lanica EU, Konvenciju koja dotino
pravo jami, nije niti potpisala, a Luksemburg i Belgija je nisu ratificirali."

24.1. Ustavni sud ne smatra potrebnim razmatrati navedenu tvrdnju jer je odluka u ovom
predmetu donesena iskljuivo na temelju i u okviru hrvatskog Ustava.

25. U odjeljku pod nazivom "O tezi da manjina stjee pravo na ravnopravnu slubenu
upotrebu jezika i pisma tek kada postane veina" navedeno je:

"Nacionalna manjina makar imala 100% udio u stanovnitvu nekog grada ili
opine, ostaje nacionalna manjina. Je li neka zajednica manjinska ili nije, odreuje se s
obzirom na njezin udio u ukupnom stanovnitvu drave. Ako je pak rije o matematici i
logici onda je izlino uope, a pogotovu javno polemizirati sa premijerom i ministricom
vanjskih poslova o tome je li 50 vee od '50' ili je jednako kako tvrdimo mi."

25.1. Ustavni sud naglaava da nijedna nacionalna manjina ne postaje veinski narod
u Republici Hrvatskoj niti stupa na mjesto veinskog hrvatskog naroda samo zato to na
podruju neke opine odnosno grada ima veinu u ukupnom broju stanovnika te opine
ili grada. Zbog te joj brojane prednosti mogu biti priznate odgovarajue pogodnosti ili
povlastice, pa ak i prava, zbog toga moe imati i odreene de facto prednosti na tom
lokalnom podruju (pri emu sve to vrijedi - u obrnutom smjeru - i za veinski hrvatski
narod koji je u toj opini odnosno gradu brojano u manjini i na koji se mogu protegnuti
odgovarajui zatitni mehanizmi). Meutim, sama injenica to u nekoj opini ili gradu
nacionalna manjina ima brojanu prednost ne mijenja njezinu bit kao nacionalne manjine
u Republici Hrvatskoj.

U tom su smislu bespredmetne rasprave o tome da prag za slubenu uporabu jezika i
pisma nacionalne manjine na podruju opina i gradova ne bi mogao biti veinski (50%
+ 1 stanovnik nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika opine odnosno grada),
pa i kvalificirani. Bespredmetna je i teza o tome da se slubenom uporabom jezika i
pisma nacionalne manjine na podruju neke opine ili grada toj manjini daje
"konstitucionalna pozicija (svojevrsna dravnost)". tovie, ta je teza izravno suprotna
Ustavu.
17

25.2. U odnosu na predmet koji razmatra u ovom ustavnosudskom postupku Ustavni
sud nije postavio pitanje je li za nastanak pozitivne obveze tijela dravne i javne vlasti
da osiguraju slubenu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine u nekoj opini ili gradu
prikladan prag od petine, treine, polovine ili dvotreinske veine pripadnika nacionalne
manjine u ukupnom broju stanovnika opine ili grada. Ustavni sud je u konkretnom
sluaju koji razmatra utvrdio da poveanje postojeeg nacionalnog praga iz lanka 12.
stavka 1. UZoPNM-a (neovisno o samoj njegovoj visini) nije u skladu s Ustavom, budui
da se to poveanje ne moe objektivno opravdati jer ne postoji ni legitimni cilj, ni
racionalna osnova, ni prijeka drutvena potreba za njim.

To utvrenje vrijedi za konkretan sluaj koji se razmatra u ovom ustavnosudskom
postupku i ne iskljuuje mogunost da bi i visina praga sama za sebe u osobitim
okolnostima nekog drugog sluaja mogla biti ocijenjena kao nesuglasna s Ustavom s
aspekta razmjernosti.

26. U odjeljku pod nazivom "U odnosu na tezu da je pitanje moglo biti drukije
formulirano tj. usmjereno samo na Vukovar" navedeno je:

"Smatramo da Ustav ne prua osnovu da se tako formulirano pitanje ne bi
smatralo diskriminatornim. Pojednostavljeno, Ustav ne prua osnovu da se Vukovar i
druga u agresiji teko stradala podruja izdvoje od primjene zakona zbog boli i patnji
njihovih stanovnika, pijeteta prema rtvama i slinih razloga. Da se pitanje formuliralo na
nain da se samo izdvaja Vukovar, to bi bilo diskriminatorno prema manjinama u
Vukovaru to Ustavni sud vjerojatno ne bi dopustio."

