BIBLIOTEKA VRIJEME

Izdaje:
I TRO NAPRIJED
Glavni urednik;
Milan Miri
Urednik:
Jozo Laui
OBJ AVLJ ENO O ETRDESETOJ GODINJICI NAPRI J EDA
URICA LABOVI - MILAN BASTA
PARTIZANI
ZA
PREGOVARAKIM STOLOM
1941-1945.
ZAGREB, 1986,
SADRAJ
Ta k o j e poel o
Spor azum koj i t o nij e 37
Dr a a j e zai grao n a k a r t u izdaje 5 9
Ko n a r nij e razmi j enj en 7 7
Topovnj a e nisu i spl ovi l e 85
Misij a i ni nj era Ot t a 93
Di d o Kvat er ni k trai pr eg ovor e j j 9
Rapor t pot pukovni ka Sever ovi a ] 23
Zarobl j eni ci iz Dr e ni c e i J ahl ani ce 129
Mart ovski pr egovor i bez taj ni 135
Posl j ednj a razmj ena zarobl j eni ka s Tal i j ani ma 1~9
Spor azum uz kri gl u piva 185
Kapi t ul aci j a Italij e 191
Parl ament arac t et ka J ova na 2 1 7
Mi si j a i ni nj era Bakr a a 2 2 3
Bugari u stupi ci 2 4 3
Kot a 2 8 6 j uno od St oca 2 5 3
Pukovni k j e doao poslij e dvanaest godi na 2 6 1
Zat oeni k i z okl opnog vlaka 2 6 5
Pr eg ovor i u ratu posl i j e kapi tul aci j e 2 6 9
Kazal o i mena 3 2 6
TAKO JE POELO
Predstavnici narodnooslobodilakog pokreta prve su pregovore s oku-
patorom u Jugoslaviji vodili ve u mjesecu julu 1941. godine, dakle u vrijeme
snanog prodora faistikih armija na svim svjetskim frontovima. I vodili su
ih s nadmonih pozicija, u prilici da mada je zemlja bila okupirana dik-
tiraju uvjete. Bili su to pregovori o predaji opkoljenih okupatorskih garnizona
u crnogorskim gradovima Berane i Kolain.
Narodnooslobodilaki ustanak, koji je poeo 13. jula 1941. godine u
Virpazaru, narednih dana je zahvatio svu Crnu Goru, pa i itavo Polimlje. U
ranim satima 17. jula, poslije likvidacije manje talijanske kolone na Crvenim
prlima, izmeu Andrijevice i Berana, opkoljen je garnizon u Andrijeviei. Ta-
lijani su oko podne odloili oruje. Tako je 17. jula osloboeno prvo kotarsko
sredite u Evropi. Gerilski odredi, na inicijativu Srcskog komiteta KPJ za
Andrijeviki srez, odmah su uputili dobrovoljce u pomo ustanicima koji su
se borili za Berane i Kolain. eta dobrovoljaca je stigla s dva topa i etiri
sanduka granata. Naalost, uskoro se pokazalo da su te granate neispravne,
pa artiljerija u borbi za Berane nije imala udjela.
Prije nego to su ustanici prodrli u Berane i poeli oslobaati ulicu po
ulicu, grupa karabinijera je istakla na prozorima jedne utvrene zgrade bijele
zastave, to su ustanici shvatili kao znak predaje. No, kad su neki ustanici kre-
nuli prema zgradi bijelih zastava, Talijani su na njih otvorili snanu vatru. To
je jo vie razjarilo ustanike, pa su zapalili susjednu zgradu to se naslanjala
na onu iz koje su se karabinijeri branili. Ubrzo, poar se proirio i na zgradu
bijelih zastava, a opkoljeni faisti - njih etrdesetak - su se borili sve dok nisu
nestali u buktinji.
Pod snanim pritiskom gerilskih odreda neprijatelj se morao povui u
zgradu gimnazije, odakle je nastavio s otporom. Sa svakog prozora okupator
je sipao besomunu vatru. Gerilski odredi blokiraju gimnaziju, a prema gradu
ve kreu kolone ljudi koji hitaju da uzmu uea u toj velikoj borbi. Ovaj
napad na zabarikadiranog okupatora ostae u seanju kao nezaboravni prizor.
Pet hiljada ustanika kretalo se u veim i manjim kolonama preko Lima, uli-
cama grada, preko njiva, putevima i bespuem. Sve je to ilo prema gimnaziji.
Nije to bila obina vojska. Ljudi raznih uzrasta, od 17-70 godina su tu.
1
Naavi se u bezizlaznom poloaju, okrueni u gimnaziji, Talijani su se
odluili na pregovore, Iz gimnazijske zgrade su, isturajui pred sobom bijelu
zastavu, izili autant komandanta puka s karabinijerom, bersalijerom i finan-
com.
Vatra je obustavljena. Razgovori su odmah poeli.
U ime ustanika, pregovarali su Milan Ku, Savo Joksimovi, Doko Paj-
kovi, Radornir Jovanevi, Radonja Golubovi, Panto Malii i Pavle u-
rii
Talijanski parlamentarci, zaudo, nisu molili milost. Autant komandan-
ta puka je prijetio:
Dunost mi je upozoriti vas na injenicu da ste prekrili zakon tali-
janske imperije i da ete za to odgovarati.
U ovoj zemlji postoji jedan jedini zakon kojemu se vi morate pokoriti,
a on glasi: Ovdje nema mjesta okupatoru! Ili predaja ili smrt! - nadmoan u
dranju, smireno, ali s notom prijetnje, odgovorio je Doko Pajkovi.
To je na zajedniki stav - podrao ga je Jovanevi, Talijanu je za-
mjerio: Vi ste se, gospodine, malo prebacili kada ste odluili da takvim to-
nom s nama razgovarate...
Videi odlunost ustanika, Talijan je zatraio da se vrati i savjetuje sa
svojom komandom. Poslije pola sata ponovo je doao: ovoga puta, sad ve
sasvim skrueno, moli da se dogovore o predaji.
Poslije dvadeset est sati borbe gerilski odredi su savladali jedan od naj-
veih okupatorskih garnizona u Crnoj. Gori. U Beranama je poginulo 70, ra-
njeno 30 i zarobljeno oko 900 talijanskih vojnika i oficira. Zaplijenjene su ve-
like koliine ratnog materijala. Ustanici su imali 7 mrtvih i 6 ranjenih.
2
Neto ranije, ujutro 18. jula 1941. godine, i ustanici, opkolivi Kolain,
poinju traiti naina da se okupatorski garnizon preda bez borbe. Grad je
opsjednut 16. jula, a ujutro 18, jula komandi garnizona upuen je ultimatum:
' Savo Joksimovi, Plime i ostkt, Beograd, 1976, str. 55.
2
Isto, strana 56.
imaju tri sata do odlaganja oruja. U ultimatumu je pisalo da e se sa zaro-
bljenicima postupati po odredbama meunarodnog ratnog prava.
1
Za vrijeme
kratkog zatija, ovu poruku je odnio komandantu talijanskog garnizona Duro
Cobeli, a odgovor je donio Petar So. U odgovoru je stajalo da se garnizon
nee predati i da o njihovoj predaji ili daljnoj borbi nee odluivati ustanici,
ve njihova Kraljevska vrhovna komanda iz Rima. Komanda garnizona nije
znala da ustanici raspolau i jednim od topova to su bili zarobljeni u An-
drijevici. Vjerovali su da e pomo stii prije nego to ustanici prodru u ut-
vrenu kolainsku gimnaziju. Ali, kad su ustanici 21. jula ispalili jednu gra-
natu
2
, na zgradi je zaleprala bijela zastava; 4 oficira, 11 karabinijera i 160
vojnika odbacili su oruje i zapjevali Avanti popolo.
Komanda ustanika ostavila je zarobljenicima, od zaplijenjenih namirnica,
dovoljno hrane i mnogima omoguila da se slobodno kreu po gradu...
Tri dana kasnije, 24. jula, Mussolinijevom naredbom ukinut je Visoki
komesarijat za Crnu Goru, smijenjen je civilni odnosno visoki komesar Se-
rafino Mazzo lini, a Crna Gora je dobila guvernera u licu armijskog generala
Alessandra Pirzzija Birolija.
Svi gradovi Crne Gore, osim Pljevalja, Podgorice, Cetinja, Kotora, Her-
cegnovog i Nikia, bili su u rukama ustanika. Vie od esnaest hiljada oku-
patorskih vojnika, kao posade napadnutih garnizona, nije moglo odoljeti us-
tanicima. Visoki komesar za Crnu Goru, Serafino Mazzolini, uoi svoga smje-
njivanja pisao je o prvim danima ustanka Ministarstvu vanjskih poslova:
Poetak neprijateljstva izmeu sila Osovine i Rusije, jasno je otkrio ko-
munistiku aktivnost, naroito opasnu, jer je mogla da djeluje na poluge ne-
zadovoljstva . . . Tvrditi da uzrok pobune treba traiti u nezadovoljstvu, na
koje sam se osvrnuo, znailo bi ii preko granice realnosti. Pobuna je nastala
po jednom iroko zasnovanom planu komunistikog i sveslovenskog obele-
ja. Ona je imala da zahvati ceo Balkan .. .
3
Istovremeno su o ustanku pisali i organizatori toga ustanka. Tako lan
Politbiroa CK KPJ i Vrhovnog taba, Ivan Milutinovi, pie Vrhovnom ta-
bu NOV i POJ:
' Batri j ovanovi, KolaiinskJ kraj socijalistikoj revoluciji, str, 78.
2
Grupu andrijevikih ustanika, koji su na jednom zaplijenjenom italijanskom kamionu dovezli
top, predvodili su advokat Mirko Veovi i potpukovnik u penziji Radoslav Radovi . . . Granate zapli-
jenjene u Andrijevici nijesu imale upaljae. Ali po instrukciji kapetana Raduna Medenice, ustaniki ar-
tiljerci su se brzo snali: kapislama iz municije od francuskih puaka osposobili su granate .. m (Batri J o-
vanovi, naznaeno djelo, str. 78),
3
Zbornik dokumenata i podataka o SOR-u jugoslavenskih naroda, tom XIII, knjiga 1, dok. 93.
Tako oiena teritorija imala bi prirodno lako odrive granice koje bi
ile od Prokletija planinskim grebenom Kamenika, Lisca, Prekornice prema
Nikiu, sa svega dva upotrebljiva puta, i to jedan od Podgorice prema Ko-
lainu, a drugi Podgorica - Niki, a koji bi bili lako odbranjivi i to s malim
snagama., .
1
Julski ustanak i nastavak gerilskih akcija irom Crne Gore, Boke i San-
daka znatno su pomrsili raune talijanskim vojnim i politikim krugovima
u Rimu. Iz Cetinja, Podgorice, Nikia i Pljevalja, skoro svakodnevno su emi-
tirane informacije komandi Devete armije u Albaniji i Generaltabu u Rimu
0 uspjesima ustanika. Broj mrtvih i zarobljenih talijanskih vojnika, podoficira
1 oficira poveavao se - po ondanjoj ocjeni naelnika talijanskog generalta-
ba Uga Cavalleria - do zabrinutosti.
Visoki komesar za Crnu Goru, Serafino Mazzolini je smatrao da je ko-
munistiki i sveslovenski karakter pobune nastao usled posebne mrnje us-
tanika prema crnim kouljama, a general Pirzzio Biroli je, preuzevi dunost
guvernera Cme Gore, 2. augusta 1941. pisao:
Dobroudnost Italijana koji su na ovu teritoriju uli kao braa i morali
da svojim dranjem stvore povoljnu sredinu za najveu i najtenju povezanost
izmeu Italije i Crne Gore, pruila je neoekivane mogunosti komunistikim
elementima proetim inostranom propagandom, naroito preko Radio-
Moskve koja je mranim bojama ocrtavala situaciju kod Osovine i optoj mr-
nji izlagala faizam i jedinke koje predstavljaju najoigledniji izraz faizma tj.
crne koulje .. ,
2
General Biroli je pisao da su svi zarobljeni crnokouljai ubijeni, a ostali
vojnici da su iz ustanikog zarobljenitva spontano osloboeni (vjerovatno
u cilju vrbovanja za komunizam).
U borbama voenim protiv talijanskog okupatora u jesen 1941. godine,
posebno je mnogo Talijana zarobljeno na Jelinom dubu. Borbom na Jelinom
dubu rukovodio je tab Zetskog NOP-a, jednog od est novoformiranih te-
ritorijalnih odreda. Komandant odreda bio je Blao Jovanovi.
U osvit zore 18. oktobra krenula je iz Podgorice prema Kolainu tali-
janska motorizirana kolona - 43 kamiona, 1 motociklista i 1 putniki auto-
mobil. Bila je to jedna od ekspedicija upuena po nalogu generala Pirzzija Bi-
rolija, koji je, iznenaen i prestraen odlunim otporom crnogorskog naroda,
u tajnoj direktivi dao uputu svim oficirima:
Pokaite ovim varvarima da, ako je uiteljica i majka civilizacije, Italija
umije i da kazni neumitnim zakonima pravde. Neka za svakog poginulog
1
Isto, tom III, kn}. 1, dok. 77.
2
Zbornik NOR-a, tom XIII, knjiga 1, dok. 97.
druga plate ivotom deset pobunjenika, Nemajte povjerenja u one koji su oko
vas. Zapamtite da je neprijatelj svuda; prolaznik koga sretnete i koji vas po-
zdravi, ena kojoj priete, domain koji vas ugosti, kafedija koji vam prodaje
au vina ..
1
Poueni da je neprijatelj svuda, ali i da e biti nemilosrdno kanjen,
neovisno o tome tko je kriv (za svakog ubijenog talijanskog vojnika, bit e
ubijeno 10 Crnogoraca) talijanski oficiri nisu s mnogo opreza 18. oktobra
ili od Podgorice prema Kolainu. Partizani su ih ekali, rasporeeni u za-
sjedi, na Jelinom dubu nad kanjonom Male rijeke, u Bratonoiima. Zbog
pretpostavke da kasnije moe doi do represalija, namjerno je odabrano ne-
naseljeno mjesto. Poloaj gdje je postavljena zasjeda od 300 partizana u ot-
rom kamenjaru, naroito s gornje strane druma nije mogao biti idealniji.
2
Udar partizanske zasjede bio je silovit. Borba je bila estoka i kratka.
Kad je uslijedio poziv na predaju, vojnici su iskoili iz kamiona i bez razmi-
ljanja bacili oruje. Oficiri su ih slijedili. Ali bilo je i onih koji su se samou-
bilaki strmoglavljivali niz stijenje.
Na cesti i pored nje, poginulo je oko 150, a zarobljena su 64 Talijana.
Unitena su 43 kamiona. Partizani su imali jednog mrtvog i jednog ranjenog.
Ipak, malom broju talijanskih vojnika polo je za rukom da umakne ka-
njonom Male rijeke stigne do Podgorice, s izvjetajem o potpunom uni-
tenju kolone na Jelinom dubu. Po odluci glavnog taba NOV i PO za Crnu
Goru, Boku i Sandak, 44 zarobljenika su putena da se vrate u svoj garni-
zon, a 20 ih je zadrano s namjerom da budu razmijenjeni.
Narednih nekoliko dana na slobodnu teritoriju Kua Talijani su izvrili
nekoliko uzastopnih napada. Popaljeno je nekoliko sela i ubijeno vie od 20
seljaka. Mnogi seljaci su odvedeni u zatvor u Podgoriei. Pri tome su i Talijani
imali znatne gubitke.
Talijanima postaje jasno da represalije nee smanjiti intenzitet ustanka.
Upravo stoga Biroli prihvaa inicijativu Glavnog taba NOPO za Crnu Goru
i Boku i 26. oktobra alje u Martinie svoje predstavnike da s partizanskom
komandom pregovaraju o razmjeni 20 oficira, podoficira i vojnika, koji su
poslije zarobljavanja na Jelinom dubu zadrani kod partizana.
3
Jedan od predstavnika Glavnog taba u ovim pregovorima, Peko Dap-
evi, kasnije e u vezi s tim pisati:
1
Dr Niko Martinovi. Cetinjt pod okupacijom, Pobjeda, br. 50, 1959.
2
Revolucionarni pokret u optini Titty rad 1919-1945, Titograd, 1972, str. 120- 123.
3
Vojo Todorovi, Podgoriki srez trinaesfojuhkom ustanku, Beograd, 1954, str. 121- 131.
Da bismo drugove koji su, radei za narodnooslobodilaki pokret, pali
neprijatelju u ruke to prije spasili iz kandi okupatora, jer je mnogima od njih
prijetila i smrtna opasnost, doli smo na ideju da izvrimo razmjenu zaro-
bljenika, tim prije to smo takve razmjene i ranije vrili s Talijanima, i to za-
robljenike i inae nijesrno mogli drati zbog pokretnog karaktera naeg rata
i nemogunosti da ih prehranjujemo i obezbeujemo.
1
Pregovori su poeli pismom zarobljenog talijanskog majora podgori-
kom garnizonu. Major je u tome pismu, predlaui razmjenu, naveo imena
lica < koja je traila partizanska komanda. Za jednog Talijana traen je jedan cr-
nogorski rodoljub.
2
U pismu je zatraeno da okupator obustavi paljenje kua
po selima, pljaku i interniranje nevinih ljudi. Uz pismo talijanskog majora,
20. oktobra je talijanskoj komandi u Podgorici poslano i pismo Glavnog ta-
ba NOV i PO za Crnu Goru, Boku i Sandak:
U sukobu naih jedinica sa vaom autokolonom dana 18. ovog mjese-
ca, na putu Podgorica - Mateevo, zarobili smo 64 vojnika, meu kojima i
4 oficira i 5 podoficira. Na Glavni tab je odluio da od ovog broja zarob-
ljenika zadri kao taoce 4 oficira i 5 podoficira, 1 karabinjera i 10 ofera, a
ostala 44 vojnika-zarobljenika pusti na slobodu i uputi u vau komandu . , .
Nae jedinice pustile su do sada oko 4,000 vaih vojnika i oficira koji su bili
u naem zarobljenitvu. Poto vi nijeste znali cijeniti nau plemenitost koju
smo ispoljili i sada ispoljavamo prema vaim vojnicima i oficirima, to je na
Glavni tab odluio da vam postavi sledee uslove
- da prestanete sa pljakanjem i paljenjem sela i drugim represalijama
prema stanovnitvu;
- da prestanete sa internacijom i da se svi internirani vrate svojim ku-
ama;
- da nam za. . . 20 Italijana pustite iz vaih zatvora 20 uhapenih Cr-
nogoraca koji najmanje tamnuju tri mjeseca dana.. .
3
Da bi barem donekle smanjio dojam o osobnoj zainteresiranosti za pre-
govore, generala Alessandro Pirzzio Biroli je razgovore vodio preko dvojice
kolaboracionista, Petra Plamenca i dr Novice Radovia, a svoje oficire - pot-
pukovnika Tornasa Gandinija, komandanta Kraljevskih karabinijera za Crnu
Goru, i majora dr Maurizija Mandella, funkcioncra Direkcije za javno zdravlje
i socijalno staranje Komesarijata za civilne poslove, rodom iz Kotora - po-
11
Peko Dapevi, Male ratne price, Beograd, 1961, str, 32,
2
Pored ostalih, u spisku su bili Drago Vuini, Stefan Mitrovi, dr Saa Boovi, Stanko Alar-
tinovi, Risto i Joksim Radovi.
3
Vojnoistorijski glasnik, br. 6, godina 1967, strana 93- 99.
slao je s njima samo kao promatrae, ali i kao kontrolore. Sastanak je orga-
niziran u Martiniirna 26. oktobra. Prije sastanka, na pismo Glavnog taba i
na prijedloge o pregovorima, umjesto Birolija odgovorio je nekadanji crno-
gorski ministar Petar Plamenac
Taj tab uputio je komandi okupatorskih trupa za Crnu Goru 20. ok-
tobra 1941. godine pismo u kojem postavlja izvjesne uslove u tri take. Po
prijemu ovoga pisma guverner Crne Gore general Pirzzio Biroli me je po-
zvao i zamolio kao ve ispoljenog prijatelja crnogorske mladei, kako je ge-
neral od mnogih mjetana izvijeten, da se sa vaim stareinama sastanem i
sa njima govorim . . .
Na molbu mojih prijatelja i moju, danas je obustavljen svaki pokret ita-
lijanskih grupa, svako hapenje sumnjivih, a pogotovo svako interniranje koje
je imalo uslijediti zbog dogaaja na Biou (misli na Jelki dub - prim, autora).
Nalazim da je potrebno da se sastanemo na mjestu koje vi odredite,
samo da bude u blizini kolskog puta, jer ja zbog bolesti ne mogu pjeice. Ga-
rantujem vam slobodan dolazak i povratak. Ja sam jo sa trojicom svojih pri-
jatelja potpuno bez oruja. General me je molio da dou sa nama etvoricom
jo dva italijanska oficira bez oruane pratnje, koji bi takoe htjeli da sa vaim
voama govore.
Nadam se da neete propustiti priliku da se sastanemo i u potanostima
o svemu razgovaramo, to bi olakalo dananje teko stanje naega naroda.
U vaem odgovoru odredite mi mjesto, dan po mogustvu 25. okt. i as sa-
stanka ,.
Pismo Petra Plamenca donio je na slobodnu teritoriju predsjednik kvis-
linke martiniko-brajevike opine Novak Savelji.
Glavni tab narodnooslobodilakih partizanskih odreda za Crnu Goru,
Boku i Sandak nije htio odgovoriti Plamencu, nego je ponovo pisao talijan-
skoj komandi:
Glavni tab na to pismo ima da izjavi slijedee: Grupa separatista oko
Novice Radovia, Petra Plamenca i drugih razlikuje se od izdajnike klike Se-
kula Drljevia i pijunske petokolonake bande preostalih iz ranijih nenarod-
nih reima samo utoliko to se vetije krije od Sekuline bande pijuna, pa-
likua i ubica. Grupa izdajnika Radovi-Plamenac i kompanija zajedno sa ita-
lijanskom komandom nala se pod olujom narodnog gnjeva...
Iz itavog pisma Petra Plamenca izbija da on pod izgovorom spasavanja
naroda vri ulogu sluge krvavog psa Pirzzija Birolija koji nije oekivao tako
tvrd stav partizana i otpor do koga je dolo prilikom paljenja kua u toku
1
Crna Gora 1941-1945, strana 43 i 44.
19, 20, 21, 22, 23, 24. i 25. ovog mjeseca, kojom prilikom je poginulo preko
70 Italijana i dolo do nezadovoljstva u samoj italijanskoj vojsci, jer nema na
svijetu komande koja moe ubijediti vojsku da treba da gine da bi zapalila
kuu, stog sijena ili pojatu .. .
1
Sastanak je zakazan za 26. oktobar 1941. godine kod groba glasovitog
junaka Prije, poginulog u borbi protiv Mahmuta vezira u selu Martiniirna,
s tim da sastanku moraju prisustvovati i italijanski oficiri, jer su jedino oni
mjerodavni za razgovor. Isti mogu biti naoruani, ali bez oruane pratnje.
Nai predstavnici doi e naoruani revolverima, ali bez oruane pratnje.. .
2
Glavni tab Crne Gore je za pregovore delegirao Peka Dapevia, Dura
Cagorovia i Baja Sekulia, ali je umjesto Baja Sekulia na pregovore otiao
odlukom Ivana Milutinovia Blao Jovanovi.
Okupatora su u pregovorima predstavljali potpukovnik Gandini, major
Mandelli i kolaboracionisti Plamenac, Radovi, urakovi i Vuksanovi. O
toku pregovora u izvjetaju Glavnog taba NOV i PO Crne Gore se kae:
Vojniki odjeveni sa partizanskim znacima na kapama, nai delegati su
se pozdravili sa italijanskirn potpukovnikom majorom naim vojnikim po-
zdravom, odbijajui da razgovaraju sa izdajnicima Radoviem, Plamencem,
Durakoviem i Vuksanoviem, U toku razgovora primijeeno je da talijanski
oficiri poputaju u svemu, dok su petokolonai u svemu bolje branili interese
okupatora od samih okupatorskih oficira. Italijanski oficiri su traili: 1) da se
poloi oruje na uvanje kmetovima, 2) da se partizani vrate kuama i da e
samo voe i oni koji su ubijali Italijane biti sueni, 3) da e, ako se zahtjevi
odbiju, za svakog strijeljanog Italijana strijeljati 100 Crnogoraca. Nai delegati
su odbili prva dva zahtjeva, a na trei odgovorili da partizani ne trae milost
za sebe, ali da e za svakog nevino ubijenog Crnogorca ubiti deset Italija-
na . . .
3
uro Cagorovi, Peko Dapevi i Blao Jovanovi su kasnije priali da
su pregovori poeli prijetnjama potpukovnika Tomasa Gandinija:
- Ako ne prestanete s borbom, bit ete uniteni, a Crna Gora spaljena!-
zahtijevao je Morate predati oruje seoskim kmetovima i vratiti se kuama!
Kad je dr Radovi poeo euforino podravati Gandinija, Peko Dape-
vi ga je otro odmjerio:
- Vi ste ovdje samo da prevodite i nita drugo!
' Isto, strana 44.
2
Isto.
3
Arhiv SR Crne Gore, dokument 386
Blao jovanovi, smiren i strpljiv, a u izjavama precizan, objanjavao je
Talijanima da ustanak ne bismo ni poinjali da smo ga mislili prekidati i
da ga neemo prekidati, sve dok vas i Nijemce, a razumije se i sve vae slu-
ge, ne oistimo iz Jugoslavije. Kasnije e rei:
Ovoj akciji smo pridavali odreen politiki znaaj. U poetku predstav-
nici okupatorskih vlasti su se drali dosta nadmeno. Meutim, kad smo is-
tupili sa naim argumentima da treba da napuste nau zemlju i drugo, oni
su videli s kim imaju posla i pristali su da izvre razmenu. Mi smo u razmeni
traili drugove koji su bili najugroeniji u italijanskirn zatvorima i logori-
ma. . . Mnogi od njih su tako izbegli smrtnu kaznu.. .
1
Dogovoreno je da se razmjena obavi 6. novembra 1941. godine. Uoi
razmjene, jedan od zarobljenih oficira, koji je znao da je Blao Jovanovi ad-
vokat, zamolio je da ga saslua i da primi dar - zlatan prsten. Blao Jovanovi
je dar odbio:
To ne dolazi u obzir!
Vi ste sjajan ovjek . . . Molim vas!
Uzaludno govorite! odsjee Blao i okrenu se na drugu stranu.
Tada je talijanski oficir zamolio Blaa Jovanovia da mu pokloni kaket
s petokrakom zvijezdom. Blao se malo dvoumio, a onda je skinuo kaket s
glave:
Prsten mi tvoj ne treba, a kaket s petokrakom ti poklanjam od srca!
Talijanski oficir, kao da je dobio neto to mu je najdrae na svijetu, ka-
ket objema rukama stisnu uz grudi.
Meu onima koji su razmijenjeni 6. novembra bila je i mlada lijenica
dr Saa Boovi. Mnogo godina kasnije pisat e o tome
A onda ulazi grupa oficira i jedan Italijan, lekar u belom mantilu. Po-
zdravlja me vrlo utivo, na srpskom jeziku. I ostali salutiraju. Hladan znoj me
okvasi svu. Privih dete na grudi, Privih ga vrsto, ludo vrsto, a ono zaplaka
i zaceni se. Streljanje! U meni buja otpor. Ne dam dete. Neu ga dati. Neka
nas obe streljaju! Lekar me blago i sa osmehom pogleda i ree: 'Spremite sef
Kao tigrica ustuknuh i ciknuh: 'Ne mogu. Tek sam se porodila. Ako ste lekar,
morate me razumeti, pomoi mi.' On se okrete i izioe svi u hodnik. Vrata
ostavie otvorena. Razgovaraju, razgovaraju, odlaze, dolaze. Jedan od njih do-
nese papir i dade ga lekaru. Ovaj mi prie recima: 'Hoete li potpisati da ne
moete ii na put jer ste se tek porodili? Ne znajui da sa tim potpisujem i
dalje svoje zatoenitvo, zgrabim papir i potpiem mislei da sam bar kratko
1
Veernje novosti, od 11. jula 1973. godine; po tekstu dr Zorana Lakia, Razmjena ratnih za-
robljenika u Crnoj Gori u toku NOR-a, Vojnoistorijski glasnik, 2, 1951.
odloila svoje pogubljenje, moje i moje Dolores. Ne znam da gore na plani-
nama Crne Gore vode uveliko pregovore o mojoj razmeni za zarobljene ofi-
cire. Peko Dapfevi, Blao Jovanovi i moj Boro ine nemogue. Ucenjuju
monu imperiju. Trae logorae. Tolika snaga, a do nas dopiru vesti o uni-
tenju partizana, o likvidaciji pokreta...
Klju u bravi... Vrata se otvorie. Opet lekar na elu, a nekoliko ofi-
cira za njim. 'Spremite se, polazite odmah!'...
Ugledam Skadarsko jezero. Razlilo se iroko, a obliveno plavetnilom . . .
Odjednom auto stade. istina...
Ulazimo u Podgoricu . . . Iz Podgorice prema Spuu...
Kola se zaustavie ispred kue Radovia. Iz kue izie postarija ena, vi-
soka u crnini...
U naruju ene dolazim sebi i ujem 'Srena ti slobodaT
Tek u Borinom zagrljaju saznajem detalje .. .
1
Drago Vuini, takoer tada zamijenjen, pie:
Mi smo imali prilike da prvi put vidimo nae drugove sa orujem, sa
petokrakom zvijezdom. Bio je to trenutak neopisive radosti. Jedva smo ekali
da se sretnemo sa njima, da se rukujemo, da se poljubimo. Meutim, morali
smo da prisustvujemo jednom ceremonijalu ...
Dan poslije borbe na Jelinom dubu i dan prije slanja pisma s prijedlo-
gom za pregovore o razmjeni zarobljenika, iz Podgorice je upueno oko 250
talijanskih vojnika sa zadatkom da ispitaju situaciju na terenu, izvre neka
hapenja, procijene prisutnost i snagu partizanskih odreda i da ustanove ta
se dogodilo s motoriziranom kolonom. im su izbili na slobodnu teritoriju,
borci bataljona Marko Miljanov su ih napali i nanijeli gubitke od 32 mrtva
i oko 40 ranjenih.
Na to je armijski general Pirzzio Biroli naredio komandantu talijanskog
garnizona u Podgorici da u pomo poalje jo oko 1.000 vojnika. Nastupali
su u dvije kolone: jedna je pola obilaznim putem iz Podgorice preko Bioa
za Kue, a druga direktno iz Podgorice prema Kuima.
Najee borbe voene su 23. i 24. oktobra.
Procjena armijskog generala Pirzzija Birolija bila je slaba. Borba na Je-
linom dubu, kao i sukobi to su potom uslijedili bili su porazni za okupatora.
Odmazde i kaznene ekspedicije nisu dale nikakve rezultate. Otud i prijedlog
okupacionih vlasti Rimu:
Dopunjena okupacija crnogorske teritorije i razbijanje pobunjenika koji
su danas svedeni na beznaajne grupe u raznim zonama... dozvoljavaju da
1
Dr Saa Boovi, Tebi moja Dolores, Beograd, 1979, strane 41 i 42.
se operacijama ienja malog obima i onih koje obavlja policija, smanji ste-
pen odmazde koja se sastoji u ruenju graanskih kua. Stoga molim da se
ispita mogunost da se drastina mera ruenja, ukoliko je to mogue i nije
u suprotnosti sa karakterom stroge primene represalija, zameni konfiskaci-
jom.
1
Tako je dolo do novih pregovora radi razmjene zarobljenika Ti pre-
govori, a naroito oni u Martiniirna (izmeu Podgorice i Dan i lo vgr ada)
predstavljali su uspjeh NOP-a Crne Gore. To je bio uvjerljiv dokaz; o pri-
znavanju njegove snage, i napokon, njegove zakonitosti. S druge strane, oku-
pator je bio primoran da djelomino izmijeni odnos prema internircima, pla-
ei se za sudbinu svojih zarobljenika.
2
Da bi neprijatelju dokazao da Jelin dub i potom voene borbe, posebno
ona od 30. novembra kod Vilusa, na Sjenikim stijenama u Kuima, nisu slu-
ajnost i da e takvih borbi i akcija u Crnoj Gori biti sve vie, tab bataljona
Marko Miljanov je pisao komandi talijanskog garnizona u Podgorici;
Mukim napadom u zoru 30 novembra pokuali Ste da unitite par-
tizanske snage u Kuima i time ostvarite svoje mrane ciljeve unitavanja
partizanskih snaga i porobljavanja nae otadbine. Ali ste se ljuto prevarili.
Vae jedinice upuene u tu svrhu su potpuno unitene. Na poloaju je ostalo
oko 200 mrtvih i teko ranjenih, a 130 oficira i vojnika je zarobljeno. No, ru-
kovoeni plemenitom idejom humanizma prema zavedenom italijanskom na-
rodu, mi smo spremni da vam u odnosu na poginule, ranjene i zarobljene
vojnike i oficire uinimo izvjesne humane usluge. U tu svrhu vam se predlae
i omoguava: da sa dvesta bolniara - nosilaca ranjenika i potrebnim brojem
ljekara prenosnim sredstvima (kamionima) pokupite i prenesete vae mrtve
i ranjene vojnike. Napominjemo da vae ljudstvo bude bez naoruanja.
Da za vae zarobljene oficire i vojnike svakoga dana predajete naoj ko-
mandi na Burumu po 130 obroka hrane.
Vai zarobljeni vojnici u borbi kroz ipraje i otro kamenje iscijepali su
i izgubili svoja odijela, ostali bez obue i ebadi, to zahtijevamo da za svakog
vojnika poaljete odjeu, obuu i ebad.
Smrt faizmu - sloboda narodu!
tab partizanskih snaga u Kuima.
3
1
Zbornik dok. NOR-a, III, knj. 4, dok, 166; vidi: Zoran Laki, Razpiena ratnih zarobljenika u toku
I\'OR-a, Vojnoistorijski glasnik br. 1, 1967. godine, strana 74.
2
Zoran Laki, strana 79.
3
Doko Miraevi, Partizanska jesen 1941, Pobjeda, 24. XI 1966. godine.
2 - Partizani za pregovarakim stolom 1941 - 1945. 17
Pored ostalog, poruka je sadravala i zahtjev da talijanska strana, ukoliko
prihvati naznaene uvjete, obustavi letove aviona, bombardiranja i artiljerij-
sku vatru.
Guverner Crne Gore, armijski general Pirzzio Biroli dao je suglasnost
komandi talijanskog garnizona u Podgorici da prihvati prijedlog za pregovo-
re, Odgovor iz Podgorice su donijela dva talijanska oficira:
Primamo vae uslove. Prestae artiljerijska vatra i avionsko bombardo-
vanje. Pristupiemo, pod vaom kontrolom, prikupljanju mrtvih i ranjenih.
Slaemo zarobljenim naim vojnicima svakog dana hranu, a poslaemo im i
odijelo i obuu.. ,
1
Dan kasnije, po dogovoru, naila je talijanska kolona od dvadeset ka-
miona, u kojima se nalazilo oko dvije stotine naoruanih vojnika sa sveeni-
kom i dvojicom lijenika, tab bataljona Marko Miljanov je odredio koman-
dira jedne partizanske ete da se oprosti od mrtvih talijanskih vojnika. Pored
partizana na mjestu oprotaja bilo je i nekoliko seljaka, ena i djece iz Kua
i Doljana. Komandirov je govor zapisan:
Drugovi i drugarice, ovi mrtvi italijanski vojnici su gurnuti na nae do-
move, na nau djecu, na nau slobodu. Gurnuti su da nam uzmu ivote. No,
oni izgubie svoje. Za koga? Za faizam - najljueg neprijatelja ovjeanstva
i ljudskih sloboda. Ovim jadnim i zavedenim vojnicima faisti su oduzeli i-
vote, pa iako smo ih svojim srcima i svojim rukama pobili. Vojnici visokog
ljudskog morala i neprijatelju ine ustupke. Neka odjek 'plotuna' naih glaso-
va, tu na domaku porobljene Podgorice, bude opomena svima koji silom kre-
nu ovamo, da je najjaa sila ljubav kojom se brani vaj na slobodarski ka-
men. Eto Orljeva i Meduna, eno tamo Fundine (mjesta poznata iz ranijih
snanih okraja s Turcima - prim, autora) i sada ovdje Sjenice, koja govore
da mi tu ljubav prema vom kamenu istinski nosimo u svojim srcima.
2
Poslije borbe na Sjenikim stijenama komandant talijanskog garnizona
iz Podgprice vie se nije usuivao svoje jedinice slati prema Kuima, ve se
zadovoljio tuenjem partizanskih poloaja artiljeriskom vatrom s Gorice. Na
molbu italijanske komande u Podgorici, dozvoljeno je da okupator alje hra-
nu svojim zarobljenicima, to je on inio puna dva mjeseca.
3
Sljedovanje za talijanske zarobljenike dopremano je iz Podgorice do za-
seoka Buruma, na vrhu doljanske ravnice, prema kanjonu Kua. A razmjena
' Isto.
2
Ista
3
Dr Duro Vujovi, Narodnmslobodilaka borba i socijalistika revolucija, Revolucionarni pokret u opitim
Ti/egrad 1941-1945, strana 123.
je neprestano odgaana, tako da do nje nije ni dolo. Talijanski su vojnici pod
pritiskom etnika puteni, a da za njih nije osloboen ni jedan rodoljub.
Prije borbe na Sjenikim stijenama, kod Vilusa je izuzetno znaajnu po-
bjedu izvojevao 11. novembra Durmitorski partizanski odred, koji je u ono
vrijeme imao 1.340 boraca. Dobivi informaciju da iz Hercegovine, to jest s
podruja Nezavisne Drave Hrvatske, na slobodnu teritoriju sjeverozapad-
ne Crne Gore prodire jedna ustaka jedinica iz pravca Lastve prema Klobuku
i Grahovu, tab Grahovskog partizanskog bataljona uurbano je prikupljao
snage da doeka ustae, a uto je stigla vijest da je od Bilee u Viluse stigla
i jedna italijanska kolona. Odlueno je da se na neprijatelja odmah napadne.
Nae snage, planski rasporeene, izvjetava tab bataljona 26. novembra,
izvrile su napad na kolonu u samu zoru. Borba je trajala tri sata. Poginulih
italijanskih vojnika bilo je 11, ranjenih 21, zarobljenih oko 60 sa 5 oficira,
meu njima i 1 potpukovnik i 1 major, kao i 2 mrtva i 2 teko ranjena ofi-
cira.
Ranjenici se nalaze u Vilusima, gde im je ukazana prva lekarska pomo,
a zarobljene smo zadrali...
1
U to vrijeme na slobodnoj teritoriji sve vie se osjeala glad. Partizanska
Narodna borba u broju 3. od 1. decembra 1941. godine pisala je da se avet
gladi uselila u mnoge domove radnika, sitnih seljaka i inovnika. Mnoge maj-
ke na selu i u gradu dovedene su u oajanje zbog plaa gladne djece. I mi
smo duni da ispitamo uzroke ovoga zla i da pronaemo sredstva da ga uk-
lonimo ili bar ublaimo ...
Zbog toga je Durmitorskom NOPO bilo teko hraniti sve vei broj za-
robljenika. Opet poinju pregovori i o prehrani zarobljenika i o razmjeni za
rodoljube. Dok se pregovaralo, sporo i muno, Glavni tab za Cmu Goru i
Boku formirao je Crnogorski odred za operacije u Sandaku i za veze sa sr-
bijanskim odredima.
2
Istovremeno je odlueno da se napadne Pljevlja, gdje je
bilo oko 2.000 vojnika divizije Pusteria. Napad je izvren 1. decembra. Nep-
rijatelj se, uz najvee napore, uspio odrati. Crnogorski odred je imao 214 mr-
tvih i 274 ranjena borca. Nekoliko ranjenih partizana je zarobljeno. Budui
da je Durmitorski NOPO imao 73 zarobljena Talijana, komandantu talijanske
divizije Pusteria Giovanniju Esspositu Durmitorci su predloili razmenu
zarobljenika - jednog za jednog, kao to se to do sada obiavalo prilikom raz-
1
Zli dok, ,\OR-, III, knj. 1, strana 201; izvjetaj taba Grahovskog partizanskog bataljona Dur-
mitorskog NOPO od 26. novembra 1941. godine.
2
Crnogorski odred je imao u svom sastavu devet bataljona, s oko 3.000 boraca. Komandant Arso
jovanovi, zamjenik komandanta Radovan Vukanovi, politiki komesar Bajo Sekuli, zamjenik politikog
komesara Boko Durikovi.
mene u komandama. Ako ta komanda prihvati ponudu za razmenu, neka
nam predloi nain razmene,
1
Poruka Durmitorskog NOPO je stigla u Pljevlje 14. decembra, a Tali-
jani su oko pedeset zarobljenih partizana, meu njima i ranjenike, strijeljali
ve 5. decembra 1941. godine. Ne usuujui se navesti istinu, komandant
Pusterije je u odgovoru na partizansko pismo ustvrdio da oni nemaju par-
tizanskih zarobljenika za razmjenu.
Kada je stigla informacija na slobodnu teritoriju da su Talijani strijeljali
sve zarobljene ranjenike, 27. decembra, tab Durmitorskog NOPO je poslao
novo pismo komandi garnizona u Pljevljima;
Vi ste sa streljanjem naih ranjenika u Pljevljima uinili gest koji nije
nikada i nigdje uinila ni jedna vojska na svijetu. To je najvea sramota s ko-
jom ste mogli kompromitovati italijansku naciju. Poznato vam je da je u na-
em zarobljenitvu tokom ljeta bilo preko 3000 Italijana i da smo ih sve pus-
tili na slobodu. Moda vam je poznat sluaj kad smo kod Bilee zarobili 12
vaih ranjenika koje smo kamionima vratili u Bileu i predali vaoj koman-
di.
2
General Essposito je pretpostavljao da e partizani izvriti odmazdu nad
zarobljenicima pa je, u samouvjerenju okupatorske nadmoi, zaprijetio da e
za jednog strijeljanog oficira biti strijeljano 50, a za vojnika 10 graana.
3
Poslije nekoliko izmijenjenih pisama, faistiki general Essposito koji,
oito, nije bio nimalo zaokupljen sudbinom svojih zemljaka u zarobljenitvu,
mada je za svakog crnogorskog rodoljuba mogao dobiti dvojicu svojih voj-
nika, konaan je svoj stav izloio u pismu od 30. januara 1942. godine:
Ponovo opetujem, kako sam pisao zadnji put, otpustite sve bez razlike,
73 naa zarobljenika po spisku to ste nam poslali dana 14. XII 1941. godine
br. 232. U zamenu mi emo vam predati partizane Vuka Anelia i Salka Al-
kovia.. .
4
Budui da su Talijani odgaali dogovor o razmjeni zarobljenika, tab
Durmitorskog NOPO je zatraio od talijanskog generala da bar osigura hra-
nu za zarobljene Talijane:
Ako im vaa komanda ne bude uputila hranu koju za njih traimo, i
pored nae najbolje volje, bie izloeni gladi i oiglednoj smrti. Zato u inte-
resu opstanka vaih ljudi kategoriki traimo da im poaljete hranu za vri-
1
Arhiv Vojnoistrijskog instituta, kutija 1671, reg. br. 8- 2.
2
Arhiv Istorijskog instituta Crne Gore, reg. br, 11-1; Zoran Laki, Ramjetta ratnih zarobljtnika u
Crnoj Gori u toku NOR-a, Vojnoistorijski glasnik, br. 6, godina 1967, strana 81.
:
3
IStO. '
4
AIICG IV 51- 1; vidi dr Zoran Laki, nazn. djelo, str. 83.
jerne od 1. februara 1942, godine i to: brana 1000 kg, makarona 200 kg, pi-
rina 100 kg, dvopeka 500 kg, eera 150 kg i aja 5 kg. Ako uopte vodite
brigu o vaim vojnicima zarobljenim u borbama od nae strane, i ako iole
polaete na vau vojsku, vi ste duni da ispunite ovo nae traenje i to to
prije, pogotovu kada je u pitanju ivotni opstanak vaih vojnika. Ponovo vam
skreemo panju da e vai vojnici poskapati od gladi ako im odmah ne po-
aljete traenu hranu. Traenu koliinu hrane vaim prevoznim sredstvima is-
terajte u bivu osnovnu kolu u Potpee, gde ete je predati naem parlamen-
taru, koga emo poslati na odreeno mjesto za tu svrhu. Vi ete nas obavi-
jestiti tano o danu i datumu kada ete istjerati traene artikle na zakazano
mjesto, te da bi mi na vrijeme poslali naeg parlamentara. Garantujemo vam
da za vrijeme prevoza artikala od PJjevalja do Potpea nee biti napadnuti
od naih snaga koje operiu u Sandaku..
Durmitorski NOPO je 22. januara 1942. godine podsjetio talijanskog
generala kako talijanski garnizoni iz Nikia i Danilovgrada na takav nain
alju hranu za svoje vojnike koji su u zarobljenitvu kod partizana. Zato jo
jedanput traimo da u interesu vaih zarobljenika, vojnika, poaljete hranu na
ranije ponueni nain .. .
2
Komandant talijanske divizije u Pljevljima imao je grupu kolaboracio-
nista, koji su poprilino kumovali neuspjesima ovih pregovora, pogotovo to
je talijanska strana pristupila ucjenama s tonim spiskovima partizanskih obi-
telji. Zato komandant divizije Pusteria u svom odgovoru odbija ponudu
traenih ivotnih namirnica. Ko je u stanju zarobiti, mora zarobljenike i hra-
niti. Ovo je pravilo rata potovano od svih civilizovanih naroda. Ponavljam
vam da ako i jedan od mojih Alpinaca - vaih zarobljenika umre ili bude
streljan, ja u streljati pedeset talaca za svakog oficira, a deset za svakog voj-
nika. elim da vam jo jedanput dam predlog u vezi naih i vaih zaroblje-
nika. Oslobodite odmah nae zarobljenike bez prethodnih uslova. U Pljevlji-
ma se nalaze porodice sledeih partizana... Porodice ovih partizana su u mo-
jim rukama, i bie odmah, ako se zarobljenitvo Alpinaca produi, internirane
u Albaniju. Znate kolika su sredstva represalija u mojim rukama. Kod svih
vaih palih, u napadu na Pljevlja, naeni su spiskovi sa imenima mnogobroj-
nih komunista dolih u Pljevlja 1. decembra sa svih strana Crne Gore i San-
daka. Vei deo tih komunista ima porodice na teritoriji kontrolisanoj od na-
ih komandi.. .
3
1
Isto.
2
isto.
3
A11CG, IX 2c, vidi: Z Laki, nazri. dj. str. 84.
U decembru, kad su poeli pregovori o dostavi hrane za zarobljene Ta-
lijane, poela je i prepiska o razmjeni, kao i o represalijama. O tome je ostavio
zapis i Josip Broz Tito;
Veoma brutalne mjere Talijana - paljenje sela na lijevoj obali Lima (za-
paljene su 23 kue i ubijeno oko 120 stanovnika iz Vlake, Jabuke, Babina,
Mihailovia), koje smo svojim oima gledali.. . izazvale su kod nas i naih
boraca veliko ogorenje. Pa ipak nismo htjeli da se italijanskirn vojnicima sve-
timo za uinjena nedjela, da, recimo, u cilju odmazde strijeljamo zarobljenike.
Zakljuio sam da e biti dobro da komandi italijanskih grupa u Prijepolju
uputimo protestno pismo, a da se italijanskirn vojnicima obratimo progla-
som, pozivajui ih da odustanu od terora i da nam se prikljue...
1
Ovo pismo i proglas napisani su 15. decembra 1941. godine. Poduzete
su mjere da se pismo legalno preda komandantu talijanskog garnizona, a pro-
glas je krajem 1941. ilegalno rasturan na okupiranom podruju.
Vi gubite svoje ivote i svoje zdravlje daleko od svojih porodica, vi ka-
ljate ovom vaom nepravednom borbom slavne tradicije talijanskog naroda
koji se nekada borio pod slavnim revolucionarima kao to je Garibaldi i dru-
gi - reeno je u tome proglasu Vrhovnog taba. Vojnici talijanske vojske su
upozoreni Pomislite na vae ene, majke, sestre i djecu koji misle na vas i
oekuju da im se vratite. Pomislite da i kod nas nae majke, ene, sestre i dje-
ca isto tako ele da imaju svoje oeve, brau i sinove kod svojih kua...
Zato vas pozivamo jo jednom da otkaete poslunost vaim oficirima, da
prekinete borbu protiv nas. .. Mi smo vas do sada tedjeli, vae zarobljene
vojnike oslobaali... Smatrali smo vas i jo uvijek vas smatramo kao zave-
denu brau kojoj treba objasniti to to oni rade. Pruamo vam nau bratsku
ruku, ruku radnog naroda sela i grada, koji se bori ne samo protiv vaih oku-
patorskih starjeina i vas ve i protiv naih vlastitih kapitalistikih zlikovaca
koji ponovo hoe da zajau na grbau naeg naroda.. .
2
Prema kazivanjima Josipa Broza Tita i sjeanjima Halila Hadimurtezia,
Budimira Milievia i Momira Mtrovia, ilegalci su ovaj proglas rasturili u
skoro svim taUjanskim garnizonima Sandaka.
Ne znam da li je ovaj proglas dopro do italijanskih vojnika kojima je bio
namijenjen, sjea se Josip Broz Tito, ali saznao sam da je doao u ruke ita-
lijanskog generala Giovanija Essposita, komandanta divizije 'Pusteria'. On mi
je odmah uputio pismo, u kome mi se obratio rijeima 'Signor comandante
' Autobiografska kazivanja Josipa Broza Tita, Talijanski genera! me nazvao komandantom bandita, strana
316, Front, 9. juna 1972.
2
Isto, stana 317.
dei partigiani' i traio da pustimo njihovog oficira kojeg smo zarobili prije ne-
koliko dana izmeu Bistrice i Nove Varoi. Poto nismo udovoljili njihovom
zahtjevu, on mi je uputio drugo pismo puno psovki i prijetnji 'Comandante
dei banditi'., ,
1
Ni u jednom kraju Jugoslavije nije kao u Cmoj Gori zarobljeno tako
mnogo okupatorskih vojnika 1941. godine. Partijsko rukovodstvo je tu inje-
nicu, kao realnu pretpostavku, uzimalo u obzir i prije julskog ustanka.
2
I us-
tanici i stanovnitvo pokazuju krajnje ljudski odnos prema zarobljenicima,
osim u sluaju kad su zarobljeni crnokouljai, ovo zbog toga to su crne
koulje predstavljale olienje italijanskog faizma i to je kroz takav odnos
prema njima ispoljavan ne samo antifaistiki nego i socijalno-drutveni ka-
rakter ustanike borbe.
3
Stav partijskog rukovodstva uoi ustanka provoen
je u konkretnim odnosima za vrijeme ustanka. U cetinjskom i barskom srezu,
gdje je u julskom ustanku zarobljeno oko hiljadu talijanskih vojnika i oficira,
pruena im je medicinska pomo, ako je to bilo potrebno, i sva mogua njega.
Vojnicima su redovno drani propagandni govori (tretirani su kao zavedeni
ljudi ili ljudi koji nekad mogu shvatiti porok faizmu i prestati da mu slue
4
),
a zatim su, razoruani, putani na slobodu, kao to se to radilo u ostalim kra-
jevima s domobranima. Oficiri su uglavnom zadravani u zarobljenitvu, Bla-
o Lompar i Andrija Pejovi se sjeaju kako su seljaci iz Ulica i Bokova dva
dana drali grupu od 92 italijanska vojnika iz sastava 2. bataljona granine
strae koji su zarobljeni u rejonu njihovih sela. Za to vrijeme seljaci su sa za-
robljenicima dijelili svoj zalogaj hljeba,
5
Na podruju Lovenskog NOP odreda osnovan je jedan od prvih lo-
gora za zarobljenike. Poslije borbe na Koelama logor je osnovan u Crmnici.
Za logor, u kojem je bilo oko 200 zarobljenika, brinula se Komanda mjesta
u Virpazaru. Hranu, kao i neophodne lijekove za crmnike zatvorenike po-
slala je poslije pregovora talijanska komanda iz Skadra. Logor u Ginnici
trebao je biti stalnijeg karaktera. Tu je zatvorene oficire trebalo zadravati do
razmjene, dok se ne zakljue pozitivni dogovori. No, zbivanja su ila drugim
tokom, i logor je rasputen, a zarobljenici su otpremljeni u okupatorski gar-
nizon u Baru. Kasnije, u zimu 1941. i 1942. godine tab Lovenskog odreda
i dalje u odnosu prema zarobljenicima krajnje human nije putao zaro-
1
Isto.
2
Dr Duro Vujovi, l^ovenski \'OP odred i tijtfom podruje ti narodno - oshkodilakoj borii 1941-1945,
Ceiinje, 1976, str. 65.
3
Isto.
4
Isto.
5
Isto, str. 66.
bljene Talijane bez kompenzacije. A Talijani su zarobljavani kao i u julskom
ustanku. Poslije rasputanja crmnikog logora zarobljenici su slani u zaro-
bljeniki logor pri Glavnom tabu. Ali i tamo se za glavne zime poetkom
1942. godine nagomilalo toliko zarobljenika, da je Glavni tab zatraio od
Lovenskog odreda da ubudue u logor alje samo oficire, radi toga to se
broj zarobljenika poveava iz dana u dan, pa je teko o njima voditi rauna
1
.
tabu Lovenskog odreda je savjetovano da zarobljene vojnike zadri na
svom podruju, ili da ih oslobodi. Tada je tab Lovenskog odreda obnovio
pregovore s talijanskom komandom iz Cetinja.
Po jednom od zarobljenika s broda Skenderbeg poslano je pismo ta-
lijanskoj komandi u Cetinju s prijedlogom za razmjenu zarobljenika, ali i sa
zahtjevom da - dok se ne zakljue pregovori o razmjeni - talijanska komanda
alje hranu za svoje zarobljene vojnike. Talijanska komanda je prijedlog pri-
hvatila i poslala hranu za period od deset dana. Iz pisma taba Lovenskog
odreda od 18. februara 1942, vidi se da je talijanska komanda zatraila da joj
se poalje spisak zatvorenih ili interniranih Crnogoraca za koje je partizanska
komanda zainteresirana. Taj spisak je poslan 19. februara. Predloeno je da
se razmjena obavi 25. februara u l i sati u selu Bokovu, U tome pismu tab
Lovenskog odreda trai da se za ranjene Talijane u zarobljenitvu odmah
poalju neophodni lijekovi. Lijekovi su poslani ali svi traeni rodoljubi po
tumaenju cetinjske okupatorske komande nisu mogli biti razmijenjeni; od
etrdeset i sedam rodoljuba, koje je traio tab Lovenskog odreda, njih pet-
naestero su bili osueni na izdravanje zatvorenike kazne u talijanskim za-
tvorima u Italiji. Od partizanskog taba je zatraen novi spisak. Na to pismo
Lovenski odred je odgovorio 24. februara 1942. godine.
Primili smo vae pismo i na isto vam odgovaramo:
1. etrdeset i sedam naih sugraana koje smo traili u zamjenu za za-
robljenike koji su internirani u Albaniju, Boku Kotorsku ili su u zatvoru na
Cetinju...
2. Drugu vam listu od petnaest odnosno esnaest (jer je pristigao jo je-
dan zarobljenik sa Orahovca) ne moemo poslati, jer smo ve obavijestili ro-
ditelje i srodnike istih i istima bi teko palo da im se njihovi ne vrate iz in-
ternacije.
3. Vi nam ak nijeste poslali ni imena onih koji se po vaem pismu ne
nalaze u internaciji,
4. Odredite nam dan razmjene i to odmah javite po Svetozaru Pejoviu,
geometru iz Prijepolja koji se nalazi u zatvoru na Cetinju Vladin Dom, a
1
Arhiv istorijskog instituta Titograd, 1108/1V 2a-3/42; v. D. Vujovi, nazn. dj str. 239.
za njega zadrite kurira saniteta koji nije bio na listi etrdeset i sedam zaro-
bljenika.
5. Poto se u naem zarobljenitvu nalazi nekoliko stotina vaih vojnika,
a poto e naem Stabu biti upueno oko stotinu, to vam predlaemo da iz-
vrite zamjenu po spisku koji emo vam poslati naknadno.
1
(tab Lovenskog NOP odreda je krajem februara 1942. godine obavi-
jestio Glavni tab narodnooslobodilakih partizanskih odreda za Crnu Goru
i Boku da je talijanska Komanda sa Cetinja voljna izvriti razmjenu jo sto-
tinu naih interniraca. Iz pisma se vidi da o zarobljenim Talijanima vodi bri-
gu Glavni tab NOPO za Crnu Goru i Boku, mada su predstavnici Loven-
skog odreda u pregovorima rekli da se bajagi nalaze u logoru pri tabu Lov-
enskog odreda, te vam hitno upuujemo kurira da nam odmah uputite sto-
tinu i dvadeset zarobljenika. Mi emo ih smestiti na teritorij naeg odreda,
pa je potrebno da oni ponesu sa sobom ako imate to hrane za dva dana,
deke i atorska krila.
2
)
6. Poto se sjutra navrava deset dana od kako se vai zarobljeni vojnici
nalaze u logoru Lovenskog NOPO, to traimo da odmah uputite hranu va-
im vojnicima za iduih deset dana. Hranu ete poslati 27. ovog mjeseca na
mjestu gdje smo ranije primili hranu uz isti postupak. (Taj posao je obavljala
Kosijersko-bokovska eta Lovenskog NOP odreda na periferiji sela Bokova
- primjedba autora). Kako ste proli put uputili vrlo malo du van a, tako da
su vojnici pali na na teret, to traimo od vas da uputite vie duvana. Isto
tako uputite nam i neki sud za kuvanje hrane.
Odgovorite nam sjutra 25. ovog mjeseca.
7. Ako ste voljni uputite nam odmah one nae internirce sa predloene
liste koji se nalaze na Cetinju i mi emo vam uputiti odgovarajui broj voj-
nika .. .
3
Neto kasnije, ini se 27. februara, tab Odreda je ponovio svoj zahtjev
talijanskoj komandi na Cetinju, davi joj do znanja da ima kod sebe blizu tri
stotine zarobljenih Talijana. Komanda na Cetinju je bila zainteresirana za za-
mjenu, ali je - prihvaajui pregovore - odgovorila da nije u situaciji da za-
dovolji zahtjeve Lovenskog odreda, jer da se mnogi od onih koje su parti-
zani traili ne nalaze na Cetinju, nego u zatvorima u Italiji Budui da je bilo
nemogue odmah za zarobljene Talijane dobiti traena lica, za vrijeme eka-
nja na razmjenu tab Lovenskog odreda je traio da italijanska komanda iz
1
Zk NOR, ID, 9, dok. 78.
2
Zb. NOR, IH, 2, dok. 78.
3
AIIT, 93Z/ IV 4 g - 2 / 4 2
Cetinja zarobljenim italijanskirn vojnicima alje hranu, preobuku, ebad, ator-
ska krila, pribor za jelo, sredstva za dezinfekciju, naroito protiv uge, jer je
zaista u uslovima partizanskog naina ratovanja bilo nemogue zbrinuti toliki
broj zarobljenika. Italijani su meutim uputili izvjesnu koliinu hrane i ostale
potrebe samo za 46 zarobljenika.. .
1
KM su Talijani po logorima i zatvorima prikupili dovoljno uhapenih
pripadnika narodnooslobodilakog pokreta, povedeni su ponovo pregovori o
razmjeni. Do razmjene je dolo 1. marta 1942. godine. Najprije je tab Lov-
enskog NOP odreda uputio svoju grupu zarobljenika s porukom:
Na osnovu vaeg pisma od 28. februara 1942. godine upuujemo vam
32 zarobljena vojnika, za koje traimo da nam danas, posle podne uputite
nae sugraane. Kako je u na logor stigao zarobljenik - sanitet Emilio Gar-
cione, poto smo vam uputili prvi spisak, i kako je pomenuti sanitet ve raz-
mijenjen to se kod nas nalaze 32 vaa vojnika, a ne 31, zato traimo da nam
u zamjenu za ovog koga nijeste u posljednjem pismu predvidjeli, uputite na-
eg sugraanina Marka Popovia, koji se nalazi u zatvoru na Cetinju. Sve
nae sugraane i Marka Popovia, uputite nam im stignu vai zarobljenici
na Cetinje...
Komanda garnizona sa Cetinja je odgovorila istog dana-
Danas 1. marta 1942. godine u 15 asova stigla su u Cetinje 32 naa
vojnika, stoga vam se u zarnenu upuuju 32 vaa graanina. Ostala etvorica
koje ste naznaili u vaem spisku poto nisu na vreme stigli, zamenjena su
na zahtev Mijovi Pavia i Leki Nikole sledeim zatvorenicima: Bogdanovi
Boom, Popovi Ljubom, Bokovim Bozom i Ivanovi Jelenom. U sledeem
izvetaju daete nam vesti o naim oficirima i vojnicima koje ste zarobili na
Jezeru (Skadarskom) kod Rijeke (Crnojevia), na brodu 'Skenderbeg
2
.
Dalji razvoj ratne situacije je remetio redovitost pregovora i planiranu
razmjenu. Stab Lovenskog odreda je neprekidno mijenjao mjesto boravka,
pa mu je Glavni tab NOP odreda za Crnu Goru i Boku savjetovao da ita-
lijansku komandu na Cetinju uputi na soluciju da se razmena vri na onoj te-
ritoriji na kojoj se nalaze zarobljenici, odnosno da glavna italijanska komanda
prenese svoja ovlaenja u ovom pogledu na svoje komande u Nikiu, Da-
nilovgradu i drugim mjestima.
3
1
Arhiv istorijskog instituta Crne Gore, IV, 4g-3. Vidi dr Z Laki, isto, str. 90.
2
Dr Z, Laki, isto; Arhiv Istorijskog instituta Crne Gore, kut. fl33; vidi ore Lopii, Izvodi
iz dnevnika; Zbornik etvrta proleterska, strana 62.
3
Dr D. Vujovi, Lovenski NOP odred i njegovo podmtje u NOB 1941-1945, str..241. AIICG 1058
IV 2a- 14.
Pregovori i poslovi oko razmjene su rukovodstvu operativnih jedinica
oduzimali mnogo vremena. Nije, stoga, udno to se tab Lovenskog odreda
alio Glavnom tabu kako postoji opasnost da se ne pretvorimo u drutvo
za razmjenu.
1
Ali neovisno o takvom strahovanju, pregovori su i dalje vo-
eni, kad je to bilo mogue. Istina, Lovenski partizanski odred poslije pr-
vomartovske razmjene nije bio u prilici da razmjenjuje zarobljenike, ali je to
injeno na drugim krajevima Crne Gore. Naroito su intenzivni pregovori
voeni na podruju Nikikog partizanskog odreda, kao i po terenu dje-
lovanja susjednog Trebinjskog partizanskog odreda. Premda je talijanskim
jedinicama bilo zabranjeno pregovarati s partizanima, kao to je to isto za-
branjivala i njemaka vrhovna komanda jedinicama Wehrmachta, to nije hit-
nije utjecalo na pregovarake odnose talijanskih komandi i garnizona ni u Cr-
noj Gori, ni u Hercegovini.
Nikiki je odred, kao i Lovenski, u poetku ustanka, pa i kasnije, imao
dosta zarobljenih Talijana. I ovdje je, kao i u drugim krajevima, od partizan-
ske komande potekla inicijativa za pregovore o zarobljenicima. Velizar Peru-
novi, Maroje Marojevi i Rako Radovi sjeaju se da je proces pregovaranja
poeo 3. januara 1942. godine, kada je jedan od lanova taba Nikikog
NP odreda iz Lukova nazvao telefonsku centralnu u Nikiu, kojeg su par-
tizani blokirali krajem 1941. godine, i zamolio vezu s komandom garnizona.
Sluaj je htio da se tamo naao i komandant talijanskog garnizona... O tome
je tab Nikikog NOP odreda odmah poslao izvjetaj Glavnom tabu
NOPO Crne gore i Boke:
. . . Najprije smo komandantu kazali da kod partizanske komande ima
120 zarobljenih italijanskih vojnika, kojima naa komanda ne moe obezbi-
jediti ishranu, a to poglavito zato to je okupatorska vojska svojim pljaka-
kim pohodima opljakala naa sela, pa se tako ostalo bez sredstava za ishranu
zarobljenika. Zato traimo da italijanska komanda redovno alje hranu, a
mjesto isporuke hrane odreeno je pismom nae komande od prije pet dana.
Na ovo je komandant odgovorio da on trai da se razgovor odloi za sedam
dana. Ali smo energino odbili odugovlaenje pregovora o hrani... Najzad
je traio jedan sat vremena za razmiljanje i dogovor, na to smo mi pristali.
Po isteku toga sata nastavili smo razgovore i komandant je pristao da poalje
hranu za zarobljenike... I zarobljenik Italijan govorio je na telefonu, kazao
svoje ime i regimentu i potvrdio sa svoje strane nae navode, naroito ono
to se odnosi na volju partizana da ishrane zarobljenike, ali da za to nemaju
1
Isto.
sredstava.. . Iza svega toga poveli smo razgovore o razmjeni zarobljenih ita-
lijanskih vojnika sa naim interniranim i zarobljenim. Komandant je odmah
rekao da za pregovore ove vrste nije ovlaen. Dodao je da od svoje vie ko-
mande nije dobio nikakve instrukcije ni ovlaenja za ovakve pregovore.. ,
1
Poslije telefonskog razgovora, 5. januara 1942, po dubokom snijegu sti-
gao je od Komande garnizona Niki veliki tovar hrane. Partizanske su pred-
strae na poveem odstojanju primijetile talijansku kolonu, pa su se dobro
uanile i na ugovorenom mjestu, kod Hana Zmajevia, doekale isto tako
oprezne Talijane. Voda kolone je predao hranu i istovremeno prenio poruku
svoje komande iz Nikia da partizani ubudue ne trebaju raunati s poilj-
kama, jer - tvrdio je tu hranu nee jesti samo zarobljeni Talijani, nego i
partizani.
Predstavnici taba Nikikog NOP odreda energino su odbacili insi-
nuaciju, a Stab je 10. januara u pismu komandantu okupatorskog garnizona
u Nikiu naglasio da partizani nee popustiti u svojim zahtjevima i stavo-
vima, ali isto tako da - neovisno o ponaanju talijanskog okupatora - nikad
nee prekriti meunarodne konvencije o pravima ratnih zarobljenika. Tali-
janskoj komandi je reeno da e nerazmijenjeni zarobljenici biti osloboeni
tek onda kad njihova zemlja bude slobodna od krvavog faistikog terora.
2
Talijani su odgovorili 29. januara. To pismo, ini se, nije sauvano, ali se iz
pisma Nikikog NOP od 5. februara 1942. godine vide talijanski stavovi
Na vae pismo od 29. januara 1942. godine odgovaramo sledee
1. Hrane za vae vojnike imamo jo svega za dva dana, poslije ega e,
ako im ne poaljete hranu biti izloeni gladovanju. Napominjemo da vae voj
:
nike neemo pustiti, jer vi ne satno da drite u ropstvu partizane koje te za-
robili - ako ih ve nijeste strijeljali - nego drite u logorima i zatvorima in-
ternirano graanstvo, ene i djecu.
2. Ponovo vam nudimo razmenu zarobljenika za nae internirane i da-
jemo vam mogunosti da spasite svoje vojnike. Ako ste voljni javite nam po
naem kuriru, koji se mora vratiti najdalje do 6, ovog mjeseca do 2 sata po-
slije podne.
3
Budui da Talijani ni poslije ovog pisma nisu prihvatili prijedlog za pre-
govore, tab Nikikog NOP odreda je ponovo zatraio hranu:
Primili smo vae pismo od 18. februara 1942. gpdine. Opominjemo vas
jo jedanput da vae neredovno slanje trebovanja kodi jedino zarobljenicima.
1
Arhiv Vojnoistorijskog instituta, kutija 1673, reg. 49- 1.
2
Isto.
3
Dr Zoran Laki, Ra&ujtna z/irobijenika u Crnoj Gori u NOR-*, Vojnoistorijski glasnik, broj 6 od
1967. godine.
Ukoliko budete i dalje postavljali nekakve zahtjeve u pogledu izdavanja tre-
bovanja, znadite da emo zabraniti da hrana uopte ide zarobljenicima, a za
posledice skidamo sa sebe odgovornost.
1
U ovom sluaju nije dolo do razmjene zarobljenika. No zarobljene Ta-
lijane, na prijedlog Odreda, tab za Crnu Goru i Boku ipak je poslao, u dvije
grupe, 9. i 13. jula 1942. godine, u okupirani Niki.
Svuda gdje su 1941. godine voene borbe protiv talijanskog okupatora
bilo je i zarobljenika i razmjene. Sve se to nastavilo i 1942. godine, kad je
uestalo dolazilo do pregovora i razmjene u Lici, a bilo ih je i u Gorskom
kotaru. O razmjenama u Gorskom kotaru pisao je u Kapelskim krasovima
komandant Pete operativne zone Hrvatske (Gorski kotar i Hrvatsko primor-
je) Veljko Kovaevi, a u Lici su prvi pregovori o razmjeni zarobljenika s Ta-
lijanima voeni poslije borbe na Ljubovu, Ova se borba odvijala u vrijeme
blokade talijanskog garnizona u Korenici. Za pet dana talijanski garnizon u
Korenici bio je desetkovan.
Kad su razbijene sve kolone koje su se od Otoca i Vrhovina probijale
prema opkoljenoj Korenici, tab divizije Re iz Gospia, Peruia, i Likog
Osika poslao je snanu kolonu od oko 2.000 ljudi s tenkovima i artiljerijom
preko Ljubova. Ustae su joj prikljuile oko 400 svojih ljudi i velik broj stoke,
te 400 saonica s konjskom zapregom. Sva ta sila, 22. januara 1942, krenula
je iz iroke Kule uz brdo prema planinskom prijevoju Ljubovo. tab Grupe
likih partizanskih odreda obranu Ljubova povjerio je bataljonu Velebit ko-
jim je zapovijedao Joco Njegomir. U svom istraivanju o razbijanju talijanske
kolone na Ljubovu ugledni zagrebaki publicist Mladen Paver pie (preska-
emo opis dramatine borbe s izuzetnim primjerima junatva i domiljatosti):
. . . Zaustavljeni na cesti, Talijani su kroz snijeg i vijavicu pokuali za-
obii bokove partizanskog poloaja, ali ih je iz neposredne blizine prikovala
za tlo ubojita vatra partizana kojima su komandirali Io Repac, Dragan Ra-
ki, Rajko Vuinovi, Milo Uzelac, Danje Radmanovi, Stevo Novkovi . . .
Usred okraja stigao je na poloaj u Rakie Stania Opsenica s jo nezalije-
enom ranom iz Korenice . . . Divzija 'Re' izgubila je u toj borbi vie od 600
to poginulih, to ranjenih i smrznutih, to zarobljenih vojnika i oficira.
Poslije sloma na Ljubovu talijanska komanda je uputila 'pobunjenicima'
parlamentare s molbom da joj se dopusti otpremiti s bojita poginule i ra-
njene. Jovo Njegomir ivo se sjea razgovora koji je tada vodio s talijanskim
pukovnikom:
1
Arhiv Vojnoistorijskog instituta, kutija 1673, reg, br. 212. Namee se dojam da ovakav odnos
prema svojim zarobljenim vojnicima ne potjee od komande talijanskog garnizona u Nikiu, odnosno
od taba divizije Pusteria iz Pljevalja, nego da je to diktat armijskog generala Pirzzia Birolija iz Cetinja.
'Nakon faistikog pozdrava, dok je talijanski vojni pop itao opijelo po-
ginulim vojnicima, colonello se interesirao koliko je partizana uestvovalo u
toj borbi.
Devet stotina kaem, da ne misli kako nas je malo, a bilo nas je,
kao to se zna, znatno manje.
A odakle vam tolika municija?
Imamo mi magazine municije, duhana i svega to nam treba to mu
govorim, a u sebi mislim; to e nam bolji magazini od ovakve borbe u kojoj
smo stekli vie od stotinu hiljada metaka!
Kad je uo da sam ja komandant jedinice koja mu je razbila vojsku, co-
lonello se posebno zainteresirao to sam po inu. Njegov tuma mu je dva
puta morao ponoviti da stoji pred najobinijim artiljerijskim narednikom.
Sergente? - iuavao se Talijan: Pa to je kod nas tako malen, ma-
len i n. . .
I ja sam bio nekad tako malen, ali danas sam za tebe, moj colonello,
velik, velik, prevelik ...'
Narednih dana su obavljeni pregovori o razmjeni vee grupe zarobljenih
talijanskih oficira za pripadnike narodnooslobodilakog pokreta, koji su a-
mili u gospikom zatvoru .. .
1
Pregovori u Hercegovini su vodeni poslije borbe na Klenku kod Maska.
O toj borbi Sava Kovaevi i Petar Drapin, koji su od kraja 1941. godine
bili komandant i politiki komesar Operativnog taba narodnooslobodilakih
partizanskih odreda Hercegovine, izvjetavaju 7. januara 1942. godine:
estog januara 1942. godine koordinirane narodnooslobodilake parti-
zanske snage Hercegovako-crnogorske izvrile su napad na jednu talijansku
kolonu koja je ila iz Trebinja ka Bilei. Jaina kolone bila je 4-5000 talijan-
skih vojnika, 6 kamiona luksuzni automobil.
Na mjestu Klenak, kod Moska, partizani su pustili ovu talijansku kolonu
u zasjedu, pa su je junakim prepadom, a nakon estoke borbe od 4 sata, raz-
bili, kojom prilikom je na mjestu borbe ostalo mnogo mrtvih i ranjenih ta-
lijanskih vojnika.
Partizani su bili u jaini od 50 ljudi.
Rezultat borbe je sledei: zarobljenih i ranjenih italijanskih vojnika 101,
a mrtvih 14. Vjerovatno je da su gubici neprijatelja jo vei, jer se to tano
nije moglo ustanoviti, Medu zarobljenima je jedan podoficir-ljekar.
Na strani partizana niko nije ranjen .. .
2
1
Mladen Paver, elino Ljubom, Globus, Zagreb, 1961, 2. august, str. 15-18.
2
Milorad Gonin, General Drapin, strana 69.
Inicijativa za pregovore o razmjeni zarobljenika ovoga je puta dola od
komande talijanskog garnizona Trebinje. Petar Drapin i Sava Kovaevi,
preko jednog zarobljenog talijanskog podoficira uputili su talijanskoj komandi
prijedlog za nadoknadu sanitetskog materijala i primopredaju ranjenika.
Komanda iz Trebinja uputila je kamion za ranjenike i ovlastila odreeno
lice za utvrivanje vremena i mjesta pregovora. U ovim pregovorima su u
partizanskoj delegaciji bili:
Sava Kovaevi, komandant Operativnog taba za Hercegovinu i lan
Glavnog taba NOP odreda za Crnu Goru i Boku;
Petar Drapin, politiki komesar Operativnog taba za Hercegovinu;
Savo Orovi, pukovnik Jugoslavenske vojske, vojni savjetnik Operativ-
nog taba za Hercegovinu;
Vlado egrt, komandant bataljona Luka Vukalovi;
Petar Boovi, komandant sektora Trebinje Dubrovnik;
Dr Vojo Dukanovi, tabni lijenik.
Pregovori su voeni 12. januara 1942. godine kod eljeznikog mosta
na putu od Trebinja za Lastvu.
Taj susret pregovaraa Punia Perovi opisao je ovako:
Nai su se pojavili odavle, s ove strane mosta, talijanska delegacija
s one.
Znate, ispriao nam je jedan Savin partizan mi smo bili primakli
jedan tenk. Nek se blie nae, zlu ne trebalo. Ne vjerujem ja njima nita.
Sava je pozvao Talijane da preu preko mosta na ovu nau stranu. Oni
su oklijevali. Onda im je on s pratnjom poao u susret. Iako je drvena graa
na mostu bila spaljena, uspjeli su da se prepentraju na drugu stranu.
Od Talijana bio je doao major i jo jedan oficir.
Sava je imao pitolj. Na kapi petokraku.
Pri susretu major je pozdravio vojniki, pri emu se kod njega primi-
jetila zbunjenost i strah. Sava je svoju snanu pesnicu podigao na partizanski
pozdrav...
Major je izvadio kutiju i ponudio cigarete.
Hvala! Ne puim cigarete iz ruku neprijatelja rekao je Sava odgur-
nuvi od sebe majorovu ruku.
Talijanska komanda i gospodin general lino ele poeo je oprezno
major - da se sporazumiju s partizanima. Mi ne elimo da se prolijeva nevina
krv ni vaeg naroda ni nae vojske.
Sava ga je gledao mrko i, steui vrsto svoj brk, oekivao ta e dalje
rei.
- Mi nijesmo doli kao okupatori - nastavio je Talijan svoj lukavi go-
vor. - Mi smo prijatelji vaeg naroda, a naroito Crnogoraca. Naa uzviena
carica i kraljica misli na . . .
- Neka prekine! - obrati se Sava tumau, - Sta on tu meni pria' - Za-
tim se okrenuo majoru Imate li vi meni neto drugo da kaete? Vi ste tra-
ili sastanak, a ne ja.
Major je ve poeo odreenije
- Mi elimo da obustavite borbu. Da se uspostavi saobraaj na preki-
nutim linijama. Neka se partizani povuku u svoje domove. Komanda talijan-
skih oruanih sila bie milostiva. Ona e oprostiti svakome, represalija nee
biti.
Sava je sluao, pa se grohotom nasmijao. A onda se opet uozbiljio. Tu
je i major zastao, oekivao.
- Sluajte vi! - grmnuo je Sava. Nemojte vi da se sprdaite! A evo
to u ja vama rei sa borbom mi neemo prestati sve dok se potpuno ne
oistite iz nae zemlje. Kakvi prijatelji! Vi ste nai okupatori i mi ne polaemo
oruje do kraja, do pobjede.
- Pa kakvi su vai uslovi, zahtjevi? - pokuao je major da ga umiri. Ma-
jor je rekao da je njegova komanda voljna da poalje sanitetski materijal. Valja
samo naznaiti koliinu koja je potrebna. Sava je u meuvremenu poveo raz-
govor o zarobljenicima. Traio je da se za svakog zarobljenog italijanskog voj-
nika pusti po jedan na ovjek iz zatvora ili logora. Major je izrazio miljenje
da e njegova komanda usvojiti taj zahtjev. Bie potrebno da se napravi spi-
sak ljudi koje mi traimo.
- A do tada da im aljete hranu inae e pocrkati od gladi. Mi ne mo-
emo ni nas ishranjivati, a kamoli vae vojnike.. J
1
O tim pregovorima u svom ratnom dnevniku svjedoi i jedan od su-
dionika, Savo Orovi
Pri susretu mi smo pozdravili stisnutom pesnicom, a italijanski oficiri
propisno, vojniki. Oni pruenu ruku za pozdrav nisu primili, govorei da je
kod njih zakonom ukinuto rukovanje. Zato, kada je pri rastanku njihov ka-
petan ponudio cigarete, mi ih nismo primili govorei da je drskost nuditi ci-
garete, a ne primiti pruenu ruku.
2
Pregovori su brzo poeli. Talijanski oficiri nisu skidali poglede s lica
Save Kovaevia u kojemu su prepoznali efa delegacije taba hercegovakih
narodnooslobodilakih partizanskih odreda. Sava je to osjetio, a pravio se kao
1
Punia Perovi, Sa Savom Mizarow u Hercegovini, Zbornik, Peta proleterska, strana 48. i 49.
2
Savo Orovi, Dnevnik 1941-1945, strana 138.
da nita ne primjeuje. Kad je postignuta suglasnost da partizani prvi iznesu
svoje stavove, Sava Kovaevi je prijedlog izloio u etiri toke
1. U ime naroda ovih krajeva traimo od faistikog okupatora da na-
pusti nau porobljenu domovinu, ostavljajui nam celokupno oruje, municiju
i drugi materijal. Sa nae strane, za uzvrat, mi emo pustiti sve italijanske za-
robljenike vojnike i oficire sa teritorije Crne Gore, Hercegovine i Boke i
omoguiti im slobodno naputanje nae zemlje.
2. U sluaju da okupatorska vojska ne bude htcla da napusti nau zem-
lju predajui oruje i municiju, u sluaju da ne bude prestala sa paljenjem na-
ih sela i pljakanjem nae zemlje, mi emo i dalje nastaviti nemilosrdnu bor-
bu protiv te vojske i silom naeg oruja prisilierno faistike bandite da na-
puste zemlju naih junakih predaka
3. Traimo da se hitno za zarobljene italijanske vojnike, podoficire i ofi-
cire izvri razmena sa odgovarajuim brojem potenih narodnih boraca koji
se nalaze u koncentracionim logorima i tamnicama okupatora. Budui da se
u naim rukama nalazi mnogo vei broj ratnih zarobljenika, nego to je bilo
naih boraca u rukama okupatora, to za preostali broj italijanskih zarobljenika
traimo da se uputi dovoljna koliina ivotnih namirnica, jer mi nismo u sta-
nju da izdravamo italijanske zarobljenike, poto su i na narod opljakale fa-
istike osvajake horde Hitlera i Musolinija. Takoe traimo i sanitetski ma-
terijal za ranjene zarobljenike. ivotne namirnice i sanitetski materijal zahte-
vamo za sve vojnike i to jo pre nego to se izvri predviena razmena.
4. Traimo da se okupatorska vojska ponaa kao u ratu prema nebo-
rakom stanovnitvu i da ne pribegava divljakim represalijama, streljanju,
paljenju kua i pljaki, u protivnom mi emo biti nemilosrdni prema svim
zarobljenim italijanskirn vojnicima i oficirima i neemo imati nikakvih obzi-
ra . . .
1
Savo Orovi pie da su nai delegati ove zahteve obrazloili okupator-
skim delegatima ovako:
'Italijanska vojska je nepravedno protivno svakome meunarodnom
pravu na jedan varvarski nain pogazila nau nacionalnu nezavisnost i stavila
na narod u ropstvo faistike tiranije. Naa zemlja nije nikada bila italijanska
i italijanska okupatorska vojska nema ta da trai u njoj. Italijanski okupator
je zaveo u naoj zemlji sistem pljake, paljenja i zverskog srednjovekovnog
muenja naroda. Mi nemamo nita protiv naroda Italije, koji je svetu dao
mnoge kulturne tekovine i koji je danas i sam porobljen od faistikih Mu-
solinijevih bandi, ali mi traimo da se okupatorska vojska seli iz nae zemlje.
1
Isto.
3 - Partizani za pregovarakim stolom 1941 - 1945.
33
Ratni planovi Sila osovine pod udarcima mone Crvene armije i narodnoos-
lobodilakih pokreta u svetu doivljavaju svoj konani slom, Italijanska im-
perija faktiki ve i ne postoji, a nemaka faistika armija na Istonom fron-
tu nalazi se u bekstvu i rasulu. Sto pre italijanska vojska napusti nau zemlju,
ostavljajui ratni materijal, to e imati manje gubitaka i italijanski narod e
pre doi do svoje sopstvene slobode'.. .
1
Talijanska delegacija bila je iznenaena. Talijani su oekivali konkretan
dogovor oko razmjene zarobljenika, a nikako ovako irok pristup kompleksu
odnosa u okupiranoj zemlji i meunarodnoj situaciji To je kapetan u jednoj
dosta pristojnoj formi i rekao, pominjui veliku talijansku imperiju i Sile oso-
vine.
Savo Orovi, dobro pripremljen za pregovore, kao da deklamira s po-
zornice, zaprepatenim Talijanima naveo je rijei slavnoga Giuseppea Mazzi-
nija:
Vama, narode, roenom u Italiji, Bog je oznaio otadbinu, najlepe og-
ranienu, kao da vas je vie od drugih voleo. U drugim zemljama ije su gra-
nice nesigurnije i isprekidane, mogu iskrsnuti pitanja, koja e elja za mirom
kad-tad resiti, ali koja su stajala i stajae moda jo suza i krvi - u vaoj nee.
Bog vas je obavio divnim neospornim granicama; s jedne strane najvei bre-
govi Evrope - Alpi; s drugog kraja - more, beskrajno more. Otvorite estar,
jedan kraj postavite na sever Italije, na Parmu; drugi rastegnite do utoka Vara
i povucite njime jedan polukrug prema Alpima - onaj kraj koji kad zavri po-
lukrug padne na utoku Soe, oznaie granicu, koju vam je Bog dao. Do te
granice, razume se i govori va jezik; preko nje nemate vie prava.
2
Voa talijanske delegacije odgovorio je da on nema pravo odluivanja
i da e o svim pitanjima morati da konzultira svoju komandu. Sta je ta ko-
manda odluila, pouzdano nije utvreno, ali se zna da su u martu 1942. go-
dine na sektoru Ljubinje - Stolac puteni iz zarobljenitva svi talijanski voj-
nici, a Talijani su iz zatvora u Metkoviu pustili dvadeset interniraca.
3
U selu egulji, na putu Ljubinje - Stolac, 10. marta 1942. godine Sit-
niki i Ljubinjski bataljon Operativnog taba NOP odreda za Hercegovinu
napali su dio njemake autokolone, koja je prevozila duhan iz Ljubinja, i uni-
tili dvanaest kamiona. Duhan, prevoen u tim vozilima, je zaplijenjen. Pogi-
1
Isto.
2
Opirnije u Istorijskim zapisima, br. 4- 12 od 1952. godine - Saoptenje Operativnog taba
N'OP odreda za Hercegovinu od 13, januara 1942. g, strana 381,
3
Arhiv Vojnoistorijskog instituta, kutija 1955. r. broj 29-2,
nulo je 27 i ranjeno 12 njemakih vojnika, podoficira i oficira, a 45 ih se po-
slije slabog otpora predalo.
1
Marko Medan, onda vodnik u jedinici koja je operirala izmeu Stoca i
Ljubinje, pria;
Kako smo mi na terenu ve imali oko 120 zarobljenih italijanskih i ne-
makih vojnika, komandant italijanskog garnizona u Stocu, posredstvom us-
taa na srpskohrvatskom jeziku nam je uputio pismo obavetavajui nas da
bi rado sa nama pregovarao oko razmene zarobljenika.. .
2
Zarobljenici su bili smjeteni u selu Berkovii, neki u seoskim kuama,
a veina u osnovnoj koli. Pismo iz Stoca Medan je predao istaknutom her-
cegovakom revolucionaru, akademskom slikaru Branku Sotri, koji je smat-
rao da bi razmjena bila najbolje rjeenje, budui da su zarobljenici bili pro-
blem za partizanske bataljone. Trebalo ih je hraniti, uvati i osiguravati im
prostorije za prenoite. A prijetila je opasnost da neprijatelj ustanovi gdje se
nalaze i poduzme iznenadni napad. Branko Sotra je, inae, do tada sav posao
oko zarobljenika obavljao tako dobro da su svi bili ponosni na njega. Po ug-
ledu na ranije pregovore koje su vodili Sava Kovaevi, Vlado egrt, Petar
Drapin, Savo Orovi, dr Voja ukanovi i drugi kod Trebinja, rukovod-
stvo NOP-a Stoca i okolice takoer je poduzelo sve to je bilo neophodno
da okupator za svoje zarobljene vojnike, oficire i podoficire dostavi hranu.
Poslije dogovora s rukovodstvom, Branko otra je prihvatio prijedlog
Komande talijanskog garnizona u Stocu. Odgovor je poslao po jednom za-
robljenom Nijemcu, koji je na putu preko partizanske teritorije nosio kapu s
crvenom petokrakom.
Talijani su, kao to je Sotra traio, u utanaeno vrijeme doli na prego-
vore na putu RauaLjubinje. Delegaciju je predvodio major Barteli. Prat-
nju od desetak vojnika ostavio je na - kao to je prethodno dogovoreno -
etiri do pet stotina metara dalje od mjesta odreenog za pregovore. Visok,
mrav i sluben, energinim korakom poao je u pratnji jednog porunika
prema Sotri i Medanu.
Ovaj se zahuktao kao da nas kani smrviti! sjea se Marko Medan
kako je rekao Sotri, a Sotra se osmehnuo.
Neka ga, neka se puva! Imam ja i za takve leka.
Kada je priao otri i Medanu, Talijan se predstavio po inu i prezime-
nu, a kad mu je Sotra rekao svoje ime, jedva primjetno se naklonio:
Drago mi je to smo se sastali!
' Hronologija, strana 210.
2
Izjava Marka Medana autorima, aprila 1984. godine u Beogradu.
- Nama bi drae bilo da nikada niste doli u nau zemljul - odgovori
otra.
- To je ve drugo pitanje...
Dok su razgovarali, obojica skloni podsmjehu na raun subesjednika,
Sotra se pomalo pomjerao dalje od ceste. Razgovorljivi major pratio ga je u
stopu. Pomiui se tako, smakli su se iz vidokruga majorove pratnje. Tada je
Sotra povisio glas:
- Vi i na grobljima hapsite nevini narod mislio je na seljake iz Po-
plata, uhapene na pogrebu nekoliko dana prije susreta otre i Bartelija.
- Kako ste krenuli, jo ete se pozvati i meunarodno pravo! - nasmi-
jao se talijanski major.
Sotra je tada izvadio pitolj:
- U ime partizanskog zakona i meunarodnog ratnog prava, ruke uvis!
- ta je vama? iznenadi se major. Primijetio je da je i Medan izvukao
pitolj i uperio ga u porunika. - Pa mi smo doli na pregovore...
- Vi ste zarobljeni - kratko je objasnio otra i razoruao oba talijanska
oficira, da bi ih potom odveo u svoj tab.
Sutradan je u pismu komandi talijanskog garnizona u Stocu objanjeno
da su i major i porunik zarobljeni, ali da je rukovodstvo partizanskog taba
spremno da ih razmijeni za narod uhapen na seoskom groblju u selu Popla-
ta. Major je na poleini pisma u nekoliko redaka zamolio svoju komandu da
prihvati prijedlog.
Pismo je odnio partizan Milan Domazet. Na to su iz Stoca javili da je
Domazet uhapen i da e biti strijeljan sa svima onima koji su uhapeni na
groblju u Poplatu. Kad je pismo iz Stoca pokazano Barteliju, pozelenio je od
straha. U opirnom je pismu zamolio svoju komandu da prihvati partizanske
prijedloge. Majorovo je pismo u Stolac odnio jedan od zarobljenih Nijemaca.
Ovoga puta prijedlog je prihvaen i Talijani su za Bartelija i njegova pratioca
pustili iz zatvora i Domazeta i sve uhapene Poplaane.
SPORAZUM KOJI TO NIJE
Odmah poslije masovnog narodnooslobodilakog ustanka u Lici, ime
je najavljen ustanak u itavoj Hrvatskoj, u onih nekoliko tjedana kad je pot-
puno razorena cjelovita konstrukcija vlasti kvislinke tvorevine Nezavisne dr-
ave Hrvatske, kad je njena vojska potuena u svim opinama kotara Lapac
i u etiri od pet opina kotara Graac, talijanski agenti i srpski graanski po-
litiari, do ustanka skrivani u talijanskoj okupacionoj zoni u Dalmaciji, sve
poduzimaju da se otrica ustanka i dalje usmjerava iskljuivo prema ustaama,
a da se s talijanskim okupatorom uspostavi odnos kolaboracije. S mnogo um-
jenosti talijanski agenti pokuavaju ustanike mase, pa i rukovodstvo ustan-
ka, uvjeriti da su Talijani iskreni prijatelji srpskog naroda. Oni upriliuju pra-
voslavne vjerske obrede, organiziraju vaenje masovno ubijanih Srba iz kra-
kih jama, dre poasne vojne strae na pogrebima tih rtava
Meu srpskim graanskim politiarima, koji su se poslije ustanka i raz-
bijanja ustake vlasti vratili ispod talijanskog okrilja, bili su Stevo Raenovi,
bivi narodni poslanik na listi Stojadinovieve JRZ, te trgovac iz Srba Jovo
Kea. Trei takav iz Srba bio je Pajica Omikus. Povezali su se i s opinskim
biljenikom Miloom Torbicom, seoskim trgovcem Isom Lukiern, s neko-
liko andara, inovnika raznih rangova, s grupom vercera... Preko njih je
organiziran, ili su ga Talijani pokuali organizirati, utjecaj na ustanike mase,
koje e okupator na sve mogue naine pokuati uvjeriti da je interes neza-
tienih seljakih masa identian interesu talijanskog zavojevaa, i da im je je-
dini stvarni neprijatelj ustatvo, pri emu e se, naravno, tajiti da je ustaluk
uvezen upravo talijanskim tenkovima, kao prva funkcija okupacije. Pregovore
u tom smislu, talijanski izaslanici vodili su, preko Raenovia i Kee, i do
ustanka, a poslije ustanka prvi takav kontakt, ovoga puta ak i u prisutnosti
predstavnika gerilskih odreda Donji Lapac - Graac, uprilien je 11. augusta
na krajnjem jugoistoku Like, u maloj eljeznikog stanici Otri, gdje se ukr-
tavaju putovi to od Graaca vode prema Kninu i Srbu.
Prethodno, mada pritajeno, djelovanje Raenovia, Kee i njihove gru-
pe, bilo je pomno usklaeno s talijanskom politikom i prema Nezavisnoj dr-
avi Hrvatskoj i prema Srbima u toj dravi. Talijani su, naime, kao to je
ve kazano, nastupali pod zastavom zatitnika srpstva, gromoglasni u osu-
dama ustakih pokolja, prividno spremni podrati srpske voe u borbi za
nekakvu kvislinku autonomiju srpskih krajeva u Hrvatskoj, Bosni i Herce-
govini. Raenovi i Kea, dolazei iz Dalmacije, od Talijana su instruirani da
se pokuaju nametnuti rukovodstvu ustanikih snaga, pa da te snage pasivi-
ziraju, odnosno da otupe otricu ustanka, ukoliko je uperen protiv Talijana,
a da pri tome postiu borbu protiv hrvatskog naroda, poistovjeujui ga s
ustaama. Talijanima je ila na ruku velika omrznutost ustaa zbog masovnih
pokolja srpskog stanovnitva, te su, pod izgovorom da Paveli nije sposoban
uguiti ustanak i odrati poklonjenu vlast, teili da proire svoj utjecaj i po-
maknu svoju okupacionu zonu na sjever prema Zagrebu, ukljuujui u pr-
vom redu slobodnu ustaniku teritoriju.
Talijani su, djelujui u narodu preko svojih Raenovia i Kea, prve us-
tanike akcije nastojali protumaiti kao otpor ustaama, koji su poinili ma-
sovne zloine. Oni nastupaju pomirljivo. Ustanicima, s kojima dolaze u do-
ticaj, ne prijete, nego ih vrbuju za suradnju. Nisu orujem odgovorili ak ni
na borbenu akciju Zrmanjskog gerilskog odreda, kad je ovaj 28. jula, kod Pri-
budia, unitio ylak u kojem je poginulo 6, a ranjeno 20 Talijana. Nisu oru-
anom akcijom prijetili ni zbog toga to su takoer, 28. jula, prilikom oslo-
boenja Otria, razoruana i zarobljena etiri Talijana - telefonista... Oni su
u ustanikim snagama traili saveznike, a budui da su za takvu politiku bili
i velikosrpski orijentirani trgovci i politikanti, svi oni koji su pod uvjetom
da su im ivoti u sigurnosti osnovnog neprijatelja vidjeli u komunistikom
utjecaju na pobunjene mase, imali su stanovitog uspjeha, naroito tamo gdje
je Partija bila slaba. Tako, u najsnanijoj plimi ustanka, Talijani uspijevaju bez
opaljenog metka ovladati komunikacijom Knin-Otri-Graac.
U poetku ustanka dobar dio sudionika bio je impresioniran injenicom
da je Italija velika drava sa snanom, moderno opremljenom vojskom, s ko-
jom se ne mogu uspjeno boriti roguljaki naoruani i vojniki slabo orga-
nizirani gerilski odredi. Osim toga, prividno nesudjelovanje Talijana u bor-
bama protiv njih, te verbalni talijanski napadi na ustae, kao Hrvate, i to u
kraju gdje u ustanku nije bilo Hrvata, kao to nije bilo ni razuene partijske
organizacije, dovelo je komuniste, organizatore ustanka, do novog saznanja;
da mase, terorizirane od ustaa, tek treba pripremiti za rat protiv okupatora.
Taj proces politikog osvjeenja srpskih masa tekao je paralelno s komunis-
tikom ustanikom akcijom u hrvatskim selima, s tenjom ukljuivanja Hr-
vata u ustanak.
U ve dignutom ustanku predstojalo je novo oslobodilako stvaranje
raspoloenja za borbu. Nema sumnje, ustanak je izbio prvenstveno pod ne-
posrednim utjecajem i organizatorskom djelatnou komunista, neovisno o
tome da li su bili ulanjeni u Partiju, ili su podravali osnovnu politiku i rat-
nu strategiju KPJ. Ali, pokazat e se u augustu i septembru 1941. godine, po-
slije sloma endehake vlasti u ustanikim podrujima Like, njihov utjecaj nije
bio toliko snaan da bi ih narodne mase slijedile i u najavljenim borbama
protiv Talijana.
Valja imati na umu da u nekim ustanikim opinama, na primjer u Srbu,
do rata nije bilo ni partijske ni skojevske organizacije. Istina, bilo je nekoliko
desetina veoma borbenih naprednih seljaka, radnika, omladinaca, domaih
ljudi, bez kojih se, sigurno, ne bi mogao pripremiti i tako brzo podii ustanak,
niti postii tako veliki rezultati. Pored Voje Mileusnia, uglednog naprednog
seljaka, koji je oko sebe okupljao mlade ljude i usmjeravao ih opoziciono pre-
ma vlasti, mogu se pomenuti i mnogi drugi napredni starosjedioci, kao to
su: Stevo Desnica, Petar Trbulin, Milan Tankosi, Petar Babi, Milan Dumi,
Drago Oegovi... U Zrmanjskoj opini bilo je takoer dosta naprednih i
odlunih ljudi kao to su: Vaso Sijan, lan kotarskog komiteta KP za Graac,
Ilija Radakovi, uitelj, predratni skojevac, Milojko uk, uitelj, kandidat Par-
tije, Vlado Marii i dr. Neki od njih su se kolovali ili radili drugdje, ali su
se redovno vraali u svoja rodna mjesta i tamo djelovali.
Tek poslije okupacije, u srbsku opinu, gdje e se zasnovati odluujue
arite narodnooslobodilakog ustanka, dolaze komunisti i komunistiki ori-
jentirani ljudi, koji e od maja do jula izvriti presudan utjecaj. Najznaajnija
linost meu njima bio je Doko Jovani, lan KP od 1936. godine. Vratio
se iz kolonistikog sela Zednika kod Subotice. Bio je sekretar Okrunog ko-
miteta SKOJ-a za srednju Baku, dva puta osuivan po Zakonu o zatiti dr-
ave. Osim njega, vratio se jo jedan robija beogradski obalni radnik, kan-
didat za lana KP, Milan Sijan. Danilo Damjanovi Dani, povratnik iz Voj-
vodine, edniki skojevac, koji se ve u prvim danima ustanka istakao kao
komandir odreda na Srbskom klancu. Vratio se u Srb i Duan Mileusni, Vo-
jislavov brat, takoer edniki skojevac, obojica veoma aktivni u ustanikom
rukovodstvu Srba.
Izuzimajui partijske orgnizacije u Peruiu i Gospiu, koje su formirane
neposredno poslije prvog svjetskog rata, tek uoi drugog svjetskog rata po-
elo se u Lici temeljitije raditi na stvaranju partijskih elija. Do rata je u Lici
djelovalo 200220 lanova KPH. U masovnim ustakim masakrima do us-
tanka je ubijeno i nekoliko desetina likih komunista. Priblino toliko ih je
palo, s jugoslavenskom vojskom, u zarobljenitvo. Neki su se sklonili u anek-
tiranu Dalmaciju ili su pobjegli u Srbiju. Zbog kolebanja i nevjerovanja u us-
pjeh oruane borbe, tridesetak lanova partije iskljueno je iz njenih redova.
Tako, ostalo ih je svega stotinjak koji su bili spremni prihvatiti direktivu o
dizanju oruanog ustanka. Ali, valja imati na umu da ih je dobar broj bio u
godinama, s dosta djece, pa stoga, kada su otpoinjale oruane borbe, nisu
pokazivali neku naroitu hrabrost i spremnost da idu u prve jurine redove.
iMoe se zato rei da je u Lici 1941. godine bilo svega tridesetak iskusnijih,
mada mladih komunista, koji su, uzornou i znanjem, uspjeno odgovorili
svom zadatku. Njihov ugled i autoritet bio je presudan u ispravnom usmje-
ravanju ustanikih masa,
Okruni komitet KPH za Liku osnovan je samo sedam mjeseci prije
aprilskog rata, a kotarski komiteti tek neposredno prije okupacije. Neki od
njih nisu se stigli ak ni konstituirati.
Pored poetnog utjecaja komunista i progresivnih lijevih snaga, Lika je
u biti ostala na periferiji velikih drutvenih dogaaja i procesa, to se vidljivo
odrazilo na razvoj ustanka i politiku diferencijaciju ustanikih snaga. Ocjenu
stanja i stupnja politike aktivnosti i organizacione razvijenosti like partijske
organizacije u periodu uoi rata dao je Jakov Blaevi u svom referatu K
rjeavanju organizacionog pitanja na Drugoj okrunoj partijskoj konferenciji
za Liku u Korenici 17. maja 1942. godine:
Tada jo nije bilo, osim iznimnih sluajeva, na teritoriji nae okrune
organizacije takvih partijskih organizacija koje bi stvarno bile organizator i
rukovodilac borbe masa. Veina naih partijskih organizacija bile su izolirane
grupe izoliranih sektaa koje su bespomono ile na repu dogaaja.
1
Samo su u 20 posto likih sela djelovale partijske organizacije. Poetne
tekoe bile su goleme, to e ustvrditi i Jakov Blaevi na Drugoj okrunoj
konferenciji
U vrijeme oruanog ustanka Srba u Lici, nae partijske organizacije,
osim u iznimnim sluajevima, nisu uspjele odigrati ulogu organizatora ustan-
ka, iako su najveim dijelom te borbe zapoele pod vodstvom komunista po-
jedinaca, koji su bili odsjeeni od svojih partijskih rukovodstava i koji su pre-
ma tome bili izloeni svim opasnostima i grekama nesnalaenja u rukovo-
enju borbama... Zbog toga su se mnogi Partiji odani drugovi, pa i itave
1
Historijski arhiv Karlovac, f. KPH-OK Lika, referat Jakova Blaevia.
organizacije, potpuno izgubili, osjetili bespomoni pred veliinom zadatka i
odgovornosti koja je padala na njih, jer ih je narod traio za vode.. .k
1
Sve te nedostatke koristio je neprijatelj. Zbog slabosti partije, mogao je
u narodu iriti defetizam i sumnje u uspjeni ishod borbe. Otuda otrina kri-
tike partijskih rukovodstava i komunista Like u Okrunici br. 1, to je us-
vojena u prisutnosti lana Operativnog rukovodstva CK KPH Vladimira Po-
povia na sastanku OK KPH za Liku i Donjem Lapcu 11. septembra 1941.
godine.
Mnogi lanovi, kao i pojedine partijske organizacije, u svim momenti-
ma nisu se razlikovali od graanskih i malograanskih politiara i organiza-
cija. Oni su ili pobjegli ili se legalizovali, tj. potpuno odvojili od naroda, pri-
eljkujui spas i osloboenje od SSSR-a i Crvene armije i na taj nain ostavili
mase same sebi. Bilo je i takvih sluajeva gdje su pojedini lanovi bronzali
narodni ustanak . , , Partijsko rukovodstvo za Liku nije odgovorilo svojim za-
dacima . . . stanje partijske organizacije u cijelosti ne zadovoljava... partijska
organizacija nije bila u stanju da bude pravi rukovodilac ustanka ve se u ve-
ini sluajeva jailo na repu dogaaja. Mnogi lanovi sreskih i okrunih ru-
kovodstva ili su toliko daleko da su vodili pregovore s talijanskim okupa-
torima po pitanju lojalnog dranja prema okupatoru, ime su nasjeli i upregli
se u kola italijanskog faizma... Rad s omladinom bio je potpuno zanema-
ren . . . Organizovanog rada sa enama moe se rei nije ni bilo .. .
2
Sudei po otrini ove kritike analize, ne bi se moglo rei da je rije o
kraju u kojem je organiziran prvi masovni ustanak u Hrvatskoj, o kraju koji
je 1941. godine ne samo relativno nego i apsolutno imao najvie partizana
u Hrvatskoj. Spomenute greke, ne precjenjujui njihov znaaj, navodimo zato
da bi se lake shvatilo kako je moglo doi do bilo kakvih pregovora s oku-
patorom, posebno do pregovora u kojima su sudjelovali i istinski komunisti,
koji su se godinama pripremali za rat protiv faizma, superiorno svjesni da
je ustatvo samo posljedica, a da je osnovni neprijatelj okupator. Vano je, u
u ovoj analizi, imati na umu da je kasnije djelovanje komunista moglo biti
uspjeno samo zbog odlunosti naroda da se bori.
Edvard Kardelj je s pravom ustvrdio da je ustanak bio izraz spontane
volje narodnih masa i da bez takve spontane volje ne bi bilo ustanka, no
valja imati na umu da ta volja nije bila nesvesna. Ona se oslanjala na saznanje
da postoje drutvene snage koje su sposobne da vode i organizuju tu spon-
tanu volju i pokret koji e biti sposoban da izvojuje pobedu. A izraz tog sa-
1
Isto.
2
Zh NOR-fl, V, knj. 1.
znanja je ve sama injenica da tok ustanka nije bio spontan, nego organi-
zovan i rukovoen jasnom stratekom koncepcijom i odgovarajuom takti-
kom primenom te strategije. Dodue, u prvim mesecima okupacije bilo je
spontanih ustanikih akcija bez jasnog koncepta i odgovarajue organizacije.
Ali one bi doivele poraz da se nisu ukljuile u organizovanu akciju vodeih
snaga narodnooslobodilakog pokreta.
1
Kod likih komunista u sutini nije bilo dileme oko toga treba li ili ne
treba napasti Talijane. Radilo se samo o ocjeni trena kada tu borbu treba ot-
poeti.
Poetni kontakti s okupatorom, iji su inicijatori bili proetniki voe,
nisu mogli biti sami za sebe ozbiljan uzrok oseke ustanka i odreenog zastoja
u otpoinjanju borbe protiv talijanskih okupatora, prije nego to je to objek-
tivno bilo mogue. Razlozi su bili mnogo dublji.
Buroazija i predstavnici biveg reima bili su spremni da se pod svim
uvjetima bore protiv komunista i da surauju i s crnim avolom samo da
bi uspjeli, bez obzira na karakter i brojnost raznih sporazuma. Imali su pomo
ne samo okupatora nego i jugoslavenske izbjeglike vlade u Londonu i po-
jedinih emisara i agenata engleske obavjetajne slube. A partijska organizacija
je bila mala i mlada, djelomino sklona da padne u sektake greke i ljevi-
arenje. Moralo se po svim selima stvarati partijske, skojevske masovne or-
ganizacije NOP-a, horizontalno i vertikalno povezane i jedinstvene, stvarati
NQO i tako obuhvatiti najvei dio masa i pripremati ih za najtea iskuenja
i rtve.
Zadatak je bio da se od nepovezanih seoskih gerilskih eta i odreda
stvore pokretne jae jedinice, dobro naoruane i sposobne da se bore i protiv
jaih okupatorskih i kvislinkih formacija.
Razbiti okupatorsku i etniku propagandu i uvrstiti bratstvo i jedin-
stvo bio je jedan od osnovnih preduvjeta uspjeha revolucije. Ali da bi se ovo
i postiglo, trebalo je dosta vremena i dobro planiranog organiziranog rada,
U uvjetima nedovoljne politike i vojnike organiziranosti, kao i bez do-
voljne podrke masa, svako istravanje moglo je biti pogubno. Neuspjeh, po-
vezan s represalijama i odmazdama koje bi okupator obavezno poduzeo pro-
tiv stanovnitva, nema sumnje da bi kod slabo organizirane pozadine izazvao
demoralizaciju, pa bi tada lake postala plijen etnika. Revolucija bi u tom
sluaju zapala u ozbiljnu krizu iz koje bi se teko mogla izvui.
Dok su komunisti, simpatizeri, kandidati za lanstvo u KPJ ili skojevci
okupljeni oko oke Jovania, uz izuzetan napor, povezujui se s komunis-
1
Edvard Kardelj, Tito i jugoslavenska socijalistika revolucija, Beograd, 1977, str. 110.
tima u Bosanskoj krajini, bez ikakve veze s likim partijskim rukovodstvom
ili s CK KPH pripremali masovni narodnooslobodilaki ustanak, kao tipini
izraz onih drutvenih snaga koje su sposobne da vode i organizuju spontanu
volju narodnih masa u pokret koji e biti sposoban da izvojuje pobjedu, i
talijanski okupator je snovao zamke najavljivanom, ali jo nedignutom ustan-
ku, to se poelo ispoljavati proljetnih mjeseci, poslije prvih pokolja, kad os-
nivaju izbjeglike logore i stalno pregovaraju s voama Raenovievog
tipa. Talijani su od starih i novih dounika petokolonaa, koji su s vie ili ma-
nje znaaja djelovali u ustanikim krugovima, ili su bili u talijanskim logorima
u rajonu Kistanja, znali ta se priprema u jugoistonoj Lici i od poetka su
nastojali da borbeno raspoloenje Srba orijentiraju iskljuivo protiv ustaa, da
ga iscijede u razjarenom ovinizmu i bratoubilakom sudaru, pri emu su se
otvorili novi prostori njihovog irenja i dominacije.
Pregovori Talijana i predstavnika pete kolone na razliitim nivoima po-
inju jo u aprilu. Prva faza tih pregovora, koji su utemeljili izdaju i stvorili
etnike jedinice, od poetka svrstane uz okupatora, kao njihove plaene le-
gije, zakljuena je sastankom u Benkovcu 23. jula. Sastanak je organiziran na
inicijativu zadarskog policijskog prefekta Vezija Orazija. junu Liku su pred-
stavljali Stevo Raenovi, bivi poslanik, i Pajica Omikus, trgovac, Kninsku
krajinu pop Momilo Duji i Vlado Novakovi; iz Obrovca je doao advokat
Boko Desnica. Bilo je jo nekoliko politiara s tromee Like, Dalmacije i
Bosanske krajine. Po zabiljeci talijanskog porunika Orcolija, vidi se da su od
Talijana probrani i dobrovoljno angairani predstavnici srpskog naroda,
okupljeni u Benkovcu, prihvatili sve italijanske sugestije i obavezali se da e
se vratiti u svoje krajeve kako je to Ekselencija (zadarski prefekt prim, aut.)
zahtevao, tj. radie da se kninski i graaki srezovi sjedine pod kraljevinom
Italijom.
1
Dan poslije sastanka u Obrovcu, 24. jula, predstavnik obavjetajnog od-
jeljenja estog talijanskog korpusa, kapetan Marussia, u oekivanju ustanka u
Kninskoj krajini odrao je tajni sastanak s grupom talijanaa, koji e u asu
ustanka ustanak izdati organizirajui etnike jedinice. Kapetan Marussia, na
osnovu prethodnih dogovora, dao je uputu srpskim prijateljima Italije da
u trenutku pobune iz logora u Bukovici krenu odmah u svoje zaviaje i da
se domognu komandnih poloaja meu pobunjenicima. Pop Momilo Duji
upuen je u Strmicu, Zivko Brkovi u Golubi, Boko i Niko Dei u Oton,
Pajo Popovi u Biskupiju, Vlado Novakovi u Padane, Stevo Raenovi i
Pajica Omikus u Srb .. .
2
1
Duan Plena: ctnitm u Dalmaciji, Slobodna Dalmacija, 1. marta 1981.
2
i st o.
Kasnije, kad masovni narodnooslobodilaki ustanak uzme maha, prvih
dana augusta, pritisak na srpske prijatelje Italije e se pojaati, pri emu e
se posebno od popa ujia, Raenovia i Brkovia traiti da se bre oslo-
baaju uticaja drvarskih komunista.
1
Talijani sve ine da suze dimenzije ustanka. Uporno meu srpskim sta-
novnitvom nastavljaju propagandnu kampanju protiv ustakih pokolja i
upadljivo istiu sebe kao spasioce Srba. Vjeto potpiruju vjerski antagonizam,
idui toliko daleko u dodvoravanju Srbima, da zajedno s pravoslavnim po-
povima odravaju molepstvije za ubijene Srbe i obnavljaju sruene i oplja-
kane pravoslavne crkve. Tako, uz podsticaj talijanskog guvernera za Dalma-
ciju, ibenski pravoslavni episkop Irinej Dorevi i talijanski pukovnik Bido
u Drniu pregledavaju oteenu pravoslavnu crkvu i obrazuju zajedniku ko-
misiju za procjenu tete. Uz postrojenu poasnu talijansku etu episkop po-
sveuje crkvu i dri pogrebne sveanosti i zadunice za sve nestale Srbe dr-
nike opine. Neto kasnije, u poast i slavu ubijenih Srba u Kninu, pod
zatitom Talijana dri liturgiju pop Momilo Duji. Talijani, od ustakih vlasti
oduzete radnje srpskih trgovaca vraaju njihovim vlasnicima, kao to i slubu
vraaju otputene inovnike srpske nacionalnosti, izbiru Srbe za seoske star-
jeine, lugare, nadlugare, posveuju srpske zastave . . . tab divizije Sasari
poziva stanovnike Tromee da se odmah vrate svojim kuama i nastave
mirno raditi u polju jer ih Italija titi
2
a jugoslavenski rojalisti, prije ustanka
svrstani u talijansku slubu, neovisno o tome koliko je to sluganstvo iskreno
a koliko koristoljubivo, pozivaju Srbe na okup pod talijanskom zastavom.
Kljuni zastupnik takve politike bio je dr Niko Novakovi Longo, se-
nator Kraljevine Jugoslavije. Longo je u jednoj peticiji molio Mussolinija da
anektira Kninsku krajinu ili naredi talijanskim snagama da zaposjednu pod-
ruje do granice Velebit-Potak-Derale-Svilaja. Molio je da Mussolini i Tali-
jani pomognu okupljanje i organiziranje srpskih izbjeglica u Dalmaciji. No-
vakoviu su prvi suradnici Miro Bui, ban nekadanje Primorske banovine,
Dobroslav Jevevi, poslanik JRZ i Sergije Urukalo. Oni stvaraju odbore
Spasa Srba, povezuju te odbore po vertikali, postavljajui sebi glavni zada-
tak da u NDH organiziraju pokret koji e se neto kasnije poistovjetiti s rav-
nogorskim pokretom Drae Mihailovia. Oni su mogli koiti, i koili su, us-
taniko vrenje, ali narodnooslobodilaki ustanak nisu mogi sprijeiti: neovis-
no o suprotstavljanju odbora Spasa Srba, ustanak je izbio 27. jula 1941. go-
dine.
1
Isto.
2
Isto.
Do 2. augusta gerilski odredi, koje je organizirao i vodio Revolucionar-
ni inicijativni odbor za Srb i okolinu na elu s Dokom Jovaniem, oslobodili
su gotovo svu junu i jugoistonu Liku. Kotar Donji Lapac bio je potpuno
slobodan. Gerilski frontovi okrenuti su prema neprijateljskim garnizonima u
Kninu, Graacu, Lovincu, Udbini, Bihau i Kulen Vakufu. Slobodna ustani-
ka teritorija Like povezala se sa slobodnom teritorijom Bosanske krajine i sje-
verne Dalmacije. Uskoro e doi i do objedinjavanja zajednike komande. Us-
tanike snage na teritoriji donjolapakog i graakog kotara imale su oko
1.000 naoruanih boraca. Jovaniev Revolucionarni odbor prerastao je tre-
eg dana ustanka u tab za jugoistonu Liku. Osim lanova Revolucionar-
nog odbora Doke Jovania i Duana Mileusnia, u taj tab je ukljuen i Goj-
ko Polovina, pravnik iz Dobrosela, sekretar Kotarskog komiteta KPH za
Graac. Po partijskom stau mlai od Jovania, ipak je od ukljuenja u grupu
Doke Jovania, kao liki partijski funkcioner, davao osnovni politiki ton cje-
lovitoj aktivnosti na podruju jugoistone Like, jer je bolje poznavao ovaj kraj
i ljude, a i ljudi su njega znali i potovali. Do poetka augusta, kad je u is-
tonu Liku, na putu u Drvar, stigao Marko Orekovi, ni Polovina, kao ni
Jovani, nije imao veze s viim partijskim rukovodstvima Like i Hrvatske, to
nee ostati bez utjecaja na odluku da se 11. augusta ide u Otri, neovisno o
tome je li delegacija ila samo kao promatra, ili kao aktivni pregovara. Od-
sutnost komunistikog utjecaja uvjetovalo je sporost opredjeljenja zaostalih i
politiki neopredjeljenih seljakih masa za borbu protiv Talijana, O tom ras-
poloenju u masama, koje u ljeto 1941. nisu bile spremne da se bore protiv
okupatora, karakteristian je izvjetaj Doke Jovania o obilasku ustanikih
poloaja na graakom sektoru 30. jula. U Bruvnu se tada sastao s Nikolom
Miljuom, uiteljem, komunistom, koji je poslije pogibije Nikole Pokrajca (ta-
koer stari komunist, partijski organiziran u Francuskoj, kojega su ubili us-
tae prilikom izvianja Graaca) postao komandant svih ustanikih snaga u
graakom kotaru. Jovani izvjetava;
. . . Uskoro se pojavio Milju, ovek ornalen, preko 30 godina, inae
uitelj... govori mirno i razlono. Kae da su Talijani doli u Graac, da se
tamo okupljaju jae ustake i domobranske snage i da treba oekivati njihovu
ofanzivu...
Talijani su iznenadili nae borce, nastavio je Milju, doli su nam sa mo-
torizacijom sa lea, dok smo se mi razraunavali s ustaama i andarmima
u Zrmanji i Palanki. Nisu otvarali vatru, mi takoe nismo, i tako su proli.
U kontaktu sa nama hvalili su nae borce i psovali ustae.
Nakon nekoliko dana Jovani se ponovno obreo na graakom sektoru
saznavi da se u Graacu koncentruju jake Pavelieve snage (oko 4.000 voj-
nika) koje su se pripremale za napad na slobodnu teritoriju Graaca i Lapca.
Tada se iz Dalmacije u Bruvno vratio i Nikola Krajinovi, najugledniji bru-
vanjski komunist. O tom susretu u Bruvnu Jovani pie:
Sastao sam se s Miljuem i Krajinoviem. Ovaj drugi je mrav, star oko
40 godina, ustar, otvoren, za razliku od Miljua koji je miran i hladnokrvan.
Pita me Krajinovi
- Kakva je direktiva za Italijane?
Kaem:
- Ako podu na nas, treba ih tui.
Pita dalje
- ija je to direktiva?
Kaem:
- Partijska i vojna, iz Drvara.
Odgovara uzbueno:
- To je ludost. Ustae nas kolju, evo zaklali su ovih dana vie od 500
u Stikadi i kod Graaca, a sad da zaratimo i sa Italijanima! To upravo znai
da pozivamo i jedne i druge da zatru ovaj narod i sve nam popale.
Bio sam potpuno zbunjen, jer se prvi put u partijskom ivotu sreem
se ovakvim stavom prema direktivi Partije. To je za mene bilo nezamislivo
i nisam znao ta da kaem . . .
Milju je samo utao.
Rekao satru
- To je partijska direktiva i drugovi su dobro razmislili kada su je dali.
Krajinovi je ostao uporan kod svoga. Dodao je:
- Drugovi koji daju takve direktive trebalo bi da dou ovdje i pitaju
narod ta misli.
Milju ga je umirivao i pokuavao da nae nekakav izlaz, ali je i on
smatrao da je neprihvatljiva direktiva za borbu protiv Italijana, jer nismo
spremni za takvu borbu. Rastali smo se u nelagodnoj situaciji.
Usput sam cijelo vrijeme razmiljao o problemu borbe s Italijanima. Di-
rektiva je jasna i opravdana. Zna se da su Italijani sa Nijemcima nai glavni
neprijatelji. Meutim, narod nije spreman za borbu protiv Italijana. Moemo
li se samo mi komunisti boriti mimo elje veine naroda? Moemo, ali bi tak-
vo rtvovanje komunista bilo najgore rjeenje . . . Valja razviti intenzivniji po-
litiki i propagandni rad u kome treba pripremiti narod za borbu protiv toga
glavnog neprijatelja U tome je danas glavni zadatak.
Razgovarao sam sutradan telefonom sa Polovinom. On se nije iznena-
dio stavovima Krajinovia. Rekao je
Drugovi iz Drvara ne poznaju raspoloenje naroda... !
1
Do povezivanja s partijskim rukovodstvima Like i Hrvatske, gerilski od-
redi lapakog i graakog kotara, objedinjeni pod rukovodstvom Doke Jova-
nia i (kasnije) Gojka Polovine, bili su podreeni komandi iz Drvara, s kojom
su - kao to kae Jovani postojale vrste, iako povremene veze prema
konkretnom zadatku. Mi nismo slali neke borbene izvjetaje, iako smo ruko-
vodstvo u Drvaru smatrali viim tabom, niti smo od njih dobijali neka od-
reena borbena nareenja osim onog od 27. jula potpisanog od Milutina Mo-
rae, u kojem se trailo da se presee komunikacija Knin-Drvar. Kada su se
Italijani pojavili na frontu, prvih dana avgusta, samo je ponovljen poznati
stav: nemaki i italijanski okupator nam je glavni neprijatelj. no, ako i jesu
rukovodstvo u Drvaru smatrali viim tabom, Gojko Polovina i ostali komu-
nisti lapako-graakog kraja nisu se s drugovima iz Drvara konzultirali o
odlasku ili neodlasku u Otri, kad su 9. augusta predstavnici gerilskih odreda
pozvani na razgovore. Cini se da je kasnije onome to e biti nazvano Qt-
rikim sporazumom dano neuporedivo vee znaenje nego to taj spora-
zum stvarno znai. Sudei po postupcima Gojka Polovine, koji je odluivao
o odlasku ili neodlasku u Otri, i Doke Jovania, koji je bio 11. augusta u
Otriu, odlazak u Otri smatran je sporednom injenicom, uvjetom za potpunu
informaciju o nakanama neprijatelja, odnosno mogunou da se u nepo-
srednom dijalogu upoznaju svi oni koji su za kolaboraciju. Zbivanja poslije raz-
govora u Otriu, neovisno o tome to je tko govorio, jasno su pokazala kako
se tko odnosi prema neprijatelju. Jovaniev tab, u prvoj fazi ustanka smje-
ten u Srbu, bio je meta stalnih napada svih onih koji su postupali na osnovi
dogovora u Benkovcu 24. jula, po instrukcijama kapetana Marussija i ostalih
obavjetajaca talijanskih jedinica. Neki od onih koji su pripremali otrike pre-
govore s Talijanima, organizirali su neuspjeli napad na Jovaniev tab s na-
kanom da likvidiraju sve one koji su Talijane proglaavali osnovnim nepri-
jateljem i Hrvata i Srba, i svih Jugoslavena. Jovani se sjea:
. . . Osmog i devetog augusta u Srbu je bilo neko posebno raspoloe-
nje. Dolazili su ljudi u tab, neki naoruani, a veina bez oruja, i govorili:
Talijani su doli u Graac, preuzeli su vlast, odstranili ustae. Trae
da razgovaraju sa tabom. Bosanci su razgovarali.,.
Neki su se pozivali na borce na frontu:
Borci ne mogu izdrati. Oni trae da Italijani dou i zatite nas. Borci
nas alju da vama u tabu to kaemo.
' Doko Jovani, Neobjavljeni ulomci ratnih sjeanja.
Raenovi, Kea i Omikus nisu se javno isticali. Dobijao se utisak da
to narod sam trai i to onaj iz pozadine i borci na frontu...
Devetog augusta, kad su uestale vijesti o talijanskim zahtjevima da se
pregovara, u tab je upala grupa od 4-5 naoruanih ljudi s uperenim pu-
kama. Predvodi ih bivi jugoslavenski podnarednik. U tabu su bili Jovani,
Vojislav Mileusni i Jelka Bui, skojevka, koja se s roditeljima vratila u Ne-
teku iz ednika. Jovani o tome:
. . . uje se povik:
- Ruke u vis. Ne mrdajte, inae pucam.
Mi smo nastavili da sjedimo i u udu smo ih gledali. Nije nam ni na
pamet padalo da diemo ruke. Vojislav Mileusni se digao i obratio grupi:
- Sta je pobogu? Sta to radite? Ta ovo je tab!
Grupa se malo umirila jer ih je iznenadilo nae ponaanje. Podoficir je
nastavio malo mirnijim tonom:
- Kakav tab? Ne treba nama nikakav tab. Svi na poloaje. Sta e tu
ova cmizdra? - i pokazuje na Jelku Bui.
Vojislav je dalje razgovarao, a ja sam izaao iza kancelarije.
- Kuda? - pitao je jedan. Odgovorio sam da imam svoga posla i otiao
na telefon u susjednu zgradu. Navaljivali su da me vode na 'poloaj'. Govorili
su,*
- Ne trebaju nam komunisti i to u nekom tabu.
Meutim, umorili su se i vratili odakle su doli...
Jovani je telefonom obavijestio Polovinu u Donjem Lapcu o upadu
naoruane grupe u njegov tab i o potrebi da se njih dvojica dogovore o sta-
vu prema talijanskom pozivu. Uglavljeno je da se sutradan, 10. augusta, sa-
stanu u Lapcu. No, ini se, ve su tada obojica smatrali da e trebati ii u
Otri, jer su spominjali injenicu da su drugovi iz drvarskog taba takve raz-
govore ve vodili
1
1
Na osnovu pismenog poziva dobijenog od talijanske komande iz Knina, Ljubo Babi i njegov
tab gerilskih odreda za Bosansko Grahovo, Drvar i okolicu odluio je da na razgovore s Talijanima ide
u selo Golubi zamjenik komandanta Milutin Moraa. Drvarski drugovi su pristali na te razgovore u elji
da vide to Talijani tim razgovorima hoe postii i kakve su im daljne namjere. Nije se, dakle, radilo o
pregovorima. Nekoliko dana prije Otrikih razgovora, 7, augusta, u Golubi je na motociklu stigao Mo-
raa s prevodiocem (stanovitom uiteljicom Bosom), Iz Knina su dola trojica niih talijanskih oficira,
jedan kapetan i dva porunika. Talijani su izjavili da su prijatelji srpskog naroda, da ustae u svojim po-
stupcima grijee, da su Talijani protiv pokolja, da su voljni da sa tabom gerilskih odreda iz Drvara pre-
govaraju, da imaju namjeru utvrditi novu demarkacionu liniju i da e uspostaviti mir. Moraa im je od-
govorio da se itav narod digao na oruani ustanak, da su Talijani uspostavili NDH i doveli ustae na
vlast, da nisu sprijeili pokolje srpskog stanovnitva, da ustanici nemaju povjerenja u Talijane i njihovu
okupatorsku vlast i da e se boriti do kraja; da postoji perspektiva nae pobjede jer se na naoj strani
nalazi Sovjetska Rusija, Engleska i mnogi drugi slobodoljubivi narodi . , . Po izjavi Milutina Morae, to
je bio sastanak vie informativnog karaktera m obje strane i tamo nije bio potpisan nikakav dokument,
Imali su na umu i razgovore s drugovima iz Bruvna. Sastali su se sut-
radan, 10. augusta. Na tom sastanku bio je i novopostavljeni komandant gra-
akog sektora Duan Mileusni. jovani kae da je glavno pitanje bilo: da
li ii na razgovore, i ako se ide, tko e ii i s kakvim stavom? Smatrao je da
treba ii na razgovore sa Talijanima da vidimo ta oni ele i ta namjera-
vaju, a i stoga to veina naroda i boraca nije spremna za borbu protiv Ta-
lijana, pa takoe ele razgovor, Krajinici su iz istih razloga vodili razgovore.
Polovina se u svemu sloio s Jovaniem. Obojica su drali da Talijanima tre-
ba rei da e, udare li na ustanike, biti tueni kao i ustae. Za odlazak u Otri
Polovina je imao jo jedan razlog
Ne moemo pustiti da neko drugi vodi razgovore ispred ustanike voj-
ske, a ne mi . . ,
1
Polovina i Jovani su se, na prijedlog Polovine, sloili da na pregovore
pode Jovani, budui da je Polovina isuvie poznat komunist u graakom
kotaru, gdje je ranije radio kao advokatski pripravnik i bio sekretar Kotar-
skog komiteta. U delegaciju s Jovaniem odreeni su Duan Mileusni i su-
radnik Gojka Polovine, strunjak u gerilskom tabnom logoru major kra-
ljevske vojske Boko Raeta,
Za Gojka Polovinu major Raeta bio je jedan poten nacionalista, ni-
kakav politiar, odnosno vojnik koji se ne razumije mnogo u politiku. Jo-
vania je Polovina uvjeravao da Raeta u Otriu nee praviti nikakve pro-
bleme. Gojko Polovina tvrdi da je on, Polovina, dozvolio Boku Raeti, na
njegov zahtjev, da ode na sastanak na Otriu i da je s njim poslao Doku
Jovania da bude na posmatra.
2
No, prije e biti da je bilo onako kako
kae Jovani, jer teko je povjerovati da je za takav delikatan politiki zadatak
mogao biti odreen jedan kolebljivac koji nije krio svoj kukaviluk u borbi
i svoj stav da Talijani treba da reokupiraju Liku, uzmu slobodnu teritoriju i
spasavaju Srbe od ustakih pokolja,
0 odlasku u Otri 10. augusta odluivalo se na dva mjesta: u Lapcu, na
ve spomenutom sastanku Polovine, Jovania i Mileusnia, te u Srbu na
sastanku Raenovieve grupe povratnika iz Dalmacije. Na drugom sastanku
odlueno je da ih na pregovorima predstavljaju Stevo Raenovi i Milo
Torbica. Kad su iz Lapca u Srb doli Jovani, Mileusni i Raeta, jovani je
predloio da obje delegacije prije polaska zauzmu zajedniki stav za razgovore
s Talijanima. Sastanak je odran navee 10. augusta. Jovani o tome
1
Isto.
2
Dr Gojko Polovina, Sjeanje m poktni period narodnog ustanka Lim 1941, Zbornik Prva godina
NOR-a na podruju Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i umberka, Historijski
arhiv u Karlovcu, 1971, str. 796.
4 - Partizani za prqj ovaraki m stolom 1941 - 1945. 49
Poinje Raenovi. To je malen, debeo ovjek, izmeu 40 i 50 godina,
smee-crn, okruglog lica, brzih pokreta, oi koje ispituju i prave se prijatelj-
ske, govori 'rano moja' a u dubini due stalno neto vreba. On govori ru-
tin ir ano, veze:
- Gadna su vremena, treba preivjeti. Ustae su htjele da nas unite. Ta-
lijani su nai prijatelji, mnogo su naeg naroda spasili. Treba da ih pozovemo
da dou ovamo i da nas zatite od ustakog noa...
Odgovaraju mu zaredom Mileusni, pa jovani, po Jovanievom sjea-
nju:
. V
Kako da pozovemo Talijane? Zar oni nisu doveli ustae i Pavelia? u-
vali su ih i hranili sve vrijeme tamo u Italiji i sad su ih pustili da nas kolju.
Mi Talijanima treba da kaemo da nas ostave na miru, a ako nas napadnu
tui emo se, pa kom opanci kom obojci.
Raenovi je uporan:
Mi da se tuemo sa Talijanima? To je velika sila, a mi aka jada, poneka
puka bez municije. Jugoslavija se nije mogla oduprijeti sa svojom oruanom
silom vie od deset dana. Ako zaratimo protiv Talijana, dovee ustae pa za-
trti sav narod ...
To rvanje nesklonih da uju tue razloge i prihvate njihove ciljeve tra-
jalo je due od sata. Jovani je na kraju govorio o neumitnosti borbe protiv
faistikog mraka:
Na jednoj su strani faistika Njemaka i Italija i njihovi saveznici, a na
drugoj Rusija, Engleska i druge demokratske snage, meu ovima i jugoslo-
venska vlada u izbjeglitvu. I ta je vlada neprijatelj Italije i Njemake i u
ovom momentu sa njima je u ratnom stanju. Rat e dobiti antifaistike sna-
ge. A poslije rata e svi nas pitati na ijoj smo strani bili...
Raenovi odmah upade:
Nikako neu da budem na strani faizma. Dobro si to rekao, ba ti
hvala kao najboljem prijatelju, sauvaj boe da budem protiv svoje vlade i
kralja. Pri tom se krsti.
Tada se prvi put javio Raeta, poteni nacionalista. Po sjeanju Doke
Jovania, obratio se najprije njemu:
Kralj i naa vlada e poslije rata pitati na ijoj strani smo bili. Ali oni
e pitati prije svega da li smo, ako smo nekad bili na pogrenoj strani, sa-
uvali ivote srpskog naroda, pa e prema tome vagati i suditi. Zovemo Ta-
lijane da sauvamo glave srpskog naroda, a za zelenim stolom e se, kao i
uvijek do sada, odluivati naa sudbina. Treba da nas Srba bude to vie i-
vih, kada se bude odluivalo.
okiran sam njegovim istupom, jer sam oekivao neto sasvim drugo i
ne dolazim odmah do rijei, Duan se ne da i odgovara:
Kad su to Italijani uvali srpske glave? Italijani su samo zavaali Srbe
i Hrvate, gonili ih jedne protiv drugih da se kolju i unitavaju, da bi oni mog-
li vladati.
Pokuavam izvui stvar i odgovaram Raeti:
Gdje su to i kad su Srbi ekali da kn se stvari rijee za zelenim sto-
lom? Srbi su se uvijek u svojoj istoriji borili za svoju slobodu. I u prvom
svjetskom ratu nai su oevi, iako su bili austro-ugarski podanici, prelazili na
stranu saveznika i Srbije i borili se kao dobrovoljci. Mnogi su poginuli, a
mnogi su ranjeni...
U napetoj i munoj situaciji vodila se borba komunista koji su bili za
rat protiv talijanskog okupatora i protiv svih vrsta okupatora i njihovih slu-
gu, i nacionalista, koji su bili za suradnju i saveznitvo s talijanskim okupa-
torom. Odjednom je u tab upala grupa talijanaa. Njihov dolazak je prethod-
no organizirao biljenik Torbica. Torbiine siledije prijetile su da e vojska
napustiti front, ako tab ne zatrai zatitu Talijana od ustaa. Kada je voi
te grupe uru Grbiu iz Osretka reeno da on nije nikakav borac i da nije
nikad ni bio na poloaju, nego da se stalno vrzma oko snaa i dobre trpeze,
biljenik Torbica je izvadio pitolj i poeo njime mahati i psovati.,. Tako
je taj sastanak zakljuen bez dogovora, Torbiinim psovkama. Kad su Jovani
i Mileusni otili, ve u kasnu no, Raenovi i Torbica su za njima poslali
Grbievu grupicu da ih ubije. Slutei napad, Jovani i Mileusni nisu te noi,
kao obino, spavali u kui Duanova oca Jove Mileusnia, nego u nekoj po-
jati. uli su one koji su ih traili, jer su galamili, prijetili, lupali po kui i re-
petirali zatvaraima.
Iste noi dola su u Srb tri borca iz Drvara. Obavijestili su Jovania o
nareenju drvarskog taba, da treba uhapsiti i u Drvar sprovesti drvarskog
trgovca Jovu Kreu, koji se krio u Srbu, kod trgovca Jove Kee. U dopisu
drvarskog taba Srbljanima je savjetovano da ne idu na pregovore s Talija-
nima. Doko Jovani je odmah, u noi 10. i 11. augusta, poeo organizirati
hapenje trgovca Kree. Samoinicijativno je odluio da s njim uhapsi i Ra-
enovia, Torbicu i Keu. Ali u Srbu nije bilo dovoljno odanih boraca. Zbog
toga je Duan Mileusni kamionom otiao u Dobroselo kod Lapca da doveze
vod privrenih boraca. Otresiti i odani Stevica Raenovi poslan je u Begluk
i Cvjetni da otuda dovede dvadesetak Bosanaca, koji su ve ispoljili rijcc-
nost da se bore protiv Talijana. S drvarskom trojkom napravljen je plan da
postave zasjedu na putu Srb-Podurljaj i da tu presretnu kamion u kojem e
biti delegacija za Otri, i da pomogne u hapenju Raenovia...
Ali one noi nita nije ilo po planu. Kao to talijanaima nije polo za
rukom da likvidiraju Jovania i Mileusnia, tako ni njima nije uspjelo da do-
vedu borce iz Dobrosela, Cvjetnica i Begluka, Sofer je lukavo izazvao kvar
na motoru kamiona, pa Mileusni nije stigao ni u Dobroselo, ni natrag u Srb.
Tako se ujutro 11. augusta Jovani sam zatekao pred naoruanom grupom
od petnaestak talijanaa, koji su pratili Raenovia, Raetu i Torbicu. Jova-
niu su dobacivali:
Gle junaine, htio bi sa italijanskom silom da zarati i upropasti na-
rod . . .
O toj atmosferi Jovani pie:
Idem da razgovaram telefonom sa Polovinom. Raeta ide za mnom,
iako ga nisam pozvao. Kaem Polovini da je odreena delegacija od nas pe-
tero, da se nismo sino sloili i oko ega se nismo sloili ali da smo odluili
da idemo na razgovore kako smo se dogovorili u Lapcu. Kaem mu jo da
je dolo nareenje iz Drvara u kome trae da ne idemo na pregovore. Pitam
gdje je Duan i je li krenuo ka Srbu?
Polovina se slae da idemo na razgovor, kae za Drvarane:
Ne znaju nau situaciju. Duan nije doao i ne znam nita o njemu.
itav noanji plan je doveden u pitanje jer nema Duana sa Dobrose-
Ijanima. Sta sada raditi?
Oko taba se poinju vrzmati ljudi, dosta ih je naoruanih. To su oni
koje je sino doveo Torbica. Oni protestuju i prijete:
Treba ii na razgovor u Otri a nema kamiona. To je sabotaa da se
ne moe ii na pregovore. Ovdje e pasti glave ako se kamion ne pojavi _.
Budui da dugo nije bilo Mileusnia s kamionom, za put je osposobljen
drugi kamion. S delegacijom se ukrcala i naoruana grupa biljenika Torbice.
U kamionu je i drvarski trgovac Kreeo.
Na odreenom mjestu kamion su saekali drvarski borci. Dvojica iskau
s pukama, a trei je ostao u zasjedi. Oekuju da pratnja pohapsi talijanae.
Ali, Doko Jovani nema svoje pratnje. No talijanai, mada do zuba naoruani,
nisu se snali U panici poskali su iz kamiona i pobjegli prema Srbu. Jovani
i trojica Drvarana takoer su se vratili u Srb, gdje su zatekli pet boraca iz
Begluka. Oni su se prikljuili Drvaranima i energino traili trgovca Kreu,
koji im je i ovoga puta umakao.
Kada je kamion po drugi put krenuo za Otri, u njemu su bili samo la-
novi delegacija.
Na Otriu su u seoskoj krmi i ispred krme zatekli oko 200 ljudi, ve-
inom iz graakog kotara. Ima i Dalmatinaca i Bosanaca. Dobar dio je doao
iz radoznalosti da vidi ta e se dogoditi, a veinu su sainjavali oni koji su
teili suradnji s Talijanima u nadi da e eventualni sporazum oznaiti kraj kr-
voproliima. Stigao je i Vlado Novakovi, komandant Paanskog gerilskog
odreda, brat Nike Novakovia Longa. Srbljani na Otriu nisu zatekli talijan-
ske oficire. A onda, umjesto autoritativne talijanske delegacije na Otri su
stigla vojnim kolima dva nia oficira. Tek sto su se pojavili na vratima seoske
krme u pratnji tumaa, predstavili su se i objasnili to ele:
Mi smo predstavnici talijanske oruane sile. alje nas guverner Zadra.
Guverner eli da sazna zbog ega ste se digli na oruje. Imamo etiri pitanja
na koja elimo da odgovorite. Mi emo te odgovore predati guverneru Za-
dra.
Talijani su list s otkucanim pitanjima ostavili na jednom stolu i izali iz
krme.
Sudei po reakcijama, izgleda da su potalijanaeni velikosrbi bili pre-
thodno obavijeteni o pitanjima i o tome kakvi se odgovori oekuju. Oito,
Talijani se ovaj put nisu opredijelili za voenje pregovora s ustanicima, ve
su samo eljeli vidjeti raspoloenje ustanikih predstavnika. Bile su to tek pri-
preme za kasnije pregovore i sporazume sa svima koji su, neovisno o razlo-
zima, bili skloni suradnji s okupatorom.
U Otriu je preovladavao broj onih koji su eljeli pregovore i suradnju
s Talijanima. I rijei i oruje zveckaju za odustajanje od borbe. Prijetnje onima
koji se suprotstavljaju nedvosmislene su: teko da je iz Otria mogao 11. au-
gusta otii netko tko bi otvoreno istupio protiv bilo kakve suradnje s Ta-
lijanima. Tako se diskutiralo i prije dolaska talijanskih porunika i poslije nji-
hovog odlaska, kad su okupljeni u krmi izabrali delegaciju koja treba odgo-
voriti na talijanska pitanja. Osini Miloa Torbice, Steve Raenovia i Boka
Raete za sastavljae odgovora su odreeni i Ilija Utvi, uitelj iz Graaca, ko-
mandant graakog gerilskog odreda, jedan od onih koji e se nepokolebljivo
svrstati u vojsku slobode, i Milan Luki, mornariki oficir, komandant geril-
ske ete iz Velike Popine. U delegaciji je i Tihomir Oklobdija, anarmerijski
major, invalid bez jedne noge, ranjen u vlaku kod Vrhovina, u aprilskom
ratu.
Doko Jovani se sjea da mu je u otrikoj krmi priao Ilija Radakovi,
predratni skojevac, politkomesar Zrmanjskog odreda, i da mu je rekao:
Sto e ti sa ovim drutvom? Bolje da se gubimo.
Jovani je ipak odluio da ostane do kraja, da vidi ta e dalje biti. U
delegaciju za pisanje odgovora nije odreen, ali prihvaen je poslije interven-
cije majora Boka Raete Mene i Doku Jovania odredio je tab gerilskih
odreda iz Donjeg Lapca da vodimo razgovore. Ja ne smijem i ne mogu bez
njega da uestvujem.
U rad delegacije se ukljuio i poznati ljotievac Laza Vlaisavljevi.
Tekst onog to se zove Otriki sporazum, odnosno tekst otrikih od-
govora na talijanska pitanja nije pronaen, O elementima sadraja toga spo-
razuma ostao je samo trag u kritici drvarskog Gerilca br. 5 od 19. augusta
1941. godine, u kome se otro osuuje Otriki sporazum. Doko Jovani na-
vodi da su Talijani imali etiri pitanja:
1. Zato je dolo do ustanka i koji mu je cilj?
2. Koliko je bilo rtava od ustaa i gdje?
3. Pod kojim uslovirna elite mir i kakve garancije traite?
4. Da li biste se stavili pod zatitu hrvatskog generala redovne vojske?
Raenovi je rukovodio sastankom iako ga nitko nije izabrao.
Na prva dva pitanja se odgovorilo bez velike rasprave. Oko treeg pi-
tanja bilo je malo diskusije. Netko je spomenuo mogunost autonomije sr-
pskih podruja Hrvatske pod talijanskom upravom. Jovani uope nije dis-
kutirao ni o jednom pitanju: bilo je uzaludno. A, zapravo, nije bilo razloga da
ozbiljno shvati ni pitanja, poslana iz Zadra, ni odgovore, sricane u otrikoj
krmi po mjeri samozvanog predsjedavajueg Steve Raenovia. Sve je to
bilo tugaljivo, ak smijeno, dok se odjednom neoekivano nije upleo u rasp-
ravu andarmerijski major Oklobdija. Nije bilo sumnje, njegovo zanimanje je
odredilo i njegovo miljenje i nain izlaganja, Ustvrdio je da Srbi moraju nai
zajedniki interes s Talijanima i da, ba zbog tog zajednikog interesa, treba
odgovoriti na jo dva pitanja:
Da nee biti meu narodom komunizma!
Da nee biti sabotae protiv italijanske vojske!
Na prigovor Jovania zato da se odgovara na pitanja koja Talijani nisu
ni postavili i da nije u redu nuditi poslunost i usluge koje se ne trae, Ok-
lobdija je po sjeanju Jovania mirno odgovorio:
Italijani su vjeti politiari, pa i mi moramo da se pokaemo mudri.
Treba neto rei to e im se dopasti, pa da nas ostave na miru. Znamo da
oni ne vole komuniste, a mi smo sada, brate, svi komunisti. Rei emo im
ta ele, a mi emo kao i do sada raditi svoj posao. .
Ta prividna lukavost starog reimlije zapravo je bilo jadno slugansko
klanjanje, vjerojatno unaprijed dogovoreno s Talijanima, Formalno izjanjava-
nje o tom da se prevare Italijani i da srno mi svi komunisti, da ono to
se potpisuje nema znaaja, da emo kao i do sada raditi svoj posao, bilo
je samo perfidna forma da se lake proguta udica i prijedlog primi.
Tako je Raenovi uz etiri talijanska pitanja dopisao jo dva, pa kad je
na sve njih odgovoreno, delegati su potpisali est ili sedam primjeraka. Jedan
od tih primjeraka, potpisan i od Jovania (potpisao se kao ore jovanovi)
Jovani je po Peri Boltiu, lanu KPj, poslao tabu u Drvar,
Ve 12. augusta iz Drvara je u Srb stigla desetina konjanika. tab dr-
varskih gerilskih odreda ih je poslao vjerojatno na osnovi izvjetaja Pere Bol-
tia, da uhapse i Raenovia i Raetu. Major Raeta je bio u Donjem Lapeu
pa su uhapsili samo Raenovia. Doveli su ga u tab Doke Jovania, koji se
toga dobro sjea:
Bilo ga je jadno pogledati. Izbezumljen od straha, kleao je preda
mnom i pokuavao da mi obgrli koljena. Molio me je da ga spasim. Rekao
sam mu da se umiri, da drugovi iz Drvara ele sa njim da razgovaraju, i da
e ga sigurno vratiti u Srb. Nije u to vjerovao ve je bogoradio da ga spasim
i ostavim u Srbu.
Jovani je u meuvremenu obavijeten da je jedan od Raenovievih
ljudi, Iso Luki, organizirao grupu Osredana da u zasjedi saekaju Drvarane
i preotmu Raenovia. Da ne doe do krvoprolia, Jovani i komandir dr-
varskih konjanika su odluili da puste Raenovia. umjesto njega u Drvar
je, 13. augusta, otiao Jovani, po kojega je iz Drvara dola komunistkinja iz
Zednika Mira Buji, supruga Milutina Morae U drvarskom tabu zatekao je
Ljubu Babia, Milutina Morau i jednog lijepog korpulentnog ovjeka u e-
trdesetim godinama. Dok je Jovani Babiu referirao o likim poloajima
prema Kninu, Graacu i Bihau, neznanac je utio. utio je i kad je Babi po-
veo razgovor o Otriu: zato je jovani iao u Otri i pored izriitog nare-
enja da se ne ide ni na kakve razgovore s Talijanima. Jovani je objanjavao
da je osnovni cilj tih razgovora u tome da se otkriju talijanske namjere i da
se sprijei okupacija slobodne teritorije. Zatim je Babi pitao o Raenoviu.
Jovani je odgovorio da je morao izbjei oruani sukob drvarskih i likih ge-
rilaca. Babi nije komentirao Jovanieve odgovore, pa je komandant likih
ustanika dobio dojam da Babi razumije iznesene razloge.
No, tada se javi nepoznati. Bio je to Marko Orekovi Krntija. Dolo je
do dugog i uzbudljivog razgovora o otrikom sastanku i o potpisivanju od-
govora na etiri odnosno est pitanja. Marko je bio nezadovoljan s otrikim
sluajem, ali je bolje upoznao Jovania i najzad shvatio njegove procjene, raz-
loge i objanjenja zbog ega je iao u Otri. Vidio je da se radi o potenom
komunistu sa vrstim komunistikim uvjerenjem, o ovjeku koji vrlo dobro
zna bit, ciljeve i metode faizma, koji je spreman i poginuti za ciljeve i ideale
revolucije. Marko je ocijenio da je odlazak u Otri rezultat pogrene procjene
kojoj je u mnogome doprinio i stav Gojka Polovine. O tome razgovoru s M.
Orekoviem jovani, izmeu ostalog, kae:
Doao je i proao ruak i veera a mi smo neprestano razgovarali. Na
kraju je Marko rekao:
Vidim da si i dobar i poten deko, ali si ovdje, brate, pogrijeio. Par-
tija e sve okolnosti ocijeniti. Najmanje to ti se moe desiti, to je da te izbace
iz redova Komunistike partije.
Kakav je to bio strahoviti udarac! U samom poetku, kada je dolo ono
najvee, najznaajnije za svakog komunistu, izbacivanje iz KPJ. Nisam itavu
no spavao, ve sam se prevrtao po sijenu u pojati kraj taba u kojoj sam le-
ao. Valjda nisam nikad bio nesreniji u svome ivotu.
Milutin Moraa, Dok in drug iz Zednika, gdje su zajedno uli u komu-
nistiki pokret (Milutin je sa svojim bratom Perom odigrao znaajnu ulogu
u povezivanju Jovania s drvarskom partijskom organizacijom i oko zajedni-
kog dogovora o istovremenom dizanju ustanka) dobro je zapamtio Dokin
dolazak u Drvar poslije Otria:
Kada je Marko doao k nama u tab bio je zbog Otrikog sporazuma
strahovito ljut. Nije ga, kae, iznenadilo to to su ga velikosrbi potpisali, jer
se tome kolau od njih i nadao, ali se nije nadao da e komunisti tako po-
stupiti. Pitao nas je:
Ko od vas pozna Jovania? Kakav je to ovjek?
Ja ga poznam, dobar je ovek i dobar komunista - tvrdio sam Marku.
Sta si rekao, kakav je Jovani? ponovi Marko.
Odlian - poeo sam objanjavati. - Zajedno smo odrasli i zajedno
se u komunistikom pokretu razvijali. Znam ga dobro.
Ako je odlian, koga je onda avola iao u Otri i tamo potpisivao
neke papire - nastavi ogoreno Marko.
Ne znam. Pozovi ga u Drvar i neka ti on sam lino objasni kako se
to dogodilo. To je lako uiniti. Ja u poslati svoju drugaricu u Srb da ga do-
vede. Ona ga dobro pozna i rodom je otuda. On e sigurno doi. . .
Poslije razgovora sa Dokom, koji je dugo trajao, Marko mi je priao:
Tano si rekao ono o Doki. Dobar ovjek, ali naivan.
Zbog Otria, Doko Jovani nije partijski odgovarao. Uskoro je, poslije
nekoliko dana, postavljen za politkomesara bataljona Sloboda, koji je bio u
sastavu Drvarske brigade, zatim za komandanta u Lici i Hrvatskoj prvog po-
kretnog leteeg partizanskog odreda Capajev. i s njima postigao ve u prvim
borbama velike uspehe, to su imali znaajnog odjeka i van Like, Pokazao je
veliku hrabrost, komandne sposobnosti i komunistiko potenje, to je bilo
odluujue u njegovom daljnjem napredovanju u naoj partizanskoj vojsci.
Uskoro postaje komandant prvog pokretnog bataljona u Lici i Hrvatskoj
Marko Orekovi Krntija, zatim komandant Treeg likog partizanskog
odreda, pomonik komandanta Glavnog taba Hrvatske, pa onda komandant
este like divizije... Ratni general i narodni heroj, A o Otriu i odnosima
prema Talijanima, Jovani je s Markom Orekoviem razgovarao i dva mje-
seca poslije prvog susreta, 13. oktobra 1941, godine, u Srednjoj Gori, kad je
Dokin Capajev stigao u udbinski kotar. Jovani je i taj razgovor dobro za-
pamtio; povela se, kae, rije o gubljenju slobodne teritorije
>r- Vide li ti ta se ovo desi? pita me Marko.
Ma najkrivlje mi je to ove abare pustismo bez metka.
Poslije krae pauze upita me'
ta misli, ko je kriv za sve to?
Mi svi, komunisti. Nismo se snali i organizovali kaem.
Znam, znam, komunisti, ali ko je glavni krivac - insistira Marko.
Znam da cilja na Polovinu, ali kaem:
Ne mislim da je kriv jedan ovjek, krivi smo svi to mu nismo po-
mogli ili se sami snali.
Marko se ljuti i govori-
Ma to je onaj Dragoljubovac, Polovina. On je sve zakuvao. I tebe je
nasamario i poslao te u Otri, pa zamalo ne izgubi glavu.
Kaem:
I sam sam mislio da treba ii na razgovore, ne zbog Italijana, ve
zbog naroda i nas, jer nismo bili spremni.
E, tvrda lika glavo - ree poslije manje pauze Marko i iroko se na-
smije ...
Gerilac, list taba gerilskih odreda za Bosansko Grahovo, Drvar i
okolicu, u broju od 5. do 19. augusta 1941. godine otro osuuje potpisivanje
Otrikih dokumenata i sporazumijevanje srpskog narodnooslobodilakog
pokreta za like srezove i Italijana o autonomiji ovih krajeva pod zatitom
Rima, uz obavezu velikosrpskih elemenata da nee vriti nikakve sabotae na
tetu italijanskog okupatora i da e ih, ta vie, obavijestiti o svakom sluaju
sabotae.
Liko i krajiko rukovodstvo NOP-a, odnosno Marko Orekovi i dr-
varski tab, osudili su otrike razgovore istiui da traiti autonomiju pod
zatitom italijanskih okupatora znai raditi protiv srpskog i ostalih naroda Ju-
goslavije, znai raditi u korist faizma.
Dva tjedna poslije pisanja odgovora na est pitanja, 25. augusta 1941.
godine, dolazi u Otriu do sastanka velikosrpskih nacionalista s dvojicom ita-
lijanskih generala.
Kakav je bio odnos taba lapakih gerilaca prema tim sporazumijevanji-
ma, vidi se iz Obavjetenja koje je 27. augusta potpisao Stojan Mati
. . . Stevo Raenovi otiao je 25. ovog mjeseca na Otri zajedno s Mi-
lanom Tankosiem oni su sa Italijanima vodili razgovor i izvijestili sljedee:
prigodom sastanka sa italijanskirn oficirima meu kojima su bila dva ene-
rala, oficiri su im pokazali jednu mapu na kojoj je bilo oznaeno da Italijani
ele da okupiraju krajeve do linije . . . Italijanski oficiri izjavili su da bi oni na
okupiranom podruju uspostavili svoju vojnu vlast a civilna vlast ostala bi i dalje
u rukama hrvatskih ustala i ustake piade u Zagrebu... Na dan 26. augusta isti
Tankosi i Raenovi otili su ponovo kod Italijana, ali ovaj put sastanak je
bio na Paanima. Tamo je bio prisutan dr Niko Novakovi, Momilo uji,
svetenik iz Strmice, i Vlado Novakovi iz Knina. Italijanski oficiri ponovili
su ono to i na Otriu... Dr Niko Novakovi je izjavio da je njemu rekao
komandant italijanske armije da bi pored italijanske komande u tabu posto-
jao jedan hrvatski ustaki komesar' od strane ustake vlade iz Zagreba koji bi
komesar rukovodio sa svim poslovima civilne uprave u ime ustake vlade iz
Zagreba na onoj teritoriji koju bi Talijani okupirali.
Iz ovoga se jasno vidi stav Talijana prema nama. Prosto je jasno da nas
Talijani ele ponovo povratiti pod ustaku vlast i razoruati nas prepustiti
ustaama da bi ovi mogli da kolju nas i nae porodice kao i unitavaju nae
imovine.
Ustanici jugoistone Like od tada se poinju svrstavati u vojsku slobode
i u vojsku izdaje. Stav ove prve vidi se iz Matieva Obavjetenja, a stav one
druge iz Proirene izjave koju su 26. augusta, poslije sastanka s talijanskim
predstavnicima, potpisali Niko Novakovi Longo, Stevo Raenovi, pop
Momilo Duji i grupa njihovih istomiljenika, U Proirenoj izjavi pored
ostalog, istie se da Talijani garantuju sigurnost i slobodu srpskom narodu,
ispovedanje religije, slobodu kole i nastave... Vojnu i civilnu vlast preu-
zimaju Talijani, a kod civilne uprave bie imenovan komesar Hrvat u spo-
razumu sa Zagrebom i Rimom.
1
Suradnjom okupatora i srpskih nacionalista rodio se jo jedan izdajniki
pokret, stvoren je jo jedan politiki opasan neprijatelj NOB-e, koji e uskoro,
uz dodatnu pomo engleske obavjetajne slube i jugoslavenske izbjeglike
vlade u Londonu, prerasti u integralni dio etnikog pokreta Drae Mihai-
lovia. etnika vojska, od kraja 1941, godine pa sve do svretka rata, voditi
e, u suradnji s faistikim okupatorima i drugim kvislinzima, bespotedan rat
protiv NOV i POJ, nanijeti golemo zlo i poiniti bezbrojne ratne zloine nad
naim narodima.
1
Duan Plena, ('.timftro u Dalmaciji, Slobodna Dalmacija* 1. marta 1981.
DRAA JE ZAIGRAO NA KARTU IZDAJE
Na poetku ustanka Komunistika partija Jugoslavije imala je preko
dvanaest hiljada lanova, nekoliko hiljada kandidata i oko etrdeset hiljada
komunistikih omladinaca i omladinki. Oni su bili prvi vojnici narodnooslo-
bodilakog ustanka. Do kraja 1941. godine, uz njih se u partizanskim odre-
dima svrstalo oko sto hiljada rodoljuba. Paralelno s tom vojskom narodnoos-
lobodilakog pokreta, u Srbiji su se pojavili etnici pukovnika Drae Mihai-
lovia, naelnika operativnog taba jedne od armija u aprilu razbijene kraljev-
ske vojske. On se sa 27 oficira izmeu 10. i 11. maja 1941. sklonio na Ravnu
goru. Odatle je Mihailovi doao u vezu s majorom Aleksandrom Miiem
iz sela Struganika, a preko njega i s drugim oficirima. Svoju su organizaciju
nazvali Ostacima jugoslovenske kraljevske vojske. Borbe nisu vodili. Sluali
su savjete vlade u izbjeglitvu i predsjednika te vlade, generala Duana Simo-
via, koji ih je preko radio-Londona upozoravao;
Uzdrite se od iskuenja i prenagljenih postupaka. Ne dozvolite nepri-
jatelju koji vas vreba i trai ma kakav izgovor za svoja nedela, da vas vea
i ubija. Sigurni u krajnju pobedu naih monih saveznika i nae pravedne
stvari koja je dobila vidno i praktino priznanje svugde u svetu, dostojanstve-
no saekajte svitanje slobode...
Imajte strpljenja i mirno saekajte odluni trenutak pobede, koji se ve
ukazuje na vidiku...
1
Dok su se partizanski odredi neprestano od julskih ustanaka borili u
svim krajevima Jugoslavije, Draa je, i po osobnom opredjeljenju i po savjetu
izbjeglike vlade, ekao odluni trenutak pobede koju je trebao netko drugi
' Grupa autora, Srbija u ratu i mmluji 1941-1945, Beograd, 1976, strana 94.
izvojevati. Takvo Draino raspoloenje oitavalo se u svim pregovorima koje
su vodili najistaknutiji partizanski predstavnici s njim. Zbog opeg cilja, pod
utjecajem Kominterne, odnosno u interesu meunarodne pozicije Sovjetskog
Saveza,
1
Vrhnovni, odnosno Glavni tab narodnooslobodilakih partizanskih
odreda Jugoslavije uinio je sve mogue da uspostavi oruanu suradnju s Mi-
hailovievim etnicima, odnosno da zakljui sporazum o zajednikoj ili para-
lelno voenoj borbi protiv okupatora. Koliko se zna, prvi pregovori o takvoj
suradnji voeni su na Ravnoj gori odmah poslije prvih ustanikih akcija u Sr-
biji. Narodnooslobodilaki pokret je u tim pregovorima jula 1941. godine
predstavljao dr Dragan Miodrag Jovanovi, borac Kolubarske ete Valjev-
skog partizanskog odreda. Specijalni izaslanik kvislinkog ministarstva unu-
tranjih poslova, u jednom izvjetaju o razgovorima s porunikom Nekom
Nediem, koji se u vrijeme pregovora s drom Jovanoviem nalazio u Dra-
inom tabu, 17. jula je pisao da je porunik Nedi obuen u seljako odelo,
sa ubarom izjavio sledee: 'Mi koji se nalazimo po umama nemamo nikakve
veze sa ovom teroristikom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u
vezu i traili da se pridrue nama. Mi smo ih odbacili i predbacili im to vode
ovakvu jednu akciju koja moe Srbiji da nanese samo zlo.'
Tom prilikom pukovnik Draa Mihailovi rekao je delegatu komunis-
tike grupe doktoru Jovanoviu Miodragu, da ako se desi jo jedan akt sa-
botae od njihove strane, da e ih oni progoniti i unititi.. .
2
Dr Dragan Miodrag Jovanovi je 19. decembra 1959. uglednom histo-
riaru dru Jovanu Marjanoviu dao izjavu o pregovorima to ih je, u ime Va-
Ijevskog partizanskog odreda, vodio na Ravnoj gori. U njegovoj izjavi stoji da
je zajedno s njim, razgovoru prisustvovao i Dragojlo Dudi. D. Mihailovi
je tada energino bio protiv akcija, izjavivi navodno; 'Ne treba ponoviti is-
torisku greku Koste Peanca iz Toplice i preuraniti s ustankom... Gerila
ima prednost to moe da manevrie po terenu... Mi smo slabi. Nemamo
mehanizacije i ariljerije'... U vezi s julskim pregovorima na Ravnoj gori, dr
Marjanovi pie - navodei sjeanja Komandira prve desetine Kolubarske
partizanske ete Milivoja Stepanovia - da je prvi susret partizana i etnika
bio u Ribniei. Voeni su pregovori izmeu Dudia i dr Jovanovia u ime
partizana i Drae Mihailovia i etnika. Predloeno je D. M, tada da komandu
nad odredima imaju oficiri, a politiku stranu partizani. Tada mu je predloio
1
Ne smijemo unititi Drau, zabiljeio je Dedijer Titove rijei u svom ratnom dnevniku. Ne
smijemo ga unititi, iako smo ga opkolili (1941. na Ravnoj gori - prim, autora). Moramo paziti da Sov-
jetskom Savezu ne napravimo spoljnopolitike tekoe. (Vidi; Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945, strana
157.)
2
Dr Jovan Marjanovi, Ustanak i narodnooslobodilaki pokret u Srbiji 1941, Beograd, 1962, str. 127.
to dr Jovanovi. D. M. je tada to odbio. On je rekao da e oni dejstvovati
na svom terenu, a da mi dejstvujemo na naem terenu s tim da se obave-
tavamo o pokretima neprijateljskih jedinica. Dr Jovanovi je predloio da se
vodi zajednika borba, a Draa je uopte odbio da vodi borbu u ovakvoj si-
tuaciji gdje, kako on kae, jo nismo jaki i ne moemo nita da uinimo i da
nam dabe padaju ljudi.. .
1
Po nekim navodima s drom Jovanoviem nije pregovarao sam Draa,
ve naelnik ravnogorskog taba pukovnik Dragoslav Pavlovi, koji je vrsto
zastupao stav da je oruana borba protiv okupatora preuranjena. Inzistirao je
da sva neprijateljstva prema okupatoru treba odmah obustaviti. Da pokae
dobrohotnost prema organizatorima preuranjenog ustanka, obeao im je
odustanu li od oruane borbe zatitu na Ravnoj gori. Po dru Jovanoviu
poruio je organizatorima ustanka da kod etnika na Ravnoj gori mogu sklo-
niti svoje oruje. Odrede i ete je valjalo odmah rasformirati i ekati povoljnu
priliku.
Poetkom augusta 1941. godine, kada su NOP odredi u Srbiji postizali
sve vee uspjehe, ponovno je dolo do razgovora partizanskih i etnikih
predstavnika. Tada su Milo Mini i Dragojlo Dudi pregovarali s Draom
Mihailoviem, Dragiom Vasiem i Dragoslavom Pavloviem.
etnika organizacija u Srbiji bila je suoena sa narodnooslobodilakkn
ratom koji su partizanski odredi vodili s krajnjom estinom, Mihailovi je uvi-
ao da se dogaaji razvijaju mimo njegovih planova. Dolo je do njegovog
taktiziranja i manevrisanja u odnosu prema partizanima, s ciljem da za to vre-
me ojaa svoju organizaciju pie Milo Mini.
2
Dobra strana ovih razgovora ogleda se jedino u tome to su partizanski
predstavnici uspjeli postii dogovor o neutralnosti partizana i etnika u od-
nosu jednih prema drugima. Draa Mihailovi je obeao da njegovi etnici
nigdje nee napadati partizane, a da e im se pridruiti u borbi protiv oku-
patora kada procijene da je dolo pravo vrijeme za akciju.
Razgovori Minia i Dudia s Mihailoviem voeni su u vrijeme kad je
vladin delegat na Bliskom istoku, Jovan Donovi, poruivao etnicima od
strane Engleza da budu mirni, da ne napadaju Nemce... Ne budu li poslu-
ni, ne mogu se nadati nikakvoj pomoi... U svakom sluaju za nas je sada
prerano da ma sta poinjemo, jer bi to povuklo strahovite represalije i is-
trebljivanje naeg sveta. Englezi ovde svi se slau sa tim. Stoga zasad jedino
1
Isto, str. 128.
2
Milo Mini, etnici i njihova uloga u vreme NOR-a 1941-1945, strana 56,
moemo sa neto sredstava olakati njihov ivot i savetovati da se primire
i organ izuju.
1
Nije utvreno, mada se namee taj dojam, bez obzira na mnogobrojne
poruke izbjeglike vlade iz Londona i utjecaja britanske obavjetajne slube,
da je Draa Mihailovi dobio instrukciju da miruje ne bi li u meuvremenu
partizani bili do kraja iscrpljeni i tek onda, kada se hitlerovci obraunaju s
njima, da tada stupe u akciju, dokraje narodnooslobodilaki pokret i ponu
da rade onako kako im se bude diktiralo iz Londona.
Zna se pouzdano da je Mihailovi predstavnicima NOP-a jedno govo-
rio, a da je drugo radio. Tajne, antiustanike Draine namjere mogle su se
otkriti kad su, u noi od T, na 8. septembra 1941. godine partizani uhapsili
andarmerijskog potpukovnika Marka Olujevia i porunika Slavka Pipana i
kad su kod njih nali dokumentaciju o etnikoj zavjeri protiv partizana, od-
nosno o planiranoj etrtiko-nedievskoj akciji. Porunik Pipan, Drain ov-
jek iz centra za vezu s Nediem, bio je vodi potpukovniku Olujeviu od
Beograda do Ravne gore. To je za Vrhovni tab bila dragocjena informacija,
ne samo da se uvjeri u neiskrenosti Drae Mihailovia, ve i o tome da je
Draa bio u vezi s Milanom Nediem, predsjednikom kvislinke vlade. Me-
utim, Tito to nije uzimao toliko tragino, da bi odustao od daljnjih prego-
vora, sve dok je bilo ikakvog izgleda da e i etnici ui u borbu protiv oku-
patora. Koliko je golem taj interes, vidi se po tome to dva dana poslije do-
laska na slobodnu teritoriju u selo Robaje trai od Minia, koji je ve dva
puta pregovarao s Mihailoviem, da mu organizira sastanak s etnikim ko-
mandantom, Kurir se iz Drainog taba vratio u noi 18. na 19. septembra,
a ujutro, 19. septembra, Tito je s partijskim rukovodiocima ovoga kraja, Mi-
loem Miniem i Obradom Stefanoviem, te s vodiem Vojom Rafajloviem,
seljakom iz Rajkovja, koji je i ranije odlazio u Drain tab, u pratnji grupe
boraca krenuo u selo Struganik, Mihailovi ga je s lanovima svoga taba e-
kao u kui Zivojina Miia, vojvode srpske vojske u prvom svjetskom ratu,
odnosno kod vojvodina sina majora Aleksandra Miia. Pregovaralo se teko.
Mihailovi nije poricao neophodnost prihvaanja Titovog osnovnog prijed-
loga o potrebi zajednike oruane borbe protiv okupatora, ali je nalazio si-
jaset, istina providnih, razloga da tu borbu odgodi, da dokae nesazrelost uv-
jeta za borbu. Kao iskusan obavjetajac, Draa je igrao na sve karte, pa e on
u pregovorima s Titom, odnosno s njegovim emisarima, uporno drati ot-
krinute dveri. Tako Draa ini i s Britancima, ali i s Nediem, odnosno s
Nijemcima. Uporan u uvjeravanju da jo nije dolo vrijeme za oruani usta-
1
Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945, str. 94.
nak protiv okupatora, no i kritizirajui Kostu Milovanovia Peanca, koji se
sa svojim etnicima otvoreno priklonio okupatoru, Draa e Titu rei da ima
razumijevanja za partizansku borbu. On je, kazat e, za ekanje, jer ludost je
ginuti utaman, ali e zato obeati saboraku lojalnost prema partizanima.
Tako su pregovori u Struganiku kod Mionice, vodeni 19. septembra 1941.
godine, uspjeno zakljueni bar u ponovljenom dogovoru da se partizani i
etnici meusobno ne napadaju. O pregovorima u Struganiku, Tito je govo-
rio u Zemunu 16. oktobra 1945. aktivnim oficirima koji su se vratili iz za-
robljenitva:
. . . Ja sam mu (Drai) rekao:
Ne valja ekati, jer e nas okupator istrijebiti,..
On je odgovorio:
Ne valja ii u rat protiv onakve sile koja je preko noi sruila Fran-
cusku, Poljsku, Cehoslovaku i druge zemlje . . . Ako emo se odupirali, ist-
rebie srpski narod...
Na to sam mu ja kazao:
Srpski narod moi e se spasiti samo ako se bude borio.
I nismo se sloili.. .
1
Milo Mini se sjea kako je Mihailovi obeao da e njegove snage
stupiti u borbu protiv okupatora kad prilike postanu povoljnije.
2
Osam dana poslije pregovora u Struganiku, 27. septembra, na savjeto-
vanju Vrhovnog taba u Stolicama kod Krupnja, zakljueno je da se, i pored
malih izgleda na uspjenu suradnju i zajedniku borbu, ustraje na pregovo-
rima s Draom Mihailoviem. Zbog toga su odmah poslije savjetovanja u
Stolicama Drain tab posjetili Aleksandar Rankovi, lan Politbiroa CK
KPJ i lan Vrhovnog taba, i Milo Mini. S Draom ih je doekao pukovnik
Dragoslav Pavlovi, jedan od one grupe oficira koja je sredinom maja 1941,
izradila prvu koncepciju o organizaciji i taktici Mihailovievog pokreta. Ran-
kovi i Mini su s njima pregovarali otkrivi im da znadu za Draine veze
s Nediem i za antipartizansku zavjeru. Otkriven, Draa nije poricao istinitost
dokumenata naenih kod Olujevia i Pipana. Na otre prigovore, mirno je
odgovorio da je posrijedi politika igra po kojoj se ni u kom sluaju ne bi
smjelo pomisliti da e on prihvatiti ono to nudi Nedi. Takvo ponaanje
Drae Mihailovia uvjerilo je Tita da Draa igra dvolinu ulogu i da vrlo
vjerovatno ima vezu s Nijemcima preko Nedia, Ali u naoj taktici prema
Drai Mihailoviu mi se moramo rukovoditi ne onim to Draa lino znai,
' Tito: Govori i lanci, knj. II.
2
M. Mini etnici i njihova uloga u vreme NOR-a 194 1-1945, str, 57.
nego onim to on objektivno predstavlja. Nesumnjivo je da on predstavlja je-
dan dio nae buroazije koja je antifaistiki raspoloena. To njeno raspolo-
enje nije borbeno raspoloenje, on e da pravi sve mogue kombinacije, ali
izbjegavajui opasnost. Bilo bi pogreno misliti da on sada nema uticaja i
na ire slojeve naroda u Srbiji. Stoga, u raskrinkavanju stava Drae Mihailo-
via treba biti gibak, uporan i strpljiv. Samo tako moi emo politiki izolo-
vati Drau Mihailovia.. .
1
Politiki izolovati Drau Mihailovia, znailo je primorati ga da se jav-
no opredijeli za ustanak ili za suradnju s okupatorom i kvislinzima. U Vr-
hovnom tabu NOPO tada se jo nije znalo da je izaslanik ravnogorskog ta-
ba major Aleksandar Mii pregovarao s Nedievim predstavnicima od 29.
augusta do 5. septembra, kada su se sporazumjeli:
- da Nedi i Mihailovi surauju u borbi protiv partizana;
- da Nedi daje novanu pomo Mihailovievoj organizaciji;
- da Nedi odredi jednog oficira za vezu koji bi bio stalno u Mihailo-
vievom tabu;
- da Nedi izradi kod Nijemaca da ne napadaju Mihailovieve etnike
odrede;
- da poslije ienja Srbije od partizana Nedi ukae potrebnu pomo
Mihailoviu u Bosni i Crnoj Gori;
- da Nedi Mihailovi izrade zajedniki operacijski plan za ienje Sr-
bije od partizana...
U oktobru, kad su etnici napali partizane u Poegi, Tito je ponovno
inzistirao na pregovorima. Ja sam ponovo htio da se sastanem sa Draom,
priao je kasnije. Njegovi su se izgovarali da je Draa bolestan. A mene su
nai drugovi odvraali od toga da idem tamo, jer su ve u ono doba etnici
bili poeli sa ubijanjem naih drugova. Ja sam rekao: 'Ja tamo idem, jer mo-
ram ii i jo jednom pokuati da sprijeim bratoubilaku borbu, da sprijeim
da Draa ode kod Nedia.' Nisam ni znao da je on ve tada bio otiao kod
Nedia.. ,
2
Prijedlog Vrhovnog komandanta bio je poslije rasprave prihvaen na
sastanku vojno-politickog rukovodstva u Uzicu. Odlueno je da.se naredni
sastanak s Draom pripremi to je mogue bolje. Izmeu ostalog, napravljen
je projekat sporazuma od dvanaest toaka i odreena pregovaraka delegacija
u sastavu: Josip Broz Tito, Sreten Zujovi i Mitar Baki. Poslije dogovora u
1
Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945, strana 120.
2
Autobiografska kazivanja Josipa Broza Tita, I knjiga, Beograd, 1981, strana 269.
Vrhovnom tabu, Tito je, izloivi svih dvanaest toaka o kojima se trebalo
dogovoriti, pisao Drai:
Gospodine pukovnie, smatramo odvie ozbiljnom dosadanju situaciju
i odgovornost koja pred narodom pada na sve nas, a da bismo se mi kaili
za razne sitnice i na taj nain onemoguili nau saradnju i korektne odnose.
Uveren sam da ete vi svojim autoritetom uiniti sve da do sporazuma doe
i da zbijemo nae snage u jednu jedinstvenu celinu za postignue naeg naj-
veeg cilja, koji se ovog momenta stavlja pred nas, a to je: osloboditi ota-
dbinu od mrskih okupatora i njihovih slugu.
1
U tom pismu od 20. oktobra, pisanom poslije sastanka s kapetanom Mi-
loradom Mitiem, koji je bio ovlaten pregovarati samo u vezi sa vojnikom
situacijom Tito kae da je uvjeren tek u djelominu uspjenost pregovora,
ali da uprkos tome, mi aljemo nae predstavnike da bi se barem rijeila
neka najgoruija pitanja, a naroito ona koja zaotravaju nae meusobne od-
nose.
2
Vi traite da vam poaljemo nae predloge, odnosno formuliemo na
stav o pojedinim pitanjima. Mi vam te predloge aljemo samo u najkrupnijim
crtama, ali naglaavamo da svako to pitanje zahteva temeljito pretresanje i za-
jednike razmene misli pri donoenju odluke.. .
3
Prijedloge o kojima se trebalo izjasniti Tito je iznio u dvanaest toaka:
1. Zajednike vojne operacije protiv neprijatelja, kako Nemaca, tako i
nedievske grupe. U tu svrhu smatramo potrebnim stvaranje jednog zajed-
nikog operativnog taba.
2. Zajednika oprema i ishrana naih i vaih boraca, to bi se vrilo
preko zajednikog operativnog taba, koji bi u tu svrhu odredio naroita lica
ili stvorio neke vrste intendanture.
3. Zajednika raspodela plena i to prema potrebama fronta, drei se
strogo principa: sve za front, sve za borbu.
4. Zajednika komanda mesta, odnosno dve komande, vaa i naa, koje
bi najtenje meusobno saraivale - primer Caak.
5. Stvaranje zajednikih permanentnih komisija pri komandama mesta i
centralne komisije pri zajednikom operativnom tabu koja bi reavala sva
sporna pitanja najhitnijim postupkom.
6. Organizacija privremene vlasti koja bi preuzela na sebe svu brigu oko
ishrane stanovnitva, organizacije privrede, pribiranja sredstava za voenje
1
Josip Broz Tiro, Sabrana tijela, knj. 7, Beograd, 1979, str. 168.
7
Komentator sedmog toma Sabranih djela Josipa Breza Tita Radomir Vujoevi pie da se nije
moglo utvrditi da li je, kad i koga Vrhovni tab uputio u tab D. Mihailovia kao svoje predstavnike
- J. B. Tito, Sabrana djela, 7, str. 251.
3
Isto, str. 166.
5 - Partizani a pregovarakim stolom 1941 - 1945.
65
rata, organizacije organa za odravanje reda i bezbednosti itd. Po naem mi-
ljenju, apsolutno bi bilo pogreno da u sadanjoj narodnooslobodilakoj borbi
takva vlast bude sresko naelstvo, stare optinske uprave, andarmerija itd.
Da bismo okupili itav narod za voenje ove teke borbe protiv okupatora,
potrebno je da stvorimo takve organe koji e u ovoj situaciji najbolje odgo-
varati, koji e biti najblii narodu i koji e moi uzeti na sebe odgovornost
u ime toga naroda. Bivi andarmerijski, policijski, sreski aparat, kao i op-
tinska tela, ne mogu se smatrati danas celishodnim, jer se u taj aparat uvuklo
mnogo neprijateljskih elemenata, jer je taj aparat bio do sada u slubi oku-
patora i na njega jo uvek neprijatelj ima jak utkaj preko svojih agenata. Osim
toga, taj aparat, koji ne uiva neko naroito poverenje naroda, nije pogodan
u ovim sudbonosnim danima. Mi smatramo da su narodnooslobodilaki od-
bori, koje narod postavlja, u sadanje vreme najpogodniji organi na koje bis-
mo se mogli osloniti Ti narodnooslobodilaki odbori treba da budu birani
dobrovoljno od naroda, bez razlike na politika uverenja. A tamo gdje je bi-
ranje nemogue tehniki izvriti, da budu naimenovani od predstavnika svih
politikih grupa koje stoje na stanovitu narodnooslobodilake borbe. Osim
lokalnih narodnooslobodilakih odbora, stojimo na stanovitu da se stvori je-
dan Centralni narodnooslobodilaki odbor za itavu osloboenu teritoriju.
Za odravanje reda i bezbednosti, umesto andarma, da se formira po selima
i varoima narodna straa.
7. Po pitanju prisilne mobilizacije mi smo naelno protiv nje. Mobiliza-
cija treba da bude dobrovoljna, putem ubeivanja i da se pusti svakom na
volju da stupi ili u etnike ili u partizanske odrede. Prisilna mobilizacija bi
se mogla izvriti samo u lokalnim razmerama, u pojedinim konkretnim slu-
ajevima velike opasnosti neprijateljskog prodiranja, a za to bi trebalo da se
da odobrenje od zajednikog operativnog taba. Skupljanje dobrovoljaca pu-
dern dobrovoljne mobilizacije ima tu prednost da su jedinice sastavljene od
takvih boraca kvalitativno mnogo bolje nego one koje su sastavljene od pri-
silno mobilisanih. Mi nemamo ni oruja ni ratne spreme u takvoj koliini da
bismo mogli reskirati da damo oruje u ruke raznim nesigurnim elementima.
8. Mi stojimo na stanovitu da se svi odredi, komande i tabovi, kako
nai partizanski, tako i vai etniki, imaju bezuslovno pokoravati svojim vr-
hovnim komandama. Ne moe biti ni rei o tome da se moe dozvoliti i ni-
im komandama da vre na svoju ruku samovoljne akte, bilo uperene protiv
jedne ili druge saveznike snage, ili u pogledu vojno-strategijskih i taktikih
pitanja. Od momenta kada je jedna ili druga vrhovna komanda obavetena
o jednom od takvih samovoljnih sluajeva, pada sva odgovornost na nju i
ona je duna preduzeti najhitnije mere za likvidaciju takvih sluajeva.
9. Mi smatramo da je bezuslovno potrebno, radi onemoguavanja raz-
mirica i sukoba u sjeditima vae i nae vrhovne komande, da i naa i vaa
vrhovna komanda ima jednu varo u svojim rukama i svoju mesnu koman-
du, a s jedne i druge strane treba da budu samo predstavnici vaeg ili naeg
taba.
10. Radi uspene borbe protiv glavnog neprijatelja, nemakog okupato-
ra, smatramo potrebnim da se vodi nemilosrdna borba protiv raznih peto-
kolonaa i pijuna, koji u naoj pozadini smetaju narodnooslobodilakoj borbi.
Slaemo se da se stvori zajedniki sud koji e voditi istragu i donositi presude
protiv takvih neprijatelja naroda. pijuni i petokolonai, koji se na licu mesta
uhvate na delu, treba da budu i kanjeni na licu mesta od one komande na
ijem se to podruju dogodilo. Za opravdanost takvog postupka odgovorna
je komanda ili komandir koji su to izvrili. Svaka lina osveta ili lina netr-
peljivost u takvim sluajevima treba da bude i najstroe kanjena.
11. Protiv raznih neprijateljskih etnikih grupa koje u pozadini onemo-
guavaju narodnooslobodilaku borbu treba voditi zajedniku akciju radi nji-
hove likvidacije, ili da to izvri jedna ili druga strana sama.
12. Smatramo nemoguim takvu pojavu da razni petokolonai i pijuni
dobijaju legitimacije, bilo etnike ili partizanske i da onda, pod imenom jed-
ne ili druge strane vre svoj razorni i protivnarodni rad. Takve elemente tre-
ba istiti iz svojih redova i predavati vojnom sudu. Sumnjivi elementi, bilo
da nose partizansku ili etniku legitimaciju, moraju biti odmah uhapeni, a
onda od meovite komisije ispitani,
1
Sedam dana kasnije, 27. oktobra, u Brajiima je organiziran drugi susret
Tito - Draa. Uz Zujevia i Bakia, Tka je pratilo deset boraca. Za vrijeme
razgovora, Draa Mihailovi je i u Brajiima, kao i u Struganiku, paljivo za-
gledao lice Josipa Broza Tita, vidljivo zbunjen Titovim mekim, zagorskim go-
vorom, izgledom i nainom ophoenja. Podran u sumnji i od Dragie Va-
sia, za kojega se ne bi moglo rei da nije nita znao o Titu, ini se da je po-
vjerovao da pred sobom ima sovjetskog vojnog funkcionera,
U vrijeme pregovora u Brajiima, u Drainom tabu je bio engleski oba-
vjetajac kapetan Duane Hudson Bili S jugoslavenskim majorima Zaharijem
Ostojiem i Markom Lalatoviem, koji e postati istaknuti etniki koman-
danti, i podoficirom radio-telegrafistom Vcljkom Dragieviem, koji e se
prikljuiti partizanima i 25. maja 1944. godine poginuti u Drvaru kao ef
veza Vrhovnog taba, Hudson se iz britanske podmornice Triumph iskrcao
na crnogorskoj obali u Perazia Dolu u noi 17. na 18. septembra. Partizani
1
Isto, str. 166-168.
su im pomogli da odu na Ravnu goru. Tito je traio da Hudson sudjeluje i
u pregovorima u Brajiima; elio je da istina to prije prodre u svijet. Draa
je to otklonio.
Mihailovia je najmanje zanimala suradnja u borbama. Ubrzo e se po-
kazati da na borbu protiv okupatora nije ni pomiljao. Najvanije mu je bilo
da od partizana izmami to vie oruja i da uzme udjela u diobi plijena to
ga osvoje partizani. Titp je na te zahtjeve pristao, samo da bi doli do do-
govora, kojim je utanaeno:
da obje komande i dalje samostalno mobiliziraju borce, kao to su i-
nili i do tada;
da vojske ostanu gdje jesu, da se onemogue sukobi meu njima, a
da se borbene akcije protiv okupatora vode koordinirano:
da sjedite Vrhovnog taba ostane u Uicu, a taba Drae Mihailovia
u Poegi;
da se ratni plijen ravnopravno dijeli;
da transport trupa i materijala bude slobodan na cijeloj osloboenoj
teritoriji;
da se stvore mjeoviti ratni sudovi za suenje pljakaima i drugim
neprijateljima naroda;
da se vodi briga o sigurnosti stanovnitva;
da se tabu Drae Mihailovia dodijeli 1.100 puaka i municije iz
tvornice oruja u Uicu;
da se od 55 milijuna dinara iz Uike banke svakoj strani dodijeli po
pet milijuna za pomo izbjeglicama.. ,
1
Borba je 11, novembra 1941. o pregovorima lanova Vrhovnog taba
s Draom Mihailoviem donijela slijedee saopenje:
Na pregovorima u Brajiima 27. oktobra 1941. godine predstavnici
Drae Mihailovia odbili su take 1. (stvaranje zajednikog taba za koman-
dyanje partizanskim i etnikim odredima), 2. (zajedniki operativni tab in-
tendanture), 6. (organizaciju privremene narodne vlasti na teritorijama oslo-
boenim od vlasti okupatora) i 7. (protiv prisilne mobilizacije, ve svakom
pustiti na volju da stupi u partizanske ili etnike odrede), to jest odbili su
ba najvanije take, one take koje bi obezbedile jedinstvo u velikoj oslobo-
dilakoj borbi.,,
F. W. D. Deakin Bili, prvi engleski oficir poslan u Titov tab, Chur-
ctllov suradnik, smatra da je brajiki privremeni sporazum uvjetovalo i
prisustvo britanskoga oficira. Naime uvjeren je da je Hudson uticao na
ja u ratu i revoluciji 1941-1945, strana 150
privremeno obuzdavanje Mihailovia, koji je bio podstaknut izvestajima Os-
tojia i Lalatovia da ima zvaninu podrku Kraljevske jugoslovenske vlade
u Londonu, kao voa otpora u zemlji, to je bilo takoe potvreno razme-
nom radio-poruka preko Malte od sredine septembra, u kojima je general Si-
movi uvcravao Mihailovia da e uskoro poeti da prima materijalnu po-
mo od Britanaca i da e dobiti zvanino priznanje svoga poloaja. Ali nje-
gove snage u Srbiji, u odnosu na partizane, ne uzimajui u obzir nemake
okupatorske jedinice, nisu bile takve da bi mogao preduzimati neposredne i
otvorene neprijateljske akcije protiv Tita. Ovaj je bio spreman da se formira
zajedniki operativni tab, ali nije imao nameru da se bilo na koji nain stavi
lino pod Mihailovievu komandu, niti je bio spreman da odobri odluku Mi-
hailovia da odustane od napada na nemake okupatorske jedinice stav na
koji je Mihailovi bio podstican porukama iz Londona i koji je u izvesnoj
meri opravdavan sve teim represalijama protiv srpskog stanovnitva, naro-
ito u dolinama i ravniarskim podrujima,
1
A drugi britanski ratni obavjetajac Basil Davidson pie
One strane jeseni 1941. u prvim danima jugoslavenskog pokreta ot-
pora, Mihailovi i njegovi oficiri najprije su prihvatili Titov prijedlog za savez
u kojem su partizani bili spremni da, uz zadravanje svog vlastitog identiteta,
budu na drugom mjestu. Nije ilo. Dijelom po tajnom nareenju svoje vlade
u Londonu, koje su im donijela dvojica kraljevskih oficira to su se iskrcala
u septembru 1941. s Triumpha', etniki su voe razbili savez i napali par-
tizane u trenutku kada su na njih ve navalili Nijemci.. .
2
Foreign Office, SOE i Inteligence Service su ak i onda, kad su britan-
ske misije bile i kod partizana, vrsto stajali uz Drau i njegove etnike. Piui
0 tome, Davidson navodi jedan od brojnih dokumenata britanskog Ministar-
stva vanjskih poslova, u kojem se insistira kako i nadalje valja nastaviti sa
naom podrkom Mihailoviu zbog njegove potencijalne vrijednosti, i vojne
1 politike, u kasnijoj fazi rata. S obzirom na poeljnost da se partizani nakon
rata odbace, britanska e pomo, drugim rijeima, i dalje ii Mihailoviu, ne-
zavisno od toga hoe li on ili nee nastaviti s odbijanjem da preuzme aktiv-
niju ulogu u otporu i napadanju snaga Osovine u Jugoslaviji.
3
Kao to je dokazano kasnije, moda ponajbolje na suenju Drai Mihai-
loviu 1946. godine, Draa je s partizanskim delegacijama pregovarao samo
zato da bi ih uspavao i oslabio njihovu budnost, kako bi ih zajedno s Nijem-
cima lake unitio, A zapravo njegova izdaja postala je oita ve par dana
1
F. V. D. Dikin, Bajnima planina, Beograd, 1973, str. 165.
2
Basil Davidson, SOE izn/edn elnika i partizana, Zagreb 1983, str. 123-124.
3
Isto.
poslije razgovora u Brajiima, kad su njegovi zlikovaki oficiri u Poegi ski-
nuli iz voza i zvjerski ubili hrabrog komandanta Sumadijskog partizanskog
odreda druga Blagojevia. U isto vrijeme poeo je napad njemakih jedinica
na mnogim mjestima prema slobodnoj teritoriji.
1
Poslije ubojstva Milana Blagojevia, etnici su u Uickoj Poegi 5. ok-
tobra napali dijelove Uikog NOP odreda. Borba je trajala skoro itavu no.
tab Uikog NOP odreda u cilju izbjegavanja bratoubilake borbe, etni-
kim je voama iznova ponudio pregovore, tako da je dolo do nekakvog spo-
razuma o neometanom prolasku partizana kroz Poegu. Zloin je poinjen i
u Ivanjici, gdje su etnici napali Moraviku etu Uikog NOP odreda. I ta
je eta pokuala izbjei bratoubilaki sukob, ali joj se pomirljivost osvetila.
etnici su razoruali oko trideset boraca, a jednog su i ubili. Izigravajui do-
govor sa Vrhovnim tabom, etnici su partizane napali i u Arilju.
Kad su uestali etniki napadi na partizane, Tito je pisao Izvrnom
odboru Osvobodilne fronte slovenakog naroda 17. novembra 1941:
. . . 4) Jasno je da je to bio napad izdajnika i da su na napad odgo-
vorili i nai partizanski odredi, lako nepripremljeni na takvu optu ofanzivu
etnika protiv partizana, nai su odredi za dva dana potpuno razbili bande
Drae Mihailovia, pohvatali stotine etnika, veinom zavedenih seljaka, koji
su se sami predavali i zbog toga su odmah puteni kuama, a zatim su poeli
istiti teren. Dodajemo da su Nijemci odmah iskoristili izdajstvo Drae Mi-
hailovia i sa pet strana otpoeli ofanzivu protiv slobodne teritorije...
5) U toku etnikog napada na partizane na je tab nekoliko puta po-
kuao da apeluje na Drau Mihailovia da obustavi bratoubilaki rat, koji ko-
risti samo okupatoru. Ali svi ti apeli su odbijeni...
6) Na tab e ovih dana, prije nego izda nareenje za unitenje opko-
ljenog Mihailovia, jo jednom pokuati da nae kakvu mogunost sporazu-
ma i saradnje. Tu akciju Vrhovni tab preduzima ne zbog samog Drae Mi-
hailovia, nego zbog srpskog naroda, na koga je ovo izdajstvo napravilo naj-
dublji utisak. Ali je nada na uspjeh ovog ponovnog apela slaba, jer Draa Mi-
hailovi ne zahtjeva nita manje nego rasputanje partizanskih odreda i nji-
hovo podreivanje njegovu tabu. Jasno je da Vrhovni tab takve predloge
ne smije i nee primiti..
2
Ba kad je ovo pisano u Uzice je stigao Drain izaslanik, kapetan Mi-
lorad Miti. Radomir Vujoevi u komentaru Titovih Sabranih djela pie da je
Miti Titu saoptio elju ravnogorskog vodstva da se obustave neprijatelj-
1
Peti kongres KP], Politiki izvjetaj Josipa Broza Tita, str. 88.
2
J. B. Tito, Sabrana djela, 7, str. 196-197.
stva i obnove pregovori. Vrhovni tab je donio odluku da naredi obustavu
dejstava partizanskih odreda prema Ravnoj gori i da prihvati predlog pritje-
njenog D. Mihailovia o obnovi pregovora. Vrhovni tab je 16. ili 17. no-
vembra uputio ravnogorskom vodstvu uslove za obnavljanje pregovora: da
etnici D. Mihailovia stupe u borbu protiv okupatora; da se D. Mihailovi
definitivno odrekne nastojanja da partizane potini svojoj komandi; da se os-
tala pitanja zajednikog operativnog rukovodstva i druga reavaju poslije
uspostavljanja mirnih odnosa. Ravnogorskom etnikom vodstvu bili su po-
stavljeni i uslovk da se etnike jedinice povuku na liniju Kamenica Brajii,
da se odmah obrazuje zajednika komisija, koja e ispitati sluaj u Poegi i
druge krivice i da se obrazuje delegacija za pregovore. etniko vodstvo nije
bilo u poloaju da bira. U aku su se 18. novembra sastali predstavnici Vr-
hovnog taba Aleksandar Rankovi, Ivo Lola Ribar i Petar Stamboli i pred-
stavnici ravnogorske etnike komande major Radoslav uri i major Marko
Lalatovi. Pozivajui se na poruke upuene preko Radio-Londona, predstav-
nici etnika su postavili zahtev da se sve snage staVe pod komandu D. Mi-
hailovia i da oni nisu ovlaeni da potpiu sporazum. Delegacije su se razile.
Meutim, D. Mihailovi se 19. novembra predomislio i naredio svojim pred-
stavnicima da sklope sporazum. Dvadesetog novembra su delegacije potpi-
sale sporazum kojim je bilo predvieno obustavljanje neprijateljstava, anga-
ovanje odreda protivu okupatora, zajedniko raiavanje svih problema
koje je sukob izazvao.
1
Prihvativi ove pregovore u aku, Draa je odgaao izravni sudar s
partizanima, jer nisu bile prikupljene sve oekivane njemake jedinice s ko-
jima e etnici krenuti u ofanzivu protiv Tita. A prethodno je ve, 11. i 12.
novembra, utanaio suradnju s njemakim emisarima. Pregovori su voeni u
Divcima. Njemaku su vojnu silu predstavljali: pomonik efa upravnog taba
Vojnog zapovjednika Srbije dr Georg Keisse, obavjetajni oficir opunomoe-
nog komandanta u Srbiji potpukovnik Rudolf Kogard, kapetan Joseph Matel,
poznat po nadimku Pandur, od 1938. Abwehr-ov pijunski strunjak za Ju-
goslaviju, specijalist za pregovore sa svima onima koji su, kao Draa u Srbiji
ili andarmerijski major Jezdimir Dangi u Bosni, bili spremni na kolabora-
ciju. Toj vjeto sastavljenoj ekipi u zadnji as je pridodat i SS-potpukovnik
Erich Weissner s tumaem. S njima je iz Beograda doao i pukovnik Branis-
lav Panti, koji je prethodno pripremao njemako-ravnogorske pregovore.
Drau Mihailovia su pratili major Aleksandar Mii i kapetan Nenad Mit-
1
Isto, str. 257.
rovi. O tim pregovorima Vrhovnu komandu Wehrmachta je saeto obavi-
jestio komandant jugoistoka feldmaral List.
Susret sa pukovnikom Dragoljubom Mihailoviem bio je kratak i bez
ikakvih incidenata, Mihailovi izjavio da bi njegovu akciju trebalo smatrati
iskljuivo kao borbu protiv komunista i dodao, ako je ta borba u neposred-
nom interesu Treeg Reicha, moli da se njegovim oruanim snagama omo-
gui sloboda akcije. 'Spremni smo da kooperiramo u svakoj borbi protiv ko-
munista', dodao je Mihailovi.
Dva dana poslije sastanka u Divdma, Draa je u posebnom proglasu
obavijestio potinjene, da je od jugoslavenske vlade postavljen za komandan-
ta eelokupne jugoslovenske vojne sile na okupiranoj teritoriji Kraljevine Ju-
goslavije, to znai da svi naoruani pokreti treba da se stave pod njegovu
komandu; obeava da e sve naoruane pokrete voditi vjeran zakletvi kra-
lju Petru Karaoreviu. O tome je bilo razgovora i 18. i 20. novembra kad
su Rankovi, Ribar i Stamboli s jedne, a uri i Lalatovi s druge strane
poslije dugog natezanja konano utvrdili ve spominjani sporazum:
1, Da se obustave sva neprijateljstva do 12 asova 21. XI tekue go-
dine, Sve trupe gde su se u to vreme zatekle mogu ostati gde su, s tim da
ne sme biti pomeranja jednih prema drugima. Istog dana u 16 asova sastae
se delegacije oba taba radi utvrivanja plana i pravca povlaenja jednih i
drugih snaga,
2. Obe strane konstatuju potrebu upuivanja svih svojih snaga u borbu
protiv okupatora i narodnih izdajnika.
3. Obe strane se obavezuju da u momentu prestanka neprijateljstva pus-
te sve zarobljenike, izuzev onih za koje pojedine strane imaju podatke da su
krivci sukoba ili da su uinili neko zloinako delo. O tome e izvestiti pis-
meno drugu stranu. ,
4 Radi utvrivanja uzroka i krivaca sukoba i zloinakih dela, odredie
se meovita komisija od po 3 lana, od kojih jedno lice mora biti struno-
-pravno. Komisija poinje svoj rad u ponedjeljak 24. XI u 8 asova. Mesto
sastanka je N. I jedna i druga strana imaju blagovremeno predati komisiji na
raspolaganje sav potreban materijal. U spornim sluajevima komisija e kon-
sultovati vrhovne tabove.