26.1. Budui da je rije o hipotetikim tvrdnjama, Ustavni sud ih nije razmatrao. On se,
naime, ne bavi hipotetikim situacijama i nije ovlaten ispitivati prigovore takve naravi (v.
odluku broj: U-III-3368/2013 od 4. oujka 2014., "Narodne novine" broj 34/14.).

3) O razlozima koji su bili povod za predloeno referendumsko pitanje o
slubenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina

27. U drugom materijalu pod nazivom "Kako smo doli do referenduma?" (Vukovar,
15. prosinca 2013.)", dostavljenom predsjedniku Hrvatskog sabora uz zahtjev za
raspisivanje dravnog referenduma, Organizacijski odbor naznaio je razloge koji su bili
povod za cjelokupnu inicijativu. U njemu je navedeno:

"Nakon najave Vlade RH-e da e (u cijelosti) pristupiti provedbi Ustavnog zakona
o pravima nacionalnih manjina (posebno u onom dijelu koji se odnosi na
dvojezine/dvopisane ploe na objektima dravne uprave i pravosua), nekoliko je
stradalnikih i braniteljskih Udruga, a na kraju i sam Stoer uputio hrvatskoj javnosti i
svim nadlenim priopenje u kojem se kae da jo uvijek nije sazrilo vrijeme za to jer se
to pismo doivljava kao simbol stradanja. Jasno je zatraeno (da se uvede odgoda
provedbe tog dijela zakona, tj.) da se donese Moratorij (dok se ne steknu uvjeti za to).
*Nakon to su ti proglasi ostali bez odjeka Stoer je Ustavnom sudu uputio dva
zahtjeva/tube u kojima je naznaio:
18

- Da se Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ostvaruje na osnovu
netonih podataka proizalih iz dokazano nesreenih prebivalita i boravita te same
metodologije popisa stanovnitva,
- Da se njegovom provedbom ne ostvaruje Duh zakona koji mi iitavamo iz l. 8
UZPNM koji nam mora biti putokaz u svemu to radimo.
- Da se provedbom ovog zakona naruava teko steeni goli mir i zaetci
istinskog oprosta i pomirenja te je njegova provedba tetna.
- da se njegovom provedbom naruava zdravlje ljudi, direktnih stradalnika
domovinskog rata sa osobnim iskustvom stradanja i lanovima njihovih obitelji.
U svezi gore nareenog takoer smo zatraili Moratorij, barem do sljedeeg
popisa stanovnitva.
*Zato Moratorij?
Naime kada su pripadnici srpske etnike zajednice bili u obvezi sluiti vojsku u
svojoj domovini hrvatskoj, tada je netko pametno shvatio da bi to moglo izazvati
odreene frustracije tih ljudi i predloio donoenje moratorija od 10 godina. Time je
frustraciju tih ljudi do pune primjene tog zakona sveo na najmanju moguu mjeru to
smatramo mudrim i pametnim. Sada kada na drugoj strani imamo veliku skupinu osoba
sa osobnim iskustvom stradanja, frustriranih i samom najavom uvoenja dvojezinosti,
smatramo da je Moratorij ponovo dobro rjeenje, a principijelno gledano postao je na
neki nain i pravna praksa u RH. Za napomenuti je i to da je jo uvijek na snazi jedan
Moratorij, onaj na uenje novije hrvatske povijesti.
*Zatraili smo i neku vrstu moralizacije tog prava. Naime ako je sticanje
materijalnih dobara putem krivinih dijela drutveno neprihvatljivo, kako bi onda moglo i
smjelo biti prihvatljivo sticanje prava na dvojezinost putem najteih krivinih djela ... Nije
li to u suprotnosti sa zatienom Ustavnom kategorijom Javnog morala?
*Zbog neizmjernih ljudskih i svakih drugih stradanja te herojske, Davidovske
obrane grada i Hrvatske kao jedno od moguih rjeenja koncipirali smo i predloili projekt
Vukovar - 'Mjesto posebnog pijeteta' kojim smo zatraili da se Vukovar kao simbol pod
pokroviteljstvom Sabora zatiti na razini Ustavnog zakona i kao takav izuzme od
dvojezinosti i izvoenja himne Republike Srbije.
*itavo vrijeme ovog prijepora stoer je pozivao na dijalog i razumijevanje glede
stanja u Vukovaru a u tom smislu je: - zajedno sa HR Vukovar i EU Domom bio pokreta
emisije 'ivjeti zajedno' te - u tri navrata uspio je privoliti na razgovor predsjednika
drave, - u dva navrata predsjednika Sabora te na kraju i - dva puta predsjednika Vlade.
Zatraena je i izvanredna sjednica Vlade, - te Saborska rasprava po urnom postupku.
Iako ti razgovori nisu urodili plodom, Stoer od dijaloga nikada nije odustao a na njega
poziva i danas. Naalost, vlast je razgovarala - samo zbog razgovora.
Za razliku od aktualne vlasti, itavo ovo vrijeme hrvatski graani izraavali su
nedvojbenu potporu nastojanjima Stoera da ovaj prijepor rijei demokratski dozvoljenim
nainima i sredstvima. U tom smislu naroitu potporu dali su na dva velianstvena mirna
prosvjeda 02.02 u Vukovaru gdje se okupilo 25-30 000 ljudi i 07.04. u Zagrebu gdje se
okupilo oko 60-70 000 ljudi.
*Nedvojbena je bila i potpora 150 000 ljudi koji su nezadovoljni politikom Vlade
prema Vukovaru i odnosu prema Stoeru, na sam dan sjeanja na rtvu Vukovara 18.11.
istima okrenula lea te spontano krenula ka Memorijalnom groblju rtava iz domovinskog
rata.
*Moda i najjasnija poruka Vladajuima i potpora Stoeru dola je u vidu 680 000
potpisa na peticiju kojom su graani iskazali namjeru i zahtjev da u direktnoj demokraciji i
bez posrednika, referendumom odlue o tome to ele sa Vukovarom i kakva pravila
moraju vladati u Vukovaru ali i cijeloj RH."