5. Za raspravljanje krivica ustanovljenih od meovite komisije, obrazo-
vae se meoviti ratni sud od po 3 lana, od kojih su po dva struno-pravna
lica, a po jedno vojno lice. Suenje ima biti javno. Presuda je izvrna i bez
priziva. Sud e se sastati na poziv meovite komisije u aku.
6. Lica koja su dobrovoljno prela u toku borbe, kao i docnije na drugu
stranu, ne smatraju se krivim i mogu ostati tamo gde su.
7. Od obustave neprijateljstva svaka oruana grupa koja bi na ma kojem
sektoru dejstvovala protiv ma koje odgovarajue strane smatrae se neprija-
teljskom i kao takva ima se najbliim zajednikim snagama razoruati.
8. Saradnja u operacijama protiv neprijatelja reavae se sporazumno i
stalnim kontaktom predstavnika oba taba.
9. Radi resa van ja svih ostalih pitanja a prvenstveno onih koja su u vezi
sa operacijama, vrhovni tabovi e odrediti delegacije, a vrerne sastanka od-
redie se 21. XI tekue godine. Delegacije e doi na sastanak sa izraenim
predlozima po pojedinim pitanjima. Ovaj sastanak i donete odluke bie do-
pune ovog sporazuma.
Do novog sastanka nije dolo. Uslijedila je druga faza velike okupator-
sko-kvislinke ofanzive protiv Uike republike. Na samom poetku te ofan-
zive Draa je odbio Titov zahtjev da se sa etnikim jedinicama ukljui u bor-
bu protiv Nijemaca i Nedievaca. Ta on je imao sporazum i s Nijemcima i
s Nediem! Tito je o tome govorio nepune etiri godine kasnije, 7. jula 1945.
na zboru u Beloj Crkvi, ispriavi kako je pisao pismo u vrijeme prve nep-
rijateljske ofanzive Drai Mihailoviu u Struganik i pozivao ga da ide u bor-
bu kad su nas Nijemci napadali, ja sam ga pozivao mnogo puta u borbu i
izvijestio ga da su neki etniki odredi, pod komandom Martinovia i naeg
dananjeg ministra Zeevia, zajedno s nama otpoeli bitku protiv zajedni-
kog neprijatelja. Ali, on je odgovorio da jo nije vrijeme. I onda nas je u naj-
sudbonosnijem momentu napao s lea. To je bilo u novembru 1941, kad su
etnici htjeli da nam oduzmu izvore oruja kojim smo naoruavali ne samo
srpske partizane nego i one u drugim krajevima nae otadbine. Ta izdaja
nije uspjela. Mi smo ga razbili i pokazali smo jo jedanput da razdor ne no-
simo mi, nego on. A i onda kad smo ga razbili, bili smo spremni da pruimo
ruku pomirnicu i da idemo u zajedniku borbu. No, on to nije htio. Nije htio
s nama. Poao je s Nijemcima i zavrio tamo gdje su zavrili Nijemci..
U to vrijeme, u jesen 1941, Tito nije imao direktnu radio-vezu s Izvr-
nim komitetom Komunistike intemacionale u Moskvi, ve je svoje infor-
macije dostavljao Josipu Kopiniu u Zagreb. Preko Kopinia za Moskvu po-
slana je i informacija o Drai i etnicima:
Mi smo zbog Londona odustali da Drau Mihailovia potpuno likvi-
diramo, ali emo teko moi da zadrimo nae partizane da to ne uine. Javi
gore da prestanu davati gluposti koje iri londonski radio.
' Josip Broz Tito, Vojna djela, 11, Beograd 1978, str. 10
Imamo sve dokaze da Draa otvoreno sarauje sa Nijemcima u borbi
protiv nas, Draini ljudi nijednog metka ne ispaljuju protiv Nijemaca. Svu
borbu vode samo partizani.
Ovi zlikovci su prije 4 dana prouzrokovali stranu katastrofu. Oni su
podmetnuli paklenu mainu u tunelu (trezori Narodne banke u Uicu) gdje
je naa fabrika municije. Dolo je do uasne eksplozije i ubijeno preko stotinu
radnika i graana, koji su se nalazili sklonjeni u sporednom tunelu. Pri tome
je gotovo odletio i moj tab u zrak, jer se zgrada nalazi ispred tunela na 5
metara. Nas nekoliko je ostalo itavih, ali je oko 15 naih kurira i straara
strahovito ispeeno 1 sada su u bolnici.. .
1
I u drugim krajevima zemlje, svuda gdje su se pojavile etnike jedinice,
rukovodstvo narodnooslobodilakog pokreta je pokuavalo da se s njima
sporazumije i uspostavi protuokupatorsku suradnju. Tako je Okruni komitet
KPJ za Ni pokuavao da na borbu nagovori predratnog predsjednika et-
nike organizacije Kostu Milovanovia Peanca. ali se on ve u septembru,
i javno, svrstao uz ostale kvislinge, A u vrijeme kad su vodeni pregovori s
Draom u Srbiji, glavni tab NOPO za Crnu Goru, Boku i Sandak pokre-
nuo je inicijativu za razgovore s majorom orijom Laiem, koji je organi-
zirao i vodio etnike u Polimlju. Radi pregovora s Laiem u njegovo rodno
mjesto Lijevu Rijeku upueni su Vojo Todorovi i Jago Jovanovi. Oni su
trebali tek uspostaviti vezu za pregovore koje bi, ako Lai pristane, vodila
delegacija Glavnog taba.
Todorovi i Jovanovi su odrali sastanak s Laiem u Opasanici kod
Lijeve Rijeke 6. septembra 1941. godine. Sutradan su razgovarali i s ostalima
iz Laieva svite. Nije postignut nikakav dogovor, mada e partizanska strana
gptovo sve do kraja 1941. godine traiti putove sporazumijevanja. Stoga su
Jago Jovanovi i Vojo Todorovi i poetkom decembra pregovarali s La-
iem. U jednom pismu od 9. decembra 1941. Blao Jovanovi, komandant
Zetskog NOPO, upozoravao je jednu od svojih eta, koja je djelovala u pod-
ruju Lijeve Rijeke, na oprez prema izdajnicima i ujedno je zatraio da se Ja-
go jovanovi i Vojo Todorovi vrate da bi podnijeli izvjetaj o pregovorima:
Skreemo vam panju da se uvate da vas ne bi okupatori zarobili uz
pomo petokolonaa okupljenih oko orija Laia, zbog toga morate i da-
nju i nou redovno drati strau.
Nastavite sa odravanjem konferencija po'selima i razbijajte akciju or-
ija Laia i njegovih ljudi. Pazite da vam ne prirede kakve zasjede.
' Josip Broz Tito, Sabrana djela, tom 7, Beograd, 1980, str. 198.
Sa ruenjem mostova i puteva na vaem terenu nastavite. Koordinirajte
rad s partizanskim bataljonom '18. okotobar'
1
. Poveite se i vrsto odravajte
vezu sa tabom Komskog odreda. Za ozdravljenje i pomo na terenu Kom-
skog odreda poli su neki ljudi.
Drugovi Jago (Jovanovi) i Vojo (Nikoli) neka se vrate.
2
S podacima svojih suradnika, ubrzo je k Laiu na pregovore poao i
sam Blao Jovanovi
Bio sam optimista kada sam krenuo na Lijevu Rijeku, iako mi je drug
Vojo Todorovi skrenuo panju da je Lai izuzetno lukav i lo ovjek, sjea
se Blao Jovanovi. Dobro se sjeam, bio je zakazan zbor Ljevoreana u selu
Ljevaji. Govorio sam na tom zboru i javno izjavio da e jedinice Zetskog par-
tizanskog odreda i dalje napadati italijanske motorizovane kolone i izvoditi
druge akcije . . . Pomenuo sam tradiciju Ljevoreana, slavnog junaka Miljana
Vukova i po mojim procjenama osjeao da me narod sa simpatijama slua...
Sluao me i major Lai i uzgredno, zajedno sa nekolicinom svojih najbliih
saradnika kovao zavjeru kako da me uvee likvidiraju.
3
Jovanovi je detaljno razgovarao s majorom Laiem, koji je istupao s
defetistikim parolama da jo nije vrijeme, da treba saekati pravi as, da
su partizani preuranili sa akcijama i ako nastave tako, omoguie okupatoru
da u znaku odmazdi pobije narod, itd.
Prije susreta s Blaom Jovanoviem, major Lai je pisao Glavnom ta-
bu NOP odreda za Crnu Goru, Boku i Sandak:
Izvjetavam taj tab da se je izvrila potpuna organizacija i formiranje
Ijevorekog bataljona na plemenskoj osnovi.
Bataljon je formiran sa sljedeim ciljem;
1. Organizovati i osposobiti ovaj bataljon za jedan opti ustanak protiv
neprijatelja i za akciju prema Plavu i Gustinju, kao i za Metohiju, kada za to
bude vrijeme . . .
Ovaj bataljon ne moe se ukljuiti ni u kakvu organizaciju, a naroito
ne u organizaciju koja nosi politiki karakter, ve samo plemensku organiza-
ciju Crne Gore.. .
4
1
Bataljon je dobio naziv po 18. oktobru 1941. god, kad je izvedena poznata akcija na j elinom
dubu, koja je znaila prekretnicu u smislu razvijanja jaih i irih ofanzivnih borbi.
2
Zbornik dokumenata i podataka o NOR-m, tom III, knjiga 1, st rana 289.
3
Prilikom prikupljanja podataka o pokuaju suradnje s majorom Laiem, intervjuu $ B. Jovano-
viem prisustvovali sCt knjievnik Duan Kosti, i novinar Boidar Kiovi, U daljem izlaganju B. j ova-
novi je tom prilikom dodao da je pukim sluajem uspio sauvati glavu, i to zahvaljujui dvojici ornla-
dinaca koji su uli u kuu u kojoj je Jovanovi trebao prenoiti i otpratili ga prema Biou.
4
Dokumenat br. 434, XI , lstorijsko odelenje CK SKJ za Cmu Goru.
Decembra iste godine grupa partizana iz Lijeve Rijeke pismeno je dala
do znanja majoru Lasicu da su im poznate njegove namjere:
Vaa grupa nije uopte za borbu protiv Italijana, ve za saradnju sa is-
tim, a da ona razbija narodno jedinstvo i slabi otpornu snagu u borbi protiv
okupatora, ugroava partizane i kodi njihovoj narodnooslobodilakoj borbi,
da ta organizacija slui kao utoite svim negativnim elementima iz nae op-
tine, koji bilo na koji nain slue okupatoru .. .
1
Partizansko rukovodstvo nije znalo da je Lai potpuno iznevjerio svoj
narod i da je, kao Draa i Peanac, krenuo na put izdaje, kao to nije znalo
da je upravo u vrijeme pregovora Drain kurir donio upute majom Laiu:
Sa komunistima - partizanima ne moe biti nikakve saradnje. Ne moe
biti nikakve saradnje, jer se oni bore protiv dinastije za ostvarenje socijalne
revolucije, to nikada ne sme da bude na cilj, jer smo jedino i iskljuivo samo
vojnici i borci za kralja, otadbinu slobodan narod,
2
Umjesto s partizanima, Lai se sporazumio s Talijanima. Njegovi su lju-
di otili na Cetinje, na savjetovanje organizirano na inicijativu Rulija, efa ka-
bineta generala Birolija. PK KPJ za Crnu Goru ocijenio je to savjetovanje u
Saoptenju broj 5 od 21. decembra 1941. ovako:
. . . Cilj savetovanja je bio da se pronau novi, do sada neisprobani na-
ini da se zemlja smiri, drugim rijeima, da se pronae sredstvo za uguenje
rasplamtale narodnooslobodilake borbe i da se od crnogorskog naroda na-
pravi posluno roblje.
3
1
Dokumenat br, 426, lstorijsko odeljenje CK SKJ za Crnu Goru. Ovo pismo su potpisali epan
uki (narodni heroj), poginuo marta 1942. na podruju Lijeve Rijeke, i advokat Mirko Veovi (vijenik
AVNOJ-a), poginuo 1943. u Hercegovini.
2
Dokument broj 2204, XI, 1 (a)-2 lstorijsko odeljenje CK SKJ aa Crnu Goru.
3
Saoptenje, broj 5, Glavnog taba NOP odreda za Crnu Goru, Boku i Sandak - lstorijsko
odeljenje CK KPJ za Crnu Goru.
KONAR NIJE RAZMIJENJEN
Kad je grupa proleterskih brigada u historijskom pohodu sa Zelengore
stigla u Bosansku krajinu, jula 1942. godine, Vrhovni komandant Tito bio je
obavijeten da je u ibeniku, u parku ubievcu, 22. maja 1942. godine stri-
jeljan politiki sekretar CK KPH, lan Politbiroa CK KPJ i lan Vrhovnog
taba NOPO i DVJ, legendarni radniki borac Rade Koncar. U augustu iste
godine, na sjednici CK KPJ, u Glamou, prihvaen je prijedlog CK KPH i
GH da se naziv narodnog heroja dodijeli drugu Radi Konani, sekretaru
KP Hrvatske i organizatoru partizanskih odreda Hrvatske i Dalmacije, koji
je poginuo junakom smru streljan od italijanskih faistikih okupatora. Pao
je u ruke okupatora 17. novembra 1941. godine u Splitu. Prilikom hapenja
teko je ranjen u nogu. Talijanski agenti dugo nisu mogli saznati tko je, za-
pravo, uhapenik s ispravama na ime Ivana Reia. Muili su ga na sve mo-
gue naine. Nita nije otkrio. Neto kasnije skae s drugog kata zatvora u
nadi da e se ili spasiti ili poginuti i tako prekratiti strahovito danonono
muenje. Ostao je iv, ali mu je napukla lubanja na dva mjesta. etiri je dana
bio u nesvijesti, na rubu ivota i smrti. im se malo oporavio, ponovo su ga
muili, tukli po starim ranama, zabijali klince pod nokte, putali struju kroz
tijelo, kljukali ga slanom vodom i do ludila muili eu. Ali ovog stabilnog
komunistikog borca, likog gortaka, nisu slomili.
Specijalni faistiki sud u ibeniku osudio ga je 20. maja 1942. godine,
zajedno sa 26 drugova, na smrt. Kada je poslije osude upitan trai li pomi-
lovanje, Rade je prkosno odgovorio: Milosti ne traim, niti bih vam je dao!
Od 17. novembra 1941. godine, kad je Konar uhapen u Splitu, pa do
strijeljanja, partijsko je rukovodstvo na mnoge naine pokuavalo da ga spasi
iz zatvora.
Obavljaju se pripreme i ispituje situacija. Ali se stjee dojam da se vie
pie i dogovara nego to se radi na konkretnoj akciji spaavanja. Cini se da
nije bilo dovoljno spremnosti da se pothvat odluno provede. Umjesto pre-
pada, to je predlagao CK KPH, partijsko rukovodstvo Dalmacije pokualo
ga je osloboditi potkupljivanjem nekih agenata, ali ni to nije bilo provedeno.
U dvorinoj zgradi unutar vojne bolnice bio je izazvan i poar da bi se iza-
zvalo paniku i strku te tako stvorili uvjeti za bijeg, no ni to nije pomoglo -
Talijani su Konara na vrijeme premjestili u drugi zatvor.
Obavijeten o hapenju Rade Konara, Vlado Popovi, sekretar Opera-
tivnog rukovodstva CK KPH, pie Pokrajinskom komitetu; Morate sve ui-
niti da ga oslobodite. Prigovara: Sto to niste uinili prvog dana kada se nje-
mu moglo dolaziti... Sto niste iskoristili momenat prebacivanja u vojnu bol-
nicu. Popovi u tome pismu razrauje i predlae detaljan plan spaavanja:
. . . Ne smijete dalje oklijevati. Solidno pripremite akciju, da taj pokuaj
ne bi donio rtava. Provjerite snage neprijatelja. Tano se mora znati u kojoj
se sobi nalazi? Gdje se nalazi telefonska aparatura bolnice, koja mora biti
prva blokirana i unitena? Sve osobe bolnice moraju biti zatvorene u jednoj
sobi. Nae strae moraju biti postavljene oko zgrade, tako i na kapiji, na vra-
tima i hodnicima. Morate osigurati i odstupnicu i ako akcija uspije, smjestiti
ga izvan grada na sigurno mjesto. Ako moete nabaviti 10 do 15 ili 20 ta-
lijanskih uniformi da ih date drugovima koji uestvuju u akciji i koji bi se,
ulazei u bolnicu, predstavili kao vlast, akcija bi se izvela bez mnogo buke
i sa vie izgleda na uspjeh. Ako imate snage, dobro bi bilo u isto vrijeme iz-
vesti nekoliko, pa i sitnih akcija na drugom kraju grada. Za ovu akciju trebate
angairati odane, smjele, portvovane drugove. Naroito komandir mora biti
dobar. Ako imate u Splitu drugova, koji su proli vatreno krtenje, njih an-
gaiujte. Ako ih u Splitu nema dovoljno, uzmite takve drugove iz najblieg
odreda, samo pazite da ne bude prekasno. Nastojte stupiti u kontakt sa nekim
lijenikom. Ne alite novac, nemojte dozvoliti da zbog zadravanja u bolnici
neprijatelj otkrije vae namjere.
1
Tito je 2. decembra pisao partijskom rukovodstvu Hrvatske: Oekuje-
mo da e vai napori oko osloboenja Brke uspjeti. Poradite sve, ne alite
truda, on se mora osloboditi
2
Dok u Splitu razmiljaju kako da spase sekretara partije, talijanska po-
licija je tragala za identitetom uhapenog Ivana Reia. U Zagreb je poslana
njegova fotografija i otisci prstiju. Zatraeno je od generalnog policijskog in-
1
I. Oak - J. Popovi, Ktmar sekretar Partije, Zagreb, 1976, str. 614.
2
Isto.
spektora Verdianija, koji se nalazio pri talijanskom poslanstvu u Zagrebu, da
sazna preko ustake policije tko se krije iza imena Ivana Reia? Ustae su po
slici i otisku prstiju, kao i po slici Radine ene Dragice (takoer komunis-
tikog borca), koju su nali u Konarevom novaniku, veoma brzo otkrili da
se iza imena Reia krije poznati komunist Rade Konar. Imali su njegove
otiske prstiju, fotografije njegove i Dragiine i sve potrebne podatke to su
naslijedili od bive jugoslavenske policije koja ga je esto hapsila, a kraljevski
sudovi dva puta sudili, Zbog ovoga otkria uzbuenje u ustakoj policiji bilo
je veliko. Eugen Kvaternik Dido, ef ustake policije (UNS-a) i Paveli osob-
no odmah su od Talijana traili da se Rade Konar izrui njima. Meutim,
to nije ilo glatko.
Inspektor Verdiani u arhivi zagrebake policije pronaao jc Konarev
dosije, u kojem je pisalo:
Agitator i najsposobniji komunist, kadar da vodi i organizira svaki re-
volucionarni pokret, lan komunistike centrale i voa jugoslavenskog i hr-
vatskog komunistikog pokreta, rukovodei ali ne i teoretski um Komunis-
tike partije Jugoslavije, organizator atentata i sabotaa, izuzetno vjet voditelj
masa, najinteligentniji, najlukaviji i najbistriji komunist u Jugoslaviji, policija
ga je vie puta hapsila, ali je uvijek uspio pobjei.
1
Kada se utvrdilo da je uhvaeni komunist Rade Konar, prebacili su ga
u okovima iz vojne bolnice u zatvor Sveti Roko, u najbolje uvanu eliju.
Za tu eliju straari su govorili da je soba smrti - la stanza della morte.
Ali Konar je odatle uspostavio veze sa splitskim drugovima, kojima je stalno
slao upute i savjete, iako je bio izmrcvaren i okovan kao Prometej. Preko
Partijskih veza Konar je 10. marta 1942. godine saznao da mu je ena Dra-
gica, vjerni ivotni drug i komunistiki suborac, rodila sina.
Dok se Rade u la stanza della morte polako oporavljao, mada u stra-
nim uvjetima, povedeni su, na dvije strane, pregovori za njegovu zamjenu: s
jedne strane na tom su inzistirale ustae, a s druge strane partizani. No, sva
ta inzistiranja na zamjeni ostat e bez rezultata. Talijani nisu imali namjeru
da ga zamijene ni s partizanima ni s ustaama: eljeli su ga po svaku cijenu
ubiti. Pisma, na primjer, to su im - predlaui zamjenu - slali liki partizani,
uope nisu ni razmatrana u vioj komandi. Tu razmjenu je inicirao Glavni
tab Hrvatske, koji je 13. marta tabu Grupe narodnooslobodilakih partizan-
skih odreda za Liku pisao:
Budui da ste stupili u vezu s talijanskom vojskom zbog izmjene za-
robljenika, ispitajte pod kojim bi uslovima oni pristali na izmjenu druga Rade
1
Oak-Popovi, Nazri. dj. str. 514.
Konara. Prihvatite ponudu makar i za sve zarobljene talijanske oficire, a
mogli bi se s njima nagaati i oko toga da im za druga Radu Konara pro-
pustite opsjednutu posadu Korenice.
1
Poznato je da je u Lici ustanak otpoeo najprije protiv ustaa. Na pre-
lazu 1941. u 1942. godinu ustanike snage napale su svom estinom i Ta-
lijane; partizani su se kao lavina obruili na talijanske snage u Korenici. Tu-
eno je nekoliko kolona koje su hrlile u pomo svom opkoljenom garnizonu
u Korenici. Na Pogledalu, Sijanovom klancu i Ljubovu Talijani su doivjeli
pravi debakl. U prva dva mjeseca 1942. godine imali su u Lici vie od 1.000
zarobljenih, ranjenih i poginulih vojnika i starjeina. Talijanski general Giaco-
mo Zanussi pisao je da su to bili crni dani, najcrnji od poetka rata u Ju-
goslaviji.
2
tab Grupe likih partizanskih odreda imao je u razmjenu za Konara
vie stotina zarobljenih talijanskih vojnika, meu njima i nekoliko desetina
oficira i podoficira. Poslove oko prepiske o zamjeni vodili su zamjenik ko-
mandanta Grupe partizanskih odreda Like Petar Kleut Perica i politkomesar
ime Balen Martin. Po parlamentaru poslali su talijanskoj komandi u Gos-
piu desetak pisama. Iz sauvanog talijanskog odgovora vidi se kako je tab
Grupe likih partizana obavijeten da je pitanje Vaeg partizana Konara
preneseno 23. marta naoj Vrhovnoj komandi.
Prvo Kleutovo i Balenovo pismo nije sauvano. Kleut misli da je pisano
najkasnije 14. marta, kad su od Glavnog taba primili pismo u kojem su pod-
staknuti da u ve voenim pregovorima o razmjeni zarobljenika u prvom
redu misle na zamjenu Rade Konara. Jedno od sauvanih pisama poslano
je u Gospi 7. maja:
Ve smo vam jednom pisali o naem graaninu Radi Konaru, kojega
su vae vlasti uhapsile u Splitu, Tom prilikom ponudili smo vam da izvrimo
zamjenu za njega vae vojnike, koji se nalaze u naem zarobljenitvu. Vi ste
nam tada odgovorili da ete se interesirati kod vaih vlasti u Splitu i da ete
nam javiti o njemu, lako je od tada prolo ve nekoliko mjeseci vi nam nita
ne javljate, da li ste voljni izvriti razmjenu za nj.
Meuvremeno doznali smo iz pouzdanog vrela, da vaa vlast vri tor-
turu nad spomenutim graaninom, pa vas upozoravamo da javite vaim vlas-
tima u Splitu, da odmah prestane s muenjem Rade Konara. Ukoliko to od-
mah ne izvrite, te ukoliko ne prestanu muenja nad njim, znajte da se u na-
em zarobljenitvu nalazi veliki broj vaih oficira i vojnika, nad kojima emo
1
I. Oak - J. Popovi, nazn. dj. str. 531.
2
Giacomo Zanussi, Guerra t catastrofe d'Italia, Rim, 1946, str. 98.
upotrdbiti iste metode muenja. Ukoliko se Radi Konaru dogodi bilo to,
znajte da emo smjesta postreljati sve vae oficire, podoficire i vojnike, koji
se nalaze u naem zarobljenitvu.
Vama su vai oficiri i vojnici, koji su se nalazili u naem zarobljenitvu,
a koje smo jednim dijelom izmjeni li za nae drugove, a druge, mnogo veim
dijelom pustili bez ikakve izmjene, mogli pripovjedati, kako se kod nas par-
tizana s puno humanosti i kulturnog ophoenja postupa sa zarobljenicima.
Meutim, vae brutalne metode nad naim uhapenim graanima, prisiliti e
nas, da i mi izmijenimo svoje dranje prema zarobljenim Talijanima.
Ponovo vam nudimo izmjenu za graanina Radu Konara, pa oeku-
jemo to bri i povoljniji odgovor.
Smrt faizmu Sloboda narodu!
1
Talijani su odgovorili 19. maja. Neki kapetan S. Franc javlja da je dva
puta pisao u Split za vaeg druga Radu Konara, ali nisam dobio odgo-
vor ...
To je pismo stiglo u tab Grupe odreda, kad je Konar ve bio strijeljan.
Kleut i Balen su, ne znajui za zloin u Subievcu, Talijanima ponovno pisali
s dozom prijetnje
Mi u prvom redu elimo izvriti razmjenu za naeg graanina Radu
Konara, koji se nalazi ve due vrijeme u zatvoru kod vaih vlasti u Splitu.
Dok se ova razmjena ne izvri mi neemo vriti nikakvu drugu razmje-
nu .. ,
2
Talijanski kapetan Franc, zainteresiran da se ne prekinu dotadanji pre-
govori i razmjene zarobljenika, odgovara 1. juna da je zona Split izvan zone
njihovog korpusa i da nemaju mogunosti brze realizacije razmjene. Kleut i
Balen su ponovo zaprijetili da e obustaviti svaku razmjenu dok se ne rijei
pitanje Rade Konara. A, tada su to ve bila bespredmetna dopisivanja, jer
Konara vie nije bilo.
Osim prepiske o razmjeni, to su je vodili liki partizani, slian prijedlog
uputili su i Dalmatinci, koji su na Debelom brdu, iznad Perue, 9. aprila
1942. godine zarobili komandanta bataljona crnih koulja, majora Antonia
Vivarelija s jo dvojicom oficira. Vivareli je bio sudionik faistikog pohoda
na Rim 1922. i roak pape Pia XII. Major je svojeruno napisao pismo svojoj
komandi u Splitu, objasnivi da ga partizani ele zamijeniti. Sam je odredio
mjesto i vrijeme razmjene. Vicko Krstulovi se nadao da e trojicu zaroblje-
nih talijanskih oficira zamijeniti za Radu Konara, Ivana Lavevia i Antu
1
Milosti m traim, Zagreb, 1956, str. 216.
2
Isto, str. 218,
6 - Partizani a pregovarakim stolom 1941 - 1945. 81
Jurjevia. Do utanaenja razmjene, po Krstulovievoj odluci zarobljenike je
trebalo uvati kod Petog krajikog odreda, jer su dalmatinske jedinice u ono
vrijeme bile slabe. Na putu do taba spomenutog odreda grupa boraca dovela
je zarobljenike u selo Sajkovi na sjevernim obroncima Dinare, gdje se na-
lazio bataljon Starac Vujadin, pod komandom Cvije Oreia, odlunog
ovjeka i sposobnog rukovodioca ali ne i dovoljno politiki upuena.
Kada su pratioci sa zarobljenim talijanskim oficirima stigli u Sajkovie,
pojedini proetniki raspoloeni borci, predvoeni nekim etnikom derom
iz Malovana, ubili su majora Vivarelija i jo dvojicu talijanskih oficira pod iz-
govorom da e Talijani, kad saznaju da su u selu bili njihovi zarobljenici, selo
spaliti. Tako su dobili preutnu suglasnost seljaka. Izmeu ostalog htjeli su,
kako tvrdi Vicko Krstulovi, koji je ispitivao dogaaj, da se doepaju oficir-
ske odjee i izama. Naravno, ni pratioci, ni Orei, niti ostali akteri, nisu
znali koliko su znaili ovi zarobljeni Talijani.
Dobivi podatke o tome ta se zbilo u Sajkoviu, Vicko Krstulovi bio
je zaprepaten. Kada sam sutradan uo to su uradili, rei e kasnije Kr-
stulovi prenerazio sam se. Znao sam da sada Radu neemo moi zamijeniti.
A ni Lavevia i Jurjevia. Zato to nije sprijeio da se ubiju Talijani trebao
sam formirati prijeki sud i strijeljati Cviju Oreia, a nisam smio zbog na-
roda, u kojem je bio omiljen. Jer, kako narodu objasniti zato ga strijeljam?
Zato to je dopustio da se ubiju tri neprijateljska oficira! Meni je bilo veoma
ao to se tako dogodilo.
1
Eto, to je saetak bezuspjenih pokuaja da se oslobodi i razmijeni le-
gendarni heroj nae revolucije, sekretar CK KP Hrvatske, lana Politbiroa
CK KP Jugoslavije i Titov suborac Rade Konar.
Izmeu taba grupe NOPO za Liku i predstavnika talijanske divizije
Re, kojom je zapovijedao brigadni general Raffaello Peligrea, dolo je do do-
govora da se 9. jula 1942. godine obavi razmjena nekoliko zarobljenih tali-
janskih oficira i osmoro naih uhvaenih drugova i drugarica. Bili su to: Jure
Blaevi iz Gospia (otac Jakova Blaevia, sekretara Okrunog komiteta
KPH za Liku), partijsko-politiki radnici iz Zagreba koji su radili na terenu
Like, Josip Hadelan, Franjo Suk i Franjo Vadlja, zatim Kata Rupi-Brkljai,
Rua Brkljai iz sela Lea (majka i sestra poznatog likog komunista Nine
Rupia), Janja Kupreanin i Mirko Oklobdija iz Metka.
Zarobljena grupa naih zatvorenika iz Gospia, gdje se i nalazio tab ta-
lijanske dvizije Re, krenula je u jednom veem automobilu Crvenog kria
u pravcu iroke Kule, gdje je u njenoj blizini, u zaseoku Vukava, bilo odre-
1
D. Stupari, Rtmluciomri i bez funkcija, Opatija, 1975, str. 205. i 206.
eno mjesto za razmjenu. Ispred male kolone kretao se talijanski motociklist.
Iza njega limuzina u kojoj su se nalazili jedan talijanski oficir, sveenik-tuma
i ofer. Na njihovom automobilu bila je istaknuta bijela zastava i zastava Cr-
venog kria, Iza ove limuzine nalazio se automobil s naim drugovima i dru-
garicama.
Jedno vrijeme kolona je ekala u irokoj Kuli dok parlamentari ne od-
rede tono mjesto razmjene. U meuvremenu je komandant V. ustake bojne,
poznati ratni zloinac i krvnik bojnik Ivan Devi Pivac organizirao njihovo
ubojstvo ba prilikom razmjene. Ustae su ovo uinili i stopi to su meu
osmoro zatvorenika estoro bili Hrvati i to su se meu njima nalazili otac
i majka poznatih likih komunista Hrvata koji su bili na elu likog partizan-
skog ustanka. Odredio je trojicu ustaa dobrovoljaca Matu Nikia, Ivana
Strilia i Franju Severina da presretnu automobil u kome su se nalazili za-
tvorenici i da ga napadnu. Uinili su to odmah po izlasku kolone iz iroke
Kule. Najprije su pripucali na automobil, a kad je kolona stala, naredili su Ta-
lijanima da napuste vozilo, to su oni odmah i bez pogovora uinili. Kao da
su se dogovorili. Naima su naredili da se postroje na cesti. Sedmorica su po-
sluala, dok se Mirko Oklobdija sakrio iza otvorenih vrata automobila. Iz
svojih strojnica ustae su odmah zapucali na goloruke uhapenike. Na mjestu
su poginuli; Jure Blaevi, Rua Brkljai, Franjo uk, Franjo Vadlja, dok je
Kata Rupi-Brkljai bila tee ranjena. Bijegom su se spasili Josip Hadelan,
Janja Kupreanin i Mirko Oklobdija.
Zbog ovog gnusnog zloina tab like grupe partizanskih odreda otro
je protestirao kod talijanske komande i traio da se ustaki zloinci izrue ili
otro kazne. Talijani su brzo uhvatili izvrioce i, naravno, predali ih u nad-
lenost bojniku Ivanu Deviu Pivcu, koji je ovaj zloin i organizirao. To je
bila samo jo jedna potvrda suradnje Talijana i ustaa u krenju principa rat-
nog prava i Hake konvencije o postupku prema ratnim zarobljenicima, o za-
titi i razmjeni zarobljenika i graanskih lica.
TOPOVNJAE NISU ISPLOVILE
Pred kraj 1942. godine u stan ustakog pukovnika Vladimira Galica, ko-
mandanta Poglavnikova tjelesnog zdruga (gardijskog puka) i zapovjednika
grada Zagreba, u tihoj Petrovoj ulici, uao je prethodno nenajavljeni rukovo-
dilac komunistike ilegale u Zagrebu Ivan Krajai Stevo. Besprijekorno od-
jeven i pomno obrijan, sa eirom u lijevoj ruci, iao je prema domainu gip-
kim korakom punim samopouzdanja, leeran, Liio je na zapadnoevropskog
biznismena.
Pukovnik ga je doekao zaprepaen:
Zar takvi izgledaju partizani?
Tako se toga susreta sjea Ivan Krajai.
1
U vezu s Galiem Stevu su doveli njegovi suradnici, domobranski ofi-
ciri Ljudevit Gerl, Sreko Brana i Ljudevit inko.
Neposredan povod za ovaj sastanak u Petrovoj ulici bio je upravo od-
tampani ustaki propagandni letak u kome se tvrdilo da su njemake trupe
konano zauzele Staljingrad. Leci su jo bili u tiskari, Kao zapovjednik grada
Zagreba pukovnik Gali mogao je sprijeiti distribuciju. Upravo je to doao
zahtijevati - s jasnim elementima ucjene - Stevo Krajai, Staljingrad nije
pao, pa ak ni bitka za Staljingrad nije bila zavrena. Divovska bitka, za koju
e kasnije biti reeno da je znaila prekretnicu drugog svjetskog rata, upravo
je ulazila u fazu kad se, s jasnim uvidom u stanje, mogla nazirati grandiozna
pobjeda Crvene armije. Ustae su po diktatu Goebbelsove propagande ba tada,
na poetku druge ratne zime u Sovjetskom Savezu, halabunom povikom o
slomljenom Staljirigradu eljeli dii moral svim svojim, sve brojnijim sumnji-
1
D. Stupari, nazn. dj . str. 264; V. Dedijer Prilozi ssa biografiju Josipa Bnt>&, Rijeka, 1981, str. 500.
avim Tomama. To je bilo vrijeme silnog uspona narodnooslobodilakog po-
kreta. U srcu Bihake republike zasjedao je AVNOJ, U Jugoslaviji je bilo vrlo
malo onih koji su tada, krajem 1942, godine, vjerovali u poraz SSSR-a. No,
i pored toga, zagrebaka ilegala je odluila da onemogui irenje letaka s la-
nim, vijestima o Staljingradu. Krajai je procijenio, to nee proi bez estoke
rasprave u njegovu tabu, da e se to najjednostavnije uiniti pritiskom na
Galia.
Do Petrove ulice i Galieve vile, koju su uvali ustaki straari, Stevu
su dopratila dva njegova posebno znaajna suradnika iz ilegalnog i obavje-
tajnog rada poznati zagrebaki glumac komiar August Cili i Ivica Sni-
dari, iskusni komunist, koji je preko partizanskih suradnika ukljuenih u
aparat NDH doao na dunost direktora zagrebake tvornice Beker. Usta-
ki straari pred rezidencijom zapovjednika Poglavnikova tjelesnog zdruga,
kao i sam Gali, pravodobno su obavijeteni o posjeti tajanstvenog neznanca
u odijelu parikog kroja. Krajai je pored straara proao kao da ih i ne pri-
mjeuje. Koji trenutak kasnije ve je pukovniku Galiu govorio o meuna-
rodnoj situaciji, ratnim dogaajima i snazi antihitlerovske koalicije, o ciljevi-
ma NOB i snazi NOV, a zatim je naglo preao na temu zbog koje je i doao:
ustvrdio je kako je vijest o padu Staljingrada najvea la nacistike propagan-
de i da Staljingrad nikad nee pasti. Bio je potpuno uvjeren u svaku rije koju
je kazao. Konano, i same su injenice govorile: to vrijeme vie odmie, to
je otpor Sovjeta sve jai i udarci agresoru sve tef.
Pukovnik je bio veoma uznemiren, pogotovo kada je Stevo poeo uv-
jerljivo govoriti da e Njemaka neminovno izgubiti rat i da svi poteni ljudi,
prema svojim mogunostima, bez obzira koja mjesta zauzimaju, treba da pot-
pomognu ubrzanju poraza hitlerovaca. Kada je spomenuo da Gali svakako
mora sprijeiti rasturanje letka o tobonjem padu Staljingrada, pukovnik je
nervozno krio prste:
- Ali kasno je . . .
- Nije, leci su jo u skladitu tiskare - Stevo je razlono elio ostaviti
dojam da je o svemu detaljno obavijeten.
Iznenadni susret s Galiem pretvorio se u pregovaranje predstavnika
NOP-a i ustakog pukovnika, koji je u vojnom aparatu NDH imao izuzetno
ugledno i utjecajno mjesto. U kasnu jesen 1942. godine, poslije pada Bihaa
i Slunja, kad su partizani stigli pred Karlovac, Sisak i Zagreb, Galievo us-
tako uvjerenje je poelo plasnuti i u najintimnijem krugu znao je rei teke
rijei neslaganja s Paveliem, Nije stoga udno to su, uoivi to, Krajaievi
suradnici omoguili Stevi da se upravo s njime sastane.
udni ste vi komunisti. Govorite i nastupate tako slobodno kao da
vam ne prijeti opasnost - pie Ivan Krajai da mu je rekao ustaki pukov-
nik Vladimir Gali na rastanku, poslije veere, kasno u no.
1
Gali je, izgleda, bio jako impresioniran injenicom da Staljingrad nije
pao i da ga sveznajui neznanac iz vrha komunistikog pokreta uvjerava kako
e Nijemci doivjeti svoj najvei i presudni poraz. On je, ini se, bio toliko
potresen Stevinim argumentima, da je narednih dana, bez mnogo opreza, ne
probirui subesjednike, govorio o vjerojatnom porazu Nijemaca pred Staljin-
gradom, to nee promai dounicima ustake policije (UNS). Nepunu godi-
nu kasnije, poslije pada Italije, Gali je, izgleda, jo otvorenije iznosio svoje
miljenje o porazu Njemake, tako da e biti najprije degradiran, zatim uhap-
en, pa optuen za suradnju s narodnoostobodilakim pokretom i - konano
strijeljan,
Pukovnik Gali, krajem jeseni 1942. godine, primajui nepoznatog ile-
galca, nije znao da se pred njim nalazi kapetan panjolske republikanske voj-
ske, komunist od 1933, a skojevac od 1931. godine, nekadanji lan Mjesnog
komiteta Zagreb i Pokrajinskog komiteta KPj za Hrvatsku, komunistiki Me-
galac iz Bea, Praga i Pariza, okretni zagrebaki ilegalni ratnik, diverzant, po
rasporedu partijskog rukovodstva Hrvatske od jeseni 1942. ef sovjetskog
vojno-obavjetajnog punkta za Jugoslaviju (i Balkan), jedno vrijeme 1942. go-
dine komandant Druge operativne partizanske zone Hrvatske. (Tito je inzis-
tirao da funkciju komandanta zone prepusti Marku Beliniu, a Krajai da
ostane u Zagrebu i rukovodi ilegalnim i obavjetajnim radom.)
Pored spomenutih Krajaievih suradnika, u vojsci NDH bilo ih je jo
dosta, kao to su pukovnici: Nikola Obuljen, Nenad Stefanovi, ore No-
vak, Zvonimir Heimovi, dopukovnik Franjo Pire, bojnici: Frane Bioi,
Matija Petrovi, Ivan Kneevi, Ivan Cvenek, Joa Kropar, Demetar Varda,
natporunici i porunici- Franjo Balon, Miha Marki, Emilio Zeeli, Josip
Horvat..,
Do sastanka s pukovnikom Galiem dolo je kratko vrijeme poslije Ste-
vinog povratka iz Vrhovnog taba, u kojem je kljuni ovjek KPJ u zagre-
bakoj ilegali prvi put boravio krajem septembra i u oktobru 1942. godine.
Do Vrhovnog taba, iz okupiranog Zagreba, putovao je s dvojicom Ribara
- drom Ivanom i Ivom Lolom.
Dr Ivan Ribar, kojemu e bas ovih dana, kad Stevo bude pregovarao
s komandantom Zagreba o gebelsovskim lecima, svejugoslavenski partizanski
parlament povjeriti dunost predsjednika svog Izvrnog odbora, tada je, sa
' V l a d i m i r D e d i j c r , naz r i . dj . st r . 5 0 0 .
Stevom i sinom Lolom, prvi put iziao na slobodnu teritoriju, Vojnim kamio-
netom, koji je osigurao Stevin suradnik, domobranski natporunik Franjo
Balon, prevezli su se Lola, Stevo i dr Ribar do sela Purgerije nedaleko Za-
greba. Odatle su pjeaili u pravcu umberake slobodne teritorije, U tom
prebacivanju sudjelovali su i Stevini suradnici, artiljerijski nadsatnik Ljudevit
Ger i podoficir Viktor Gonzi,
Na putu prema Mlinitima, u Vrhovni tab, nali su se u Glavnom ta-
bu NOPO i DV Hrvatske u Drenici, Odatle ih je oficir GS Milo Kuki
pratio do Vrhovnog taba. Tada je Stevo prvi put vidio generalnog sekretara
KPJ i vrhovnog komandanta Tka,
Krajaievi pregovori s pukovnikom Galiem nisu bili prvi njegovi pre-
govori s ustakim glaveinama. etki mjeseca prije nego to e s Ribarima
napustiti Zagreb, pregovarao je s Pavelievim komandantom mornarice Ga-
tinom, U uniformi priuvnog zrakoplovnog nadsatnika, u vojnom automo-
bilu dobijenom od suradnika narodnooslobodilakog pokreta, domobranskog
bojnika Mate Petrovia, stigao je pred Glavni tab mornarice NDH,
1
u Gun-
dulievoj ulici. Izaao je iz vojnog automobila samouvjereno, odluan, da bi
se potom korakom iskusnog vojnika zaputio u Komandu. Na ulazu su stra-
ari salutirali i propustili ga bez provjere posjet rezervnog zrakoplovnog sa-
tnika bio je prijavljen kod pomorskog oficira Mihe Markija. Taj Marki bio je
jedan od Stevinih ilegalnih suradnika, Stevu je doekao na ulazu u svoju kan-
celariju. Poslije utljivog stiska ruku, krenuli su kod zapovjednika mornarice
Gatina.
Ne pridravajui se vojnog pravila, Stevo je odluno priao Gatinu, pru-
io mu ruku, i saeto se predstavio:
- Dolazim kao izaslanik Vrhovnog taba NOPO i DVJ i druga Tita,
Bilo je to kao da je bomba eksplodirala u zapovjednikovu kabinetu.
Admiral je stajao zabezeknut, bez daha, Iznenaenje je bilo potpuno. Na
Gatinovom licu poelo se smjenjivati blijedilo crvenilo. Graci znoja orosili
su mu elo.
Kada je prvi ok proao, pa admiral sjeo, jo zabezeknuto zagledan u po-
sjetioca, Stevo mu je mirno izlagao program, snagu i ciljeve narodnooslobo-
dilakog pokreta. Priao je i o saveznicima, posebno o Engleskoj, jer je znao
da je Gatin prije rata vie bio sklon Velikoj Britaniji nego hitlerovskoj Nje-
' Paveli je imao, u stvari, samo rijenu mornaricu, jer su ustae po Rimskom ugovoru Talijanima
prodali Jadransko more. Rimski ugovor od 18, maja 1941. pod naslovom Sporazum o pitanjima vojni-
kog znaaja koji se odnosi na Jadransko-Primorsko podruje to. 2, glasi: Hrvatska vlada izjavljuje da
nema namjeru drali ratnu mornaricu, osim to e raspolagati naroito osposobljenim jedinicama, potreb-
nim za osiguranje redarstvene i oruanike sluben
makoj. Sve to vrijeme Gatin je utio. Progovorio je tek onda kad mu je iza-
slanik Vrhovnog taba prenio partizanski zahtjev da ne dopusti da se rijene
topovnjae osposobe za upravo pripremanu ofanzivu protiv partizana na
Kozari. O tome Krajai pria;
. . . To je nemogue, one su ve spremne odgovorio je komandant.
Nisu. Obavijeten sam da topovske cijevi i ostali dijelovi jo nisu stigli
iz Njemake u Zagreb. Kada stignu, bit e posiate u artiljerijski puk u Kar-
lovac, a ne u Slavonski Brod, gdje se topovnjae trebaju popravljati. Dok se
greka ispravi, ofanziva e proi.
Komandant se suprotstavljao, ali je najzad popustio, shvativi da e
'greke' nainiti simpatizeri partizanske borbe.
Odlazei zastao sam na vratima kabineta komandanta mornarice NDH
i rekao mu
Pazite, vai uvari na porti imaju moju fotografiju iz civila i ako doe
do ega vi me ne poznajete. Nisam bio kod vas. Nikada se nismo vidjeli!
Leerno sam iziao iz mornarikog taba, uao u kola i odvezao se.
Zadatak je obavljen i te topovnjae nisu se pojavile, ali su za ofanzivu
na Kozaru bile posuene maarske topovnjae.
1
Stevo Krajai i njegovi ljudi s predstavnicima ustake drave i vojske
pregovarali su i o razmjeni nekih zarobljenika, jedna takva razmjena s usta-
kim vlastima obavljena je uoi zimskih okupatorsko-kvislinkih operacija, kod
nas poznatih pod imenom etvrte ofanzive. Tada e doi do prve zamjene
ratnih zarobljenika na Kordunu. O tome je najopirnije i najtemeljitije pisao
ondanji komandant Kordunakog vojnog podruja, jedan od organizatora
ustanka na Kordunu, Ignjatije Peri Gnjaco:
U blistavoj pobjedi 2. like i 1. kordunake brigade u Tuiloviu 24. ok-
tobra 1942. godine meu velikim brojem zarobljenih bila su i dva ustaka po-
runika, Tomislav Stilinovi i Boidar Mati . . . Zarobljeni ustaki oficiri Ma-
ti i Stilinovi ostali su u zatvoru Komande podruja od oktobra do poetka
decembra 1942. Za to vrijeme GSH stupio je u kontakt s ustakom vladom
u Zagrebu radi njihove zamjene za neke drugove komuniste koji su se nalazili
u ustakom logoru u Jasenovcu. Poto su traeni komunisti ve bili likvidi-
rani od ustaa, GSH je predloio da se Stilinovi Mati zamijene za Bako-
via i Horvata. Oba su pomenuta druga kao lanovi KPH i ilegalci u Zagre-
bu koncem' 1941. uhapeni i poslani u logor.
1
V. Dedijen isto djelo, str. 503 i 247. Tamo, kao i kod Darita Stuparia koji je ovaj podatak prvi
objavio, pogreno pie da se to dogodilo 1943. godine. Ofanziva na Kozaru, s ueem maarskih to-
povnjaa, bila je u junu i julu 1942. godine.
Pismena prepiska oko zamjene izmeu jedne i druge strane trajala je do
konca novembra 1942. godine, kada je konano odlueno da se ustaki oficiri
zamijene za nae drugove Jerka Bakovia i Jou Horvata. Osim toga bilo je
predvieno da se zamjena obavi 1. decembra u 10 sati na Barilovakom mos-
tu kod sela Barilovia. Za ostvarivanje zamjene kao delegata NOV i POH
Komanda podruja u saglasnosti s GSH odredila je mene, a s ustake strane
bio je odreen ef karlovake policije Prohaska.
U toku 29. novembra u Komandu podruja stigao je Vlado Bakari, po-
litiki komesar GSH. Na sastanku koji je odran s komandantom podruja i
sa mnom vodena je diskusija o pojedinim detaljima oko zamjene. Prvog de-
cembra 1942. krenuo sam u novom oficirskom odijelu s novim fijakerom i
izabranim konjima iz Komande podruja na zamjenu zarobljenika. U fijakeru
se pored mene i zarobljenika nalazila i straarska pratnja Simo Boi i Pero
Karamarkovi. Obojica su bila naoruana automatima i obuena takoe u
nova vojnika odijela. Prije nego to srno krenuli, komandant podruja Mi-
lutin Koari pregledao nas je i u ali mi dobacio: Tako je Ferdinand prolazio
kroz Sarajevo. Za njega znamo kako se proveo, a tebi savjetujem da se za sva-
ki sluaj priuva'. Oko 10 sati istog dana stigli smo u Kosjersko Selo. U selu
se jo od poetka ustanka stalno nalazila naa predstraa koja je obezbjeivala
slobodnu teritoriju Korduna od pravca Duge Rese i Karlovca, Toga dana u
Kosjerskom Selu nalazila se na poloajima jedna eta KPO. Oko poloaja ete
sakupilo se oko 500 omladinki, omladinaca, ljudi i ena, koji su s udaljenosti
oko 400 m htjeli da posmatraju zamjenu zarobljenika.
Po dolasku u Kosjersko Selo kola i sprovodnici ostali su u selu, a ja sam
sa zarobljenicima krenuo prema Koranskom mostu. U isto vrijeme od Bari-
lovia takoer je izala jedna grupa s bijelom zastavom. Bila je to ustaka de-
legacija Kada sam stigao na dva metra do ustakih predstavnika, vojniki
sam se zaustavio i sa stisnutom pesnicom i glasnim uzvikom Smrt faizmu
pozdravio ustae. U to vrijeme iz stotine grla, iza mojih lea od pravca Kos-
jerskog Sela, zaorila se partizanska pjesma 'Drue Tito, ljubiice bijela...' i
pjesma 'Oj narode Like i Korduna. , Na naoj strani ne samo da se pjevalo
ve se i klicalo KP, SKOJ-u, bratstvu i jedinstvu Srba i Hrvata i pobjedi
NOP-a. Tom su pojavom ustae bile zbunjene. Na licima im se mogao itati
bijes, to prije to je iza njih na okupiranoj teritoriji bilo sve mirno i nigdje
se nije moglo vidjeti ivo ljudsko stvorenje.Ta zamjena predstavljala je velik
minus za ustaku politiku i ona je u oima naeg naroda bila znak snage i
vrstine NOP-a, a slabosti faistikog reima.
Nakon krae stanke i mutne atmosfere koja je za trenutak bila zavladala
meu ustaama, predstavnik Pavelieve delegacije policijski pristav Prohaska
pozdravio me ustakim pozdravom: 'Za dom spremniT Nakon toga izmi-
jenili smo ovlaenja o zamjeni. Pored zvaninog dijela razgovora, jednog
momenta Prohaska me zamolio da im omoguim prelazak na nau slobodnu
teritoriju da vidi nae partizane. Bez dvoumljenja obeao sam mu da u ga
provodati po naoj slobodnoj teritoriji, to mu je bilo neobino drago. Zatim
je Prohaska naredio jednom policijskom agentu da privede zatvorenike. Kad
su jedni i drugi zarobljenici prili mjestu zamjene, odjednom je Prohaska iz-
javio kako Bakovi i Horvat ne ele da predu u partizane. Priao sam blie
Bakoviu i Horvatu i upitao ih da li oni stvarno ne ele da se zamijene. Um-
jesto odgovora Bakovi mi je priao i poto se uvjerio da sam zaista pred-
stavnik NOV-e, od sree nije znao ta da radi.
U 14 sati poslije podne zvanini dio zadatka bio je zavren, pa smo svi
zajedno, bez Stilinovia i Matia, krenuli u Kosjersko Selo. Partizani i narod
i dalje su pred licem ustakih glaveina manifestirali i slavili. Dolaskom u
Kosjersko Selo priao mi je komandir partizanske ete i predao raport. Tako
je sve to ispalo jo sveanije. Prohaska je sve to posmatrao policijskim oima,
nastojei da zapamti to vie detalja, kako bi ih po povratku u Karlovac mo-
gao to vjernije ispriati svojim starjeinama. Poto smo se zajedniki slikali,
Prohaska mi ree 'Ja i moji drugovi bili smo veoma poaeni ovim susre-
tom s vama, vaom vojskom i narodom. Moje je miljenje da e se ovaj pro-
kleti rat ipak brzo zavriti. Vi na koncu rat gubite, iako ste nam malo as
priali o vaim zadnjim uspjesima u B. Krajini i Kordunu. Potom dolazi slo-
boda vama i nama. U toj slobodi mi emo opet zajedniki ivjeti, piti i veseliti
se...' Na tu Prohaskinu provokaciju odgovorio satrt 'Da, rat se mora zavriti,
ali ne u korist okupatora i njegovih slugu, ve antifaistikog fronta svijeta
i NOV Jugoslavije. Da je to tano, draga gospodo, pogledajte vojno-politiku
situaciju na bojitima. Zar vi ne vidite kakve je poraze pretrpjela Pavelieva
vojska samo posljednjih dana? Ostali ste bez Bihaa, B. Krupe, Likog Pet-
rovog Sela, Vaganca, Rakovice i cijele Cazinske krajine.' Time je ustaka po-
sjeta slobodnoj teritoriji bila zavrena.
MISIJA ININJERA OTTA
U noi 4. i 5. augusta 1942. godine, dijelovi Prve proleterske narod-
nooslobodilake udarne brigade i Tree sandiake proleterske brigade zajed-
no s Petim krajikim NOP odredom i bataljonom Vojin Zirojevi, pod ne-
posrednim rukovodstvom Vrhovnog taba, poeli su borbu za osloboenje
Livna. Varo je branila posada od blizu devet stotina domobrana i ustaa i
grupa naoruanih slubenika firme Hansa Leichtmetall A. G.. Neki od njih
su, utvreni u kui dra Mitrovia, pruali otpor i poslije pada Livna. Nijemci
i ustae iz tog utvrenja poslali su pismeno upozorenje partizanskim koman-
dantima da u zgradi iz koje se brane imaju preko tri i po hiljade kilograma
ekrazita s kojim mogu, ako ih partizani ne ostave na miru, dignuti u zrak ne
samo sebe i vilu iz koje daju otpor, nego i itav grad s oko 7.550 stanovnika.
Komandir jedne ete do kojega je pismo dotureno proslijedio ga je zamjeniku
komandanta 1. proleterske brigade Danilu Lekiu. Umjesto da obustavi vat-
ru, kako je neprijatelj traio, Leki je poslao odgovor adresiran na vou nje-
make grupacije ininjera Antona Jorgea, uz kojeg je bila i njegova ena, za-
traivi da organizira brzu predaju, jer ako to ne uini odmah, partizani e
evakuirati stanovnitvo, a njegovu e Jorgeovu, grupu s odstojanja drati u
opsadi, sve dok ne dopreme top ih koga e ih prvom granatom unititi.
Nije prolo mnogo, i Krajinici dovukoe top.
jedna eta 1. bataljona 1. proleterske je zauzela poloaj po kuama i na
raskrsnicama odakle je mogla idealno da kontrolira prilaz vili doktora Mit-
rovia, sjea se Danilo Leki U meuvremenu nai su top brzo dopremili
i u svitanje usmo topovski pucanj... Istog trena dobio sam izvjetaj da je
granata pogodila cilj i da je od nje stradalo nekoliko ustaa koji su se nalazili
na spratu. Tada su se oglasili i mitraljezi, a onda, kako to uvijek biva u takvim
prilikama, nastala je tiina - predah koji neprijatelju daje mogunost za pre-
daju ...
U vili se najhrabrije drala ena ininjera Antona Jorgea. Kad je paljba
obustavljena, izala je iz vile i avetnog izgleda pola prema partizanskom po-
loaju pjevajui iz sveg glasa:
Deutschland, Deutschland, ber alles . . .
Kad su sve toke otpora slomljene, osim zgrade u kojoj su se utvrdili
slubenici Hansa Leichmetall i 2. satnija 20. ustake bojne, ujutro 5. augusta
Vrhovni komandant Josip Broz Tito sa Cincara je poslao depeu Izvrnom
komitetu Komunistike internacionale:
Poslije est sati estokih nonih borbi bataljoni naih proleterskih udar-
nih brigada zauzeli su 4. augusta u noi grad Livno. Neprijatelj samo prua
otpor jo iz dvije utvrene zgrade. U toku ovih borbi nekoliko talijanskih ba-
terija tekih topova cijelu no je estoko bombardovalo poloaje naih dal-
matinskih bataljona koji su preprijeili put talijanskim trupama koje su poku-
avale da se probiju u pomo Livnu.. .
1
Ponovno je o Livnu Moskvu obavijestio 8. augusta;
Sedmog augusta nae su jednice artiljerijskom vatrom primorale i po-
sljednje utvrenje u gradu Livno na predaju. U utvrenju se nalazilo 200 us-
taa i hitlerovaca. Oni su pruali oajni otpor. Direktnim gaanjem topa ubi-
jeno je u jednoj sobi 20 ustaa i hitlerovaca. Ustae su ubijale svoje ranjenike
da im ne bi smetali u borbi. Poslije zauzimanja tvrave, naeno je 4.500 kg
eksplozivnog materijala od koga su pravili bombe i granate. Odbranom je ko-
mandovao njemaki major Jorge, koji se takoe predao .. .
2
S majorom Jorgeom i njegovom enom u Livnu je zarobljena i grupa
geologa, koji, dakako, nisu bili samo geolozi. Predvodio ih je in, Hans Ott,
rezervni major. Radili su i za Gestapo i za Abwehr, ali su usput i istraivali
nalazita boksita, U planovima Treeg Reicha eksploatacija jugoslavenskog
rudnog bogatstva bila je veoma znaajna stavka. Jugoslavija je poslije kapi-
tulacije, s jo nekim balkanskim zamljama, pokrivala vie od pedeset posto
uvoza boksita u Njemaku. Da bi se jo vie iskoristile boksitne rezerve u
zoni Livna, bila je tamo upuena specijalna jedinica sa sedam buakih maj-
stora. Ekipom je rukovodio pedesetogodinji Hans Ott, podeblji ovjek luka-
vog pogleda, poslovan, analitiar sklon avanturama. Mogao je pojesti i popiti
zapanjujue mnogo. Njegova obavjetajna aktivnost protezala se veoma iro-
1
J, B. Tito, Sabrana djela, 11, str. 171.
2
Isto, str. 177.
ko. Radei u poetku za Abwehr, a kasnije i za Abwehr i za Gestapo, izgle-
dalo je kao da mu je to bilo samo pokrie, jer od svega najvie je elio da
se to vie obogati. Zajedno s Josipom Lerom u Splitu je za pijunau vrbo-
vao dvojicu Zidova, dra Adlera, koji je prethodno intenzivno suraivao i s
talijanskom OVR-om, i Hone Beiana, koji je odlino govorio hrvatsko-srpski
i predstavljao se kao Franjo Velji. U Kotoru in. Ott je vrbovao trgovca Mi-
haila Benca. U Mostaru je organizirao pijunsku grupu u kojoj su bili Fehim
Pei, trgovac Mahmet Semi, mehaniar Fazlija Cevro, penzionirani pukov-
nik bive jugoslavenske vojske Muharem Aganovi, pa dvije ene Sofija
Boras i Dragica Curi . . . Svuda gdje je boravio, ostavio je pijunske tragove.
Hans Ott je, kao to rekosmo, prvenstveno mislio na svoj materijalni
probitak. A kad je u Livnu zarobljen, s mnogo smisla za kombinatoriku, po-
inje kovati planove o oslobaanju. Protiv njega i ostalih zarobljenih civila,
koji su pruali oruani otpor, vojnosudski organi NOPO i DVJ poveli su
krivini postupak.
1
U istrazi to ju je vodio dr Vlatko Velebit, koji je u Vr-
hovnom tabu obavljao pravne poslove i redovno ispitivao sve znaajnije za-
robljenike, Ott je izjavio, da je spreman i voljan, ukoliko ga partizani puste,
da otputuje u Zagreb i povede tamo s mjerodavnim njemakim faktorima raz-
govore o zamjeni njega i njegove grupe za neke pohapene pristalice NOP-a,
s tim da bi se u sporazumno odreenom vremenskom roku vratio
2
Ott je,
sjea se Velebit, rekao otprilike ovoc Znam da ete nas strijeljati. No, kakve
koristi moete imati od toga da strijeljate nekoliko Nijemaca? Zar vam ne bi
bilo bolje da izvrimo razmjenu za neke vae do kojih vam je stalo? Mogao
bih da budem most s njemakim vojnim vlastima, a dajem vam asnu rije
njemakog oficira iz prvoga svjetskog rata da u se vratiti im uspjeno
okonam pregovore.
3
Dr Velebit je s mnogo interesa sasluao Ottove prijedloge. Zapravo,
oduevio se, ali to zarobljeniku nee pokazati Ottove je prijedloge najprije
prenio nekim bliskijim suradnicima Vrhovnog komandanta, a onda, na nji-
hov savjet, i njemu.
Tito je odmah shvatio vanost prijedloga i prihvatio mogunost razmje-
ne. Stotine i tisue rodoljuba bilo je u zatvorima, pa ak i majka njegova sina
Mise. Barem neke od njih moglo se spasiti razmjenom. Zbog toga je odobrio
Velebitu da s Ottom detaljnije o tome porazgovara... Nekoliko dana kas-
nije, kad su ve poele pripreme za odlazak Hansa Otta u njemaku koman-
du, Tito je odluio da se s njim osobno vidi. Govorili su njemaki. Tito su-
1
Slavko F. Odi, Neos/va reni planovi, Zagreb, 1961, str. 31.
2
Isto.
3
Bogdan Krizman, Pavelie izmeu Hitkra i Musso/imja, Zagreb, 1980, str. 375.
besjedniku ni jednog trenutka nije dao do znanja s kim razgovara, ali e pro-
nicljivi Ott shvatiti da je izveden pred prvog ovjeka jugoslavenske revolucije.
Pet godina kasnije, Tito je o tom susretu priao grupi svojih suradnika:
U Glamou, gdje sam doao nou, ja sam lino sasluavao jednog u
Livnu zarobljenog njemakog pukovnika. Zvao se Ot, bio je Nijemac iz Vest-
falije, inenjer-geolog. Na mene je ostavio utisak vrlo pametnog ovjeka. Po-
zvao sam ga i upitao ta je radio ovdje. Odgovorio je da je istraivao teren,
u namjeri da otkrije rudu. Pitao sam ga ta je i on je odgovorio da je inenjer.
Odgovarao je odmah i tano. Na pitanje zato je toliko krvi proliveno u Liv-
nu, rekao je:
Ja sam Nijemad
A zato se niste predali? upitao sam ga i objasnio da mi ne ubijamo
zarobljenike i ne radimo ono to oni rade,
(Tada sam ja ponovo bio naredio da se ne strijeljaju zarobljeni Nijemci,
a u to vrijeme jo nismo znali ta su oni uradili sa naima na Zlatiboru.)
Zatim sam ga upitao, zar misli da e oni dobiti rat.
Odgovorio je
Dobiemo!
A na osnovu ega dolazite do tog zakljuka? pitao sam ja dalje.
Pa evo, u Rusiji idemo naprijed.
Da, ali zapelo je kod Staljingrada i to e biti kraj - rekao sam mu ja,
iako mi nismo znali ta se tamo dogaa, iako je i nama tada bilo vrlo teko,
ba zato to nismo mali kako je tamo. Zatim sam mu rekao da on, iako je
inenjer, nije nita vie vrijedan nego obian na ovjek koji je u njemakim
kandama.
Zato emo vas mijenjati - rekao sam mu. Dotle je bilo 10 naih za
jednog njihovog, ali sam mu ja rekao ipak da emo mi za njega traiti vie.
Kako to vie? pitao je on.
Tako, ako hoete da spasite glavu i da odete kui, napiite pismo.
On je to uradio i mi smo za njega dobili prilino veliku grupu naih lju-
di iz logora.
No, interesantno je da su tada svi zarobljeni Nijemci na elu sa njim, kad
sam ja doao stali mirno.
Pazi, boga mu, on je odmah znao da sam ja Tito.. .
1
Mnogo godina kasnije, na Neretvi 12. novembra 1978, Tito je, govorei
o Ottovim prijedlozima i o poecima pregovora s Nijemcima o razmjeni za-
' Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, knjiga 2, Rijeka-Zagreb, 1981, strana
841.
Za vrij eme Uicke republike u Uicu je stvoren zarobljeniki logor, u koj em su se nalazili nj emaki voj -
nici, zarobljeni u zapadnoj Srbiji 1941. godine.
Nerazmij enj eni talijanski zarob-
ljenici upotrebljeni su kao ko-
mordij e, kuhari, a ponaj ee
kao radna snaga koja je prenosi-
la tee partizanske ranjenike.
Gest apo zabranj uj e upotrebu poj ma partium u slubenoj prepisci i nareuj e upotrebu oznaka
banda ili razbojnika banda. Dopi s je datiran 5, augusta 1942, godine,
robljenika, rekao da je tada smatrao kako bi to bilo dobro i da je inzistirao
da nam za jednog Nijemca dadu pet naih ljudi, koji su amili u njemakim
i ustakim zatvorima i logorima.
Istraga nad Ottom je poela 7. augusta, a ve 11. augusta on je bio na
putu iz Glamoa u Zagreb, preko Mostara i Sarajeva. Izmeu 7. i 11. augusta
razgovarao je s Titom, a zatim je napisao pismo mostarskoj filijali organizacije
Todt. Mora da su Nijemci sve poteze vukli vrtoglavom brzinom, jer je u iz-
uzetno kratkom roku uinjeno nevjerojatno mnogo. Sve je to, vrlo detaljno,
istraio Slavko Odi
. . . Organizacija Todt Mostar je radiogramom odmah obavijestila svo-
ju pretpostavljenu centralu u Zagrebu, a ova njemakog poslanika Kaschea,
da je 'u izgledu... zamjena Nijemaca zarobljenih u Livnu za zarobljene par-
tizane'. Kasche je istoga dana obavijestio o tome ministarstvo spoljnih poslo-
va. Primivi Ottavo obavjetenje o mogunosti njegove zamjene, preduzee
'Hansa LeichmetaH' odmah je avionom prebacilo u Mostar svog predstavnika
dr Winklera, opunomoivi ga da povede pregovore za zamjenu . . . Teleg-
rami i radiogrami slani su na sve strane, I dok je njemaki vojno-privredni
oficir u Zagrebu potpukovnik Schardt naredio svom opunomoeniku u Mos-
taru kapetanu Heyssu da prui punu pomo dr Winkleru u toku ovih pre-
govora, dotle je Kasche to isto naredio mjesnom graevinskom rukovodiocu
organizacije Todt u Mostaru, graevinskom savjetniku Bradeu. Istovremeno
se Kasche obratio i ministarstvu spoljnih poslova, s molbom da i ono inter-
venire kod Italijana, preko njemakog vojnog ataea u Rimu, da italijanske
vojne ustanove u Mostaru i Imotskom takoer potpomognu akciju za zamje-
nu njemakih dravljana .. ,
1
Sve je to obavljeno do 11. augusta.
Do tada je u Vrhovnom tabu sastavljen spisak lica koja su traena u
zamjena* Dragica i Rade Pravica (nije se znalo da su dva tjedna ranije stri-
jeljani), edomir Plaevi, Miro Popovi, Sefik Latifi, Niko Mihaljevi, Jozo
Bari, Alko Cimi, Spaho Gasi, Ivica Vujanovi i Arif Cefo. Ali osim ovih
jedanaestoro lica s bosansko-hercegovakog terena, Ott e u Zagrebu oba-
vijestiti poslanika Kaschea i opunomoenog generala Edmunda Glaise von
Horstenaua, da partizani trae i Andriju Hebranga i jo 14 svojih ljudi, koji
se nalaze po ustakim zatvorima i logorima.
2
Ott je, po Odievim podacima, iz Glamoa putovao automobilom do
Podhuma, a odatle je u Arano stigao pjeice. Ujutro 12. augusta preko Imot-
1
S. Od i , n u n . d j , str. 3 4 .
2
I s t o, st r. 6 7 .
7 - Partizani za pregovarafltim stolom 1941 - 1945.
97
skog otputovao je u Mostar, gdje ga je ekao vojno-privredni oficir kapetan
Heyss.
Njih dvojica, Ott i Heyss, otputovali su u Sarajevo 13. augusta, da bi ve
toga dana popodne avionom stigli u Zagreb, Zarobljenika na dopustu od-
mah su primili i poslanik Kasche i opunomoeni general Glaise von Horstenau.
Obojica e sve poduzeti da se predloena zamjena uspjeno obavi. Otta
je 14. augusta primio i Paveli, to je bilo znaajno zbog lica koja su traili
partizani: uglavnom su se nalazila ili u ustakim ili u talijanskim zatvorima,
Glaise-Horstenau je zbog istog razloga poslao depeu u Suak armijskom ge-
neralu Roatti, a Kasche je od talijanskog poslanika u Zagrebu Casertana ta-
koer traio da zatraene osobe budu putene iz talijanskih zatvora.
Dakako, s Ottom u Zagrebu nisu voeni samo razgovori o razmjeni, Is-
kusni obavjetajac s mnogo je smisla za nijanse prikupio mnotvo razliitih
podataka. Inteligentan, zapazao je i ono to bi mnogom oku promaklo. On
je partizanski nain ratovanja doivio samo u trodnevnoj borbi za Livno, i
na partizanskom teritoriju bio samo etiri dana, a ipak je uspio zapaziti da
je uobiajeno miljenje generala Wehrmachta o Titovim partizanima potpuno
netono. Partizanski komandanti na Otta su ostavili snaan dojam, ponekad
i kao osobe svjetskog znaaja, to e rei za Kou Popovia, a nekoji kao ko-
mandant Pete proleterske crnogorske brigade Sava Kovaevi, ukazat e mu
se kao razbojniki tipovi. Na veeri u Zagrebu, 14, augusta, Glaise-Horste-
nauu i Kascheu davao je ocjene o partizanima i partizanskim komandantima:
1
Disciplina partizana je dobra. Za najbolju i posebno discipliniranu di-
viziju moe se smatrati Prva proleterska, jer se sastoji otprilike od sedamdeset
posto intelektualaca i vodi je bivi sveuilini profesor Popovi... Najgori
utisak ostavlja Peta crnogorska brigada, u kojoj kao da su se okupili gotovo
i iskljuivo razbojniki tipovi. I njihov komandant je iste vrste, Doao jednog
dana u Livno u blizinu zarobljenih Nijemaca i kad ih je ugledao uinio je pri-
mjedbu da ih uopte ne bi trebalo zarobljavati... Ponaao se prilino rabi-
jatno, tako da je straa bila prisiljena da - pozivajui se na nareenje koman-
danta - odstrani toga komandanta od Nijemaca...
General Glaise-Horstenau je vrhovnoj komandi Wehrmachta 19. kolo-
voza poslao vrlo opiran izvjetaj, uzimajui u obzir elemente Ottovih kazi-
vanja. Za Otta Glaise von Horstenau kae da je ovjek koji je sa 10 drugih
Nijemaca i s nekoliko desetina Hrvata pomogao do kraja u obrani njemake
upravne zgrade u Livnu, i koji je zadnjih dana boravio u Zagrebu kao po-
srednik za osloboenje njemakih zarobljenika. Glaise e u drugoj prilici na-
1
Bogdan Krizman, Paveli izmeu Hi/Zera i Mussoiinija, str. 384-385.
glasiti da je i njemu i Kascheu vrlo impresivnu sliku situacije kod Livna dao
jedan ininjer tamonjeg rudnika uglja, kojeg vode Nijemci (Hansa-Leicht-
metall).
O Ottu i njegovoj misiji prvi je, ini se, jo 1950. pisao Walter Hagen
(alias Wilhelm Hoetl) u knjizi Tajni front organizacija, linosti i akcije nje-
make obavjetajne slube. S mnogo neuvjerljive fantazije, na stranicama
260270, slika Jugoslaviju u ratu, a Otta predstavlja natuknicama izvlaei u
prvi plan neku neimenovanu enu do koje je, navodno, Vrhovnom tabu
osobito stalo. Ne pomin je ime te ene, ali ipak, na kraju, ispada da se radi
o supruzi nekog od lanova Vrhovnog taba NOV i POJ:
Prilikom gerilskih borbi u Hercegovini, u jednom malom mjestu u ob-
lasti gde ima boksita, partizani su zarobili grupu pripadnika organizacije
Todt, Ova radna grupa bila je, naravno, naoruana. Svi oni su se borili, zna-
jui da - ako partizanima padnu u ruke - sigurno mogu oekivati smrt. Zato
su se borili do posljednjeg metka. A kada je posljednji metak ispaljen, lanovi
organizacije Todt su se predali zajedno s grupom ustaa i domobrana. Par-
tizani, meutim, nisu ubili lanove organizacije Todt, kao to su uinili s us-
taama i domobranima. Rukovodilac te grupe organizacije Todt je bio ine-
njer Karl Walter Ott, jedna poprilino kontroverzna linost. U okviru ove
grupe Ott je bio zaduen jo i za pronalazak i eksploataciju jedne odreene
vrste drveta od kojeg bi se pravili propeleri za avione... On je ve u ljeto
1942. godine stupio u kontakt s raznim partizanskim voama. To ga je, mo-
da, i spasilo, U svakom sluaju, on je, im je bio zarobljen, doveden u Vr-
hovni tab, zatim je odatk sa jednom porukom za generala Horstenaua upu-
en u Zagreb. Tito je u toj poruci generalu Glaiseu predloio razmjenu 11
pripadnika organizacije Todt za jednu zarobljenu partizansku funkcioneiku
koja se nalazila na lijeenju u bolnici u Zagrebu. Za Glaisea je ova Titova po-
ruka bila veoma vana, pogotovo to je on svoje kontakte s partizanima ocje-
njivao kao korisnu stvar. Odgovorio je da e pristati na razmjenu i da je,
u osnovi, u budunosti spreman za akcije takve vrste. Ta ena - partijski ru-
kovodilac - putena je na slobodu poslije ozdravljenja,
1
Zatim je Tito naredio
da se zarobljeni pripadnici organizacije Todt prebace na njemaku stranu, bez
dolaska te ene partijskog rukovodioca. On, Tito, naredio je da se Glaiseu
kae kako je za njega rije njemakog generala dovoljna garancija,
2
1
Hgen vjerojatno misli na suprugu Josipa Broza Ti ta Heitu Has, koja je zamijenjena u martu
1943. godine; kada su Nijemci analizirali lica sa spiska i pitali tko je ona, jedan od lanova delegacije
je odgpvorio da se radi o supruzi nekog nieg partizanskog fijnkcionera.
2
Walter Hagen, Die geheim Fmt. Organisationen, Personen und Aktionen des Dmtsdm Geheimdienste!,
Linz-Wien, 1950, str. 263, i dalje.
O Ottu i njegovoj misiji pisao je i Walter Roberts, koji je poslije rata bli-
zu deset godina radio u amerikoj ambasadi u Beogradu, kao savjetnik za kul-
turu i ef USIS-a. U knjizi Tito, Mihailovi i saveznici 1941-1945 na stra-
nicama 106-112. pie:
Poetkom avgusta 1942. godine partizani su u rajonu Livna u Bosni
zarobili jednog nemakog inenjera koji se zvao Hans Ott i jo sedam Ne-
maca. Zadatak ovih Ncmaca oigledno je bio traenje novih izvora metala i
drveta za nemaku ratnu mainu, meutim, istovremeno Ott je radio i za ne-
maku obavetajnu slubu za ciljem da se uspostavi veza sa partizanima.
Ott je traio da bude sproveden partizanima u tab jer ima da preda va-
an izvjetaj. Ovo je prihvaeno i poto je tamo stigao, predloio je da njega
i njegovu grupu razmene za zarobljene partizane koji se nalaze u zagrebakim
zatvorima, Njegov predlog je bio prihvaen. Otta su oslobodili na njegovu
asnu re, pa je otputovao i u Zagrebu obavestio Glaisea von Horstenaua,
nemakog opunomoenog generala, da je Tito spreman da izvri razmenu
osam Nemaca za deset partizana koji su bili u rukama Nemaca, Italijana i us-
taa. Poto je najvei broj od ovih deset partizana bio u itajanskom zarob-
ljenitvu, Glaise von Horstenau se obratio italijanskom generalu Roatti. Ne-
maki ministar u Zagrebu Siegfried Kasche poslao je nemakom Ministar-
stvu vanjskih poslova 14. avgusta 1942. godine izvetaj u kojem Ribbentropa
obavetava o razvoju ove situacije i predlae da Ministarstvo vanjskih poslo-
va intervenie kod Italijana da oslobode navedene partizane.
U osnovi niega novog nije bilo pri razmeni zarobljenika izmeu par-
tizana i Osovine. Partizani i Italijani su vrili razmene zarobljenika u Crnoj
Gori poetkom zime 1941-1942. Ako uzmemo u obzir Nemce i njihovu Vr-
hovnu komandu koja je partizane smatrala kao bandu, a ne kao borce, ona
je odbacila predlog o razmeni zarobljenika, meutim, nemaki lokalni koman-
danti su ipak, ponakad, odstupali od pravila u sluajevima razmene zaroblje-
nika, (Prva razmena zarobljenih nemakih vojnika i uhapenih partizanskih
simpatizera izvrena je 1941. godine kod aka.)
Postoji razlog da se veruje da je posrednik nemake obavetajne slube
Hans Ott, koji je trebao da stupi u kontakt s partizanima, nameravao i neto
vie, a ne samo razmenu zarobljenika. U svakom sluaju njegovo zarobljava-
nje i injenica da je sve vie Nemaca padalo u ruke partizanima u toku leta
i jeseni 1942. godine nametalo je potrebu da nemaka strana doe do zaklju-
ka o korisnosti nemako-partizanske nagodbe o razmeni zarobljenika...'
1
Walter R. Roberts, Tito, MihoUavi and the Allies, 1941-I946, New Brunswiek, 1973.
Glaise von Horstenau, koji je odavno traio naina da stvori neki kanal
prema rukovodstvu NOP-a, bio je u najveoj mjeri zainteresiran za Hansa
Otta i njegovu misiju, posebno stoga to je smatrao da se problemi, koje je
njemakim okupacionim snagama u Jugoslaviji nametnuo NOP, moraju rje-
avati ne samo vojnim, ve i politikim putem. Da bi on osobno mogao ma
ta poduzeti, bilo je prije svega potrebno da sazna koji su ljudi na elu NOP
i kako im polazi za rukom da s toliko uspjeha vode narodni ustanak i usmje-
ravaju njegove snage, kako tako lako pretvaraju goloruke narodne mase u
vojnike formacije i borbene odrede visokog morala i vanrednih vojnikih
kvaliteta, u snage koje svi dotadanji njemaki, talijanski i kvislinki napori
nisu mogli savladati? General Glaise von Horstenau u vezi s tim pitanjima
razgovarao je s mnogim svojim kolegama, tvrdei da njemake obavjetajne
slube, koje, uzgred budi reeno, imaju o sebi visoko miljenje, nisu u stanju
odgovoriti ni na jedno od ovih pitanja.
O rukovodiocima narodnooslobodilakog pokreta, koji su bili koliko
vojni komandanti, toliko i politiki motor i mozak narodnog ustanka, nje-
maka obavjetajna sluba do dolaska Hansa Otta nije imala gotovo nikakvih
odreenih i bliih podataka. Zato nije ni udo to je Glaise von Horstenau
tako hitro zgrabio priliku koja mu se Ottovim pismom ponudila.
Hans Ott se u Zagrebu zadrao od 13. do 16. augusta. S njim su, osim
Glaise-Horstenaua i poslanika Kaschea, 14. i 15. augusta razgovarali vojno
privredni oficir potpukovnik Schardt, savjetnik poslanstva dr Kuehn i sek-
retar poslanstva dr Greiner, te neki predstavnici ustake policije.
Razgovori i pregovori oko prve zamjene prilino su se otegli, jer su us-
tae uporno odbijali da izrue Nijemcima Hebranga i jo neke uhapenike,
koje su predstavnici NO PO i DVJ traili preko in. Otta. Dr Juri, kojega
je na ove razgovore delegirao ustaki ministar Vrani, izjavio je za neke
uhapenike da se vie ne nalaze na ivotu, a za Hebranga i konkretno, da je
podlegao ranama zadobivenim prilikom hapenja. Poslanik kaschc nije znao
pravo stanje stvari, ali je po ovom i po svim drugim pitanjima, podravao
stav Pavelia koji u ovo vrijeme nije bio za zamjenu Hebranga s obzirom na
kombinacije s njim.
Postigavi naelnu saglasnost njemakih mjerodavnih faktora za razmje-
nu, mada Nijemci nisu uspjeli da pronau i sakupe lica koja su partizani tra-
ili, in. Ott je, s obzirom na ugovoreni termin svog povratka, odletio u ne-
djelju dopodne 16. avgusta u Mostar. Odavde je preko Ljubukog, Imotskog
i itluka odmah nastavio put u Livno, da bi izvjestio predstavnike Narod-
nooslobodilakih partizanskih odreda i DVJ o rezultatima zagrebakih razgo-
vora..,
1
Tek poslije povratka in. Otta iz Zagreba, u Vrhovnom tabu NOPO
i DVJ poelo se razmiljati o najpogodnijoj linosti koja e predstavljati voj-
sku nrod noo s 1 obod i 1 akog pokreta u predstojeim pregovorima s Nijemci-
ma. Konaan se izbor suzio na dra Vladimira Velebita i Marijana Stilinovia.
Bilo je prijedloga da idu obojica. Ipak, Tito se opredijelio za jednoga, Marijana
Stilinovia, koji e - obavijeten o tome 22. augusta zapisati:
Uvee su me pozvali drugovi Stari, Marko, Crni, Dido i Milutin (Tito,
Rankovi, Zujovi, Dilas i Milutinovic primj. autora) i pitali da li sam vo-
ljan da poem u Zagreb na pregovore s Nijemcima radi razmjene zaroblje-
nika. Mi smo u Livnu zarobili osam Nijemaca, dva ininjera i est radnika
i predloili njemakoj komandi da ih razmijeni. Nijemci su pristali i sada je
trebalo ugovoriti s njima o licima koja mi traimo i o samoj proceduri. Pored
toga, Nijemci bi eljeli da razgovaraju o jo nekim drugim pitanjima. Pristao
sam odmah da poem u Zagreb koji nisam vidio ve skoro devet godi-
na .. .
2
Hans Ott je Marijanu Stilinoviu predstavljen 23, augusta. Tada je ve,
na pregovarakim sastancima u Livnu i Glamou, bila sastavljena nova lista
od 15 imena traenih za razmjenu. Na listi su bili i Henrik nidari Riko,
panjolski interbrigadist iz partijskog rukovodstva Hrvatske, i, ponovo, An-
drija Hebrang, za kojeg su ustae uporno javljale da je mrtav, mada je oba-
vjetajna sluba Vrhovnog taba imala prave a suprotne podatke, S novom
listom i partizanskim parlamentarom Ott je krenuo u Zagreb pun zebnje par-
tizanske jedinice potpuno su ugrozile zonu baritnih rudnika i prijetila je opas-
nost da eksploatacija i otprema za Njemaku bude obustavljena. No, Ott o
tome, dakako, nije govorio ni s Velebitom ni sa Stilinoviem, koji nije krio
radost to u zaviajni Zagreb dolazi luksuznim automobilom u kom je Ott
stigao na slobodnu teritoriju. Ottu se predstavio kao Sreko unjevari, Zbog
obitelji, koja je ivjela u Zagrebu, posluao je savjet komandanta Prve pro-
leterske brigade Koe Popovia: predloio mu je da neovisno o tome to
se ve devet godina nije pojavljivao u Zagrebu - uzme sva potrebna doku-
menta na izmiljeno ime. Sto se tie razmjene, pisao je Stilinovi, kod naih
je nastalo veliko interesovanje za tu razmjenu, a to se tie njegovog zadatka,
kae da su se svi udili kako u da putujem u Zagreb. Mnogi klimaju gla-
1
S. Odil, nam. dj. str. 68- 69.
2
M. Stilinovi, Ratni dnevnik (1.1 1942 - 26. VIII 1942), Rad jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti, Zagreb, 1965. godine.
vom i kau da se oni ne bi usudili da pou na takav put. Oko 10 sati krenuli
snio za Duvno, i onda preko Duvanjskog polja do Studenih Vrela, gde je bio
tab nae Hercegovake brigade. S nama je putovao i trgovac hotelijer iz Liv-
na Kaji kojeg smo uzeli kao taoca za onih 22 Uvijana koje su ustae po-
hapsili i odveli sa sobom. Sada on putuje s nama da uredi sa velikim upa-
nom pitanje njihove razmjene. Jo prije podne stigosmo u Studena Vrela. Vla-
do egrt, komandant Hercegovake brigade rekao mi je da ne bi bilo ni naj-
manje zgodno da odmah poem u Mostar, jer bih tamo naiao na ustake
strae i Talijane koji bi mi sigurno pravili neprilika i eventualno uhapsili...
Sloio sam se sa njim i tako sam poslao Otta i Kajia naprijed u Mostar da
dovedu njemakog oficira s kojim u i ja poi u Mostar. Auto smo morali
ostaviti u Studenim Vrelima, jer je cesta dalje poruena. tab Hercegovake
brigade dobar je, a naroito mi se svia Vlado egrt. U tabu sam naao Ra-
miza Hadia, Tinku i Savu Medana. Prenoio sam u Studenim Vrelima, e-
kajui da se vrati Ott iz Mostara .. .
1
Sve je ilo po dogovoru. Sutradan, 24. augusta 1942. godine, auto se
vratio po gospodina Sunjevaria. U Pilama, gdje se auto zaustavio, Stilino-
vi se, dopraen partizanskom patrolom, upoznao s kapetanom Heyssom. Bio
je to visok, plav i vitak oficir, krutog ali korektnog ponaanja. Susret je bio
dosta uzdran, ak vidljivo hladan. St il i nov i, obuen u novu uniformu ive-
nu u Glamou, u novim njemakim oficirskim izmama, utegnut opasaem
s uskim konim uprtaem preko desnog ramena, s dvije bombe i pitoljem
na opasau, na novoj titovki zvijezda sa srpom i ekiem, sjeo je pored na-
cistikog oficira, kao da su stari znanci.
Osobnim automobilom vozili smo se preko Posuja koje su nai prije
neki dan zauzeli, pie Stilinovi. Proli smo na putu za Mostar, Kuerine
i iroki Brijeg. U Kuerinama nas je zaustavila ustaka straa i zapitala nje-
makog kapetana:
Zamolio vas je na oficir da mu kaete gdje se nalaze partizani?
Njemaki kapetan mu je odbrusio da nema nikakvih partizana i zalupio
vratima auta.
Rekao sam kapetanu Heyssu da mu je trebalo odgovoriti Evo ih - i po-
kazati na mene. Sloio se sa mnom da je zaista trebalo dati takav odgovor.
U irokom Brijegu kupili smo pruta i vina za veeru. Na ulazu u sam iroki
Brijeg zaustavili su nas Talijani, zapravo Slovenci u talijanskim uniformama
i okupili se oko automobila da me vide.. ,
2
1
Isto, strana 456.
2
Isto, strana 456.
U Mostar su stigli oko devet sati uveer. Kapetan Heyss je tada oba-
vijestio Stilinovia da e ga smjestiti u zgradi Komande za eksploataciju bok-
sita, gdje su stanovali oficiri i podoficiri grupe kapetana Hey ssa. Njemakim
oficirima, koji su prilazili Stilinoviu da ga vide i pozdrave, on se predstavio
kao Sreko Sunjevari, Srbin iz Cajnia, Rekao im je da se bavi gospodar-
stvom i da je u partizanima komandir.
Mostarsko vee 24. augusta delegat Vrhovnog taba proveo je s kape-
tanom Heyssom. Razgovarali su, pie Stilinovi, do dugo u no. Bio je to
dijalog o svemu i svaemu. On je, po uvjerenju nacista, mislio da e rat tra-
jati jo dvije godine, da sada, poslije osvajanja Kavkaza, dolazi na red borba
sa Engleskom i Amerikom i tome slino. O naoj partizanskoj vojsci ima do-
bro miljenje. Kae da je disciplinirana, da posjeduje visok moral i da su fi-
zionomije naih ljudi otvorene i simpatine.
- Zato smo mi juni Slaveni uz Rusiju, jer nam je ona slavenska majka
i sporedno je za nas kakav sistem u njoj vladao, da li carizam ili komuni-
zam . . .
Smatra da e Njemaka sigurno pobijediti, a ukoliko bi izgubila rat,
onda bi to bila potpuna propast njemakog naroda.
- Njemaka je uvijek imala dobre vojnike i dobre organizatore, ali loe
politiare - kae on. - Svakih sto godina u Njemakoj se rodi genijalni po-
litiar, takvog imamo sada i taj nas dobro vodi. . .
Potom je mnogo grdio ustae i Talijane.
- Talijani su gubili u svojoj historiji sve ratove i jedino pomou svoga
politikanstva uspijevaju neto da dobiju . . .
U vezi sa naim nenapadanjem Imotskog, a isto tako i zbog pasivnosti
Talijana, izrazio jc sumnju da smo u sporazumu sa Talijanima. Priznaje da je
sa strane Nijemaca bilo svireposti u naim krajevima, ali tome su krivi Prusi
koji nemaju ireg horizonta i ne poznaju prilike kod nas. Nadalje, priznaje dr-
avnike sposobnosti Srbima i njihovu nesalomljivu volju da se bore za slo-
bodu, dok o Hrvatima ima najgore miljenje.
- Za oglodanu kost ubio bi svaki Hrvat svog roenog brata - misli
Heyss,
Oko tri sata ujutru poli smo na spavanje.. ,
1
Razgovarajui s Heyssom, koji je postepeno prestajao biti nabusito krut,
povremeno ak sklon da prihvati neke stavove subesjednika, Stilinovi je
shvatio da je njemakoj strani veoma stalo do pregovora i razmjene zarob-
' Isto.
Ijenika. Pomislio je, prije sna, da se kapetan Hey ss vie zbog elje da ostavi
jai dojam nego zbog stvarnog uvjerenja izjasnio nacistom.
Ujutro, 25, augusta, dok je Stilinovi uz bijelu kavu puio, kapetan
Heyss je etao od vrata do prozora pa natrag i priao o sebi, svojim uspo-
menama i poznanstvima iz Slovenije. Stjecao se nekako dojam da to ini po
zadatku. Ali odjednom je ponovno iznenadio Stilinovia:
- Ja sam po prirodi pacifist!
- Pacifist, a pregovarate sa mnom kao zaraeni protivnik?
- Rat je!
- Polako, gospodine kapetane!... Ne zaboravite - ovaj ste rat vi poeli!
Tano. I zato ga moramo dobiti!
U to, vjerujem, i sami sumnjate!
Kapetan Heyss rairi ruke zauen: zar da posumnjam u svog Fhrera!
Stilinovi je bio stari komunist. Proao je mnogo: robijao, bjeao iz kaz-
nionice Sremske Mitrovice, borio se u redovima frukogorskih partizana, jed-
no vrijeme ratovao u Mavi, vie od pedeset dana osjeao dah, ivot i rad
Uike republike, pisao lanke za Borbu, itao, kritizirao, bio kritiziran, ali
nikada ni za tren nije izgubio volju, moral ili povjerenje u ideju za koju se
jo od svoje dvadesete godine opredijelio. Sad mu nije bilo ba tako jednos-
tavno. Potujui injenicu da ga protivnik uvaava, smireno mu je govorio:
Radujem se, gospodine kapetane, to ste mi pruili mogunost da
ovako otvoreno razgovaramo!
Samo nastavite, gospodine Sunjevariu, ako se uope tako zovete.,,
Stilinovi nije ni pomislio da se brani. Predstavljao je vojsku narodnoos-
lobodilakog pokreta i to mu je davalo sigurnost: bio je sve sigurniji da mu
Nijemci ne mogu nita. Kao da priznaje injenicu o lanom imenu, nevino
se osmjehuje:
- Za vas je, gospodine kapetane, najhitnije da se pred vama nalazi pred-
stavnik partizanskog Vrhovnog taba!
Sto se mene tie, ja vas, gospodine Sunjevariu, sigurno neu povri-
jediti. Lako je uoiti da ste vi pametan i obrazovan ovjek, a rekli ste samo
komandir... Kakvi li su vam tek komandanti, kad su komandiri ovakvi!
Poslije jutarnjeg razgovora, kapetan Heyss je talefonirao u Zagreb - pie
Stilinovi i sporazumi se da krenemo avionom iz Sarajeva. Oko dva sata
popodne krenuli smo automobilom u Sarajevo preko Konjica, Ostroca i Jab-
lanice. Putem smo sretali ustake i talijanske patrole. Vidio sam stanicu koju
smo zapalili i unitili. Oko est sati naveer stigli smo na aerodrom u But-
miru.
Kapetan me je zamolio da ne izlazim iz auta zbog moje line sigurnosti.
Svijet se je ipak okupljao oko automobila i gledao u to udo partizansko.
Kada smo se ukrcali u 'Junkers' prolazili smo pored sarajevskih detektiva koji
su me krvniki gledali. Nakon to smo se smjestili u avion dooe agenti s
namjerom da mi oduzmu bombe koje sam pored pitolja nosio na pojasu. Ka-
petan im je objasnio da je to na obiaj, ali su se oni pozvali na neka pravila
da se u avion ne smije unositi eksploziv. Konano smo se sporazumjeli da
kapetan Heyss stavi bombu u svoju torbu. U avionu sam upoznao nekog avi-
jatiara Voler. Vonja je bilo udobna i lijepa. Za sat i etvrt bili smo u Za-
grebu.
Na borongajskom aerodromu doekao nas je neki njemaki major
1
i dva
automobila. Odvezli smo se na Zrinjevac u njemaku komandu i tu mi je
neki pukovnik u prisustvu jo nekolicine viih njemakih oficira saopio da
sam gost njemakog poslanstva i da mi dodjeljuje stan u Feldkomandanturi.
Najljepe su me umolili da ne naputam sobu jer je to u mom vlastitom in-
teresu i da konano oni odgovaraju za moj ivot i tome slino. Dok je taj
pukovnik to govorio, uao je u sobu neki civil, kojega su svi oficiri s poto-
vanjem pozdravili. Taj tipus izgledao je odvratno: objeeno, bolesno lice, mut-
ne oi, izgled kokainomana i nekog sadiste. Cini mi se da je to bio ef Ges-
tapoa ili neto slino. Pogledao me je par puta ispod oka i otiao.
Kapetan Heyss odvezao me je u Feldkomandanturu u Gajevu ulicu.
Prolazili smo Zrinjevcem. Bilo je ve 8 sati uvee i Zrinjevac pun mladei.
Ti hohtapleri se eu korzom kao da se na ovom svijetu nita ne dogaa.
Pomislio sam kako bi bili divno raspaliti u tu upljoglavu gomilu jednim mit-
raljezom ...
2
Poneto od onoga to se dogaalo u Zagrebu za Stilinovia je ostalo do-
ivotna tajna. Na primjen smjetaj u Feldkomandanturi, Dobio je neurednu
i neoiemi kancelariju s obinim vojnikim krevetom. Mada je kao robija
i partizan svikao na najtee uvjete ivota, ovoga puta, zbog onoga to je pred-
stavljao, Stilinovi se uvrijeeno pobunio. Kada je to rekao kapetanu Heyssu,
kapetan je istog trena pozvao nekog podoficira i poeo na njega vikati. Na
pitanje kapetana Heyssa zato kancelarija nije ureena onako kako treba, pod-
oficir je samo neto neartikulirano mucao. Heyss je Stilinovia uvjeravao da
je posrijedi greka i ta greka je brzo ispravljena; sutradan je promijenjen i-
tav namjetaj. Od prljave kancelarije ureen je apartmanski salon, Kapetan
1
Medu onima koji su doekali Heyssa i Stilinovia bio je i kapetan Metzger, adutant generala
Glaise-Horstcnaua.
2
M. Stilinovi, nam dj, strana 458,
Heyss je napustio Stilinovia kad mu je naruio veeru. im je otiao, Stili-
novi je oprezno razgledao situaciju i pronaao da iz hodnika ima mogu-
nost za bijeg preko krova u onu bolnica Legnem konano sa pitoljem po-
red sebe i tako u polusnu doekam jutro.. .
1
Bilo je jo nekoliko zbunjujuih dogaaja; na primjer,
Nabavie mi sve novine i ilustracije. Kao tuma sluio mi je neki ka-
petan, vitez od koznaotkuda, inae ovdanji ovjek, ena mu ima apoteku u
Glini, a on sam je namjeten u komandanturi u blagajni. Neki stari major koji
je ureivao moju sobu ponaao se to jutro vrlo zagonetno. Najprije mi je os-
tavio na stolu jedan omot novina, na kome je pisalo: 'Jastrebarsko gori', a za-
tim je nakon deset minuta ostavio list papira na kome je pisalo: Talijanske
snage prodrle u Samobor, ima ih oko 5.000'. Ni danas mi nije jasno ta je
htio sa tim obavjetenjima.. .
2
Pregovori su zakazani za 18 sati 26. augusta 1942. godine. U 17 sati te
vrele srijede - pie Stilinovi - doli su oberst von Funk i kapetan Heyss
po mene u zgradu Komandanture. Ukrcamo se u dva automobila i poosmo
preko Ilice i Mesnike u Tukanac. Ulice su bile pune svijeta. Gledao sam
hou li vidjeti nekoga poznatijeg, ali uzalud su mi bila sva naprezanja. To nije
vie onaj Zagreb koji sam ostavio prije devet godina i u kome sam proveo
svoju mladost.U Tukancu ni ive due. Tamo je zabranjeno ulaziti bez na-
roite dozvole. Kada smo stigli do prvih vila, lijevo prema Josipovcu primi-
jetio sam u prolazu dvadesetak agenata i strazara. U Tukancu stanuju samo
njemaki oficiri, ustae i gestapovci Stadosmo pred jednom vilom. Kasnije
sam saznao da je to bio stan potpukovnika Schardta.
Kod pregovora su bi prisutni: oberst von Funk, oberstleutant Schffer,
oberstleutant Schardt, major von Pott, dr Krainer iz njemakog poslanstva,
kapetan Heyss i inenjer Ott, Uz tursku kavu i rakiju razgovara se o svemu
i svaemu, priaju se otrcani vicevi krav trav pas i tome slino. Stari
austrijski oficir Schffer, koji govori pomalo naki, gurka dra Krainera da po-
vede razgovor sa mnom o pitanjima koja njih najvie interesiraju. Krainer ne
zna kako da pone. Konano zapoinje razgovor o razmjeni i brzo se zavr-
ava. Oni su sporazumni sa naim prijedlozima, ali nisu sigurni da e dobiti
one ljude koje mi traimo, jer ipak to je 'Nezavisna Drava Hrvatska' i oni
ne mogu njoj da diktiraju i da se mijeaju u njene unutranje stvari.
Po zavretku tog dijela razgovora, zapoinje dr Krainer okolinim pu-
tem govoriti kako nema smisla da se unitavaju ljudi meusobno, kako bi
1
Isto, strana 458.
2
Isto.
trebalo uspostaviti red u NDH i kako enio uskoro vidjeti uspostavljen red
u itavoj Evropi. Postavio sam mu pitanje s kime bi se mi to trebali spora-
zumjeti, zar u NDH ima nekoga s kime bismo mogli razgovarati. Krainer i
ostali odmah potvrdie da takvih ljudi ima i da su oni spremni da razgova-
raju s nama. Nakon izvjesnog natezanja, da bih saznao to oni zapravo hoe
takvim razgovorima, ispostavilo se da Nijemci ele da u Bosni eksploatiraju
nae rudnike, naroito boksit, i ako bismo im mi omoguili tu eksploataciju
i transport, tada mi moemo sa svoje strane postaviti prijedloge kako da se
uredi NDH i kako da se rijei srpsko pitanje. 'Mi, zaboga, nismo okupatori!*
- kae potpukovnik Schffer i 'nemamo na Balkanu, a specijalno u Jugosla-
viji, nikakvih vojnih ni politikih interesa, nego samo neto malo privrednih*.
Rekao sam kn da nemam nikakvog mandata da pregovaram o tim stvarima,
nego mi je jedino dat nalog da se informiram o emu se tu zapravo radi.. ,
1
Stilinovi e kasnije zapisati da je pukovnik Funk bio najgovorljiviji, a
potpukovnik Erich Schffer, ef zagrebake podrunice Abwehr-a, najzago-
netniji: malo je govorio, paljivo sluao Stilinovia i neprekidno studirao sva-
ki njegov pokret i cjelovito ponaanje. U jednom trenutku, kad je dijalog
umukao, s osmijehom na licu pitao je
Ileo vas predvodi'
1
Komunistika partija Jugoslavije - odgovorio je Stilinovi.
A moete U nam rei tko je na elu KPJ?
To je tajna koju ni veina lanova KPJ ne zna!
Znai, tako?
Odgovorio sam iskreno.
Kakva je uloga Sovjetske Rusije u vaem ustanku? Valjda mi o tome
moete rei neto vie i konkretnije? - zanimalo je pukovnika Schffera.
Sovjetski Savez je na saveznik, a Amerika i Engleska su saveznici
Sovjetskog Saveza - odgovorio je Stilinovi, osjetivi da napetost splanjava
i da njegovi subesjednici, vrsta koju on i njegovi drugovi iskljuivo vide
preko niana i muice, sve vie i njega tretiraju kao ovjeka, a nekako sve ma-
nje kao neprijateljsku, banditsku uniformu. Neki su se sasvim opustili, ali nie
skidajui pogled s njegove pojave. Najprijateljskije, ako bi se ovdje pojam pri-
jateljstva ikako smio i mogao upotrijebiti, prema njemu se ponaao in. Hans
Ott.- '
Marijan Stilinovi uinio je sve da se dogovor q razmjeni realizira. Pro-
blem je bio u tome to Nijemci nisu mogli ili nisu htjeli nai i razmijeniti tra-
ene linosti. Osim toga, Stilinovi je imao zadatak da nenametljivo pokrene
1
Isto, strana 459.
pitanje priznavanja oruane sile natodnooslobodilakog pokreta kao regular-
ne zaraene strane, to je on kao zanimljivu temu utkao u dijalog jo na po-
etku sastanka.
Suglasili smo se s vaim prijedlogom za razmjenu zarobljenika i uhap-
en ika - prihvatio je pukovnik von Walter Funk. Meutim, iz dosadanjeg
razgovora, dozvolit ete da primijetim, niste u toku nekih stvari...
Slobodno kaite, koje su to stvari! nagnu se Stilinovi preko stola.
Osjetljivo pitanje za vas, ali de facto, i to ne samo de facto, ve i de
jure ovo je Nazavisna Drava Hrvatska! - upade major Josef Schardt.
Kojeta! - odmahuje rukom Stilinovi - NDH je umjetno stvorena
drava. Ali - i tog trenutka gotovo se prisno osmjehnuo majoru Schardtu -
nije mi sasvim jasno u kakvu vezu to dovodite ba sad?
Kao da su se dogovorili tko e to pitati ili na koju temu da odgovarati,
tafetnu palicu dijaloga ponovno je preuzeo Funk:
Mi ne moemo diktirati uvjete voama NDH. . . Osim toga, za vas
bi, u ovom sluaju trebalo da bude vano to su svi zatvori i logori u nji-
hovim rukama... Ja tu vidim stanovite tekoe...
Onda se neemo dogovoriti! iznenadi ih Stilinovi - A to se tie
vanosti, i za vas postoji jedna koja je injenina: naime, pojava partizana po-
tresa tu umjetno stvorenu NDH i time, ugroava interese Treeg Rekha na
Balkanu..,
Major Schardt se nagnu preko stola:
Tokom daljih oruanih akcija, mi emo se te tekoe sigurno oslobo-
diti!
Mi smo pretpostavljali da e nam sano ustae biti problem za spo-
razumijevanje oko razmjene i priznavanja statusa nae vojske kao meuna-
rodno priznate zaraene strane - upade Stilinovi dvoznano.
Imat emo tekoa naroito a dvojicu s vaeg spiska objasni pu-
kovnik Funk - jer najvii funkcioneri NDH tvrde da oni nisu avi . . .
Naravno Stilinovi je znao da je rije o Andriji Hebrangu i dr Mladenu
Ivekoviu, pa nastavi vrsto:
Mi imamo veliki broj zarobljenih ustaa. Ti zarobljenici su na balast,
jer ih treba vui za sobom, hraniti, osiguravati, uvati od naroda koji prema
njima s pravom reagira osvetniki...
Dogovorit emo se. Mi u svakom sluaju va spisak prihvaamo u
cjelini - ponovi Funk.
Na sljedeem je sastanku utvrivan nain razmjene, prilaz mjestu raz-
mjene, vrijeme i ostale pojedinosti Bilo je prijedloga, to Stilinovi nije odbio,
da se odabere jedno stalno mjesto, neutralna zona, gdje bi se i dalje obavljale
sline razmjene. Njemaki oficiri i Stilinovi sugtasie se da to bude Pisaro-
vina.
Na kraju razgovora, kad su pregovarai poeli utvrivati nain buduih
pregovora o razmjeni, Stilinovi je iskoristio priliku da subesjednicima to
vie kae o Narodnooslobodilakim partizanskim odredima i Dobrovoljakoj
vojsci Jugoslavije, kao jedinstvenoj vojnoj sili NOP-a, o tome kako su orga-
nizirane partizanske brigade i odredi, to predstavlja dobrovoljaka vojska,
0 svjesnoj disciplini partizanske vojske i moralnopolitikoj odgovornosti sva-
kog borca i rukovodioca, tvrdei istovremeno da partizani nisu banditi, anar-
histi ili frantireri, i da bi, stoga, za Nijemce trebalo biti daleko prihvatljivije
1 korisnije da priznaju regularnost partizanske vojske s kojom su u ratnom
stanju, to bi se naroito pozitivno odrazilo na sudbinu zarobljenih ranjeni-
ka. . .
Mnogo od onoga to je govorio Stilinovi kazano je i u pomno sastav-
ljenim izvjetajima Hansa Otta, to je za njemake generale i oficire u Zagre-
bu bila novina i pravo iznenaenje, ali ih je najvie zanimalo svjedoenje o
partizanskom vrhovnom komanantu, U Ottovom izvjetaju o partizanima i
Titu, za Tita je napisano da je ovjek koji zna to hoe, da je to snana linost,
etrdesetogodinjak otrog pronicljivog pogleda, da mu je lice energinih
crta. Ustvrdio je da se radi o veoma iskusnom komandantu, koji je zasigurno
bio oficir u austrougarskoj vojsci. Tvrdio je da ga je Tito uvjerljivo obavijes-
tio kako ustae i Talijani za partizanske jedinice i ne predstavljaju neku na-
roitu snagu.
Izvjetaj in. Hansa Otta upozoravao je da su partizani ozbiljan protiv-
nik, dobro organizirana, iz jednog centra voena, disciplinirana vojska, u ko-
joj ima mnogo intelektualaca, vojska koja ima goleme mogunosti irenja svo-
ga utjecaja i osvajanja narodnih simpatija.
Isto toliko koliko su Nijemci od Hansa Otta saznali o Titu, toliko je i
Tito od njega saznao o svojim protivnicima, to se vidi iz jedne depee upu-
ene Kominterni:
Za vrijeme razmjene zarobljenih njemakih slubenika iz Gering-verke
u gradu Livnu saznali smo od njih neke detalje o odnosu s Talijanima i dru-
go, Jedan od njih, Ot, koji je putovao u Zagreb u vezi s razmjenom, odgo-
vorio je slijedee na nae pitanje.
1. Kakvi su odnosi izmeu Njemake i Italije?
Odgovor: Talijani su nai saveznici, kao to su Englezi vai.
2. Zato?
Zato to mi znamo da nam Talijani u Jugoslaviji stalno ine smetnje i
nastoje da pod svoj uticaj stave to veu teritoriju i s tim ciljem koriste sada
etnike Drae Mihailovia u Dalmaciji, Hercegovini i Bosni. Znamo da u Ita-
liji struja princa Umberta ima snaan uticaj u vojsci i u pozadini i da su po-
vezani s Engleskom i s raznim krugovima okupiranih zemalja Evrope.
3. Sta Njemaka preduzima protiv toga
5
Mi paljivo pratimo tok dogaaja i u sluaju potrebe postupiemo ener-
gino u Italiji, Treba da znate - dodaje taj Nijemac da bi u Njemakoj bio
veoma popularan rat protiv Italije.
4. Vjerujete li vi u Njemakoj u pobjedu na Rusijom?
Vjerujem da e se rat protiv Rusije uskoro zavriti kompromisom, jer
Njemaka treba da se obrauna s Engleskom.
5. Da li u Njemakoj ima politikih i vojnih krugova koji su nezadovolj-
ni Hitlerovom politikom?
Ima. To su katoliki centar Bjuninga, koji sarauje s engleskim krugo-
vima i predstavlja opasnost. Osim toga, postoje krugovi u oficirskom koru,
vjerovatno s Rundtetom na elu, koji nee dozvoliti da Hitler sasvim po-
kopa Njemaku. Dalje postoje komunisti, koji takoer mogu u kritinom mo-
mentu spasiti Njemaku.
6. Kakvo je raspoloenje narodnih masa u Njemakoj?
Veoma loe. Naroito je pogorano u posljednje vrijeme kada mobiliza-
cija obuhvata u sve veoj mjeri stare ljude. Narod u Njemakoj kae: zato na
front ne idu mladi nacisti i gestapovci koji etaju njemakim gradovima i te-
ror isu narod?
7. Kakav je odnos Njemake prema hrvatskoj ustakoj vladi Pavelia?
Mi bismo ih poslali do avola sve i objesili kad bismo mogli u Hrvats-
koj da naemo druge adekvatne linosti zbog toga to su te budale svojom
krvoednom politikom podigle na ustanak veinu naroda i izazvale nezado-
voljstvo.
8. Kakve su vae namjere Jugoslaviji?
Nemamo nikakvih teritorijalnih pretenzija, nema su potrebne samo od-
reene komunikacije i sirovine .. .<0
Prije nego to je egzekutivu Kominterne obavijestio o stavovima Hansa
Otta, Tito je Izvrnom komitetu Komunistike internacionale pisao o nje-
makoj elji da s jedne i druge stane ostave odkrinuta vrata za dalje prego-
vore i za stalnu mogunost razmjene zarobljenika. O tome koliko su Nijemci
u okupiranoj Jugoslaviji bili zainteresirani da i dalje pregovaraju i razmjenjuju
zarobljenike vidi se i iz depea generala Glaisea, koji je od naelnika gene-
raltaba Wehrmachta Wilhelma Keitela traio suglasnost za voenje daljnjih
1
Josip Broz Tito, Sabrana djela, 12, str. 115-116.
pregovora s predstavnicima jugoslavenskih partizana, Keitel je, pritisnut za-
htjevima, dao suglasnost uz objanjenje da je to njegova osobna odluka, a ne
i stav Hitlera. Plan njemake vrhovne komande bio je da se pregovori i raz-
mjene zarobljenika obavljaju iskljuivo na teritoriji NDH, jer su ljeta i jeseni
1942, kad poinju pregovaraki kontakti, na podruju NDH vodene najvee
borbe. Generali i obavjetajci Wehrmachta smatrali su da e partizansku cje-
linu bre razbiti i lake unititi ako s partizanskom komandom budu osigurali
povremene kontakte. Naime, njemakim analitiarima nije bilo teko utvrditi
uu zonu smjetaja Titovog taba, kad su utvrdili mjesto izailjanja parlamen-
taraca s Titovim ovlatenjima, Osim toga, vrh njemakog generaliteta na te-
ritoriji NDH je vjerovao da se u pregovorima i prilikom razmjena zaroblje-
nika moe postii neto to je uvijek moglo da bude od znaaja za njemake
okupacione snage, kao, na primjer, makar i privremeno smirivanje borbenih
operacija na teritoriji eksploatacija rudnika, ili na glavnoj eljeznikoj pruzi
Beograd-Zagreb., ,
1
Prva misija in. Hansa Otta uspjeno je zavrena. Konano su se prego-
varai dogovorili o osobama za razmjenu. Kad s se Stilinovi i Ott vratili
u Glamo bilo je najvanije dobiti suglasnost od Vrhovnog taba da se za-
robljeni Nijemci iz Livna razmijene za one linosti koje Nijemci sad daju. Sve
je to utanaeno do 4. septembra, kad su zarobljeni Nijemci poslani iz Gla-
moa preko Livna u Duvno. Zarobljenim Nijemcima se u Livnu prikljuilo
12 zarobljenih domobranskih oficira i 12 zarobljenih Livnjaka i Glamoana,
Svi su oni 5. septembra odvezeni u Studeno Vrelo, gdje je - na jednoj poljani
- obavljena razmjena. Iz njemakih, talijanskih i ustakih zatvora dovedeno
je 49 pripadnika narodnooslobodilakog pokreta, koji su dakle, bili razmije-
njeni za Ot t ovu grupu Nijemaca i 24 izdajnika. Q tome je Kasche obavijestio
Berlin depeom od 8, septembra;
Energinim i zajednikim naporima Poslanstva i vojnoprivrednih ofi-
cira uspjeli smo da zamjenom oslobodimo osam reichsdeutschera firme 'Han-
1
Hans Ott je na sasluanju poslije rata izjavio: General-major Glejz Horstenau je, posle 9. sep-
tembra 1942. godine, kod feldmarsala Kajtela, na osnovu mojih podataka, prvi put pruio autentinu ne
maku dokumentaciju s tanim pojedinostima i to je, kako mi je Glejz priao u januaru i ferbruaru 1943.
godine, nastavio i kasnije. Bez obzira na vojniko izvetavanje rukovodnog taba Firerovog glavnog stana,
Glejz je poluio i politiki uspeh, tj. da je Kejtel odobrio da se preko mene, kao civila, nastave pregovori
o razmenama. Dakle, Glejz je neofictjelno mogio voditi pregovore s partizanima, to je omoguavalo dalj-
nje upoznavanje partizana. Ovo odobrenje feldmarsala Kajtela, koji je uprkos Hitlerovom naelno sup-
rotnom stanovitu shvatio efektivnu korist od ovog kontakta, bilo je preduslov da se moglo razgovarati
s ovdanjim zapovjednikom za Jugoistok, odnosno njegovim tabom o naim planovima. Feldmarsalu
Kajtclu je moja linost bila poznata, to se videlo iz neuobiajenog odlikovanja, iji je dokumenat nosio
Kajtelov potpis*
Razmj ena zaroblj enika kod Pilina Hana - Posuj e poet kom septembra 1942. godine.
U borbama za ranjenike u blizi-
ni Gornj eg Vakufa zarobljen je
maj or Arthur Strecker. Koman-
dant Druge proleterske divizije
Peko Dapevi i komesar. Mitar
Baki razgovaraju sa Streckerom
preko kojeg je uspostavljena
veza s viim nj emakim koman-
dovanjem.
Faksimil punomoj a Koi Papo-
viu, komandantu Prve prole-
terske divizije za pregovore sa
Nij emcima. U donj em dijelu ce-
dulja koju su Nijemci izdali Koi
Popoviu kao propusnicu za po-
vratak na slobodnu teritoriju.
sa Leichmetall A.G.' koji su svojevremeno, prilikom partizanskog napada na
Livno, pali neprijatelju u ruke . . . Imenovani se nalaze u Mostaru .. ,
1
Pet dana poslije razmjene, 10. septembra, Tito je o razmjeni i nekima od
razmijenjenih pisao Centralnom komitetu KPH. Budui da su - pisao je Tito
- skoro svi ovi drugovi s vae teritorije, to vas obavjetavamo o njihovom
dranju na policiji i u logorima, kao i o njihovom rasporedu.
1. Pavao Daskijevi, svrio srednju poljoprivrednu kolu, star 22 godi-
ne, stupio u Partiju marta mjeseca o. g. i bio lan jedne terenske elije u Za-
grebu. Na policiji se drao izdajniki. Priznavao tereenja, teretio i provalio
Ferdu Mandia i Stjepana Bubania, koji se sada nalaze negde u partizanima,
zatim provalio Vjekoslava Dolinia, sada u policiji. Odlukom CK KPJ od
8. o. mj. iskljuen je iz KPJ zbog izdajnikog dranja i rasporeen u I pro-
letersku narodnooslobodilaku udarnu brigadu.
2. Nikola Cvita, radnik iz Garenice, star 30 godina, u Partiju stupio
maja 1940. godine u Zagrebu. Prijem mu saoptio Ivan Burija, koji se sada
nalazi u logoru. Uhapen 7. VII 1942. u kui svoga brata, gdje je bila smje-
tena tamparija na kojoj su raeni partijski materijali Mesnog i Centralnog
komiteta. Na taj posao doao je kao rejonski tehniar. Teretila ga je Cincipin-
ka, a prije toga je priznao lanstvo i provalio Daskijevia, Dolinia i isklju-
enog iz Partije Antona Rihtnera, koji se sada nalazi u logoru. Odlukom CK
KPJ iskljuen je iz Partije zbog izdajnikog dranja na policiji. Upuuje se
vama radi rasporeda.
3. Vladimir Radocvi, automehaniar iz Zagreba, star 17 godina, nije
bio lan Partije niti SKOJ-a. Neto je radio u omladini, Uestvovao u paljenju
njemakog slagalita benzina i prilikom polaska u partizane bio uhapen. U
vezi s izvrenom akcijom teretio je Ivana Kranelia i jo jednog druga. alje
se vama na dalji raspored
4. Anton Alaber, student agronomije iz Slavonskog Broda, star 21 go-
dinu. U Partiju stupio 8. juna na Brau, a 9. juna uhapen u istom mjestu
zbog odravanja veza sa partizanima i s poznatim komunistima. Kako na
Brau tako i na ustakom redarstvu u Zagrebu nije nita priznao. Upuen u
PK KP za Dalmaciju radi daljeg rasporeda.
5. Ivan Kraneli, obuarski radnik iz Donje Stubice, star 22 godine.
Stupio u Partiju marta 1940. godine. Prijem mu je saoptio Jovo Strievi,
koji je sada vjerovatno u partizanima. Prije i poslije stupanja u Partiju radio
aktivno u sindikatima i meu omladinom. Uhapen je kao sekretar Mjesnog
komiteta SKOJ-a u Zagrebu, naletjevi na policijsku zasjedu u radionici Mar-
' Slavko Odiif, fiazn. dj, str. 76.
8 - Partizani a pregovarakim stolom 1941 - 1945. 113
tina Pribania. Tereen je od vie njih, ali nije nita priznao, nikoga teretio
ni provalio. Odlukom CK KPJ odreen je za Politodjel, tj. po skojevskoj liniji.
6. Mira Paut, srednjokolka iz Zagreba, stara 16 godina. Od osnivanja
NDH poela aktivno raditi u SKOJ-u. Prvog jula ove godine uhapena zbog
veza s partizanima, odailjanja sanitetskog materijala i drugih potreba. Po svoj
prilici bila je i kurir izmeu nekih drugova u Zagrebu. Bila je tuena, ali nije
nikoga teretila niti provaljivala. Upuuje se vama na raspored.
7. Marica Zastavnikovi, inovnica u Dravnom tajnitvu za promibu,
iz Rume, stara 45 godina. Nije lan Partije, prije nego to je uspostavila veze
s naim drugovima, bila je tajnica kotarske organizacije HSS-a u Zagrebu, tj.
prije kapitulacije Jugoslavije. Provaljena i tereena od Marine Gregori. Nije
nita priznavala, niti koga teretila, Zadrana pri Vrhovnom tabu.
8. Krunka Zastavnikovi, inovnica iz Zagreba, stara 22 godine. U Par-
tiju stupila marta mjeseca o. g. Prijem joj saoptili Milovan Cubranovi i Ivan
Karli, koji se sada nalaze u logoru, prvi teko bolestan. Uhapena 14. jula.
Tereena od Marine Gregori, Cincipinke, partizana Dasovia i Vladimira
Lonaria. Nije nita priznala niti koga teretila.
9. Marina Novosel, profesor iz Zagreba, stara 30 godina. U Partiju bila
primljena 1937. godine u Zagrebu, a iskljuena 1939. godine odlukom CK
KPJ kao nepartijski elemenat. Od tada neaktivna, sluajno uhapena. Upuuje
se vama na dalji raspored.
10. Nada Brni, student iz Zagreba, stara 24 godine. U Partiju bila pri-
mljena 1940. godine i odmah se pasivizirala. Nije lan Partije. Upuuje se
vama na dalji raspored. Uhapena sluajno.
1 Anka Vueti, uiteljica iz Brinja, stara 47 godina. Nije lan Partije.
Uhapena 15. marta o. g. i sprovedena u logor u Bakru, kod Talijana, odakle
je putena i ponovo uhapena 24. juna. Upuuje se vama radi odreivanja ne-
kog posla.
12. Bosiljka Krajai-Evi, privatna namjetenica iz Zagreba, stara 29
godina, stupila u Partiju 1939. godine u zagrebakoj organizaciji. Uhapena
sluajno na ulici. Ispitivana o poslovanju knjiare 'Svjetlost'. Dobro se drala.
Odlukom CK KPJ odreena za Politodjel.
13. Olga Kovai, privatna inovnica iz Zagreba, stara 29. godina. Stu-
pila u Partiju 1935. godine. Uhapena 28. juna pod sumnjom da odrava veze
s Bebom i Bakariem i da je lan Partije. Nije nita priznala. Odlukom CK
KPJ odreena u Politodjel.
Danas smo uputili predstavku Ministarstvu domobranstva za razmjenu
zarobljene grupe avijatiara za drugove Hebranga Andriju, Zlatu Segvi, Lav-
evi-Luci Ivana, Pavcli Anu i Novosel Ozrena, koji se prema naknadnim
obavjetenjima nalaze na policiji i u logoru.
1
Tito je CK KP Hrvatske obavijestio da e za koji dan biti razmijenjena
i Vanda Mates za vjerenicu jednog razmijenjenog Nijemca koja se nalazi u
Livnu,
2
Prilikom razmjene u Studenom Vrelu kod Posuja bio je prisutan i in.
Hans Ott. Vratio se u Zagreb s razmijenjenim Nijemcima i o svemu to se
dogodilo i to je zapazio opirno je izvijestio i generala Glaisea i Gestapo. Ge-
neralu Glaiseu je tom prilikom predao novi partizanski prijedlog za razmjenu
zatvorenika koje Tito poimenino spominje u pismu CK KPH. Osim Otta,
o eventualnoj novoj razmjeni njemakim i kvislinkim vojnim vlastima pisao
je, po nalogu Vrhovnog taba, i tab 1. proleterske brigade. O tome ima do-
sta podataka u tekstu pukovnika Sekule joksimovia:
3
. . . Razmenom sa Nemcima kod Posuja nisu u potpunosti bila zado-
voljena ni potraivanja predstavnika NOP-a. Zbog toga se, kao ovlaen or-
gan, tab Prve proleterske NOU brigade ve trei dan po izvrenoj razmeni,
tj. 8. septembra 1942. godine pismeno obratio nemakom generalu u Zagre-
bu Glezu Horstenau i izrazio spremnost za nastavak kontakta radi pregovora
o daljoj razmeni. Teite zahteva delegata NOP-a odnosilo se u prvom redu
na pojedine istaknute pripadnike NOP-a i revolucionare koji su pali u ruke
ne samo okupatorskih vlasti ve i ustakih organa i uvani po njihovim za-
tvorima i logorima. U sreditu, pak, panje Nemaca u to vreme bila su po-
traivanja zarobljene vazduhoplovne posade oborenog aviona ustake NDH
'Savoja Marked' kod Kupresa koja je dejstvovala u korist Nemaca.
tab Prve proleterske NOU brigade je ve 10. septembra obavestio Mi-
nistarstvo domobranstva u Zagrebu i Veliku upu Hum u Mostaru da je
spreman da izvri zamcnu pomenute vazduhoplovne posade, ali mesto i vre-
me razmene nisu odmah utvreni. Istovremeno je jedan od lanova oborene
posade bio upuen u Mostar i Zagreb, da bi vlastima Pavelieve Nezavisne
Drave Hrvatske preneo najavljenu ponudu o razmeni zarobljenika.. ,
4
1
Josi p Broz Ti t o, Sabrana djela, 12, str. 3335. U komentaru navedene knjige kae se da je Mi-
nistarstvu domobranstva pismo s prijedlogom za razmjenu uputio tab 1. proleterske brigade, a da su za-
robljeni avijatiari iz oborenog aviona kod Kupresa (bojnik Romeo Adum)
2
Isto,
3
S. Joksi movi , Prtgpvwi predstavnike NOP' i nemakag Vtrmahta o razftier.i ZrMjmika za irmir bitki
na Nmta, Godinjak drutva istoriara Bi l i , 1972, godine.
4
Koplj a ovog pismenog dokumenta Prve proleterske natodriooslobodilake udarne brigade od
10. septembra 1942, godine nalazi se u Vojnoistorijskom institutu reg. br. 19/4, kutija 701, kao i drugo
pismo od 24. septembra 1942. godine, reg, br. 9- 1/8 kutija 92.
Poslije ovog pisma taba Prve proleterske, Glavni stoer Ministarstva
domobranstva pristupio je ozbiljno pripremama za razmjenu. Ali i u ovom
sluaju neki potinjeni organi Ministarstva domobranstva namjerno su poeli
ometati akciju, uslijed ega je dolo do zastoja i odugovlaenja. Sve se to tako
zapetljalo da je krejem septembra 1942. godine Ministarstvo domobranstva
odgovorilo da Glavni stoer nije u mogunosti udovoljiti zahtjevu Prve pro-
leterske brigade.
Zapravo, ustake su vlasti bile veoma zainteresirane za sam proces raz-
mjene. Naravno teile su da iz toga izvuku to vie koristi. Dobro znajui in-
teres Nijemaca i njihove postupke oko razmjene zarobljenika s NOP-om, jer
su i neposredno u to bili ukljueni, a kako su se mnogi traeni pripadnici
NOP-a nalazili u njihovim logorima i zatvorima, to su oni u mnogome htjeli
i mogli utjecati na konani ishod dotinih razmjena,
Za vrijeme spomenutih, septembarskih pregovora, vodenih kod Posuja
izmeu Velebita i Otta, ili u prepisci s Nijemcima odnosno ustakim vlasti-
ma, na Manjai su, sjeverno od Mrkonji-Grada prema Banjaluci, dvije kra-
jike i jedna proleterska brigada pod komandom Koste Naa razbile snanu
njemako-ustako-etniku ofanzivu. Ojaana etvrtom crnogorskom briga-
dom i Treim krajikim odredom, ta je grupa 24. septembra napala Jajce. Za
odbranu Jajca jednako su bili zainteresirani i ustae i Nijemci. Prije svega,
zbog koritenja odreenih privrednih kapaciteta, posebice proizvoda kemijske
industrije, iz tvornice fero-silicija kao i proizvodnje klora. A, osim toga, u Jaj-
cu se nalazila i znaajna hidrocentrala.
Poto je grupa ovih brigada 25, septembra zauzela Jajce, teite borbi
preneseno je u dolinu Vrbasa. Pored vee koliine ratnog plijena, brigade
Koste Naa u Jajcu su zarobile i grupu Nijemaca iz Bosanskog elektrinog
akeionog drutva U toj su grupi bili direktor in. Otmar Siegelhuber, glavni
knjigovoa Franz Leinschtz, slubenica Rosi Mehr i trgovac iz Jajca Otto
Beuer. Kad su se partizani poetkom oktobra povukli iz Jajca, poveli su sa
sobom i vie od 450 zarobljenika, meu kojima su bili i spomenuti slubenici
akcionarskog drutva Elektro-Bosna.
Centralni biro ovog akcionarskog drutva u Zagrebu 19, oktobra oba-
vijestio je generala Edmunda Glaisea Horstenaua o zarobljenicima iz Jajca i
ukazao na mogunost njihove razmjene za komuniste koji se, navodno, nalaze
u zatvoru travnikog okrunog suda. Neto kasnije, 25. oktobra, tab Prve
proleterske NOU brigade predloio je Komandi njemakih vojnih snaga u
Banjaluci razmjenu za lanove akcionarskog drutva Elektro-Bosna. Jedan od
zarobljenika, knjigovoa Franz Leinschtz, upuen je u Banjaluku da posre-
duje u pregovorima oko predloene razmjene. tab Prve proleterske brigade
u svom je pismenom prijedlogu sugerirao nain, mjesto i vrijeme, izvravanja
razmjene ali ovo pitanje ipak ostaje dugo nerijeeno.
1
Visoke linosti Wehrmachta, u Sarajevu i Zagrebu, izuzetno su bile za-
interesirane za sudbinu Nijemaca zarobljenih u Jajcu. Njemaki konzul u Sa-
rajevu, dr Gerdes, kojemu je konzulat sluio za poslove Abwehra, predlagao
je SA-generalu Kascheu da se pitanja ove razmjene maksimalno intenziviraju.
U poslove oko toga ukljuio se i voda SS ureda u Sarajevu Sturmbannfhrer
Alfred Heinrich, poznat kao uspjean pregovara s etnikim vojvodom Do-
broslavom Jeveviem, Heinrich je bio uvjeren da e ukljuenjem u prego-
vore s predstavnicima Vrhovnog taba NOPO i DVJ obradovati svoga efa
gruppenfhrera Heinricha Mllera, mada je morao znati da je reichsfhrer SS
Heinrich Himmler pripadnicima Gestapoa i SS zabranio sudjelovanje u pre-
govorima s predstavnicima NOP-a. Glaise-Horstenau je s vie strana obavi-
jeten o prijedlogu partizana da razmijene zarobljenike iz Jajca. Po preporuci
kapetana Hansa Hey ssa, o tome ga je najdetaljnije mogao obavijestiti Franz
Leinschtz. Glaise i Kasehe i ovaj put su se sloili da se svi zarobljeni nje-
maki dravljani to prije razmijene.
Pregovori su uspjeno voeni 17. novembra 1942. kod Livna. Njema-
ku armiju i dravu ovaj put su, uz neophodnog Hansa Otta, predstavljali ka-
petan Hans Heyss (on je bio ef delegacije) i Sturmbannfhrer Heinrich, za
ovu priliku u uniformi majora Wehrmachta.
U delegaciji Vrhovnog taba bili su dr Vladimir Velebit, predstavljen
kao Vladimir Petrovi, i Mihovil Tartalja Mia. Dr Vladimir Velebit za sve
vrijeme pregovora naglaavao je obostrani interes da se partizani, s njemake
strane, priznaju kao ratujua oruana snaga, ali ni Heinrich ni Heyss nisu na-
ravno o tome mogli samostalno odluivati, to je Velebitu ionako bilo jasno,
ali im je ozbiljno predbacivao nehat u traganju za zatoenim pripadnicima
NOP-a. Velebit je inzistirao da njemaka strana konano utvrdi gdje se nalaze
sve traene osobe, neovisno o tome jesu li u njemakim, talijanskim, maar-
skim, bugarskim ili ustakim logorima i zatvorima.
U ovim pregovorima pokrenuto je i pitanje novih njemakih zaroblje-
nika, koje su partizanske jedinice zarobile u raznim mjestima tokom borbi u
bihakoj operaciji, koja je poela 2. novembra napadom na sam Biha.
Poslije pregovora kod Livna, uestala je prepiska s jedne i druge strane.
A u svim tim poslovioma posebno se zalagao prvi pregovara, Hans Ott, koji
je, na prijedlog Glaise von Horstenaua, odlikovan - kao i u prvom svjetskom
ratu - eljeznim kriom II reda.
1
S. Joksimovi, nam dj. str. 78
DIDO KVATERNIK TRAI PREGOVORE
Ujutro 27. augusta 1942. godine dva su automobila krenula izlokanom
cestom iz Nove Gradike prema Sirau, U prvim kolima bili su prvorazredni
uglednici ustake policije: Karlo Wagner, koji e 1944. godine postati nad-
stojnik politikog odsjeka Redarstvene oblasti za grad Zagreb i Mirko Vu-
tuc, zamjenik ravnatelja ustake nadzorne slube i ef odsjeka za politiko re-
datstvo, prvi do zloglasnog Dide Kvaternika. Osim ofera Josipa Budisavlje-
via, s uglednicima UNS-a bio je i izvidnik Franjo Cvizak. U drugim kolima
nalazio se jedan SS-oficir sa dva pratioca.
Ili ih je put do Okuana zamorio, ili su se pak plaili da ne nalete na
partizane, kojih je na Psunju, u zoni Bijele Stijene, bilo sve vie nekako im
se nije ilo dalje. Tek kad su ih tu, u Okuanima uvjerili da je put do Pakraca,
i na sjever do Siraa sasvim siguran, krenuli su cestom uz planinu. No, oba-
vjetenje da partizana na tom sektoru nema bilo je netono. Ve kod sela Tr-
nakovca, osam kilometara od Okuana, efovi Ustake nadzorne slube i ese-
sovci naoe se u partizanskoj zasjedi. SS-oficir i njegovi pratioci u kratkom
su okraju poginuli, a Vutuc i Wagoer se predali.
Grupa partizana, koja je izvela akciju, odmah se povukla u bazu, vodei
sa sobom zarobljene glaveine ustakog ministarstva unutranjih poslova.
Dido Kvaternik, neposredni ef i bliski prijatelj Mirka Vutuca, koji je,
kao i Wagner, bio stari ustaa te zbog ustake djelatnosti zatvaran u Kralje-
vini Jugoslaviji, im je obavijeten o zarobljavanju svojih ljudi, naredio je da
se odmah stupi u dodir sa tabom partizanskog odreda u Psunju radi pre-
govora.
Novogradiki ustaki stoernik inenjer Sauni, ravnatelj upskog re-
darstva Dragutin Draenovi i kotarski predstojnik Ivan Bertolovi uputili
su ve 28. augusta iz Nove Gradike partizanima na Psunju pismenu ponudu
za razmjenu Wagnera i Vutuca. Ponuda je za partizane bila veoma povoljna:
za dvojicu zarobljenih ustaa novogradiki su glavari nudili vei broj zatoe-
nih osoba; doslovno su pisali: elimo da ovu dvojicu pustite na slobodu u
koju svrhu vam nudimo putanje na slobodu stanovitog broja vaih drugo-
va.
1
Istovremeno je i Dido Kvaternik obavijeten da je postupljeno po nje-
govom nareenju:
Savezno sa vaim brzoglasnim nareenjem da se odmah stupi u dodir
sa tabom partizanskog odreda u Psunju radi pregovora oko izruenja zarob-
ljenih Vutuca i Wagnera uz nadoknadu stanovitog broja partizana - zatoe-
nika, odaslano je pismo takvog karaktera po Milanu Krnjajiu. Predmetni je
danas u 10 sati odveen iz ovouredskog zatvora u pravcu Benkovac-Bijela
Stijena i tamo na otvorenoj cesti puten na slobodu sa zadatkom da se uputi
u Psunj i stupi u vezu sa odmetnicima...
tabu partizanskog odreda na planini Psunj ustaki efovi iz Nove Gra-
dike, izmeu ostalog piu:
. . . Ukoliko mi odmah prihvatimo va pismeni protuprijedlog saobit
emo vam to po ovom istom donosiocu pisma i staviti prijedloge u pogledu
vremena i mjesta izmjene zarobljenika, a za sluaj da va pismeni prijedlog
ne bismo mogli odmah prihvatiti predvidite u vaem pismenom protuprijed-
logu mogunost pregovaranja kako smo gore naveli.
Slobodno predvidite sve mjere opreza u vaim protuprijedlozima za pre-
govaranje u pogledu sigurnosti vaih izaslanika kao to emo i mi preduzeti
potrebne mjere opreza, iako vam moemo rei da nas pri tome ne vodi ni-
kakva zakulisna misao nego potena namjera da izvrimo ponueni posao.
Kako bi se izbjeglo nepotrebno odugovlaenje pregovora predlaemo,
da izaberete vrijeme i mjesto pregovaranja koje bi bilo jednako pogodno za
sigurnost pregovaraa obiju strana...
tab Tree operativne zone narodnooslobodilakih partizanskih odreda
Hrvatske ustaku je ponudu ocijenio vrlo povoljnom. Mnogo je bilo znaaj-
nih drugova u logorima. ivot svakog od njih bio je dragocjen. Stoga je, po-
slije analitikog savjetovanja u tabu zone, upskoj redarstvenoj oblasti u No-
voj Gradiki 29. augusta upuen sljedei odogovor:
Ovaj tab pripravan je da stupi u pregovor s viim ustakim vlastima
po pitanju zamjene spomenute zarobljene gospode za one rukovodee borce
narodnooslobodilake fronte koji se nalaze u rukama ustakih vlasti. Ukoliko
su vie ustake vlasti voljne da stupe u pregovore, kao i ostale eventualne
1
Slavko Odi, nam dj. str. 75
prijedloge, neka iste dostave ovom tabu u roku od tri dana, tj. do 1. rujna
u 20 sati...
Predlae se gornjem naslovu da odmah poduzme sve mjere da se ne
provode bilo kakve represalije u vezi sa zarobljavanjem, jer e u protivnom
nastupiti posljedice koje nisu nimalo u interesu zarobljenika.
Iz Nove Gradike su odgovorili odmah:
Do danas nismo upotrijebili nikakve represalije na cijelom podruju
ove upske redarstvene oblasti. U tom smo smislu upozorili sve podrune
ustake i redarstvene oblasti, da se ne bi dogodile nekakve represalije protiv
partizanskih zarobljenika . . .
Pripravni smo da stupimo u pregovore sa izaslanicima naslova po pi-
tanju zamjene zarobljenika. U tom smo smislu uputili naslovu jo u petak dne
28. VIII. 1942. godine pismo po jednom od vaih suboraca. Prema tome,
moe se vidjeti da imamo najozbiljnije i najpotenije namjere, jer smo to pis-
mo uputili po jednom od uglednih lanova partizana,.,
U tom pismu je bio podatak od izuzetnog znaaja za rukovodstvo na-
rodnooslobodilakog pokreta: ovjek koga su do tada redom traili svi par-
tizanski pregovarai, odjednom je, i netraen, ponuen za razmjenu - lan
Operativnog rukovodstva CK KPH Andrija Hebrang. Kao da je Didi Kva-
terniku bilo zaista stalo da Hebranga dade za svog Vutuca! Kvaternik je, na-
ime, odreujui nain voenja pregovora, odredio i prvu trojku za razmjenu:
Pregovori koji e se voditi izmeu naih i vaih izaslanika nareeni su
od zapovjednitva Ustake nadzorne slube, te iste moete smatrati strogo
slubenim.
Voljni smo za izmjenu zarobljenika g. Vutuca i Wagnera ponuditi sli-
jedee osobe
1. Andriju Hebranga, priv. namjetenika, lan Cent. kom. KPH.
2. Olgu Kohn, privatnica, simpatizer komunizma.
3. Bogdanku Podunavac, studenticu prava, lan SKOJ-a, tj. one osobe
oko ijeg izruenja ne bi bilo nikakve tehnike zaprijeke, poto se iste nalaze
u ovom uredskom zatvoru.
Ovo nije stanovit broj i izaslanici ga mogu tokom pregovora bezuvjetno
povisiti.
Mjesto sastanka jest 200 metara istono od puta kod junog dijela sela
Cage i to od prvih kua uzevi od Okuana, Na istini na kojoj e se nalaziti
izaslanici biti e zabodena na koplju bijela zastava.
Vrijeme sastanka jest 1. rujna u 10 sati prije podne. Nai izaslanici biti
e g. Ivan Bcrtolovi, kotarski predstojnik i Dragutin Draenovi, upravitelj
upske redarstvene oblasti koji e se iskazati osobnim iskaznicama.
tab Tree zone je itekako bio zainteresiran da Hebrang to prije bude
meu partizanima, ali nije prihvaena ustaka ideja o vremenu, mjestu i uv-
jetima pregovora. ustra urba ustaa oko razmjene dala je naslutiti njihovu
veliku zainteresiranost za Vutuca i Wagnera. Stoga je rijeeno da se za raz-
mjenu trae jo prije rata uhapeni lanovi najueg partijskog rukovodstva
Hrvatske, dvojica koji su s Radom Konarom reorganizirali KPH 1939.
Mirko Bukovec i Marijan Krajai, te Henrik Znidari, uhapen u Zagrebu
poetkom 1942. godine. U vrhu liste petnaestorice traenih komunista bio je
Andrija Hebrang, kojeg su i ustae upisale na prvo mjesto. Osim te etvorice
Olge Kohn i Bogdanke Podunavac, koje su ustae nudili, zatraeni su: dr
Mladen Ivekovi, Dana Popovi, Pero Prodanovi, Ivo Saraji, Stevo Sabi,
Milan Torbica, Ivanka Komar, Julius Eker i Vladimir Lonari.
Kurir taba Tree zone predajui pismo s listom logoraa, po dogovoru
sa Psunja, predloio je ustaama da pregovori ponu 5, septembra, s tim to
e se mjesto pregovaranja naknadno utvrditi. Ustae su i ovoga puta odmah
odgovorile
Mi emo svakako nastojati najbrim nainom doi do potrebnih po-
dataka i udovoljiti vaem traenju, a ukoliko nam ne bi uspjelo doi do po-
voljnog rezultata, mi emo staviti na uvid 50 vaih politikih istomiljenika,
lienih slobode, izmeu kojih ete moi po volji birati. Razumije se da e pr-
venstveno biti uzete u obzir osobe navedene u predmetnom dopisu.
Traganje za traenim linostima, ini se, nije bilo ni brzo ni uspjeno.
Tek 10. septembra ustae su ustvrdile da je od traene petnaestorice samo
estoro ivih:
. . . Za ostale nismo mogli dobiti nikakve konkretne podatke gdje se
nalaze, te stoga predlaemo naslovu da stavi novu ponudu s veim brojem
osoba, koje bi odgovarale, i to iz razloga to imamo najiskrenije namjere iz-
vriti izmjenu zarobljenika, te u tu svrhu poveavamo broj osoba odreenih
za izmjenu na 30 (trideset). Ukoliko bi naslov pristao, predlaemo samu iz-
mjenu izvriti na slijedei nain:
Mi bi najprije iz naih zatoenikih logora uputili naslovu 4 zatoenika,
a meu njima Bogdanku Podunavac, te po primitku istih vratili bi nam jed-
nog zarobljenika. Nakon toga uputili bismo naslovu opet drugih osam pred-
loenih osoba, meu kojima bi se nalazili Andrija Hebrang i Olga Kohn.
Upuivanjem i primitkom ove druge grupe mogao bi se naslov podpuno
osvjedoiti da emo sa nae strane nastaviti daljnjom izmjenom i zadnje, tree
grupe od 18 osoba, a koja bi uslijedila odmah po povratku drugog zaroblje-
nika.
Naravno, predmetna utanaenja dolaze u obzir samo u sluaju sporazu-
ma o svim osobama, koje budu po naslovu zatraene, a mi budemo u mo-
gunosti iste dostaviti naslovu na raspolaganje.
Mada je na Psunju ispoljena iskrena alost zbog smrti Bukovca, Kraja-
ia, Znidaria i ostalih drugova, prijedlog novogradike upske oblasti pri-
hvaen je sa zadovoljstvom. Komesar taba Tree (slavonske) zone partizan-
ski stav izloio je u pismu od 16. decembra:
Od spomenute petnaestorice dajete nam samo estoricu. elimo prvo
da saznamo o sudbini ostalih, za koje naslov navodi da o njima jo nije dobio
konretne podatke, pa tek onda ovaj tab moe pristupiti sastavljanju novih
prijedloga. U principu se slaemo sa prijedlogom naslova, to se tie same iz-
mjene.
Da bi dokazali partizanskoj strani koliko im je stalo do Vutuca i Wag-
nera, Kvaternik je uputio iz Zagreba svog izaslanika, dra Aleksandra Benaka.
specijalnog opunomoenika vlade NDH, sa zadatkom da pregovore privede
kraju i, ako je mogue, da onemogui partizansku stranu u daljim ucjenjiva-
kim odgovorima. Istovremeno je iz logora po specijalnom ustakom kuriru
na Psunj poslano pismo Andrije Hebranga:
Stekli smo uvjerenje da oni taj posao ele posve iskreno obaviti... da
je itav ovaj pothvat od strane gospode iskren i bez ikakve skrivene zamis-
l i . . . Nekih drugova koje ste traili za izmjenu nema vie pa vam zato pred-
lau neke druge i vei broj.
upska redarstvena oblast 18. septembra ponudila je za razmjenu ovih
trideset osoba: Andrija Hebrang, dr Mladen Ivekovi, Bogdanka Podunavac,
Olga Kohn, Vladimir Lonari, Ivanka Komar, Vilma otari, Aleksandar
Tuhtan, Duan Deanovi, Stjepan Mileti, Stjepan Mai, Stjepan Jarec, Ivan
Mesari, Nikola Simovi, Vinko Grebni, Jiira Ljubeti, Duanka Pavlov i,
Ana Vagner, Viktor Poslek, Stjepan Dasovi, Martin Pribrani, Anka Cero-
vac, Eugen Baki, Franjo Sremp, Safet Salihodi, Rudolf Simi, Josip Spo-
Ijari, Jovan anak, Stjepan Mokus i Josip Slari.
Na raunajui Andriju Hebranga, Ustaka je nadzorna sluba u ovaj spi-
sak unijela i neke koji su u logoru zavrbovani za pijunski rad u korist oku-
patora i ustaa. Prvi je izdajniki akt priznao Stjepan Dasovi Stipe.
1
Poslije
rata Olga Kohn je takoer priznala da je bila vrbovana, pa je 6, jula 1951.
godine osuena na 12 godina strogog zatvora.
1
U komisiji za provjeru zamijenjenih bili su Andrija Hebrang, Pavle Gregori i Vladimir Kurt.
lanovi komisije su ispitivali one zamijenjene zarobljenike na koje je ponajvie sumnjao Hebrang. Dvojica
su strijeljana. Neki misle da nisu strijeljani zbog suradnje s UNS-om, jer to nije utvreno, nego rato to
je ustanovljeno da su se pred policijom za vrijeme istrage loe drali.
Razmjena je izvrena 23. septembra 1942. godine.
Ustae su umjesto 30 dovele 33 zarobljenika. Objasnili su da nisu mogli
pronai prethodno ponuenu trojicu, pa su za njih - samo da razmjena ne
bude odgoena - dali estoricu.
Dr Mladen Ivekovi kasnije e, u jesen 1942, u Bihau pisati kako su,
vezani po dvojica, prevezeni najprije eljeznicom do Okuana, a poslije ka-
mionom do Caga, mjesta zamjene. Opisuje i in razmjene:
Ne brdacu je, prema utanaenju, leprala bijela zastava. Uz cestu bile
su postojene njemake ete. Gore, na brdacu, sigurno osiguravaju nai par-
tizani sve putove.
Polazimo u koloni prema bijeloj zastavi. Tamo su se ve pojavili zarob-
ljenici Vutuc i Wagner s jednim partizanom pregovaraem. Stoji nas trideset
prema dvojici. Kod bijele zastave! Zarobljenici se smjekaju. Prvi partizan, ko-
jeg smo vidjeli, Slobodan, politkom II bataljona I slavonskog odreda, vodi s
agentom, koji nas je doveo na brdace, posljednje pregovore o nainu izmje-
ne.
Sada nam tek odvezuju ruke.
Slobodni kreemo brzim koracima dalje uzbrdo. Kad sam se osvrnuo,
vidio sam Vutuca i Wagnera kako su iz svih sila potrali nizbrdo, prema ces-
ti, gdje su ih ekale ustae i vabe., .
1
Karlo Warier je poslije razmjene, im je stigao u Gradiku, uputio te-
legram Didi Kvaterniku:
Gospodine zapovjednice, kolega Vutuc i ja zahvaljujemo se od sveg
srca i obeajemo da emo se potruditi da imadnemo zajedno onoliko djece
koliko je partizana za nas dato, tako da se brojano nita ne tetuje.
1
Mladen Ivekovi Nepokorena zem/ja, Zagreb, 1945, str. 23- 24.
RAPORT POTPUKOVNIKA SEVEROVIA
Ba kad su u Bihau poele zavrne pripreme za Prvo zasjedanje An-
tifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije, onoga dana kad Tito
diktira pozivnice vijenicima, 18, novembra, novoosnovana 4. udarna divizija
1. bosanskog udarnog korpusa NOV probila je njemako-ustaki utvreni
front zvan Jugozapad, od Bosanskog Novog do Ljubije. U tim je borbama
zarobljena bojna 1. domobranske pjeake pukovnije, razbijena ustaka 6. traj-
na i jo dvije domobranske satnije. Brzim dovlaenjem pojaanja, njemaka
714. pjeadijska divizija obranila je rudnik Ljubiju.
Operacijama jedinica NOV rukovodio je komandant 1. korpusa Kota
Nad
Za etiri-pet dana borbi iz neprijateljskog je stroja izbaeno preko 1.550
vojnika, podoficira i oficira. Oko 600 vojnika i oficira je zarobljeno. Meu za-
robljenicima bio je i domobranski pukovnik Ivan Severovi, zapovjednik us-
tako-domobranskih jedinica koje su u sastavu njemakih snaga drale izuze-
tno snano utvrenu liniju Jugozapad. Sa Severoviem je zarobljen i do-
mobranski oficir Teufik Pleteli. Obojica su bili oficiri Kraljevske jugoslaven-
ske vojske.
Desetak dana poslije njihova zarobljavanja, kad su pomno ispitani svi
zarobljenici, 2. decembra 1942. godine, tab 4. divizije, kojom su komandirali
Josip Maar Soa i Milinko Kui, predloio je ustako-domobranskoj ko-
mandi da se izvri razmjena domobranskih oficira za zatvorene pripadnike
narodooslobodilakog pokreta. Na prijedlog taba 4. krajike divizije ustae su
odgovorile vrlo brzo:
U spoju vaeg pisma od 2. decembra 1942. godine pod brojem 6199,
saopava vam se da su za zamjenu zarobljenog potpukovnika Ivana Severo-
vica i natporunika Teufika Pletelia zatraene osobe, tj. Mubera Karabego-
vi i Jelica Herceg. Zatraene su od zapovjednitva banjalukog zdruga u Ba-
njaluci, i tamo su na raspolaganju. Trea zatraena enska Zaga Umievi nije
jo mogla biti pronaena kod odnosnog etnikog zapovjednitva, te e vam
se takoer saopiti im bude naena. Kako se ova zamjena ne bi otegla, pred-
laemo da zamjenu izvrimo odmah, a navedena Umievi uputit e vam se
naknadno, a ukoliko ne bude pronaena imenujte vi jednu odgovarajuu oso-
bu koja e vam se uputiti.. .
1
Poslije razmjene, 15. januara 1943. godine, Ivan Severovi je po nalogu
svog generaltaba to jest glavnog stoera pisao i o tome kako je zarobljen
i o onima koji su ga drali u zarobljenitvu;
Ja sam se naao u jednoj uvali, gdje sam legao za jedno oboreno stablo,
sa namjerom da doekam no i da se po noi pokuam prebaciti kroz ne-
prijateljske redove do 12 asova poslije pola noi. Meutim, kako smo bili
opaeni od partizana, isti su odmah za nama razasuli patrole od kojih je jedna
naila i na mene i to tako iznenadno, da ih nisam primijetio dok nisu uprli
puke u mene i viknuli* 'Predaj se'. Tu sam bio odmah na licu mjesta svuen,
oduzete su mi sve vrijedne stvari, osim lisnice s novcem i tek poslije odveden
kod njihovog zapovjednika Bojne. Ovaj mi je ispripovijedao da je on drao
posjednut poloaj ispred fronta 12. p. p. za cijelo vrijeme napada, kao i poslije
ovoga, kako ova ne bi eventualno pola u protivnapad. Isto tako ml je rekao,
da je ve dobio izvjee iz Suhae, da je jedna grupa domobrana pobjegla u
tom pravcu i da su nas njihove patrole ve po umama traile i oekivale.
Neto kasnije bio je uhvaen i dopraen kod istog zapovjednika i natporunik
Pleteli sa jednim domobranom, dok su neto kasnije uhvatili jo jednu grupu
domobrana od onih koji su bili sa nama. No ipak mi se ini, da je jednom
dijelu iz te grupe uspjelo da pobjegne...
Sutradan su domobrani i doasnici otputeni i sa sprovodnicima krenuli
kui, dok su nas astnike zadrali. Tog istog dana, tj. 20. u noi probudili su
mene i podasnika. Poveli su nas samovozom. Vozili smo se oko pola sata
hoda, a onda sili i produili pjeke u umu do drvenih baraka, koje su bile
osvijetljene i tu smo prenoili. Ujutro sam bio pozvan od komandanta kor-
pusa (Koste Naa) na presluanje. Tu je uglavnom htio saznati jainu posada
u Bosanskom Novom, Prijedoru i Sanskom Mostu, kao i jainu snaga koje
su sudjelovale u napadau na Kozaru. Poto sam energino odbio dati ma
1
Arhiv Vojnoisiorijskog instituta JNA, kutija 75, reg. br. 12 10-1. Jedan dio podataka koji se od-
nose na operacije NOV 1 POJ s ciljem razbijanja linije Jugozapad autorima je dao Branko Damjanovi,
pukovnik u penziji.
kakve podatke, malo se ljutio i prijetio, ali se poslije smirio i na kraju mi sa-
opio da e za mene traiti zamjenu kao i za natponinika Pletelia, dok e
ostali biti puteni kuama.. .
1
Pismo za razmjenu zarobljenika napisao je komandant 4. divizije Josip
Maar Soa. Adresirano je na najbliu neprijateljsku jedinicu. Pismo s prijed-
logom za razmjenu krajikih komunistkinja za Se vero vica pristao je odnijeti
domobranski porunik Bakovi, zarobljen sa Severoviem i Pleteliem. U
skladu s uobiajenim partizanskim stavom prema domobranima, poruniku
Bakoviu je reeno da se ne mora vraati s odgovorom, jer bi ga ionako pus-
tili. Mjesec dana poslije odlaska Bakovia osnova zamjene bila je utanaena.
Severovi e kasnije napisati da je on o zamjeni obavijeten 3. januara, kad
je u njegovu zarobljeniku sobu uao zapovjednik strae i saopio nam da
se ja i natporunik Pleteli spremimo, jer da idemo u tab Korpusa radi za-
mjene. Morali smo se odmah spremiti i kroz par minuta smo krenuli. Pre-
avi preko Grmea jo istu veer stiglio smo do taba Korpusa, gdje su nas
zadrali sve do 9. sijenja, koga smo dana krenuli radi zamjene prema Starom
Majdanu. Kad smo doli na mjesto razmjene ustanovljeno je da su na zamje-
nu sa nae strane stigle samo dvije osobe, dok su trebale stii tri. Partizani
zbog toga nisu htjeli pustiti natporunika Pletelia i vratili su ga natrag s tim
da e ga pustiti im se pronae osoba, koju su oni traili, odnosno jedna dru-
ga ije su ime dali...
Prilikom razmjene, ustaku stranu su predstavljali neki inovnik redar-
stva iz Banjaluke, jedan razvodnik i jedan domobran. Kako ni jedan od njih
nije poznavao Severovia, samoinicijativno se u grupu za razmjenu izaslanu
iz Banjaluke ubacio i satnik Linjak iz Sanskog Mosta, kako bi se uvjerio da
partizanska strana umjesto Severovia nije ubacila nekoga drugog.
U delegaciji NOV i POJ bili su Stevo Adamovi, komandir i komesar
1. ete 4. bataljona 6. krajike brigade, krajiki partijski rukovodilac Kota
Bosni, te Savo Popovi.
Jedna od tada zamijenjenih, Jelica Herceg Ivanovi sjea se da su nju i
Muberu Karabegovi iznenada odveli iz logora Stare Gradike. Mislile smo
da se radi o nastavku sasluanja, pogotovu kad smo stigle u Zagreb i ule
u zgradu Komande domobranstva. Odatle su nas prebacili za Banjaluku, za-
tim u Prijedor, pa u Sanski Most. O emu se radi bilo nam je jasno tek kad
smo se zajedno sa pratnjom ukrcale na saonice koje su konji povukli i kad
je jedan od domobranskih oficira natakao bijeli barjai na povei tap...
1
AVII JNA, k. 79, br. reg. 412- 1,
Kada sam ugledala Stevu Adamovia, Savu Popovia i Kostu Bosnia, naoj
srei nije bilo kraja,,.
Stevo Adamovi i dandanas pamti tok razmjene
Kad smo dobili nalog da izvrimo razmjenu, prethodno smo se dobro
obezbijedili sa pratnjom, i valjda smo zbog toga malo zakasnili na mjestu raz-
mjene. Oni su ekali. Kota Bosni je pozvao domobranske pregovarae
Domobrani, da li ste spremni da izvrimo ugovorenu razmjenu?
- Jesmo - odgovorili su, a onda su prili. Mi smo pozdravili onim po-
znatim naim borbenim pozdravom, a oni njihovim. Pokazali smo nae pu-
nomoje, a oni svoje. Sa nama je bio i Teufik Pleteli, za koga oni nisu doveli
adekvatnu linost koju smo traili i njega, razumije se, nismo razmijenili, a
mislim da mu je bilo stalo do razmjene, naroito zbog ene i djece, za koju
je izuzetno brinuo. Vratili smo ga i zadrali u jedinici. Taj drug se kasnije
predomislio, nije htio da ga razmjenjujemo, odlino se borio i pokazao toliko
dobro da je, konano, dogurao i do ina gencral-majora . . . Razmjenu smo
izvrili i im smo obavili tu formalnost nae dve drugarice Jelica i Mubera
su zapjevale partizansku pjesmu...
Severovia su ponovo zarobili partizani maja 1945. godine, kada je po-
kuao da se domogne jugoslavensko-austrijske granice.
ZAROBLJENICI 12 DRENICE I JABLANICE
U vrijeme ofanzive Operativne grupe divizija Vrhovnog taba na Ne-
retvu, 16. februara 1943. godine, Druga proleterska brigada oslobodila je
Drenicu. U borbi za Drcnicu neprijatelj je pretrpio izuzetno velike gubitke.
Uniten je 1. bataljon 260. pjeadijskog puka divizije Murge. Zarobljeno je
85, a 157 Talijana je poginulo.
1
Ratni plijen bio je golem. Poslije boja, tab
brigade (komandant je. bio Ljubodrag uri, a komesar Aleksa Dejovi), na
zahtjev taba 2. divizije, po jednom je zarobljenom oficiru uputio pismo ta-
lijanskoj komandi u Mostaru, predlaui da se kod sruenog mosta na malom
a izuzetno dubokom Bijelom potoku sastanu delegacije i dogovore o razmjeni
zarobljenika.
O tome je sauvan i talijanski izvjetaj:
Oficir 1. ete 260 pjeadijskog bataljona divizije 'Murge' zarobljen od
partizana, stigao je u Mostar uvee 17. februara sa pismom Druge proleterske
brigade, koja javlja da je bataljon savladan, 286 zarobljenih, meu kojima ko-
mandant (potpukovnik Francesco Metele) i mnogo ranjenih vojnika.
Oficir ovo potvruje.
Partizanska komanda trai
1. Hranu za 5 dana za zarobljenike
2. Obustaviti vazduna bombardovanja sela, kaznu strijeljanja zaroblje-
nika
3. Lijekove za ranjenike
4. Izmjenu zarobljenika sa Hercegovcima i Crnogorcima
1
Ljubodrag uri, Ratni dnttmtk, Beograd, 1966, str. 109.
9 - Pa ni zan i 73 prego varafki m stolom 1941 - 1945.
129
Odgpvoreno je:
1. Da meunarodno ratni zakoni na koje se oni pozivaju predviaju
snabdijevanje zarobljenika; ipak, ovaj put, a da bi olakali naim ranjenicima,
bie data hrana za 3 dana za oznaeni broj;
2. Akcije vazduhoplovstva odgovaraju ratnim zakonima i stoga sela po-
sednuta od partizanskih snaga su zakonski ratni objekti oni moraju da iz-
bjegavaju prisustvo civilnog stanovnitva;
3. Odobrena je potrebna koliina lijekova za lijeenje naih ranjenih za-
robljenika;
4. Za izmjenu zarobljenika neka traenja dostave vlastima radi ispitiva-
nja i odobrenja.
1
Predstavnici 2. proleterske divizije i divizije Murge su se sastali kod
poruenog mosta na Bijelom potoku 18. februara. O tim su pregovorima u
ratnom listu 2. proleterske brigade, Bez predaha, godine 1943, broj 5, pisali
borci 1. ete 4. bataljona<c
Na poloajima smo prema Mostaru. Pred nama je beli put i umna Ne-
retva, a s druge strane reke pokidana eleznika pruga. U 12 sati doi e ita-
lijanski pregovarai povodom razmene zarobljenika. Odjednom - eto italijan-
skog kamiona. Radoznali smo kakav e biti susret. Silazimo sa uka na cestu
i k nama se, izlazei iz kamiona, nosei belu zastavu, upuuju dva italijanska
oficira i jedan vojnik. Mi prilazimo, stiskamo vrsto pesnicu i pozdravljamo:
- Smrt faizmu!
- Bog daj - odgovara oficir, pozdravljajui faistiki.
Meu njima je jedan Slovenac iz Trsta, oficir. Sa nae strane razgovara
Ljubia Bojevi. U kamionu su doterali hrane za nekoliko stotina italijanskih
vojnika koje smo zarobili, dvopeka, konzervi... Doneli su i zavojnog mate-
rijala za ranjenike. U tom momentu naleti avion. Italijani se pogledae pre-
plaeno i naredie da se hrana ponovo vrati u kamion, da se ne bi primetilo
iz aviona.
- Ima i za vas - kae oficir.
- Ne, ne treba nam - odgovaramo ponosno.
- Pa da, mmete vi od etnika.
- Ima i od koga... I od vas - kaemo mi.
- Ima - veli - italijanska vojska svega.
- E, kad vi imate, bie i za nas veli na pukomitraljezac, A zato
avioni lete kada vi dolazite?... Zato niste javili? Pobie vam sve faiste.
- A ne, nije Talijano gore... Nemci su - odgovara italijanski porunik.
1
Zbornik NOR, tom IV, knj. 10, dok. br. 231.
Predali su nam pismo.
'Zapovjednitvo proleterske sile - Drenica. Vrhovna komanda italijan-
ska pristala je na razmjenu zarobljenika.'
Tako, Talijano, lane ste pisali o 'komunistikoj bandi' a sada ste pro-
menili ton.
Zapitao nas je
Odakle ste?
Iz Srbije . . . a ti? - Iz Bosne. - Ti? . . . iz ibenika . . . Iz Like . . .
Ej, jadna Srbijo, ta su Nemci uinili od tebe prenemae se faista.
Neemo mi zaboraviti nae streljane drugove u Kragujevcu, Kralje-
vu. . . Mi emo ih osvetiti.
I tvoj ibenik je nastradao - veli on Petru. - Pa onda ti iz Bosne,
Dalmacije, Srbije, svi se zajedno borite... Vojska narodna,.. Nego, nije mi
jasno zato se vi borite i sa etnicima?
Pa mi se borimo protiv okupatora i njihovih slugu, - kaemo mi.
Pa da. . . A elite li vi da proirite vau Jugoslaviju?
Ne, mi hoemo da naa zemlja bude samo naa i da bude slobodna...
A etnici vele da hoe da je proire.
Nasmijali smo se tom etnikom idealu.
Nisu etnici - kaemo mi nikakvi borci...
Jesu odgovori porunik. Zatim se malo zamisli pa i nisu u stva-
ri. Dabe ih mi hranimo . . . Uzeli smo im baca neki dan . . .
Znamo, mnogo nam je ao . . .
Pogledao je u sat.
Jo deset minuta, pa moramo ii. . . Inae e posle toga etnici pucati
na nas.
A sluate li vi vesti sa Istonog fronta? - pitamo.
Odmahnuo je rukom.
Mani... Zato ba o tome da me pita?
Mlate vas opasno kaemo. Ni u Africi ne prolazite bolje. Izdrite
kao do sada, pa e uskoro doi kraj onoj dvojici.
Znamo mi to - kae Italijan.
Jeste li uli za Prozor?
Jesmo . . . Trebalo je da ja idem tamo, ali srea moja... Ne odoh...
A kad ete u Mostar? - pita on nas.
Kad bude vreme doi emo mi ve. . . Nego, mnogo vam izginulo
vojnika u Drenici...
Pa tu su oficiri, morali su se boriti
Jo dugo srno razgovarali. Pitao nas je da li verujemo u boga, da li sa
nama ima drugarica, da li mi pripadamo Drugoj proleterskoj brigadi.
- Eto - kae Italijah - Sad se lepo razgovaramo, a u borbi jedan dru-
goga ubijamo,..
- Sta da radi?... Takva je stvarnost - smejemo se i mi.
Prekinuli smo razgovor, jer nai pregovarai nisu stigli. Talijani e doi
opet sutra i doneti sa sobom tovare hrane.
Sta ete, takva je stvarnost...
Komandant 2. proleterske brigade Ljubodrag uri, koji je u pregovo-
rima predvodio partizansku delegaciju, sjea se da su na prijedlog Talijana
pregovori vodeni kod poruenog mosta na Bijelom potoku, pritoci Neretve,
pedesetak kilometara sjeverno od Mostara. Italijanska delegacija se dovezla
luksuznim automobilom - dva porunika i ofer podoficir.
Partizansku delegaciju sainjavali su: komandant 2. proleterske brigade
Ljubodrag Duri, komesar 1. bataljona 2. proleterske brigade Jevrem Popovi
Jea i obavjetajni oficir 2. divizije Branko Spasi Spanac. Odmah poslije pre-
govora (prevodio je Branko Spasi) uri je zapisao da su Talijanima po-
stavljeni sledei uslovi:
1. da se za svakog italijanskog vojnika pusti po jedan na drug ili talac
iz logora ili zatvora, s tim to emo za zarobljene oficire zahteve postaviti na-
knadno, kad dobijemo spiskove zatvorenih komunista;
2. da italijanska komanda iz Mostara alje hranu i sanitetski materijal za
svoje zarobljene oficire, podoficire i vojnike (dok se ne izvre zamene), jer na
ovom terenu nema dovoljno namirnica za njihovu ishranu;
3. da se sela ne bombarduju, kao to su to do sada inili faistiki avi-
jatiari, ubijajui nezatiene stanovnike.
Faisti nikako nisu hteli da prihvate ovaj uslov.
Dok smo sa njima razgovarali, na sred ceste kod poruenog mostia,
etnici su nas sa jedne strane iznad puta zasuli mitraljeskom vatrom.. .
1
Prilikom pregovora kod sruenog mosta, Branko Spasi je, kako se sam
sjea, talijanskim oficirima rekao da bi trebali etnicima pokloniti i dobre
dvoglede, kako bi ubudue mogli da razlikuju partizane od svojih gospodara.
'etnici nisu dobri', rekao je na to talijanski kapetan, a ja sam povisio glas
'Za nas su najgori olo, ruglo koje emo u sjemenu zatrti'.. .
2
Susret je zavren izjavom talijanske delegacije da nije mjerodavna dati
konane odgovore. Stav talijanske komande treba oekivati narednih dana.
1
Lj. uri, na m dj. str. 110.
2
Izjava Branka Spasia jula 1982. godine, autorska zbirka.
jedino to je ta delegacija odmah uredila bila je hrana za zarobljenike: do-
premili su je 19. februara do poruenog mosta na Bijelom potoku.
1
Problema s Talijanima bilo je i u Jablarci na Neretvi. I tamo su borbe
vodile jedinice Druge proleterske divizije pod komandom Peke Dapevia.
Te su jedinice 16. februara 1943. godine u estokom sudaru razbile dijelove
260. puka divizije Murge i zarobile 260 vojnika, podoficira i oficira. Ali i
pored toga jaka talijanska grupacija utvrena u Jablanici nije poputala. Oko
Jablanice smo sve oistili, ali valjalo je savladati i ovu, ne ba malu prepreku
- sjea se oko Kraljevi Cilj nam je bio da unitimo italijansku kasar-
nu ,. M
2
Kada su obavjetajni oficiri 4. proleterske brigade od zarobljenih talijan-
skih vojnika saznali da se u jablanikoj kasarni nalazi skladite granata i mu-
nicije, odlueno je da se na neki nain komandantu utvrenja dade do znanja
da e minobacaka vatra biti usmjerena na skladite i da e svi biti dignuti
u zrak, ako ne odloe oruje
Dok se za narednu akciju pripremala grupa minobacalija, komesar 10.
hercegovake brigade, panjolski Interbrigadist Cedo Kapor poslao je u Jab-
lanicu zarobljenog talijanskog vojnika s pismenim pozivom komandantu gar-
nizona da poalje delegaciju radi pregovora oko predaje, O tome edo Kapor
pie
Poslije osloboenja Prozora i likvidiranja italijanskih snaga u dolini
Rame, nae jedinice su zarobile veliki broj neprijateljskih vojnika. Korieni
su za noenje tereta i ranjenika. Sa mnogima sam lino razgovarao. Jednog
dana obavijestili su me o nekom zarobljeniku koji za sebe tvrdi da je anti-
faista i da eli svakako da razgovara sa partizanskim rukovodiocima.
Bio je to ovjek tridesetih godina, po zanimanju profesor, odnekle sa sje-
vera Italije. Tvrdio je da je socijalista ve petnaest gpdinau Preklinjao nas je
da mu vjerujemo koliko ga je stid to je doao ovamo da se za interese im-
perijalizma bori protiv jednog oslobodilakog pokreta, kojim rukovode ko-
munisti. Postavljao sam mu neka pitanja i pokuavao da procijenim njegpvu
iskrenost. Izgledalo je da zbilja ne lae. . .
Rijeili smo da to provjerimo. Jedan zarobljenik manje ili vie, od ono-
like mase! Smislili smo da ga poaljemo u Jablanicu, sa porukom za koman-
danta garnizona. Trebalo je da jo i usmeno objasni bezizlaznu situaciju ita-
lijanskih snaga, a zatim da se nekako izvue ili da nas saeka tamo, u tvravi.
Problem je bio samo u tome, kako e proi kod naih boraca, poslije oslo-
1
Lj. uri, nazri. dj. str. 110.
2
Sjeanje Boke Kraljevia jahorina XI I - Sarajevo, novembar 1978. godine, broj 101.
boenja Jablanice. Napisao sam mu neto kao propusnicu, on se postarao da
dobro sakrije taj papir. Otiao je uvjeravajui nas da e zadatak izvriti kako
najbolje bude mogao.
Poslije prvih neposrednih pogodaka iz naih topova i mitraljeske vatre
iz tenkova, Italijani su na svom utvrenju na Jablanici istakli bijele zastave,
U onoj trci bio sam i zaboravio na naeg emisara, italijanskog socijalistu, kad
me obavijestie da jedan zarobljenik ima propusnicu sa mojim potpisom i tra-
i da ga svakako meni privedu. Odmah sam se sjetio o kome je rije.
Karlo (tako mu je bilo ime) sijao je od sree kad me je video. Priao
je opirno kako je komandant primio nau poruku i njegov usmeni izvjetaj
i kako ga je potom pritvorio kao sumnjivog. Poveo sam Karla sa sobom,
Dan-dva bio je uza tab, a zatim smo ga poslali u Konjic, sa istim zadatkom.
Nai su ga dopratili do neprijateljskih linija na prilazu grada.
Nikada vise nijesmo vidjeli italijanskog socijalistu Karla. Ko e znati ta
se s njim zbilo! Tih dana u Konjicu se svata deavalo, upadali su i nai ten-
kovi, stigla su jaka njemaka pojaanja. Karlu se tamo izgubio svaki trag.
1
1
edo Kapor, Susreti na Neretvi, Zbornik, Neretva, knj. 3, Beograd, 1965, str. 127- 128.
MARTOVSKI PREGOVORI BEZ TAJNI
Razvoj operacija ria sjeveru Afrike i na istonom frontu krajem 1942.
godine bio je vrlo nepovoljan za sile osovine. Vrhovna komanda Wehrma-
chta je procjenjivala da e saveznici, im ovladaju sjeverom Afrike, pokuati
da se iskrcaju na Balkan, gdje su uspjeno djelovale nae oslobodilake oru-
ane snage, na koje su sile antifaistike koalicije itekako mogle raunati.
NOV i POJ, snana armija u novembru 1942, stvorena iz NOP i DVJ, na-
glo dobija na znaaju i u meunarodnim relacijama. No, nisu bile za potcje-
njivanje ni jedinice Drae Mihailovia, koje bi u sluaju saveznikog iskrca-
vanja na Balkanu, bez obzira na svoju dotadanju aktivnu suradnju s okupa-
torom, pristupile saveznicima, to bi uveliko zasmetalo ostvarenju revolucio-
narnog programa narodnooslobodilakog pokreta. Zapadni su saveznici i do
tada, neovisno o stvarnom stanju na jugoslavenskom ratitu, svu podrku
pruali samo Drai Mihailoviu, koji je istovremeno primao pomo i od Ta-
lijana i od Britanaca, dok su ga opet Nijemci zbog zajednike borbe protiv
partizana, putali na miru. Bilo je jasno da e saveznici, iskrcaju li se na Bal-
kanu, jo vie panje pokloniti Drai i da e NOV i POJ u tim relacijama
biti u potpuno podreenom poloaju. Centralni komitet KPJ i Vrhovni tab
NOV i POJ bili su svjesni te opasnosti i zato je sasvim razumljivo to su,
raunajui na mogue iskrcavanje saveznikih trupa na jadranskoj obali, eljeli
da ih doekaju u raienoj situaciji, tako da saveznici u Jugoslaviji zateknu
samo dvije vojske onu koja se borila protiv okupatora u funkciji oslobodi-
lakog i revolucionarnog programa NOP, i vojsku razliitih okupatora sjedi-
njenu s razliitim kvislinzima. eljelo se definitivno raskrstiti s etnicima; ili
ih prikljuiti vojsci narodnooslobodilakog pokreta - NOV i POJ, ili ih pri-
morati da se javno svrstaju uz i u armije okupatora. I njemaki okupator, u
oekivanju saveznikog iskrcavanja na Balkanu, eli jasnu situaciju na okupi-
ranom podruju. Za vrhovnu komandu Wehrmachta etnici su i saveznici
(privremeno) i potencijalni protivnici (u dalekosenim kalkulacijama). Osnov-
ni neprijatelj im je NOV i POJ. Na bazi tog stava, po Hitlerovim uputama,
njemaki i talijanski generali planiraju zimske operacije: najprije treba unititi
NOV i POJ, odnosno Bihaku republiku (oni kau Titova drava) a potom
- ne unititi nego razoruati etnike, koji e prestati biti saveznici kad nes-
tane Titovih partizana. Uporedo s pripremama za zimske operacije protiv
Titove drave i komunistike armije, njemaki okupator je poduzimao
razne manevre da bi konsolidirao takozvanu Nezavisnu Dravu Hrvatsku,
to je bilo neophodno zbog iskoriavanja njenih ljudskih i materijalnih re-
sursa.
Njemaki opunomoeni general u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj Ed-
mund Glaise von Horstenau je Ministarstvu vanjskih poslova Treeg Reicha,
Upravi za vojnu privredu, vrhovnoj komandi Wehrmachta i direkciji Ab-
whra prikazao Ope stanje na jugoslavenskom ratitu, nastojei time pospje-
iti opsenije vojne operacije protiv NOV i POJ:
Ne elom podruju Hrvatske dalje iva komunistika aktivnost i nep-
rijateljska propaganda...
U nemakoj posadnoj zoni komunistiki pokret sve vie potiskuje u po-
zadinu pitanje pravoslavnih odreda. Bez energinog napada odgovarajuih
snaga na komunistiku armiju koja se nalazi izmeu Mostara i Karlovca, ne
moe se oekivati poboljanje situacije...
Porastao je broj sabotaa, naroito miniranje glavne pruge. Dolo je do
mnogpbrojnih manjih eleznikih nesrea zbog pogreno postavljenih skret-
nica, kao na radnikoj pruzi Prijedor - Sunja. U posljednjem bombardvanj
ponovo su oteene pruge Prijedor - Bosanski Novi i Kostajnica - Su-
nja,..
1
Od ovoga se gotovo nimalo ne razlikuje ni stav komandujueg generala
i komandanta Srbiji Paula Badera, stav iznesen u izvjetaju vrhovnom ko-
mandatu Jugoistoka. Zamiljajui situaciju u zemlji u sluaju saveznikog is-
krcavanja, general Bader zakljuuje:
Neprijateljsko iskrcavanje u Dalmaciji sigurno e u Srbiji izazvati opti
ustanak uz uee obeju neprijateljskih grupa. Meutim, pitanje je da li e u
Srbiji doi do opteg ustanka naroda ako Draa Mihailovi bude u Hrvatskoj
prisiljen na odluujuu borbu za svoj pokret. U svakom sluaju treba raunati
sa jakim optereenjem slabih psadnih snag.
2
1
Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 2, dok. br, 195, strana
931-933,
2
Isto, knjiga 3, dok. br. 40, strana 184,
Iako optereen sve teom situacijom na frontovima u SSSR-u i Africi,
Hitler je s posebnom panjom pratio razvoj situacije u Jugoslaviji Stoga je 18.
i 19. decembra 1942. godine u svom Glavnom stanu u Rastenburgu sazvao
sastanak kojem su prisustvovali naelnici generaltabova i ministri inozemnih
poslova Njemake i Italije. Na tom sastanku je postignut sporazum o zajed-
nikim operacijama protiv NOV i POJ. Ostvarenje toga plana povjereno je
komandantu Jugoistoka (Oberbefehlshaber Sdost) Alexanderu Lhru. U
desetak narednih dana vrhovni komandant Jugoistoka odrao je nekoliko sa-
stanaka, Tako, iz Soluna putuje u Rim da bi s Mussolinijem i njegovim ge-
neralima utanaio plan zimskih operacija, koje e poslije sastanka s naelni-
kom talijanske vrhovne komande Ugom Cavallerom dobiti ifrovani naziv
bijelo (weiss), s tim d se izvedu u tri faze.
U operacijama su sudjelovale etiri njemake divizije - 7. SS, 714, 717.
i 718. Tim snagama i ustako-dornobranskirn jedinicama zapovijedao je ko-
mandant novoformiranog korpusa Croatien, general-potpukovnik Rudolf
Lters. Talijanskim divizijama Re, Sassari i Lombardia, te goransko-li-
kim i dalmatinsko-hercegovakim etnicima komandirao je general Alessan-
dro Gloria. U operacijama sudjeluje i 14 njemako-talijanskih avioeskadrila.
Ukupno: oko 105.000 vojnika i oficira. Koliko je general-pukovnik Alexan-
der Lohr bio siguran u uspjeh ove operacije vidi se i po tome to je zajedno
s Talijanima predvidio formiranje posebnih logora, u kojima bi Nijemci
smjestili oko 60.000, a Talijani oko 30.000 lica.
Tito je na podruju Bihake republike imao oko 60.000 boraca svrsta-
nih u jedinice 1. hrvatskog korpusa, 1. bosanskog korpusa, 4. i 5. operativne
zone i u operativnu grupu divizija Vrhovnog taba.
Vrhovni tab NOV i POJ je jo od ranije namjeravao da teite osnov-
nih operacija prebaci u istone krajeve zemlje. I to iz dva razloga: da bi u Sr-
biji obnovio ustanak, odnosno razbio etnike Drae Mihailovia, i da bi ug-
rozio, to jest onemoguio okupatoru koritenje najvitalnije komunikacije od
Beograda prema Sofiji i Soluna Neprijateljska ofanziva nije izmijenila Titov
plan. U zamku na Otrelju, 23. januara, zatim u Drvaru (30. januara) i ko-
nano u Duvnu (8. februara 1943) Tito je osmislio i razradio plan i i nain
izvoenja partizanske ofanzive. U Duvnu je 8. februara dao detaljne upute za
izvoenje ofanzive i istovremeno razradio taktiku borbe protiv okupatorsko-
-kvislinkih trupa angairanih u operaciji weiss.
Dok su korpusi NOV - 1. hrvatski i 1. bosanski - frontalno branili slo-
bodnu teritoriju Bihake republike, 1, 2. i 3. divizija, potpomognute 7. banij-
skom, a kasnije i 9. dalmatinskom, izvrile su u tri kolone silovit udar prema
Neretvi...
Samo kod Prozora, pisao je Tito Kominterni 19. februara 1943. go-
dine, ubijeno je (ili zarobljeno) 1.150 talijanskih vojnika i oficira. Ovdje su
Talijani doivjeli pravu katastrofu. Mi smo unitili ne samo garnizon ve i
njihovu bazu za nastupanje na nau teritoriju .. .
1
Sest dana kasnije Moskvi je javljeno da je napad izveden na frontu i-
rokom 100 km, pri emu je izvojevana do sada najvea pobjeda nad oku-
patorom
2
. Ipak, plan prodora operativne grupe divizija preko Neretve pre-
ma Drini dolazi u pitanje za nekoliko hiljada ranjenika i tifusara, svrstanih
u ealone Centralne bolnice Vrhovnog taba, nije osiguran jedini put to
preko Neretve vodi na istok - nije osloboen Konjic. Neprijatelj je u meu-
vremenu razdvojio 1. hrvatski od 1. bosanskog korpusa, koji se dijelom snaga
naao u Podgrmeu, a dijelom nabaen na planinski masiv od Drvara prema
Glamou, Operativna grupa divizija, kojoj su se prikljuile i 7. banijska i 9.
dalmatinska, te dvije krajike brigade iz 1. i 10. divizije, bila je sabijena u do-
line Rame i Neretve. Posljednjeg dana u februaru, ba onda kad je Tito od-
luio izvesti silovit udar preko Vakufa u pravcu sjeverozapada i sruiti sve
mostove preko Neretve, da bi prevario neprijatelja i osigurao vrijeme i pro-
stor za prelazak Centralne bolnice preko neretvanskog kanjona na uske staze
snijegom prekrivenog Prenja, neprijatelj procjenjuje
Tito je koncentrisao svoje najbolje snage i to: Prvu, Treu i delove
Druge divizije za svoj napad preko Prozora na Konjic i Jablanieu i Drenicu,
gde mu je uspelo da potisne hrvatske posade i da opkoli italijanske snage.
Njegova je namera po svoj prilici da elastinom odbranom izbegne napade
nemakih snaga koje on oekuje sa severa i severoistoka, da sa glavninom
svojih najboljih brigada izbori put za Hercegovinu i da obezbedi evakuaciju
iz rejona Glamoa. Istovremeno da prihvati borbu D. Mihailovia, odvoji od
rukovodstva delom komunistiki zaraene pripadnike Mihailovia i da ih pri-
vue u svoje redove. U Hercegovini, eventualno u Crnoj Gori sigurno pret-
postavlja da nae prostor.. .
3
Zateen s ranjenicima, tifusarima i zbjegovima djece, ena i staraca u ta-
kozvanom depu Neretve, pritisnut Nijemcima od Vakufa i Konjica, et-
nicima s istoka, s Neretve, a Talijanima i etnicima od Mostara, Tito je pisao
Izvrnom komitetu Internacionale:
Moram ponovo da vas pitam zar vam nikako nije mogue da nam pru-
ite ma kakvu pomo? Stotinama hiljada izbjeglica prijeti smrt od gladi. Zar
1
Josip Broz Tito, Sabrana djela, 14, str. 78.
2
Isto, str, 90.
3
Zbornik dok. NOR-a, XII, knj. 3, str, 128.
se poslije 20 mjeseci nae herojske, skoro nadovjeanske borbe ne moe nai
put da nam se pomogne? Dvadeset mjeseci mi se borimo bez i najmanje ma-
terijalne pomoi s bilo koje strane. Ja vas uvjeravam da je ovaj na divni ju-
naki narod Bosne, Like, Korduna, Dalmacije potpuno zasluio maksimalnu
pomo. Kod nas se pojavio pjegavi tifus, ali mi nemamo lijekova: narod nam
umire od gladi, ali ne rope. Taj gladni narod daje naim borcima posljednji
komad hljeba, a sam umire od gladi; daje posljednji par arapa, koulja ili
obue, a sam ide bos i go po ovoj zimi. Uinite sve to moete da nam po-
mognete.
1
Iz Moskve su odgovorili da su o slanju pomoi razgovarali u vie ma-
hova lino s Josifom Visarionoviem, ali da, naalost, i pored svih napora,
nismo uspjeli pozitivno rijeiti ovaj zadatak, zbog nesavladivih tehnikih pre-
preka.
2
U trenu najveeg pritiska okupatorsko-kvislinkih jedinica na opkoljenu
operativnu grupu divizija i centralnu bolnicu ( . . . 2. marta jedna njemaka
kolona... probila se gotovo do naih bolnica; jedinice 4, crnogorske briga-
de . . . i jedna jedinica 3. krajike brigade u snanom naletu razbile su ovu ko-
lonu .. ,
3
), kad su sve jedinice bile veoma iscrpene... zbog etrdeset dnev-
nih neprekidnih upornih borbi, Tito je ponovio pitanje Komintemi
Moemo li se nadati ma kakvoj pomoi od saveznika? Molimo odgo-
vorite, jer je neizvjesno koliko jo mi moemo izdrati ovakav napor. Nae
rtve su ogromne, a ranjenici nam strano smetaju u operacijama.
4
Odgovor je stigao 7. marta, kad su ealoni ranjenika ve bili na nesigur-
nom jablanikom mostu:
. . . Mobiliemo javno mnenje u Engleskoj i Americi da bude vama na-
klonjeno radi to bre promjene stava engleske vlade u korist Vrhovnog ta-
ba i protiv izdajstva Drae Mihailovia i njegovih etnika... Oslonite se
sada samo na snage svog sopstvenog naroda.
5
Kao i za sve vrijeme borbe do tada, oslonjen samo na snage svog
sopstvenog naroda, s jedinicama koje su krvarile bez dana odmora od 20.
januara, Tito je izuzetno uspjeno izveo protuudar u smjeru sjeverozapada
prema dolini Vrbasa. Zbog siline toga udara, i Nijemci i Talijani bijahu uv-
jereni da je Tito odustao od ofanzive preko Neretve u istonu Hercegovinu.
Za to vrijeme, pioniri pod komandom Voloe Smirnova djelomino obna-
' Josip Broz Tito, Sabrana djela, 14, str. 28.
2
Isto, str. 298.
3
Isto.
4
Isto.
5
Isto, str. 336.
vljaju most preko Neretve kod Jablanicc i omoguuju ealonima centralne
bolnice prelazak na Prenj, Time je povijesna bitka za ranjenike dobijena.
tabu 1. proleterske udarne divizije Tito 7. marta 1943. godine poruuje
Nae prethodnice ve su prele Neretvu. Produavamo dalje. Vi s dvije
brigade zatvarate pravac Bugojno-Vakuf-Prozor-Rama, a zatim obrazujete
optu zatitnicu nae glavne kolone pozadi ranjenika.
1
Sutradan, 8. marta 1943. godine, Tito je tabu 3. udarne divizije, kojem
V
je komandirao proslavljeni junak Pero Cetkovi, naredio da sve ranjenike
uputi najkraim pravcem za Jablanicu, a da divizija i dalje dri pobonicu pre-
ma Ostrocu, sve dok zaelje ranjenika ne prede Jablanicu.
U protuudaru, koji je poeo popodne 3. marta prema Gornjem Vakufu,
u tri kolone, pod komandom Koe Popovia, Peka Dapevia i Pavia Jak-
ia, zarobljen je njemaki major Arthur Strecker, komandant 3. bataljona
738. grenadirskog puka 718. pjeadijske divizije.
2
Taj e dogaaj biti od izu-
zetnog znaaja za obnavljanje u januaru prekinutih pregovora, koje je neujed-
naenim tempom i uspjehom vodio Marijan Stilinovi.
O zarobljavanju majora Streckera, Vrhovni komandant je obavijeten
najkasnije ujutro 4. marta. Ve je bilo jasno da je protuudar prema Gornjem
Vakufu uspio. To je tren kad Tito, tada na Ramskoj klisuri, u selu Gornji
Lug, u kui Muje Beirevia, komandantu svojih ininjeraca, Voloi Smirno-
vu, nareuje da pone ostvarivati uvjete za izvoenje udesnog neretvanskog
manevra: da najkasnije za dva dana, za prijelaz preko Neretve, osposobi most
kod Jablanice. Ve je bila sazrela odluka da se sa svim jedinicama operativne
grupe divizija forsira Neretva izmeu Jblanice i Ostroca. Znao je da su na
drugoj obali etnici. Da bi mogao uputiti preko Prenja, prema gornjem toku
Neretve, ealone s etiri hiljade ranjenika i tifusara, bilo je neophodno razbiti
etnike. Meutim, problem su predstavljali Nijemci. etiri njihove divizije bi-
jahu grupirane na sjevernom boku i u zaleu operativne grupe i centralne
bolnice. Vjerojatno je tada vijest o zarobljenom majoru iz 118. divizije pod-
stakla Vrhovnog komandanta da pokua ponovo doi u doticaj s njemakim
glavarima u Jugoslaviji i da, vodei pregovore, dobije onoliko vremena ko-
liko mu bude potrebno da pot ue etnike i raskri put operativnoj grupi di-
1
Isto, str.131.
2
Majora Streckera zarobili su borci Prvog bataljona Druge proleterske brigade 4. marta 1943. go-
dine u Pidriu. Zarobio ga je kurir taba bataljona Predrag Stojkovi Bado, rodom iz sela Vievca kod
Rae Kragujevake, Komandant brigade Ljubodrag Duri, 4. marta 1943. u svom Ratnom dnevniku, str.
122 pie: Kurir Bado vezao zarobljenog majora nekom uzicom, dri jedan njen kraj u ruci, smeka se
- Ne pie im se dobro, drue komandante, kad smo im poeli zarobljavati vie oficire. , m
vizija prema Srbiji. Kad je 12. novembra 1978. govorio o bitki za ranjenike,
Tito je objasnio i kako je dolo do ideje o obnavljanju pregovora;
Imali smo vei broj zarobljenih Nijemaca i Talijana. Medu njima je bio
i onaj komandant bataljona - Streker. Sa njima nismo znali ta da radimo.
Hrane nismo imali ni za sebe, a nismo ih, naravno, htjeli likvidirati, jer smo
se pridravali odredbi enevske konvencije o ratnim zarobljenicima. Nismo
to inili, iako smo dobro znali da su Nijemci ubijali ne samo nae zarobljene
borce, nego i ranjenike i bolesnike, zato smo predloili razmjenu.
1
Dedijer pie kako vrilac dunosti naelnika Vrhovnog taba Velimir
Terzi tvrdi da je inicijativu za pregovore dao sam Tito i to jo onda kada
je dobio prve izvetaje da je opkoljen sa ranjenicima, izbeglicama i vojskom
sa svih strana, sa severa nemakim i ustakim trupama, a sa istoka i jugois-
toka etniko-talijanskim. U tim tekim uslovirna, smatra Terzi, Tito je hteo
da dobije predah.
2
Dedijer o ovom pitanju navodi i miljenje Milovana ilasa, koji pie
da su o pregovorima i njihovoj sadrini bili upoznati samo Tito, Rankovi
i on.
3
Sto se tie broja onih koji su bili upueni u akciju oko pregovora, Di las
je u krivu. Nikako se nije moglo dogoditi da se rjeava o tako krupnom pi-
tanju a da ne bude obavijeten i uz Tita prisutni lan Politbiroa Ivan Milu-
tinovi Milutin, kao i dvojica iz onog uskog kruga odluujuih koji su redov-
no bili u toku svih zbivanja Sreten ujovi, koji je saveznicima predstavljan
kao zamjenik Vrhovnog komandanta, i Moa Pijade. Ujutro 5. marta, kad se
u Vrhovnom tabu zatekao Koa Popovi, kako bi neposredno od Tita pri-
mio nareenje da sa svojom divizijom obrazuje optu zatitnicu sa zadatkom
da titite i zatvarate pravac Gornji VakufProzorRama-jablanica
4
Tito
mu je o ideji da se nastave pregovori govorio kao o pitanju koje nije nikakva
specijalna tajna.
Sto se pak tie vremena kad je u Vrhovnom tabu sazrela ideja da se
ide na obnavljanje pregovora s Nijemcima, Terzi - odnosno ono to navodi
Dedijer - nije u pravu. Nije se Tito opredijelio za pregovore kada je dobio
prve izvjetaje da je opkoljen, jer to bi znailo da je doao do te zamisli naj-
kasnije 28. februara, poslije odustajanja od dalje borbe za Konjic. Zato bi e-
kao tjedan dana? Nema sumnje, zarobljavanje njemakog majora Streckera
1
Borba, 13. novembar 1978.
2
Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Brsa Tita, 2, Rijeka-Zagreb, 1981, str. 840.
3
Isto.
4
Josip Broz Tito, Sabrana djela, 14, str. 122.
samo je po sebi iniciralo ideju za obnavljanje pregovora. No, valja imati na
umu da ljudi u Vrhovnom tabu nisu bili toliko naivni pa vjerovali da e nje-
maki generali ii na pregovore za vrijeme izvoenja svoje ofanzive i da e
obustavili ofanzivu zbog jednog majora nekoliko desetaka drugih zaroblje-
nika. Ali je zato logino da se o mogunosti pregovaranja razmilja onda kad
su Nijemci razbijeni tamo gdje je njihova koncentracija bila najjaa, i kad se
definitivno opredijelio za nastavak pohoda preko Neretve, to jest u zonu gdje
nije bilo njemakih jedinica. Odluka je, dakle, donesena najranije 4, a naj-
kasnije 5. marta.
O pokretanju, to jest o obnavljanju pregovora s Nijemcima, odluivano
je na sastanku na kojem su, osim Tita, Aleksandar Rankovi, Ivan Milutino-
vic, Milovan Dilas, Sreten Zujovi, Moa Pijade i predsjednik Izvrnog od-
bora AVNOJ-a dr Ivan Ribar. Opredijelili su se za obnavljanje pregovora i
zbog razmjene zarobljenika
1
i zbog opetovanog zahtjeva za priznavanje NOV
i POJ kao regularne zaraene stranke.
2
Ofanziva protiv Tita u dolini Neretve je propala. Operativna grupa di-
vizija prela je Neretvu, i bez osvojenog Konjica, preko mosta kod Jabla-
nice. etnici, koji su ekali na istonoj obali Neretve, strahovito su potueni.
Komandant dotine grupacije, Zaharije Ostoji, pisao je Drai , da je do po-
raza dolo jedino zbog neposlunosti i nemarnosti komandnog elementa.
Objanjavao je da je zbog prodora komunista kod Jablanice i razbacanosti
snaga na junom delu fronta.,. situacija vrlo ozbiljna, a komandanti produ-
avaju s neprekidnim grekama. ak je od gospodina ministra traio; Mo-
lim da odredite specijalan preki sud koji e izrei presudu prvo meni, a po-
tom ostalima.
Konani slom ove etnike grupacije, koja se poslije toga nikada vie
nee oporaviti, bliio se svakog dana. Ta je neminovnost posve jasna ruko-
vodstvu NOP-a, odnosno Vrhovnom tabu NOV i POJ, ali jasno je i da nae
jedinice operativne grupe divizija, optereene s vie od 4.000 ranjenika i ti-
fusara, danima bez asa predaha, ne mogu dalje na istok ako se ne odmore.
1
Operativna grupa po podacima komentatora Titovih Sabranih djela (tom 14, str, 347) drala je
u zarobljenitvu vie desetina njemakih i domobranskih vojnika, oficira i raznih privrednih strunjaka,
a po podacima objavljenim u inozemstvu (npr. Jozo Tomasevich, etnici u drugom svjetskom ralu) zajedno
sa Streckerom zarobljeno je 25 njemakih vojnika, a ve je prije bilo zarobljeno 100 kvislinkih lica, 15
talijanskih oficira i nekih 600 podoficira i redova,
2
Vrhovni komandant Jugoistoka, Alexander Lhr uzaludno je Hitlera uvjeravao u opravdanost
priznavanja Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Kasnije e Lhr tvrditi kako
je on osobno smatrao NOV i POJ regularnom armijom sa svim pravima zaraene strane, ali protiv Hit-
lerove volje nita se u Treem Reichu nije moglo uiniti.
Operativnoj grupi divizije bilo je neophodno bar malo vremena da zalijei
rane, nahrani borce i prikupi snage za nove pothvate. I, eto, zbog toga se
Tito odluuje za pregovore.
1
Ideju o pregovorima prihvatio je i major Strecker. Mada nee da da ni-
kakve podatke o vojnoj dislokaciji
2
- to e Tito rei u jednom radiogramu
Kominterni - svojoj je komandi, s mnogo nade u uspjeh zamisli, 5. marta u
pismu zduno objanjavao razlonost pregovora o razmjeni zarobljenika.
Pismo majora Streckera poslano je 5. marta. Dva dana kasnije ranjenike
kolone krenule su uz Prenj. Odgovor iz Zagreba - da se prihvaa prijedlog
o pregovorima radi razmjene zarobljenika stigao je 10. marta. Ali i prije
toga odgovora, Vrhovni je tab nekako saznao da Nijemci prihvaaju prijed-
log, jer da nije tako, zato bi ve 8 marta odredio svoju delegaciju za prego-
vore. Naime, za parlamentarce su, najkasnije 8. marta, ako ne i ranije, odre-
eni Milovan ilas i dr Vladimir Velebit
3
. No, pred njemake pregovarae
oni nee izii kao Dilas i Velebit, ve kao profesor Milo Markovi i Vla-
dimir Petrovi. Da se komandant 1. proleterske divizije nije tada zatekao u
Vrhovnom tabu sam e rei
4
: sasvim sluajno - vjerojatno bi samo njih
dvojica otili na pregovore. Ali kako se onih dana i Koa Popovi nekim
poslom sasvim sluajno zatekao u Vrhovnom tabu i kako je od nekoga sa-
znao za pregovore i imenovane pregovarae s lanim imenima i kako je od-
mah poslije toga imao priliku da razgovara s Vrhovnim komandantom - pi-
tanje oportunosti slanja delegacije bez jednog od vojnih komandanata namet-
nulo se posve logino. Titu nije dva puta trebalo rei ono to mu je Koa
Popovi rekao (Upitao sam ga: zar ne bi bilo bolje da je u delegaciju od-
reen neko ko bi nastupio ispred nas kao vojne formacije, neko od vojni-
ka?