19

27.1 Ustavni sud potvruje tonost tvrdnji Organizacijskog odbora da je u vrijeme
mirne reintegracije "hrvatskog Podunavlja" (1996. - 1998.) Republika Hrvatska pristala
na petogodinji moratorij o uenju najnovije hrvatske povijesti u kolama na srpskom
jeziku, pridonosei tako integraciji srpske nacionalne manjine u hrvatsko drutvo.

Naime, Odluku o moratoriju na predavanje sadraja povijesti koji se odnose na bivu
Jugoslaviju, klasa: 602-01/97-01/678, ur.broj: 532-03/1-97-1, donijela je 25. rujna 1997.
tadanja ministrica prosvjete i porta Republike Hrvatske na temelju lanka 39. Zakona
o sustavu dravne uprave ("Narodne novine" broj 76/93.), a objavljena je u "Vjesniku
Ministarstva prosvjete i porta Republike Hrvatske", god. I., broj 8, Zagreb, 7. listopada
1997. (u daljnjem tekstu: Odluka o moratoriju na hrvatsku povijest). Ta je odluka
donesena "na temelju sporazuma predstavnika hrvatske Vlade i UNTAES-a potpisnog 4.
kolovoza 1997", a primjenjivala se od 1. rujna 1997. (toke II. i III. Odluke). U toki I.
Odluke o moratoriju na hrvatsku povijest bilo je odreeno:

"I.
U odjeljenjima u kojima se nastava izvodi na srpskom jeziku u hrvatskom
Podunavlju tj. na teritoriju pod privremenom upravom UNTAES-a uvodi se moratorij na
predavanje i kolsko uenje povijesti koja se odnosi na bivu Jugoslaviju i na njene
konstitutivne republike za razdoblje od 1989. do 1997.
Moratorij traje 5 godina to jest od kolske godine 1997./1998. do zakljuno
kolske godine 2002./2003."