5
). Popovi se sjea da se Vrhovni komandant samo za asak zamislio, kako
je to ve uobiavao, i kako je, sagnuvi pogledom prema meni, rekao.
1
Dr Vladimir Dedijer u 2. tomu knjige Novi prilazi za biografiju Josipa Bma Tita, str. 812, kae da
su pregovori u martu 1943. godine bili nepotrebni, osim oko razmene zarobljenika. Njima se, to se tie
partizana, nita nije postiglo, pa ni na planu ratnog lukavstva/* Urednik 14. toma Sabranih djela Josipa Broza
Tita - Mehmedalija Boji razraujui ovo pitanje na strani 347. pie Ishod tih pregovora je bio da je
razmijenjeno nekoliko desetina zarobljenika. Prilikom pregovora, predstavnici Vrhovnog taba su nastu-
pali kao ravnopravan partner, kao predstavnici stvarne, mada formalno jo nepriznate zaraene strane,
traei da joj se i to prizna, kako bi se partizanskim zarobljenicima i ranjenicima priznavao tretman koji
nalae Haka i enevska konvencija.
2
Josip Brom Tito, Sabrana djela, 14, str. 136.
3
Dr Vladimir Velebit je o martovskim pregovorima autorima dao vrlo opirnu izjavu oktobra 1983.
godine; autorska zbirka.
4
Izjava Koe Popovia januara 1984; autorska zbirka.
6
Isto.
'U pravu si, ba bi bilo dobro kad bi im se ti pridruio!' Eto, tako sam ja po-
stao trei lan delegacije, i jedini u ja od lanova delegacije protivnicima biti
predstavljen punim imenom i prezimenom, kao i funkcijom u Narodnooslobo-
dilakoj vojsci.
1
Najkasnije 8. marta je odreen pun sastav delegacije. Toga dana je, na-
ime, u Vrhovnom tabu napisana i potpisana posebna
Punomo
Koja se izdaje drugu Koi Popoviu, komandantu Prve proleterske di-
vizije da u ime ovog taba kao delegat pregovara sa nemakom vojnom ko-
mandom u Bugojnu po sledeim pitanjima:
1. O razmeni zarobljenika.
2. O pitanju primene meunarodnih ratnih pravila prema Narodnoos-
lobodilakoj vojsci Jugoslavije sa strane nemakih vojnih vlasti.
3. O svim ostalim pitanjima koja e postaviti ova delegacija, a o kojima
je ve bilo rei sa gospodinom kapetanom Mcjsom prilikom razmene zarob-
ljenika u Livnu 17, novembra 1942, godine.
U ime Vrhovnog taba NOV i POJ
zamenik naelnika
kapetan V, Terzi
S njemake strane u poslove oko pregovora i ovoga je puta ukljuen
neizbjeni Hans Ott, ininjer s dva eljezna kria iz dvaju ratova. On je, ini
se, bio meu prvima kojima je predoeno Streckerovo pismo upueno gene-
ralu Glaiseu. im su Kasche i Glaise prihvatili Streckerove prijedloge, zapra-
vo prijedloge Vrhovnog taba NOV i POJ, in. Ott je od njih dobio osnovne
instrukcije i avionom je upuen u Slavonski Brod, gdje je u martu bio smje-
ten tab Rudolfa Ltersa, Prije ikakvih pregovora, valjalo je da zagrebaki do-
govor Kasche Glaise Ott prihvati i Liiters, jer je on neposredno ruko-
vodio operacijama u Bosni. Za njega je prihvaanje poruke znailo obustav-
ljanje operacija u dolini Neretve. To mu po Ottovom svjedoenju nije te-
ko palo: od 6. marta njegove jedinice nisu imale borbenog doticaja s Titovom
operativnom grupom divizija. A do Streckcra mu je zaisa stalo. Traio je od
Otta Uznastojte da se major po bilo koju cijenu izvue iz komunistikih
kandi! Na spaavanju Streckere inzistirao je i tab 717. divizije.
Izgleda da general-potpukovnik Lters, odncdavno u Jugoslaviji, nije
bio upoznat s tekoama Glaise von Horstenaua i Siegfrieda Kaschea, iji
prijedlozi o pregovorima i razmjeni zarobljenika s partizanima nisu naili na
1
Isto.
razumijevanje odluujuih linosti Treeg Reicha. Bilo mu je dovoljno to je
za pregovore, do kojih mu je osobno bilo stalo, zainteresiran i Glaise. Tada
su se jo i Lohr i Liiters i Glaise, kao i drugi komandujui generali na Bal-
kanu, nadali da e Hitler odobriti da NOV i POJ budu de jure priznati. No,
Hitler e ostati tvrdoglavo uporan: za njega su partizani iskljuivo razbojnika
banda, a ne organizirana armija, kadra da pobjeuje svaku drugu suvremenu
armiju. Podravajui pregovore, Glaiseu e o tome 19. novembra 1943. go-
dine pisati in. Hermann Neubacher, specijalni opunomoenik njemakog mi-
nistarstva vanjskih poslova za Jugoistok. Ustvrdio je da se pregovorima o
razmjeni zarobljenika nema to prigovoriti, ali je pri tome - prenosei stav
Berlina inzistirao da naelno treba odbiti bilo kakve zahtjeve u tom smislu
da se njemake ustanove pismeno obavezuju da e se pridravati meunarod-
nih propisa o postupku sa zarobljenicima i ranjenicima, jer bi takva uzajamna
utanaenja ukljuivala priznanje Tita za zaraenu stranu.
No, nezavisno o daljnjim odnosima, u martu 1943. godine Nijemci su
izuzetno brzo reagirali. Od zarobljavanja majora Streckera proi e samo est,
a od momenta kad je poslao pismo u Zagreb tek pet dana, pa da njemake
kljune vojno-diplomatske linosti u NDH u najpunijoj suglasnosti prihvate
prijedloge o pregovorima. Tajnim kanalima, koje je osiguravala posvuda pri-
sutna mrea ilegale narodnooslobodilakog pokreta, na najbri nain, u roku
od nepunog dana stiglo je u Vrhovni tab pismo majora Bart ha:
Njemako zapovjednitvo spremno je da primi jednog Vaeg delegata.
Kao rok se predlae 12. oujak 1943. godine. Mjesto sastanka u Bugojnu.
Zajamuje se delegaciji potpuna sigurnost. Nae trupe su upuene da
nesmetano propuste najvie tri delegata, koji e nositi bijele zastave, te da ih
dovedu do najblie njemake komande.
Put delegacije: cesta Rama-Prozor-Gornji Vakuf.
1
Po nareenju Vrhovnog taba NOV i POJ, pored majora Arthura
Streckera, izdvojeno je za razmjenu jo deset njemakih strunjaka iz tvornice
klora u Jajcu, koje su partizani zarobili krajem novembra 1942. godine pri-
likom drugog osloboenja Jajca, te oko dvadeset vojnika i podoficira iz sa-
stava 714. i 717. divizije, koji su zarobljeni novembra 1942. godine u Sitnici
kod Banjaluke.
Njemaki odgovor je, kako rekosmo, stigao 10, marta 1943. godine, a
Vrhovni tab NOB i POJ je dva dana ranije, 8. marta, izdao punomo ko-
1
Vladimir Dedijer, Nazn, dj, str. 804. Pregovori nisu, kao to je najavljeno, vodeni u Bugojnu nego
u Gornjem Vakufu. 1 ne 12, nego 11. marta 1943. godine u 9 do 11 sati.
10 - Partizani za prega va rakim stolom 1941 - 1945. 145
mandantu Prve proleterske divizije Koi Popoviu, to znai da su u Vrhov-
nom tabu bili sigurni u pozitivnost njemakog odgovora
Kad je poziv stigao, ilas, Popovi i Velebit su se naznaenim pravcem
uputili u Gonji Vakuf. im su 11. marta napustili partizanske poloaje, istakli
su, kako to ratni obiaji i pravila nalau, bijeli barjai na tapu.
Dr Velebit se dobro sjea toga putovanja u neizvjesno:
Nae misli nisu bile liene pretpostavke da moemo naii na ustaku
patrolu i da bi u tom sluaju teko dolo do bilo kakvog objanjenja izmeu
nas i njih. Na nama su bile uredne partizanske uniforme. Od naoruanja, ima-
li smo samo pitolje. Sva trojica smo bili relativno mladi i sve vrijeme pu-
tovanja, kao da idemo na neki izlet, zahvaljujui Koi Popoviu, pa djelomi-
no i ilasu, alili smo se i sn|ijali. alili smo se i u vezi naeg malog bijelog
barjaia, kojeg Koa uporno nije htio nositi, jer, ree, barjak je mali, a on
mali, pa bi sve to tako usitnjeno moglo skupo da nas kota... U stvari, ja
sam bio taj koji je poputao, i nosio sam barjai i prihvatao ale ba onako
drugarski kako su i servirane.,.
Bili su sami na cesti od Prozora prema Gornjem Vakufu. Zakljuili su
da je tab 717. pjeadijske divizije naredio svim svojim i kvislinkim jedini-
cama da oslobode cestu prema Prozoru i da se sklone im primijete parti-
zanske izaslanike. Mada neuoljivi, Nijemci su budno pratili dolazak parla-
mentaraca. Na dva su mjesta, uz put prema Prozoru, bile skrivene patrole s
radio-stanicama. Te skrivene radio-patrole, najavljujui trojku s bijelom zasta-
vicom, istile su pred njima put, tako da su predstavnici Vrhovnog taba
NOV i POJ tek na ulazu u Prozor primijetili njemakog strazara pred jed-
nom zgradom. Njih se trojka tu zaustavile, utljivi i mrki, a straar je, utljiv,
uao u kuu, da telefonski obavijesti pretpostavljene. Kroz prozor su mogli
vidjeti kako straar ustro okree ruicu induktorskog telefona i kako neto
kratko razgovara, da bi se potom vratio na svoje straarsko mjesto. Vidljivo
uzbuen, rukom im je dao znak da ekaju tu, pred njim.
Nervozni, jedva to su meusobno izmijenili neku rije, kad se iza ugla
pojavi njemaki oficir u pratnji plavokosog vitkog podoficira. Blijed u licu,
srednjeg rasta, malo pogrbljen u ramenima, njemaki oficir je oputeno, bez
urbe, iao prema njima, a onda se zaustavi, naoko zauen:
- Tko ste vi?
U briljantnom njemakom, s osjeajem za finese, odgovorio je dr Vlatko
Velebit:
- Delegacija Vrhovnog taba Narodnooslobodilake vojske i partizan-
skih odreda Jugoslavije! Ako gospodin eli, pokazat emo punomoja...
Instruiran kako da se ponaa, oficir samo letimino baci pogled na is-
pravu, a due ga zadra na komandantskim oznakama i na smireno ozbiljnom
licu Koe Popovia. utnju prekinu Velebit:
Dakle, to emo sad?
Prije svega, duan sam da uzmem municiju iz vaih pitolja...
Na to nismo raunali protestirao je Dilas.
Mi vama, da ste doli na razgovore kod nas, ne bismo to uradili
ljutio se i dr Velebit.
Moete zadrati samo hladno oruje!
1
zakljui oficir. Takvo je na-
reenje.
Nisu se mnogo opirali. Bilo je jasno da oficir nee popustiti. Befehl ist
Befehl! Mirno su mu predali pitolje, da bi ih trenutak kasnije ponovo stavili
za opasae, ovoga puta bez ijednog metka.
A sada, gospodo, izvolite za mnom! ree i krenu.
Grupa ustaa iznenaeno je zastala ugledavi petokrake zvijezde na ka-
pama parlamentaraca Vrhovnog taba NOV i POJ. Nekolicina od njih zajed-
no su s djecom trkarali po polusnjenom ploniku, dobacujui kojekakve
prijetnje.
Parlamentarci se na to nisu obazirali.
Prili u automobilu uz koji je ekao drugi oficir. Ne pozdravivi par-
lamentarce, ni rukom ni glasom, otvorio im je vrata. Kada su sjeli, oficir im
je uz uoljivu dozu nelagodnosti objasnio da im mora vezati marame preko
oiju. Delegati Vrhovnog taba pristali su i na ovo. Tek kad je auto uao u
Gornji Vakuf, skinute su im marame s oiju.
Uveli su ih u sobu na katu jedne zgrade u centra U sobi je bio samo
stol i stolice. Na stolu metalna pepeljara, koju Velebit zavrti kaiprstom u
krug. -
Ba me zanima sastav njihove delegacije! bio je znatieljan Koa Po-
povi.
Predstoji nam u najmanju ruku razgpvor s komandantom divizije - pro-
cjenjivao je Dilas, a i Koa se s tim slagao. Tako se i dogodilo. Vrlo brzo se
pojavio komandant J 17. pjeadijske divizije, general-lajtnant Benignus Dip-
pold, na prvi pogled uzdrljiv i hladan, ali i nametljivo radoznao. Iznenadio
ih je izjavivi da nije dobio ira ovlatenja:
Vas ve ekaju drugi. Ja sam tu samo da vas prihvatim!
1
Pod pojmom hladnog oruja u ovakvim sluajevima podrazumijeva se pitolj samo s jednim
metkom. Mnogi, inae, pod pojmom hladnog oruja podrazumijevaju no i bajunet.
Trenutak kasnije jo ih je vie iznenadio. Ovaj put obratio se komandan-
tu 1. proleterske divizije;
- Gospodine Popoviu, estitam vam roendani - estitka je za dva
dana bila preuranjena, ali to je bilo zanemarljivo uz saznanje da su Nijemci
bili tako dobro upueni u biografske podatke Koe Popovia, a vjerojatno
i ostale dvojice, mada su oni bili predstavljeni pseudonimima. No, Kou es-
titka nije zbunila, ili on to nije htio pokazati. krto zahvaljuje, pa kae
- A da. . . To vam nije bilo teko ustanoviti. O starim revolucionarima
policija sve znade . . .
Kod Dippolda su i ruali, a zatim im je dana prilika da se zakratko od-
more. Uto stigoe dva kapetana Abwehra, jedan debeo i omalen, grubo mes-
natog lica, tupa izraza, a drugi srednjeg rasta, otra i pronicljiva pogleda, sa-
mopouzdan u rijeima i gestama. lanovima delegacije Vrhovnog taba
NOV i POJ, kao starim i iskusnim revolucionarima, koji su, svaki posebice
imali dosta posla s policijama, nije bilo teko da ih identificiraju. Uli su u
sobu nabusito, kao da ulaze meu zarobljenike. Razgovaraju meusobno, a,
zapravo, izazivaju. Debeli pokazuje Kou:
- Taj im je, znai, komandant divizije!
Tada se i Koa upleo u razgovor:
- Da kae, a mnogo je cinizma u tonu i nainu: - I to komandant
Prve proleterske, znate?
- A ovaj mora da im je komesar! pokazuje debeli kapetan na ilasa.
1
Uto podoficir, koga skoro nisu ni zapazili kad se pojavio, kljocnu fo-
toaparatom nekoliko puta.
Razgovor prilikom tih prvih susreta bio je dosta neoficijelan. General-
-lajtnant Benignus Dippold nema potpuna ovlatenja za ovakav razgovor. Po-
stavio je nekoliko pitanja o majoru Arthuru Streckern i iznenaeno zakljuio
da partizani imaju dobro naoruanje. Kada mu je neko od lanova delegacije
Vrhovnog taba kazao, da je to uglavnom oruje koje je zaplijenjeno od pro-
tivnika, general Dippold je rairio ruke:
- Uglavnom talijansko oruje?
- Vae i talijansko - objanjavao je komandant Prve proleterske divizije.
- Nemate nita protiv ako malo porazgovaramo i o nekim drugim
stvarima? - nastavi general Dippold
- Samo izvolite - poticao ga je Velebit.
- Htio sam da pitam otkuda vam onolike haubice? - nastavi on.
1
Interpretacija ovog razgovora napravljena je na osnovu intervjua s Milovanom ilasom 28. no-
vembra 1983. g. u Beogradu, kao i na osnovu intervjua s K. Popoviem i V. Velebitom; autorska zbirka.
Pa rekli smo; zaplijenili smo u borbama.
Od koga?
Velebit se okrenu prema ilasu koji je bio ef delegacije i kada dobi
diskretan mig da kae ta hoe, odgovori;
Uglavnom od Talijana!
To sam i mislio!
Ali imamo i vaih topova! upade Koa.
Mnogo manje! tjeio se Dippold. A onda za sve poraze okrivljuje
Talijane, ustae, pa i etnike.
Pa ba i o tim etnicima bismo mogli malo porazgovarati' - konano
se javio i ilas, koji se ne pouzdaje u svoje kolniko znanje njemakog, pa
Velebit prevodi. - Imate neke sumnjive saveznike. Sada su na vaoj strani,
protiv nas. Ali, pitam se, to bi bilo ako bi dolo do saveznikog iskrcavanja
na Balkanu?
To je vrlo kompleksno pitanje' suglasio se general.
Svakako Koa Popovi govori francuski, to Dippold razumije. -
Mi se borimo za jedan, a oni za drugi sistem, i to vi vrlo dobro znate . . . Sut-
ra, kad vi budete morali bjeati iz Jugoslavije, oni e ostati i zato su sasvim
shvatljiva naa nastojanja da ih slomimo i totalno razbijemo..,
General Dippold paljivo je sluao Kou Popovia, koji je kazao jo ne-
koliko reenica o ciljevima narodnooslobodilake borbe i uticaju saveznika
na etnitvo Drae Mihailovia. Gledao je Kou i nesakriveno pokazivao da
mu je on najinteresantniji lan partizanske delegacije, Smjekajui se, pita:
I, kaete, slomiete ih?
Slomit emo i vas. , , Domobrani i ustae nisu nam nikakav pro-
blem . . . Gdje god naiemo na domobrane, prije nam se predaju nego to
podviknemo da odloe oruje... S ustaama ide malo tee, ali, s obzirom na
to da smo disciplinirana vojska snanog morala, da je uglavnom sav narod
uz nas, i s njima emo se bez tekoa obraunati.
Lako je vama ote se njemakom generalu, vie kao uzdah, nego iz-
java.
Pa, istini za volju, nije nam mnogo teko! - odgovori Koa.
Napunite torbe sirom, kruhom i municijom, pa se motate po ovim
vaim planinama. I to vam tko moe po tim brdima?
Koa se ironino smjeka:
Hajde, gospodine generale, da se mijenjamo. Napunite vi torbe sirom,
krahom i municijom, pa idite u planine, a nama ustupite vau tehniku i ga-
rantiram da vas za mjesec dana nee biti ni po umama, ni po cestama.
General Dippold zauti, a onda opet uzdahnu:
- Te vae haubice... - ne zavri misao.
Operativna grupa Vrhovnog taba NOV i POJ, kao i 1. bosanski kor-
pus, koji je u nekoliko navrata tukao jedinice 717. divizije u Bosanskoj krajini,
u to vrijeme ima jaku artiljeriju i jedno tenkovsko odjeljenje. Dok se o tome
govorilo, Milovan Dilas iskoristio je trenutak da kae kako su partizani re-
gularna vojska, bez obzira na injenicu da su jula 1941 ustali goloruki.
- Sada, eto i sami primjeujete, da smo dobro naoruani. Valjda ne
sumnjate u to?
- Ali emo vas ipak smrviti kao da se ljutnu general Dippold. Is-
koristit u ovaj trenutak naeg susreta i saopiti vam da e ast za totalnu
likvidaciju svih vaih jedinica pripasti jedinicama Wehrmachta.
Rekosmo; s Dippoldom, ni s njegovim Ijudim, nisu voeni slubeni raz-
govori. Dippoldovo je bilo samo da delegaciju prihvati i saslua njene zahtje-
ve. Dilas, Popovi i Velebit podsjeali su Dippolda na prethodne pregovore,
posebno na one preko knjigovoe iz Jajca, Leinschiitza, koji je uoi ofanzive
u zapisniku e biti kazano krajem januara poslan od predstavnika Vr-
hovnog taba NOV i POJ u Mostar, da bi priveo kraju pitanje ratnih" za-
robljenika, koje je u ranije voenim pregovorima s delegatima njemake ar-
mije ve bilo dotaknuto. U pismenoj zabiljeci, to je uinjena na osnovu
zapisa gospodina majora Bartha od 10. III 1943, reeno je da se Leinschtz
trebao vratiti do 1. februara 1943. ali da se do dananjeg dana nije javio,
budui da razmenu zarobljenika treba to pre dovriti, dola je radi dalj-
njih pregovora autoritativna delegacija, koja smatra - sve e to zapisati major
Barth, kojeg, zaudo u svojim sjeanjima ne spominje ni jedan lan delegacije
Vrhovnog taba NOV i POJ da za razmenu dolaze u obzir:
a) zarobljenici Folksdojeri iz Jajca i posada oborenog hrvatskog aviona,
o ijoj je zameni gospodin Leinschtz trebao da razgovara.
b) gospodin major Strecker za koga mi traimo putem razmene prof.
Ivana Marinkovia iz Karlovca. On se nalazi u policijskom zatvoru u Zagre-
bu.
c) 25 zarobljenih nemakih vojnika koji su zarobljeni u borbama na Sit-
nici.
d) oko sto oficira, podoficira i slubenika hrvatske vojske i hrvatske dr-
ave.
e) 15 italijanskih oficira.
f) oko 600 italijanskih vojnika i podoficira.
2) Mi smo miljenja da komanda nemake armije prema NOV Jugos-
lavije (treba da) primenjuje propise meunarodnog ratnog prava. Ako ne-
maka armija prihvati taj predlog, posebno obzirom na ranjenike i zaroblje-
nike NOV Jugoslavije, to je od obostranog interesa, tada bi komanda NOV
Jugoslavije sa svoje strane u tom pogledu dala pune garancije o strogom pri-
dravanju tih propisa.
3) Komanda NOV Jugoslavije smatra:
a) da u datoj situaciji nema razloga da nemaka armija vodi ratne akcije
protiv NOV Jugoslavije, a posebno obzirom na poloaj protivnika i interes
jedne i druge strane. Stoga bi bilo u obostranom interesu ako bi neprijatelj-
stva bila obustavljena. U vezi sa tim, trebalo bi nemaka komanda i ova de-
legacija da izloe svoje predloge o eventualnoj zoni i smerovima ekonomskih
i drugih interesa.
b) NOV Jugoslavije smatra etnike glavnim neprijateljima.
4) Za vrerne trajanja ovih pregovora po svim takama predlaemo ob-
ustavu ratnih operacija nemakih trupa i trupa NOV Jugoslavije.
5) Ova je delegacija opunomoena da zakljui preliminarne pregovore,
dok bi jedan eventualni konani sporazum morao biti potvren od naih vi-
ih komandi. Zakljuenje ovih pregovora je ovoj delegaciji od strane naeg vi-
eg komandnog mesta naglaeno kao hitno i ona trai od nemake komande
da odredi opunomoene pregovarae.
1
Meu onima koji su krajnje tendenciozno, s poluznanjern i neasnim na-
mjerama, pisali o martovskim pregovorima nalazi se i ve spominjani Walter
R. Roberts, koji je - ako ispravno tumaimo njegovo spominjanje njemakog
memoranduma T itao citirani zapis majora Bartha. Roberts pie, da je par-
tizanska delegacija naglasila da partizani ne vide nikakvog razloga da se bore
protiv njemake vojske oni su dodali da se oni bore protiv njemakih trupa
iskljuivo u samoodbrani meutim, da jedino ele da se bore protiv etnika;
da su oni bili zaneseni propagandom sovjetske Rusije, zbog ega su odbacili
svaku vezu sa Britancima i da bi se oni borili protiv Britanaca ako bi se ovi
iskrcali u Jugoslaviju; da oni ne namjeravaju da kapituliraju, ve prije svega,
da ele da se koncentriraju u borbi protiv etnika, pa bi eljeli da sugeriraju
odgovarajue interesne teritorije.
Kad su Glaise-Horstenau i Kasche dobili zapis majora Bartha ne zna-
mo pouzdano. Zna se samo da su im upuene dvije verzije predloga dele-
gacije Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije koja je opunomoena od Vr-
hovne komande te vojske, ali imamo tekst SA generala Kaschea od 17. mar-
ta: njemaki poslanik u Zagrebu Kasche obavjetava svoje ministarstvo o ob-
novljenim pregovorima. Pregovore je i ovoga puta vodio in. Ott, kojega je
Kasche ve prije bio upotrijebio u tom pogledu, a angairali su ga u pre-
1
V. Dedijer, mai . dj, str. 808.
govore o razmjeni osim Wehrmachta i Talijani i Hrvati
1
. Po Kaseheovoj
procjeni, otvara se mogunost da Tito obustavi borbu protiv Njemake, Ita-
lije i Hrvatske i povue se u Sandak da tamo obrauna s etnicima. Kasche
pretpostavlja (kae moda) da bi se Tito mogao demonstrativno odrei
Moskve i Londona, koji su ga ostavili na cjedilu.
2
Po Kascheu: Zelje par-
tizana su ove: borba protiv etnika u Sandaku; zatim povratak u njihova sela
i smirenje u hrvatskim i srpskim podrujima; povratak suradnika nakon raz-
oruanja u njihova sela; odustajanje s njemake strane od mjera egzekucije
nad vodeom grupom. Kasche predlae da ovu mogunost treba prihvatiti,
budui da bi naputanje i odlazak s ratne pozornice te u svjetskom javnom
miljenju uvaavane borbene grupe (Titovih partizana), odlazak iz tabora
protivnika Njemake bilo vrlo znaajno. U stvari Titovi partizani nisu, ug-
lavnom, komunisti i uopte uzev nisu poinili nikakve ekscese u borbama i
u tretmanu zarobljenika stanovnitva. Podseam na moje ranije izvjetaje, a
tak ode i na moje razgovore s dravnim sekretarom von Weizsckerom, Mo-
lim za dalje instrukcije. U razgovorima sa Casertanom (talijanski ministar u
Zagrebu) i Lorkoviem (Paveliev ministar vanjskih poslova) ustanovio sam
da e izloeni razvoj dogaaja biti pozitivno prihvaen .. .
3
Osim majora Bartha, zabiljeku o razgovorima u Gornjem Vakufu 10.
marta uinio je i naelnik taba 717. divizije dr Krisch, koji naglaava da su
predloene teme razgovora tek uvod u konani dogovor, jer o svemu to bi
se dogovorili, konanu odluku donosi Titov Vrhovni tab. Navodi dvije os-
novne teme - 1. razmjena ratnih zarobljenika i 2. primjena meunarodnog
ratnog prava i pri tome pie da je partizanska delegacija izrazila elju da
se pregovara i o ostalim pitanjima koja su ve ranije, 17. novembra, bila
predmet pregovora sa kapetanom Heyssom, kapetanom Kulichom i gospo-
dinom Ottoni. Od zahtjeva to ga je za razmenu predloila delegacija Vrhov-
nog taba, u zapisniku se podvlai - delegacija Vrhovnog taba je rado pri-
hvatila ideju da se saini zapisnik, jer je to ve bio dokumenat kojim se po-
stupno oblikuje put do primjene meunarodnog ratnog prava i prema NOVJ
da se za gore navedene zarobljenike trai naroito profesor Ivan Marin-
kovi (lan CK KP Hrvatske) iz Karlovca, koga ustae dre zatvorenog u Za-
grebu. Pie da delegacija skree panju da se esto deava da njemaki
Wehrmacht (u vezi sa akcijom razmjena) nije navodno mogao da pronae za-
htjevana lica kod ustakih vlasti, odnosno da su ih oni u to vrijeme ve stre-
1
B. Krizman, nazn. dj, str. 541
2
Isto, str. 542,
3
Isto, str. 542.
U diskusiji o primjeni meunarodnog ratnog prava, po Krischu, parti-
zanska delegacija upozorava na to da NOV i POJ predstavljaju organiziranu
armiju sa vojnom disciplinom i da nije banda. Oni se bore kao patrioti i si-
novi za osloboenje svoje domovine. Zarobljenike su tretirali uvijek u skladu
sa meunarodnim pravom, kao to je, na primjer, bio sluaj jo od 1941. go-
dine. Predloeno je da se zarobljenici i ranjenici obostrano humano tretiraju.
I po Krischu, partizanska delegacija je ustvrdila da u postojeoj situaciji
ne postoji razlog zbog kojeg bi njemaki Wehrmacht vodio ratna dejstva pro-
tiv NOV, kao to je, navodno, ustvrdila da NOV smatra etnike glavnim
neprijateljem.
1
Sudei po dokumentima njemakih izvora, meu kojima je i navodna iz-
java Bilasa, Popov ia i Velebita od 10. marta, Vrhovni tab NOV i POJ bio
bi najsretniji da se obustave sva neprijateljstva izmeu Wehrmachta i parti-
zana. Meutim, svakom razmjerno ozbiljnom analitiaru je jasno, kao to pie
i ameriki historiar u svom istraivanju o etnicima Jozo Tomasevich, da
njemako-partizanski odnosi od 1941. do 1945. uzeti u cjelini, dokazuju da
partizani nikad ne bi mogli sklopiti s Nijemcima neku nagodbu koja bi ila
mnogo dalje od razmjene zarobljenika. Trebalo bi stoga biti evidentno da je
pokuaj od 11. marta 1943. godine da se postigne neki sporazum, uinjen
pod ekstremnim okolnostima, kad je glavnina partizanskih snaga, oko 4,000
ranjenika i bolesnika i njihovo rukovodstvo bilo suoeno s gotovo sigurnim
potpunim unitenjem i da se ne moe staviti u istu kategoriju sa sistemat-
skom i trajnom etnikom kolaboracijom .. .
2
Na inzistiranje Koe Popovia, ilas i Velebit su se sloili da daljnje
pregovore vode samo njih dvojica, a da se komandant 1. proleterske divizije
vrati na slobodnu teritoriju. Bilo je, po njegovoj procjeni, neophodno da o
dotadanjim razgovorima i razvoju odnosa izvijesti Vrhovnog komandanta.
Proao sam dosta u ivotu sjea se Koa Popovi, ali, ini mi se da
nikada nisam bio u tako nelagodnoj situaciji kao tog dana kada sam se vraao
na partizansku teritoriju... Ja sam oekivao, obzirom da su Nijemci bili do-
sta korektni za vreme razgovora, da e me pristojno otpratiti, bar do niije
teritorije, kako bih se mogao bezbedno vratiti svojoj diviziji. Ali, dogodilo se
obratno: kada sam saoptio glavnom nemakom oficiru da treba da se vra-
tim, bio je nemalo iznenaen, slegao je ramenima i pitao: 'elite li odmah?'
'Da, ako to vama ne priinjava neku tekou. Ba sadaT 1 ta se dogodilo?
Odredio je dva Nemca koja su me otpratila do periferije varoice, tu su me
1
V. Dedijer, naznaeno djelo, str. 806- 807.
2
Jozo Tomasevich, Ce/nicr u drugom svjetskom ratu 194 i1945, Zagreb, 1979, str. 220224.
pozdravili i vratili se, ja sam, bez ikakvog obezbeenja, sa mnogo mogunosti
da naiem na ustae, domobrane, Nemce i koga sve ne, produio sam, skre-
nuvi s puta u bespue... I da vam ne priam kako sam na dva mesta pro-
ao izmeu neprijateljskih poloaja... A posle je usledilo jo neto - strah
da me ne ubiju nae predstrae, jer prema njima je iao ovek sa neprijateljske
strane. Sreom, sve se zavrilo kako treba. Bio sam zadovoljan, jer smo posao
obavili onako kako je zahtevao Vrhovni komandant i kako smo sami mislili
da je najbolje.. .
1
Milovan Dilas i Vladimir Velebit njemakim su automobilom, s prat-
njom, otputovali u Konjic, gdje je uskoro obavljena jedna velika razmjena za-
robljenih Nijemaca za uhapene pripadnike NOP-a.
Zavidio sam Koi Popoviu kada se vratio, sjea se dr Vladimir Ve-
lebit: Strahovao sam da me netko ne prepozna, jer bi to imalo posljedice i
po moje roditelje u Zagrebu, ali, zadatak je bio takav. Netko ga dobije da na-
pada na bunkere i baca bombe, drugi da u streljakom stroju napada na oku-
patorske ili kvislinke poloaje, trei da u gradovima rade ilegalno, a na je
bio takav . . . Odstupnice nema i o tome se nije ni razmiljalo .. .
2
Iz Konjica, poslije razmjene zarobljenika, Dilas i Velebit su se odvezli na
daljnje pregovore u Sarajevo. Tamo su smjeteni u Konaku, gdje je bila nje-
maka komanda. Prvi razgovor je voen u odjeljenju Abwehra A-III, gdje su
prikupljani podaci u NOP-u.
Kao i general-lajtnant Dippold, isto su tako prividno neoficijelno s Ve-
lebitom i ilasom pokrenuli razgovor i oficiri Abwehra. Postavljajui mno-
tvo pitanja, radoznalo su sluali sve odgovore, pristajali na razmjene zaroblje-
nika po spisku koji je predan jo u Gornjem Vakufu, ali ni da uju o prizna-
vanju partizanske armije kao zaraene strane. Zato su, odbijajui svaku mo-
gunost da bi, u tom smislu, moglo doi do nekakva sporazuma, jedino in-
zistirali na obustavi partizanskih operacija na pruzi Beograd-Zagreb, jer, kako
se izjasnio pregovara Abwehra, nije ba ugodno sjedati u vlak i svakog tre-
nutka oekivati eksploziju koja e te, zajedno s lokomotivom i polomljenim
vagonima baciti u ambis, da bi na kraju rezignirano zakljuio:
Mi smo prema vama s obzirom na to kakve nam sve smrti upriliu-
jete, daleko blai..,
- E, o tome bi se moglo drugaije i podue priati - uzvrati Velebit.
- Kad bih vam nabrojao kakva su zlodjela poinile jedinice Wehrmachta u
1
Izjava Koe Popovia autorima, januara 1984; autorska zbirka.
2
Iqava V. Velebita 1983. godine; autorska zbirka.
Kragujevcu, Kraljevu, Valjevu, Beogradu, na Kozari, na Grmeu, po selima
Banije...
Njemaka je strana odugovlaila pregovore. Voa njihove delegacije nije
mogao nita kazati o tome kada bi se mogli opet sastati i treba !i uope pra-
viti kakav zapisnik ili pismeni ugovor o buduoj razmjeni zarobljenika ili o
stalnom mjestu za razmjene koje bi se proglasilo neutralnom zonom. Bilo je
govora o Pisarovini Jastrebarskom kod Zagreba. Ali zbog toga to su Nijem-
ci odugovlaili s odgovorima, i ilas je odluio vratiti se u Vrhovni tab, da
podnese izvjetaj Vrhovnom komandantu i sredi sve to je potrebno u vezi
s razmjenom majora Arthura Streckera. Njemaka se delegacija s time sug-
lasila, predloivi da s ilasom otputuje i jedan njemaki podoficir, koji bi na
slobodnoj teritoriji vidio njemakog zarobljenog majora i po mogunosti vra-
tio se zajedno s njim. Kasnije e se, po nekim njemakim dokumentima, ut-
vrditi da je taj podoficir, Dilasov pratilac, zapravo bio po inu porunik, ro-
dom iz Banata, Volksdeutscher, iz Princ Eugen divizije. Na putu, pred i-
lasom se ponaao posluno i snishodljivo. Za sve to vrijeme ilas nije mogao
ustanoviti govori li njegov pratilac srpskohrvatski. Podoficir, koji je bio po-
runik, ponaao se kao da ne razumije ni rijei, pa je zbog toga njihovo spo-
razumijevanje ilo dosta oteano.
Cetiri-pet kilometara juno od Konjica, ilas je morao prijei prostor iz-
meu njemakog i partizanskog poloaja. Pored njemakog pratila ih je nje-
maka patrola, a prema partizanskom poloaju produili su sami. Hitlerovci
su drali cestu, a dijelovi 2. proleterske divizije planinske vrhove. Kad su njih
dvojica skrenuli s ceste, na kojoj se nalazilo nekoliko zaustavljenih njemakih
tenkova s uperenim topovskim cijevima prema partizanskim poloajima, iza
kojih su se bijelila snjena brda, prijetila je opasnost da ih zaspe vatra s jedne
ili druge strane.
1
1 prije nego e se zaputiti prema partizanskoj teritoriji, pod-
oficir koji je iao s ilasom, najedanput se izdvoji i prie njemakom oficiru,
objanjavajui mu kuda i zbog ega ide s naoruanim partizanom. Zatim po-
novno prie ilasu, rekavi da su dobili slobodan prolaz ali i upozorenje da
se nalaze na pukometu daleko od partizanske teritorije odakle ih mogu upu-
cati, ako ona strana ne zna za njihov dolazak.
1
Tog istog trenutka kada se ilas uputio s podoficirom od njemakih tenkova prema partizanskoj
teritoriji, ugledali su ga borci druge ete etvrtog bataljona Pete crnogorske udarne brigade i o tome
odmah upoznali komandira Miloa Stamatovia i komesara Luku Vuinia. A kada su ovi dalekozorima
provjerili da dva nepoznata lica uporno idu ba prema poloajima, naredie da se pripremi mitraljez, jer
jc Vuini odluio da dolaznike im mu priu malo blie, doeka dugim rafalom.
Evo sta o tome kae narodni heroj Luka Vuini
ja sam ta.da sjedio prislonjen uz oboreno bukovo stablo. Bilo je hladno
i svjee. Dole nie, iza poloaja kuvar je spremao toplu veeru. Jedva sam e-
kao da'se sa neim zagrijem . . . Pored mene je sjedio komandir moje ete i
jo nekoliko boraca... Puili smo njemake cigarete koje smo u jednoj borbi
nedavno zarobili... Najedanput kao da se oglasi na pukomitraljezac . . .
Kae da je neto vidio. 'uvaj municijuF upozori ga komandir. 'Dvojica idu
pravo k nama!' dodade pukomitraljezac koji je bio malo istureniji od nas, Us-
tanem i podignem dvogled. Vidim: dva oveka idu prvo k naem poloaju.
Bili su dosta daleko. Pukomitraljezac opali prema njima . . . Vidim da hitle-
rovci na njih ne pucaju, a poli su od njih. Moda neko ide k nama od naih
koga su prije toga zarobili, pomislih i naredih pukomitraljescu da mi ustupi
oruje... Pustim ih da idu jo malo i ba kad prestadoe da tre cik-cak, raz-
vueni dug rafal prema njima... jedan od njih neto vie, ali se ne razaznaje,
istovremeno mae rukama... Podignem pogled i sad ve jasnije vidim: jedan
od njih je njemaki vojnik, kaem drugovima i jo jedanput zapucam prema
njima . . . A oni opet iza neke kamene ograde koja je delila dve livade... Po-
novo sam ih uznemirio i jedan opet poe da mae rukama . . . Mislim da sam
nauo kao da kae: 'Ne pucajte, drugovi, svoji smoF pustih ih da idu napri-
jed , . . Bio sam zabrinut, sve dok se na kraju pojavio Milovan Dilas sa ne-
makim podoficirom... Kakva neprijatnost, pogotovu ako se bude intere-
sovao ko ga je tako dugo gaao... 1 da znate, raspitivao se. . . Ne sjeam
se ta smo mu rekli...
Poslije kratkog sporazumijevanja s isturenom patrolom etvrtog bata-
ljona Pete proleterske brigade, ilas je zajedno s podoficirom priao Luki
Vuiniu i poslije kratkog raspitivanja ko je na njega pucao, saopio odakle
se vraa.
Na pitanje gdje se nalazi Vrhovni tab, odgovoreno mu je da se nalazi
kod Borakog jezera.
Ubrzo zatim ilas je priao vatri pored koje je sjedio Sava Kovaevi
s jo nekim lanovima taba brigade,
Poslije pozdravljanja, Sava je napravio mjesto Dilasu, da sjedne izmeu
njega i Radomira - Raa Radovia.
- Ko ti je taj, Milovane? - upitao je Sava pokazavi na njemakog pod-
oficira.
- Sam vidi! - odgovorio je.
- O emu se to radi, moe li se znati?
- Vrimo razmjenu zarobljenika!
Sava pogleda preko obrva. Zadra pogled na licu njemakog podoficira
i ponovo primijeti:
- Nemojte vi, poem, da nas izmirite s Nijemcimal
Dilasu nije nimalo godio takav stav Save Kovaevia, pa odgovori krat-
ko:
Mislim da nema potrebe da mudri jamo ovde pored vatre.
Sava je potom rekao da nije ba sasvim neobavijeten o tim pregovo-
rima i odmah zatim, im je ugledao nekoga od kurira, naredio da se za Dilasa
i njemakog podoficira pripremi to bolja veera.
Nedaleko od Raa Radovia, Save Kovaevia, Dilasa, njemakog pod-
oficira i jo nekih iz taba brigade sjedio je i Maroje Marojevi i evo kako
je on to doivio:
Za to vrijeme dok su ilas i Sava Kovaevi razgovarali pored ognji-
ta, ja sam, onako isto radi svog utiska svu panju obratio na nemakog pod-
oficira, za koga ilas u poetku ree da ne zna srpskohrvatski. Moj utisak je
bio vrst: vabo je veto glumio i to je neko od nas rekao Dilasu kada je od-
lazio u Vrhovni tab da drugu Titu podnese izvetaj.. .
1
Tom prilikom kada je ilas doao sa nemakim podoficirom nalazio
sam se u tabu Pete crnogorske brigade . . . Iz ilasovog razgovora s koman-
dantom brigade Savom Kovaeviem odmah sam shvatio o emu se radi..,
Imao sam prilike i da porazgovaram sa tim podoficirom koji je na nas gledao
radoznalo sa neskrivenim strahopotovanjem i divljenjem... Znali smo da
su pokrenuti razgovori o razmeni zarobljenika i niko od nas, posebno i zbog
discipline, nije imao nita protiv toga . . . Svi smo polazili od injenice da ne
treba uvati neprijateljske zarobljenike i po mogustvu to prije razmjenjivati
za nae najbolje drugove koji se nalaze po neprijateljskim logorima i kazama-
tima . . . Moda protiv toga nije imao nita ni komandant Sava, iako je dosta
mudro, ak moda i sa neskrivenim cinizmom razgovarao pored ognjita sa
Milovanom ilasom, sjea se Radomir Radovi.
2
Kod Borakog jezera ilas i njegov pratilac zatekli su grupu partizana
i zarobljenog majora Arthura Streckera. Kada je njemaki podoficir ugledao
zarobljenog majora, stao je mirno pred ilasom i zamolio ga za doputenje
da pozdravi majora. Dilas mu je to, dakako, dopustio i odobrio mu da ostane
kod Streckera, a sam je produio prema mlinu na Slapskom potoku gdje je
onih dana bio Vrhovni komandant.
1
Iz razgovora s Marojem Marojeviem, oktobra 1983. god. u Beogradu.
2
Detalj iz intervjua s Radomirom - Raom Radoviem iz oktobra 1983. god. u Beogradu.
esti dan poslije ilasovog povratka iz Sarajeva u Bijelu, koja je bila na
slobodnoj teritoriji, stigla je grupa njemakih parlamentaraca s bijelom zasta-
vom. Prilazei selu, neprestano su dovikivali:
- Ne pucajte, mi smo delegacija za pregovore o razmjeni zarobljenika!
Ta grupa Nijemaca, pored ostalog, donijela je i poruku od dra Vladimira
Velebita Vrhovnom tabu NOV i POJ, da Milovan ilas, ako je mogue, po-
novo doe u Sarajevo, jer je utanaen program daljih pregovora s Nijemcima.
Poslije dogovora u Vrhovnom tabu, ilas je od Vrhovnog komandanta do-
bio nalog da se ponovo pokrene pitanje primjene meunarodnog ratnog pra-
va prema ratnim zarobljenicima, jer NOV i POJ ve predstavljaju organizi-
ranu vojniku snagu, s jedinstvenom vrhovnom komandom, visokom discip-
linom, dobrom organizacijom . . .
Kad su se ilas i Velebit ponovo sastali u okupiranom Sarajevu, Ni-
jemci su im rekli da valja ii na razgovore u Zagreb. Preputeni njemakom
osiguranju, slobodni samo toliko da misle i govore to ele, a inae posve
pod nadzorom neprijatelja, ilas i Velebit vozani su sa sastanka na sastanak,
iz grada u grad, s mnogo panje i komoditeta, ali daleko od tvrda dogovora
o priznanju NOVJ. Nadali su se da e i to biti ureeno u Zagrebu, kamo su,
uz vojniku pratnju, putovali s ing. Hansom Ottom. Do Slavonskog Broda
ili su autom, a odatle do Zagreba vlakom.
Za vrijeme putovanja vlakom do Zagreba, sjea se Vladimir Velebit,
rado sam se s ilasom i inenjerom Ottom upustio u dijalog iz domene po-
litikih relacija. Kao po dogovoru s ilasom, ja sam bio umjeren, a on izu-
zetno otar, tako da je bezrezervno napadao Gbbelsa, Hitlera i njihovu pro-
pagandu koja je ozakonila zloin. Tvrdio je da e Hitlerova politika usmrtiti
jo mnogo miliona njemakih i drugih graana - Ott se nije slagao ili se ug-
lavnom nije slagao s nama dvojicom, ali nije suvie vjeto prikrivao misao o
slomu Hitlerovog imperija. Davao je do znanja da prieljkuje neki separatni
mir s Angloamerikancima, uznadan da e u njima sazreti svijest o opasnosti
postojanja ovakvog Sovjetskog Saveza i njegovog socijalistikog sistema koji
moe da plijeni neobavijetene, tako, kako on kae, kako je svojom fantastikom
obuzeo i nas partizane... Nije krio kako misli da Komunistika internacio-
nala presudno usmjerava aktivnost jugoslavenskog narodnooslobodilakog
pokreta. U jednom trenu Ott je ilasu u povjerenju priznao da i on smatra
Hitlera manijakom... Inae, nastojao je da utvrdi moj identitet, moda i sto-
ga to sam besprijekorno govorio njemaki. Kako su moji roditelji tada ivjeli
u Zagrebu, nastojao sam da se u Zagrebu ne sazna da sam u partizanima. Kra-
jem 1942. sam obmanuo Ustaku nadzornu slubu na taj nain to sam ranije
preko nekih svojih veza poslao roditeljima nekoliko razglednica iz Italije, s
porukom da ne brinu za mene, jer mi je u Italiji dobro i da sam izvan svih
politikih i vojnih igara.,. Neki talijanski komunisti su mi pomogli da taj
posao zavrim. Zbog toga sam morao da se krijem iza pseudonima kao Pet-
rovi .. ,
1
S glavnog kolodvora u Zagrebu Dilasa i Velebita su automobilom od-
vezli u Gajevu ulicu u zgradu nekadanje Savske divizijske oblasti, gdje se od
okupacije nalazila komanda Glaise von Horstenaua. No, sam general vie se
zadravao u svojoj rezidenciji, u kui zagrebakih velikaa Tomljenovia na
Zrinjevcu, negoli ovdje.
Pregovori u Zagrebu poeli su 26. marta 1943. godine. Njemaku stra-
nu predstavljali su jedan pukovnik i jedan major. Njihova imena nisu zapi-
sana. Pregovori su voeni o svim pitanjima to su ih delegati VS NOVJ na-
znaili kod Dippolda. Delegatima Vrhovnog taba obeano je da e u gor-
njem toku Neretve biti obustavljene operacije, sve dok traju pregovori i dok
se ne obavi razmjena zarobljenika. O obustavljanju operacija u drugim kra-
jevima nije ni razgovarano, jer nijedna strana nije neovisno o moguim iz-
javama ozbiljno raunala s opim prestankom borbe.
Pregovori o listi traenih lica iz njemako-ustakih zatvora zakljueni su
28. marta. Njemaki pregovarai saopili su delegatima Vrhovnog taba
NOV i POJ da je veina uhapenika, koje su uspjeli pronai po raznim lo-
gorima i zatvorima, ve poslana u Sarajevo, odakle e produiti prema mjestu
na kojem e, po dogovoru delegacija, biti obavljena razmjena.
Dilas i Velebit, bitno zainteresirani da se od Nijemaca dobije priznanje
regularnosti NOV i POJ, zamjerili su njemakoj strani to izbjegava potpisati
dokumente o pregovorima, odnosno da se pismeno izjasni o NOV i POJ kao
regularnoj vojsci, koja treba da uiva sva prava iz konvencija meunarodnog
ratnog prava.
Kad je 28. marta ve bilo odlueno da ilas i Velebit napuste Zagreb,
u njihov privremeni stan neoekivano je stigao nepoznati im kapetan
Wehrmachta. Salutira jedva vidljivo naklonjen;
- Tko je gospodin Petrovi? - A kad se javio dr Vladimir Velebit, ka-
petan se dublje nakloni; - Herr Petrovi, gospodin general dr Edmund Glai-
se von Horstenau alje me s porukom; bio bi poaen da ga posjetite u nje-
govu uredu.
ilas i Velebit su se zgledali. Vie pogledom i grimasom nego rijeju,
ilas daje do znanja da treba ii. I Velebit je isto tako mislio, ali krenuo je
1
Izjava Vladimira Velebita; autorska zbirka.
sa zebnjom u srcu: to e biti s njegovom obitelji ako su ga Nijemci iden-
tificirali?
General Glaise me primio dosta korektno, sjea se dr Velebit Bio je
to veoma obrazovan general, rekao bih: moda i obrazovaniji i trezveniji od
svih svojih kolega iz Wehrmachta, Vidio sam da sve zna o meni. To mi je
odmah dao do znanja. Podue je govorio o mom ocu. Bili su kolege, ista kla-
sa iste oficirske kole. i kasnije su se druili. Inae, govorili smo o svemu
pomalo, ali iskljuivo u okvirima onih toaka koje smo imali na dnevnom
redu prilikom sastanka sa njemakim pregovaraima ...
injenica da su Nijemci otkrili Velebitov identitet nije imala negativne
posljedice. Dapae, dogovoreno je da Nijemci, u zamjenu za neke svoje ljude,
na slobodnu teritoriju otpreme i roditelje dra Vladimira Velebita. Majka je i
stigla, a otac stari general, izdahnuo je na putu.
Odmah poslije Velebitovog posjeta von Horstenauu, ilas i on su se
ukrcali u njemaki ratni avion tipa JU-52, koji je bio krcat sanducima s re-
zervnim avionskim dijelovima. Njih su dvojica, kao i njihova pratnja, za vri-
jeme leta od Zagreba do Sarajeva sjedili na tim sanducima.
U Sarajevu su jo jedanput provjerili spiskove za razmjenu, vidjeli neke
zatvorenike i potom njemakim kamionom poli za Trnovo, a odatle preko
Dobrog Polja za Miljevinu kod Foe, u zonu poloaja 7. banijske divizije. No,
ini se, da se tim putem vraao samo ilas, i da je on sam u Govzi kod Ka-
linovika 29. ili 30. marta referirao Titu o pregovorima, a da je dr Velebit iz
Sarajeva krenuo na sjever, u Slavoniju, gdje je imao obaviti razgovore s ru-
kovodstvom narodnooslobodilakog pokreta, vjerojatno u vezi sa zagreba-
kim pregovorima, a pored toga mu je bio zadatak da na slobodnu teritoriju
dovede dotad zatvorenu suprugu Josipa Broza, Hertu Has.
Tako je, ispriano najsaetije, u martu 1943. godine delegacija Vrhovnog
taba NOV i POJ putovala s Neretve do Zagreba, traei naina da se kod
okupatora osigura human postupak prema zarobljenim i, posebno, ranjenim
partizanima, odnosno prema partizanskim bolnicama, koje su - suprotno
propisima Hakih i enevskih konvencija - bile bombardirane kao da su naj-
utvrdeniji ratni poloaji. Tako je od 11. marta pa do kraja mjeseca delegacija
Vrhovnog taba traila naina da Operativna grupa divizija i centralna bol-
nica sa 4.000 ranjenika i tifusara bar za neko vrijeme budu osloboeni bor-
benog pritiska njemakih divizija, spremna da mnogo nudi, ali i da redovno
pred konanim dogovorom uzmakne uz objanjenje Konana saglasnost
mora biti potvrena od Vrhovnog taba!
Nije utvreno jesu li pregovarai uinili ita vie od onoga to je do-
govoreno u Vrhovnom tabu. Tito je u jednom trenu, ljut (ini nam se da
je bio izazvan traerskim fraziranjem iz memoara Milovana Dilasa) ustvrdio
da su pregovarai prekrili nareenja. No, zapravo nisu pregovarai uinili
nita to nije bilo dogovoreno u Vrhovnom tabu, nego su neki historiari,
a posebno sudionik pregovora Milovan Dilas, kasnije izvrnuli bit zagrebakih
pregovora.
Dedijer je kod nas ponajvie pisao o tome. S mnogo osobnog u nainu,
kae
Kad sam 1. novembra 1978. godine proveo gotovo itav dan s Titom
u razgovorima o istoriji nae revolucije, imao sam pribeleeno pitanje u vezi
sa ovim dokumentima. Stekao sam utisak da on nije imao pri sebi sve do-
kumente o tom sluaju iz 1943. godine, a naroito svoje nareenje o obustavi
operacija u Istonij Bosni
1
i Slavoniji, koji su ve pre vie od 20 godina ob-
javljeni u Zbornicima Vojno-istorijskog instituta. Tito je rekao da su prego-
varai prekrili njegova nareenja. Konano Tito je prilikom rastanka pred-
loio da bi trebalo da se ponovo naemo sa svom graom i da pregledamo
sve dokumente ., .
2
Dedijer, naime, kao i neki zapadni autori, posebno W, Roberts, R. Ki-
szling, W. Hgen, te J. Juki i M. Dilas, pie o pregovorima kao da je to mrlja
u aktivnosti Vrhovnog taba, posebno Josipa Broza Tita, mada mu je Koa
Popov i ukazao na proizvoljnost i tendencioznost sastavljaa . . . nemake
verzije razgovora sa delegatima Vrhovnog taba.
3
Nema, naime, u tim pre-
govorima nita neobino osim injenice da se kod nas donedavno uope nije
pisalo o odlasku delegata Vrhovnog taba u Sarajevo i Zagreb. A, zapravo,
u pravu je Vladimir Velebit, koji je zagrebakom publicistu, Vjesnikovu
uredniku Darku Stupariu 1976 izjavio:
Nema razloga nita tajiti, za te se pregovore moe dati objektivno i
realno i shvatljivo objanjenje... Nita u tome nije bilo neasno.
4
Upravo stoga, to su u asnom neki autori otkrivali neasno, dosta
otro je reagirao i Josip Broz Tito. A, uistinu, nije bilo razloga da Tito 1978.
godine porie neke svoje odluke iz 1943. godine. Radilo se o tome to su ga
kojekakve interpretacije ljutile, a osnovno se previalo: nije Tito iao s Ni-
jemcima na pregovore da bi se izvukao iz rata protiv njemakih i drugih oku-
patora (ta zato bi inae rat i zapoinjao), nego je on inicirao martovske pre-
govore prvenstveno stoga da dobije na vremenu, da vojsku odmori, da ra-
1
Dedijer to netono navodi, rije je o zapadnoj Bosni, vidi Zk NOR, tom II, knj. 8 ili Titova Sa-
brana djela, 14 str, 190,
2
V. Dedijer, nazn. dj, str. 810
3
Isto, str. 807.
4
Darko Stupari, Ambasadori izvan protokola, Ambasadori Titove Jugoslavije, Zagreb, 1978, str. 147.
11 - Panirani a pregovarakim stolom 1941 - 1945.
161
njenike smjesti, da tifusarima dade priliku da ozdrave i da to je od poseb-
nog znaaja - potue snanu etniku grupu u istonoj Hercegovini.
Komentator Titovih Sabranih djela Mehmedalija Boji u 14. knjizi, o sa-
rajevsko-zagrebakim martovskim pregovorima, pie
Poto su jedinice NOVJ zarobile vie desetina njemakih i domobran-
skih vojnika, podoficira, oficira i raznih privrednih strunjaka, a u nemogu-
nosti da ih, zbog partizanskog naina ratovanja i stalnih pokreta due vrijeme
dre u zarobljenitvu, Vrhovni tab NOV I POJ je, poslije uspjeno izvede-
nog udara jedinica operativne grupe divizija na njemako-ustaku grupaciju
kod Gornjeg Vakufa (poetkom marta 1943) i prodora glavnine snaga preko
Neretve poveo s Nijemcima pregovore o razmjeni zarobljenika. Pregovori iz-
meu predstavnika Vrhovnog taba koje su sainjavali Milovan ilas, Koa
Popovi i Vladimir Velebit i njemakih komandi u NDH, voeni su marta
i aprila 1943. godine u Gornjem Vakufu, Sarajevu i Zagrebu. Slini pregovori
su voeni i ranije, jer su za to bile zainteresovane obje strane. Vrhovni tab
je nastojao da u zamjenu za njemake oficire i druge neprijatelje oslobodi iz
zatvora i koncentracionih logora zarobljene partizane i iskusnije pripadnike
NOP-a.
Pregovori koji su u toku ljeta i jeseni 1942. godine voeni u vezi s raz-
mjenom zarobljenika i pripadnika NOP-a za njemake i domobranske vojnike
i oficire su prekinuti januara 1943. godine, kada su udruene okupatorske i
kolaboracionistike trupe otpoele vojne operacije u zapadnoj Bosni Hrvats-
koj (tzv, etvrta neprijateljska ofanziva) radi unitenja jednica NOV i POJ i
vrhovnog vojnog i politikog rukovodstva NOP-a. Ali su obje strane i dalje
bile zainteresovane za razmjenu zarobljenika.
Kada je poetkom marta 1943. godine u toku bitke na Neretvi bio za-
robljen njemaki major Artur Streker, komandant 3, bataljona 738. puka, za
ije su osloboenje Nijemci bili veoma zainteresovani, dolo je do obnavljanja
pregovora o razmjeni zarobljenika koji su, s prekidima, voeni od 11. marta
do sredine aprila 1943. godine...
U toku pregovora, Operativna grupa divizija kojom je neposr-edno ko-
mandovao Vrhovni tab NOV i POJ je vodila teke borbe izmeu Neretve
i Drine i u sjevernoj Hercegovini, u veoma sloenim uslovima i pod nepo-
voljnim okolnostima, optereena sa preko 4000 ranjenika i bolesnika, protiv
italijanskih jedinica i glavnine etnikih snaga, koje su, uz svestranu pomo
Nijemaca i Italijana, inile uporne pokuaje da unite jedinice NOVJ i vrhov-
no vojno i politiko rukovodstvo NOP-a. Da bi se dobilo u vremenu i nje-
make trupe, koje su pruile avionsku i drugu podrku etnicima D. Mihai-
lovia (a saveznici politiku i moralnu podrku), zadrale u nastupanju, pred-
stavnici Vrhovnog taba su, pored pitanja razmjene zarobljenika i priznanja
narodnooslobodilakoj vojsci statusa zaraene strane, razgovarali i o mogu-
nosti privremenog prekida vatre u nekim podrujima. Meutim, do privre-
menog prekida vatre uope nije ni dolo, jer nije ni bilo prave namjere ni s
jedne strane da se o tome pregovara. Posjednuvi boksitne rudnike kod Mos-
tara i izbivi na Neretvu sredinom marta, Nijemci su se u duhu sporazuma
s Mihailovievim predstavnicima da ne prelaze na lijevu obalu Neretve i
zbog otrog otpora Italijana da njemake trupe ne prodiru dalje na njihovu
okupacionu zonu (jer su oba okupatora bila ubijcena kako to njihovi ratni
dokumenti svjedoe da e D. Mihailovi poraziti NOVJ), kao i zbog odmora
trupa i njihovih svestranih priprema za izvoenje naredne operacije, nazna-
ene jo u martu ifrom 'Svare', opet u cilju konanog unitenja jedinica
NVJ (prema poetnom planu i zbog razoruavanja etnika u Hercegovini
i Crnoj Gori koji su bili pod italijanskom komandom) uslijed toga zaustavili
na desnoj obali Neretve, a ne radi razmjene zarobljenika. Ali, kako njemake
trupe poslije bitke na Neretvi, izuzev manjih ispada kod Konjica, Gorada i
Foe, iz navedenih razloga (a koji nisu bili poznati Vrhovnom tabu NOV
i POJ) nisu dalje prodirale, u Vrhovnom tabu se krajem marta poelo stva-
rati uvjerenje da su njemake komande nasjele taktikom manevru predstav-
nika Vrhovnog taba i privremeno obustavile neprijateljstva. Zbog toga je i
naznaeno u depei 1. bosanskog korpusa da se 'uspjelo neutralisati Nijemce
od etnika i Italijana
5
...
Pregovorima koji su voeni u toku marta i prvoj polovini aprila, sa sta-
novita Vrhovnog taba, zelilo se dobiti u vremenu, da bi se dovrilo raz-
bijanje etnikih snaga koncentrisanih, uz pomo italijanskih komandi, u is-
tonoj Hercegovini, jugoistonoj Bosni, Sandaku i sjevernim oblastima Crne
Gore, koje je bilo u toku i time eliminisala opasnost od njihovog eventualnog
povezivanja sa trupama zapadnih saveznika koje bi se, kako se tada pretpos-
tavljalo, mogle iskrcati na junom Jadranu.
1
Vladimir Dedijer o pregovorima:
. . . 3, Moja osnovna hipoteza o pregovorima jeste moje ubeenje (na
osnovu dokumenata koje sam do sada pregledao) da su najagresivniji slojevi
u Velikoj Britaniji, naroito grupa oko SOE, pripremali oruanu intervenciju
u Jugoslaviji uz pomo okupatora i etnika. Od svih evropskih zemalja u ko-
jima se vodio pokret otpora protiv okupatora, najdublji drutveni procesi
odigrali su se u Jugoslaviji, Grkoj, a i u Albaniji. To su bili u stvari, revo-
lucionarni ratovi u kojima je stvarana i nova vlast. Zato nije sluajno to su
1
Josip Broz Tito, nazri, dj, knj, 14, str. 360.
desni elementi u Britaniji izabrali ba Jugoslaviju da bude prva rtva inter-
vencije, da nas unite pod maskom osloboenja prilikom saveznike invazije.
Ono to su hteli u Jugoslaviji da uine 1943. uinili su u Grkoj 1944. go-
dine.
4. Trenutna ideoloka zaokupljenost antihitlerovskom koalicijom ne
treba da nam zatvori oi pred sutinom drutvenog bia u Britaniji. To je naj-
starija kolonizatorska drava i napadom Hitlera na Britaniju, ona nije odmah
postala antiimperijalistika. Ostale vodee sile antihitlerovske koalicije takoe
su bile hegemonistike kao Velika Britanija. To je naroito jasno u drugoj
fazi rata, kada je posle Staljingrada i poraza Rommela, postalo oigledno da
se kraj nacistike Nemake pribliava. Onda su u prvi plan jo jae izbile bor-
be velikih sila u saveznikoj koaliciji za podelu sveta meu njima.
5. Bitno je da je jo u toku martovskih pregovora Hitler doneo odluku
da uniti glavninu partizanskih snaga, pripremajui se za poslednju fazu ope-
racije Schwarz.
1
Dok su pregovori i razmene zarobljenika trajale, nemake,
italijanske, ustake i bugarske jedinice vrile su opkoljavanje durmitorskog
masiva, gde je bila glavnina naih trupa sa 4000 ranjenika.
6. Ostatak crnogorskih etnika sa Pavlom Duriiem na elu bio je ra-
zoruan od strane Nemaca na poetku Pete ofanzive, ali je on uskoro puten
i do kraja rata 1945. godine etnici Drae Mihailovia operativno sadejstvuju
s nemakim jedinicama u svim delovima Jugoslavije, a naroito u Srbiji.
7. Takoe je bitno da je Tito smatrao da nijedna vojska saveznikih dr-
ava ne moe da stupi na teritoriju Jugoslavije bez dozvole Vrhovnog taba
i AVNOJ-a. To se odnosilq i na Sovjetski Savez, pa je Tito, krajem oktobra,
napravio poseban ugovor sa Staljinom o ulasku jedinica Crvene armije na ju-
goslovensku teritoriju, gdje je bilo predvieno i njihovo povlaenje.
2
U toku 1943. i 1944. godine Tito je izdao vie nareenja da niko ne sme
da povredi jugoslovensku teritoriju. Iz tih razloga bili su oboreni ameriki
avioni 1946. godine, koji su namerno krili integritet Jugoslavije, iako je vla-
da Sjedinjenih Amerikih drava u vie mahova upozoravana da to ne
ini. . J
3
Walter R. Roberts pie da je Kasche 26, marta 1943. godine Ministar-
stvo vanjskih poslova obavijestio o dolasku partizanskih parlamentaraca u
Zagreb. Jedan od njih je, kae, doktor Petrovi, Hrvat, a drugi Crnogorac -
Markovi. Ove osobe, dodaje on, ponovo su ponudile prekid borbe ukoliko
1
Operacija Weiss je izvoena u fazama, a ne Schwarz.
2
Postoji samo jedan takav sporazum, a potpisan je u Moskvi 27. septembra 1944. godine.
3
Vladimir Dedijer, nazn, dj , str. 811.
im se omogui mir u Sandaku. Kasche naglaava da su najnoviji razgovori
otkrili partizansku elju s najvieg nivoa da prestanu neprijateljstva. U zaklju-
ku on vidi mogunost da s njemake strane tede snagu i krv i da bre dou
do uspjeha koji moe zadobiti na podruju o kojem je rije., ,
1
Kascheove
depee u slobodnom prijevodu kod nas je objavio Bogdan Krizman. Prije de-
pee koju spominje Roberts, Kasche je o pregovorima pisao u radiogrammi a
od 17. i 23. marta. U radiogramu od 26. marta Kasche je meu ostalim pisao
da su dva Titova opunomoenika u Zagrebu razgovarali s njemakim, ta-
lijanskim i endehakirn predstavnicima o razmjeni zarobljenika. Prethodno,
23. marta, Kasche je pisao da je ostatak Titovih partizana u borbama s et-
nicima, 'prije svega kod Kalinovika i Nevesinja', gdje je taj 'ostatak kako iz-
gleda zasad nadmoan'... Tih dana su Talijani opetovano traili da nje-
make trupe preu Neretvu, no, pie 23. marta SA general Kasche, da akcija
njemakih jedinica nije trenutano mogua, budui da im je potreban od-
mor. Eto zato su Nijemci rado prihvatili prijedlog o privremenom prekidu
borbi na istonoj obali Neretve. Budui da su Nijemci dalje oekivali savez-
niko iskrcavanje na Balkanu, razumljivo je da Kasche, o kojem se govorilo
da je ustaa vei i od Pavelia, svoga ministra uvjeravao da je borba par-
tizana protiv etnika korisna i da to omoguuje da njemaka strana moe
u meuvremenu odmoriti sve jedinice i zadrati odluku u svojim rukama.
Prepriavajui Kascheove depee, Krizman pie kako je Kasche obavijestio
ministarstvo da je posredstvom svog pouzdanika, in. Hansa Otta, partizan-
skim predstavnicima u privatnom razgovoru saopio ovo: na njemakoj
strani vlada veliko nepovjerenje prema Titovim prijedlozima. Ako bi parti-
zani, ipak, u prostoru sjeverno od Save ubrzo proveli obustavu borbi i lik-
vidaciju nemira, moda bi se stvorili preduvjeti za daljnja razmiljanja, Sva-
kako da nijedno njemako mjesto ne moe da s njima vodi bilo kakav raz-
govor, ako se nedvosmisleno ne odreknu Moskve, Londona i Vaingtona,
Uostalom, morali bi priznati i odnose koje je Osovina stvorila u Hrvatskoj.
Po Kascheu, s Londonom su se Titovi partizani razili ve prole godine,
a s Vaingtonom nisu imali nikakve veze, dok je odsutnost bilo kakve rus-
ke pomoi unitila povjerenje u Rusiju.
2
Bogdan Krizman, vidljivo sklon da
ispravno ocijeni pregovore i pregovarae (M. ilas po svojoj prijekoj udi
i temperamentu nije ba bio pogodan za takve pregovore), ponesen doku-
mentima njemakih komandi i ustanova, oito bez punog uvida u cjelinu,
misli (s obzirom na prvobitni sastav delegacije), posebno zbog toga to je
1
B. Krizman: Pavelir izmeu HitJera i Klusselimja, Zagreb, Globus 1980. str. 543.
2
B. Krizman, nazn. djelo, str. 542- 543.
u Zagreb doao lan Potbiroa CK KPJ, da bi se moglo pretpostaviti da
se ipak pomiljalo dobiti pristanak Nijemaca na svojstvo ratujue strane za
partizane, jer to bi spasilo ranjenike!
1
Zagrebaki dijalog zaraenih strana presjekao je, ini se, 29. marta mi-
nistar Joachim von Ribbentrop. Kasche je odgovorio 30. marta da ni on niti
pak njemaka delegacija nemaju nikakav kontakt s Titom. Kontakte s parti-
zanima odravale su iskljuivo vojne ustanove, i to zbog razmjene zarob-
ljenika. Hansa Otta je hvalio istiui njegovo osobno poznavanje odnosa kod
partizana, to je osim razmjene omoguilo uvid u unutranje i vojne
odnose kod partizana, kako to dosad nije bilo mogue ni na koji drugi nain.
Tako je vodstvo njemakog imperija ostalo tvrdokorno u poricanju pra-
va porobljene Jugoslavije na oslobodilaku borbu. Nikakvo iskustvo iz rata
na Balkanu nije moglo izmijeniti Hitlerov stav: S banditima ne treba pre-
govarati, bandite treba strijeljati!
Iako je zagrebako pregovaranje zavreno, nalogom iz Berlina da se s
partizanima moe razgovarati samo o povremenoj razmjeni zarobljenika, te
su razmjene obavljane redovito sve do kraja rata.
Neki historiari misle da je inicijativu za pregovore dao general Glaise,
da je Tita u Zagrebu zastupao doktor Velebit, tj. doktor Petrovi. Tako, na
primjer, Walter Hagen pie, da je Tito na Glaiseov prijedlog odgovorio pri-
jedlogom za veu razmjenu zarobljenika i da je poslao Glaiseu jedno ov-
lateno lice koje se predstavilo kao Petrovi, svojevremeno advokat. Petro-
via je njemaki general veoma prijateljski primio i bio mu domain deset
dana u Feldkomandaturi... Takoe je udovoljio molbi svoga gosta da po-
sjeti roditelje koji su ivjeli u Zagrebu . . . Poslije nekoliko dana generala Glai-
sea je iznenadio Petrovi zaprepaujuom vijesti da je on u stvari general
Vladimir Velebit i da ima linu Titovu poruku za njemako vojno rukovod-
stvo. U njoj je Tito izrazio spremnost da zakljui obustavu vatre pod slije-
deim u slovim a: u sluaju da se njemaka strana obavezuje da e u granicama
jednog rezervata, po mogunosti u zapadnoj Bosni, dozvoliti partizanskim
snagama da se stacioniraju, onda (ako prestanu napadi) prestat e i ustanike
borbe u drugim krajevima hrvatske drave. Kao dokaz svojih asnih namjera,
on e za jedno odreeno vrijeme obustaviti teroristike akcije i sabotae.
Znaaj ove ponude i linosti koja ju je prenijela nisu dozvoljavali nje-
makom generalu u Zagrebu da nastavi pregovore bez odobrenja njemake
vie komande, jer u jednoj takvoj obustavi vatre vojnopolitika situacija bi se
u jugoslavenskom prostoru iz osnove izmijenila, pa je stoga morao da iz iz-
1
Isto.
vora pregovaraa zakljui general Velebit je bio sin jednog austrougarskog
oficira, generala Velebita, po ocu Hrvat, po majci srpskog porijekla, komu-
nista jo od studentskih dana na Beogradskom univerzitetu. On je od 1941.
godine jedna od najpovjerljivijih Titovih linosti i jedan od njegovih najbliih
savjetnika po vanjskopolitikim pitanjima. (Kasnije je pao u nemilost kod
Tita i, prema jednoj nepotvrenoj informaciji trebalo je da ivi u Sjedinjenim
Amerikim Dravama). Poto je Glaise s pravom pretpostavljao da od svojih
pretpostavljenih, Vrhovne komande Wehrmachta i Ministarstva inostranih
poslova, nee dobiti suglasnost i da nee naii na razumijevanje za jednu tako
smjelu zamisao kao to je obustava vatre s Titom, stupio je u vezu s odgo-
varajuom slubom, s nadom da e preko Heinricha Hirnmlera imati prilike
da upozna o tome direktno Adolfa Hitlera.
Kada je vijest generala Horstenaua stigla do Ribbentrtopa i Hitlera, Hit-
ler je odgovorio poznatom frazom: "Sa pobunjenicima nema pregovaranja!...
Pobunjenike treba strijeljati!"
Dakle, prema tome pregovori izmeu Tita i Nijemaca bili su samo jedna
obina i zanimljiva epizoda...
O martovskim pregovorima s mnogo osjeaja za mjeru i realne injenice
pisao je i Jozo Tomasevich, ameriki historiar jugoslavenskog porijekla:
Specijalni potez bili su pregovori s Nijemcima o vitalnom pitanju uza-
jamne primjene propisa meunarodnog ratnog prava, prvenstveno s obzi-
rom na tretman zarobljenika, o razmjeni nekih zarobljenika i o nizu drugih
pitanja. Taj predmet jugoslavenski autori izbjegavaju, a izvan Jugoslavije jo
uvijek nije obraen na zadovoljavajui nain. Kratko raspravljanje o njemu
umjesno je ovdje utoliko to stoji u izvjesnom odnosu s pitanjem da li je bilo
kolaboracije s Nijemcima, ne samo etnike, ve i partizanske.
Jo prije nego je operacija Weiss otpoela, partizani i Nijemci vodili su
pregovore, a 5. septembra i 17. novembra razmijenjeni su zarobljenici. Tom
su prilikom partizanski predstavnici uruili pismo za generala Glaisea, nje-
makog vojnog opunomoenika u NDH, u kojem su objanjavali da Narod-
nooslobodilaka vojska Jugoslavije nije banda ve nezavisna oruana sila s
vojnom disciplinom i predloili su uzajamnu primjenu propisa meunarod-
nog ratnog prava s osobitim obzirom na zarobljenike i ranjenike, redovnu
razmjenu zarobljenika i neku vrstu primirja izmeu obje strane za te prigode.
Ne samo Glaise nego i Kasche, njemaki poslanik u Zagrebu, a i zastupnici
njemakih ekonomskih organa, bili su za takav kontakt i razmjenu zaroblje-
nika, kako bi na taj nain izvukli neke korisne obavjetajne podatke. Takoe
su htjeli neki modus vivendi s partizanima, jer se na teritoriji koju su oni os-
lobodili nalaze neki vani rudnici Uope, nadali su se smirenju hrvatskog te-
ritorija juno od Save i prestanku sabotaa na vitalnoj eljeznikoj pruzi Za-
greb-Beograd, Meutim su Hitler i Ribbentrop bili protiv svakog modusa
vivendi, bojei se da bi svaka nagodba partizanima dala status redovne za-
raene strane. Njihovo je miljenje, naravno, prevladalo i partizanski prijedlozi
ostali su bez odgovora...
Ne moe se sa sigurnou rei to je upravo Tita potaklo na te prego-
vore. Da li su oni bili samo izlika da se dobije na vremenu za prelaz preko
Neretve, ili su partizani ozbiljno traili neki trajniji modus vivendi s Nijem-
cima?
S druge strane njemako-partizanski odnosi od 1941, do 1945, uzeti u
cjelini, dokazuju da partizani nikad ne bi mogli sklopiti s Nijemcima neku na-
godbu koja bi ila mnogo dalje od razmjene zarobljenika...
1
Tito se nadao da e pregovorima dobiti na vremenu, koje mu je bilo
neophodno iz dva razloga: da koliko-toliko odmori jedinice i da sprijei Ni-
jemce u podrci etnicima, koje je Tito planirao tui u istonoj Hercegovini.
etniki je pokret ve 1942. za NOP Jugoslavije predstavljao glavnog
unutranjeg politikog protivnika. Kod Drae Mihailovia i svih njegovih
etnikih formacija preovladavao je estoki antikomutiizam, kojim su bili za-
dojeni jo od prije rata. etnici se nisu mirli s tim da partizani vode borbu
protiv okupatora da se pod vodstvom komunista razbije okupacioni sistem
u Jugoslaviji. etnici Drae Mihailovia de facto su bili astavni dio okupa-
torskih snaga i zato i nisu birali sredstva u borbi protiv NOV i POJ. Utjecaj
kralja Petra, izbjeglike vlade iz Londona i britanskih obavjetajnih slubi na
eetnitvo u Jugoslaviji bio je od prvorazrednog znaaja. Meu njima se na-
lazio dosta velik broj zavedenih, prisilno mobiliziranih srpskih i crnogorskih
seljaka. Ustae su pred svim slojevima naroda, kao i u inozemstvu, bili ne-
dvosmisleno svrstani u hitlerovsko-musolinijevski sistem zloina. etnici, me-
utim, nisu bili uvijek i svugdje javno deklarirani kao dio vojske okupatora.
Oni su sluili Talijanima kao i Nijemcima, ali su pri tome ekali da se savez-
nici iskrcaju na Balkan i da onda svojim dotadanjim gospodarima udare no
u lea, nastupajui uz saveznike armije kao nepobjediva vojska Otadbine.
Draa Mihailovi je samo u izuzetnim sluajevima traio od svojih koman-
danata da se javno svrstaju u okupatorski raspored, uglavnom onda kad je
to obeavalo mogunost da e partizani biti tueni Tako 19. februara od
svojih komandanata Ostojia, Baovia, ujja i Mihia trai da, udrueni s
Nijemcima i Talijanima, udare na Tita legalno ili ilegalno.
1
Jozo Tomasevich, etnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945, Zagreb, 1979, str. 220-224.
Udarac nanesen etnicima na istonoj obali Neretve, kao i naredni raz-
lono oekivani porazi, po raunu rukovodstva narodno-oslobodilakog po-
kreta, trebali su poremetiti ne samo vojniki program i vojnu silu vojske u
otadbini nego i sve rojalistike i velikosrpske planove junake emigracije.
Stav Vrhovnog taba o etnicima, iznesen u biljeci koja je u uvodu za pre-
govore trebala biti prenesena njemakoj delegaciji, za Nijemce nije bila nikak-
va novina. Dakako, stav Vrhovnog taba NOV i POJ nije mogao utjecati na
njemaku stranu da odustane od odluke o razoruanju etnika. Nitko Hitlera
nije mogao uvjeriti da etnike treba tretirati drukije nego kao protivnike,
neovisno o tome to oni svoje oruje, bilo da je dobijeno od Talijana ili od
saveznika, gotovo ni u jednom sluaju nisu upotrijebili protiv okupatora.
Vrhovni je tab, u dane prelaska Neretve, imao za leima etiri njema-
ke i toliko talijanskih divizija, a pred sobom vojsku Drae Mihailovia. Tifus
je bio naeo sve jedinice, a ranjenika sve vie, bez lijekova. Izvukavi se iz de-
pa Neretve, to jest iz okruenja, opet u situaciji da dri inicijativu, Tito i
njegovi najblii suradnici opredjeljuju se za pregovore. Jen treba se odmoriti,
treba potui etnike i to prije otvoriti prolaze prema Srbiji. Koliko je u pla-
niranju pregovora bilo iskrenog oekivanja da e se s Nijemcima moi, ko-
nano, ozbiljno razgovarati o priznavanju partizana kao regularne armije, te-
ko je rei, no u svakom sluaju trebalo je pokuati.
Pokazat e se da je predah eljela i njemaka komanda, dakako ne zbog
dobrih elja u odnosu na partizane, Koa Popovi, obrazlaui da je nama
bio potreban predah, uvjerava da je takav predah bio potreban i Litersovim
jedinicama. Po njegovu miljenju, poslije iscrpljujuih estokih bitaka koje
nisu jenjavale od 20. januara, predah je bio potreban i Italijanima i etnicima,
isto kao nama i Nijemcima. To je saznanje, vjerojatno, prisutno i u razmi-
ljanjima Tita i njegovih suradnika kad su, uputivi prve kolone ranjenika
preko Neretve, pomiljali o pregovorima, da barem etiri-pet dana umrtvi-
mo Nijemce, toliko-koliko nam je potrebno da se obraunamo s etnicima.
Govorei o tome, Koa Popovi zakljuuje, da nam je bio potreban predah
samo na sektoru koji je bio pokriven Nemcima, domobranima i ustaama.
1
Pothvat operativne grupe divizija, koja je iz dolina Rame i Neretve po-
bjedonosno krenula uz Prenj prema gornjem toku Neretve, zaprapastio je
Lohra i ostale njemake generale na Balkanu. Za svoj neuspjeh optuit e Mi-
hailovia:
Komandant Jugoistoka, Alexander Lhr. Dosadanje borbe pokazuju
da je Mihailovi kao vojni komandant zatajio. Mihailovi snosi osnovnu kri-
1
Izjava Koe Popovia, januara 1984. godine; autorska zbirka.
vicu za dosadanje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i
zemljita, i zbog toga to nije iskoristio opte date mogunosti.
Njemaki zapovjednik u Srbiji, Paul Bader, Snage Drae Mihailovia
nisu poloile svoj prvi ispit zrelosti. Ovdje, svakako, imaju zajednikog udjela
nesposobnost, kukaviluk i nedisciplina komandanata, odsustvo energinog
upravljanja vojnicima, i - to nije najnevanije - precjenjivanje borbenih sna-
ga sopstvenih trupa.
U proljee 1943. godine, Tito je, zahvaljujui i zagrebakim pregovori-
ma, dobio dobru priliku da tue izdajniku vojsku Drae Mihailovia u is-
tonoj Hercegovini. On e, kao to je ve reeno, zatraiti i od snane grupe
divizija 1. bosanskog korpusa da se sve jedinice angairaju u borbi protiv
etnika u centralnoj Bosni i Krajini. Kota Na, kojem je ta depea upuena,
u svojim Katnim uspomenama kae:
Za nas nije bilo nieg neobinog u toj depei. Mi smo, ne jednom kon-
statovali da su etnici najopasniji protivnik za ostvarivanje revolucionarnih
ideja narodnooslobodilakog rata. Ali njihova ideoloka suprotstavljenost
samo je jedan, mada krupan, razlog ustrajne borbe protiv njih; morali smo
ih tui i stoga to su udrueni s okupatorom bili vojniki opasan pro-
tivnik. Zbog toga, ne bi bilo potrebe da se ovom dokumentu Titovoj de-
pei mom tabu od 30. marta - pridaje neki poseban znaaj. Meutim, de-
cenijama kasnije, bie taj sluaj toliko izvrnut, da e se pokuati u meuna-
rodnim razmerima proturiti stav, kako je Tito odustao od borbe protiv oku-
patora, odnosno kako je Nemcima ponudio mir i saradnju, 'samo da bi po-
tukao etnike'.
'Iskoristivi kontakt za razmjenu zarobljenika sa Nijemcima, mi srni usp-
jeli neutralizirati Nijemce od etnika i Talijana.' To nam je Tito pisao. I uz
to stav: To je privremeno', to znai: do okonanja pregovora o razmjeni za-
robljenika, zapravo dok se ne izvri razmena. Meutim, mi u Bosankoj krajini
i centralnoj Bosni sa nae tri divizije nismo imali prilike da se borimo samo
protiv etnika, jer smo u vie navrata, i tokom marta i tokom aprila, bili es-
toko u viednevnim ofanzivnim operacijama - napadnuti od Nemaca; po-
sle proboja sa atora nije bilo dana a da se neka od naih jedinica nije borila
protiv Nemaca, ak i za vreme pregovora predstavnika Vrhovnog taba o
razmeni naih uhapenih drugova za zarobljene Nemce, jer se nikakva razme-
na u ono vreme nije vrila na naem podruju.
Preavi Neretvu, Glavna operativna grupa VS je razbila Drainu glav-
ninu i - osim zarobljenika - zaplenila brojna dokumenta iz kojih se vidilo ko-
liko je Draa zaglibio u izdaju (to smo mi dobro znali) ali i to koliko Drau
kao pokret sveden na kolaboraciju uza sve to jo podravaju i Englezi i Ame-
rikanci; neki zarobljeni etniki oficiri su izjavili da se od 25, decembra 1942.
u Lipovu kod Kolaina, u Drainom tabu, nalazi pukovnik Bejli, koji je 'Cii'
predao pismo britanskog ministra Antoni Idna i pred veom grupom oficira
izjavio: iskrcavanje na Balkanu predstoji, komuniste do tada likvidirati!
Ako je zaista predstojalo anglo-ameriko iskrcavanje na Balkanu, gdje
smo mi jo od ustanka drali front, jedini antifaistiki front izmeu sjever-
noafrikog i delekog ruskog fronta, da bismo poetkom 1943. godine na
svom frontu s Bihakom republikom i desetinama drugih manjih slobodnih
teritorija vezali uza se 580,000 okupatorskih i vie od 300.000 kvislinkih
vojnika, a bilo je lako poverovati da iskrcavanje saveznika predstoji, da Dra-
ini oficiri ne lau, onda je sasvim razumljiva odluka vojno-politikog ruko-
vodstva narodnooslobodilakog pokreta da pre iskrcavanja potpuno razob-
lie Drau i njegovu kolaboraciju. Ali bilo bi naivno misliti da Englezi nisu
znali pravo stanje u Jugoslaviji. Uporno su igrali na Drainu kartu, uvereni
da e preko njega, to jest preko Petra Karaorevia, imati presudan uticaj
u Jugoslaviji posle rata . . .
Somnambulna je pomisao, da je Tito elio obustaviti neprijateljstva sa
nemakim okupatorom. Mogao je pregovarati, aljui na pregovore ak i bli-
ske saradnikc, ali nikako se nije mogao prikloniti shvatanju da 'u datoj situa-
ciji nema razloga da nemaka armija vodi ratne akcije protiv NOV Jugosla-
vije', kao da su nemake okupacione trupe bile sluajno upletene, sporedne,
u na rat. Predaha je Glavnoj operativnoj grupi trebalo, ali ne na nain da
se odustane od osnovnog cilja, od smisla sopstvenog napora, od svega to
je do tada uinjeno. Odustati, znailo bi kapitulirati Tito na to ne bi pristao
ni u sluaju da je ocenjivao zateenu situaciju pogubnom za snage pod nje-
govom neposrednom komandom. Ali kako je onda moglo doi do predloga
s potpisima Dilasa, Popovia i Velebita? Mogli su oni predloiti to god su
hteli, a to je ak i Tito mogao znati, jer su bili - neovisno o tome to e oni,
pregovarajui, utanaiti 'zatieni' stavom da 'bi jedan eventualni konani
sporazum morao biti potvren od naih viih komandi*. Moe se, dakle, raditi
samo o tome, da je trenutno, u oekivanju mogueg iskrcavanja saveznika,
najvanije tui etnike, jer bi se tada izbeglika vlada preko svog vojnog mi-
nistra, o kojem je na zapadu stvarana i stvorena izmiljena legenda, mogla po-
javiti kao nosilac svih naih pobeda, i da je do etnikog poraza, to je i
nemakoj komandi odgovaralo u sluaju saveznikog iskrcavanja vano
neutralizirati Nemce od etnika i Talijana.
1
1
Ra/ne spomene Koste Naa, ator planina, uspomene napisao i za tisak priredio Jovo Popovi,
Zagreb, 1984, str. 177-178.
Neki su publicisti i historiari na zapadu pisali kako je jedno od kljunih
pitanja, osim razgovora o razmjeni zarobljenika i o priznavanju NOV i POJ,
bilo pitanje etnitva. Uglavnom, rije je o autorima koji pokuavaju rehabi-
litirati etnitvo u Jugoslaviji i amortizirati etniko-talijansku i etniko-nje-
maku suradnju, bez obzira na to to se skoro za sve vrijeme rata nalazilo
po nekoliko britanskih i amerikih obavjetajaca u tabovima korpusa i glav-
nom tabu Drae Mihailovia. Za njih je bilo vano da su etnici potencijalna
snaga saveznika i da su protiv NOV i POJ. Meutim, u svemu tome ima jo
neto to koincidira s razgovorom parlamentara Vrhovnog taba NOV i POJ
s njemakim pregovaraima. To je injenica da se razgovori u Zagrebu vode
posljednjeg tjedna u martu, a da tog istog mjeseca, tonije 14. marta, Ale-
xander Lohr - uvjeren da su Titove snage ve potuene - predlae Vrhovnoj
komandi Wehrmachta da naredi izvoenje operacije za razoruanje etnika
Drae Mihailovia na prostoru istone Hercegovine, Sandaka i Crne Gore.
1
Tito je o pregovorima govorio i u ratu, u uem krugu, i poslije rata, jav-
no. Tako je, na primjer pie Mehmedalija Boji - o tome govorio vojnom
i politikom rukovodstvu Bosne i Hercegovine prilikom njihova dolaska u
Vrhovni tab 4. aprila 1943. godine. Tito je tada, kako je to zabiljeio u svom
dnevniku Ugljea Danilovi, lan Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i
Hercegovinu, dao pravilno tumaenje onoga to nam je Vlatko (Velebit)
ispriao u Nikiu Tu se ne radi ni o kakvom primirju, nego samo o obu-
stavljanju napada na jednog neprijatelja dok se ne obraunamo sa drugim.
etnici su zasada najopasniji neprijatelj s obzirom na sutranjicu. Naroito
ako doe do iskrcavanja saveznika na Balkan, kad 'jugoslovenska vlada' u
Londonu moe pokuati da iskoristi situaciju da bi pobrala plodove nae
borbe. Mi dosad nismo koristili taktiku korienja suprotnosti neprijatelja, a
to treba da se ini.
U nareenju Hitlerovog glavnog taba za izvoenje operacija Schwarz
stoji:
Nakon unitenja Titove komunistike drave, treba pristupiti unitenju
organizacije i oruanih snaga nacionalnog Srpstva, pod komandom Drae
Mihailovia, da bi se obezbedila pozadina u sluaju neprijateljskog iskrcavanja
na Balkanu.
Borbena dejstva izvoditi brzo i bezobzirno.
Vreme poetka operacije 'Svare' javiti to pre.
1
O tome detaljnije i dokumentirano u Arhivu Vojnoistoriskog instituta, NAV- T- 78, r. 344, s.
6301544- 7, Ili dok, br. 42, strana 190-191 Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 3. Isto
tako naredba Hitlerovog Glavnog taba u vezi s razoruanjem etnika nalazi se u Arhivu Vojnaistorijskog
instituta pod signaturom: NAV- T- 78, r, 344. s. 6301543,
. . . S obzirom na uske veze komandanta Drae Mihailovia sa italijan-
skim vlastima, Fireru je naroito stalo da se akcija dri u strogoj tajnosti, kako
u vezi njenog cilja, tako i sve pripreme za akciju.
Komandant jugoistoka e izvestiti gde i kada e se, zbog neophodnih
taktikih razloga, ili zbog priprema u vezi snabdevanja, odrati neophodna
pripremna savetovanja, dajui o tome obavesti koje italijanske vlasti uestvu-
ju u tome. Vrhovna komanda zadrava sebi pravo da o tome donese odlu-
ku.
1
Prema tome, parlamentari Vrhovnog taba NOV i POJ nisu se imali
oko ega dogovarati s Nijemcima o etnicima Drae Mihailovia, kada je nje-
maka Vrhovna komanda ve donijela odluku kako e s njima postupiti. Si-
gurno je, meutim, da je njemaka Vrhovna komanda ovakvu odluku doni-
jela zato to je polazila od pretpostavke da e snage NOV i POJ, koje su se
nalazile u depu Neretve, za vrijeme izvoenja operacija Weiss i Mostar
biti razbijene. U tom sluaju etnici im vie nee biti potrebni. Nijemci su e-
ljeli razoruati etnike i ranije, u februarskoj ofanzivi Weiss, ali od toga su
odustali i zbog pritiska Talijana i zbog toga to su im etnici bili potrebni
za obranu ugroene mostarske bok sit ne zone od partizana.
Tito nije imao razloga da zataji pregovore; tovie, o tome je, poslije po-
vratka Milovana Dilasa, 30. marta pisao ak i Izvrnom komitetu Komunis-
tike internacionale
U naim jedinicama masovno se pojavio pjegavi i trbuni tifus. To je
na najopasniji neprijatelj, ali mi nemamo sredstava i us lov a da se borimo
protiv njega. U dvomjesenim neprekidnim borbama nai borci su veoma is-
crpeni i lako podlijeu ovoj epidemiji. Odmor i karantin borcima ne moemo
obezbijediti zato to neprijatelj to ne doputa i mi moramo voditi ofanzivne
operacije.
Za vrijeme boravka dvojice naih delegata u Zagrebu od 20. do 25. mar-
ta
2
u vezi s razmjenom njemakih i hrvatskih zarobljenika za nae drugove
po zatvorima i koncentracionim logorima, njemake vlasti i oficiri svakojako
su pokuavali da vode razne razgovore i tom prilikom su nai drugovi, pored
ostalog, saznali slijedee 1) Autoritativni njemaki krugovi ne vjeruju u in-
vaziju Engleza u Evropi. 2) U Africi Englezi imaju preko 250.000 vojnika,
a Nijemci samo 50.000, a ipak Englezi ne preduzimaju ozbiljne operacije. 3)
Nijemci ne vjeruju Talijanima i sumnjaju da oni neto pregovaraju s Engle-
zima, naroito krugovi princa Umberta, i preko Vatikana. Nijemci znaju i to
' Zb. NOR, XII, knj. 3, str. 191.
2
Zapravo, pregovori su voeni cd 23. do 28. marta.
da su Mihaifovievi etnici povezani s Londonom. Njemaki vojni krugovi
raduju se i smiju se to mi razbijamo talijanske divizije i s prezrenjem govore
0 talijanskoj vojsci. 4) Nijemci su otvoreno govorili naim delegatima da oni
smatraju narodni partizanski pokret najopasnijim po njihove interese na Bal-
kanu. Oni znaju da nas ne mogu unititi, ali se nadaju da e razbiti nau voj-
sku na sitne odrede i unititi nae baze. 5) Oni sumnjaju da mi imamo neke
tri podmornice na Jadranskom moru. 6) Njemaki ambasador u Zagrebu iz-
javio je preko jednog majora da eli da se sastane sa mnom. 7) Nijemci vje-
ruju da e oni pobijediti jo u toku ove godine i da izmeu njih i Engleza
moe doi do sporazuma.
Ne samo u redovima naih boraca nego i kod svih naroda Jugoslavije
raste mrnja prema Englezima zbog toga to ne otvaraju drugi front u Ev-
ropi, smatrajui da Englezi svjesno ele slabljenje Sovjetskog Saveza u tekoj
borbi s Nijemcima...
1
Iz Moskve je odgovor stigao ve 31. marta:
Zbunjuje nas okolnost to Vi razmjenjujete ratne zarobljenike s Nijem-
cima. Upuujete kn delegate koji vode svakakve pregovore s Nijemcima, kao
1 to to je njemaki poslanik u Zagrebu izrazio elju da se sastane lino s
Vama U emu je tu stvar. . . Nije li to sve povezano s politikom Nijemaca
da iskoriste nae ljude za raspaljivanje meusobne borbe meu samim .. .
2
na
taj nain postii unitavanje . . . Molim vae objanjenje po ovom pitanju. Da-
lje, ta injenica da kod cijelog naroda postoji nezadovoljstvo prema Englezi-
ma sasvim je razumljiva. Ali ne mislite li da su u sadanjem momentu interesi
narodnooslobodilake borbe. . , nezadovoljstva protiv Engleza. . . raspiriva-
nje mrnje naroda prema okupatorima i na prvom mjestu prema Nijemci-
ma . . . bez sumnje mogu da oslabe tu neophodnu mrnju naroda. Oe-
kujemo Va odgovor. Djed.
3
Iz sela Drae kod Kalinovika Tito je istog dana odgovorio Djedu, to
jest Kominterni:
Vaa depea od 31. marta veoma nam je teko pala. Vaa zbunjenost
i sumnja a vezi sa mojom informacijom govore o postojanju izvjesnog ne-
povjerenja i sumnje prema naim akcijama. Ta okolnost, poslije dvogodinjih
natovjeanskih napora u ovoj borbi, nikako nas ne ohrabruje u ovoj tekoj
situaciji u kojoj se mi sada nalazimo, ve naprotiv.
1. Sto se tie razmjene ratnih zarobljenika, stvar je u ovome: kod nas
u zarobljenitvu bilo je svega 27 Nijemaca, veinom graanskih lica. Ovi Ni-
1
Josip Broz Tito, Sabrana djela, 14. str. 201.
2
Depea je tek djelirnino deifrirana.
3
Josip Broz Tito, Sabrana djela, 14, str. 351.
jemci bili su kod nas jo od osloboenja Jajca i o njihovoj razmjeni za nae
odgovorne drugove i komandante govorilo se jo od Livna, gdje je razmi-
jenjena grupa od 8 Nijemaca graanskih lica. I tada su Nijemci htjeli s nama
pregovore, ali mi smo to odlagali.
Ali ovdje se vie radi o razmjeni hrvatskih domobranskih oficira, 100
ljudi koji nee da stupe u redove nae vojske, nemamo ime da ih hranimo,
a da ih likvidiramo bilo bi vrlo nepravilno politiki i imalo bi krupne po-
sljedice.
2. Vi treba da znate da u uslovima nae borbe mi ne moemo voditi
sa sobom veliki broj ratnih zarobljenika. Ranije smo to praktikovali i gotovo
uvijek su zarobljenici dolazili opet u ruke svojih, a da mi pri tom nismo do-
bijali nijednog naeg ovjeka koji se nalazi u kandama okupatora. Od ofen-
zive u Srbiji do sada mi smo na taj nain izgubili oko 1.000 zarobljenih Ni-
jemaca i TaMjana. Takva pojedinana razmjena praktikovana je i s Talijanima
u Crnoj Gori, Dalmaciji i Hrvatskoj, a da pri tom nimalo nije oslabljena naa
borba protiv okupatora, ve naprotiv.
3. U koncentracionim logorima i zatvorima Pavelievim nalaze se jo
stotine patriota i naih rukovodeih drugova koji jo nisu ubijeni, i takva raz-
mjena i spasavanje ovih drugova veoma su znaajni za iroke narodne mase
Hrvatske, Bosne, Dalmacije, itd. a da i ne govorimo (o znaaju) za narodnu
vojsku, koja u tome vidi nau brigu o ljudima.
4. Sto njemaki predstavnik u Zagrebu eli da govori sa mnom i pored
svih svinjarija koje su napisane u njemakim i hrvatskim novinama o meni
- zato niko nije kriv, i znai da ja ne elkn s njim da razgovaram, ak i ne
mislim na to.
5. U ovoj naoj nemilosrdnoj borbi, a naroito u posljednje vrijeme, u
borbi ginu veinom partijski kadrovi koji moraju da budu uvijek prvi da bi
svojim primjerom povukli ostale borce. Ti gubici u kadrovima tako su strani
da to predstavlja ozbiljnu opasnost za nau narodnu vojsku. Zato moram iz
kandi neprijatelja iupati to vie naih drugova koji su ostali ivi, da bi oni
stupili u redove nae vojske. Delegati koji su u vezi s razmjenom ili u Zagreb
dobili su i zadatak da nabave i lijekove protiv tifusa itd. Posljednjih dana kod
nas je poela prava epidemija tifusa. Osim toga, zbog iscrpenosti i gladovanja
u dvomjesenim borbama borci nam jednostavno poinju da umiru. Borac na
izgled zdrav, samo iscrpen ide, ali odjedanput pada mrtav. 1 to nisu pojedi-
nani sluajevi.
Kod nas je sada veoma teko pitanje snabdijevanja boraca i ranjenika
namirnicama i lijekovima. Nai borci nemaju odmora, borbe se vode nepre-
kidno, a mi ni od koga nemamo nikakve materijalne pomoi. Sovjetski Savez
nam ne moe pomoi zbog tehnikih potekoa, a Englezi koji se takoer na-
zivaju naim saveznicima pomau saveznike okupatora i nae najgore nepri-
jatelje - Mihailovieve etnike.
Moete biti sigurni da e naa borba ostati neokaljana, kakva je i dosad
bila, ali vi treba da znate i to da mi odgovaramo za ivote nekoliko miliona
stanovnika, koji imaju povjerenja prema nama i naoj borbi moramo postu-
pati tako da to povjerenje ostane vrsto.
Na kraju ponavljam da vae prijekore mi nismo zasluili i oni su nam
veoma teko pali...
1
U ve spominjanom govoru u Jablanici, 12. novembra 1979. godine,
Tito je govorio i o tome kako su tri naa druga ila na pregovore sa direk-
tivom da razgovaraju o razmjeni zarobljenika, ime bi se naoj vojsci priznao
i status ratujue strane u duhu postojeih normi meunarodnog ratnog pra-
va. Uspjeli smo samo da doe do razmjene zarobljenika, tako da su mnogi
nai drugovi bili spaeni iz ruku delata i potom rasporeeni u razne jedinice.
Oko toga ja sam imao tekoa sa Staljinom, koga sam obavjetavao
preko Kominerne. javio sam da mi sa Nijemcima razmjenjujemo zarobljenike,
imajui pored ostalog u vidu i to da nas mori glad, da ljudi od iscrpljenosti
padaju mrtvi. On je meni odgovorio vrlo grubo, zamjerajui nam to razmje-
njujemo zarobljenike sa neprijateljem, ja sam tada Staljinu kratko odgovorio:
'Ako nam ne moete pomoi, ostavite nas na miru, mi emo se nekako snai.'
Kad sam se 1944. godine sa Staljinom sreo u Moskvi, on mi je otro zamjerio
zbog takvog odgovora, Ja sam ga gledao i rekao: 'Drue Staljine, da ste bili
na mome mjestu, vi biste, vjerovatno napisali to i grublje.' Onda je zautio.
Jer, bilo je to teko vrijeme. Gleda, ljudi umiru od gladi, a treba se bo-
riti. Meutim, i danas ima pokuaja da se ta razmjena tendenciozno inter-
pretira i zloupotrebi. Mi emo to sve napisati tono onako kako je bilo. Uvje-
ren sam da nam malo ko nee odobriti ono to smo tada uinili. Mi smo to
morali napraviti. Spasili smo tako stotinjak naih ljudi, dobrih boraca i ak-
tivista . . .
2
Istog dana Tito je u zdravici borcima s Neretve izmeu ostalog rekao:
Ko nama moe danas zamjeriti ako smo inili neto to je jaalo nau
snagu ne prestajui, naravno, da se borimo. Niko od nas nije ni pomislio da
Nijemci vie nee ii protiv nas. Jedino smo znali da je njima potreban pre-
dah da bi napravili novi strategijski plan i da emo se sigurno ponovo su-
kobiti.
1
Isto, str. 204- 205,
2
Borba, 13. novembra 1978.
Ja nijednog momenta nisam sumnjao u to da oni nee, im prije to
budu mogli, udariti na nas. Ali kao to sam malo prije rekao u govoru, spro-
vodili smo na strategijski plan da idemo prema Crnoj Gori i Sandaku i dalje
prema Kosovu, junoj Srbiji i Makedoniji, da bismo nae jedinice ojaali no-
vim snagama.,.
1
Poslije referiranja Milovana ilasa 29. marta, Tito je pisao sekretara Po-
krajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu Isi Jovanoviu. Uz Tita
pismo su potpisali Aleksandar Rankovi i Sreten Zujovi
Malo e te zauditi nain na koji ti dostavljamo ovo pismo. Ali neka
(te) to ne dovodi u sumnju. Kad se jednom sastanemo, objasniemo vam sve.
Evo o emu se radi.
Sa VI brigadom pojaanom sa defovima Majevikog odreda ili Fruko-
gorskog, hitno se prebacite izmeu Gorada i Meee na sandaku stranu
i istite teren od etnika u pravcu Zaborka i ajnia. Ovdje ete uhvatiti vezu
sa levim krilom nae I divizije i dobiti dalje direktive.
Na svom putu, tj. prilikom prebacivanja, ne sukobljavajte se sa Nemci-
ma, ne preduzimajte ma kakove akcije na pruzi, jer je to u interesu sadanjih
naih operacija. Jo pre vaeg prelaza, poaljite kurire u pravcu Ustikoline,
gdje e uhvatiti vezu sa naim jedinicama.
Najvaniji na zadatak sada jeste unititi etnike Drae Mihailovia i raz-
biti njegov upravni aparat, koji predstavlja najveu opasnost za daljnji tok na-
rodno-oslobodilake borbe.
Sve ostalo saznaete kada se sastanemo.
U istonoj Bosni ostavite manje odrede, iji e zadatak za sada biti bor-
ba protiv etnika i mobilizacija novog ljudstva. Pojaavanje VI brigade sa de-
fovima Majevikog odreda ne srne ii na raun brzine pokreta u gore pred-
vienom pravcu.
2
O pregovorima i nekim zabunama Tito je u ono vrijeme pisao i Glav-
nom tabu Hrvatske;
Petrovi zaista bio u Slavoniji za vrijeme razmjene zarobljenika u vri-
jeme velikih bojeva kod Konjica-Kalinovika. Napad na prugu bilo je rijeeno
privremeno obustaviti u sluaju prebacivanja Slavonske divizije u Bosnu u
vezi sa njemako-ustakom ofanzivom u Slavoniji ili zbog vojnih potreba u
Bosni. On ugovorio znake sa drugovima u tabu III op. zone za preko 'Slo-
bodne Jugoslavije'. Akcije na prugu moraju se svim silama nastaviti i o tome
emo odmah izdati nareenje preko Slobodne Jugoslavije'. Vae snage nera-
1
Isto.
2
Zbornik NOR, tom 2, knj. 8, str. 359.
12 - Partizani za pregovarakim stolom 1941 - 1945.
177
cionalno u Slavoniji iskoritene. One ive vie radi sebe no to vezuju ne-
prijateljskih snaga za sebe. Za ruenje pruge dovoljni su partizanski odredi i
diverzione grupe, a za mobilizaciju jedna ili dvije brigade najvie.
Glavna bitka se vodi ovdje sada radi unitenja Draine vojske. Nae je-
dinice blizu Nikia silno razbile Talijane i etnike...
1
1
Zbornik NOR-, tom 2, knj, 9, dokument 161.
POSLJEDNJA RAZMJENA ZAROBLJENIKA
S TALIJANIMA
Poslije bitke na Neretvi, operativna grupa divizija Vrhovnog taba NOV
i POJ, mada silno iznurena i optereena s nekoliko hiljada ranjenika i tifusara,
razbila je etnike koncentrirane u istonoj Hercegovini, prela Drinu, bloki-
rala Fou i prodrla u Crnu Goru i Sandak. Komandant okupiranog jugois-
toka Evrope general-pukovnik Alexander Lhr 1. aprila 1943. godine oba-
vijestio je svoju Vrhovnu komandu da se glavnina partizanskih snaga uspje-
no prebacila preko Neretve, a komandant korpusnih snaga Croatien, ge-
neral-potpukovnik Rudolf Lters, dva tjedna prije toga, 16. marta, pie:
Ostaci ustanika, bez izuzetka teko tuene jedinice sa malo municije i
hrane . . . pokuavaju da se izvuku prema jugoistoku, dolinom Neretve, na te-
ritoriju Crne Gore . . . Daljem razbijanju naprijatelja postavljene su . . . grani-
ce, poto njegovo gonjenje neprijatelja nije mogue na teritoriji juno, odnos-
no istono od Neretve zbog politikih odnosa sa Italijanima...
Bez pravog uvida u stanje, ili sraunato neistinit, Lters je poslije po-
vlaenja, zapravo poslije proboja operativne grupe divizija preko Neretve us-
tvrdio da je Titova drava razbijena i da je njegova vojska u raspadanju.
No, odmah potom se ulovio u vlastitu stupicu, jer kae da je glavni zadatak
za najbliu budunost snano osiguranje protiv ponovnog prodora ustani-
ka.
1
Vrhovni komandant NOV i POJ za to je vrijeme svoje divizije pouz-
dano vodio u smjeru jugoistoka. On je 18. aprila naredio tabu 3. udarne di-
vizije da, djelujui ofanzivno sredinjim dijelom Crne Gore, izbije na prostor
1
Zborm'k dokumentata i podataka NOR -a, tom XII, krnj, 3, strana 173 i 174.
avnikBoari i da na osloboenoj teritoriji mobilizira nove borce i pomogne
organizirati narodnu vlast.
Komandant 2. proleterske divizije Peko Dapevi 24. aprila predloio je
Vrhovnom tabu, da 4. proleterska crnogorska udarna brigada izvede s pro-
stora Nedajno-Komarica-Brezna usiljeni mar iznenadno napadne Kolain.
Komandantu Dapeviu mnogi su borci taj napad i munjevito oslobaanje
Kolaina opravdavali zbog vie razloga. Smatrali su da je najvanije, napadom
na Kolain, iz etnikog zatvora osloboditi vie od dvjesta i pedeset partiza-
na, odnosno, simpatizera Pokreta,
1
Tito je tabu 2. divizije odgovorio istog
dana, 24. aprila:
Za sada se ne angairati ka Kolainu. Uzmite pod svoju komandu 4.
i 5. crnogorsku brigadu. Talijansko-etnike snage na Javorku morate razbiti
po svaku cijenu . . ,
2
Cini se da je 4. brigada ipak uznastojala na svojoj zamisli i da je prosli-
jedila prema Kolainu, jer Tito 25. aprila upozorava tab 2. divizije: Snosite
punu odgovornost za rokiranje 4. brigade sa pravca Javorka gdje vam nep-
rijatelj ugroava pozadinu.
3
Druga proleterska divizija ubrzano se usmjerila prema Javorku, gdje se
bio utvrdio jedan talijanski bataljon divizije Ferrara, ojaan baterijom brd-
skih topova, etom ininjerije i odjeljenjem od osam tenkova. Izmeu Javor-
ka i Nikia, u Jasenovom Polju nalazio se nepotpun talijanski bataljon, oja-
an brdskom baterijom, a u Gornjem Polju bataljon s vodom topova. Na Ja-
vorku i Jasenovom Polju bilo je 2.000 talijanskih vojnika, a desno i lijevo od
Javorka bilo je oko 700 etnika. Napad na Javorak trebalo je izvesti u noi
28. i 29. aprila, ali je odgoen zbog zakanjenja 2. proleterske brigade. Tako
se napad odigrao 1. maja. Prema zapovijesti komandanta 2. proleterske divi-
zije, jedinice koje su napadale - oko 1.500 boraca - bijahu podijeljene u tri
kolone sjevernom kolonom komandirao je komandant 2. proleterske brigade
Ljubodrag Duri, sjeverozapadnom komandant 5. crnogorske proleterske bri-
gade Sava Kovaevi i istonom komandant 4. proleterske brigade Vako
urovi.
Komandant grupe bataljona koji su napadali pravcem Brezna-Javorak
(sjeverna kolona) Ljubodrag uri u svom je dnevniku zapisao:
1
Medu zatvorenicima u kolainskom zatvoru borci etv rte proleterske imali su brau, roditelje,
roake ili moda najbolje drugove, iji su ivoti visili o koncu, jer su predstavljali jednu vrstu talaca, ne
samo etnikih nego i talijanskih,
2 Zk NOR, II, 9, str. 164.
3
Planinski sivoj oko dvadeset kilometara sjeverno od Nikia izmeu planina Vojnika i Golije,
Zajedniku proslavu praznika (1. maja) nismo mogli ostvariti kako smo
zamiljali zbog priprema za napad i preuzimanja poloaja od jedinica Pete cr-
nogorske brigade, te smo to uinili po jedinicama.
U 21 as i 40 minuta zapoinje prvo pukaranje sa neprijateljskim pred-
straama, U 22,20 otvorila se borba na sektoru Prvog bataljona, a malo kas-
nije i na pravcu etvrtog bataljona. Borba je s prekidima trajala itavu no.
Teite napada bio je Javorak, gdje su se Italijani dobro utvrdili u stenama
sa ozidanim zidovima od kamena, bunkerima i rovovima, opletenim bodlji-
kavom icom. Levo i desno krilo titili su im etnici... w
1
Poslije borbe, koja je trajala punih 13 sati, tab 2. proleterske divizije 5.
maja 1943. godine poslao je CK KPJ depeu:
Na dan Prvog maja unitili smo, zarobili i zaplijenili: 950 italijanskih
oficira i vojnika i oko 200 etnika. Zaplijenili i unitili 7 tenkova. Zaplijenili
etiri brdska topa 75 mm, oko 20 kamiona, 2 luksuzna automobila, 40 tekih
i lakih bacaa, 60-70 tekih i lakih mitraljeza, oko 800 puaka, 4- 5 vagona
artiljerijske, bacake i puane municije, 20 revolvera, 200 mazga, 10 jahaih
konja i veliku koliinu ostale ratne opreme.
Borci, komandiri i politiki komesari Druge proleterske divizije...
2
Osim ove specijalne prvomajske estitke upuene CK KPJ, tab 2. pro-
leterske divizije tek je 9. maja 1943. godine poslao opiran izvjetaj o napadu
na Javorak, u kome se izmeu ostalog kae, da je pritisak 2, 4. i 5. proleterske
brigade bio jak i energian, tako da su jedinice uspjele da neprijatelja poci-
jepaju i tako pocijepanog unite i zarobe.
3
Dva dana poslije uspjeno okonane borbe na Javorku i Jasenovom Po-
lju, 3: maja po odobrenju Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku,
politiki komesar 2. proleterske divizije Mitar Baki i komandant Peko Dap-
evi
4
pisali su komandi talijanskog garnizona u Nikiu:
Jedinice narodnooslobodilake vojske koje se nalaze pod naom ko-
mandom u boju na sektoru Gornje Polje Javorak ubile su 400 vaih voj-
nika, a zarobile oko 500 sa svom ratnom opremom.
I pored zloina kojeg ste vi napravili u Crnoj Gori, mi emo prema za-
robljenicima postupiti po meunarodnom pravu, a ubudue emo i vas na-
tjerati da potujete meunarodno ratno pravo u odnosu na nas kao jednu od
1
Ljulxxlrag Duri, naai. dj strana 177 i 178.
2
Zbornik doku metta i a i podataka NOR-a, tom 111, knjiga 9, strana 387, dokum. br. 192.
3
Zbornik dokumiiata i podaiaka NOR-a, tom III, knjiga 5, strana 37, dok. br. 14.
4
Nije jasno iz kojih razloga su Dapcvi i Baki na svoje pismo stavili peat Glavnog taba NOP
odreda za Onu Goru i Boku.
saveznikih zaraenih vojski. Zarobljenici su prebaeni u na zarobljeniki lo-
gor. Mi od vas traimo;
1. Da odmah uputite hranu za 10 dana za zarobljene vojnike koji se na-
laze u naem zarobljenikom logoru, jer ni mi ni na narod neemo hraniti
okupatorsku vojsku, te ete za njihovu smrt uslijed gladi, biti odgovorni vi
pred italijanskim narodom.
2. Da uputite dva pregovaraa u Savnik u cilju razmjene svih zaroblje-
nika sa interniranim Crnogorcima, koji se nalaze u vaim logorima i zatvo-
rima. Uslove za zamjenu dobie pregovarai.
Vae pregovarae ekae naa straa na prostoru Lukovo-Gradac sju-
tra 4. ovog mjeseca u 14 asova. Vai pregovarai nosie ute barjaie.
Ispred sebe ete uputiti jednog graanina iz Nikia koji e najaviti va
dolazak...
1
Komanda talijanskog garnizona u Nikiu, po odobrenju iz Cetinja, pri-
hvatila je inicijativu taba 2. proleterske divizije i odmah uputila hranu za za-
robljenike, a zatim i graanina iz Nikia koji e najaviti dolazak delegacije
za pregovore o razmjeni.
Glavni tab Crne Gore i Boke odredio je u komisiju za razmjenu Rado ja
Dakia Brku, Veljka Zekovia, Sava Kovaevia, Peka Dapevia i Mitra Ba-
kica.
Talijani su pristali da Gradac kod Nikia bude mjesto razmjene. Po ut-
vrenom dogovoru dola je i jedna i druga strana. Peko Dapevi se tom pri-
likom iznenadio kada mu je priao talijanski oficir i oduevljeno ga zagledao.
Dapevi je stajao mirno. Uope mu nije bilo jasno o emu se radi.
- Vi ste Peko Dapevi?
Dapevi je kimnuo glavom
- Da, siguran sam! nastavio je talijanski oficir. Za mene je od ve-
kog znaaja to vas vidim...
- Odakle vi znate da sam ja Dapevi? - prekinu ga pitanjem na pa-
njolskom jeziku.
- Pa nae su novine toliko puta donijele vau fotografiju...
2
11
Zbornik doku mena!a i pini ataka t> KOR-u, tom III, knjiga 5, dok. broj 11, str. 33. Inicijativu za ras- .
tereenja partizanskih jedinica od talijanskih zarobljenika, naroito Druge proleterske divizije, dao je Ra-
doje Daki Brko, jer su partizani tada ve imali vie od hiljadu talijanskih zarobljenika, od kojih sc veina
upotrebljavala za prijenos ranjenika i jo neke druge fizike poslove. Sredinom maja dijelovi Zetskog NOP
odreda i etvrte i Pete proleterske brigade okruili su, sjeverozapadno od Bioa, kod Podgoriee, talijanski
bataljon 383. pjeadijskog puka, poslije ega je bataljon likvidiran. Pognuto je 396, a zarobljeno oko 400
Talijana. (Niko Strugar, Boj kod Bioa 16. i 17, maja 1943, Vojnoistorijski glasnik, br. 3 od 1954. god.)
2
Izjava Peka Dapevia, maja 1983. god. u Beogradu; autorska zbirka.
Znajui kako se ponaaju Nijemci, a posebno Talijani iz prethodnih pre-
govora prilikom razmjene zarobljenika, partizanska je strana i ovaj put poku-
ala postii pismeni dogovor o obostranom tretmanu zarobljenika, to su Ta-
lijani kategoriki odbili, ali sve uvjete za razmjenu su prihvatili.
Na osnovu postignutog sporazuma, razmijenjena je prva grupa od 7 ta-
lijanskih oficira za isti broj uhapenih partizana...
1
Od poznatih crnogorskih ilegalaca i aktivista tom prilikom su razmije-
njeni dr Obren Blagojevi, Gojko Garevi, Velimir Kneevi, Ivan Vujoe-
vi, Savo Boovi...
Dinamika razmjene je popustila
2
, jer je talijanska strana teko dolazila do
linosti koje je traila partizanska delegacija. U meuvremenu, u Niki je, pri-
kupljajui se za operaciju Schwarz, stigla zloglasna 7. SS Prinz Eugen di-
vizija, i njen tab je onemoguio daljnje kontakte Talijana s partizanskim par-
lamentarcima.
Upravo tada poinje okupatorsko-kvislinka operacija Schwarz, koja
e ui u historiju kao bitka na Sutjesci.
1
Dr Zoran Laki, isto.
2
Na spomen-ploi koju je podigao SUBNOR opine Niki pie da je namijenjeno 200 zarob-
ljenika, a po dokumentaciji i sjeanjima preivjelih uesnika, kao i prona istraivanju dra Zorana Lakia,
razmijenjeno je vie od 300 lica.
SPORAZUM UZ KRIGLU PIVA
U Hromkgiji oslobodilake borbe naroda Jugoslavije 19411942. ima na strani
538, podatak tiskan u tri retka; godina 1943, 23. august U rejonu s. Netina
(kod Iloka) 3. vojvoanska NOU brigada iz zasede unitila nemaku miner-
sku etu ubivi 85 i zarobivi 24 nemaka vojnika, te zaplenivi 2 mitraljeza,
72 puke, 1,500 metaka i dosta druge opreme. Sudionici ovog kratkog ali
estokog okraja sjeaju se da se meu malim brojem Nijemaca spasio i ko-
mandir minerske ete. Od onih koji su bili zarobljeni, narodni sud, sud ilo-
kog narodnooslobodilakog odbora, petoricu je osudio, utvrdivi da su u Ju-
goslaviji poinili ratne zloine.
Komandant Rume, ambiciozni oficir s visokim vezama, od onih koji su
uvijek bili o svemu obavijeteni, preko svojih je dounika, odmah poslije bor-
be kod Iloka, pokuao nai neku vezu s partizanima na Prakoj Gori: elio
je pregovarati o razmjeni zarobljenika. Jedan od onih koji su s komandantom
Rume vrlo prisno suraivali, kvisling Felinger iz sela Beenova, pristao je
da na slobodnu teritoriju odnese poruku komandanta njemakog garnizona
iz Rume. Komandant je zatraio - izraavajui najveu spremnost za prego-
varanje da se organizira sastanak s nekim od partizanskih komandanata. Za
zarobljene Nijemce ponudio je odreeni broj pripadnika narodnooslobodila-
kog pokreta, koji su bili zatoeni u Rumi.
im je Felinger prenio njemaku ponudu partizanima, tab 3. vojvoan-
ske brigade o tome je obavijestio Glavni tab Vojvodine. I komandant toga
taba, Aim Grulovi, bio je isto tako efikasan. Osobno je pokuao rijeiti to
pitanje. Zatraio je etiri dobrovoljca koji bi otili u Rumu na pregovore, ali
prije nego to je organizirano slanje etvorice dobrovoljaca, netko je iz taba
podsjetio da bi to najbolje obavio nastavnik u oficirskoj koli, Vukain Bi-
volarevi Volf. Bio je to ovjek svakojakih sposobnosti, i mudar i lukav, po-
nekad na svoju ruku, svojeglav, ali u biti vrlo savjestan i odluan, profesio-
nalni vojnik - nekadanji narednik. Volfa su esto iznenaivali neoekivanim
zadacima, ali ono to mu je krajem augusta 1943. godine predloio Aim
Grulovi, inilo se da je prevrilo sve mjere zar da ide ba u Rumu, u vuje
ralje? Rekao je neto u tom smislu, na ta Grulovi razmiljajui naglas
opsova komandanta Rume:
Neka nacist doe k nama, ako eli pregovarati.
Izgleda da je Grulovievo odustajanje od nakane da netko ide u Rumu
na pregovore barem okrznuta, ako nije i povrijedilo samosvjesnog Volfa. Isp-
ravio se, zacaklile su mu se vedre oi, pogled krui po Gruloviu i ostalim
rukovodiocima:
Stavljam vam se, drugovi, na raspolaganje!
S Felingerom je bilo dogovoreno da e izaslanik Glavnog taba Vojvo-
dine biti naredne nedjelje u deset sati na raskrsnici puta Ruma-Stejanov-
ciVeliki Radinci. Iz Rume je porueno da e tu predstavnike partizana e-
kati njemaki pregovarai.
A ako me doekaju mitraljeskim rafalima? zamisli se Volf.
Nadamo se da nee. . .
A ako doekaju?
Onda e rafali doekati i njihove zarobljenike koje imamo kod nas.
Volf mahnu glavom:
Mala mi je to utjeha...
Kao da e na svadbu, svi su, s mnogo prisnosti, nastojali da ga opreme
na najbolji nain. Dobio je i novu uniformu, najbolji opasa, najfiniju koulju,
najljepe izme... A na opasa je naslagao nekoliko bombi: zlu ne trebalo.
Nee biti jednostavno, drue Volli ree mu netko od onih koji su
ga opremali.
Bit e barem interesantno. Ta prvi put partizan Vojvodine treba da
pregovara s predstavnicima Treeg Rajha. Izgleda da nas sve vie priznaju
kao zaraenu stranu.
Na ugovoreni sastanak krenuo je biciklom. Tek to je krenuo, eto ne-
volje! Pomisli da se uzaludno spremao, oblaio, istio, brijao i eljao. Sve se
to u uskovitlanoj praini sremske ceste moglo iznerediti. Zar musav, pranjav,
neista lica da izae pred protivnika? Razbjesni ga pomisao da bi oni koji e
ga doekati mogli rei: bandit i izgleda kao bandit. Zbog toga je odustao od
vonje biciklom. Mada je vrijeme brzo promicalo i ve se uoavala mogu-
nost zakanjenja, Volf je ipak odluio da uredan stigne tamo kamo je krenuo.
Svratio je kod svog prijatelja Joce Trnia u Beenovu na rijeci Cika i, saeto
mu objasnivi o emu se radi, zamolio da ga u ezama odveze na sastanak
sa vabama, Trni se nije dvoumio. Brzo je upregao konja i potjerao najve-
om brzinom. Ipak nisu u ugovoreno vrijeme stigli na mjesto sastanka, na
sjeverozapadnom ulazu u Rumi, premda je Trniev dorat bio sav u pjeni.
Na raskrsnici nikoga; ni Nijemaca, ni Felingera.
Volf je poeo premiljati. Imao je na umu podatak da je neprijatelj prvi
pokrenuo pitanje pregovora, i kao mjesto sastanka predloio stejanovaku
raskrsnicu, pa, iako je on partizan, ipak su ga mogli malo saekati! Oito, ili
iz nepovjerenja, ili iz straha, njemaki pregovarai nisu bili strpljivi. Moda su
se i oni plaili da im partizani ne prirede neku klopku. Volf je bio najskloniji
zakljuku, da je njemaka pedantnost i ovom prilikom odigrala presudnu ulo-
gu. Htjede Joci predloiti da se vrate, ali kad se prisjeti koliko su se u Glav-
nom tabu radovali to e biti osloboeno toliko patriota iz njemakog za-
tvora u Rumi, lii se neodlunosti
- Sta misli, Joco, da produimo, pa kud puklo da puklo?
Dobroudni seljak slijee ramenima:
- Ti odlui!
- Onda, brale, tjeraj pravo u Rumu!
Ruma je onih dana bila puna Nijemaca. Tu su se, u prolazu, zadrale
neke jedinice generala Rommela, na povratku iz Afrike. A Volf u ezama,
gizdav u novoj uniformi, sija crvena petokrata na titovki, vozi se izmeu njih,
kao da je bear meu bearima, a ne janje meu vukovima. Mogao je oe-
kivati svakakve reakcije od njemakih vojnika, Bio je spreman da istom mje-
rom uzvrati, mada se nadao najboljem. Silno se obradova kad nasred ulice
ugleda omraeno lice i j oco ga je u isti mah primijetio, gotovo vrismr
- Eto Felingera!
Dobro su se poznavali, iz istog su sela.
- Zdravo, joco! - Felinger im prie namrgoen.
- Zdravo! - procijedi joco, pokazavi Felingera pogledom na Volf a.
- Vidim: vozi partizana.
- Dobro je kad se to vidi! Ta zar se niste dogovorili da doe kod vas?
- Zato niste bili na raskrsnici u deset sati? - prvi put se Felinger ob-
ratio Volfu.
Volf objasni da je morao zakasniti. Daleko je, kae, partizanska baza.
Felinger, koji je nervozno sasluao Volfovo objanjenje, brzo se pope u
eze i sjede pored Volf a.
- Tjeraj dalje! - ree. - Idemo u komandu...
Volf je na putu kroz grad, pun njemakih vojnika, mimo i dostojanstve-
no sjedio. Zainteresiran za predstojee pregovore, nije ni razmiljao o tome
ta da radi ako Felinger otkrije da je on onaj poznati partizan za iju je ivu
ili mrtvu glavu bila obeana visoka nagrada u markama.
Kola se zaustavie pred zgradom u kojoj se nalazila njemaka komanda.
Nekoliko se radoznalih prolaznika zaustavilo na ploniku. Ima meu njima
i Nijemaca i civila. Kad Volf skoi s kola i zatee opasa, svi su uokolo uut-
jeli, jedva diu. U taj mah iz komandne zgrade izie komandant Rume i pri-
lazei Volfu podie ruku na pozdrav:
- Heil Hitler! - pozdravi ga.
- Smrt faizmu! Volf pozdravi stisnutom pesnicom partizanski.
Narod se uskomea.
Rukovae se.
Njemaki komandant pokaza mu rukom na ulaz. U zgradi su ih stali po-
zdravljati. Volf svaki put die stisnutu pesnicu-
- Smrt faizmu, gospodo!
Uoe u kancelariju.
- Sjedite! - ponudi ga njemaki komandant.
Volf sjede. Uto u kancelariju ue i poznati strunjak Gestapoa Bauer, s
pomonikom Hangom Hodinkom.
- Od vaih, dosta sam uo o Volfu i Pavlu Rajhu izjasni se gestapo-
vae. Ne bi mi bilo mrsko kad bih njih dvojicu imao u rukama.
Volf duboko uzdahnu.
- Biste li ih mogli prepoznati po fotografiji? - iznenadi ga Volf, obra-
tivi mu se na dosta tenom njemakom jeziku.
- Pa, rekoh vam: o njima sam samo sluao!
Komandant prekinu to nadigravanje. Predloio je da preu na pregovo-
re. Volf izvadi iz depa dva spiska sainjena u Glavnom tabu. Na jednom
su spisku bili bivi partizani, koji napustie borbu i prebjegoe u njemaki ta-
bor, u izdaju, a na drugom imena zarobljenih patriota, do kojih je Glavnom
tabu bilo vrlo stalo. Traeni su i jedni i drugi. Nijemci su se kratko konzul-
tirali, neki su izlazili i vraali se, bilo je i nekoliko telefonskih razgovora, a
poslije svega toga komandant objasni da u Rumi nema nikoga od onih koje
trae neki su bili internirani, a drugi osueni i ve strijeljani.
- Pa, na kakve ste nas onda pregovore zvali? - vidljivo ljut, upita VoE
Njemaki komandant objasni da za g*upu zarobljenih Nijemaca nudi sve
one koji se nalaze u rumskom logoru, a mogli bi doi u obzir neki iz mjes-
nog zatvora.
Volf se zamisli. Ta mogunost nije bila predviena.
- To je sve to imamo! - ponovi njemaki komandant.
- Znate, ja se moram drati spiska. Ako se to mijenja, konanu odluku
e donijeti moja komanda. Shvatite: i mi smo vojska, nema samovoljnih od-
luka!
- Za razmjenu vam nudimo ezdeset i tri lica uvjerljivo e njemaki
komandant, Volfu je bilo jasno da vie ne moe postii. Ipak, jo je malice
premiljao, a onda ustade:
- Smatrajte da je posao zakljuen!
Poslije dogovora izili su van i sjeli u komandantov automobil. Ona dva
gestapovca bila su vie nego dosadna, ali ih je komandant morao tolerirati.
Tako, uoe i njih dvojica.
- Moda biste bili raspoloeni da u Adleru popijemo po kriglu pive?
- predloio je njemaki komandant.
- Sa zadovoljstvom, ako to vama ne smeta! prihvati Volf.
Uoe u krmu koja se prije rata zvala Orao. Sad je to Adler. Unutra
sve sama uniformirana lica.
Volf zapazi pravo zaprepatenje u sali svi su buljili u njegovu partizan-
sku uniformu i kapu s petokrakom. A on, visok i samouvjeren, s pitoljem
i bombama na opasau, s njemakim automatom preko ramena, iao je meu
njemakim oficirima pobjedniki nadmono.
Na mig komandanta, jedna im grupa ustupi svoj stol.
Popie po pivo.
- Da platimo! - pozva konobara njemaki komandant.
- To je u ovom sluaju moja dunost! - iznenadi ga partizanski oficir.
- Dunost domaina!
- Domaina? zaudi se njemaki komandant.
- Ta ja sam ovdje roen, a vi ste u prolazu, privremeni. Danas-sutra
ete odmagliti...
Gestapovci su kipjeli od bijesa, a komandant se zagonetno smjekao i
sa stanovitom simpatijom gledao u Volfa.
- Biste li mi napravili jednu uslugu? - ohrabren, upita Volf.
- Kaite slobodno!
- Loe stojimo s porcijama. Po desetorica i vie koristimo jednu...
Kao da ga nije razumio, komandant zaueno uzdignu obrve.
- Naime, bi li mogao kupiti malo posua?
- Ali danas je nedjelja! - primijeti gestapovac. Gdje da naemo trgov-
ca?
U maloj Rumi to zaista nije bio problem. Netko je brao pronaao trgov-
ca, Volf je, plaajui njemakim markama, nakupovao sve to mu je trebalo,
ukrcao u j odna kola i krenuo na Fruku goru.
Glavni tab Vojvodine prihvatio je prijedlog njemakog komandanta iz
Rume pa je razmjena ubrzo obavljena na kanalu jezovaki gat, izmeu Rume
i Stejanovca.
KAPITULACIJA ITALIJE
O moguoj kapitulaciji Italije, koja je u Jugoslaviji u ljeto 1943. drak
14 divizija i 3 obalne brigade, dugo se govorilo, a kad je pao Mussolini i ge-
neral Pietro Badoglio preuzeo vlast, uspostavljajui primirje, kapitulacija se
oekivala svakog asa. To se vidi i iz instruktivnog pisma Glavnog taba
NOV i PO Hrvatske od 8. augusta operativnom tabu za Dalmaciju:
Novonastala meunarodna situacija, naroito raspadanje faistikog sis-
tema u Italiji, nagovjetenje skorog izbacivanja Italije iz ratnog stroja, oigled-
na demoralizacija talijanske vojske i onih koji su uz nju vezani, u mnogome
mijenjaju i odnos snaga u Dalmaciji u nau korist i stvaraju uz ove sve ostale
uslove, povoljne perspektive za novi razvoj i polet narodnooslobodilakog
pokreta u Dalmaciji. Na itavoj teritoriji koja je preteno bila i jo je uvijek
kontrolisana i posjednuta talijanskim trupama, gube te trupe sve vie svoj
vojniki znaaj i politiki uticaj, gube udarnu snagu i ne predstavljaju vie
onu opasnost i prepreku za razvitak i podizanje naroda u borbu kao do
sada...
1
U Splitu, kao i u cijeloj Dalmaciji, nastao je jo intenzivniji proces po-
litike diferencijacije. Kapitulacija Italije oekivala se sa snanom bazom na-
rodnooslobodilakog pokreta. U dane kapitulacije, gdje god se mogla uspos-
taviti veza, predstavnici pokreta ili operativnih jedinica NOV i POJ pozivali
su tabove talijanskih jedinica na predaju. Garantirano im je da nee biti os-
vete i da e svi, koji ele, biti puteni kuama. Takoer im je garantirano da
e im se pruiti svaka pomo od strane NOV i POJ, u sluaju da ih napadnu
Nijemci.
1
Zb. NOR, V, knj. 18. dok, br, 21.
Prema jadranskoj obali iz Bosne su, sjeverne Dalmacije i Like bile usmje-
rene sve slobodne partizanske jedinice, ali i etnici. Naime, kapitulacija Ita-
lije probudila je neke nade i kod reakcije. Po direktivama Drae Mihailovia,
sve etnike grupe koje su mogle doi u obzir za to urile su prema jadran-
skoj obali u oekivanju da e doi u vezu sa zapadnim saveznicima i da e
se moi stvoriti neka njihova baza za iskrcavanje Kralja i izbjeglike vlade,
a, razume se, i anglo-amerikih trupa koje bi bile glavni oslonac za nametanje
Jugoslaviji starog reima ( . . . ) Da e I Irvatska biti 'okupirana' (izraz Vlatka
Maeka) od anglo-amerikanaca sa jadranske obale, bila je velika nada izdaj-
nika Maeka jo u prolee 1942. godine kada je on, potcenjujui snagu na-
rodnooslobodilakog pokreta, pokuao da organizaciju Hrvatske seljake
stranke u Dalmaciji uveri da je sa Jadrana mnogo lake okupirati Hrvatsku,
nego sa Volge, emu se on naroito nadao 'ako bi Italija klonula pre Nema-
ke'.
1
Sva je Dalmacija uzavrela, naroito Split, gdje je u ilegali djelovalo oko
60 lanova KPH i 45 kandidata. Oni su est tjedana prije talijanske kapitulacije
na ulice Splita izveli preko 7.000 demonstranata. Situaciju u Splitu moda je
najbolje opisao Mjesni komitet KPH za Split 30. augusta 1943. godine, u iz-
vjetaju upuenom Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju:
Stanje okupatora - obezglavljenje. Mase uzimaju sve vie maha. De-
monstrativan pogreb omladinca ranjenog u demonstracijama; demonstracije
pred zatvorom; protestni trajk radnika u brodogradilitu; ubistvo Raia.
Okupator da bi odrao mir, okuplja satelite. Tako je odran sastanak kod ge-
nerala Sjjiga, na kojem su uesvovala oko 23 lica od 70 pozvanih ustaa i
etnika. etnici ire lanu propagandu protiv NOV, pijunirajui i dostavlja-
jui podatke neprijatelju. Nasilno mobiliziraju, bacaju letke; unose zabunu,
okupljaju sve protiv NOP-a...
2
Komandant talijanskog 18. armijskog korpusa general Umberto Spigo
na jednom je sastanku u Splitu sva dotadanja zvjerstva talijanskih faista po-
kuao protumaiti nesporazumom i razultatom nekakve neodgovornosti. Is-
tovremeno je pokuao svoje potinjene primorati da i u sluaju kapitulacije
zauzmu nepopustljiv stav prema jedinicama NOV i POJ. Kad u tome nije us-
pio, iz Splita je pobjegao u Zadar, gdje se zamjerio Nijemcima, pa su ga uhap-
sili, sasluali i internirali u Njemaku.
Za partizanske jedinice najvanije bijae da jadransku obalu i gradove za-
posjednu prije Nijemaca. Uglavnom, imali su prednost od nekoliko dana.
1
Moa Pijade lanak u Komunistu br. 1/1949.
2
Pavle Babac, Andrija Boovi, Splitska operacija Rdine 1943, Zagreb, 1959, str. 24,
Tito je prema Splitu usmjerio i svoju najelitniju diviziju Prvu prole-
tersku. Kad je ta divizija ve bila u pohodu prema obali, 8, septembra, Vr-
hovnom komandantu se javio britanski major Frederick Deakin, koji je u Vr-
hovnom tabu NOV i POJ bio od 28. maja 1943:
U razgovoru s Titom 8. septembra u njegovom tabu u turskoj tvravi
u Jajcu, koji je usledio posle saveznikog saoptenja preko radija o italijanskoj
predaji, on se sloio da pratim generala Kou Popovia i jedinice prve pro-
leterske divizije u trci s Nemeima za ulazak u Split, na dalmatinskoj obali. Na-
grada je bila zaplena italijanskih zaliha u ovom gradu. Pre polaska na put ja-
vio sam Kairu da je, u zbrci odjeka italijanske predaje, hitno potrebno da li-
no prisustvujem predaji najblie komande italijanske vojske . . . Nou 11. sep-
tembra otiao sam zaplenjenim nemakim tabnim kolima, zajedno s kapeta-
nom Bensonom, amerikim oficirom koji je bio dodeljen naoj misiji, u tab
jugoslavenske Prve proleterske divizije u Bugojnu. Volter Routon (Walter
Wroughton) nosei sa sobom radio-stanicu, da bi u toku ekspedicije odra-
vao vezu s bazom nae misije, i ako bude potrebno s Kairom, putovao je za
nama partizanskim vozom . . .
Na zadatak je bio da stignemo u Split pre dolaska glavnih nemakih
snaga, koje su se kretale ka jugu du obale Jadranskog mora i imale isti cilj,
kao i nae jedinice. One su imale prednost od jednog dana, prema prorau-
nima koje mi je Tito pokazao na karti...
Na mar bio je uzor brzine i organizacije. Jugoslavenske jedinice, sa
svojom dugom praksom u takvim pokretima, kretale su se u ureenim ko-
lonama, danju i nou, zaustavljajui se samo povremeno da bi se nekoliko mi-
nuta odmorile...
1
Prema Splitu je tada hitao i lan Vrhovnog taba NOV i POJ Ivo Lola
Ribar, koji se neto ranije s nekolicinom lanova Pokrajinskog komiteta KPH
za Dalmaciju preselio iz Brtanova u Donji Dolac, odakle je - oekujui slom
Italije uputio vie od trideset aktivista u sve krajeve Dalmacije, sa zadatkom
da rasplamsaju aktivnost, da pomognu u razoruavanju Talijana i da osigu-
raju to uspjenije akcije na neprijateljske vojne formacije.
Dakako, prema Splitu su urili i Nijemci. Cilj im je bio da, odmah poslije
kapitulacije Italije, posjednu jadransku obalu, radi breg zauzimanja poloaja
u sluaju pokuaja saveznikog iskrcavanja i razoruavanja talijanskih divizija
koje se ne namjeravaju dalje boriti na njemakoj strani. U tu svrhu operativni
tab Wehrmachta pripremio je operaciju Achse, koja se trabala odvijati na
teritoriji Nezavisne Dravne Hrvatske, Albanije, Cme Gore i Boke.
' F.VD. Dikin, Bojama planina, Beograd, 1973, str. 265-266.
13 _ Partirmi u pregovarakim stolom 1941 - 1945
193
Mora se raunati sa italijanskim otporom, kae se 9. septembra u za-
povijesti Druge oklopne armije potinjenim komandama za posjedanje teri-
torije Jugoslavije pod talijanskom okupacijom, Reeno je da pojaana aktiv-
nost ustanikog pokreta ne sme da oslabi akcije i da se protiv Talijana bez
obzira na brojnu nadmonost mora najenerginije nastupati. Savjetovano je
da treba koristiti mogunost da se putem pregovara postigne da predaju
oruje, to ne bi smelo uticati na usporavanje akcije razoruanja.
1
Imajui u vidu pojaani i ubrzani pritisak njemakih snaga, Vrhovni
tab NOV i POJ takoer je donio odluku da ojaa proletersku diviziju Koe
Popovia sa 6. krajikom brigadom 5. divizije.
Osim 7. SS Prinz Eugen divizije, prema Splitu su urile i jedinice 114.
lovake divizije, i to pravcem; Biha-Knin-Vrlika-Sinj, zatim; Drni-Mu i
Drni-UneiPerkovi, a dijelom snaga pravcem Sibenik-Vrpolje-Perkovi,
suraujui sa snagama Prinz Eugen divizije.
Kada je u osvit dana 14. septembra 1943. godine komandant 1. prole-
terske divizije Koa Popovi sa isturenim patrolama izbio iz bosanskih uma
na padine dalmatinskih brda, nikakve ih neprijateljske strae nisu presretale.
Talijani su u zoni nastupanja Prve proleterske bili povueni na krunu liniju
oko Splita.
Bili smo u veselom raspoloenju, pie Deakin: Iznenada se pojavio,
dolazei iz grada, mali automobil, 'fijat' koji je u ovom trenutku delovao
smeno i deplasirano. Od vozaa smo saznali da je italijanski garnizon u Spli-
tu ve razoruan u svojim kasarnama od strane organa ilegalaca mesnog par-
tijskog odbora i uenika gimnazije.
General Popovi, njegov politiki komesar Mijalko Todorovi i ja ugu-
rali smo se u mali automobil i krenuli da oslobodimo grad, ostavljajui glav-
ninu jedinica da nas prati, zajedno sa Besonom, Routonom i naom radio-
stanicom. Dok smo u vedrom jutru prolazili kroz sela na periferiji Splita, se-
ljaci su stalno izlazili na put, oduevljeni naom neskladnom pojavom, nudei
nam na svakom zastanku vino i voe. . ,
2
jedinice pod komandom Koe Popovia manjim su dijelom snaga ule
u Spt, ujutro 16. septembra, a glavnina tih snaga zaposjela je poloaje na vi-
sovima iznad Splita i okolne obale, Sve jedinice u Dalmaciji, i brigade 4. ope-
rativne zone, i 4. krajika divizija, tada su bile pod komandom taba 1. pro-
leterske divizije. U Splitu se tome tabu 16. septembra pridruio i Ivo Lola
Ribar, delegat Vrhovnog taba.
1
Zbornik NOR-a, XII, knj. 3, dok, br. 134.
2 F. V. D. Dikin, nazn. dj. str. 267, 268.
Do ulaska proletera i njihovog taba u Split, splitski su komunisti ve
bili sve uinili - pregovarajui s talijanskim komandama za kapitulaciju ta-
lijanske vojske u gradu. Na prvu vijest o kapitulaciji Italije, Pokrajinski ko-
mitet KPH za Dalmaciju u vezi sa zadacima pisao je jednom od svojih
lanova, Dragi Gizdiu Marku:
Saznali smo za kapitulaciju Italije. Sutra emo izdati potrebne proglase
i direktive... Najvanije je podvui, da su glavni neprijatelji Nijemci i oni
koji budu ma u kojem vidu ili s njima... Treba traiti od Talijana da priu
nama u borbu protiv Nijemaca i da puste politike pritvorenike...
1
U suglasnosti s partijskim rukovodstvom, Narodnooslobodilaki odbor
grada Splita 9. septembra uputio je proglas talijanskim vojnicima, podofici-
rima i oficirima, podsjeajui ih da su njemaki faisti sada nai zajedniki
neprijatelji protiv kojih moramo zajedno da se borimo. Za pregovore s Ta-
lijanima u Splitu zaduen je Drago Gizdi Marko. On je PK KPH obavijestio
u zoru 9. septembra da je kontakt s Talijanima uspostavljen u selu Zrnovnici,
gdje je ugovoreno da se to prije organiziraju pregovori. S njihove strane e
doi general, a s nae komandant, pisao je Komitetu Gizdi. Do 10 sati 9.
septembra Talijani nisu dobili nikakvo nareenje a pregovore, ali su jav-
ljao je Gizdi pristali da po danu odravamo meusobne veze preko jed-
nog vojnika. Popodne 9. septembra Pokrajinski komitet je Gizdiu, kao i
Anti Raosu, koji je preko Solina krenuo u Split, savjetovao:
Proirite tokom dana to je vie mogue kontakt s talijanskim vojni-
cima i razgovore s njima. Postavite preko tamonje komande slubeno pitanje
jednog informativnog razgovora s predstavnicima njihove komande u Spli-
tu.
2
Gizdi se sjea kako se u Zrnovnici na brzinu opremio (pronaao sam
u selu neki andarmski kaput, vojnike hlae i posudio partizansku kapu) i
kako je da bi u predvienom susretu s Talijanima - stvorio jai utisak, na
kaput stavio oznake komandanta partizanske divizije. Terenski radnici, par-
tijskoskojevski rukovodioci Ante Hrabar Rie i Fabijan Trgo su ga obavijestili
da su u Stroancu vodili razgovore s nekim talijanskim oficirima i da su tu,
na granici anektiranog dijela, uz pomo omladine m Zrnovnice, razoruali
domobransku posadu naoigled Talijana... Poslije tog razgovora pourio
sam s nekoliko drugova u Stroanac i ubrzo sam stupio u razgovor s jednim
oficirom. Njemu sam se predstavio kao komandant partizanske divizije koja
tek to je stigla na teren Mosora i koja treba da ue u grad. Na nae traenje
1
Babac-Bonvi, nazri. dj. str. 30.
2
Isto, str. 33.
da se talijanski vojnici zajedno s nama bore protiv Nijemaca koji nadiru pre-
ma Splitu, ili, ako to nisu voljni, da nam predaju oruje, a mi emo im omo-
guiti da nesmetano odu u Italiju, oficir je odgovorio da nije ovlaten da to
prihvati bez odobrenja komande u Splitu. Mi smo tada zatraili da nas tele-
fonski spoje sa tabom divizije 'Bergamo' u Splitu, na to je on nazvao ge-
nerala Becuzzia i rekao mu to hoemo. Becuzzi je konano izjavio da ni on
nije ovlaten da prihvati takav zahtjev. Poruio nam je, meutim, da e hid-
roav ionom odletjeti u Zadar, do guvernera Dalmacije i komandanta 18. ar-
mijskog korpusa, generala Spigoa (koji se, naslutivi kapitulaciju Italije, dan-
dva prije preselio iz Splita u Zadar) po instrukcije, pa e me po povratku oba-
vijestiti.
Gizdi se sjea da je u pismu pisanom uvee 9. septembra Pokrajinski
komitet Partije opirnije obavijestio kako su tekli razgovori. Na pitanje Ta-
lijana da U smo voljni da se borimo protiv Nijemaca, ustaa i etnika, odgo-
vorio sam potvrdno. Interesirali su se koliko nam je potrebno oruja, robe
i hrane. Pitanje oruja stavili smo u prvi plan. Zatraili smo ukidanje 'bloka'
kod Stobrea i u Solinu i ogranienja kretanja te slobodan ulazak naih voj-
nika i politikih rukovodilaca i jednog dijela naoruanih snaga u Split,., In-
teresirali su se tko bi od naih najodgovornijih rukovodilaca doao u Split,
pa sam im dao ime druga Lole Ribara,
1
Dok je u Splitu ustaniko vrenje zahvatilo sve dijelove grada, Talijani
su ostali u kasarnama, mirni. A komandant talijanske divizije je na konzul-
tacijama u Zadru. Gizdi kae da se iz Zadra vratio poslije 17 sati i da ga
je tada izvijestio telefonom da Zadar takoer nije kompetentan da prihvati
nae zahtjeve, ve da moraju saekati uputstva od Badogliove vlade. Bilo mi
je jasno da manevriraju kako bi dobili to vie na vremenu. Zato sam im od-
govorio da mi nemamo to ekati, jer je Badoglio ve dan ranije preko radija
izjavio da e se Talijani boriti na strani saveznika, a protiv Nijemaca i njiho-
vih pomagaa. Napomenuo sam mu da su nai borci nestrpljivi i ozlojeeni
zbog njihova odugovlaenja, jer ele da to prije uu u Split, i da stoga ne
preuzimam odgovornost za ono to se moe desiti budu li Talijani oklijevali,
'Nai borci' kojima sam im prijetio bila je u stvari seoska partizanska straa
u rnovnici koja se sastojala od svega est boraca. Najblie jae jedinice -
Prva i Trea brigada - nalazile su se u Cetinskoj dolini, dok su manje grupe
bile na sjevernoj padini Mosora, U daljnjem razgovoru talijanski general po-
stao je mnogo Ijubezniji, pa kad sam mu ponudio da doem do njega kako
1
Drago Gizdi, Ulazflk partizana u Split 1943, Zbornik 2* Instituta m historiju radnikog pokreta
Dalmacije, Split, 1975, str. 324.
bismo se lake sporazumjeli, odmah je prihvatio, ali pod uslovom da doem
bez pratnje i oruja. Ja sam ga na to upozorio da, to se uslova tie, ako ve
netko moe da ih postavlja, onda to nije on, nego mi, jer Italija je kapitulirala
pred naim snagama i snagama naih saveznika. Rekao sam mu da ne zahti-
jevam pratnju i oruje da bih se tukao, ve da to trai ast oficira i vojnika.
Becuzzi je najzad prihvatio moje uslove i obeao da e poslati kola po
mene. Za svega dvadesetak minuta stigla su na 'blok' dvoja kola - jedna crna
limuzina za mene, druga, otvorena, za moju pratnju. I pored tih kola poslali
su i svoju poasnu pratnju od sedam motociklista. Limuzinom sam se odve-
zao ja, Hrabar i talijanski oficir s 'bloka', a u drugim kolima etiri partizana
iz rnovnike strae - Mate, Petar i Ivan Peri i ime Loli. Kako smo se
pribliavali Splitu, susretali smo sve vie svijeta. Naa partizanska pratnja iz
drugih kola izvikivala je neprestano antifaistike parole... Kad smo stigli
na Bavice, pred hotel 'Park', u kojem se nalazio tab talijanske divizije, sa-
ekalo nas je nekoliko talijanskih oficira. Oni su mene i Hrabara uveli u dvo-
ranu taba gdje smo naili na palir postrojenih oficira koji su nas pozdravili
u stavu mirno. inilo nam je najvee zadovoljstvo to ta 'visoka' elita, do jue
nasilnici, pozdravlja predstavnike partizanske vojske, ljude iz 'ume'. U sobi
komandanta divizije doekao nas je Becuzzi s pet viih, po godinama starijih
oficira. Poto smo se rukovali, odmah smo preli na stvar. Rekao sam im da
dolazim i govorim u ime lana naeg Vrhovnog taba Lole Ribara i koman-
danta 4. operativne zone Vicka Krstulovia. Ponovio sam ono to sam ve
prije kazao: zajedno s nama u borbu do potpune pobjede ili predaja oruja.
U protivnome, naglasio sam, neemo moi zadrati nae borce koji su ve
pred vratima grada...
Dok smo vodili pregovore, pred zgradom taba sakupilo se nekoliko ti-
sua graana... Da bismo pregovore kako-tako priveli kraju istupio sam s
prijedlogom da civilnu vlast u gradu predaju jo u toku veeri gradskom
NOO i da puste zarobljenike na slobodu . . . Becuzzi i njegovi oficiri pristali
su na ovaj moj prijedlog i rekli su da e nam ujutro u Zrnovnicu poslati kola
da bi se ponovo dovezli u Split i nastavili razgovore... Desetog septembra
izjutra general Becuzzi poslao je manji autobus s tri oficira i pet motocik lista
po nas u Zrnovnicu. Tim kolima poti smo tada u Split Lola, Svetislav Ste-
fanovi Ceo, Vicko Krstulovi, Rico Hrabar i j a. . . Zatekli smo sav grad
na nogama . . . U tabu divizije nastavili smo razgovore s Becuzzijem. Glavnu
rije imali su Lola i Vicko, koji su jo jednom ponovili nae zahtjeve. Becuzzi
je nastojao da izbjegne konkretne odgovore, traei da ponovo leti u Zadar,
radi konzultiranja s pretpostavljenima. Taj zahtjev nismo prihvatili, ve srno
mu, naprotiv, dali do znanja da emo ako ne prihvati nae zahtjeve, morati
silom provesti svoj plan . . . Nakon toga napustili smo tab... U toku dana
narod je u Splitu, Katelima i Trogiru, predvoen komunistima i aktivistima
NOP-a, poeo razoruavati talijansku vojsku . . .
1
Becuzzi je zapovijedao s oko 14.000 vojnika. Nekima od njih polo je
za rukom da u dane kaputilacije raznim brodicama preplove Jadran. Becuzzi
je ostao da dijeli sudbinu svojih vojnika. Spoetka se nekao predati sve na-
oruanje (oprema za oko 20.000 vojnika), ali kad su se u pregovore ukljuili
i angloameriki oficiri, bez mnogo razmiljanja potpisao je dokument
Ovaj dokumenat potvruje formalnu predaju cjelokupnog naoruanja i
ratnog materijala pjeadijske divizije 'Bergamo' i raznih jedinica armijskog
korpusa koje se nalaze u splitskom garnizonu, kako je predvieno klauzulama
primirja, potpisanog na dan 8. septembra 1943. godine izmeu saveznikih
vlada i talijanske vlade. To je predano oruanim snagama NOVJ prema spo-
razumu izmeu vojnih predstavnika Vrhovne saveznike komande, koji su
ovlateni za izvrenje predaje, komandanta pjeadijske diyizije 'Bergamo' i Vr-
hovne komande NOVJ.
Ugovoreno je.
1. Oficiri zadravaju pitolj na rije komandanta divizije i bie snabdje-
veni propusnicom sa dozvolom kretanja po gradu Splitu.
2. Komandant NOVJ se obavezuje da e se u granicama svojih mogu-
nosti pobrinuti za opskrbu italijanskog civilnog stanovnitva i italijanskih je-
dinica i za njihov transport u Italiju.
3. lanovi saveznike vojne misije pri Vrhovnoj komandi NOVJ se
obavezuju da obavjetavaju svoju komandu o stanju italijanskih jedinica, sa ci-
ljem da im se upute plovna sredstva pod pratnjom za transport u Italiju ita-
lijanskih grupa i za njihovo snabdijevanje, dok pomenuti transport ne bude
izvren.
4. Italijanska vojna lica, s obzirom da su pristala na ustave primirja, tre-
ba smatrati prijateljima, a ne neprijateljima. Stoga je garantovana njihova lina
bezbjednost, sa izuzetkom nekih koje treba smatrati za ratne zloince.
5. Dozvoljeno je naoruanje pukama radi odravanja reda i discipline
u logorima.
6. Komandi divizije 'Bergamo' ostaje pet automobila i dva kamiona.
General Emilio Becuzzi, komandant divizije 'Bergamo', General Kon-
stantin Popovi, predstavnik Vrhovne komande NOVH, Ivo Ribar, delegat
' Isro, str. 324-330.
Vrhovnog taba NOV), Kapetan J. E. Burke, ef engleske misije za Dalma-
ciju, iMajor William Deakin, ef engleske misije, Kapetan M. O. Benson, pred-
stavnik SAD kod engleske vojne misije]
Istovremeno se pregovara s talijanskim divizijama u Sloveniji i u Crnoj
Gori, svugdje s unaprijed pripremljenim i na itavom jugoslavenskom pod-
ruju istovjetnim stavovima.
Na prvu vijest o kapitulaciji tabovi 14. i 15. divizije NOV i PO Slo-
venije, koje su drale poloaje zapadno od eljeznike pruge KoevjeRibnica
i sjeverno od pruge Novo MestoTrebnje-Ljubljana, uputili su svoje delega-
cije u talijanske komande. Duan Kveder, naelnik operativnog odjeljenja
Glavnog taba, prenio je direktive o pregovorima tabu 15. divizije. U noi
8. na 9. septembra iz taba divizije u Strai poslan je u Novo Mesto in. Edo
Mihevc, a u Mokronog Niko Silih. Duan Kveder se uputio u talijanski gar-
nizon u Trebnju. Kveder i Silih u prvim pregovorima, ujutro 9. septembra,
nisu imali uspjeha. Komandanti tih garnizona uporno su tvrdili da imaju na-
reenje sa svojim se jedinicama tokom dana premjestiti u Novo Mesto, i -
drugog nareenja nemaju, niti e drugaije postupiti.
U Novom Mestu pregovori su voeni dva dana Uza svu pregovaraku
vjetinu ininjera Mihevca, koji je u Novo Mesto, gdje je bio tab divizije
Isonzo, stigao s grupom boraca, uza sve opomene i prijetnje, talijanski ge-
neral uporno je odbijao zahtjev da razorua svoje pukove. Pristao je da iz ma-
gazina dade oko 400, a kasnije je ak i 1.000 puaka i automata, ali vojsku
nije htio razoruati.
Jedinica NOV u Novom Mestu nije bilo, Narodna zatita tek se orga-
nizirala preko rajonskih odbora Osvobodilne fronte, pa se pritiskom nije
moglo nita uiniti. A postojala je opasnost da oruje preuzmu izdajnike je-
dinice Bele ili Plave garde, koje su se prikupljale oko Novog Mesta, Upornost
komandanta talijanske divizije primorala je ujutro 10. septrembra in. Mihev-
ca da se vrati u Strau i zatrai pomo. Tamo je zatekao dio rukovodstva na-
rodnooslobodilakog pokreta. Tada je s Mihevcom na pregovore krenuo i
sekretar CK KP Slovenije, ujedno i sekretar Osvobodilne fronte Boris Kidri.
Kidria su pratili zamjenik komandanta Glavnog taba Slovenije Jaka Avi
i britanski major, ef vojne misije, Kanaanin William Jones. Od zastupnika
komandanta divizije Isonzo odluno su zahtijevali da preda sve naoruanje
partizanima, pa e uini li tako s kompletnom divizijom moi nastaviti
pokret u Italiju. Talijanski general ostao je uporan: dio naoruanja iz magazina
je ustupio, ali oruje svojih vojnika i motorizaciju nije dao.
' Zk NOR, V, 19, dok, br. 81.
No, dok su se u tabu divizije Isonzo odvijali tren pomirljivi, tren za-
otreni i uljivi pregovori, situacija u Novom Mestu iz trena u tren se mi-
jenjala. Spoetka prisutna tek preko malih grupa Narodne zatite, NOV e
ve u podne 10. septembra, dolaskom Slandrove i dijelova Gradnikove udar-
ne brigade, poeti preuzimati situaciju u svoje ruke. Ve do podne 10. sep-
tembra te su jedinice razoruale znatne dijelove talijanske divizije.
tab divizije Isonzo je istovremeno pregovarao s partizanskim pred-
stavnicima i pripremao trupe za pokret na zapad dolinom Krke. Na desnoj
obali Krke bile su male partizanske snage, nedostatne da zaustave nerazoru-
ane pukove talijanske vojske, s kojima su nastupali i izdajniki belogardejski
bataljoni. Dok se ta kolona polako izvlaila, talijanska posada u Crnomlju je
odloila oruje pred Tomievom brigadom, a kolonu zateenu izmeu No-
vog Mesta i Kovevskog Roga razoruala je G radnik ova brigada. Glavnina
divizije Isonzo zaustavljena je tek 11. septembra kod Starog Loga, gdje su
obnovljeni pregovori prekinuti u Novom Mestu. U 11.30 sati 11. septembra
zastupnik komandanta divizije Isonzo konano je bio primoran da koman-
dantima svojih pukova naredi'
Svi vojnici, kao i oficiri, duni su odloiti oruje . . .
U stvari, talijanske su jedinice razoruane gdje god su snage NOVJ stig-
le prije njemakih motoriziranih trupa. Od Alpi do Crne Gore svuda su pre-
ma Jadranu hitale nae jedinice, jo 4. augusta upozorene od Vrhovnog ko-
mandanta: Pribliavaju se vani dogaaji... tabu 2. proleterske divizije,
koji e uskoro prerasti u tab 2. udarnog korpusa, pri tome je naglaeno:
Morate raditi punom parom da i Crna Gora bude spremna.
2
Da bi uoi oekivanih vanih dogaaja i Crna Gora bila spremna, za
to se pripremalo i vojno i politiko rukovodstvo NOP-a. Na proirenoj sjed-
nici Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku 17. augusta procije-
njeno je da e Italija uskoro kapitulirati, pa je detaljno dogovoreno i o po-
stupku prema Talijanima, i o organiziranoj protivetnikoj akciji. Najvanije
je bilo da oruje talijanskog 14. armijskog korpusa, koji je u svom sastavu
imao divizije Veneziju u Beranama, Andrijevki i Kolainu, Feraru u Ri-
jeci, Baru i na Cetinju, Emiliju u Boki Kotorskoj i Taurinense u Nikiu,
Danilovgradu i Podgorici, ne uzmu ni Nijemci ni etnici. Njemake divizije,
7. SS i 118, drale su Sandak i Hercegovinu. No, 2. korpus je malo kasnio.
Tek je 12. septembra 5. crnogorska brigada upuena u Cmu Goru, a 2, pro-
leterska u Sandak, da bi tjedan dana kasnije kompletan korpus krenuo u
pravcu Sandaka i Kolaina, i to po nareenju Vrhovnog taba.
1
Narodnmsvdmdilna vajna na Slovmtktm 1941-1945, Ljubljana, 1977, str. 508,
2
Zb. NOR, III, 10, dok. 60.
Kad je 8. septembra objavljena kapitulacija Italije, njemake grupe, ve
pripremljene za to (Wehrmacht u Jugoslaviji nastupa po planu operacije Ach-
se) razoruale su talijansku vojsku u Crnogorskom primorju i Bok i Kotor-
skoj. Tako su partizani ostali bez oruja divizija Emilia i Ferrara te dijelova
divizije Taurinense. Kako u Crnoj Gori 8. septembra nema krupnijih snaga
NOV, Glavni tab za Crnu Goru i Boku pokuao je nagovaranjem i prego-
varanjem privoljeti talijanske komande na suradnju. Najprije je 8. septembra
upuen pismeni poziv u kojem se jedinicama, koje predu na stranu NOVJ,
garantira sigurnost i rjeavanje svih problema dogovorno sa saveznicima.
Obeano im je, u sluaju ako njemaki faisti pokuaju da vas razoruaju,
da e dobiti svu potrebnu pomo. Upozoreni su: Ako dozvolite da vae
oruje padne u ruke njemakih faista ili nama neprijateljskoj organizaciji u
Crnoj Gori i Boki, lino komandanti e biti odgovorni pred saveznicima i
pred svojim vladom, a naroito pred italijanskirn narodom. U pozivu je i za-
.htjev da odmah oslobode sve zatvorenike, uhapenike i zarobljenike.
1
Radovan Vukanovi, komandant 3. udarne divizije, ije su snage nadi-
rale prema Crnoj Gori, pie da su se komandanti italijanskih jedinica u po-
etku kolebali da pristupe na stranu NOV, pored ostalog to su djelomino
bili i pod utjecajem savjeta etnikih komandanata koji su nastojali da isko-
riste kapitulaciju i oruje italijanske vojske za svoje potrebe. Ovu kolebljivost
su iskoristile njemake jedinice... Poto su jedinice 2. korpusa jo bile uda-
ljene od Crne Gore, Pokrajinski komitet Komunistike partije je 10. septem-
bra uputio direktivu partijskim organizacijama da izvre mobilizaciju ljudstva
na svojim podrujima i da formiraju partizanske ete i bataljone sa zadatkom
da prihvataju, odnosno razoruavaju italijanske jedinice ukoliko ne predu na
nau stranu.
2
Istovremeno je i guverner Crne Gore Curio Barbasetti, grof od Pruna,
podravajui upute svoje vlade i dogovore o kapitulaciji, obeao da e ta-
lijanske trupe izvriti svoju svetu dunost do kraja, pri emu je crnogorski
narod pozvao na spokojnost, prisebnost duha, mir i jedinstvo. Svakako, ono
to je najznaajnije jest da je conte di Prun naredio da se puste na slobodu
svi politiki zatoenici.
Glavni tab za Crnu Goru i Boku brzo je shvatio da se nee uspjeti do-
epati oruja divizija s uskog obalnog pojasa, ali e se zato sve poduzeti da
se jedinicama NOVJ prikljue dijelovi divizije Taurinense i kompletna di-
vizija Venezia. S terenskim radnicima, novomobiliziranim borcima i posto-
' Zb. NOR, III, 5. dok. 25.
2
Radovan Vukanovi, Ratni put Trei divhjje, Beograd, 1970, str. 194.
jeim partizanskim odredima uinjeno je sve to se moglo uiniti. U tab di-
vizije Taurinense i u tabove njenih jedinica neprestano su dolazili, ili su
barem pokuavali doi, partijski radnici od 9. do 13. septrembra. No, inilo
se da se malo uradilo. Na nekoliko mjesta njemake su kolone proputene
kroz raspored divizije bez suprotstavljanja, a uspjelo je i svim faistima da se
na vrijeme sklone. Zbog toga je parlamentarac Glavnog taba 13. septrembra
u tabu divizije izuzetno otro prosvjedovao i ujedno predao pismeni protest
opominjui talijanske komandante da su, putanjem neprijateljskih faistikih
njemakih snaga, napravili prekraj sporazuma izmeu velikih saveznika. Za-
htijevao je da sve zatvorene Crnogorce odmah i bez odlaganja puste iz za-
tvora. Oficirski kor divizije Taurinense upozoren je da e, postupi li suprot-
no, snositi odgovornost i za sudbinu svojih vojnika.
1
S talijanskom komandom u Danilovgradu vezu je uspostavio Dragoljub
ipovi Drago, lan tamonjeg komiteta Partije. Sjea se kako je sa izvjesnim
osjeanjem nesigurnosti krenuo u Danilovgrad, gdje je bilo mnogo etnika,
koji su ga poznavali. Na putu za Danilovgrad, u Oraju sreo sam se sa ita-
lijanskom patrolom koju je predvodio neki porunik. Tek tada sam se prenuo
i skoro sledio, jer je na meni bila kompletna italijanska uniforma s petokra-
kom zvijezdom na kapi.,. To je uslovilo da taj prvi susret ne bude onakav
kako sam ga zmiljao.,. Najedanput se tu obreo Vlado Dragovi, koji se na-
lazio na tom terenu kao na obavjetajac... Italijanska patrola je bila izne-
naena i usplahirena... Ja sam se predstavio i za sebe rekao da sam oficir
NOV i POJ i na kraju upitao da li bi htjeli da me dovedu u kontakt sa svo-
jom komandom radi razgovora i utanaenja sastanka s mojim tabom. Itali-
janski porunik se zainteresovao kojoj komandi pripadam. Kad sam odgovo-
rio, on se zanimao za najkrai put do mora. Moj odgovor ga je oito razoa-
rao. On je potom zautao i na kraju saoptio da e o svemu referisati svom
komandantu i da bi ja odgovor trebalo da saekam ba na tom mjestu gdje
razgovaramo. 'Zato ne bi na mostu? pitam ja. 'Na mostu ima mnogo et-
nika,' odgovara on, 'a etnici sa vama sigurno ne bi postupili nikako drukije
osim onako kako su navikli,'
Tako je i bilo. Oni su otili, a nas dvojica ostali da ekamo. Poslije iz-
vjesnog vremena Dragovi je otiao u izvianje... Nije ga bilo. Onda sam
poao i ja i zaputio se pravo prema mostu, na kome me presrela grupa zlog-
lasnog etnikog komandanta, ranije agenta Inteliden servisa, a kasnije Ges-
tapoa Jakova Jovovia, koji je umro 1973. godine u SAD. Vrlo drsko su pitali
to hou i ta ja imam da traim u Danilovgradu... inilo mi se da su i oni
' Zb, NOR, i n, 5. 28.
bili oarnueni kapitulacijom Italije, a jo vie mojom pojavom, jer su me
mnogi izmeu njih poznavali. Ja sam sve ivce upregnuo da sauvam hlad-
nokrvnost. Predstavio sam se kao izaslanik NOV i POJ, i omalovaavajui
to to sam sam pred njima - upitah da li bih mogao da dobijem au vode.
Jedan, koji me poznavao, poslije izvjesnog snebivanja, poslui me . . . Tog tre-
na pojavi se kolona iz sastava divizije 'Taurinense' i ja sam, iskoristivi ko-
meanje etnika, krenuo u susret Italijanima i stao kod bornih kola, iz kojih
izae onaj porunik s kojim sam se prije sat i po sreo u selu Oraju, Pozvao
me da uem u kola, u kojima sam se pozdravio sa italijanskim potpukovni-
kom. Zaboravio sam, zbog uzbuenja da mu kaem da su etnici, dok sam
se sa njima raspravljao na mostu, zaprijetili da im nee dozvoliti da sa oru-
jem iziu iz Danilovgrada. Kad su etnici poeli da pucaju, Italijani su ozbilj-
nije shvatili svoj poloaj, pa su poeli da zauzimaju borbeni poloaj i odmah
zatim pucnjava je prestala. Ja sam kolonu poslije toga odveo do Ce va.
1
Tamo se u pregovore ukljuio i Boko urikovi, koji e kasnije o
tome pisati;
14. septembra 1943. godine oko 16 asova iao sam kamionom od
Ceva ka Resni. Ispod sela Maloin Do sustigao nas je jedan italijanski vojnik
na motociklu. Sa Ceva je sa njim iao jedan na borac. Zaustavio nas je i oba-
vijestio da divizija ve kree iz Danilovgrada i da e se njeni dijelovi jo to-
kom noi prebaciti na Cevo. Obavijestio nas je o elji komande divizije da
neko iz naeg taba poe njima u susret.
Ja sam se od drugova iz OK Cetinje jedini tu zatekao a i pravac kretanja
Italijana bio je kroz kraj koji sam najbolje poznavao. Sio sam na motocikl s
Italijanom i poao u pravcu Zagaraa . . .
Sad je nastala muka to nijesam znao italijanski i nijesmo se mogli spo-
razumjeti. Sjetili smo se da u selu Markovini ima jedan mladi koji je bio na
lijeenju u Italiji, pa smo poslali po njega. Nije nam mnogo pomogao, jer ni
on nije znao jezik. Ipak smo shvatili da je njihova motorizacija pola cestom
i da su ih etnici presreli i zaustavili. Kad smo se pripremili da poemo da
bismo oslobodili prolaz, stiglo je kod nas elo motorizovane kolone. Na elu
u jednoj tanketi bili su Dragoljub ipovi i potpukovnik, naelnik taba di-
vizije. Naelnik je bio iz Furlanije, dobro je govorio slovenaki, a i srpsko-
hrvatski.
Dugo smo diskutovali o tome ta bi u toj situaciji trebalo da uradi nji-
hova divizija. Mi smo im predlagali da kidamo komunikacije, napadamo ma-
nje (njemake) garnizone i dejstvujemo u duhu taktike NOV Jugoslavije. Oni
1
Izjava D. ipovia; autorska zbirka.
to nijesii prihvatili. Njihov plan je bio da produe za Kotor, mislei da e nji-
hovi problemi biti rijeeni, ako se dokopaju obale... a
1
Potpukovnik-pregovara bio je uglaeno ljubazan, gotovo servilno us-
luan, ali bikovski tvrdoglav u odluci da njegova kolona ne mijenja pravac
pokreta, Boka je pred nama, i mi emo u Boku, uporno je ponavljao. Za-
moljen da komandanta Lovenskog odreda Nikolu Popovia, ili nekog od
partijskih rukovodilaca, Boa urikovia, ili Jeftu Sepanovia, povee u
Cetinju s komandantom talijanskog garnizona, i to je ljubazno odbio. A kad
je, ba za vrijeme tih pregovora na ekanju, naletjela njemaka motorizirana
kolona, nitko na nju nije otvorio vatru. Zaudo, ni Nijemci nisu pucali, niti
su traili ikakve veze s talijanskom komandom u tom rajonu.
Niki su Talijani prepustili etnicima u noi 13. i 14. septembra. Tada
je ve 2. bataljon 5, crnogorske proleterske brigade izbio na podruje Nikia.
Kad su proleteri saznali da je talijanska kolona krenula iz Nikia prema Gra-
hovu, izvrili su brzi pokret i presjekli diviziji odstupnicu na komunikaciji Ri-
anske Rupe Kuside. Kolona se zaustavila bez borbe. Odmah su poeli
pregovori. Na pregovore je doao komandantov delegat, potpukovnik, u
pratnji dva mlaa oficira. No je bila vedra, pa su se i po noi likovi mogli
raspoznati. U toku pregovora bilo je dosta ubjeivanja, prijedloga, a na kraju
i razumijevanja. Talijanski oficiri za vezu odlazili su nekoliko puta do ge-
nerala, komandanta talijanske kolone, vraali se natrag. Talijanska vojska je
do prije koji dan bila okupator, ali se sada situacija izmijenila, jer su uglavnom
i oni odobravali kapitulaciju Mussolinijeve Italije. Shvatili, smo: talijanski voj-
nici nose oruje, iako ga ne vole, jer bez njega ne smiju da se kreu. Predo-
avaju nam, ako vam damo oruje - ostaemo bez ikakve zatite, jer nas vi,
partizani, ne moete obezbjeivati. Da nastave da ratuju nee, jer su se,
kau, naratovali. Oruje etnicima, vele, nee dati. Ta su uvjeravanja davali
i Glavnom tabu za Crnu Goru i Boku dok su bili u Nikiu...
2
Pregovori su se oduili, ali su uglavnom uspjeno okonani. Talijani su
bataljonu 5. crnogorske proleterske brigade predali 400 puaka, 10 pukomit-
raljeza, 5 mitraljeza, 4 minobacaa, 15 konja natovarenih municijom i hranom
i tri jahaa konja.
Najtei pregovori voeni su s karabinijerima i, posebno, sa lanovima
talijanske faistike partije. U mnogim sluajevima oni uope nisu primali
predstavnika NOP-a. Takvo ponaanje nije umanjilo djelatnost lanova Po-
1
Bosko Durikovi, L" Katunskoj nahijiposlije kapitulacije Italije septembra 94). godine, lstorijski za-
pisi, goti, XXXI , knj. 35, str. 262,
2
Maksim Kovaevi i Lazar Milovi, Prihmtanje Talijana i obraiun sa tnicima, zbornik Peta pro-
leterska crnogorska brigada, knjiga druga, Beograd, 1972, str. 455.
krajinskog i okrunih komiteta; sve su poduzimali da od pobijeenog nepri-
jatelja prikupe to vie oruja. Rukovodstvo NOP-a u Crnoj Gori posebno
se u pregovorima zalagalo da se, prije dolaska Nijemaca, oslobode zatvore-
nici. Tako je talijanska komanda ipak pristala da odmah rasformira zatvor u
Mamuli kod Hercegnovog, odakle je osloboeno blizu dvije hiljade zatoe-
nika.
Divizija Taurinense je na putu do Grahova, a i kasnije, nekoliko puta
zaustavljena od partizanskih jedinica i grupa parlamentaraca. U pregovorima,
najvie uspjeha imala je grupa koju je predvodio komandant Lovenskog od-
reda Nikola Popovi. Kad je Popovi obavijestio glavni tab da e se, po svoj
prilici, glavnina talijanske divizije sa svim naoruanjem prikljuiti Loven-
skorn odredu, Blao Jovanovi je u ime Glavnog taba komandantu divizije
uputio pismenu poruku, ustvrdivi da je njegova odluka da zajedniki vo-
dimo borbu protiv njemakog faizma od historijskog znaaja i da u pot-
punosti odgovara interesima italijanskog naroda. A u odnosu na prijedloge
iznesene Popoviu, pisao je
1. Vae borake jedinice, odnosno ljudstvo sposobno i spremno za
borbu, uputite u pravcu Nikia i to pravcima: evo-Ubli-Bijele Polja-
ne-Broanac-Ulica i Bata-Izvori-Kobilji Do-Brestice-Trubjela-eljeznika
prugaMiloani. Kolone e saekati nae patrole i to: prvu u Ulici, "a drugu
na Trubjeli.
2. Motorizaciju ostavite na najpodesnijem mjestu, kao i artiljeriju koju
ne moete sa sobom ponijeti, s najpotrebnijim pripadajuim ljudstvom. Za za-
titu njihovu ostae jedan na bataljon, o emu smo izdali nareenje.
3. Va puk koji se nalazi na poloajima Ledenice-Grkavac-Crkvice os-
tae zasada na tim istim poloajima.
4. O ljudstvu koje je nepouzdano, nespremno ili nesposobno vi sami
odluite, da li ete ga povesti sa sobom ili otpustiti. Mi smo voljni da uka-
emo svu pomo i tome ljudstvu u pogledu obezbjeenja i prebacivanja do
nae glavne slobodne teritorije, a odatle za Italiju. Napominjemo da u tome
postoje izvjesne tekoe.
5. Sva tovarna grla uzmite sa sobom i na njima prebacite koliko je naj-
vie mogue ratnog materijala i hrane...
1
Komandant talijanske divizije nije postupio po nalogu Glavnog taba,
ve se zaputio u pravcu Crkvica. Jednu kolonu u povlaenju napali su Ni-
jemci. Dolo je do vrlo estokog okraja. Nijemci su kolonu razbili i zaplijenili
teko naoruanje. Talijane je spasio brzi prodor 3. udarne divizije pod koman-
1
y.k NOR, 111, 5, str. 77- 78.
dom Radovana Vukanovia. Tada su prikupljeni svi Talijani koji su izrazili
volju da se bore protiv Nijemaca i od njih je formirana talijanska brigada
NOV i POJ Aosta.
Da je u komandama talijanske vojske bilo malo vie odlunosti za borbu
protiv Nijemaca, vei bi se dio 14. armijskog korpusa septembra 1943. go-
dine ukljuio u jedinice NOV Jugoslavije. No, te odlunosti nije bilo, kao to
nije bilo ni dovoljno partizanskih snaga da bi u pregovorima koristili silu kao
argument uvjeravanja. No, i bez velike sile, jedinice NOV i POJ su razoru-
avale divizije ili bar znatnije dijelove divizija - Isonzo, Cacciatori delle
Alpi, Lombardia, Murge, Maccerata, Celere, Bergamo i Sforzes-
ca. Pred partizanima su oruje poloili i dijelovi divizija Firenze, Ferrara,
Messina, ara, Julia, Torino i Puglie, kao i 14, 17. i 18. obalne bri-
gade/Sklonost da prihvati partizanske uvjete pokazivala je i komanda divizije
Venezia u Beranama. Samo, valjalo je uriti, jer Nijemci su, koristei mo-
torizaciju, vrlo brzo zaposjeli Podgpricu, Niki, Cetinje i Kotor. Jedinice 2.
udarnog korpusa urile su se i bez motorizacije. tab korpusa bio je u pokretu
prema Beranama. Trebalo je preduhitriti etnike i Nijemce, i, u krajnjem slu-
aju, ukoliko bi tab divizije otkazao suradnju, barem se domoi oruja. tabu
te divizije, kao i tabovima svih talijanskih divizija u Crnoj Gori, prethodno
su od rukovodstva NOP-a ponueni asni uvjeti kapitulacije. Radomir Ra-
dovi Raso sjea se da je ba on cirkularno pismo Glavnog taba NOPO
za Crnu Goru i Boku poslao i komandantu italijanske divizije 'Venezia' u Be-
ranama. Dobili smo informaciju da je talijanski general proitao pismo, ali
kako je reagovao - to jo niko nije mogao da sazna. Ostalo je drugovima Iva-
nu Milutinoviu, Peku Dapeviu i Mitru Bakiu da to saznaju i rijee...
Nai obavjetajni oficiri su u meuvremenu saznali daje ef britanske vojne
misije kod Drae Mihailovia pukovnik S. W. Bailey sa Lukaeviem ulazio
u Berane ali nikakav sporazum nije postignut, iako je Bailey ucenjivao sa sta-
vom saveznika, itd. ..V
Jednako zanimanje za Veneziju4 iskazuju i njemake komande. Iz prav-
ca Podgorice upuena je jedna njemaka motorizirana kolona sa zadatkom da
u sistem njemake okupacije ukljui talijanske garnizone u Plavu, Gusinju,
Murini, Andrijevici, Beranama i Bijelom Polju, Na iznenaenje Andrijeviko-
beranskog partizanskog bataljona, ovu njemaku kolonu je u Kraljirha kod
Andrijevice napala etnika Andrijevika brigada pod komandom Alekse La-
lia. Ubili su dva vojnika, a devetoricu zarobili. Unitivi vozila, povukli su
' Izjava Radom ira Radovia-Raa u Beogradu decembra 1983; autorska zbirka.
se s mjesta okraja da bi nekoliko dana kasnije, prihvaajui njemaku koman-
du, zarobljenike predali Nijemcima u Podgorici.
etnika Vrhovna komanda svojim je komandantima izdala naredbu da
stupe u kontakt s komandama talijanskih garnizona i pozovu ih da nastave
zajedniku borbu protiv partizana, a isto tako i protiv Nijemaca, ako bi dolo
do saveznikog iskrcavanja na naoj obali Jadrana, li to vrijeme u tabu Dra-
e Mihailovia ef britanske misije bio je pukovnik S. W. Bailey. Njemu je iz
Londona nareeno da se osobno angaira oko talijanske divizije Venezia u
Beranama, kako bi, ako se ne ele boriti protiv partizana, svoje oruje predala
etnicima. Bailey je 9. septembra u Berane krenuo dogovorno s Draom Mi-
hailoviem. Tekoa za njega i njegovu misiju bik je, pored ostalog, u tome
to je morao, krijui se, prolaziti i kroz partizanski i kroz njemaki raspored,
Na put je poveo provjerenog agenta Intelligence Service Vojislava Lukae-
via Voja, Rudolfa Perhineka, Savu Vukadinovia i 30 etnika. U Berane su
stigli 14. septembra.
Beranski etnici u najveoj su tajnosti organizirali susret pukovnika Bai-
leya s komandantom divizije Venezia generalom Giovannijem Battistom
Oxilijem, koji je do nedavno bio ef talijanske vojne misije u Zagrebu. Lukavi
general, dorastao svim pijunskim zamkama, mada u prvi mah iznenaen to
pred sobom vidi britanskog pukovnika, odigrao je veoma perfidnu ulogu. On
je paljivo sasluao pukovnika Baileya i Lukaevia, izjavivi da je voljan pri-
kljuiti se etnicima i odmah otpoeti borbu protiv hitlerovaca, ali ipak mora
zatraiti suglasnost iz Rima.
Za sve to vrijeme pukovnik Bailey imao je radio vezu s Londonom. Od
svoje vlade dobio je upute da Oxilia obavijesti kako e kod Mihailovia ubr-
zo doi novi ef britanske misije, general Armstrong, s ovlatenjem vlade da
definitivno uredi pitanje prelaska talijanskih trupa etnicima.
1
Iz straha da, kojim sluajem, zbog neslaganja s pukovnikom S. W. Bai-
leyem, Rudolfom Perhinekom ili majorom Vojislaven! Lukaeviem ne bude
likvidiran, general Oxilia je izrazio zadovoljstvo to se s njima sreo i za sve
vrijeme pregovora debelo im povlaivao. Ali je, ipak, rekao kako sumnja da
e etnici Drae Mihailovia ratovati protiv Nijemaca. Pukovnik Bailey je do-
sadanje dranje etnika opravdavao britanskom direktivom po kojoj su et-
nici jedino trebali da se bore protiv komunista do unitenja, u koju su svrhu
slobodno mogli suraivati i s Nijemcima i s Talijanima. Bitno je bilo tui ko-
muniste, dokle partizansku vojsku.-
1
Dr Radoje Pajovi, Knntrammlucija u Crnoj Gori, etniki ifederalistitki poknt 194 1-1945, Cctin|c,
1977, str. 394-396.
Major Lukaevi obavijestio je talijanskog generala o stanju u It al j i, u
kojoj sad saveznici uspostavljaju novu vlast. Kao i pukovnik Bailey, i on je
opomenuo generala Oxilia na posljedice ako se zajedno s divizijom ne pri-
kljui etnicima Drae Mihailovia,
Bit e da su etnici zbog toga i napali njemaku kolonu u selu Kralje
kod Andrijevice.
O namjerama etnika u Beranama obavijeten je tab 2. udarnog kor-
pusa, prije nego to e i on poeti pregovore s generalom Oxilijorn. Za pri-
kupljanje obavijesti o svim ovim britansko-etnikim kombinacijama zaslu-
an je sekretar Okrunog komiteta KP] za Berane Savo Joksimovi. U pratnji
ilegalaca Vuete Lakievia i Sava Labovia, jedne noi poetkom septembra
upao je u kuu etnikog komandanta u selu Prijedlozi kod Berana. U kui
je zatekao dvojicu etnika oca i sina. Nisu stigli ni da se mae za oruje..
Upozoreni, moradoe ostati mirni
- Potrebni su mi podaci o namjerama etnika u odnosu na talijansku
diviziju Venezia u Beranama! - otpoe Joksimovi, kad su njegovi pratioci
zauzeli mjesta u tijesnoj seoskoj brvnari.
etniki komandant obori pogled.
- No, da ujem!
- Radi se na t ome. . .
- Objasni lijepo, detaljno! - upozorio je Joksimovi. Prvi je progovorio
sin. Govorio je sve to zna. Otac se postidio kako mu je sin tako naglo klo-
nuo, pa partizanima pria sve to zna.
- Nitavilo! - ree mu. - Ti, komandant etnike brigade! Kukavico...
Nijesi moj si n. . .
Tri partizana bila su mirna.
- Talijanski general jo ne zna to mu je initi - nastavi etniki ko-
mandant - K Nijemcima nee, vas se boji, a do nas ne dri.,.
Joksimovi je te podatke usmeno prenio Peku Dapeviu, Mitru Bakiti
i Ivanu Milutinoviu, koji su krajem septembra stigli do sela u neposrednoj
blizini Berana. Njihove su jedinice do tada - to se vidi iz pisma koje je u
ime Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku 30. septembra 1943.
godine pisao Veljko Zekovi - zauzele Pljevlja, Prijepolje i Kolain.
1
Smjestivi tab na prilazu Beranama, Ivan Milutinovi, Mitar Baki i
Peko Dapevi odluili su da na pregovore sa tabom talijanske divizije Ve-
nezia upute Rudolfa Primorca Rudija, Istovremeno, upueno je pismo ko-
mandantu divkije generalu Qxiliju: Mi smo jue stigli na prostoriju Berana
1
Zbornik dok. NOR-a, IH, knj. 5, strana 444.
u cilju razbijanja etnikih bandi, koje danas u veini krajeva Crne Gore vode
borbu zajedrio sa Nijemcima protiv nas i vae divizije 'Taurinense', koja se
junaki bori oko Crkvice (Boka Kotorska) protiv Nijemaca zajedno sa naim
jedinicama . . ,
1
Da bi se Veneziju primoralo na prikljuenje vojsci narodnooslobodi-
lakog pokreta, ili da joj se makar oduzme oruje i ratna oprema, tab kor-
pusa je od 2, proleterske divizije zatraio da 2, dalmatinsku i 2. proletersku
brigadu odmah uputi prema Mojkovcu i Andrijevici:
Prebacivanje kako Druge dalmatinske, tako i Druge proleterske smat-
rajte kao hitno, jer se radi o razoruanju jedne italijanske divizije i unitenju
etnikih bandi u Vasojeviima, koje su ovdje digle glavu. Ne stignete li na
vrijeme, moe se dogoditi da italijanska divizija 'Venezia' pride etnicima i da
nam komplikuje situaciju . . .
2
Iz taba korpusa upueno je jo jedno znaajno pismo u vezi s prego-
vorima s Oxilijom. Tajnim vezama predano je u Beranama pukovniku Bai-
leyix
Prije neki dan saznali smo od italijanskih oficira da se nalazite u Be-
ranama. Odmah poslije toga mi smo se obratili g-nu Dikinu, efu Engleske
misije kod Vrhovnog taba NOV i POJ da nas povee sa vama. NO odgovor
nijesmo dobili, a poto se dogaaji na saveznikim frontovima i u naoj zem-
lji brzo razvijaju, to smo odluili da vam se direktno obratimo.
Naim saveznicima Engleskoj, Americi i Sovjetskom Savezu u potpu-
nosti je poznata naa borba, sastav i karakter nae vojske i ba u vezi s tim
kod naeg Vrhovnog taba nalaze se engleska i sovjetska vojna misija.
Od naeg Vrhovnog taba mi smo upueni ovamo sa naih est brigada,
a pod nau komandu su stavljeni svi partizanski odredi Crne Gore, Boke,
Hercegovine i Sandaka, u cilju prihvata italijanskih garnizona i primjene
ugovora o bezuslovnoj kapitulaciji Italije, kao i u cilju potpomaganja savez-
nikih vojnih namjera...
U vezi svega ovoga molimo vas, da se to prije prebacite kod nas u cilju
upoznavanja situacije...
3
Od Baileya odgovor nije stigao, a Oxilia je u tab korpusa poslao jednog
porunika s porukom da prihvaa pregovore. U meuvremenu, Rudi Primo-
rac je kompletirao pregovaraku delegaciju, ukljuujui u nju i talijanskog ka-
petana Maria Rivu, koji je donedavno bio komandant talijanskog garnizona
u Kolainu, gdje se prikljuio partizanima.
' S. Joksirnovi, bauUjoni narodnih odbornika, strana 41,
2
Zbornik dok. NOR-a, 111, knj. 5, dok. br. 59, strana 142
3
Zb. NOR-a, III, knj. 5, dok br. 63, strana 151.
14 - Partizani a pregovarakim stolom 1941 - 1945. 209
Dok se delegacija pripremala za pregovore, nad Beranama se pojavio
njemaki avion i bacio letke, u kojima se zahtijeva da tab divizije najdalje do
12. oktobra 1943. godine preda oruje njemakim jedinicama; ako tako ne
postupi, divizija Venezia biti e napadnuta i unitena.
Odmah zatim, posredstvom pukovnika Baileya, nad Beranama se nad-
vio i avion sa britanskim oznakama. Poslije uspostavljanja radio-veze sa ta-
bom divizije Venezia, bacio je paket u kojem je bila ifra i instrukcije s na-
pomenom da divizija tog istog trena uspostavi vezu s komandom saveznikih
jedinica u Italiji. To je istovremeno znailo da e o njezinoj sudbini odluiti
saveznika komanda.
Rudi Primorac i kapetan Riva otili su u Berane s dvojicom kurira. Do-
bili su pismena punomoja i sljedee instrukcije:
1. Divizija Venezia sastavni je dio talijanske vojske koja je kapitulirala
pred saveznicima i kao takva nema prava da se u naoj zemlji ponaa kao
gospodar.
2. Nikakvu zatitu ne smije pruati etnikim vojnim formacijama, bez
obzira tko im i to sa strane u vezi s tim sugerirao.
3. Divizija mora dopustiti ulazak Drugog udarnog korpusa u grad i po-
tom se staviti pod komandu NOVJ za borbu protiv hitlerovaca.
4. Ukoliko ne prihvate ove toke, divizija e biti uskoro unitena.
U odreeno vrijeme, na ugovorenom mjestu pojavio se naelnik taba
divizije Venezia pukovnik Stupareli. Kapetan Riva bio je mudar i prema
njemu korektan, pa mu je ak priredio i stanovitu poast. Naime, premda se
Rudolf Primorac tome diskretno usprotivio, kapetan Riva htio se ponijeti
vojniki, rekavi da je potpukovnik Stupareli potpukovnik talijanske armije i
da je on kao mlai oficir duan da mu ukae dolino potovanje. Postrojio
je grupu talijanskih vojnika, naredio im da stanu mirno u znak pozdrava i po-
tom, po talijanskim vojnim propisima, raportirao.
Potpukovnik Stupareli oito je bio iznenaen i ujedno, ushien. Priao
je da izvri smotru, ali kapetanu Rivi, i pored sve te neoekivane poasti, nije
htio pruiti ruku, na to ovaj, meutim, uope nije reagirao. Stao je, pogledao
ga otrim vojnikim pogledom i pozdravio.
Pogledavi punomoja, potpukovnik Stupareli je izrazio elju da se sa-
stane s komandantom korpusa Pekom Dapeviem, ije je ime izgovorio
lako i jasno, dodavi da je puno sluao o tom partizanskom komandantu.
Drugo iznenaenje za potpukovnika Stuparelija bilo je to to mu je tada ele-
gantno odjeveni Rudolf Primorac tenim talijanskim jezikom rekao:
- Valjda vidite iz punomoja da u ja s vama pregovarati.
tab divizije trai gospodina Peka Dapevia ponovi potpukovnik
Stupareli.
Rudi Primorac mu smirenim tonom objasni da je on, potpukovnik Stu-
pareli, naelnik taba divizije, a za sebe ree da je naelnik taba korpusa, pa
zar onda Stupareli eli neto vie?
Ja iz vaeg pisma vidim to vi traite primijeti potpukovnik Stu-
pareli. Meutim, ja nisam opunomoen za pregovore. Moj zadatak,.gospo-
do, samo je da vam prenesem zahtjev nae komande.
Zar tako? - malo se ljutnu Primorac.
Samo tako odgovori potpukovnik Stupareli i dodade Poslije toga
moj komandant e donijeti konanu odluku.
Nastade kratko zatije.
Moda bismo neka pitanja mogli i sada naeti? inzistirao je Primo-
rac.
Potpukovnik Stupareli se zamisli, pa se prenu, kao da se sjetio neeg
veoma znaajnog
Postavit ete pitanje etnika?
Svakako!
To e biti problem.
Pa zato smo tu da dotine probleme rijeimo.
Ali mi imamo stanovite obaveze prema tim ljudima...
Bili su vam sluge i tu, moda, ima neega kao nemarno, toboe po-
putajui poe Primorac. - Vi ste regularna vojska drave koja je kapitulirala,
a oni vai dojueranji kvislinzi... Niste, valjda, toliko nesmotreni da i dalje
s njima srljate u propast!
Pa, vjerujem, da e i oni nas ustreba li, zatititi...
Gospodine potpukovnie, govorite li vi ono to zaista mislite? une-
se mu se u lice Primorac.
Moda bi ljudski bilo . . .
ja vam u ime mog korpusa najozbiljnije skreem panju da emo, ako
ih ne prestanete pomagati, prema vama postupiti jednako kao i prema njima
- prekide ga Primorac.
Vi, gospodine naelnie taba korpusa, gubite iz vida da mi u Bera-
nama imamo divizija
1
Zato smo k vama i doli, I to u cilju obostrane koristi...
Dobro, gospodine naelnie taba korpusa, hoete li sa mnom u Be-
rane, pa da o svemu detaljnije porazgovarate s gospodinom generalom?
Doi u zajedno s Duro vicem.
Ne treba vam nitko.
- Onda u povesti kurire.
- Ni oni vam nee biti potrebni.
Primorac se zamisli. Posumnja da bi mu Talijani mogli i zamku namjes-
titi. Prilikom dogovora sa svojom komandom, mogunost dodatnih prego-
vora nije bila predviena, pa odlui pismeno izvijestiti tab korpusa o razgo-
vorima s potpukovnikom Stuparelijem i odluci da ipak, samoinicijativno, ue
u grad.
tab divizije Venezia nalazio se u zgradi gimnazije, pred kojom se za-
ustavie kola s Primorcem i Stuparelijem. Ubrzo se naoe u poveoj sali, u
kojoj je bilo desetak oficira. Zatim su poeli pristizati i ostali, koji radoznalo
zagledavahu Primorca: neki drsko, drugi sa simpatijama, trei iznenaeno,
kao da je doao ovjek s neke druge planete. Primorac je, krto razgovarajui
s potpukovnikom Stuparelijem, mirno 'ekao da se pojavi general Oxilia.
A kad ovaj ue u prostoriju, on mu poe u susret i snano prodrma
ruku.
Obojica potom ponovo pozdravie jedan drugog.
- A prevodilac? - obrati se general svom potpukovniku.
- Nadam se da nee trebati, budui da se ja dosta dobro sluim tali-
janskim jezikom - ree Primorac, zagledajui svog sugovornika.
General je bio niska rasta, podebeo, ivahan, radoznao. Lice mu se naglo,
mijenja: as je iznureno i blijedo, as Ijutito i vatreno. Nikako da se uprisebi
i staloi. Za razliku od njega, Rudolf Primorac je uzdran, bolje podnosi tiinu
i veoma uspjeno izgovara svaku reenicu - on je pobjednik i utoliko stabil-
niji i korektniji.
1
' Izvinite, izvolite - poslije izvjesnog ekanja pokaza Oxilia rukom na
stolice.
Sjedoe. Primorac iz depa izvadi blok i olovku. Pogleda na sat i zabiljei
vrijeme.
- to hoete? ta traite od nas? - otpoe Oxilia.
- Sto hoemo, to ste valjda saznali iz naeg pisma! - mirno odgovori
Primorac i upita: - Jeste li se, gospodine generale, potrudili proitati nae pis-
mo?
- Ako uete u Berane, vi ete pobiti sve etnike - zabrza general.
- to ste toliko zapeli za te etnike? - zaudi se Primorac. - J a vam se
divim ako to sad smatrate svojim glavnim problemom - dodade.
- Valjda ne sumnjate u to da i mi, bez obzira to je naa drava kapi-
tulirala, imamo nekoga tko nas brifuje! - ree general, poto iskosi pogled.
' Izjava R. Primorca 1977. godine, autorska zbirka.
etnici su vam saveznici?
Da,
Sluge?
Imamo ozbiljnih razloga da budemo za njih zabrinuti - nastavi ge-
neral.
Naa je stvar, gospodine generale, kako emo postupiti s etnicima.
Naa unutranja stvar objasni Primorac. - A nas, tab moga korpusa za-
nima, budui da je Italija kapitulirala, kakva vi prava moete polagati na et-
niki sluaj. Zar vam jo uvijek nije jasno da su oni naa sramota i samo na
problem . . .