Prema podacima koje je Ustavni sud dobio od nadlenog Ministarstva znanosti,
obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, iako je Odluka o moratoriju na hrvatsku
povijest formalno prestala vaiti, nastavljena je njezina de facto primjena, tako da su
nastavnici na podruju "hrvatskog Podunavlja" nastavili raditi prema "vlastitom"
programu koji su sastavili i predali u svojim kolama, pri emu su se pojedini i dalje
pridravali moratorija, a pojedini su selektivno obraivali i najnoviju hrvatsku povijest.
ini se da ni do danas taj problem nije sustavno rijeen jer jo uvijek nije prihvaen tzv.
Separat (Dodatak udbenicima za najnoviju povijest) za nastavnike i profesore povijesti.

27.2. Ustavni sud potvruje i tonost tvrdnji Organizacijskog odbora da je postignut
dogovor s tadanjim upraviteljem UNTAES-a, generalom Jacquesom Kleinom, kojim je
bio osiguran dvogodinji moratorij na vojnu obvezu pripadnika srpske nacionalne
manjine s tog podruja. Ministar obrane Republike Hrvatske, koji ga je bio ovlaten
produljiti, iskoristio je tu ovlast 15. sijenja 2000., tako da je moratorij bio produen za
jo godinu dana.

28. ini se da su trenutane ivotne injenice i faktine okolnosti u Gradu Vukovaru,
onako kako ih je vidio Organizacijski odbor, imale presudnu ulogu kod pokretanja
cjelokupne narodne inicijative koja je predmet ovog postupka.

Ustavni sud u tom smislu primjeuje da Organizacijski odbor u citiranom podnesku
izrijekom izvodi potrebu odravanja predloenog referenduma iz stanja u Gradu
Vukovaru, kako ga on vidi. Pri tome osobito istie problem "dvojezinih/dvopisanih ploa
na objektima dravne uprave i pravosua" jer irilino pismo u Gradu Vukovaru veina
20

njegovih graana jo uvijek "doivljava kao simbol stradanja", da bi na kraju cilj
predloenog referenduma objasnio pravom graana da "odlue o tome to ele sa
Vukovarom i kakva pravila moraju vladati u Vukovaru ali i cijeloj RH".

28.1. Ustavni sud razumije ivotne probleme i duboke individualne i kolektivne traume
graana Grada Vukovara koji svoje korijene vuku iz razarajue velikosrpske agresije na
Grad Vukovar poduzete u osvajakom ratu za hrvatski teritorij (Deklaracija o
Domovinskom ratu Hrvatskog sabora, "Narodne novine" broj 102/00.) i iz tekih zlodjela
prema njegovim stanovnicima. U tom smislu upuuje na svoje izvjee upueno
Hrvatskom saboru broj: U-X-2271/2002 od 12. studenoga 2002. ("Narodne novine" broj
133/02.), u kojem se bavio Domovinskim ratom i karakterom vojno-redarstvenih akcija
Hrvatske vojske i policije.

29. Granice nadlenosti Ustavnog suda postavljene su Ustavom. Sukladno tome,
njegova ustavno-sudska zadaa u predmetu koji razmatra nalae mu, neovisno o svim
okolnostima, da jasno porui: predloeno referendumsko pitanje je jedno, a neto su
posve drugo kolektivni osjeaji nepravde povezani s ratnim traumama i teko podnoljivi
uvjeti ivota s kojima su suoeni mnogi graani Grada Vukovara, kao i nastojanja
Organizacijskog odbora - za koja Ustavni sud nema razloga sumnjati da su poduzeta u
dobroj vjeri - da neke probleme povezane s posljedicama ratnih zbivanja pokua rijeiti,
pa i preko zahtjeva za raspisivanje referenduma.

Meutim, traiti raspisivanje referenduma s porukom da se irilica u Gradu Vukovaru
"doivljava kao simbol stradanja" duboko je uznemirujui in koji napada pismo kao
univerzalnu civilizacijsku tekovinu ovjeanstva koja odreuje sam identitet hrvatske
ustavne drave. Iz te poruke izvire iracionalnost na koju se treba upozoriti. Ustavni sud
vjeruje da su i Organizacijski odbor, i graani Vukovara, kao i svi potpisnici inicijative,
iskreno odani idealima utjelovljenima u hrvatskom Ustavu i da nikada ne bi pristali na
postupke koji bi Ustavu bili protivni, koliko god ponekad bilo teko prihvatiti implikacije
koje proizlaze iz nekih njegovih zahtjeva.