General Oxilia se zamisli. Iznenadio ga je ton toga neobinog partizana
ispeena lica i blaga pogleda. I Oxilia kao da se popustljivo osmjehnu.
Primorac je jedva zamjetno povisio glas; eli da ga svi uju;
Mi, gospodo, traimo vau oruanu suradnju u borbi protiv hitlero-
vaca!
General Oxilia poe blijediti, a onda, kao da je dobio blag srani udar,
klonu elom prema stolu. Jedan je oficir istrao iz prostorije i doveo lijenika.
Prinesoe generala otvorenom prozoru. Popio je dvije tablete i au vode.
Kada mu se poe vraati boja lica, okrenu se prema Primorcu:
Nije mi lako. A vi, koliko sam mogao da vas razumijem, rekoste neke
teke rijei...
Mi elimo da uemo u grad bez borbe!
U redu je, gospodine! prihvati general, videi kako laknu i svim os-
talim oficirima. Sigurno nee biti nikakvih problema, ako jedna vaa jedi-
nica ue u grad. Ali, znate, moraete se bar malo strpiti, jer i mi moramo
pripremiti diviziju za taj va ulazak . . .
Hvala vam, gospodine generale!
A potom emo se dogovoriti o ostalim pojedinostima! zakljui ge-
neral, odajui ovjeka kojemu je laknulo, posebno i zbog toga to itav nje-
gov tab tu izjavu prima s neskrivenim zadovoljstvom.
Drago mi je da smo se brzo sporazumjeli! primijeti Primorac.
Pozdravite vaeg generala Peka Dapevia i kaite mu da bih iskreno
stegnuo ruku tom vrsnom komandantu!
uli ste za Dapevia?
Jo dok sam bio u Hrvatskoj...
To me raduje.
Kako izgleda gospodin Dapevi?
Izvanredno.
Sutradan bio je veliki miting u Beranama. Govorili su Ivan Milutinovic,
Mitar Baki i Peko Dapevi.
Divizija Venezia stavila se pod partizansku komandu. Od jedinica te
divizije i dijelova divizije Taurinense 2. decembra 1943. godine formirana
je divizija Garibaldi u sastavu 2. udarnog korpusa NOV-a i POJ.
Ali itava Venezia nije prila partizanima. Dva njezina bataljona - gar-
nizon u Priboju ostala su, u opkoljenom gradu, pod utjecajem etnika. tab
2. proleterske brigade, koja je u oktobru 1943. godine imala zadatak oslobo-
diti Priboj, pokuao je u pregovorima nagovoriti Talijane da odloe oruje.
Tada su u tabu 2. proleterske brigade talijanski oficiri obeali da e netko
od njih otii u Priboj, predati pismenu poruku taba 2. proleterske brigade
i posredovati u pregovorima."
1
Ljubinko Kaluevi, borac 3. ete 1. bataljona
2. proleterske brigade, u svojim sjeanjima spominje samo jednog talijanskog
oficira, pie da je tab brigade njega poslao s tim Talijanom:
Sunanog popodneva 17. oktobra, tab brigade uputio je mene i jednog
italijanskog kapetana, zarobljenog u Pljevljima, na pregovore sa komandom
pribojskog garnizona. Na konjima brzo smo izbili na bodljikavu icu kojom
je bio opasan Priboj. Na pokretnom prolazu, pored bunkera, stajale su duple
strae: s jedne strane etnika, a s druge italijanska. Na dolazak izazvao je
pravu pometnju na ulazu, jer niko nije oekivao partizane. Zbunili smo se i
ja i italijanski kapetan, jer nas je iznenadilo prisustvo etnika na ulazu. Italijan
mi predlae da skinem titovku. To nisam uinio. I onako je sve bilo kasno.
Nismo mogli uiniti nita drugo sem da pokuamo bekstvo iz ice, koju nep-
rijatelj nije za nama zatvorio. Ali, i to je bilo nemogue. U neposrednoj blizini
nalazilo se vie bunkera sa mitraljeskom posadom.
Uto se etniki straar povukao. To nam je omoguilo da sa Italijanima
ponemo pregovore. Moj pratilac se neto sa njima dogovorio na italijan-
skom, pa mi se obrati: Daj mi to pismo da idem u grad kod komandanta,
a ti izai van ice! Sloio sam se.
im sam iziao iz kruga bodljikave ice, na mene otvorie vatru. Poto
me nisu pogodili prvi rafali i plotuni, sklonih se u jednu duboku jarugu s
naa dva konja...
Poslije snane mitraljeske, pukomitraljeske i puane vatre, talijanski se
kapetan, na veliko iznenaenje Kaluevia, pojavio i donio odgovor talijanske
komande. Po Kaluevievom sjeanju, dogovorili su se da se Kaluevi vrati
u tab 2. brigade, a Talijan da ostane u Priboju i organizira predaju garni-
zona . . .
1
Sredoje Uroevi, Druga proleterska brigada, Beograd, 1979. str. 317.
Kaluevi nije znao to da radi. Do tog trenutka iznad njegove glave
vie od pola sata zvidala je tanad. Istovremeno, strahovao je da mu i taj isti
kapetan ne priredi neku klopku, pa zauze dosta oprezan stav prema njemu.
Pustih ga da ode, pie Kaluevi, ali se odmah pokajah. im se on
vrati u grad, Italijani obnovie paljbu. A meni ostade da se nekako izvuem.
Poto vatra ne presta ni kad pade mrak, smislih plan: pustih konje da idu sta-
zom kojom smo doli... Njihov topot privue paljbu, koja ubrzo zamuknu.
Ovaj predah iskoristih da se izvuem. Za brdom na moje iznenaenje, ekala
su me neozleena oba konja.
Kad sam u tabu sa oseanjem krivnje izvetavao kako me je moj pra-
tilac prevario i kako je moja misija propala, komandant brigade Sredoje Uro-
evi mi odgovori: 'Samo kad si se ti vratio iv, predae se Italijani'...
Sredoje Uroevi pie
1
da je pismeni odgovor talijanske komande iz Pri-
boja donio jedan talijanski oficir. Javljali su da se ne mogu predati bez pis-
menog nareenja taba svoje divizije. Zapravo, izvlaili su se, jer tab divizije
Venezia ve je tada bio s partizanima. Tako se dogodilo da se Priboj mo-
ralo oslobaati juriima i krvarenjem.
1
Sredoje Uroevi, nazn. dj. str. 318.
PARLAMENTARAC TETKA JOVANA
Poetkom oktobra 1943. godine, onih dana kad sve talijanske jedinice
jo nisu odloile oruje, ili se jo nisu svrstale u brigade NOV i POJ, na cesti
Danilovgrad-Cetinje, izmeu Ceva i Zagaraa, ispod krevitog brda kojim su
hitali mladi partizani Vukain i Stevan Nenezi, upravo puteni iz Loven-
skog odreda da posjete roditelje i usput zamijene rublje (to se uvijek prak-
ticiralo ako bi se odred naao u blizini torceva sela) pojavila se motorizirana
vojnika kolona. Komandant odreda Nikola Popovi upozorio je Nenezie
da obrate panju na neprijateljska kretanja, naroito na pojedine grupe Tali-
jana-crnokouljaa, koji su se prikljuivali Nijemcima, j er takve je svakako
trebalo zaustaviti razoruati.
Kakva prilika, samo da je kojim sluajem odred ovdje - uzdisao je
Stevan.
Ali ako su to Talijani? - uzbuivao se Vukain. - Njih bismo mogli
i sami razoruati...
Prije bih rekao da su Nijemci. - Stevan je oprezan.
Od njih do ceste nije bilo vie od dvije stotine koraka. Bilo je oito da
na put mogu izii prije kolone. Vukain namiguje Stevanu:
Pa, to kae?
Sto da kaem? Talijani sigurno nisu. Bolje da pourimo, daleko je do
naih...
Vukain je bio mlad i zdrav, pun snage i poleta.
Idem, Stevane, da iz presretnem!
Ne luduj! - Stevan je zabrzao, da bi to dalje odmakao od kolone:
uo si prije nekoliko dana: nije cilj partizanskog ratovanja da se neto uradi
po svaku cijenu. Treba izvriti zadatak i ostati iv!
Ali Vukain krenu nizbrdicom prema cesti, gluh za Stevanova upozo-
renja. Hvatajui se rukama za grabove grane i vjeto poskakujui s kamena
na kamen, zaas se nae na cesti.
Kolona na zavoju uspori vonju.
Vukain podie ruku.
Kolona se zaustavi.
Cetiri-pet vojnika i dva oficira krenue k njemu. Tek mu sad postade
jasno da su to Nijemci.
- to je bilo? - jedan od oficira upita ga srpskohrvatski.
Tu sam samo da vas zaustavim. Partizani su s obje strane ceste, u za-
sjedi. Ako ne odloite oruje, nae e jedinice otvoriti vatru i itavu kolonu
likvidirati.
Mnogo godina kasnije Vukain Nenezi o tom e pisati:
Njemaki oficir me iznenaeno gledao... Bio je visok i mrav, blije-
dog i ovalnog lica, strogog pogleda. Gledao me je sa prezrenjem i inilo mi
se da e svakog trena da otvori futrolu parabeluma i okrene pitolj prema
meni... Ni sam ne znam kako sam bio tako nesmotren, pa da im padnem
u kljuse. Neke prie o italijanskim vojnicima i njihovom razoruavanju su me
ponijele dolje ka cesti. inilo mi se da i mom ivotu nedostaje jedna takva
akcija, jedan podvig, sa ime bih mogao da se pohvalim i hvalim cijelog i-
vota, Sa hitlerovcima, meutim, nije bilo ale. Njemaki oficir nije dugo raz-
miljao. Sasluao je ta govorim, rekao mi je neto na tenom srpskohrvats-
korn jeziku i potom naredio vojnicima koji su se nali oko mene da me raz-
oruaju i uhapse. Nisam bio u stanju da im pruim bilo kakav otpor. Vezali
su mi ruke, ugurali u automobil i kolona je nastavila prema evu...
1
Kada je tab Lovenskog odreda saznao da je Vukain Nenezi pao u
ruke Nijemcima, nije znao to da poduzme, niti bi vjerojatno ita i poduzeo
da nije bilo odlune inicijative dviju ena. O tome pria ondanji komandant
odreda Nikola Popovi
Najedanput, neoekivano, banue mi u tab dvije ene. Jedna se pred-
stavila kao Vukainova sestra, Milena Nikezi, a druga kao tetka, Jovana Sta-
nojevi, sestra Vukainovog oca. Kada mi to kazae zainteresovah se za Vu-
kaina. 'Odveli su ga', kae tetka, 'za Danilovgrad, a potom za Podgoricu.
Vidjeli su to neki nai.' 'Pa to da uradimo?' upitah se poluglasno. 'Da ga ne-
kako spaavamo!
1
Okrenuh se i tetku Jovanu paljivo zagledah: 'Ne misli
valjda da treba sada da napadnemo na Podgorica
5
' 'nije mi to ni na kraj pa-
meti, nego* - mudrovala je tetka 'rekoe mi, da ste na evu zarobili neke
1
Izvod iz pismene izjave V. Nenezia od S. oktobra 1983. godine; autorska zbirka.
njihove?'
1
Shvatih: 'To ne bi bilo loe . . . Da pokuamo? . . . Nego, ko bi od-
nio poruku za razmjenu?' Bila je jedna podua klupa pored prozora i njih dvi-
je sjedoe jedna pored druge. 'Kakvu poruku?' - pita tetka. 'Pismo' - odgo-
vorih. 'Ja u ga odnijeti!' 'Ne plai se?' Ustala je 'Da li se plaim ili ne, to
je moja stvar, a da li u odnijeti pismo i biti hrabra da ga predam lino nje-
makom oficiru, u to ne sumnjaj!'...
Jovana Stanojevi ponovo pride komandantu Lovenskog odreda i ovaj
put ona njega paljivo zagleda. Znala je iji je i kako mu je otac poao na jed-
nu, a Nikola s bratom na drugu stranu s partizanima. Znala je i za prego-
vore sa starim tvrdoglavim i surovim Krstom Popoviem, koji je u Crnu
Goru stigao 1941. godine s Talijanima, dotad u dobrovoljnom progonstvu,
uz kralja Nikolu vezan. Talijani su mu dali generalske epolete i pored svih
nastojanja rukovodilaca ustanka, i pored uzastopno voenih pregovora i po-
red dvojice sinova u partizanima, Talijane nije napustio: okorio u izdaji, do
kraja je ostao na okupatorskoj strani.
Komesar Lovenskog odreda Simo Dakovi, crnoput ovjek srednjeg
rasta, prije rata poznat kao odlian zidar i napredan omladinac, po sudu ne-
kih pomalo prijeke naravi, ali pravian i poten, kad je uo prijedlog Jovane
Stanojevi, rekao je da konanu odluku preputa komandantu Popoviu, ali
je pri tome naglasio da mu vapski podoficir ne vredi ni piljivog boba,
dok bi mladog Vukaina Nenezia vie volio imati u odredu nego ne znam
ta.
Vitak i visok, malko povijen u ramenima, komandant odreda Nikola
Popovi poe da eta preko sobe. Lice mu mravo, preplanulo, jagodice ru-
mene, pogled blag. O njemu se razlono govorilo kao o dobrom, karakter-
nom i hrabrom ovjeku, koji je umio voditi i odred ali i grupu bombaa.
I ja bih sve dao za Vukaina - kae odluno i ve poinje pisati Ni-
jemcima:
. . . Prijedlog za razmjenu je 1: 1 i to ako je moguno odmah, po svim
vojnikim propisima i na mjestu koje smo oznaili. Takoe oekujemo od-
govor po donosiocu ovog pisma . . .
2
' Na evu je bio zarobljen neki njemaki narednik. Rekao je samo svoje ime, in i da je lan Na-
cional-socijalistike partije. To je sve sto ste uli i to ete uti od mene, rekao je i iautao. . . Kad
sam upao u prostoriju u kojoj su ga uvali, borci su [ustajali da me pozdrave. Hitro je ustao i Nijemac
i zauzeo stav mirno. Bio je visok, Prus. Na njegovom licu straha nijesam zapazio, ali neku ironinu gor-
do st jesam . . . Vasko Ivanovi, Majka kao pojava nemogua, Politika, 7. august 1983. god, strana 9.
2
Detalje o pismima i razmjeni autorima je dao Nikola Popovi, general-major JNA u penziji. Na
mnoge detalje ukazao je i Duro Nenezi, pukovnik u penziji.
Jovana je s mnogo nade, ali i s mnogo straha odnijela pismo u Podgo-
ricu. Bez odmora je prepjeaila vie od trideset kilometara. Umorna i zabri-
nuta za sudbinu bratanca, zaustavila se tek pred rampom na ulasku u grad,
Kuda? doeka je pomoni straar. Govorio je srpsko-hrvatski,
U varo.
Ne moe bez Ausweiss-a.
ta je to?
Nazad, ne moe u grad! povisi glas njemaki vojnik.
Jovana nije tako zamiljala svoj prvi susret s Nijemcima. Odluno je pri-
la, spremna na sve:
Nosim pismenu poruku partizanske komande vaem komandantu u
Podgorici!
ta? - zaprepasti se straar.
Ona pokaza pismo:
Vodite me komandantu, pismo je samo za njega i samo njemu u ga
predati!
Straar je paljivo razgledao omotnicu s peatom Lovenskog partizan-
skog odreda, a potom je nekom telefonirao, da bi minut kasnije, spustivi slu-
alicu, uzbuenu i prestraenu enu, koja je dobro krila strah, poveo prema
komandi. ,
Na ulazu u kornandantovu kancelariju, Jovanu su paljivo pretresli. Tek
potom su je pustili, ve najavljenu, do njemakog komandanta, kojemu je
predala pismo taba Lovenskog odreda.
Kada je proitao pismo rekao je Jovani da prieka. Nedugo zatim, do-
bila je njegovo pismo:
'tabu Lovenskog odreda, komandantu . . .
Voljni smo da prihvatimo razmjenu zarobljenika koju nudite. Odredite
uslove, mesto i vreme'...
1
To pismo potpisano rukom njemakog pukovnika, Nikola Popovi ci-
tirao je u spomenutom lanku Vaska Ivanovia:
Saglasni smo. Predlaemo da razmjenu izvrimo u selu Vodinama, iz-
meu Zagaraa i Markovine, nekoliko kilometara na naoj teritoriji. Prolaz
vaih ljudi sa zarobljenikom titie borci naeg odreda. Garantujemo va
bezbjedan povratak, jer nam ovo nije prvi put da vrimo razmjene zaroblje-
nika. Neka vai lanovi parlamentarne delegacije nose sa sobom bijelu zasta-
vu i neka niko, naroito od zalaska na nau slobodnu teritoriju ne skree sa
druma...
1
Vasko Ivanovi, isto.
Presretna to je Vukain iv
1
i to e biti razmijenjen, tetka Jovana se
jo istog dana, ne hajui za napore, vratila u tab odreda, a sutradan, u za-
kazano vrijeme, na dogovoreno mjesto stigao je njemaki automobil s bijelom
zastavom. Voza nije skidao ruke sa sirene. Nijemce je doekala grupa par-
tizana, koju su predvodili Vukica Miunovi i Vaso Mitrovi.
Kada su se kola zaustavila, Vukica i Vaso pozdrav i e ih stisnutim pes-
nicama. Hitlerovci su otpozdravili faistiki.
Razmjena je izvrena bez ikakvih tekoa i bez ceremonijala. Nenezi se
vratio medu svoje drugove, da bi uskoro preao u 2. proletersku brigadu, u
kojoj e rat zavriti na dunosti obavjetajnog oficira bataljona.
2
Drugi pokuaj pregovora i razmjene zarobljenika s Nijemcima u Crnoj
Gori uinila je 7. crnogorska udarna brigada, iji je tab njemakoj komandi
u Podgorici pisao.
Poto se kod nas nalazi izvjestan broj vaih vojnika koje smo mi za-
robili, to vam predlaemo da izvrimo zamjenu, tako da vam mi predamo
vae vojnike koje smo mi zarobili, a vi da nam predate one ljude koji se na-
laze u vaem zatvoru. U vezi sa ovim odredite pregovarae, odreeno mjesto
i vrijeme kada se ima izvriti razmjena...
3
Po primitku ovog pisma, komanda njemakog garnizona iz Podgorice
obratila se komandantu okupacionih trupa u Crnoj Gori, generalu Wilhelmu
Keipperu, koji je onih dana o pitanjima pregovora i razmjene zarobljenika s
partizanima razgovarao s in. Hermannorn Neubacherom, opunomoenim
ministrom vanjskih poslova Treeg Reicha za Jugoistok. Stav Neubachera
bio je dosta liberalan, ali se s njegovim miljenjem o uputnosti voenja pre-
govora Wehrmacht, nije slagao.
4
General Keipper je o pregovorima sa 7. crnogorskom brigadom trebao
odluiti dva dana poslije neuspjelog atentata na Hitlera (20. jula 1944. godi-
ne), kada su nastala masovna obraunavanja ne samo unutar njemakog ge-
neraliteta, nego i u obavjetajnim slubama. Da bi bio sasvim ist, to bliskiji
Hitlerovim shvaanjima, odgovorio je da ponudu taba 7. crnogorske brigade
ne treba prihvatiti. To Keipperovo odbijanje pregovora o razmjeni nije izmi-
1
Vukain Nenezi svjedoi da su ga oficiri Abwehra i Gestapoa muili na razne naine Tri prva
dana, od mog dovoenja u Podgoricu, pa sve do dolaska pisma taba Ijovenskog NOP odreda, islednid
su me podvrgavali raznim mukama. . . Najedanput sve se izmijenilo i to mi je bilo jako sumnjivo. Ni
na kraj pameti da e doi do razmjene... Tek kad su doli kod mene i rekli da se spremim, kazali su
mi o emu se radi Onda mi je malo laknulo. . .
2
V. Nenezi, isto.
3
Arhiv VII JNA, Kl 391, reg. br. 4/42-9.
4
Abwehr (Vojnoobavjetajna sluba) se zalagao za pregovore, dok su se Gestapo i SS, po izri-
itom nareenju Heinrichs Himmlera, potpuno distancirali.
jenilo stav NOVJ u Crnoj Gori prema ratnim zarobljenicima, to potvruju
dva sluaja: tab 8. crnogorske brigade 18. oktobra 1944. godine u pismenom
nareenju tabovima bataljona upozorava da e primijeniti otre kazne prema
svima koji ne budu potivali meunarodnim pravom utvrene obaveze pre-
ma ratnim zarobljenicima, a tab 7. crnogorske brigade je svojim jedinicama
prenio nareenje taba 3. udarne divizije, u kojem se, meu ostalim, kae:
Prema radiogramu od danas taba Tree udarne divizije, a po naree-
nju taba Drugog udarnog korpusa, prema zarobljenim neprijateljskim vojni-
cima, a naroito prema ranjenicima, mora se postupiti prema meunarodnom
ugovoru. Za odstupanje od ovoga bie odgovorni ne samo borci, nego i ta-
bovi. Zato se skree panja da se svi neprijateljski zarobljenici sprovedu ovom
tabu radi daljeg postupka.
1
1
Zbornik doku/umata NOR-a, tom JU, knjiga, 8, dok, br, 332,
MISIJA ININJERA BAKRAA
Poslije martovskih pregovora vodenih u Zagrebu 1943. godine, odnos
Nijemaca prema zarobljenim borcima NOVJ nije izmijenjen nabolje. Tako je
samo u majskim i junskim operacijama na tromei Crne Gore, Sandaka i
Bosne, u bitki na Sutjesci, ubijeno na stotine i stotine zarobljenih ranjenika
i tifusara, to je precizno utvreno u procesu generalima Lhru, Schmidthu-
beru, Kiibleru i drugima februara 1947. godine. Ali im bi se u partizanskom
zarobljenitvu nalo vie njemakih vojnika, posebno kad bi bio zarobljen
neki ugledniji oficir, pokretani su svi pregovaraki mehanizmi da doe do
razmjene.
Jedinice Narodnooslobodilake vojske Hrvatske, s odobrenjem Vrhov-
nog taba, gotovo sve vrijeme poslije martovskih pregovora razmjenjuju za-
robljenike s Nijemcima. Ti pregovori i razmjene dobivaju odreenu formu i
stalnost. Obostranim opredjeljenjem, na sastanku kod generala Glaisea-Hor-
stenaua, utvren je postupak oko razmjena i izabrano mjesto i za pregovore
i razmjene. Za mjesto pregovora i razmjena izabrana je Pisarovina u Pokuplju,
tridesetak kilometara jugozapadno od Zagreba. Pisarovina i zona do 5 kilo-
metara uokrug Pisarovine proglaava se neutralnom zonom, koju nee zapo-
sjedati ni njemake ni partizanske jedinice. Dogodi li se da njemake jedinice
ipak zau u spomenutu zonu, bile su, po dogovoru o neutralnosti Pisarovine,
obavezne suzdravati se od svih represalija protiv stanovnitva, niti su smjele
ometati rad partizanskih straa, koje bi se nale u pratnji zarobljenika odabra-
nih za razmjenu. I okupatorsko-kvislinko zrakoplovstvo obavezalo se da ni
na koji nain nee remetiti mir neutralne zone Pisarovine. Nijemci su, kao
i partizani, bili obavezni da omogue miran transport razmijenjenih zaroblje-
nika, odnosno zatvorenika putenih iz radnih logora, na putu Zagreb-Klina
Selo-Pisarovina, ali su pregovarai s jedne i druge strane bili duni pravo-
dobno najaviti svoj dolazak. Na vozilima su morale biti izvjeene bijele za-
stavice.
Sve vrijeme trajanja sporazuma, od februara 1944. godine do 8. maja
1945. godine, neutralnost Pisarovine bila je uglavnom potovana. Pregovori
u Pisarovini najee su voeni u kui apotekara Kree Martinica, koji je s
mnogo domiljatosti i odlunosti nabavljao lijekova u Zagrebu i slao ih par-
tizanima. Neki pregovori voeni su i u stanu mjesnog lijenika dra Ante
Danevia, a neki u kui autoprevoznika Adama Kolomana.
Dr Vladimir Bakari, do formiranja Nacionalnog komiteta osloboenja
Jugoslavije u novembru 1943. godine komesar Glavnog taba Hrvatske, u
svom ratnom dnevniku pie da su Nijemci 3. novembra 1943. godine pred-
loili osnivanje stalne komisije za razmjenu zarobljenika, kao i neutralnu zonu
za razmjenjivanje. A, zapravo, o takvoj komisiji i zoni razmjene bilo je razgo-
vora i u obje runde Zagrebakih pregovora, i u augustu 1942. sa Stilinovi-
em, i u martu sa ilasom i Velebitom.
Sporazum o uspostavljanju neutralne zone za razmjenu zarobljenika pot-
pisao je, u ime NOV i PO Dragutin Kabalini; na dokumentu bez datuma
zapravo je samo Kabalinijevo partizansko ime Veljko. Po vie podataka
dade se zakljuiti da je Veljko spomenuti sporazum potpisao poetkom feb-
ruara 1944. godine, najvjerojatnije izmeu 5. i 10. februara. U vezi s uspos-
tavljanjem pregovarake neutralne zone u Pisarovini sauvano je i jedno pis-
mo Glavnog taba Hrvatske, po svoj prilici pismo njemakom majoru Hansu
Ottu - negativni odgovor na njemaki zahtjev da dre svoju posadu u naoj
slobodnoj teritoriji Pisarovini.
No, rekosmo, razmjene su obavljane i prije uspostavljanja stalne komisije
u Pisarovini. Poslije Marijana Stilinovia, koji je u tri navrata odlazio na pre-
govore u Zagreb, od juna 1943. do kraja marta 1944, u irne Vrhovnog taba
NOV i POJ pregovarao je Josip Brni, a potom na prijedlog ondanjeg or-
ganizacionog sekretara CK KPH Ivana Krajaia - in. Boris Bakra.
Kao i Marijan Stilinovi, koji je prvi odlazio na pregovore u Zagreb, i
Brni i Bakra raspolagali su pismenim punomojem Vrhovnog taba
NOV, a isto tako i njemakim propusnicama za kretanje po okupiranoj te-
ritoriji i, posebno, po Zagjrebu. Brni je imao isprave na ime Stanka Pero-
via, a Bakra na ime Ivana uljevia.
Josip Brni je, ini se, odlazio u Zagreb pet puta i organizirao pet raz-
mjena, u kojima je bilo osloboeno do 200 pripadnika NOP-a. Meu razmi-
jenjenima po Brnievom sjeanju - bilo je 50 do 60 drugarica. Posljednju
grupu razmijenio je 6. marta 1944.
Komandant Drugog udarnog korpusa NOVJ Peko Dapcvi govori voj nicima, podoficirima i ofi -
cirima talijanskih divizija Venezia i Taurinense, koji su poslije kapitulacije Italije, septembra 1943.
preli da se bore na strani NOVJ u Crnoj Gori .
Brni je dva puta posjetio ustaki zatvor na Savskoj cesti, gdje je - pu-
ten medu zatvorenike osobno birao drugove za razmjenu. Dva puta je vo-
dio razgovore u tabu opunomoenog generala Wehrmachta za NDH Glai-
seaHorstenaua.
S njemake strane u pregovorima o razmjeni i samom razmjenjivanju za-
tvorenika poslije Hansa Otta, ili paralelno s njim, sudjelovali su sonderfiihreri
Wilim Nemetsehek, Manze i Peternel, kapetan Brauchitsch i podoficir Otto
Unger. Kasnije, na kraju rata, u pregovore se ukljuju i predstavnici taba
Lhrove grupe armija, odnosno taba Jugoistoka, pukovnik Selfhof i major
Stephani.
Preuzimanje zatvorenih drugova i drugarica u Zagrebu, obavljao je Bak-
ra uglavnom u dvoritu rezidencije generala Horstenaua, Zrinjevac 19, a
neki su mu predavani u logoru Jankomir na Kanalu. Obavljajui te poslove,
Bakra je u Zagreb putovao 25 puta. Bez njegove prisutnosti u Pisarovini iz-
vreno je 12 do 15 razmjena. Po procjeni in. Bakraa, njegovim zalaganjem
razmijenjeno je 800 do 900 zatvorenika.
Bakra je u Zagreb odlazio s njemakim pregovaraima, koji su automo-
bilom s bijelom zastavom dolazili u Pisarovinu. Dolazei u Pisarovinu po ve
ranije utvrenom planu, njemaki su pregovarai u kamionu dovozili zato-
ene pripadnike narodnooslobodilakog pokreta, na bazi dogovora o razmje-
ni, izvuene iz raznih zatvora i logora. I na kamionu je, kao i na limuzini nje-
makih pregovaraa, bila istaknuta bijela zastava.
Rukovodstvo NOP-a uglavnom je imalo sreene podatke o svojim pri-
padnicima u njemako-ustakirn zatvorima i logorima pa je redovno, od au-
gusta 1942. godine, sastavljalo spiskove za razmjenu, Kad je Pisarovina po-
stala slubenom zonom razmjene, ovi su poslovi ve bili uhodani. Iz GSH,
CK KPH ili ponekad od OZNE, Bakra je dobijao spisak drugova i dru-
garica koje je trebalo zamijeniti, pa je taj spisak predavao njemakom prego-
varau. Preko neunitive mree nopokovske ilegale, uglavnom se znalo tko
je u kome zatvoru ili logoru, tko je muen, tko ubijen, kome prijeti smrt...
Njemaki pregovarai, poslije provjere podataka o linostima s Bakraevih
spiskova, dolazili bi na naredni sastanak s tonim obavjetenjem o traenim
licima. No nisu uvijek izvjetavali istinito. Neke drugove nikako nisu mogli
nai, bar su tako tvrdili. Kad bi po elementima ponaanja i inzistiranja naih
predstavnika prosudili da je rukovodstvo NOP-a izuzetno zainteresirano za
pojedine drugove, krili bi podatke o njima i odugovlaili s razmjenom, i stoga
to su nastojali da od tih drugova, po sistemu gestapovske torture, saznaju
to vie podataka o nopokovskoj ilegali, i stoga to su nastojali da za takve
linosti dobiju to vie svojih ljudi. Ponekad su njemaki pregovarai, preva-
il - l'artiani M pregovarakim slolom 1941 - 1945. 225
reni od ustaa, i nehote davali lane podatke, jer su ustae, premda obini
slugani, ipak imali svoje separatne raunice,.. No, kako se rat bliio kraju,
tako su razmjene bile sve uestalije. Nekad su obavljane gotovo iz nedjelje u
nedjelju; na primjer od 15. januara do 29. marta 1945. godine bilo ih je I I .
Najvea grupa zarobljenih Nijemaca, koji su u Pisarovini predani njemakim
pregovaraima, imala je 78 ljudi. Meu znaajnim linostima, o ijoj je raz-
mjeni pregovarao Bakra, bili su njemaki general Dewitz, major Wolter, us-
taki bojnik Ivan Dal, veliki upan dr Ante Bu, veliki upan dr Sefkija Ba-
lie, ustaki tabornici Cvitan i Segota . . . Naravno, kriterij razmjene je podeen
prema visini ina i funkciji zarobljenog neprijatelja. Za njemakog generala
traeno je ak 30 naih drugova, za neke oficire po 19, a za druge 11. . . Za
neprijateljske visoke oficire i okupatorsko-kvislinke funkcionare obino su
traeni istaknuti komunisti iz logora Jasenovac i Stara Gradika, Najvie za-
toenika ponueno je za generala Karla Krebs a De wit za, kojega su, septem-
bra 1944. godine, u Banjaluci zarobile jedinice Slavka Rodia, s jo 3,336 ofi-
cira, podoficira i vojnika.
Dewitz je zarobljen pet dana prije obustavljanja borbi u Banjaluci, 22.
septembra. Bio je komandant borbene grupe Dewitz i trupnog poligona u
Slavonskom Brodu, a prethodno, po nekim podacima, na istonom frontu,
zapovijedao je 69. divizijom. S njim je zarobljen i ustaki zloinac Blao Guti.
O njihovom zarobljavanju tab 13. krajike brigade 24. septembra 1944. go-
dine javlja tabu 39. divizije
Patrole 2. bataljona zarobile su njemakog generala fon Devica sa prat-
njom od pet vojnika, a izviaka eta zarobila je zapovednika ustake policije
Blaa Gutia...
1
Tada je u ulinim borbama u Banjaluci zarobljen i SS major Willi de
Wolter, ef operativne komandne operacije SIPO-a i SD-a.
Kada se u Vrhovnom tabu na Visu saznalo da su jedinke Petog kor-
pusa zarobile generala Dewitza, Edvard Karde!) je zamolio vrhovnog koman-
danta Josipa Broza Tita, koji je operacijama za osloboenje Srbije rukovodio
iz Krajove, da se poduzmu mjere u cilju razmjene Dewitza za velikog sloven-
skog pjesnika Otona Zupania, koji je bio u njemakom zatvoru. Tito je pri-
hvatio Kardeljev prijedlog i 6. oktobra 1944. godine naredio svome tabu na
Visu:
Otona Zupania zamijenite za njemakog generala koji se nalazi kod
Petog korpusa...
2
1 Zb. NOR-a, IV, knj. 29, str. 452.
2
Arhiv Vojnoistorijskog instituta, k. 26, reg. br. 124.
Pregovori su potrajali sve do marta 1945, ali se pregovaranje isplatilo.
0 zamjeni Dewitza Bakra je dogovore postigao s porunikom Heinzom iz
Gestapoa. U Pisarovini su razmijenjeni i general von Dewitz i SS-major Willi
Wolter. Zupani, autor borbenih stihova Pjesnie, zna li svoj dug, koje je
objavio organ CK KP Slovenije Delo u septembru 1941, bio je spaen, a
mnogi za kojima se uporno tragalo, nisu naalost, ni razmijenjeni, ni spaeni.
Neki, opet, nisu razmijenjeni, ali su spaeni. Tokom 1944, najprije Brni, a
onda i Bakra, uzaludno trae srpskog knjievnika Ste vana Jakov ljevica, au-
tora uvene Srpske trilogije, i sveuilinog profesora Milana Bartoa, ak
su saznali da su u zarobljenikom logoru M. Stammlager 325, Panzerkaserne,
Stri) kod Lavova, ali nisu zamijenjeni.
1
Prilikom razmjene, ak ni svi oni za koje je razmjena utanaena nisu, sti-
cajem raznih okolnosti, stizali na odredite. S jedne ili druge strane upuivano
je manje, a ponekad i vie zarobljenika. Tako su nastajali dugovi to su kas-
nije, u narednim razmjenama, vraani. Ako je suditi po podacima in. Bo-
risa Bakraa on i Brni, od novembra 1943. do kraja 1944. upriliili su sli-
jedee razmjene: Novembra 1943. g. 47 drugova iz logora, od toga 8 lanova
KP, 3 lana SKOJ-a, ostalo simpatizeri; 12. XII 1943. g. 32 druga iz logora,
od toga 7 lanova KP, 2 lana SKOJ-a, a ostalo simpatizeri; 18. I 1944. g.
15 drugova iz logora, svi lanovi KP i 44 borca za koje nedostaju podaci;
21. I 1944. g. 30 boraca, od toga 1 sekretar ete (misli se na partijskog ru-
kovodioca jedinice), 1 zamjenik komandira ete i 2 desetara; 10. II 1944. g.
57 boraca, od toga 1 sekretar brigade, 1 sekretar ete, 2 vodnika, svega 9 l.
KP, 4 l. SKOJ-a, ostalo simpatizeri; 15. III 1944. g. 30 boraca, od toga 6
l. KP, 3 lana SKOJ-a, a ostalo simpatizeri; 27. III 1944. g. 5 drugova iz lo-
gora, svi l. KP i 16 boraca bez preciznih podataka;
2
7. IV 1944. g. 5 boraca,
od toga 1 lan KP; 15. IV 1944. g. 32 borca, od toga 1 komesar bataljona,
1 komandir ete, 6 lanova KP, ostalo simpatizeri; 25. IV 1944. g. 32 borca,
od toga 2 komandira ete, 1 sekretar bataljona, 1 komesar ete, svega 11 la-
nova KP, 2 lana SKOJ-a, a ostalo simpatizeri; 27. IV 1944. g. 25 boraca,
od toga 2 komandira ete, a nedostaju podaci o partijskom lanstvu.
Poslije ove zamjene bio je zastoj sve do 6. VII jer je dolo do traginog
nesporazuma u kojem je ubijen njemaki pregovara. Trajalo je dosta dugo
dok smo opet uspostavili vezu tako da su slijedee zamjene bile
6. VII 1944. g. 37 boraca, od toga 1 sekretar odreda, 3 lana KK KPH,
1 lan ROC-a (rajonskog obavjetajnog centra), 1 sekretar bataljona, 1 se-
1
Zk NOR, II, 12, str, 167,
2
Oko te razmjene istovremeno su bili angairani i Brni i Bakra.
kretar ete, 1 komesar ete, svega 15 lanova KP i 9 lanova SKOJ-a; 14. VIII
1944. g. 10 drugova iz logora, od toga 1 lan OK KPH, 1 sekretar KK KPM,
ostalo lanovi KP (svi iz zagrebake organizacije); 12. X 1944. g. 34 bor-
ca. . . ; 15. XI 1944. g. 184 borca, a Nijemci su ih dali akonto jer ih nisu imali
ime hraniti; 30. XI 1944. g. 79 boraca; 4. XII 1944. g. 32 borca, od toga
2 lana Pokrajinskog komiteta SKOJ-a; 20. XII 1944. g, 39 boraca, od toga
2 lana KP, 2 lana SKOJ-a i 1 vijenik ZAVNOH-a, a ostalo sve simpa-
tizeri]
1
Naalost, o razmijenjenim rodoljubima od kraja 1944. do maja 1945. go-
dine nema podataka; nita osim sjeanja in. Bakraa. Ali sauvani su Bak-
raevi izvjetaji o njegovim pregovorima 1945.
Bio je rat, straan i nemilosrdan. Samo onda kad je razmjenom trebalo
spaavati suborce, s neprijateljem se nije razgovaralo preko niana i muice,
Sami pregovarai uglavnom su uvijek bili zatieni. No, to ne znai da je sve
uvijek ilo po dogovoru, Bilo je dosta manjih i nekoliko krupnijih incidenata.
Tako je jednom grupa pijanih Nijemaca i Kozaka htjela ubiti i Brnia i nje-
make pregovarae Nemetscheka i Peternela. To se dogodilo u januaru 1944,
Zbog snijega, auto je stao u Zdenini. Incident su izazvali neki podnapiti nje-
maki oficiri, koji nisu razumjeli na kakvom se zadatku Peternel i Nemetsc-
hek nalaze. No, obojica su se domiljato i hrabro suprotstavili, spremni da u
obrani Brnia i sebe upotrijebe i pitolje. Nemetschek je ak rekao Brniu
da, ako oni otponu pucati, onda neka puca i on. Ipak, do oruanog obrauna
nije dolo. Uspjeli su smiriti izazivae i nekako se izvui iz nezavidne situacije,
U razdoblju Brnievih pregovarakih aktivnosti, marta 1944, dogodio
se vjerojatno najtei incident. Tada se, naime, dogodilo da je njemaki par-
lamentarne Peternel upao u partizansku zasjedu. Grupa boraca nije primijetila
bijelu zastavu na autu pa je otvorila paljbu, kola se zapalila, a Peternel i voza
poginuli.
Jednom prilikom ranjeno je i nekoliko naih, koje su Nijemci vozili na
razmjenu u Pisarovinu. Tom su prilikom partizanski diverzanti zaboravili iz-
vaditi mine kraj mosta ispred Pisarovine, tako da se njemaki kamion, s jo
nerazmijenjenim borcima, u eksploziji zapalio.
Boris Bakra doivio je vie nesporazuma, ali - svikao da nosi glavu u
torbi - nije od toga pravio suvine drame. No, kad su se zajedno s njim nali
u opasnosti i neprijateljski parlamentarci, otro je protestirao preko Glavnog
taba Hrvatske. Jedan takav incident izazvali su borci partizanskog odreda.
1
Bor i s Bakr a , Razmjena ratnih v&rebljenika i ubapimika na pod rulju Pisanmne, Trea grdi na narodtms-
lobodilakog rata na podruju Karlom, Korduna, Like, Pokuplja i uherka, Zbornik 8 Hi s t or i j s kog i nst i t ut a u
Ka r l o vc u , Ka r l ova c , 1 9 7 7 , str. 8 4 9 - 8 5 0 .
koji se, u sastavu 34, divizije, nalazio u akciji na jugozapadnim prilazima Za-
grebu. Komandant 34, divizije Martin Dasovi bio je pravodobno obavijeten
da e 26, januara 1945. biti razmjena, ali je, ini se, od taba divizije do naj-
isturenijih jedinica prema Zagrebu vijest negdje zalutala, tako da svi nisu znali
da e uveer 25. januara kamion iz Pisarovine u Zagreb voziti putene nje-
make zarobljenike. Kola su iz Pisarovine, u pratnji limuzine u kojoj su se na-
lazili pregovarai Hans Ott, Nemetschek i Boris Bakra, zbog snijega, krenula
sa zakanjenjem. Bakra je Ott u predao 16 njemakih vojnika. Kamion s raz-
mijenjenim zarobljenicima i osobna kola s pregovaraima u prvi sumrak 25.
januara prelazili su dio puta umom kod Rakovog Potoka, petnaestak kilo-
metara ispred Zagreba. Bijelu zastavu, istaknutu na kolima kao i obino, vod
Jaskansko-turopoljskog odreda, koji je drao zasjedu u rakovopotokoj
umi u polumraku nije zapazio. A moda je neiskusni momci nisu htjeli ni
vidjeti. U svakom sluaju, na vozila je otvorena paljba i nekoliko dana kas-
nije pred komandantom Glavnog taba nai e se detaljan izvjetaj Borisa
Bakraa:
. . . Najedanput smo uli rafal iz mitraljeza i smjesta smo stali. Uz to
smo uli vikanje Stoj! Stoj! i opet rafal iz majsera; pojedini partizani su se
poeli uz viku dizati iz snijega i grmlja kraj ceste i kako se koji dizao, raspalio
je iz puke po autu. Vikali su; 'Izlazi napolje', a ipak pucali po nama. im smo
stali i im sam vidio par partizana, ja sam poeo vikati: 'Drugovi, ne pucajte,
mi idemo iz Pisarovine sa zamjene.' I znam da je tada netko pitao: 'Kakva
zamjena, otkud iz Pisarovine?' i onda opet 'Izlazi napolje, ruke u vis' i opet
par metaka. Tek tada su pritrali ono par metara do auta, razoruali nas, uz
psovke ugurli nas opet u auto i naredili oferu da vozi. Dva partizana stala
su na papuu auta. Zaboravio sam napomenuti da su Nemeek i Ott ve od
prvih metaka bili ranjeni, Ott je jo jedan metak dobio kad smo ja i on ve
leali u jarku kraj auta, ofer je vozio auto jo oko 100 metara cestom i tada
smo skrenuli putem dalje, gdje smo jedva 100 metara mogli voziti i par sto-
tina metara gurali auto. Poto se dalje nije moglo autom, nekako su prenijeli
Nemeeka, Ott je uz podupiranje partizana nekako odepesao. Na zaokretu
sa glavne ceste spazio sam nekog porunika i pokuao rastumaiti tko sam
i to sam ali nije htio ni o emu uti, Odveli su nas u jednu kuu cca 500
metara od glavne ceste, isti taj porunik (komandant bataljona) naloio mi
je da idem s njim. Traio sam da ostanem s Nemeekom i Ottom, tim vie
to su oni neprestano jauk ali neka ih ne naputam, ali morao sam otii. Od-
mah pred kuom nastojao sam uvjeriti porunika tko sam i da me pusti da
ostanem uz Nijemce, ali nije htio ni da gleda dokumenta, ve da moram s
njim u tab odreda . . .
1
Tek u tabu, gdje su Bakraa prepoznali i komandant i komesar odreda,
a naiao je sluajno i komesar jedne od brigada 34. divizije Tomo Dijanovi,
nesporazumi su rijeeni. Ali - pregovarai su bili ranjeni. Istina, bit e sve
uinjeno da im se pomogne, bilo je nareeno da se s njima najljepe postupa,
da im se sve njihove stvari vrate i prui lijenika pomo; smjestili smo ih
dobro, njegovali odlino i bili su prosto oduevljeni.
2
Kasnije e Ott i Ne-
metschek zamjeriti to Odred nije bio obavijeten, to su i dalje pucali po nama,
premda smo stali i to nai uope nisu htjeli vjerovati tko sam, jer ako meni nisu
htjeli pogledati dokumente, to onda istom vrijede njihovi dokumenti.
3
Ott i Nemetschek su i poslije ranjavanja, oporavljeni, nastavili posao
pregovaraa. U vie navrata izraavali su sklonost da Bakrau i njegovim
drugovima uine razliite usluge. Zahvaljujui njihovom zalaganju, Bakrau je
polo za rukom da izvan spiskova za razmjenu iz Zagreba izvede na slobodnu
teritoriju pojedine partizanske obitelji kojima je prijetila smrtna opasnost.
Neke jedinice, odnosno predstavnici nekih jedinica NOV-a u Hrvatskoj
poinjali su pregovore neovisno o akciji Borisa Bakraa, ali bi Bakra obino
i to zavravao. Tako se dogodilo i u jesen 1944. godine s pregovorima u vezi
razmjene za Poljake koji su dobrovoljno sluili u sastavu Wehrmachta, to jest
u 329. legionarskoj diviziji. Te Poljake, koji su zaudo i 1944. godine iskazi-
vali vjernost Hitleru, zarobili su u Istri borci 43. istarske divizije, kojom su
komandirali Savo Vukeli i Josip Skoili. Za razmjenu je s poetka bio za-
duen oficir OZN-e Zvonko Barac, a predloila ju je, oktobra 1944. godine,
Komanda njemakog garnizona u Ogulinu. Izmijenivi nekoliko pisama, Ba-
rac se dogovorio da se povedu neposredni pregovori. Sastanak delegacija sa
zarobljenicima i uhapenicima bio je ugovoren na istini kod crkve svetog Ja-
kova, pored Ogulina. Barac je tamo stigao u ugovoreno vrijeme. Uskoro su
tu dola, umjesto njemake delegacije, dva podoficira iz ustake nadzorne
slube. Barac s njima nije htio pregovarati;
Moraju doi oni koji su obeali. Ja nemam posla s podoficirima...
Poznat po hrabrosti, a ne manje i po tvrdoglavosti, mladi oficir OZN-e
pokazao je na zalee i slagao da je sav taj prostor zaposjednut partizanima.
Poslije toga ustaki se podoficiri povukoe, a pred crkvu sv. Jakova stie
njemaki luksuzni automobil iz kojega je iziao kapetan Wehrmachta u pratnji
jednog porunika, potporunika i dvojice podoficira.
1
Boris Bakra, nazn. dj , str. 848.
2
Isto.
3
Isto, str. 849.
Poslije uobiajenog pozdravljanja, njemaki kapetan izvadi tabakeru i
Barca ponudi cigaretom, koji uzvrati
Vae cigarete ne elim puiti na ovakav nain!
A na kakav ih nain puite?
Najprijatnije su kad ih zarobimo, ba kao to smo zarobili i ove le-
gionare, koje vam sad vraamo.
Kapetan je potom briljivo pregledao Poljake. Mrtio se, primijetivi da
su na njima neke stare poderane uniforme. Partizani su im uzeli nove. No,
nije stigao prigovoriti, jer Barac se poeo ljutiti
Kasnije, kapetane! A vai jo i ne dovode nae ljude...
Pa, nismo ih mogli ovamo ni dovesti - poeo je objanjavati njemaki
oficir. - Dogodilo se neto to nismo mogli predvidjeti. Svi ljudi koje ste po
spisku traili nalaze se u Karlovcu. Ali e vam, jamim to oficirskom au,
u najskorije vrijeme biti predani.
Oekivali smo da sve to zavrimo danas i ovdje protestirao je Ba-
rac. No, ipak je bio primoran zadovoljiti se slubenim dopisom, koji mu je
predao kapetan. U tom dokumentu bila su navedena imena uhapenih pri-
padnika NOP-a, koje je iz Karlovca trebalo dovesti u Pisarovinu. U dva na-
redna dana sve poslove oko razmjene obavio je in. Bakra. Za 30 poljskih
legionara Nijemci su iz zatvora u Karlovcu pustili 30 jugoslavenskih rodo-
ljuba.
Kako se rat pribliavao kraju, tako su i Nijemci pokazivali sve vei in-
teres za pregovore. Krajem 1944. i poetkom 1945. godine pregovori su sve
uestaliji i sve vie je razmijenjenih lica. U pregovore se ukljuuje i hauptman
Brauchitsch, a zatim pukovnik Selhof i major Stephani.
Bakra je poslije svake razmjene, a posebno poslije povratka iz Zagreba,
slao GSH opirne izvjetaje, u kojima se jasno vidi irina njegovih interesa i
zapaanja. Navest emo samo onaj to je pisan u januaru 1945. godine
Doao sam u Zagreb 15.1 uvee oko 7 sati, a otiao iz njega 17. I u
pola 10 h, tako da se moe rei da sam bio praktiki svega jedan dan. I taj
dan proveo sam uglavnom u uredu opunomoenog generala za Hrvatsku,
pregovarajui slijedee razmjene zarobljenika.
Na putu od Pisarovine do Zagreba nema nita novog, to ve nisam
prije opisao. Utvrenja oko Zdenine i Stupnika nisu pojaana promijenili
su samo posadu u Zdenini, sada je tamo neki jgerbataillon.
Pred samim Zagrebom i u Zagrebu nema nekih novih rovova i bunkera
- sve sam to ve opisao, a i osobe s kojima sam govorio, vele da je jenjala
groznica izgradnje bunkera. Jadno to se sad na sva usta govori da su sve
vanije zgrade u Zagrebu minirane, a to mi je isti i Nemeek potvrdio.
Odrediti broj vojske u Zagrebu za mene je nemogue. Osim toga vlada
strahoviti nered i u njihovoj vojsci. Tvrdi Nemeek da njihovi vojnici falsifi-
ciraju dozvole boravka, objave itd. da se zadravaju u Zagrebu ili u kojem
drugom mjestu mimo odobrenja, jednom rijei, zabuavaju svakako, samo da
ne idu na front. Vidi se to i po pojaanim patrolama i ophodnjama, koje nep-
restano krstare ulicama i kontroliraju vojnike isprave, a isto tako i po pre-
noitima. Mene je isto tako jedna ophodnja digla rano ujutro iz hotela i kad
smo se razjasnili, ispriao mi se deurni oficir, major i naveo gornje razloge
za taj njihov postupak. Priao mi je da je te noi digao tako jednog potpu-
kovnika, koji se je 56 dana neovlasno zadravao u Zagrebu i predao ga voj-
nom sudu.
Vojska se via na ulicama neto manje nego to je bio sluaj prije mjesec
dana, navodno je veina te vojske u prolazu. Veinom su to Nijemci, ustae
se dosta rijetko mogu vidjeti.
Tramvaj vozi samo do 3 sata poslije podne, i to samo dva smjera. Svi-
jetlo se daje samo do 5 sati po podne, redarstveni sat je od 10 uvee.
Ustaki teror je strahovit, vjeanja su na dnevnom redu, a mnoga se vje-
anja ne objavljuju u novinama. Psihoza je takva da vie 'ni brat bratu ne vje-
ruje' - mnogo je bilo sluajeva provokacije. Znam za par ljudi koji sigurno
nisu imali nikakve veze s pokretom pa su sada nedavno uhapeni i to pod
dosta tekom optubom.
Skupoa je strana, cijene svakodnevno rastu, a osim toga' osjea se ve-
lika oskudica ivenih namirnica. Seljaci dosta rijetko dolaze u grad ili ve
prodaju putem u grad. Do konca ovog mjeseca ne dobiva se u Zagrebu kru-
ha na karte, ve neka se graani pomau kako znadu. Tvrde neki da ima iz-
gleda da e nestaica kruha potjerati i dalje.
1
Due vremena tokom zime 1944. i 1945. godine medu pregovaraima
nije bilo nesuglasica. Ott i Nemetschek nisu ak ni svome ranjavanju kod Ra-
kovog Potoka pridavali sad osobit znaaj. No, onda se dogodilo neto to se
dugo nije deavalo. Nijemci su zaprijetili da e strijeljati 16 zarobljenih ruko-
vodilaca 1. bataljona 3. brigade 34. divizije NOV. Taj bataljon je u gotovo pu-
nom sastavu zarobljen poetkom januara 1945. godine, kad je oko 700 nje-
makih vojnika iz sastava 1. rezervnog lovakog puka napalo u umi Kupini
podoficirski kurs 34. divizije 4. korpusa NOV Hrvatske. U pomo kursu upu-
en je 1. bataljon 3. umberake brigade. Ovaj bataljon Nijemci su doekali
u dobro postavljenoj zasjedi, potom ga okruili kod sela Jamnice i nanijeli mu
velike gubitke. Iznenaen i neprimjereno razvijen za borbu, bataljon se branio
1
Isto, str. 851,
neorganizirano pa se nije uspio probiti iz okruenja. Poginuli su komandant,
politkomesar i 14 boraca, dok ih je vie desetina ranjeno. Oko 120 neprijatelj
je zarobio.
1
Nijemci su pristali da obine borce odmah razmijene za svoje u
partizanskom zarobljenitvu, ali 16 rukovodilaca nisu htjeli mijenjati: bilo je
odlueno da ih strijeljaju. Tada je poela dinamina misija in. Bakraa, Ott
i Nemetschek su ga obavijestili o svojoj nemoi da ita uine. Na to je Bakra
zatraio intervenciju od Glavnog taba. Njemakoj je komandi u Zagrebu po-
rueno da e za svakog ubijenog zarobljenika biti strijeljano po 10 njemakih
oficira, za 16 - njih 160, To je djelovalo. Krajem februara 1945. Nijemci su
u Pisarovinu doveli sve zarobljene borce i rukovodioce Zumberake brigade;
Bakra je Ottu za njih predao 26 njemakih oficira.
U vrijeme dogovora oko razmjene zarobljenih boraca Zumberake bri-
gade, krajem februara 1945. godine, u pregovore se ukljuuje major Stephani.
Major je imao ovlatenje da vodi preliminarne razgovore o mogunosti obu-
stavljanja borbe od strane njemake vojske u Jugoslaviji. Da e Njemaka
uskoro izgubiti rat bilo je sasvim jasno i njemakom pregovarau, ali je bio
uporan u tvrdnji da e do tada potei jo mnogo krvi. Stephani ipak po-
kuava sondirati teren za ono neminovno vrijeme poraza. Stephani je u pre-
govorima s Bakraem iznosio mogunost da b Nijemci najradije napustili Ju-
goslaviju bez borbe i da bi ostavili sve teko naoruanje i tehniku, samo ako
ne bi bili napadani. U opirnoj analizi situacije i procjeni raznih mogunosti,
Bakra je uporno iznosio samo jednu mogunost: totalna, bezuvjetna kapitu-
lacija!
In. Bakra ponovo je u Zagrebu 12. marta. Ostao je etiri dana. I ovoga
puta najee je razgovarao s in. Ottom. Bakra pamti da su ti razgovori bili
otvoreniji nego ikad ranije. Ostaje dojam da je in. Hans Ott u martu 1945.
godine sklon da otkriva i ono to je do tada bilo najstrga vojna tajna. Vje-
rojatno je prikupljao poene za sutranje - ve neumitno - sueljenje s pobjed-
nicima. Bakra se sjea da mu je onog posljednjeg ratnog marta in. Ott ot-
voreno govorio o ustaama:
Cjelokupna Pavelieva vojska broji oko 220.000 vojnika. Ustaki ge-
nerali Mokov, Luburi, Boban i Hereni komandiraju sa oko 80.000 dobro
naoruanih ustaa, spremnih da se bore do kraja.
A kako je s njemakim trupama?
Ott je Bakrau rekao da u Jugoslaviji ima jo oko 170.000 njemakih
vojnika i da je to vojska koja e se boriti do zadnjeg jer namaju vie nikakve
nade da e se izvui, predati se ne ele, jer ive pod uplivom propagande -
1
Zbornik NOR-a, V, knj. 35, str. 420.
samo ne iv u partizansko ropstvo, pri tome je zamjerio, zapisat e Bakra,
da se ni ne trudimo da ih jednom jaom propagandom uvjerimo u protiv-
no.
1
- Slaem se da na toj propagandi nismo ozbiljnije radili, ali vi gubite
rat, o vaoj se koi radi, pa bi trebalo da oni Nijemci koji se namaju ega bo-
jati kad sutra poloe oruje pred Jugoslavenskom armijom, demaskiraju ge-
belsovsko gestapovsku propagandu primijeti Bakra.
- Antipropagandi pogoduje i lo postupak prema njemakim zaroblje-
nicima koje s vama razmjenujetno. Svaki va nekorektan postupak stostruko
je uvean u naoj propagandi. Jaltskim sporazumom Saveznici su odluili da
Njemaka mora biti unitena, i Wehrmacht i Trei Reich. Vjerojatno i to do-
prinosi da se Nijemci tako oajniki bore. To onemoguava parcijalnu kapi-
tulaciju na jugoslavenskom prostoru, ak i u sluaju da vrhovna komanda Ju-
goistoka s tom mogunou rauna. Imamo samo jedan izlaz: ubrzanije po-
vlaenje na Zapad, s tim da ustae stvore uvjete, prostorne i vremenske, za
nae izvlaenje iz Jugoslavije. No, ja osobno smatram da ste i mogli i trebali
vie utjecati na raspoloenje njemakih vojnika. Zato avioni ne bacaju nad
Zagrebom i okolinom vau tampu, da i vojska i Zagrepani vide kako se
stvari odvijaju. To bi posredno pozitivno djelovalo i na njemake vojnike.
Ovaj je dijalog voden 12. marta. Sutradan, 13. marta s in. Bakraem po
drugi put je razgpvarao major Stephani (Bakra kae Major, ili potpukovnik,
ne pamtim sigurno!), predstavnik generaltaba grupe armija E generala
Lohra. Bakra smatra da je Stephani za Lhra bio pouzdaniji od Hansa Otta,
ali ako i nije bilo tako, logino je da je Lhr imao vie povjerenja u ovjeka
iz svog taba nego u Hansa Otta, kojega je povrno poznavao, i to vie po
izvjetajima nego osobno. Major Stephani, predstavivi se kao opunomoeni
zastupnik komandanta grupe armija E, generala Alexandera Lohra, koji e
desetak dana kasnije, 27. marta, postati komandant svih njemakih snaga Ju-
goistoka, zamjenjujui na toj dunosti feldmarala Weichsa, govorio je 13,
marta otvorenije nego 28. februara:
- General Lohr odavno je ve spoznao da je maral Tito jedini pred-
stavnik stvarne vlasti u Jugoslaviji, pogotovo poslije Jaltskih odluka. Preno-
sim generalov prijedlog da Jugoslavenska armija pristane na soluciju da snage
grupe armije E predaju oruje i ratnu opremu, a da se ljudstvo prebaci u
Austriju i preda Anglo-amerikaneima.
- A zato ne nama? Pa mi smo od snaga antihitlerovske koalicije pri-
znata armija i kao takvi drimo jedan od etiri saveznika fronta u Evropi,
1
B. Bakra, nazn. dj. str. 853.
povezujui sovjetske armije koje nadiru Panonskom nizinom sa onima savez-
nikim koje nastupaju talijanskom izmom. Nema nikakva razloga da se ne
predate Jugoslavenskoj armiji, koja e prema zarobljenicima postupati prema
vaeem meunarodnom pravu.
Ima tu tekoa. General Lohr, kao i feldmaral Weichs ne vide ni-
kakav rezon da dalje ostaju u Jugoslaviji; to se njih tie, mi bismo ve bili
izvan jugoslavenskog prostora. Ali Hitler i Vrhovna komanda na tome bez-
razlono inzistiraju. Mogu vas obavijestiti, a vjerojatno i vi to zapaate, da
nae trupe sad ne razaraju vaa naselja, industrijska postrojenja i prometnice,
onako kako to Vrhovna komanda zahtijeva. Ako bi se vi sloili s naim pri-
jedlogom, moglo bi se saekati povoljan trenutak i mi bismo predali oruje
i ratnu opremu, a ljudstvo bi odmariralo preko granice u Austriju. Taj mo-
rnenat, po naoj procjeni, jo nije nastupio, ali e brzo. Za njega se treba pri-
premiti i zajedniki o svemu dogovoriti.
Ako tab Jugoistoka vidi da je besmisleno daljnje ratovanje, razaranje
i prolijevanje krvi i da je rat izgubljen, treba samoinicijativno postupati i ne
sluati lude zahtjeve Vrhovne komande koja e i sama kapitulirati im se rat-
ni vihor priblii Berlinu. Tamo nisu u potpunosti ni svjesni u kakvoj se vi
tekoj situaciji ovdje nalazite. Vae samonicijativno djelovanje utedjet e
mnoge ivote i smanjiti patnje vaih vojnika. A uinit ete uslugu zemlji kojoj
ste kao okupatori nanijeli goleme rtve i razaranja. Treba bezuvjetno kapitu-
lirati pred Jugoslavenskom armijom. Njoj, kao pobjedniku, treba predati i
ljudstvo i oruje i opremu.
Stephani ne pobija mogunost njihovog djelovanja mimo nareenja Vr-
hovne komande Wehrmachta, dapae je i sam uvjeren da e njemake ete
uskoro doi u situaciju da nee moi postupati po nareenjima i direktivama
Vrhovne komande Wehrmachta; mnogi tabovi e biti prinueni da dejstvu-
ju samonicijativno, ovisno o situaciji. No, i pored toga smatra da jo nije
nastupio momenat za takve odluke. Bakra je uporno uvjeravao subesjeni-
ka da ono to je neumitno treba ve danas prihvatiti i tako se ponaati; emu
ekanje, kad je jasno da za Njemaku nema izlaza osim kapitulacije.
General Lohr je svjestan injenice slagao se Stephani da e Nje-
maka biti raskomadana, ali vjeruje u budunost Austrije, koja e ponovo biti
samostalna drava. Lohr je Austrijanac i dobro pozna Balkan. On e nastojati
da na vodea mjesta u tabovima postavi i uvrsti to vie Austrijanaca.
Ovom rezoniranju mnogo je pristupaniji Lohr nego feldmaral Weichs.
Austrijanac Lohr, do sada vjeran Hitleru i njemakom imperiju, od-
jednom interes Austrije stavlja iznad svega! Pa Austrija je jedna od prvih r-
tava hitlerizma, ali Lohr aneksiju svoje domovine nije smatrao nesreom
nego sreom Austrije. Ipak, neovisno o tome, neovisno o injenici da se ve-
liki broj Austrijanaca nalazi u vaoj armiji i posebno u okupacionom aparatu,
koji je provodio teror u naoj zemlji, mi ipak pozdravljamo nastojanje Aust-
rijanaca da jedinice Wehrmachta kapituliraju u Jugoslaviji.
Njemaka komanda u Jugoslaviji ne inicira pregovore o kapitulaciji.
Ovlaten sam obavijestiti vas da su armije generala Lohra spremne da u od-
reenom trenu poloe oruje u Jugoslaviji, uz uvjet da im bude doputen slo-
bodan odlazak u Austriju. To je osnov pregovora za koje smo zainteresirani.
Predlaemo da se u neutralnoj zoni, na primjer u Pisarovini, sastanemo s ge-
neralom Vladimirom Velebitom. Znamo da se Velebit vratio iz Londona, i
to za nas ima poseban znaaj. U sluaju vaeg pristanka, u ime Wehrmachta
pregovarao bi neki vii predstavnik taba Jugoistok.
Taj va prijedlog mogu samo prenijeti svome viem tabu i odgovo-
riti vam najkasnije do 26. marta.
Poslije sumorno dugog razgovora s majorom Stephanijem, 13. marta
uvee ponovo su se sreli inenjeri Bakra i Ott. Tom prilikom Ott je pokuao
uvjeriti Bakraa da e Nijemci uskoro upotrijebiti novo oruje
Rije je o plinu koji uspavljuje. Jasno nam je da to nee otkloniti na
poraz, ali e ga odgoditi i saveznici bi mogli pred svoju konferenciju u San
Francisku stei dojam da je Njemaka jo jaka. To bi moglo, koliko-toliko, ub-
laiti uvjete kapitulacije.
U jednom trenutku major Ott je zapitao Borisa Bakraa ta mu on
osobno predlae da radi a da bi nam bio od koristi. Bakra mu je odgovorio
da nam najvie moe pomoi na poloaju koji sada obnaa.
Za dva dana, 15. marta, s Bakraem u Zagrebu ponovo razgovara major
Stephani i jo jednom inzistira na povlaenju njemakih trupa u Austriju, bez
borbe; i udi se naem nerazumijevanju tih njihovih prijedloga. Objanjava
kako mi ne vidimo da e u protivnom naa zemlja biti jo vie razorena. Tra-
i veze s Glavnim tabom NOV Slovenije, istiui da e moda oni imati vie
razumijevanja za te njihove prijedloge i zaloiti se da ih maral Tito razmotri
i prihvati. Predlae da GS NOV Hrvatske izda in. Hansu Ottu propusnicu
za glavni tab NOV Slovenije.
Stephani je takoer traio da se omogui jednom njemakom brodu da
pod zastavom Crvenog kria otplovi iz Suaka do Paga, Raba, Krka, Karlo-
baga, Jablanca i Senja i da otuda pokupi njemake ranjenike. No, za tu akciju
nije vie bilo vremena, jer je 4. armija Petra Drapina i Boka iljegovia oba-
vljala posljednje pripreme za otpoinjanje zavrnih oslobodilakih operacija
prema Rijeci i Trstu.
Za odreene obavjetajne usluge Bakra se u Zagrebu mogao obratiti i
nekim naim poznatim pozadinskim radnicima i obavjetajcima, kao na pri-
mjer arhitektu Zvonku Marohniu, koji je, po Bakraevim informacijama, bio
kolski drug njemakog pregovaraa i obavjetajca Wilima Nemetscheka.
Ovaj posljednji je za te sastanke znao i preutno ih odobravao. inio je i dru-
ge usluge, a najee posredovao u ilagalnom prebacivanju nekih naih ljudi
na slobodnu teritoriju.
Od suradnika NOP-a, s kojima se sastajao uz njemaku suglasnost, Bak-
ra je saznao da je Ante Paveli iz Hrvatske dravne banke uzeo 5 milijuna
talijanskih lira, 220.000 vicarskih franaka, a neto kasnije (14. aprila) 14.000
dolara i jo 75.000 vicarskih franaka, to je znailo da se obavljaju pripreme
za naputanje Zagreba i bjeanje iz zemlje.
1
Posljednji su put Nijemci Bakraa pozvali u Zagreb 6. maja. Guste ko-
lone partizanskih jedinica ve su bile na domaku grada. Pisarovina za sve vri-
jeme rata nije vidjela toliko vojske. Odjednom, izmeu partizanskih kolona,
pojavio se njemaki automobil s bijelom zastavom. Mjetani, koji su dobro
poznavali taj automobil i znali za razmjenjivake misije, smirili su partizane
da ne napadnu na dvojicu njemakih oficira u automobilu. Ubrzo je naen
i onaj kojega su traili, major JA Boris Bakra, pa su nesporazumi rijeeni.
Njemaki oficiri molili su efa jugoslavenske misije da odmah s njima poe
u Zagreb, zbog vanih pregovora. Nikad Bakra na putovanjima u Zagreb
nije bio siguran, a 6. maja ta je sigurnost bila svedena na nulu. Mogao je po-
ginuti i od naih jedinica, osumnjien od nekog neobavijetenog oficira, a isto
tako i od Nijemaca, posebno od ustaa, koji vie nisu drali ni do kakve dis-
cipline.
Zbunjen, raunajui na rizik, ali i na svoje dunosti, Bakra je za odlazak
u Zagreb zatraio suglasnost svog pretpostavljenog u Glavnom tabu. Javlja
mu se telefonski. Pretpostavljeni smatra da svakako treba ii, da treba vidjeti
to Nijemci hoe Jeste rizino, ali ti si nauio da nosi glavu u torbi...
1
Upravo na dan kada je Boris Bakra izvravao svoj posljednji zadatak pregovaraa u Zagrebu,
6. maja 1945. godine, Paveli je naredio svom ministru Mirku Puku da zajedno s doglavnikom Jurom
Paviiem, ustakim dopukovnikom Vilkom Penikarom, stoernikom drom Ivanom Musoni, ustakim
dopukovnikom Slavkom Starcom i ustakim bojnikom kirilom Kraljem opljaka banku. Od 40 sanduka
zlata, 36 sanduka sakrili su u grobnici ispod oltara franjevake crkve na Kaptolu i u nadbiskupskom dvo-
ru. Pokupljeni sir dukati, napoleondori, zlatne turske lire, nakit, biserne ogrlicc i dragocjenosti opljakane
od rtava, preteno bogatih idovskih obitelji koje su unitene. Zlato je rasporeeno u vreice, s tono
ispisanim imenima sa spiska koji je odobrio Poglavnik. Po tom spisku i dr Vlatko Maek dobio je ne-
koliko vreica, u kojima je, po iskazu sa suenja visokim ustakim funkcionerima bilo ukupno 1.000 zlat-
nika.
Prije nego to se Bakra pripremio za put, pozvao ga je komandant 23,
srpske divizije, pukovnik Miladin Ivanovi. Ta je divizija, u sastavu 2. armije
JA nastupala preko Pisarovine. Ivanovia je zanimalo to njemaki oficiri tra-
e u Pisarovini. Kad mu je Bakra objasnio poslove svoje misije i znaaj Pi-
sarovine u razmjeni zarobljenika, Ivanovi mu je, kao pratioca, dao jednog od
svojih mladih obavjetajnih oficira, Ratka Aneikovia. A moda bi bilo bolje
da je krenuo sam. Jer je Andelkovi, u pobjednikom oduevljenju, predloio
da ne idu putem kojim je inae iao Bakra, preko Zdenine, nego preko Bre-
zovice, jer sad je Brezovica ve slobodna. Tako su i uinili, i tako su pred-
vee 6. maja uletjeli u ustaki raspored u Brezovici. Zapovjednik ustake po-
sade nije imao, ili nije htio da ima, ni pojma o misiji njemakih oficira. Kad
su ta dvojica emisara (jedan od njih bio je hauptman Brauchitsch, a onoga dru-
gog Bakra nije ni poznavao) izili iz automobila da u ustakom tabu ob-
jasne o emu se radi, nekoliko je ustaa Bakraa i Aneikovia izvuklo iz
kola. Poeli su ih najprije psovati, mahati im noevima ispred nosa, prijetiti
pitoljima, a zatim su Anekovia poeli tui. Mladi oficir iz 23, divizije bio
je sav izubijan, a uniforma mu gotovo u ritama, Spasio ih je neki mlai us-
taki oficir, koji je naredio da partizanske oficire privedu u tab, Tamo su nje-
maki izaslanici uspjeli uvjeriti ustae da ih trebaju poslati bar do vie ustake
komande. Ustae su vjerovali da su njemaki oficiri i oficiri JA u zoni Bre-
zovice zbog pregovora o predaji neke njemake jedinice, koja se nalazila na
oblinjim poloajima. Ipak, poslije dramatinog natezanja, pristali su da sum-
njive putnike otpreme u Jastrebarsko, gdje je bio tab korpusa Pavelieve voj-
ske. Kad je spomenuto da je u Jastrebarskom general, znameniti zloinac Ivo
Hereni, Bakra je protrnuo; Hereni je Bakraa poznavao i ovome je bilo
jasno da ga Hereni nee iva pustiti iz Jastrebarskog. Ali je utio, u nadi
da e se ipak nai neko rjeenje. Na putu do Jastrebarskog ispred njih je, u
kamionu, ila grupa ustaa, dok se nekoliko oficira nalazilo iza njih, u luk-
suznom autu. U Granarima ih je zaustavila neka njemaka jedinica, ali tu su
kratko zastali, Bakra se naljutio: prigovara kapetanu Brauhitschu zato nije
od Nijemaca traio da ih oni sprovedu u Zagreb. Brauhitsch iri ruke, izner-
viran, kae da se jednostavno nije toga sjetio. U Jastrebarskom su proli bolje
nego to je Bakra oekivao. Zaokupljen brigama o bijegu, Hereni od ka-
petana Brauhitscha i ustakog oficira iz Brezovice nije ni traio da mu pri-
vedu partizanske parlamentarce. Odobrio je da se odmah produi u Zagreb.
Kroz guste kolone neprijateljske vojske i civila, koji su gonili zaprena
kola i tjerali stoku, sporo su se probijali prema gradu. Oko 22 sata 6. maja
stigli su na Zrinjevac, u njemaki tab. Za put od tridesetak kilometara tre-
balo im je pet sati.
Doekao ih je pukovnik Selhof. Ve vidljivo iznerviran ne samo zbog
dugog ekanja, nego i zbog svega to se zbivalo, zahtijevao je da se odmah
sjedne za pregovaraki stol. A Bakra, umoran i ljut, slijee ramenima:
Zar sve ovo nije moglo poekati do sutra?
Andelkovi iza njega jedva ujno mrmlja:
Nema za njih sutra, drue majore - a Selhof objanjava i objanjenjem
zaprepauje i Bakraa i Anelkovia:
Sutra mi, gospodine majore, naputamo Zagreb.
Bakra se istinski obradovao to njegov Zagreb nee biti razaran, ali se
i udio kako to da se o tome nita nije znalo. Oraspoloen, paljivo je sluao
subesjednika, koji je, im su sjeli, poeo superiornim glasom zahtijevati da Ju-
goslavenska armija pusti armije Jugoistoka da se bez daljnjih torbi povuku
preko jugoslavensko-austrijeke granice. Dio tehnike i naoruanja, sve ono
to nije neophodno, generaltab Jugoistoka ostavlja Titovoj vojsci!
Iz dva razloga moram odgovoriti negativno - tiho, a inae, po naravi,
smiren, odgovorio je major Bakra. I nastavio: Prvo, nemam ovlatenje da
o tom pitanju pregovaram. Ali to ne znai da svoje pretpostavljene neu oba-
vijestiti o zahtjevu generaltaba Jugoistok. Drugo: ja osobno mislim da je zah-
tjev te vae komande naivan. I sami znate da nema separatnih pregovora
0 kapitulaciji. Wermacht mora bezuvjetno kapitulirati na svim frontovima, pa
1 na jugoslavenskom. Moda biste mogli prenijeti moj prijedlog tom vaem
generaltabu: neka vojska stane tu gdje se zatekla, neka vojnici ponu odlagati
oruje, a mi emo sjesti za zeleni stol i pregovarati. Jeste li ovlateni da ova-
kav prijedlog dostavim svojoj vrhovnoj komandi?
Selhof se mrano okrenuo Brauchitschu:
Naite gospodi smjetaj. Vidjet emo se sutra...
Bakra i Andelkovi spavali su u tabu na Zrinjevcu. Umorni, i uza sav
oprez priroen ovjeku u tuem prostoru, nisu uli kako se pale motori au-
tomobila tapskom dvoritu i kako Nijemci zgradu naputaju. Shvatili su
tek ujutro, 7. maja, kad su ustali i krenuli u salu za pregovore, da je tab sa-
svim pust. Ali kako da ih nitko, ni jednom rijeju nije o tome obavijestio? to
da se radi? Gledaju kroz prozor: promakne, urno, poneka grupica ustaa,
protri neki civil... Odjednom, koraci. Sklonili su se, dok ne vide tko je. A
bio je jedan Zagrepanin u uniformi njemakog vojnika, kroja Jurak: Bakra
ga je poznavao iz ranijih posjeta tabu na Zrinjevcu, gdje je Jurak slubovao.
Nije se inilo da je Iznenaen vidjevi Bakraa i Anelkovia. Ako je po tome
suditi, onda je netko od njemakih oficira s Jurakorn neto dogovorio. 1 za-
ista, Jurak im je uruio dvije njemake uniforme, kako bi mogli izii u grad
u kojemu je jo uvijek bilo i Nijemaca i ustaa. Tek to su Bakra i Anel-
kovi, u njemakim uniformama, Bakra s epoletama porunika, a Anelko-
vi s legionarskim oznakama, uli u Jurakovu krojanicu blizu ugla Zrinjevca
i Nikolieve ulice, pojavio se tamo i Brauch it sch. Nije moglo biti sluaja,
mada e Brauchitsch rei
- Oprostite, gospodo. U urbi, nisam se sjetio na vas. Vraam se iz Slo-
venije, Moja je obaveza da vas odvedem do vaih poloaja...
Krenuli su odmah, Brauchitschevim kolima, ali ne starim misijskim pu-
tom, prema Pisarovini, nego na istok, preko Dubrave prema Sesvetama. Me-
utim, nisu stigli daleko. U krkljancu vojske i razliitih vozila, morali su stati
na izlazu iz Dubrave. Dalje se nije moglo. A pokazat e se da Brauchitsch nije
ni htio da ih vodi dalje. On je, naime, sve radio po planu svog, njemakog
interesa. Naglo je otkrio karte
- Morate nam, gospodine majore, pomoi...
- Nita ja ne moram. Ali vas sasluati mogu.
Brauchitsch je, kao Selhof, spomenuo generaltab jugoistoka i Lohro-
vo ime: trae da JA, Brauchisch je rekao: Vjerojatno su to jedinice vae 1.
armije, puste iz obrua kod Dugog Sela neku njemaku jedinicu.
- Samo toliko da naima doviknem: Sklanjajte se, drugovi, Nijemci tra-
e slobodan put!
Razgovor je potrajao desetak minuta. Brauchitsch, iznerviran, na rastan-
ku prijeti. A rastali su se u gradu, blizu Nikolieve, Mene ekaju pretpostav-
ljeni u Sloveniji, rekao je Brauchitsch i ne pruiivi ruku na rastanku, a vi
se sami postarajte o sebi, moda vam pomogne her Ju rak!
Juraka su zatekli u krojanici, sad ve u civilu. Sluao je RadioZagreb.
Spiker je upozoravao Zagrepane da bez panike i straha doekaju ulazak je-
dinica Jugoslavenske armije.
Bakra, Anelkovi i Jurak odluile da oslobodioce doekaju u Jurako-
vu stanu, nekoliko kilometara dalje od centra na Trenjevci, iza Remize. Mo-
rali su pjeaiti, jer tramvaji nisu vozili. I tako, jedan za drugim, krenue pre-
ma Remizi: njemaki porunik, koji je bio major J A, legionar, koji je bio oba-
vjetajac 23. divizije JA, i civil, koji je bio njemaki vojnik, s vreom u kojoj
su se nalazile dvije partizanske uniforme. Opasnost vreba na svakom koraku.
Njemaka ili ustaka patrola moe ih, utvrdivi da nemaju isprave, zaas lik-
vidirati. Ilegalci, neka borbena skojevska grupa, ili kakva partizanska izvidni-
ca, takoer ih moe, kao neprijateljske oficire, u hipu poubijati... A kad se
napokon naoe u Jurakovu stanu, lako se uvjerie da nisu doli na osobito
sigurno mjesto. Jer susjedi otprije mrzei vabu Juraka, sad, kad je u svoj
stan doveo jo i dvojicu njemakih oficira, bijahu spremni na sve. Stoga je
Boris Bakra sa suradnicima za vri j eme razmj ene zaroblj enika za partijske aktiviste u Pisarovini.
Detal j sa pregovora na koti 2 8 6 kod Dr enovca - Stoiac.
* / ...
Grupa nj emakih voj nika zarobljena u otanju kod Celja.
Sabirni logor za nj emake zarobljenike u Maksimiru u Zagrebu.
Bakra odluio da se vrati u grad i potrai smjetaj kod nekog od znanaca,
a Anelkoviu nije bilo druge morao je svoje suborce ekati kod Juraka.
U Jurakovu graanskom odijelu, ali bez ikakvih isprava, Bakra je od-
etao sve do centra grada. Dodue, nitko se na njega nije obazirao, jer svi su
bi obuzeti svojim brigama, no on je ipak strahovao da bi mogao zapasti u
kakvu nevolju. Zbog toga je odluio da se skloni s ulica. Na Kazalinom trgu
potraio je znanca, kod kojega je proveo no sa 7. na 8. maja. Iz toga stana
na Kazalinom trgu Bakra je sutradan, 8. maja, oko 14 sati gledao kako Sav-
skom ulicom prema centru grada dolazi partizanska kolona. I sad se sjea
kako ga je prvi partizan, vien u Zagrebu u 14 sati 8. maja oduevio:
Taj pranjavi partizan krvavih oiju od nesanice i nogu oguljenih od
pjeaenja, s pukom vrue cijevi od stalnog pucanja, to je Pobjeda, to je Slo-
boda . . . Nisam izdrao u stanu. Moje dvodnevno ilegalstvo je zavrilo. Sletio
sam na ulicu meu drugove, meu svoje, u novi ivot, na plonike slobod-
nog Zagreba...
Uskoro je pourio u Jurakov stan. Stigao je na vrijeme da Juraka i An-
eikovia spasi od razjarenih Trenjevana, koji su mislili da je Anelkovi
neki legionar, zloinac. Tek kad je Bakra obukao svoju uniformu s major-
skim oznakama, i kad je to isto uinio Anelkovi, tek se tada Jurakovi sus-
jedi primirie te, silno uzradovani, stadoe grliti Titove oficire.
16 - Partizani u pregovarakim stolom 1941 - 1945. 241
BUGARI U STUPICI
Jaanjem narodnooslobodilakog pokreta na jugu Srbije 1943. godine,
kad su stvorene nove partizanske jedinice i znatno proirene slobodne teri-
torije (Rasina, Toplice, Jablanica, Pusta Reka, Lunica, Crna Trava, Pinja i
druge), osigurani su uvjeti za krupnije vojne operacije i za napade na vee i
utvrene neprijateljske garnizone. Tada su uspjeno napadnuta uporita bu-
garskih okupatora na desnoj obali june Morave Crna Trava, Trgovite,
Sveti Ilija,. Kier, a poetkom 1944. godine likvidiran je jak neprijateljski gar-
nizon u Krivoj Feji Od okupatora su oiena i mnoga manja mjesta, tako
da su bugarske trupe mogle opstati samo tamo gdje su koncentrirali krupnije
snage. Samo su povremeno Bugari slali jedinice u ekspedicije ienja nekih
manjih, ali za promet vanih naselja. Takav je garnizon bio u selu Jelanici,
20 kilometara sjeverno od Vranja, Posada u jelanici osiguravala je hidro-
elektranu odakle je Vranje s okolicom dobijalo elektrinu energija
Zbog nepovoljne konfiguracije terena i mogunosti veih ljudskih gu-
bitaka u napadu, Okruni komitet KPJ za Vranje i tab 8. brigade oklijevali
su napasti garnizon u Jelanici. Meutim, vremenom je taj neprijateljski punkt
sve vie smetao komuniciranju naih snaga rasporeenih du obiju obala Mo-
rave, pa je krajem jula 1944. godine odlueno da se bugarska posada u Je-
lanici ipak likvidira. Kad je napad bio pripremljen, predloeno je da se po-
trai lake rjeenje da se uspostavi veza s bugarskim oficirima i da ih se po-
zove na predaja
Veza je boo uspostavljala. Bugari su pristali na pregovore.
Pregovore su 28. jula 1944. godine vodili sekretar Okrunog komiteta
partije Slavoljub Petrovi era, predsjednik Okrunog NOO Mihailo Duro-
vi Bata i lan OK KPJ Atanas Ivanovi Sreko. Posebno za ovu knjigu
Dcra Petrovi je o tim pregovorima napisao svoja sjeanja 29. maja 1984. go-
dine
. . . Pomenutog dana preko naih aktivista iz istoga sela pozvali smo
bugarske oficire na pregovore o predaji. Pregovori su voeni u selu Jelanici
u dvoritu kue sveenika Uroa Popovia, ija je cijela porodica pripadala
NOP-u, a sin i kerka su od ranije bili u naim vojnim jedinicama. U zakazani
sat nai i bugarski pregovarai doli su u pratnji jedne desetine naoruanih
boraca koji su ostali na propisnom odstojanju od mesta gdje su pregovori za-
kazani. Jedinice nae 8. brigade, Vranjskog partizanskog odreda, kao i koman-
de mesta, zaposele su ceo teren iznad mesta pregovora. Radoznao mada ne-
pozvan, narod se okupio u okolnim dvoritima. 1 nai i njihovi pregovarai
imali su po dva naoruana pratioca.
Kada su se bugarski oficiri pojavili, mi smo ve bili pored stola pripre-
mljenog za pregovore. Dok su nam se pribliavali, bugarski porunik je ko-
mandovao paradni korak. Zaustavili su se pred nama, odluno nas pozdravili
i najstariji meu njima pruio mi je ruku za pozdrav. Stojei mirno nisam
hteo da mu otpozdravim, ali sam rekao: 'Sve dotle dok se kao okupatorski
vojnik nalazite na naoj teritoriji i porobljavate na narod mi vam ne moe-
mo i neemo pruiti ruku. Meutim, pozvali smo vas na ozbiljan razgovor
i izvolite zauzeti svoja mjesta.'
Bugarski oficir se zbunio, za momenat zastao, izjavio da mu je ao to
mu nije pruena ruka, vratio se par koraka nazad i s dvojicom svojih pratilaca
kratko se dogovarao. Nakon izvesnog ok le van ja seli su za sto i pregovori su
otpoeli.
Poto je Bata urovi znao bugarski jezik najbolje meu nama, sluio
je i kao prevodilac. U poluasovnom izlaganju pokuao sam da bugarskim
oficirima prikaem nezavidnu situaciju u kojoj se nalazi cela faistika Bugar-
ska i njihova okupaciona armija. Poto smo, preko naih obavetajnih kanala,
znali o paninom strahu i neprospavanim noima okupatorske posade, koja
je ve par mescci opkoljena sa svih strana naim snagama, ivela kao u ne-
kom kotlu, poseban sam akcenat dao zahtjevu da se predaju, Saoptio sam
im odluku naeg taba da emo ih napasti iste veeri, da im ne dozvoljavamo
prolaz ni u pravcu Vranja, ni u pravcu bugarske granice, ali da im nudimo
asnu predaju. U sluaju predaje, rekli smo im, oficiri i podoficiri bi zadrali
oruje i line stvari, a vojnici bi morali poloiti oruje. Sav ratni materijal uze-
li bismo mi. Ponueno im je da stupe u kontakt sa komandom bugarskih
partizanskih jedinica koje su se nalazile na naoj slobodnoj teritoriji u nepo-
srednoj blizini dogaaja.
Predlog o kontaktu sa bugarskim partizanima izazvao je kod prisutnih
bugarskih oficira razliito reagpvanje. Dok su glavni pregovara i njegov po-
monik (karijerni oficiri) odbili kontakt sa bugarskim partizanima, drugi po-
runik, rezervista, po izgledu stariji od prve dvojice a po profesiji uitelj, za-
poeo je sa pitanjima o bugarskim partizanima i sa neskrivenim simpatijama
prihvatio ideju da se sretne sa njima. Stvorena je malo povoljnija atmosfera
u razgovorima. Bugari su bili jako zainteresovani za nau procenu da je kraj
rata vrlo blizu i izjavu da e bugarska vlada i armija, kao i svaki pojedinac,
odgovarati za zloine okupatora na naoj teritoriji.
Trojica bugarskih oficira su se izdvojila i, stojei, krae vreme dogova-
rala. Ponovo su seli za sto, ali sada ve daleko pomirljivijeg tona, iz ega smo
mogli zakljuiti da je kolebanje oko predaje daleko manje nego u poetku. Da
bih potvrdio ozbiljnost ponude 'asna predaja' i da bih im otvorio jo veu
perspektivu, govorio sam kn o novoj oteestveno-frontovskoj Bugarskoj, o
Dimitrovu, o naim buduim odnosima. Ponudio sam im da se posle predaje
mogu sresti sa engleskom vojnom misijom pri naem tabu.
Sve je ovo uticalo da su se nakon kraeg vremena bugarski oficiri od-
luili na predaju. U 6 asova po podne bugarska eta (formacija od blizu 200
vojnika) izala je iz hidroelektrane Jelanice i predala se naim jedinicama. Za
vreme mog govora dobrodolice, par podoficira je poelo da puca prema
meni, pozivajui vojnike da se suprotstave izdaji oficira i predaji komunis-
tima; samo je pet-est vojnika, u nastalom meteu, potralo za njima i nes-
talo u pravcu ume dok su ostali prihvatili parole koje sam ja izvikivao o pri-
jateljstvu sa bugarskim narodom i saradnji naih i bugarskih partizana. Bu-
garski porunik-rezervista odrao je krai govor i parolama ohrabrio bugar-
ske vojnike koji su se par sati kasnije ve mnogo sigurnije oseali u direkt-
nom kontaktu Sa naim borcima.
Iste veeri bugarskim oficirima srno omoguili kontakt sa britanskom
vojnom misijom, a poto sam ja bio prevodilac, zamolio sam saveznike ofi-
cire, da naglase ocenu o skorom zavretku rata i pomenu odgovornost bu-
garskog okupacionog korpusa za zloine na pomenutom podruju. Razgovor
je tekao vrlo dobro i bugarski oficiri su napustili sagovornike zadovoljni, jer
ih je i ovaj razgovor uverio da su pravilno postupili to su se predali naim
jedinicama.
Nekoliko dana kasnije predali srno zarobljene bugarske vojnike bugar-
skim partizanima i, sem zanemarljive manjine, svi su im se dobrovoljno pri-
druili.
Naelnu saglasnost za pregovore sa neprijateljskim jedinicama dobili
smo od lana Vrhovnog taba, druga Tempa, jo poetkom 1943. godine sa
izriitom napomenom da predmet pregovora moe biti predaja neprijateljskih
jedinica, izjava spremnosti da se bore protivu Hitlerove Nemake i faistike
Bugarske ili razmena zarobljenika. Mi smo se toga pridravali i u pomenutom
sluaju.
Doznavi o predaji bugarske ete, drug Tempo nam je zamerio to smo
je razoruali i to je nismo netaknutu predali bugarskim partizanima.
Meutim, i pored Tempove primedbe OK KPJ je ostao pri svojoj od-
luci, imajui u vidu d bugarska eta nije dobrovoljno nudila predaju, nije pri-
la partizanima ve je bila prinuena na to potpunom vojnikom blokadom
naih snaga. Isto tako mi nismo smeli dozvoliti da zbog silnih zloina, nad
narodom toga kraja od strane iste 29. divizije bugarskog okupacionog kor-
pusa, njihova jedinica ostane nerazoruana a narod ne doivi i to zadovolj-
stvo. Posebno, drugovi koji su bili izloeni direktnim pucnjima faistikih ele-
menata iz iste ete, uverili su se u pravilnost odluke o razoruanju...
Bilo je jo pokuaja da se pojedinci i jedinice bugarskih okupacionih tru-
pa pregovorima navedu na predaju. No, veina ih je tvrdoglavo ostala vjerna
ttlerovskim gospodarima sv do sloma koburke Bugarske u septembru
1944. godine. Tako su i pregovori koje su vodili predstavnici Okrunog ko-
miteta KPJ za Ni s bugarskim pukovnikom Ivanom Kirevom (to nije naj
koji je napisao knjigu Oteestveni rat 1944-1945) zavreni neuspjeno.
S pukovnikom bugarske faistike vojske pregovarali smo nekoliko
daria prije dugo ekane vijesti povlaenju bugarskih trupa, sjea se Branko
Popovi, ondanji sekretar Okrunog komiteta KPJ za Ni: Sam on, taj su-
rovi pukovnik traio je da se sastanemo i pregovaramo. Razumljivo da je na
osnovni zadatak bio da tim pregovorima suzimo neprijateljski front i sma-
njimo broj neprijatelja, a naro to onih iz bugarske faistike armije;, koji su
se u posljednjoj fazi rata udvostruenom snagom borili na zb'ot i smrt. . .
Susret je bio takav, da sam od prvog trena shvatio da pred sobom imamo
jednog obinog primitivnog pokvarenjaka, zaprskanog rainim uljem i dru-
gim mirisima to su izazivali gaenje...
1
Pretvori niskih komunista i bugarskog pukovnika Kireva vodeni su
sjeverno od Nia, na izvoru Miljkovca, u planini. Pregovarai su se sreli
omanjoj seoskoj kui. Sa sekretarom Okrunog komiteta Brankom Popovi-
em bio je i lan Glavnog taba NOV i PO Srbije Ljubodrag uri, koji b
tome kae;
' Izjava Branka Popovia septembra 198% Poipovi-je autorima'dao obiman materijal ovim pre-
govorima; autorska zbirka. .
Bio sam radoznao isto koliko i moj drug Branko Popovi *,. Nimalo
straha nismo pokazivali, jer je sastanak organizovan na slobodnoj teritoriji...
to se toga tie, Bugarin je trebao strahovati, a ne mi. Doveli su ga nai ku-
riri, Bio je to bugarski generaltabni pukovnik Ivan Kirev, naelnik taba 2.
peadijske divizije Prvog okupacionog bugarskog korpusa sa tabom u
Niu.
1
Doekali su ga na vratima kue, vojniki, korektno, ali vidljivo suzdr-
ano. Meu njima nije moglo biti prisnosti, moda samo stanovitog razumi-
jevanja. Pukovnik Kirev bio je osrednjeg rasta, vrsto graen, energinih po-
kreta: oficir od karijere. Oi mu krupne, pogled lukav, teko ulovljiv. Ne gle-
da u sugovornike, nego negdje mimo njih, u stranu, zuri u neto; naoko za-
miljen, htio bi ostaviti dojam da o svemu eli zauzeti jasan stav, da je temeljit
i, svakako, sklon na suradnju. A lagao je, i neinteligentno, i drsko. Kad bi se
koncentrirao da izvali neku krupniju la, onda bi se, po dojmu i Popovia
i uria, prenapregnuo, izbuljenim bi pogledom netremino gledao do nep-
rijatnosti
Kao to vidite, stigao sam - htjede zametnuti razgovor bez mnogo
oficijelnosti. uri mu nije dao priliku. Smrknut, kae:
I kao to vi vidite: ekali smo vas!
Nadam se da ete biti korektni
5
pogleda ih upitno.
Nas dvojica srno potpuno uvereni da vi vrlo dobro znadete za po-
stojanost komunistike etike tiho, i jasno, progovorio je Branko Popovi.
Mi komunisti re ne gazimo: ako smo rekli da emo pregovarati, prego-
varajmo. Ima vremena i za ratovanje, ako vam je do ratovanja. Pozitivno smo
ocenili vau inicijativu...
Cilj nam je da doe do dogovora koji bi koristio i bugarskom i naem
narodu - Ljubodrag uri je bio nepotrebno nestrpljiv.
Pukovnik Kirev sluao ih je oborena pogleda, pognute glave, zamiljen.
Odjednom duboko uzdahnu, a kad je progovorio inilo se da samom sebi go-
vori, sobom nezadovoljan.
Ja, na alost, nemam skoro nikakva ovlatenja. Prava su moja sukna,
ja samo trebam prenijeti vae stavove...
Ljubodrag uri odmah je proitao lukavog pukovnika, pa, autoritetom
i snagom pobjednika, udari izravno:
elimo znati samo jedno: predaje li se vaa divizija ili ne predaje. Radi
se o ansi koju vam iz humanih razloga pruamo. Moral vae vojske i njena
sposobnost da se i dalje bori, da u takvoj borbi izdri mesec ili dva, nas uop-
1
Izjava Ljubodraga uria septembra 1983; autorska zbirka.
te ne interesuje. Jedno je sigurno: svakog dana e vas biti manje, a kad se ko-
nano predate, nee biti olakavajuih okolnosti. Jasno?
Pukovnik Kirev nije shvaao, ili nije htio priznati da shvaa kako je i
za vojsku koju predstavlja i za Borisovu faistiku Bugarsku sve izgubljeno.
uri i Popovi, uza svu odbojnost koju su osjeali prema njemu, ne samo
stoga to je neprijateljski oficir, poteno su mu nudili ansu, priliku da barem
preivi. Ali Kirev nije htio shvatiti da on vise, osim bijele krpe, nema ni-
kakve druge zastave. Nadmen, kao da od njega neto ovisi, poeo se epuriti
zlatnom tabakerom, dragim kamenjem na zlatnom prstenu, pun sjaja u bo-
gatoj uniformi sa crvenim lampasima:...
- Ja, dakako, elim uti vae zahtjeve i vau ocjenu situacije. To je ono
zbog ega sam ovdje. Imajte na umu da sam ja pukovnik carske armije!
Ljubodrag uri u osnovnim je crtama iznio situaciju na svim fronto-
vima, dodavi da, po svoj prilici, bugarske oficire o tome ne informiraju. S
vie preciznih podataka ukazivao je na neizbjeni krah hitlerovske Njemake
i na brzu katastrofu borisovske Bugarske.
- Vama, koji ste toliko zla nanijeli naim narodima, jedini je izlaz da,
makar u ovim posljednjim danima, bar imalo doprinesete njemakom protje-
rivanju iz ove zemlje. Osim toga, tako biste i najbolje posluili pravim inte-
resima bugarskog naroda - uvjerljivo je zakljuio Ljubodrag uri.
Bugarski pukovnik ponovo je poeo vrdati. Kratko pogledavi jednog
pa drugog sugovornika, bijae prisiljen zautjeti.
Ljubodrag uri potom je zatraio informaciju o snazi neprijateljskih je-
dinica u Niu i blioj okolini,
- Osim moje divizije o kojoj, kako vidim, imate dosta podataka, u gradu
je i jedna eta Wehrmachta.
- Eto vam prilike - prvi put se osmjehnu Branko Popovi: - Razoru-
ajte naciste!
Pukovnik Kirev igrao se zlatnom tabakerom
- To bih i ja htio - a onda utia glas: - No, odluka ne ovisi o meni,
nego o stavu komandanta divizije. Pokuat u utjecati na njega...
Pukovniku Kirevu jo je jednom predoeno da su nae brojne jedinice
usmjerene ka Niu, da se vie divizija NOV prikuplja u dolini Morave, da
moramo imati na umu silno velike osjeaje za osvetom, osjeaje mrnje pre-
ma bugarskoj faistikoj vojsci, da je u jedinicama usmjerenim na Ni rijedak
borac kojemu nitko od familije nije bio rtva bugarske soldatske, pa bi za sve
nas bilo najbolje da se bugarske jedinice odmah stave pod nau komandu i
zajedno s nama nastave borbu protiv Nijemaca - sjea se Branko Popovi,
i kae Kao alternativu, ponudili smo mu da bugarske jedinice ostave sve
oruje, da bismo lake vodili borbu protiv Nijemaca, pri emu bismo bugar-
skoj vojsci osigurali povratak u Bugarsku.
Sve je govoreno uzarnan. Za ui koje nee da uju, i najuvjerljivije inje-
nice odbojna su muzika. Pukovnik Kirev nije rekao da nije razumio to mu
se nudi, i nije odbio nijednu ponuenu alternativu, ali je inzistirao na svojim
ogranienim ovlatenjima. Javit e, obeao je, za koju e se varijantu opredi-
jeliti komandant. Ali se nije javio. Bugarska 2. pjeadijska divizija nije htjela
predati oruje. Osim jednog bataljona u Soko Banji, koji je poloio oruje pred
partizanima, sve jedinice 2. divizije 1. bugarskog korpusa razoruali su Nijem-
ci. A pukovnik Kirev se izgubio i nitko ga vie nije vidio u Niu.