30. Nakon prouavanja svih mjerodavnih zakonskih propisa i relevantnih
dokumenata, Ustavni sud je zakljuio da je postojei zakonski okvir dovoljno fleksibilan u
propisivanju naina na koji se trebaju primijeniti pravila o slubenoj uporabi jezika i
pisma nacionalnih manjina da bi se zadovoljile specifine prilike u svakoj pojedinoj
lokalnoj jedinici.

lanak 8. UZoPNM-a glasi:

"lanak 8.
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se ureuju
prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumaiti i primjenjivati sa
svrhom potivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja
razumijevanja, solidarnosti, snoljivosti i dijaloga meu njima."

lanak 6. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine" broj 51/00. i 56/00. - ispravak; u daljnjem tekstu: ZUJiPNM) glasi:
21

"lanak 6.
Ravnopravna slubena uporaba jezika i pisma nacionalne manjine u pravilu se
uvodi za cijelo podruje pojedine opine ili grada.
Izuzetno od stavka 1. ovoga lanka, ravnopravna slubena uporaba jezika i pisma
nacionalne manjine moe se uvesti samo na dijelu podruja pojedine opine ili grada
kada se moe statutom predvidjeti i u uem opsegu od prava utvrenih ovim Zakonom,
ali se ne moe iskljuiti pravo na sluenje svojim jezikom u postupcima pred tijelima iz
lanka 5. toke 3. ovoga Zakona te pravo na dobivanje javnih isprava i na jeziku i pismu
nacionalne manjine".

30.1. Sukladno tome, postoje samo dva individualna prava pripadnika nacionalnih
manjina koja ulaze u okvir lanka 12. stavka 2. Ustava, a koja prema ZUJiPNM-u moraju
biti primijenjena na cijelom podruju opine odnosno grada i kojih se opseg ne smije
smanjivati. To su:

1) pravo pripadnika nacionalnih manjina na sluenje svojim jezikom u postupcima
pred tijelima dravne uprave prvog stupnja, pred ustrojstvenim jedinicama sredinjih
tijela dravne uprave koja postupaju u prvom stupnju, pred sudbenim tijelima prvog
stupnja, dravnim odvjetnitvima i dravnim pravobraniteljstvima prvog stupnja, javnim
biljenicima i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, a koji su ovlateni postupati na
podruju opine ili grada koji su u ravnopravnu slubenu uporabu uveli manjinski jezik i
pismo (lanak 5. toka 3. ZUJiPNM-a), i
2) pravo pripadnika nacionalnih manjina na dobivanje javnih isprava i na jeziku i
pismu nacionalne manjine (lanak 9. toka 1. i lanak 18. stavak 1. toka 1. ZUJiPNM-
a).

30.2. Sva ostala individualna prava pripadnika nacionalnih manjina na slubenu
uporabu svoga jezika i pisma, kao i sve javnopravne obveze tijela dravne i javne vlasti
koje su u vezi s tom uporabom navedene u ZUJiPNM-u, mogu se statutom opine
odnosno grada uvesti i samo na dijelu ili dijelovima podruja opine odnosno grada, a
sama prava odnosno javnopravne obveze mogu biti "predvieni" i u uem opsegu od
prava odnosno javnopravnih obveza utvrenih ZUJiPNM-om, pa i "iskljueni" (to jest
"nepredvieni").

Meutim, budu li sva ili neka od tih prava odnosno sve ili neke od javnopravnih obveza
izrijekom predvieni statutom, onda statutom moraju biti ureene i pretpostavke za
ostvarenje tih priznatih prava odnosno za provedbu propisanih obveza, kao i nain
njihova ostvarenja odnosno primjene. Pod "nainom njihova ostvarenja odnosno
primjene" razumije se i mogunost propisivanja prikladnog vremenskog okvira unutar
kojega e pojedina odredba statuta - s obzirom na pravo odnosno obvezu koju ureuje -
stupiti na snagu.

Konano, s obzirom da je u lanku 6. stavku 2. ZUJiPNM-a rije o iznimci, pretpostavlja
se po naravi stvari da za primjenu te zakonske odredbe moraju postojati dostatni i
relevantni razlozi.

22

30.3. U tom se smislu treba razumjeti i Naputak za dosljednu provedbu Zakona o
uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj koji je ministar uprave
Republike Hrvatske donio 1. oujka 2012. ("Narodne novine" broj 33/12.).

31. lanak 31. Ustavnog zakona glasi:

"lanak 31.
(1) Odluke i rjeenja Ustavnog suda obvezatni su i duna ih je potovati svaka
fizika i pravna osoba.
(2) Sva tijela dravne vlasti i lokalne i podrune (regionalne) samouprave duna
su u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rjeenja Ustavnog
suda.
(3) Vlada Republike Hrvatske osigurava preko tijela dravne uprave provedbu
odluka i rjeenja Ustavnog suda.
(4) Ustavni sud moe sam odrediti tijelo kojem povjerava provedbu svoje odluke,
odnosno rjeenja.
(5) Ustavni sud moe odrediti nain provedbe svoje odluke, odnosno rjeenja."

32. S obzirom na odluku Ustavnog suda broj: U-II-6110/2013 od 12. kolovoza 2014.,
a uvaavajui povezanost stanja u Gradu Vukovaru sa zahtjevom za raspisivanje
referenduma o slubenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, Ustavni sud, u
granicama svoje nadlenosti, na temelju lanka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona:

- obvezuje Gradsko vijee Grada Vukovara da u roku od jedne godine od dana
objave ove odluke u "Narodnim novinama", vodei se lankom 6. Zakona o
slubenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, a u duhu lanka 8.
UZoPNM, u Statutu Grada Vukovara izrijekom propie i uredi, za cijelo podruje
odnosno za pojedini dio ili pojedine dijelove podruja Grada Vukovara,
individualna prava pripadnika nacionalnih manjina na slubenu uporabu svoga
jezika i pisma te javnopravne obveze tijela dravne i javne vlasti izmeu onih
navedenih u Zakonu o slubenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, za
koje smatra da odgovaraju ivotnim injenicama i faktinim okolnostima u Gradu
Vukovaru, u opsegu koji ne ugroava samu bit tih prava, a istodobno uvaava
potrebe veinskog hrvatskog naroda koje izviru iz jo uvijek ivih posljedica
velikosrpske agresije poetkom 90-ih godina 20. stoljea te potrebu pravednog i
pravilnog tretmana srpske nacionalne manjine na podruju Grada Vukovara;

- obvezuje Vladu Republike Hrvatske da u roku od jedne godine od dana objave
ove odluke u "Narodnim novinama" uputi u parlamentarnu proceduru izmjene i
dopune Zakona o slubenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u kojima
e urediti prikladan pravni mehanizam za sluajeve kad predstavnika tijela
jedinica lokalne samouprave ne provode obveze iz Zakona o slubenoj uporabi
jezika i pisma nacionalnih manjina odnosno opstruiraju njegovu provedbu;

- odreuje da u razdoblju do donoenja izmjena i dopuna Zakona o upotrebi
jezika i pisma nacionalnih manjina nadlena dravna tijela nee provoditi taj
zakon na podruju Grada Vukovara uporabom prisilnih mjera.

23

32.1. Sukladno tome, odlueno je kao u toki III. izreke ove odluke.

33. Ustavni sud na kraju istie da nije sudionik politikih rasprava niti je arbitar u
rjeavanju politikih sporova koji nastaju u hrvatskom drutvu. Za rjeavanje nastalih
problema ne postoji drugo sredstvo osim svestranog politikog dijaloga voenog u
dobroj vjeri, ma kako neugodan taj dijalog ponekad mogao biti. Uporaba prisilnih
sredstava, kao krajnja dravna mjera represivne naravi, nije prihvatljiva, osim u oitim
stanjima nude.

34. Objava odluke (toka V. izreke) utemeljena je na lanku 29. Ustavnog zakona.


PREDSJEDNICA
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.