Poslije, osloboenja Nia, oktobra 1944. godine, 13. srpska brigada 24.
divizije bila je rasporeena tridesetak kilometara zapadno od Prokuplja, na
sjevernim obroncima Vidojevice. Kontrolirala je cestu kojom su se povreme-
no povlaile prethodno tuene njemake trupe prema Brusu. Jednu je takvu
kolonu, 10. oktobra, kod sela Potoi u zasjedi saekao 1. bataljon 13. bri-
gade. U koloni je bilo oko 200 Nijemaca. Poslije prve vatre, Nijemci su po-
zvani da se predaju. Tada su i Nijemci obustavili vatru. Jedan od grlatijih bo-
raca, polegao uz komandanta bataljona, vikao je iz svega glasa:
Vi ste opkoljeni! Predajte se.
S druge strane netko je neto dobacio na njemakom.
Dok su borci inzistirali da Nijemac ponovi ono to je rekao, na poloaj
1. omladinskog bataljona stigao je i komesar 13. srpske brigade Jevrem Po-
povi. Nitko nije pucao; i partizanska zasjeda i njemaka kolona zaustavljena
na cesti pribiru snage i smiljaju to da dalje ine.
Da na cestu poaljemo parlamentarca? predloili su komesaru bri-
gade. Bilo je oito da Nijemci ele pregovarati, bar zasad, dok ne utvrde kak-
ve su ih snage zaustavile. Veina je boraca htjela to iskoristiti, ali je koman-
dant bataljona bio u dilemi:
A ako se radi o podvali?
Onima vie sigurno nije do podvaljivanja zakljui komesar 13. bri-
gade, iskusan prvoborac. Dok je to govorio, netremino je gledao u komesara
4. ete 1. bataljona, Acu Aranelovia. Aco je naslutio izuzetnu priliku, te se
nasmijei i oima i usnama. Ispravno je procijenio komesarov pogled, pa i bez
upita, prihvaa li zadatak, unaprijed klimnu glavom. Komesar mu se tek tada
obrati
Araneloviu, moda bi najbolje bilo da ti poe na pregovore?
Slaem se, drue komesare brigade - spremno prihvati mladi kome-
sar ete.
Opremi se dobro. Povedi kurira!
Razumem, drue komesare brigade.
I budi kategorian: ili predaja ili e rafali osuti po njima, nezatienim
na cesti. Objasni da emo prema njima postupiti po meunarodnim konven-
cijama.
Razumem, drue komesare - samouvjereno je odgovorio onog dav-
nog oktobra Aco Aranelovi, a maja 1983. se sjeao:
1
Bio sam svjestan opasnosti kojoj se izlaem. Ali zar je komesar ete
smio da se boji? Za omladince kojima sam bio okruen moja hrabrost bila
je normalna stvar. Da je drug Jea bilo kojeg od njih izabrao za ovaj izuzetni
zadatak, ni jedan ne bi ustuknuo. A moda bi ak bili odluniji i od mene.
Dok sam, ispred kurira, iao prema Nijemcima, znao sam da me dre na ni-
anu . . . Kad sam ugledao crnoputo lice njemakog vojnika s maingeverom
u pripravnom stanju, uini mi se da mi srce zaigra, ali sjetih se: komesar sam,
gledaju me drugovi, a i Nijemci, pa nastavih jo odlunijim korakom da bi
dvojica, kada sam dovoljno priao, izila iz zaklona,
Vi ste oficir? - doekao me je komandir njemake ete.
Da, komesar ete! Ovlaten da pregovaram, tu sam.
Za njih su komesari bili partija, ideologija, odgojitelji, neto to pokree,
pothranjuje i daje snagu partizanskom pokretu. Moj zadatak je bio da im pre-
nesem poruku taba brigade i nisam bio spreman da se uputam u rasprave
i da citiram meunarodne konvencije o ratnim zarobljenicima, jer ih uosta-
lom nisam ni znao. Rekao sam da je pred njima naa itava brigada i da e,
ako u naelu prihvataju na predlog, s njima pregovarati komesar brigade
Jea Popovi. Prihvatili su . . .
Poslije se pojavio komesar brigade Jevrem Popovi, elegantan u novoj,
utegnutoj uniformi, izbrijan i uope takvog izgleda da je imponirao svakom
borcu. Komandir njemake ete bio je iznenaen izgledom partizanskog ko-
mesara. Valjda zato to je ve bio odluio predati etu, ponaao se s osobitim
potovanjem prema njemu.
Znam, gpspodine komesare, samo jedan uvjet: elim vau rije da ete
potivati meunarodne konvencije o ratnim zarobljenicima - govorio je mla-
di njemaki oficir, umoran, izgledom mnogo stariji od svojih godina.
Mi smo od poetka rata potovali meunarodno pravo. Na alost,
Wehrmacht ga nije potivao. No, to nije ovisilo o vama...
Blagost komesarova glasa, pitomina njegova karaktera, osilile njemako-
ga oficira, pa, umjesto poniznosti, odvrati prijetnjom:
U suprotnom, ovaj emo razgovor zavriti!
1
Izjava Ace Aranelovia, maja 1983; autorska zbirka.
ta e biti u suprotnom? unese mu se u lice komesar Popovi.
Borit emo se do poslednjeg!
To bi bilo uzaludno samoubijstvo.
Neete nas streljati?
To obeavam. Imat ete sve to pripada zarobljenicima. Ali ako meu
vama ima ratnih zloinaca, njima e se suditi!
Dok su komesar Jeo njemaki oficir razgovarali, sjea se Arane-
lovi, njemaki vojnici su poeli da se okupljaju i bacaju oruje na gomilu . . .
A meni je komesar Jea kasnije poklonio pitolj valten mali pitolj, rekao je
pred strojem, za veliku hrabrost...
KOTA 286 JUNO OD STOCA
juria 1944. godine tab Junohercegovakog NOP odreda, koji je bio u
sastavu 29. hercegovake divizije, dobio je zadatak da s komandom 369. le-
gionarske divizije organizira razmjenu zarobljenih Nijemaca za zarobljene
borce NOVJ i zatoene aktiviste i simpatizere NOP.
Komandi 369. legionarske divizije bile su potinjene sve kolaboracionis-
tike jedinice u Hercegovini i u rajonu Dubrovnika. Komandant te divizije
bio je general Fritz Neudholdt, koji e za poinjene ratne zloine biti u feb-
ruaru 1947. suen na smrt vjeanjem. Njegov se tab nalazio u Mostaru, a
jedno vrijeme i u selu Blagaj.
1
U vrijeme pregovora sa 369. vrajom divizijom, komandant Junoher-
cegovakog NOP odreda bio je Dako Kundaina, a njegov zamjenik Mile
Vukalovi, koji e 1. jula 1944. postati komandantom. Politiki komesar bio
je Milo Stamatovi, a zamjenik politikog komesara Lazar Domazet. Pismo
s prijedlogom za pregovore uputili su njemakoj komandi u Stocu Milo Sta-
matovi i Mile Vukalovi 21. juna 1944:
Dana 20. ovog mjeseca nae jedinice zarobile su dva vojnika iz Vraje
divizije i to Ewalda Aulke, podnarednika i Gcrharda Wilcajca kaplara, i na-
laze se kod naih jedinica u zarobljenitvu.
Predlaemo vam da izvrimo razmjenu od ova dva vaa borca za dva
naa borca koji se nalaze vjerovatno kod vas u zatvoru, a koje moete lako
pronai, ukoliko nisu kod vas.
Mi traimo: Salka Mrgana,
2
seljaka iz sela Bivolje Brdo (Dubrava), srez
Stolac, koga su hrvatski andarmi sa stanice Domanovii skoro uhvatili i vje-
1
D. Komnenovi i M. Kreso, Dvadeset deveta bertcgivaka divizija, strana 176 i 177.
2
Salko Mrgan bio je politiki radnik na terenu, jedno vrijeme i sekretar komiteta KPJ 2a St ol ac.
rovatno sproveli u zarobljeniki logor u Mostar, i Danila Miletia
1
iz sela
Vlada, srez Trebinje, koga je skoro uhvatio etniki bandit Jovan Cerani u
selu Vlaci sa svojom bandom i vjerovatno sproveo za Hum ili Trebinje i
predao njemakoj komandi.
Molimo da nam odgovorite do 23. juna 1944. godine do 20 asova
preko nae prve jedinice koja se nalazi blizu Stoca.
Odgovor moete poslati po nekom graaninu i adresirati ga na ovaj
tab sa oznakom 'najhitnije'.
U odgovoru naznaite da li pristajete na predloenu razmjenu i kada i
gdje e se razmjena izvriti.
Smrt Faizmu - sloboda narodu.
2
Komandant njemakog garnizona odmah je odgovorio tabu Junoher-
cegovakog odreda da prihvaa pregovore o razmjeni zarobljenika i predlo-
io da se pregovori vode u Stocu. Predstavnicima NOV garantirana je sigur-
nost. Komandant stolakog garnizona traio je od taba odreda da mu, ako
je mogue, odgovori jo u toku sutranjeg dana. Politiki komesar i zamjenik
komandanta odreda, Stamatovi i Vukalovi, nisu pristali da se pregovori
vode u Stocu. Predloili su slobodnu zonu, brdo Drenovac, kota 286, juno
od Stoca. U pismu je naznaeno da njemaki pregovarai mogu doi u pratnji
voda vojnika, koji e zauzeti poloaje ispred kote 286. Njemaki pregovarai,
s bijelom zastavom i bez oruja, mogu do mjesta pregovora, do kote 286,
doi bez ikakve pratnje: tab odreda garantira im punu sigurnost.
Na to pismo komandant garnizona u Stocu odgovorio je srpskohrvat-
ski, s mnogo greaka:
Potvrujemo primitak vaeg lista od 26. 6. 1944. i vam dokazujemo da
smo mi sa razmjenom zarobljenika na od vas predloenom mjestu i vremenu
sporazumni.
Naa pratnja dolazit e 27. 6. 44. u 10,00 sati kod kote 286 i e isturiti
kao znak bijelu maramu. Isto vam javljamo da je Va borac Mrgan momen-
talno bolestan (tifus) i se sada ne moe izmjeniti. Zato emo razmijeniti borca
Komnenovia.
Izvan toga Vas opominjemo na nae pisanje od 24, 6. 44. u kojem vas
molimo da nam poaljete jednog oficira Vae brigade i Vas jo jednom mo-
limo, jer imamo za rijeiti puno stvari u pogledu vojnikog prava izmeu
dvih borbenih partijama,.,
3
' Da n i l o Mi l er i , b o r a c par t i zans kog bat al j ona R. Pr avi c e,
2
Ar hi v Voj noi s t or i j s kog i nst i t ut a, reg. br . 15 1 - 2 k. 1 6 2 7 .
3 Ar hi v VI I J NA , reg. br. 2 1 / 1 - 2 , kut i j a 1 6 2 7 ,
Na ovo, grekama krcato ali smislom jasno pismo, u ime taba juno-
hercegovakog NOP odreda odgovorili su politiki komesar Milo Starnato-
vi i komandant Dako Kundaina, koji e nekoliko dana potom otii iz od-
reda na novu dunost
Njemakom komandantu mjesta Stolac
Primili smo Va odgovor od 26. VI u kome nas obavjetavate da tra-
enog Mrgana ne moete zamijeniti zbog bolesti, ve mjesto njega nudite
Komnenovia. Time nijeste ispunili svoj raniji pristanak da zamijenite nae
traene borce Salka Mrgana i Danila Miletia.
U vezi izloenog mi ne moemo pristati na Vau ponuenu razmjenu
od danas, ve onako kako smo ranije predviali, tj. mi traimo Salka Mrgana
iz Dubrave, srez Stolac i Danila Miletia iz Vlaka, srez Trebinje. Ponueni
Komnenovi za nas je nepoznat, zato ga ne moemo primiti za razmjenu...
Moete imati puno povjerenje da e Vaa patrola i oficir biti u potpunoj
bezbjednosti prilikom dolaska, razmjene i odlaska
1
U pismima nije postignut dogovor o linostima za razmjenu, ali je do-
govoreno da se delegacije susretnu i nastave neposredne pregovore na koti
286 kod Drenovca, pod kronjom starog hrasta.
2
Stab Junohercegovakog
odreda na prvom pregovarakom sastanku predstavljali su politiki komesar
Milo Starnatovi i zamjenik komandanta Mile Vukalovi. Pratilo ih je neko-
liko naoruanih boraca. Njemaku stranu zastupala su dva oficira; jedan od
njih bio je Volksdeutscher. Stigli su s bijelom zastavom. Njihova jaka pratnja
zauzela je poloaj sjeverno od kote 286.
Odmah poslije pregovora, na kojima su utvrena imena traenih zatvo-
renika, 29. juna izvrena je i prva razmjena. Narednog dana tab Junoher-
cegpvakog odreda o tome obavjetava tab 29. hercegovake divizije
Jue 29, juna razmijenili smo jednog vabu za Zoru Kruevac-Rogano-
vi. Na sastanak na Drenovcu doli su iz Mostara predstavnici 'Vraje divi-
zije' jedan kapetan i jedan natporunik sa pratnjom od trideset vojnika. Pred-
loili smo im da zamijenimo jednog 'Vrajaka' za Stojana Vukevia, oficira
Engleske vojne misije, koga su etnici bolesna uhvatili i predali Nijemcima
i vabe su pristale na razmjenu koja treba da se izvri sjutra...
3
1
I st o, reg. br. 2 0 / 1 - 2 , br. kut . 1 6 2 7 .
2
Izj ava Mi l o a St amat ovi a od 18, d e c e mbr a 1 9 8 3 ; aut or s ka zbi rka,
3
Ar hi v VI I J NA , reg. br. 23- 12, kut . 1 6 2 7 . Por u ni k St oj an Vuk e vi , Ka na a ni n j ug os l avens kog
por i j ekl a, bi o j e el an eng l es ke voj ne mi si j e pri 3. ud ar nom kor pus u. t ab j u noher c eg ova kog par t i zans kog
od r e d a j e s aznao za Vuk e vi a od Satka Mr g ana, pr i l i kom nj e g ove r azmj ene. Nj e ma ka st rana j e za nj ega
trai l a i dobi l a d va podof i ci r a.
Milo Stamatovi se sjea da su pregovori 29, juna trajali oko etiri sata.
Tom prilikom je razgov arano o postupcima u borbama, kao i nainu utvr-
ivanja pouzdanih podataka o traenim zarobljenicima i zatvorenicima.
Kako se vidi iz dokumenata, a i iz izjava samih sudionika, njemaka pre-
govaraka strana nije bila sastavljena samo od oficira iz stolakog garnizona,
nego i od predstavnika taba 369. legionarske divizije iz Mostara. Njemaki
su pregovarai bili dobro pripremljeni, a imali su ovlatenja da pokrenu i pi-
tanja obnavljanja pregovora na viem nivou, pri emu je spominjano i dav-
nanje posredovanje ininjera Hansa Otta, to parlamentarcima junoherce-
govakog NOP odreda nije bilo poznato. Nemaki pregovarai su izjavili da
bi eljeli razgovarati sa tabom 29. hercegovake divizije, a isto tako i s ko-
mandom 2. udarnog korpusa. O svemu je tome tab Junohercegovakog
NOP odreda odmah obavijestio tab 29. udarne divizije.
Poslije pozdrava, prilikom susreta, njemaki su oficiri, uz doputenje
pregovaraa taba Junohercegovakog NOP odreda, razgledali okolinu kote
286, gdje su voeni pregovori, i lako se uvjerili da se nalaze izmeu parti-
zanskih i njemakih poloaja, i da partizanska strana nije napravila nikakve
zamke.
Pregovarai jedne i druge strane meusobno su se vrlo korektno pona-
ali.
Jedan od njemakih oficira dosta je dobro govorio srpskohrvatski, ali se
za vrijeme razgovora nije naroito isticao. Za seb je rekao da je Austrijanac,
dok se Stamatoviu inilo da se radi o slavonskom Volksdeutschem. Glavnu
rije vodio je njemaki kapetan Kurtz, koji se predstavio kao pravnik, sudac.
On je bio potpisan skoro na svim dopisima tabu odreda, kao ef njemake
delegacije za razmjenu. Kasnije se utvrdilo da je kapetan Kurtz stalno kon-
taktirao s funkcionerima SIPO-a i SD, a naroito je intenzivno suraivao sa
SS-potpukovnikom Vestom u Sarajevu. U svakom sluaju, Kurtz je bio u vezi
i s Gestapoom, tako da ga neki publicisti svrstavaju meu najaktivnije agente
njemakih obavjetajnih slubi u sastavu legionarske 369. divizije, O razgo-
vorima voenim na koti 286 redovno je slao izvjetaje Vestu u Sarajevo, kao
i oficiru Abwehra pri tabu 15. brdskog korpusa. Ostavljao je dojam lukava
ovjeka, a po ponaanju i nainu voenja razgovora lako je bilo zakljuiti da
je imao iroka ovlatenja.
U pregovorima na koti 286, Stamatovi govori Kurtzix
1. Njemake trupe, u suradnji s ustako-domobranskim i etnikim je-
dinicama, surovo postupaju prema neborakom stanovnitvu. Pale kue, ra-
zaraju itava naselja, ubijaju ili u zatvorima mue zarobljene borce i ranjenike,
aktiviste, simpatizere i obitelji naih boraca. Tako postupaju ne samo u toku
borbe s jedinicama NOVJ, ve i u akcijama na teritoriji koju kontroliraju.
Takvim represalijama prema stanovnitvu i postupcima prema jedinicama
nae NOVJ, njemake trupe se ne ponaaju kao regulama vojska, iji se voj-
nici bore protiv svoga neprijatelja, ve postupaju kao policijske jedinice koje
raznim teroristikim metodama i masovnim represalijama masakriraju, tero-
riziraju i deportiraju mirno stanovnitvo i unitavaju sva njegova dobra. Nje-
make jedinice se ne pridravaju vaeih propisa i pravila meunarodnog rat-
nog prava, to e im u skoroj budunosti biti uzeto kao zloin.
2. Njemaki Reich i njegovi saveznici okupirali su Jugoslaviju kao dr-
avu, ali njezinu Narodnooslobodilaku vojsku i partizanske odrede ne pri-
znaju kao ratujuu stranu. (Tog trenutka kapetan Kurtz je prekinuo Starna-
tovia: Mi smatramo da ste pobunjenici, ali vas kao borce cijenimo. Znamo
da ste neprijatelj, koji se viteki ponaa, herojski protivnik! Ali isto tako zna-
mo da je va narodnooslobodilaki pokret u slubi meunarodnog boljeviz-
ma i angloamerike plutokratije... )
3. Mi meutim, ne priznajemo komadanje Jugoslavije, a samim tim ni
aneksiju nekih njenih dijelova, niti priznajemo okupatorsku i kvislinku vlast.
Imamo veliku slobodnu teritoriju i svoju narodnu vlast. Borimo se protiv
okupatora nae zemlje i protiv okupatorskih saveznika i suradnika, a za os-
loboenje itave jugoslavenske teritorije, za novu federativnu Jugoslaviju.
Naa vojska, Narodnooslobodilacka vojska Jugoslavije, koja u svom sastavu
ima stotine brigada, ima divizije i korpuse, a ima i lokalne jedinice odrede.
4. NOVJ priznaju i podravaju svi saveznici ujedinjeni u antihitlerov-
skoj koaliciji i visoko cijene na doprinos antifaistikom ratu.
5. NOP je nezavisan pokret koji okuplja progresivne i patriotske snage
svih jugoslavenskih naroda i narodnosti, a imamo u naim redovima i Volks-
deutschera, imamo ak njihovu partizansku etu u Slavoniji.
6. Narodnooslobodilaki pokret organizirao je NOO u cijeloj zemlji, na
svim nivoima, od sela i opine do federacije - AVNOJ-a, predstavnikog i
zakonodavnog tijela, i Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije, njegova
izvrnog organa. Sve ovo pokazuje da smo ve organizirani, ne samo kao voj-
ska nego i kao drava.
Kapetan Kurtz, koji je paljivo sluao politikog komesara odreda Mi-
loa Stamatovia, odgovorio je pribrano;
1. Jedinice 29. hercegovake divizije i druge vae jedinice ne pridravaju
se dogovora da ne ubijaju zarobljene pripadnike njemake vojske. Raniji do-
govor treba potovati i zarobljenike ubudue ne ubijati.
17 - Partizani za pregovarakim stolom 1941 - 1945.
257
2. Njemaka strana smatra da zarobljenike i ubudue treba razmjenjiva-
ti. Predlae da se o ovome pregovara na viem nivou ili sa tabom 29. di-
vizije, ili sa tabom 2. udarnog korpusa NOVJ.
3. Njemaki predstavnici najradije bi se sastali s komandantom korpusa,
general-lajtnantom Pekom Dapeviem, kako bi utanaili dogovor o svim
spornim pitanjima.
1
4. Nezavisna drava Hrvatska je suverena drava i na saveznik kome
moramo pomoi. U NDH su svi stanovnici duni da budu lojalni, a vlasti
ove drave se moraju braniti od svake subverzije i preduzimati kaznene mjere
prema stanovnitvu koje podrava ili simpatizira komuniste.
Poslije une prepirke o tome ta je endehazija i ija je to drava, ka-
petan Kurtz je pokuao u pomirljivom tonu objasniti da ustae i njihov po-
glavnik nisu uvijek sluali Nijemce:
- Paveli je iao predaleko u politici i postupcima prema stanovnitvu,
naroito prema Srbima u NDH. Nije provodio njemake preporuke da po-
stupa blae i opreznije. Masovne represalije prema srpskom stanovnitvu do-
vele su do Pavelieve kompromitacije i izolacije i kod Hrvata i kod Musli-
mana u NDH, tako da je to preokrenuta simpatije stanovnitva prema borbi
koju vode komunsti. Na to su iz Berlina upozoravali Pavelia nekoliko puta,
ali se borba protiv njega sve vie razbuktavala... Mi sada nemamo alterna-
tive za Pavelia i ne preostaje nam nita drugo ve da s njim idemo do kraja.
Zabranili smo da se odsad u zatvorima ubijaju zarobljeni partizani i civili. Na-
redili smo ustaama i etnicima da sva uhvaena lica predaju Nijemcima, a
i kod Gestapoa smo intervenirali da ubudue ne bud surovosti prema za-
tvorenicima...
U nastavku razgovora njemaka strana je predloila a partizanske je-
dinke ne napadaju na komunikacije kojima se kreu njemake trupe, a nje-
make jedinice u tom sluaju ne bi napadale na partizane van komunikacija.
Pregovarai taba Junohercegpvakog NOP odreda odmah su dogovo-
rili da se taj prijedlog ne moe prihvatiti.
Tada se kapetan Kurtz zainteresirao za sudbinu lani zarobljenog zrako-
plovnog kapetana Joachima Kirchnera, komandira 1.514 eskadrile u Mostaru,
- Za kapetana Kirchnera osobno se zanima njegov kum maral Gring,
koji nam je pofuio da se za Kirchnera uini sve. . . Mi bismo za njega dali
svako lice za koje ste zainteresirani. . . Ukoliko kapetan nije iv, predlaemo
' U to vrijeme grupa di vinja, pod komandom Peka Dapevia, grupirala se u Limskoj dolini (oko-
lina Murino-Andrijevica-Berane), odakle e krajem jula 1944. poeti sa silovitim prodorom kroz Srbiju,
pa se postavlja pitanje je li kapetan Kurtz o tome obavijeten ili pak samo provocira.
da se njegov lei, s odlikovanjima, iskopa i prenese u Mostar, to bi, uz vae
doputenje, mogao obaviti jedan vod naih naoruanih vojnika.
Odgovoreno je da je kapetan Kirchner poginuo, a da su poginuli i voj-
nici njemake potjerne jedinice, koja je bila poslana iz Mostara da trai obo-
renog pilota. Sto se tie prijenosa lea kapetana Kirchnera, delegacija Ju-
nohercegovakog NOP odreda obeala je obavijestiti tab svoje divizije i za-
traiti odobrenje.
1
Kundaina i Stamatovi pisali su tabu 29. divizije da su vapski oficiri
zamolili da prenesemo tabu XXI X divizije ovu njihovu molbu:
1. novembra 1942. godine predstavnik njemake vojske Hans Ott pre-
govarao je s Vrhovnim tabom NOV i POJ o postupku i razmjeni zaroblje-
nika i dobio pristanak da se vri zamjena, a ne ubijanje i da se postupak to
vie humanizira. Kau da XXI X divizija nije po tome postupila, ve ubijala
i masakrirala. Zato mole da date pristanak da doe jedan predstavnik njema-
ke vojske, a ne 'Vraje divizije' da po tom pitanju lino pregovara sa gene-
ralom Dapeviem za itavu korpusnu oblast.., Mole da kn se odgovori po
ovom pitanju to prije. U zatvorima kau sada ne ubijaju nae zarobljenike
i civilno stanovnitvo, a naredili su etnicima i ustaama da im sva uhvaena
lica predaju i da e 'samovlasne' postupke u tom pogledu kanjavati smru.
2. Mole da se dozvoli da se kapetan sa hrastovim liem J. Kirhner is-
kopa iz Hrasna i odnese za Mostar, a ukoliko ne mogu nai vojnici, njihovi
bi vojnici doli bez oruja.
Mi iz taba odreda nijesmo bili u mogunosti da damo odgovore na ova
pitanja...
2
Naelnik taba 29. divizije Drago ukanovi dao je, 31. jula 1944, ju-
nohercegovakom odredu daljnje upute za pregovore i razmjenu:
Upuene zarobljenike razmijeniete sa njemakom komandom u St ocu,
no prilikom slanja pisama njemakoj komandi, ne upotrebljavati moleiv ton
i adresa njemakoj komandi treba da bude: Privremenoj okupacionoj koman-
di Stolac. O svemu ostalom upravljaete se prema direktivama koje ste do-
bili od politikog komesara ove divizije...
3
1
Kasnije je dopisom taba odreda saopeno njemakim pregovaraima da tab divizije ne doputa
dolazak njemakih vojnika radi iskopavanja i prijenosa dotinih leeva. Zbornik dokumenata i podataka NOR-
a tom XI I , knjiga 4, str. 18. Detaljnije o cijelom tom sluaju u Zborniku, tom IV, knjiga 20, dok, br. 143.
U naredbi oklopne armije (tom XII, knpga 4, strana 17 i 18) izmeu ostalog se kae: Predvieno je da
se izvre mjere odmazde Ta ubistvo nosioca Ordena gvozdenog krsta s hrastovim liem, kapetana Kirti-
nera, koje su izvrili crveni, tako to bi se likvidirao, po mogustvu, veliki broj crvenih zarobljenika, iz,
za pomenuti sluaj, odgovorne 29. div. koja se nalazi u Hercegovi ni . . .
2
Arhiv Vojnoistorijskog instituta, reg. br. 23/1, kutija br. 1627.
3
Isto, reg. br. 2- 7, kut. 1145, II.
Tada su razmijenjena dva njemaka podoficira i tri vojnika.
Kad je komandant okupatorskog garnizona u Stocu dobio pismo na-
slovljeno na privremenu okupacionu komandu, odgovorio je vrlo aurno
i vrlo drsko: Jo postojeem stoeru junohercegovakih partizanskih bandi,
Bio je to razlog da tab odreda u narednom pismu neprijatelju objanjava:
Vae oslovljavanje n^eg taba u prolom dopisu jeste svjesno neshva-
tanje injenice da smo vojska, koju su priznali nai saveznici, a koju ste i vi
kao na neprijatelj i okupator osjetili kroz trogodinju borbu dok je vaa ko-
manda u Stocu privremena i okupatorska...
1
No, to nije smetalo da se pregovori ne nastave. 1 pored toga to su pre-
govarai bili nesmiljeni neprijatelji, na koti 286 pregovori su i dalje voeni,
dopisi su i dalje putovali od jedne do druge komande, i zarobljenici su re-
dovno razmjenjivani, kao i u Pisarovini,
Kad srno se posljednji put sastali na koti 286 - sjea se Milo Starna-
tovi - onda kad se ve i u njemakim redovima jasno uoavalo rasulo, pre-
govarai to ipak nisu htjeli priznati. Na rastanku smo ih, kao i uvijek, pozdra-
vili uobiajenim pozdravom, 'Smrt faizmu . . . ', a kapetan Kurtz je na to, kao
i njegova pratnja, neto glasnije nego drugih prilika, ak rekao bih preglasno,
i pomalo ljuto, uzviknuo 'Heil Hitler'... Potom smo se rukovali i zauvijek
otili svatko na svoju stranu.
1
AVII J NA, k. 1627, reg, bf. 36/3-2.
PUKOVNIK JE DOAO POSLIJE
DVANAEST GODINA
Sredinom jula 1944. godine njemaki artiljerijski puk, koji se ranije na-
lazio u sastavu Rommelovih snaga u Africi, povlaei se iz Grke rasporeen
je na obali Dunava, od Starih Banovaca do Belegia i Surduka.
Komandant puka Alfred Fayder bio je smjetan u Belegiu u kui tr-
govca Milana Popovia, koji je bio i znaajna partizanska veza u varoici U
Popovievoj kud nalazilo se skladite narodnooslobodilakog fonda za od-
reene vrste namirnica i drugog materijala, ali zbog lukavo smiljene susret-
ljivosti prema komandantu, ovome ni na kraj pameti nije bilo da posumnja
ba u svoga domaina.
1
Stari Banovci, Belegi i Surduk nali su se u veoma nepovoljnom po-
loaju, Specijalna jedinica Fayderovog puka, zaduena za opskrbu, poela je
harati po varoici i okolnim selima. Oduzimali su sve to im je bilo potrebno.
Narod je poeo strepiti od bahatih faistikih vojnika, koji su presretali dje-
vojke po ulicama, nepotrebno ih pretresali i raskalaeno ismijavali.
Ponaanje vojnika Fayderovog puka prelo je sve granice, kad su iz obi-
jesti ubili tri osobe. Obavijeten o svemu tome, Jovan Veselinov arko, se-
kretar Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu, naredio je da mu se odmah
na razgovor javi Nikola Deki Kinez, poznat po najsuptilnijim akcijama, koje
je izvravao s puno lakoe i hrabrosti. Ulazio je on ilegalno u Zemun, Belegi,
Pazovu i Batajnicu, i bez tekoa izvravao sve zadatke.
Susret Nikola ekia sa arkom Veselinovim bio je kratak. Kinez je bez
raspravljanja primio zadatak da sa tabom njemakog puka treba pregovarati
u interesu zatite stanovnitva,
Kinez je trebao prilikom pregovora zahtijevati od njemakog pukovnika
da svojim vojnicima odmah zabrani pojedinano i grupno upadanje u kue,
da obustavi pljake, hapenja, ikaniranja i silovanje djevojaka i ena, da za-
brani pljaku stoke i ukine zabranu kretanja iz jednog u drugo mjesto. Ov-
laten je da se njemakom predstavniku predstavi kao potpredsjednik Okru-
nog vojnog suda za istoni Srem.
Odmah poslije razgovora sa arkom, Kinez je napisao pismo koje je
preko Milana Popovia urueno pukovniku Fayderu. Nije mu objasnio to
eli, samo ga je pozvao na pregovore:
U ime naroda, poziva Vas kao komandujueg Okruni partizanski voj-
ni sud na pregovore. Predmet pregovora bie usmeno izloen. Predlaemo da
pregovori budu odrani u Belegiu, u Orljevom progonu. Susret zakazujemo
za 10, jul 1944. godine u 10 asova. Na pregovore uz pregovaraa mogu doi
najvie dva naoruana pratioca... U drugom sluaju, ukoliko se od dana-
njeg dana pa na dalje oseti mobilnost Vaih jedinica, pregovori se nee odr-
ati i srnatraemo da ih apriori odbijate.., Da ne bi dolo do zabune ili kak-
ve sumnje, sve Vae jedinice smetene u Belegiu izvedite na obalu Duna-
va. . .
Vae kidnapovanje ili ubistvo ne dolazi u obzir i u to ne treba da sum-
njate, jer Vas na pregovore poziva zvanini narodni sud i tako neto u ovom
sluaju je izlino.
Pretpostavljam da je do pregovora od Vaeg prijema ovog pisma ostao
samo jo jedan dan i zato mene kao ovlaenog pregovaraa neete moi da
pronaete ako mislite da pomerite datum ili menjate mesto zakazivanja pre-
govora.
1
Pukovnik Alfred Fayder primio je i proitao pismo posredstvom Mila-
na Popovia.
Dakle, tako?
Slobodno moete otii na pregovore - osmjelio se Popovi. - Ja vam
garantujem ivot.
Sve mi je to udno - zbunjeno je pukovnik vrtio glavom.
Sta vam je udno, gospodine pukovnie?
udi me kako nisu doznaili predmet pregovora?
U pismu kau da e to biti saopteno na licu mesta.
Ali o emu?
Ne bih znao - slijee Popovi ramenima.
Kako mogu biti spreman za pregovore, kada ne znam o emu treba
pregovarati? - iri ruke pukovnik Fayder. Ipak, podstican od Popovia, rekao
mu je neka javi partizanskom predstavniku da pristaje na razgovor.
1
Koritena knjiga Maje suh Bekgii, Beograd, 1980. kao i podaci iz izjave general-majora Nikole e-
kia; autorska zbirka.
Nikola eki na pregovore u Belegi krenuo je u pratnji Neboje Mir-
etia i Ilije Pejinovia. Vjerovao je u korektnost Wahrmachtovog pukovnika
i tonost izvjetaja komunista Milana Popovia. Usput je susretao neke po-
znanike: znali su ga svi u Belegiu, gdje je bio vrlo omiljen. Njegovo produ-
hovljeno lice, isto i svjee izbrijano, smea kosa i prodorni pogled, ostavljali
su na svakog prijatan dojam. Nosio je njemaki automat, opasa, bombe i pa-
rabelum. Bio je lijepo obuen. Nova oficirska bluza, njemake gojzerice i hla-
e, na kapi petokraka sa srpom i ekiem.
Dvadesetak partizana rasporedio je na periferiji Belegia. Trebali su stu-
piti u akciju ako bi se njemu i dvojici njegovih pratilaca ita nepredvieno
dogodilo.
U Belegiu ih je doekao straar, prethodno obavijeten o njihovu do-
lasku. Na poziv straara, pred trojicu partizana iziao je stariji podoficir, koji
ih je odveo do pukovnika Faydera. A tamo, gdje je bio Fayder, pred njima
se najprije pojavio neki podoficir, a zatim i sam Fayder, u pratnji jednog au-
tomatiara. Fayder je prema partizanima iao sigurnim koracima: nekoliko
mitraljeskih cijevi virilo je iz okolnih vrtova, s krovova, kroz prozore i iz
bunkera. Bio je to ovjek lijepih cm ih oiju i tamne kose. Njegovo ozbiljno
Ue izgledalo je kao da ispoljava i malo zbunjenosti, ali zato mu je pogled bio
radoznao i kao da mu nije bilo potrebno puno vremena da smisli pitanje i
dade odgovor.
Stao je mirno diui ruku na faistiki pozdrav.
Iza pukovnika i njegovog pratioca iao je Milan Popovi. Fayder ga je
zamolio da bude prevodilac.
Nikola eki i njegovi pratioci pozdravili su stisnutih pesnica, partizan-
ski
Smrt faizmu!
Pukovnik Fayder, kojemu je i pozdrav preveden, kao da ga preu, a pri-
mijeti bez ljutnje
Na pregovore se ne ide s orujem.
To ne bi trebalo da vas zabrinjava, gospodine pukovnie. Vie je va-
eg oruja oko nas - ne bez ironine aoke odvrati Nikola eki.
A ta ste vi po inu, molim vas? popusti pukovnik.
Porunik NOV i POJ odgovori eki.
I mislite da je u redu da jedan pukovnik pregovara sa porunikom?
U nudi, moe da se pree preko toga odgovori Nikola. Uosta-
lom, neovisno o inu, ja u ovom kraju predstavljam najviu vlast. in nije va-
an . . .
Moram priznati da sam vas drukije zamiljao.
- Moda zato ito nas tretirate kao bandite. - Kinez je govorio krajnje
ozbiljno, ali je taj nain djelovao pomalo podsmjeljivo. A tko je, gospodine
pukovnie, zaista bandit, jasno je cijelom svijetu: tko ubija ene i djecu, tko
pali kue, tko pljaka, tko siluje djevojke i ene. To su, inae, pitanja o kojima
elim pregovarati
Pukovnik Alfred Fayder zamiljeno se zagledao u zagonetnog Kineza.
Pomno je sluao Popoviev prijevod, ali Popovia nije gledao. Prvi put se
osmjenuo:
- Imate, gospodine porunie, lijepo, blago lice i topao pogled. Nadam
se da emo se sporazumjeti.
Drago mi je ako mislite tako - prihvati Deki.
Poslije dogovora da se prestane s pljakom, hapenjem i maltretiranjima,
to je pukovnik Fayder uvjetovao obustavom napada na puk, ponovo su na-
stavili razgovarati o nevanim stvarima.
Prilikom rastanka nisu jedan drugom bili bliskiji nego prije, ali i Kinez
i Fayder imali su dojam da obojica razumiju to zaista eli protivnik. A to
se tie dogovora, pridravali su ga se, zapravo: Fayder se pridravao obeanja
da e njegov puk, sve dok ostane u Belegiu, Starim Banovcima i Surduku,
potovati tamonje stanovnitvo i ponaati se prema njemu na najkorektniji
nain.
Pregovarai iz Belegia drugi su se put sreli jula 1956. godine: toga je
dana bivi pukovnik biveg Wehrmachta posjetio, u njegovu stanu u Beog-
radu, general-majora JNA Nikolu ekia Kineza. Stigao je u pratnji kerke
i zeta, s poklonom u rukama. Zagrlio je Dekia i, vie kerki i zetu nego do-
mainu, uzbueno govorio:
Mnogo sam se naratovao, svata doivljavao, ali mi nita tako lijepo
nije ostalo u sjeanju kao susret s vama u Belegiu. Lijep sam dojam stekao
o vama osobno i jugoslavenskim partizanima uope...
ZATOENIK IZ OKLOPNOG VLAKA
Bliio se kraj rata. Njemake su jedinice u stalnom povlaenju. Iz dana
u dan poveavao se broj osloboenih gradova i irila slobodna teritorija Ju-
goslavije. Tako je, pored ostalih, bio osloboen i Travnik, to je general-pu-
kovniku Alexanderu Lhru kvarilo planove za izvlaenje grupe armije E
dolinom rijeke Bosne. Nareeno je da se taj grad na tako vanoj komunikaciji
ponovo osvoji. U tom je cilju tab 104. divizije 27. decembra 1944. godine
pristupio pripremama operacije, koja je dobila ifrirani naziv Lavina. Poslije
estoke borbe, koja je poela 19. januara, jedinice NOVJ su 22. januara 1945.
godine napustile Travnik, u koji e ponovo, potukavi u etverodnevnim
borbama pukovsku grupu Eberlein 104. divizije, 19. februara ui 10. kra-
jika divizija. Komandant grupe Eberlein, inae komandant 639. puka za
osiguranje, pukovnik Ritter Eberlein, tada je iz Travnika uspio umai, ali e
se nekoliko dana kasnije nai pred cijevima puaka krajikih partizana.
Pukovnik se pokuao iz Bosne izvui u oklopnom vlaku. O tome vlaku
su komandanta 6. krajike brigade Milana Miljevia Milania obavijestili is-
kusni krajiki obavjetajci Morie Levi i Pero Vuki. Da onemogui izvlaenje
neprijateljskog blindiranog vlaka iz Busovae, komandant Mi lani je zaduio
Nikolu Japundu, komandanta 4. bataljona. Ne gubei ni trenutka, jedan od
vukova s Grmea, iskusni komandant 4. bataljona 6. krajike, odmah je na-
redio pokret prema selu Strane na eljeznikoj pruzi izmeu Busovae i La-
ve. Bataljon je ojaan grupom minera i topovskim vodom. Kasno uvee pri-
premili su zasjedu, a oklopni vlak je naiao u zoru narednog dana. Borci iz
zasjede u poetku su pomislili da je to teretni vlak, jer je lokomotiva pred so-
bom gurala dva vagona napunjena kamenjem, zatim nekoliko putnikih va-
gona, pa je tek onda bila zakaena elina grdosija i za njom opet vagoni s
dva tenka. itava kompozicija imala je 16 vagona.
Prvo je odjeknula jedna, a zatim i druga eksplozija.
Svi borci etvrtog bataljona jasno su vidjeli kako u provaliju pod mos-
tom lete vagoni to ih je lokomotiva gurala pred sobom. Uto hitlerovci po-
ee iskakati iz vlaka, kojeg je preciznom vatrom tukao partizanski top.
Uviajui da je svaki otpor uzaludan, kroz prozore oklopnog vlaka iz-
vjeen je bijeli barjak predaje.
Koliko se sjeam, nama je osnovni cilj bio da unitimo voz i likvidi-
ramo neprijateljsku posadu u njemu, sjea se Branko Damjanovi U toj ak-
ciji moja eta je dvaput gazila Lavu, a bila je zima, februar , . . Glavno je bilo
da zadatak bude izvren!
1
U oklopnom vlaku bio je i pukovnik Ritter von Eberlein. Shvativi da
kompozicija ne moe ni naprijed ni nazad, naredio je da se izvjesi bijela za-
stava, a zatim je i sam krenuo prema pobjednicima, dovoljno priseban da pri-
krije oajanje. Ba tad su na poloaje 1. bataljona stigli komandant brigade
Milani Miljevi i komesar Sveto Aleksi, koji o tome svjedoi:
Milani Miljevi, koji je bio legenda podgrmekog kraja, ovaj se puta
nije mijeao u komandovanjc Nikole Japunde. Ponaali smo se kao obini
borci. Kada je pala komanda za juri, juriali smo i nas dvojica. Sa nama je
bio i rukovodilac SKOJ-a u brigadi Branko Damjanovi. Hilerovci su se nali
u bezizlaznom poloaju. Ipak, ini mi se da je nekoliko njih iskoilo i, zahva-
ljujui kanalu pored eleznikog koloseka, uspjelo pobei prema BusovaL
2
Komandant Japunda nije oekivao da e se grupa Eberlein tako brzo
predati. Kae da ne zna je li to bilo za mene iznenaenje ili radost, a kada
sam poeo prilaziti sredovenom nemakom oficiru, kome je krvarila rana na
licu, posebno sam se uzbudio. Uzbudila su me i tri gvozdena krsta na nje-
govoj bluzi.
3
Oficir o kojem govori Japunda bio je pukovnik Ritter von Eberlein,
ovjek ezdesetih godina, po osobnom Hitlerovom odobrenju aktiviran iz
penzije. S njim je bio i njegov tridesetogodinji sin, major. Eberlein mlai kr-
hotinama granata bio je tee ranjen u bradu, dok je stari pukovnik dobio lak-
u ogrebotinu pored lijevog uha, koju namjerno nije htio previti. ini se da
je ranjavanje majora Eberleina bitno utjecalo na pukovnika Eberleina, da se
sa svojom grupom u oklopnom vlaku preda 4. bataljonu 6. krajike brigade.
1
Izjava Branka Damjanovia; autorska zbirka.
2
Izjava Svete Aleksia, aprila 1984. godine u Beogradu; autorska zbirka.
3
Izjava Nikole Japunde, aprila 1984, godine; autorska zbirka.
Razgovor komandanta brigade Miljevia i komesara Aleksia s pukov-
nikom Eberleinom bio je dosta kratak, Stari pukovnik nije htio davati izjave
o planu svoje jedinice. Predstavio se, i sina je predstavio, nabusito i samouv-
jereno, ime je htio prikriti zebnju za svoju i sinovljevu sudbinu, a onda je,
pomalo panino, stao inzistirati:
Molim da se potuju meunarodne konvencije o pravima ratnih za-
robljenika!
A to mislite, gospodine pukovnie, jesu li i vae jedinice potovale
bilo kakve pravne regule kada su se obraunavale ne samo s nama, s naim
ranjenicima, nego i s golorukim narodom? - zasiktao je komandant 6. kra-
jike brigade.
Sin zarobljenog pukovnika stajao je iza oca. Nije se uplitao u razgovor,
zadovoljan to mu je pruena prva pomo.
- Sto sad namjeravate s nama? pitao je uznemireni pukovnik Eber-
lein.
- Sada emo preko rijeke, do nae vie komande! odgovorio je ko-
mandant brigade.
- ja rijeku ne mogu gaziti. Star sam. Studen bi me ubila!
Ako si se mogao boriti kao svi ostali, onda e i rijeku gaziti kao os-
tali! podbadao ga je netko iz taba, na to pukovnik von Eberlein uskiptalo
poe mrmljati neto o pravu na zatitu zarobljenika.
- Budi sretan to te neemo streljati!
Neto kasnije, po nareenju komandanta 4. bataljona, jednako kao i svi
borci, u vodu je zagazio i Von Eberlein.
U tabu 4. divizije, za vrijeme sasluavanja, Eberlein se ponaao vrlo ko-
rektno. Mada je spoetka prijetio da nita nee odati, odjednom je poeo go-
voriti i o onome o emu ga nisu ni pitali. Upitan o ishodu rata, odgovorio
je sasvim kratko:
- Mi gubimo!
Pa, zato ste se onda borili?
Tako, mislili smo da e neto promijeniti neko novo oruje... Me-
utim - nastavio je iskreno - svi smo znali da bi se moralo dogoditi udo,
pa da mi ovaj rat dobijemo . . .
Na kraju istrage, obavjetajni oficir taba 4. krajike divizije upitao je sta-
rog Eberleina:
Imate li neku elju?
Imam ih vie - sumorno uzdahnu pukovnik.
- Recite!
- Prva i osnovna: da sauvam sina. Naravno: da ga izlijeim i sauvam.
Godinama ga vuem uza se, zbog ega su mi se iza lea i smijali i rugali, ali
sve sam to podnosio. I sad, kad je sve gotovo, bilo bi nepravino da ga iz-
gubim. Naime, ima jo puno vaih zarobljenika u ustakim zatvorima i u na-
im logorima...
- Da, znamo, ali to ne ovisi samo o nama...
Pukovnik Eberlein bio je kasnije u nadlenosti komandanta 5. korpusa,
najmlaega naeg generala, Slavka Rodia, koji je obavjetajnom odjeljenju pri
tabu korpusa dao suglasnost da organiziraju pregovore s nekom njemakom
komandom u cilju razmjene. Ubrzo se iz neprijateljskog tabora saznalo da je
ak i generaltab Alexandera Lohra zainteresiran za sudbinu pukovnika
Eberleina. Iz Viteza, gdje je bio tab SS generala Schmidthubera, javljeno je
da bi moglo doi do razmjene pod najpovoljnijim uvjetima za partizansku
stranu. U ime taba 5. korpusa pregovore je vodio major OZN-e Stipe Bilan.
Za dvojicu Eberleina traio je grupu drugova zatoenih u logoru i sav ratni
materijal to su ga Nijemci zaplijenili prodrijevi iznenada u Vitez.
Pregovori su brzo okonani. Nijemci su prihvatili sve zahtjeve taba 5.
korpusa.
Pukovnik Ritter von Eberlein i njegov sin, major Rudolf Eberlein, s
grupom drugih zarobljenika iz borbene grupe Eberlein, razmijenjeni su ve
poetkom marta. Dva mjeseca poslije toga, jedinica koja je zarobila dvojicu
Eberleina na pruzi kod Busovae, ponovo se srela s njima. Kad je ovaj put
stari Eberlein bio priveden u tab 6. krajike brigade, sumorno se nasmijao
na svoj raun;
- Vi za mnom u stopa' Sto se moe, takva je sudbina...
PREGOVORI U RATU POSLIJE
KAPITULACIJE
U proljee 1945. godine otpoele su i uspjeno okonane zavrne ope-
racije JA za osloboenje Jugoslavije. Preko 800.000 boraca Jugoslavenske ar-
mije glavninom snaga nastupa frontalno, a dio jedinica glavnih tabova Hr-
vatske i Slovenije, pod operativnom komandom tabova taktikom partizan-
skog ratovanja, vodi uporne i ilave borbe u neprijateljskoj pozadini.
Od Maarske do Jadrana, Jugoslavenska armija dri samostalni front, je-
dan od etiriju evropskih fronto va snaga antifaistike koalicije, povezujui
armije marala Tolbuhina, koje su nadirale preko Maarske i Austrije, i armije
feldmarala Alexandera, koje su nastupale prema sjeveru Italije.
Jugoslavenska armija imala je zadatak da slomi otpor komande njema-
kih snaga Jugoistok, dio maarskih faistikih snaga, etnike, utae i domob-
rane, slovenske bjelogardiste i domobrance, ljotievce, nedievce i dijelove ar-
mije generala Vlasova.
Dogaaji su se odvijali vrtoglavom brzinom. Berlin je pao 2. maja. Istog
dana, poslije primirja zakljuenog 29. aprila u Caserti, u sjevernoj Italiji, ka-
pitulirala je njemaka grupa armija C, osim njenog 97. korpusa koji je bio na
jugoslavenskom prostoru. Tri dana kasnije njemake armije kapituliraju u sje-
vernoj Njemakoj, Nizozemskoj i Danskoj.
Grupa armija G poinje kapitulirati u Bavarskoj i Austriji 6, maja.
Veliki admiral Dnitz, koji je 30. aprila 1945. godine postao Hitlerov
nasljednik, smatrajui da je kapitulacija pred zapadnim saveznicima sanno pri-
vremeni poraz, nadao se da e biti stvorena nova koalicija u kojoj bi Nijemci
bili Anglo-Amerikancima partner u borbi protiv boljevizma. Dnitz tih
dana izjavljuje da e sve uiniti kako bi se zemlja spasila od ponora bolje-
vizma i objanjava da se Fhrer vojujui protiv boljevizma, takoe borio
za Evropu i civilizaciju. Po njemu, Englezi i Amerikanci produuju rat oito
bez ikakvog svog interesa, samo u funkciji irenja boljevizma u Evropi.
Dnitz je delegirao admirala barona Frcideburga da od feldmarala
Montgomeryja iznudi separatnu kapitulaciju. Zaista, akcija je uspjela i Mont-
gomery je 3. maja pristao na parcijalnu kapitulaciju njemakih armija na te-
ritoriji zapadne Njemake, Danske i Holandije, Parcijalna kapitulacija Nijema-
ca provedena je prethodno i u Italji, ali zato se na istonom bojitu krv lila
jo tri, a u Jugoslaviji ak sedam dana poslije slubene obustave ratnih ne-
prijateljstava u Evropi.
General Lohr, komandant Jugoistoka, u aprilu je traio od engleskog
komandanta u Italiji, feldmarala Alexanders, da saveznici to prije uzmu
Trst, Slovensko primorje i Koruku, a da e on, sa svojim trupama, to due
drati front na tzv. Zvonimirovoj liniji, zapadno od Zagreba. Taj podatak iz-
nosi naelnik taba generala Lhra, general Erich Schmidt-Richberg u knjizi
Zavrne borbe na Balkanu. Austrijancu Lohr u i te kako je bilo stalo da jugo-
slavenski partizani ne udu u sjevernu tajersku i Koruku prije Engleza.
Lhr je tada raspolagao sa est armijskih korpusa, nekoliko samostalnih
divizija i vie policijskih pukova, s ustako-domobranskim snagama (oko
140.000 - 150.000), srpskim Dobrovoljakim korpusom (8.000 ljudi), Dinar-
skom etnikom divizijom popa ujia (7.000), crnogorsko-hercegovakom
etnikom grupom (oko 10.000 ljudi), sa desetak talijanskih teritorijalnih ba-
taljona i manjim brojem pripadnika Rupnikovog Slovenskog domobranstva
i belogardista. Bilo je tu i ljotievaca, kozakih jedinica, u sastavu njemakih
divizija, zatim neto maarskih faista. Sve u svemu - oko 500,000 vojnika
i oficira. Kako se rat bliio kraju, sve ih je manje. U posljednjih nekoliko dana
rata Lohr je imao samo oko 300.000 svojih i kvislinkih vojnika. Od toga ih
je u Donjoj tajerskoj bilo oko 200.000.
U 2,30 sati 7. maja 1945. godine u tabu generala Eisenhowera u Rem-
su njemaki general Jodl potpisao je bezuvjetnu preliminarnu kapitulaciju
Njemake. Definitivan dokument o kapitulaciji potpisan je u berlinskom
predgrau Karlhorst, u noi 8. i 9. maja, kada je na svim frontovima trebalo
biti obustavljeno neprijateljstvo. Kapitulacija je ratificirana esnaeste minute
9. maja 1945. godine. Ipak, Nijemci su do 12. maja davali otpor Crvenoj ar-
miji u Cehoslovakoj, a do 15. maja u Jugoslaviji,
Zato je bilo tako? Nijemci, i sve ono zlo koje se iz Jugoslavije s njima
povlailo, igraju, istina bez aduta, na kartu da e, kao osvjedoeni antikomu-
nisti, iskoristiti razliite proturjenosti u antihitlerovskoj koaliciji, koje su se
pred svretak rata sve vie ispoljavale u borbi oko podjele interesnih sfera i
uope oko ureenja svijeta poslije pobjede. Nacisti su prieljkivali i predviali
da e ubrzo biti potrebni zapadnim silama kao saveznici u neminovnom ratu
protiv Sovjeta, pa i protiv Titove Jugoslavije. 1 neki krugovi zapadnih savez-
nika, pohranjivali su kod njemakih vrhova nadu u brz raspad antihitlerovske
koalicije i stavili im u izgled da e njemaka armija biti potrebna Zapadu kao
mogui saveznik u buduoj borbi protiv boljevizma. Zato su podstrekivali
nacistiko komandiranje da njemake armije kapituliraju samo pred anglo-
amerikim armijama, a da se s Crvenom i Jugoslavenskom armijom bore to
due, dok se ne steknu povoljni uvjeti za izvlaenje i predaju zapadnim sa-
veznicima.
General Jodl jo je 1. maja predlagao Don it zu da se odmah obustavi ot-
por zapadnim silama i da se 12. njemaka armija hitno prebaci iz Italije na
istoni front.
Dan uoi potpisivanja kapitulacije u Remsu, 6. maja, feldmaral Kessel-
ring pozvao je komandanta Jugoistoka, generala Lohra, i komandanta 2. nje-
make oklopne armije, generala Maximiiijana de Angelisa, u Graz i u duhu
Dnitzove odluke naredio im, kao to je zapisano, da se povuku u Austriju,
Jer, rekao je, nipoto ne smijemo dopustiti da nae snage padnu u ruke Ti-
tovih partizana. Angelisu je nareeno da radi dobijanja u vremenu po-
vede pregovore o predaji sa Sovjetima, a u meuvremenu da svoje snage pre-
baci u zonu djelovanja anglo-amerikih snaga u Austriji. De Ange lis je imao
sreu da se sa svojom 2. oklopnom armijom povlaio ispred Bugara. Od njih
se odvojio ve 9. maja i gotovo kompletnu armiju predao Anglo-Amerikan-
cima. Tako su bugarske jedinice, koje su nastupale u sastavu Fronta marala
Tolbuhina, dobile priliku da bez otpora uu u nezaposjednut prostor u Aus-
triji i da svojim lijevim krilom prije JA zaposjednu dio Jugoslavije, i to u zoni
operacija Tree armije Koste Naa,
Snagama koje su ve bile u Austriji, u Korukoj 34. njemakom kor-
pusu - Lohr je naredio da kapituliraju pred Englezima, a za pregovore s Ju-
goslavenskom armijom, gdje je bilo jo nekoliko korpusnih tabova, pravo
pregovaraa zadrao je za sebe, uvjeren da e on sam to uiniti tako da svoje
trupe izvue iz Jugoslavije i da ih, ako bude neophodno, preda Angloame-
rikancima.
Hiljade i hiljade kvislinkih i njemakih vojnika, podoficira i oficira,
meu njima veliki broj ratnih zloinaca, nalazile su se - kako e to kasnije
napisati general Schmidt-Richberg - svega 72 sata hoda do Austrije i an-
glo-amerike demarkacione zone. Ako izdre tih 70 sati, izvui e se preko
Karavanki, izbjegnuvi kapitulaciju u Jugoslaviji.
Do 9. maja, odnosno od onog trenutka kad su Wilhelm Keitel, Hans
Georg Friedeburg, Hans-Jrgen Stumf potpisali akt o bezuvjetnoj kapitulaciji
pred maralom Georgijem ukovom, maralom britanske avijacije Arthurom
Tedderorn, amerikim generalom Karlom Spatzom i francuskim armijskim ge-
neralom Jeanom Lattreom de Tassignyem, mada je gotovo sva Jugoslavija
osloboena (neprijatelj je jo samo u tajerskoj i Korukoj) i mada su trupe
4. armije generala Petra Drapina ve deseti dan bile u Trstu, kapitulirao je
samo jedan njemaki korpus - 97, kojim je komandirao general planinskih
trupa Ludwig Kubier. I taj korpus, zapravo ojaana korpusna grupacija, ije
su dvije divizije imale ak po etiri puka, a osim toga bile su u njemu i dvije
borbene grupe divizijske snage, pokuava odmah poslije pada Trsta da se iz-
vue preko Ljubljane na sjever, ali komandant Jugoistoka to nije mogao
odobriti, jer bi se lijevo krilo njegove glavne kolone nalo na bonom udaru.
General Lohr je tek poslije pada Trsta odobrio generalu Kbleru da se sa
snagama svoga korpusa i drugim prikljuenim jedinicama, s oko 20.000 ljudi,
u formaciji jea probija prema Ljubljani. Treeg maja nae jedinice ule su
u Rijeku. Tada Petar Drapin osobno preuzima rukovoenje operacijama za
unitenje 97. korpusa, kojeg iz najneposrednije blizine napadaju 8. i 19. divi-
zija, a postupno obru oko njega steu 13, 26, 43 i 7. divizija. Od 3. do 6.
maja 97. korpus se probijao kao je koji se valja, vodei ogorene borbe,
prema sjeveru, da bi se zaustavio uavi glavninom u Ilirsku Bistricu. U cik
zore 6. maja poele su odsudne borbe. Tada su se jedinice 8. kordunake i
19. sjeverodalmatinske divizije silovitim juriima uklinile u jeevski raspored
97, korpusa. Naroito pogubno neprijatelja tue artiljerija 14. brigade 19. di-
vizije. Kordunai se probijaju dolinom Reke u centar Ilirske Bistrice, gdje je
bilo oko 1.100 ranjenih Nijemaca. U takvoj situaciji komandant 97, korpusa
general brdskih lovaca Ludwig Kiibler, koji e 1947. biti, kao i njegov brat
general Joseph Kiibler, osuen na smrt zbog ratnog zloina, alje parlamen-
tarce u tab 8. divizije i moli da se obustave neprijateljstva, (prvo) da bi dobili
vremena za izvlaenje svojih ranjenika, i (drugo) da bi poveli pregovore o ka-
pitulaciji.
Zamjenik komandanta 19, divizije Danilo Damjanovi Dani, koji je u
taj mah obavljao dunost komandanta (komandant divizije Stanko Parma i
komesar Pepa Babi bili su u Opatiji), dobro pamti estinu napada na op-
koljeni 97. korpus, pamti artiljerijsku kanonadu 14. brigade, a isto tako i do-
lazak njemakog osobnog automobila s bijelom zastavicom. U automobilu je,
s njemakim, oficirom i prevodiocem, nekim Volksdeutscherom, bio i jedan
od oficira 8. divizije: traili su da 19. divizija poalje svog najstarijeg oficira
radi pregovora s predstavnicima 97. korpusa. Damjanovi je prihvatio ini-
cijativu i odmah krenuo u Ilirsku Bistricu. S njim su poli i pomonik kome-
sara Slavko Boovi i komandant 14. brigade Duan Batinica, koji e ih do-
pratiti samo do ilirsko-bistrikog hotela, a onda se vratiti ha poloaje s in-
strukcijama kako da se reagira ako kola krenu naopako.
General Danilo Damjanovi, ovjek od mjere i rijei, meu kljunim li-
nostima ustanka u Lici, tvrdi da su pregovori povedeni u jednom salonu ho-
tela u Ilirskoj Bistrici i da su u ime NOVJ pregovarali komandanti i komesari
8, 13. i 19. divizije, te obavjetajni oficir Ciro Sikirica. Ali kako se zna da je
dokument o kapitulaciji potpisan u tabu 4. korpusa NOVJ, i da je taj tab
tada bio u selu Zagorju, gdje su pregovori zakljueni u 6 sati i 4 minute 7.
maja
1
, onda je razlono povjerovati da su pregovori voeni u dvije runde, i
to najprije u Zagorju, ili u tabu 4. korpusa ili u tabu 8. divizije (pregovarai
su naelnik taba 4. korpusa pukovnik Stanko Bjelajac i komesar 8. udarne
divizije potpukovnik Sukrija Bijedi), a tek potom u ilirskobistrikom hotelu,
ovoga puta u prisutnosti predstavnika 8, 13. i 19. divizije NOV. Da su s
predstavnicima njemake grupacije utanaena dva dogovora, najprije u Za-
gorju, a zatim u Ilirskoj Bistrici, vidi se i po tome to su u prvim pregovo-
rima (samo da bi dobili na vremenu) predstavnici 4. korpusa pristali na uv-
jete taba 97. korpusa:
. . . itava grupacija pod komandom general-majora planinskih eta
Kblera ima da izrui i bezuslovno preda sve oruje i materijal u ispravnom
zateenom stanju.
3. Predaja oruja i materijala ima odmah da uslijedi i da se stavi na ras-
polaganje tabu VIII udarne divizije.
4. Ljudstvo s oficirima i podoficirima po dijelovima razduuje se oru-
jem i stavlja pod komandu VIII divizije do daljnjeg nareenja.
5. Do konca mjeseca ove godine grupacija koja se predala bie preba-
ena iz nae zemlje u svoju zemlju i sa obezbjeenjem sa nae strane do pri-
hvata ove grupacije od strane jedne jedinice u drugoj zemlji. Teki ranjenici
bie zadrani u naim bolnicama i do mogunosti prebacivanja u svoju zem-
lju ostat e u naoj zemlji.
6. Po elji zarobljene grupacije, bie upuena u svoju zemlju na prostor
Klagenfuffta...
2
Ovaj dokument u ime generala planinskih trupa Kblera potpisao je
pukovnik Reindl, inae komandant jedne pukovske borbene grupe u sastavu
97. korpusa. Potpisavi taj dokument, on je, ini se, inzistirao da se front smi-
ri i na pravcu nastupanja 19. divizije, ija je artiljerija ubitano tukla opkoljene
Nijemce. Tako je dolo do nove runde pregovora u hotelu u Ilirskoj Bistrici.
1
Dr L'ro Kosti, Osloboenje hire, Slwma'ckog primorja i Trsta 1945, Beograd, 1978, str. 517. 7.
2
Ist o.
18 - Partizani ra pregovarakim stolom l ' Mt '.'MS.
273
O toj rundi pregovora imamo svjedoenja dvojice naih generala, Danila
Damjanovia i Nikole Grubora, koji u jednom pismu kae da su pregovarai
u ime Jugoslavenske armije osim mene bili i Joco Tarabi i Sukrija Bijedi
iz 8. divizije, komesar moje divizije Mirko Lenac i dva druga iz 19. divizije,
od kojih sam dobro znao Dania Damjanovia.
1
Te linosti kao pregovarae
spominje i Dani Damjanovi. Samo u jednom nisu naisto, u imenu zastup-
nika generala Kiiblera. Damjanovi pamti da je 97. korpus predstavljao ge-
neral Schwarz, stariji general, Austrijanac, doao s istonog fronta
2
. Uvjer-
ljiviji je general Grubor, koji pie da je kontakt s naim snagama uspostavio
jedan njemaki pukovnik, misli Rajndl, a u pregovorima su sudjelovala dva
generala, komandanti divizija u 97. korpusu.
3
Iz sauvane dokumentacije
znamo da su pregovarali generali von Heslin (komandant 188. divizije) i
Hans Grawenitz (komandant 237. divizije), te pukovnici Reindl i Lothar
Zimmermann,
4
a po svoj prilici i naelnik taba 97. korpusa pukovnik Hauff-
mann.
Danilo Damjanovi je zapisao da su pregovarai okupljeni u prizemlju
hotela ekali da se s kata spusti general Kbler, a onda nam je reeno da on
ne moe ustati iz kreveta, da je ozbiljno ranjen i da e ga u pregovorima za-
stupati komandant 188. divizije, koji nam je predloio uvjete za kapitulaciju
njihovog korpusa, zapravo itave opkoljene grupacije u kojoj je bilo vie od
16.000 vojnika:
a) Nijemci pobjednikoj vojsci ostavljaju sve naoruanje i ratnu opremu
s tim da svi oficiri, podoficiri i vojnici budu bez ikakvog zlostavljanja puteni
svojim kuama;
b) da se oficirima ostavi lino naoruanje, oficirske oznake i odlikova-
nja fBilo bi napodnoljivo sramno vratiti se kui bez ordenja i inova.., ').
Mi nismo imali nikakvih ovlatenja, Bjedi ni ja, ali smo znali jedno: niti
emo Nijemcima dati da se povuku nekanjeni, niti emo prihvatiti ikakve
njihove uvjete...
Damjanovi se sjea da su tada uspostavili radio-vezu sa tabom 4. ar-
mije, a dok je ekan odgovor, pamti kako su s njemakim generalima vodili
neformalne razgovore. Meutim, sudei po sauvanim dokumentima, prego-
vori prekinuti u Ilirskoj Bistrici, nastavljeni su u tabu 4. korpusa NOV u
selu Zagorje.
No, dajmo rije generalu Damjanoviu:
1
i
3
Pismo Nikole Grubora od 14. aprila 1975; autorska zbirka.
2
Zapisi, djelomino objavljivani, Danila Damjanovia.
4
Arhiv VII JNA, k. 1017, reg. br. 39/8.
U jednom trenutku komandant 13. divizije Nikola Grubor zapitao je
njemakog generala kakvo miljenje ima o borbenim sposobnostima naih di-
vizija. Schwarz (a bit e da je to bio ef njemake delegacije von Heslin - op.
red.) odgovorio je neusiljeno, odmah: govori o naim divizijama s mnogo
podataka, o svakoj od njih. Za 26. dalmatinsku kae da je bila nezadriva u
napadu, u obrani neto slabija. Artiljeriju naih divizija hvali, i za vrijeme tor-
be na frontu RijekaKlana i sad oko Ilirske Bistrice kae da je bila izvanred-
na. Za 8. i 19. diviziju nema previe laskavih rijei, ali kae da nisu slabe. Naj-
slabija je bila 13. divizija. Ta ocjena je za Grubora bila izazov. Onako visok,
crvena lica, goropadan, Nikola se poeo estoko prepirati s njemakim ge-
neralom, a mi smo se slatko smijali...
Damjanovi tvrdi da je dokument o kapitulaciji 97. korpusa potpisan
poslije upute primljene iz taba 4. armije, u kojoj se savjetovalo da Nijem-
cima u svemu mogu izii u susret osim da im dopuste odlazak u Njemaku,
Od onog to je utanaeno u selu Zagorju, u ilirskobistrikim pregovo-
rima prihvaeno je sve osim toaka 5 i 6, odnosno: tab 4. armije je inzistirao
a to e poslije dueg natezanja njemaki parlamentarci i prihvatiti da se
njemaka vojska razoruana do kraja stavlja na raspolaganje pobjednikoj
vojsci. Razoruanje 16.000 vojnika i oficira trebale su provesti jedinice 8.
kordunake i 19. sjeverodalmatinske divizije. Pri tome su oficirima ostavljani
pitolji, oficirske oznake i odlija.
Po sjeanju Danila Damjanovica, Nijemci su razoruavani po divizijama
i dvije pukovske borbene grupe. Njemaka komanda bila je obavezna da svo-
je trupe pripremi za razoruavanje do 12 sati 7. maja.
Njemaki generali sa svojim su se jedinicama opratali kratkim govori-
ma. Damjanovi kae da je komandant 188. divizije svojim trupama rekao da
su vodile asnu borbu za Vaterland i da vojnici nisu krivi za izgubljeni rat.
Veih nesporazuma 7. maja nije bilo. Ali 8. maja tamo gdje su oruje od-
lagale jedinice 188. divizije dolo je do pucnjave. Naime, grupa oficira 3. ba-
taljona 15. SS policijskog puka, koji se borio u sastavu 903. puka 188. divizije,
pokuala se izvui. Na obavjetajac, porunik Rakovi, javio mi je - sjea
se Damjanovi da su esesovci ubili dvojicu naih ljudi i da su poginula
dva njemaka oficira. Bijeg je, uglavnom, osujeen. Obavjetenje me je ogor-
ilo. Naredio sam da mi odmah privedu generala von Heslina ili pukovnika
Hoffmanna. Doao je Hoffmann s prevodiocem, kapetanom. Namjerno sam
ga pustio da me nekoliko minuta eka, kao zauzet izdavanjem nareenja pri-
kupljenim oficirima. S njemakim generalom sam govorio strogo. Najprije
sam ga podsjetio na njemake zloine u Jugoslaviji. Kaem: zna li gospodin
pukovnik kako je radiostanica 'Donau' danomice ponavljala prijetnju: za 1
Deutschera ili 1 Volksdeutschem bit e streljano 100 Srba, zna li, to je
strano, da su te prijetnje izvravane. Mui pukovnik, zgrilo mu se lice, za-
tamnile oi, pale mu ruke teke niz tijelo, a ja polako, rije po rije, teu jednu
od druge, kazujem: sad u ja narediti za jednog ubijenog borca oslobodi-
lake vojske, streljati stotinu vojnika okupatorske vojske, koja se ne pridrava
sporazuma o kapitulaciji. Tek to je prevodilac to rekao, pukovnik Hoffmann
pade na koljena, sklopi ruke, kao da sam majka boja, stade me preklinjati...
Moram rei, tek tog trena, kad je naelnik taba njemakog korpusa kleao
preda mnom, osjetio sam slast pobjede. Sveano je izjavio: ako se desi jo je-
dan slian prestup, njegov ivot je na raspolaganju, mada je, ponavljao je, te-
ko komandovati esesovskim jedinicama, kojih ima u korpusu...
Razoruane jedinice 97. njemakog korpusa upuene su u zarobljenike
logore u Hrvatskom primorju. Na prolasku kroz Rijeku tih 16.000 vojnika,
etrdesetak oficira i tri generala
1
zaprepastili su sve one koji su se onog maj-
skog dana zatekli u Rijeci: im su stupili na ulice razorenog grada poeli su
stupati paradnim korakom i pjevati, kao da pobjednici ulaze u grad. Sve nas
je to zaprepastilo, ali nismo se snali i nismo stigli da reagujemo.
2
Poslije 7. maja jedini izlaz za neprijatelja prividno je postojao samo na
sjeveru Slovenije. Kljuni rajoni i izlazna vrata za Zapad nalazila su se u tro-
kutu Celje-Dravograd-Pliberk. Sve neprijateljske snage, Nijemci, Maari i
kvislinzi raznih boja, nagomilale su se u zone rasporeda 4. operativne zone
Slovenije, ispred jedinica 3.. jugoslavenske armije, kojoj e se do 15. maja pri-
kljuiti i dijelovi 1. i 2. armije.
Kolone generala Lohra neprestano su potiskivane do 9. maja, a zaustav-
ljene su u zoru toga dana izmeu Celja i Slovenj Gradeca. Na temelju ulti-
matuma taba 4. operativne zone, to je glavnokomandujuem Jugoistoka
predan putem radio-veze taba njemake divizije, koja je bila s naelnikom
taba 4. zone u kontaktu sjeverno od Celja, generaltab Jugoistoka je pristao
na kapitulaciju. Na bazi te odluke generala Lohra, dolo je do razoruavanja
spomenute njemake divizije u Sotanju. No, tada je komandant Jugoistoka
ostao bez radio-veze sa tabom svoje razoruane divizije i sa tabom 4. ope-
rativne zone. Prethodno upozoren da bi mogao biti napadnut sa zemlje i iz
zraka, Lohr je odluio da sam potrai nae jedinice i s njima stupi u vezu.
Njegov je tab procjenjivao da su jae partizanske snage rasporeene u Sa-
vinjskoj dolini, pa je u tom pravcu poslao jednog majora sa zadatkom da pre-
1
Dr L'ros Kosti, nazn. dj, str. 435.
2
Zapisi Danila Damjanovia.
da pismeni poziv predstavniku Titove vojske na razgovor u selu Braslove
radi pregovora o daljnjem povlaenju njemake vojske s teritorije Jugoslavije.
Lhrov izaslanik uspostavio je vezu oko 10 sati 9. maja s Ivanom Dol-
niarom, politkomesarom 14. slovenske divizije, koji je rukovodio pohodom
6. i 11. brigade 14. divizije iz Savinjske doline preko Solave i Kaple na sjever.
Lhrov je izaslanik Dolniaru predao pismeni poziv na razgovor u selo Bras-
love uvjeravajui ga da su pregovori i hitni i neophodni. Nije propustio na-
glasiti kako bi bilo najbolje da se njemakim trupama omogui nesmetano
povlaenje iz Jugoslavije. Dolniar je prihvatio poziv na pregovore, ali se nije
sloio da mjesto sastanka bude u sjeditu Lhrovog taba, u selu Braslove,
nego na pola puta u Letuu. Lohr je s grupom generala i viih oficira iz
svoga taba i s jakom oruanom pratnjom stigao u Letu oko 13 sati, neto
prije Dolniara. Oko gostionice kod mosta u Letuu bilo je postavljeno ne-
koliko tekih mitraljeza. Dolniar je doao samo s jednim drugom. Od oruja
su imali jedino pitolje.
Soba u kojoj se smjestio Lohr bila je pripremljena tako da na posjetioca
ostavi dojam kao da je generalov tab tu due vrijeme. Na zidovima, kao i
na stolu, oko kojeg su bile poredane stolice, bilo je vie razliitih karata. Sve
je bilo reirano za predstojee pregovore.
Na ulazu u gostionicu, Dolniara i njegova pratioca je doekao u stavu
mirno ve poznati major parlamentarac. Izjavio je da je general Lohr, pristao,
zbog ozbiljnosti razgovora, da doe na pola puta i da je spreman otpoeti
pregovore.
Do posljednjeg trenutka komandant Jugoistoka, general Lohr, htio je
odrati na visini vojniko dostojanstvo svoga taba. Sve je ilo po odreenom
redu i uigranom protokolu. Lohr je bio upadljivo najnii meu prisutnima.
Ogrnut crnom pelerinom, izgledao je manji od stvarne visine. Ispruio je ner-
vozno dignutu ruku u znak hitlerovskog pozdrava. Predstavio se i brzo po-
eo predstavljati lanove svoga taba - dva generala i pet oficira. Zatim je
stao nabrajati kojim sve jedinicama komandira, iako su mnoge od njih ve
bile unitene. smatrao je razlonim i pripomenuti koliki ima utjecaj i na
druge jedinice, posebno kvislinke. Poslije nabrajanja imena i jedinica, htio je
da mu se kae Dolniarev in i snage kojima on, i oni koje zastupa, koman-
diraju. Dolniar mu se predstavio imenom, inom i funkcijom, a o jedinicama
koje zastupa rekao je neto neodreeno. Lohr, smrknut, vidljivo nezadovoljan
situacijom u kojoj se zatekao, brzo je govorio:
Odluio sam da se stavim na raspolaganje maralu Titu, da mu predam
veu koliinu naoruanja i preuzmem odgovornost da e moje jedinice dis-
ciplinirano napustiti jugoslavensko tlo. Kao: oni e otii ne pravei proble-
me, a to to su doli u krvi, to to su etiri godine bili u funkciji stranih
zloina, to je zanemarljivo i zaboravljivo, Herr Lhr je ljut ve i stoga to
mora obeati: Preuzimam odgovornost da e moje trupe discipliniralo na-
pustiti Jugoslaviju. Pritom je ustvrdio da ima pod komandom oko 300.000
ljudi, a hrane je mala imaju je jo samo za 3-4 dana. Naglasio je da povla-
enje treba ubrzati, dok su trupe jo disciplinirane. Bude li se moralo ekati,
nee moi da odgovara za njihovu disciplinu, eventualna nasilja i pljaku. Jas-
no, kae Lhr, njemaki e vojnik u svakoj prilici ostati discipliniran, ali ni-
kad se ne moe znati ta e uiniti vlasovci,
1
ustae i etnici, kojih je mnogo
u njemakim kolonama.
Na pitanje koliko i kakvo to oruje treba da predaju Jugpslavenskoj ar-
miji, naelnik taba jugoistoka general Schmidt-Richberg odgovorio je da e
sve rezerve oruja i dio vojnike opreme staviti na raspolaganje Jugoslaven-
skoj armiji Satno trai da se za odravanje reda svakom desetom vojniku os-
tavi puka, a svim podoficirima i oficirima osobno naoruanje. Za prijevoz
hrane zadrat e potreban broj kamiona, a na svaki kilometar kolone zadrali
bi po tenk, odnosno oklopna kola, radi odravanja reda i za potrebe koman-
diranja.
Dolniar se nije sloio s prijedlozima Alexandere Lhra i njegova taba.
Spomenuo im je ve potpisanu bezuvjetnu kapitulaciju i pitao ih potuju li
taj akt i zato sad, poslije slubeno objavljenog prestanka rata, zadravaju
kompletne tabove i tolike koliine oruja. Lohr i njegovi generali su izjavili
kako se potpisani akt o kapitulaciji ne odnosi na Jugoslaviju, a osim toga, ak
da se i odnosi na Jugoslaviju, oni ipak, ne dopusti li im se brzo povlaenje,
ne mogu jamiti da e se sve jedinice pokoriti naredbi da odloe oruje.
Razgovor Je trajao oko 30 minuta, pie Dolniar,
2
i kako nisam mo-
gao sam odluiti o prediogu generala Lhra, zahtevao sam od njega da ide
sa mnom u tab IV operativne zone Slovenije na dalje razgovore. Posle kra-
eg avetovanja sa svojim tabom i kolebanja, saglasio se da poe sa mnom.
Oko 14 asova krenuli mo u pravcu Sotanja.
' V
Pitt od Letua do Sotanja bio je dosta teak. Cesta je na mnogo mesta
pofuena i pretrpana vozilima i ljudstvom. Na putu su nas presretali naroito
vlasovci, zaustavljali Lohra i molili ga da ih ne predaje partizanima i Rusima
dajui mu obeanje da su spremni pod njegovom komandom i dalje na svaku
,1, Pripadnici armije sovjetskog generala Vlasova, koji se 1941. predao Nijemcima i oigMiirao.fus-
ke kvisUnke jedinke u sastavu Wehrmachta.
2
Ivan Dolniar, Obrui bez pukotine, Narodna armija, Beograd, 6. maja 1966. godine.
rtvu. Svi koji su prilazili pozdravljali su sa 'Hajl Hitler' a Lhr je otpozdrav-
ljao istim pozdravom.
Budui da je put na jednom mjestu bio jae poruen, Lohr i njegova
pratnja, zajedno Dolniarom, nastavili su kroz umu, pjeice. Nijemci se ni
za tren nisu odvajali od Dolniara. Cini se da im je strah od ume duboko
bio uao u kosti. Poslije dvosatnog pjeaenja nali su se u tabu 4. operativne
zone u Topolici, gdje su pregovori povedeni u 16 sati i 50 minuta. Dele-
gaciju jugoslavenske armije predvodio je Matev Hace, koji je kasnije pisao:
. .. S moje strane sjedili su komesar 14. divizije Janoek (Ivan Dolni-
ar) i na korpulentni i veseli lijenik dr. Joe Binigar. Bili su tu i naelnik
taba Petar Brajovi, obavjetajci Nace Miki i Joe Lampret, potom opera-
tivni oficiri i kulturnjaci...
- Koliko ljudi imate sada pod svojom komandom? pitao sam. Gene-
ral me pogledao i mirno odgovorio:
- Samo 300.000 ljudi.
1
Od toga je oko 200.000 u Donjoj tajerskoj.
Njegov naelnik ga je dopunjavao i nabrajao SS divizije, planinske, lo-
vake, tenkovske i avio-jedinice.
Rekao sam da bi njihove divizije mogle otpoeti odmah da predaju
oruje, da treba raznijeti pismenu zapovijest o neodgodivoj predaji i da ne
smiju zaplijenjeni ratni materijal kvariti. Sav vojni materijal mora se sakupiti
u oznaenom prostoru. Lohr je odgovorio:
- Razoruanje svoje armije htio bih provesti u rajonu Ceiovca. Tamo
ima za to dovoljno prostora.
Naelnik taba Brajovi dopunio me je rekavi:
- Naprijed neete ni koraka. Razoruanje mora otpoeti odmah i tamo
gdje su jedinice zateene.
General Lohr nas je pogledao ironino, i kao da nas je htio ustraiti, od-
govori:
- Sta ako uprkos tome budemo ipak ili naprijed?
- To se nee dogoditi, jer smo u radnom kontaktu s Glavnim tabom
Slovenije i Vrhovnim tabom JA. Lako emo dobiti nekoliko eskadrila avio-
na. Predaju morate odmah potpisati, inae emo vae kolone bombardirati
naglo sam mu odgovorio.
Lhr je na to nervozno uskliknuo:
- Molim vas, ne bombardirajte moju ionako oajnu armiju koja eli mir
i povratak kui. . .
2
' U broj od 300. 000 vojnika Lhr je vjerojatno uraunao i Pavelievu vojsku, crnogorske etnike,
slovenske domobrane i ostale kvislinge.
2
Mate vi Hace, Srdanje z nmdkimi generali, Ljubljana, 1959.
Lhr je, kako rekosmo, prije ovih pregovora, 9. maja ujutro, bio pristao
na kapitulaciju svojih snaga. Ali tu odluku, zasnovanu na aktu berlinske ka-
pitulacije, sad vie ni on ni njegovi komandanti nisu potovali. Njegove je-
dinice i dalje su vodile borbe, osm divizije u Sotanju, koja je odloila oruje
i nekih manjih jedinica koje su se pred naim jaim snagama predavale i bez
odobrenja svojih pretpostavljenih.
Na pitanje zbog ega Nijemci ne potuju njegovu jutronju odluku o ka-
pitulaciji, Lhr je odgovorio da su kapitulaciju Njemake potpisali Anglo-
Amerikanci i Rusi, a da Jugoslaveni nisu u tom potpisivanju sudjelovali, niti
su spominjani. To njegovi potinjeni znaju. Lhru je, kao neupuenom pu-
kokolcu, objanjavano da je Jugoslavija sa svojom oruanom silom u sastavu
antihitlerovske koalicije i da kao lan te koalicije vodi borbene operacije u
sklopu opih ratnih planova saveznikih armija. Netko od pregovaraa, kao
dokaz svemu tome, spomenuo je prisutnost anglo-amerike vojne misije u
tabu 4. zone.
Razliitim rijeima, ali redovno snagom iste uvjerljivosti, Lhru je ree-
no da mu ne preostaje nita drugo nego da potpie dokument o kapitulaciji
i da naredi svim svojim jedinicama da se odmah predaju najbliim jedinicama
Jugoslavenske armije. Konano, Lhr je shvatio da i pismeno mora uiniti
ono to je ve jednom toga dana uradio usmeno - pristao je da potpie za-
pisnik o bezuvjetnoj kapitulaciji. Osim njega, u ime Wehrmachta, dokument
je potpisao general Erich Schmidt-Richberg, a u ime JA politkomesar 4. ope-
rativne zone Slovenije Matev Hace i naelnik taba zone Petar Brajovi. O
potpisivanju kapitulacije radiogramom je obavijeten Glavni tab Slovenije,
od kojeg su traena pojaanja radi razoruanja i prihvata Lhrovih snaga. S
propusnicama, potpisanim i od generala Lohra i majora Brajovia, upueni
su jugoslavenski i njemaki oficiri u tabove njemakih korpusa i divizija, s
uputom da odmah otpone razoruavanje i predaja.
Lhr nije prihvatio odgovornost za predaju ustaa i etnika, ni za nji-
hovo ponaanje:
- To su samostalne vojske. Ako i jesu s nama suraivali, nisu pod mo-
jom komandom.
Da bi se cesta od Celja na sjever prema Dravogradu i Pliberku donekle
oslobodila, tab zone je dio njemakih snaga usmjerio na zapad od Celja, pre-
ma Kamniku, gdje ih je razoruavala 15. slovenska divizija. Divizije, nagru-
hane du ceste od Zidanog Mosta preko Celja na sjever, razoruavale su 6.
i 11, slovenska brigada, jedinice Kamniko-zasavskog, Kozjanskog i Laeko-
vog partizanskog odreda, te dijelovi Prekomurske brigade i 3. brigade
KNOJ-a. Divizije Tree jugoslavenske armije, koje su tek pristizale, nadirui
kroz Zagorje i Prekomurje, takoer su razoruavale dijelove njemakih armija
zateene na pravcima svog nastupanja.
Lohra i njegov tab, zadran u zarobljenitvu u Topolici, osiguravao
je Zatitni bataljon taba 4, zone. Lohr je iz Topolice, na zahtjev taba 4.
operativne zone, radiogramom zatraio od taba svog 21. korpusa da prenese
nareenje o kapitulaciji svim njemakim jedinicama zadranim u Jugoslaviji
Grupa armija E preko radio-stanice 21. korpusa alje 9. maja 1945.
svim komandama i ustanovama nareenje: jugoslavenski predstavnik Vrhov-
ne komande garantirao mi je da vojni zarobljenici ni u jednom sluaju nee
biti izrueni Rusima, nego e biti iz Jugoslavije puteni svojim kuama. Rok
trajanja zarobljenitva i drugo zavisit e od konferencije saveznika. General
Lohr.
Ta radio-depea prenesena je njemakim divizijama u razliito vrijeme
9. i 10. maja. Preneseno im je i dodatno nareenje naelnika taba grupe ar-
mija E i taba Jugoistoka, generala Schmidt-Richberga:
Jugoslovenska armija oznaila je konane uvjete koji proizlaze iz kapi-
tulacije i sve njemake jedinice zaustavljene juno od Drave treba da odloe
i predaju oruje i opremu. Za oficire i vojnike bit e oznaeni posebni od-
vojeni zarobljeniki logori. Naloge jugoslovenskih i njemakih oficira, koji su
odreeni da tu odluku provedu, treba ispunjavati U sluaju opasnosti i ne-
sigurnosti od strane legionarskih jedinica, bit e pravovremeno izdana poseb-
na zapovijest. Poljske kuhinje, zaprena i motorna vozila za prijevoz hrane os-
taju pri jedinicama. Za legionarske jedinice Jugoslo veni e izdati posebne od-
luke. Njihova sudbina je za sada neizvjesna.
Legionarske jedinice bile su, po njemakom tumaenju sve kvislinke je-
dinice, sve one trupe za koje Lohr nije htio odgovarati poslije 9. maja. U po-
sljednjem kritinom trenutku kvislinzi su odbaeni, i preputeni svojoj sudbi-
ni.
Pavelieva vojska, a s njom i ostaci crnogorskih etnika, povlaila se
Mislinjskom dolinom preko Slovenj Gradeca prema Dravogradu i Pliberku.
Ta se vojska predavala samo pod udarom oruja, u borbi, uz prolijevanje krvi,
Kad su te kolone izbile u Sloveniju, s njima su se najprije borile jedinice
Kamniko-zasavskog i Kozjanskog odreda, te 6. Slanderova brigada, 11. Zi-
danekova brigada i drugi dijelovi 14. slovenske divizije, dijelovi Prekomur-
ske brigade, 3. brigade KNOJ-a, Narodne zatite i, neto kasnije, u posljed-
njem obraunu, glavnina Tree armije.
Stab 4. zone uputio je 9. maja proglas narodu u kojem naglaava da tre-
ba sprijeiti svaki pokuaj da se neprijatelj izvue preko teritorije 4. operativ-
ne zone u Austriju. Svako kretanje raznih grupa tuih vojski treba javljati naj-
blioj komandi mjesta. Tako e se najbre onemoguiti nasilja i nesree. Letak
su potpisali Hace i Brajovi.
Mnogi zloinci traili su razliite naine da izbjegnu kaznu. Naputali su
svoje jedinice presvueni u civilna odijela i bjeali izvan borbenih zona. Lh-
rove i Schmidt-Richbergove naredbodavne depee o predaji njemakih jedi-
nica nisu kod svih podreenih komandi primljene posluno. Nekim genera-
lima i pukovnicima kao da nije bilo dosta ratovanja, a ruski kvislinzi, vlasov-
ci, ni po koju se cijenu nisu htjeli predati Jugoslavenima, uvjereni da e biti
izrueni Sovjetskom Savezu.
Jedan od oficira 4. zone, koji su s njemakim oficirima nosili Lhrovu
i Brajovievu uputu o kapitulaciji. Drago Markovi, pamti kako je kasno uve-
e 9. maja s kurirom i njemakim majorom automobilom krenuo iz Topol-
ice prema Mislinjskoj dolini. U Zgornjem Doliu zaustavila ih je i maltre-
tirala manja grupa vlasovaca, a sutradan u Srnartnom i, posebno, u Podklan-
cu, vee skupine razbjenjelih ruskih izdajnika, saznavi da nose uputu o ka-
pitulaciji, htjeli su ih strijeljati, U posljednjem trenutku spasio ih je neki ko-
zaki major. U Slovenj Gradecu, u ime taba njemake divizije, primio ih je
neki visoki pukovnik, koji je pristao na kapitulaciju, ali je traio da pobijeenu
vojsku razoruavaju jugoslavenske snage, jer on bez autoriteta oruja ne moe
kozake i ustae natjerati na predaju. Budui da JA tu nije bilo, visoki pukov-
nik je sa svojom divizijom nastavio pokret prema Dravi i Austriji. Sam Mar-
kovi, dakako, nije ih mogao zaustaviti. Nastavio je put za Dravogra u tab
69. njemakog korpusa.
Konano, i sam Lohr je odustao od kapitulacije pred pobjedonosnom
vojskom jugoslavenskog narodnooslobodilakog pokreta, To e dio njegovih
snaga uvaliti u nova krvoprolia na Poljani, a on e u neuspjenom bijegu
zatraiti zatitu kod Anglo-Amerikanaca. No, za vojsku Jugoistoka sve je bilo
kasno. I za samog Lohra. Dva puta je pregovarao o kapitulaciji, a kad je
poslije bijega iz Topolice - po trei put iziao pred predstavnike nae ar-
mije, ovoga puta uz suglasnost saveznike komande u Austriji, s njim vie
nitko nije htio pregovarati. Ratni zloinac, bjegunac iz prvog zarobljenikog
punkta u Topolici, razoruan je i odveden u zarobljeniki logor, a nepune
dvije godine kasnije i pred vojni sud, koji mu je sudio za ratne zloine.
Da su se 9. maja pred Nijemcima i kvislinzima, u tajerskoj i Korukoj,
zatekle krupnije snage JA, vjerojatno je da Lhrove jedinice ne bi onako na-
sumce nasrtale prema anglo-amerikim trupama koje su tek pristizale u ju-
gozapadnu Austriju. No, jedinice 3. armije JA, usmjerene Titovom zapovije-
u preko Maribora na Graz, tek se 11. maja poinju organizirano rasporei-
vati prema pravcima izvlaenja neprijateljskih vojski iz J ugoslavije. Prvi klju-
ni punkt bio je u Dravogradu, drugi u Pliberku, a trei u Velik ovcu. Na svim
tim pravcima, za sve vrijeme od 9. do 15. maja, djelovale su vrlo agilne je-
dinice 4. operativne zone Slovenije, ali one su bile razvuene na prevelikom
prostoru i zbog toga nemone da se orujem uspjeno suprotstave desecima
hiljada neprijateljskih vojnika.
Prva vea jedinica koja se isprijeila pred neprijateljem u Dravogradu
bila je ojaana 51. divizija 3. armije. Ona je stigla na vrijeme da zaustavi glav-
ninu Pavelieve vojske, a sam se Paveli u posljednjem trenutku izvukao, pri-
je nego to je zatvoren obru na Dravi zapadno od Maribora. Jedan od au-
tora ove knjige, onda komesar 51. divizije, imao je dunost i ast da na drav-
skom frontu vodi i zakljui povijesne pregovore o neumitnoj kapitulaciji os-
tatka neprijateljskih snaga Jugoistoka, crnogorskih etnika i kompletne pre-
ostale vojske onih za koje je CK KPH 1941. godine ustvrdio da su trulo
meso na zdravom hrvatskom tijelu - vojske pavelievske NDH.
Kasnije e u ustakim tekstovima biti dokazivano da je NDH pala bez
borbe, poraena u pliberskim pregovorima. Desetak godina po svretku rata,
u Hrvatskoj reviji
1
Eugen Kvaternik Dido, sin vojskovoe Slavka, pro-
glasivaa NDH 10. aprila 1941, glavni ef Pavelieve policije (UNS) i glavni
organizator masovnih pokolja i konclogora smrti u NDH, pisao je da NDH
apatom pade . . . bez zadnje odlune bitke.
U histerinoj apologiji rodoljubivog ustatva, Dido Kvaternik u svom
se napisu gorko ali rra svog poglavnika Antu Pavelia, to Nezavisnu dravu
Hrvatsku - taj mrtvaki brod koji je od prvog dana postojanja uporno tonuo
u mutne vode zloina nije na vrijeme izvukao iz oluje drugog svjetskog
rata, kao da je Paveli mogao, da je i htio, ita odluiti bez volje Nijemaca.
Poslije katastrofe Nijemaca kod Staljingrada, ili poslije pada Italije, pa ak i
poslije iskrcavanja zapadnih saveznika u Normandiji, mogla se, po idi Kva-
terniku, otkazati Nijemcima poslunost. Paveliu gorko zamjera to je i nakon
pada Berlina ostao na strani Wehrrnachta. Trebalo je spasiti NDH, makar i
bez Pavelia, Kvaternik u emigraciji nee da shvati, ili u svoju la eli uvjeriti
Zapad, da je ustaki brod po logici nastanka morao ploviti kursom to su
ga nalagali njemaki nacistiki interesi. Osim toga, oruane snage narodnoos-
lobodilakog pokreta Jugoslavije bile su toliko jake, da Pavelievu kvislinku
dravu nita nije moglo spasiti od propasti.
Slino Hitleru, koji je razmiljao i planirao da se povue u Austriju, da
u Alpama stvori vrsti odbrambeni bedem i tu saeka prieljkivani sukob Is-
toka i Zapada, tako se i Ante Paveli nadao rascjepu u antihitlerovskoj koa-
1
Publikacija koju su ustaki emigranti izdavali u Argentini.
liciji, Pomiljao je da svoje elitne jedinice povue u Liku i da osloncem na
Velebit i Kapelu, u zaleu Jadrana i Italije, organizira obranu od nastupajue
Jugoslavenske armije. Tu bi ustae, nadao se, mogle saekati planirani sukob
izmeu zapadne civilizacije i istonog barbarizma i ukljuiti se u sveti
rat protiv crvene najezde. Prijelaz iz njemakog u anglo-ameriki antiko-
munistiki lager podrazumijevao je, meu ostalim, i smjenu na vrhu najovi-
snije Nezavisne drave. Ustaki vrhovi su, uoi konanog sloma, planirali da
vlast predaju ili dru Vlatku Maeku ili pak zagrebakom nadbiskupu Alojziju
Stepincu: pomiljali su da bi svaki od ove dvojice mogao biti most za voenje
uspjenih pregovora Anglo-Amerikancima i za obnovu NDH, sad pod dru-
gim patronatom. Ustae su se nadali da bi, podrani anglo-amerikim oru-
jem, mogli ak sprijeiti i ulazak Jugpslavenske armije u Zagreb.
U tom cilju Paveli se nije libio da hvata veze i s komandantom izdaj-
nike etnike vojske Draom Mihailoviem. Po njegovu rezoniranju, Draa
bi ga, preko svojih prijateljskih veza na Zapadu, posebno onih oko Fotia u
SAD i kralja Petra II u Londonu, mogao dovesti u kontakt s nekim uticajnim
politiarima Zapada i tako ih zainteresirati za sudbinu NDH. Sklon suradnji
sa svakim tko je bio protiv nove Jugoslavije, Draa Mihailovi, svjestan da
mu predstoji totalni krah, razmjenjivao je u martu i aprilu 1945. godine emi-
sare s Paveliem i Stepincem, predlaui ujedinjavanje zajednikih napora u
borbi protiv narodnooslobodilakog pokreta. Slovenski kvislinzi, biskup Ro-
man i general Rupnik, kao i Mihailovi, predlau Pavcliu stvaranje antiko-
munistikog fronta Srba, Hrvata i Slovenaca, u koji bi se ukljuili Maek i
razni drugi antikomunistiki raspoloeni politiari koji imaju neke veze s iz-
bjeglikom vladom u Londonu ili bilo s kakvim uglednikom Zapada.
U toj groznici posljednjeg pokuaja spasavanja nespasivog, Paveli alje
svoga ministra dra Vjekoslava Vrania posebnim avionom u savezniku ko-
mandu u Italiji. No, pregovora s Vraniem zapravo nije ni bilo; u Alexan-
derovom tabu nitko nije drao do poglavnika izdaje. Paveliev memoran-
dum je kao razloge za pregpvore, kao razloge da ga Zapad zatiti, navodio
znaajne podatke, na primjer: da je NDH lanica Meunarodne potanske
unije i Meunarodnog crvenog kria, da je turski ambasador u Londonu
rodom iz Bosne i da su Dalmatinci i Primorci iskusni pomorci (kao da je i
za to zasluna NDH!), ili to, da su svojim trupama naredili da ne pucaju na
anglo-ameriku vojsku... Groteskna su tvrenja u tome memorandumu da
ustae nisu nikoga napadali, da su vodili nacionalni obrambeni rat, da su
bili bez zavojevakih ambicija, da iz humanih obzira trae zatitu, a ne
spominju bestijalnost svoga poketa koji je zloin uspostavio kao sistem, ne
spominju da su poubijali stotine hiljade nevinih ljudi, da su bezduno klali i
djecu, i ene, i starce. No, nije Paveli toliko naivan pa da se uvjerava kako
zapadnim saveznicima nisu poznati monstruozni zloini njegovih ustaa,
nego je raunao, i ne bez razloga, na raskol u antihitlerovskoj koaliciji. On
s takvom raunicom moli za milost i nudi svoje usluge, tvrdei da bi uz naj-
manju pomo izvana mogli uspjeno unititi neprijatelja. Naivno, jer kao
da saveznicima nije poznato da to oni nisu uspjeli uiniti ni za sve vrijeme
rata, uz obimnu podrku monih nacistikih armija, to su na poetku agre-
sije predstavljale najjau ratnu mainu koju je do tada svijet vidio.
Kad je predsmrtna ura ve poela otkucavati, a vjerovanje u njemako
tajno oruje, pa onda i u sukob medu saveznicima antihitlerovske koalicije i-
ililo, Paveli je svoje privrenike uvjeravao da e ih ipak zapadni saveznici
uzeti pod zatitu, tvrdio je da ve ima njihovu vizu, da nee biti baeni u lo-
gore, da e kao politiki emigranti dobiti kod njih azil i status slobodnih ljudi
Dodue, Paveli je to tada lagao, ali e se kasnije potvrditi da je govorio is-
tinu.
Ustaki general Ante Mokov, zapovjednik Pavelieve garde, PTS-a. Po-
glavnikova tjelesnog sdruga, poslije e rata, u zarobljenitvu, izjaviti kako je
razgovarajui s poglavnikom u aprilu 1945, shvatio da mu je voda bila dola
do grla. I zaigrao je samo na kartu izbjeglica. Treba povui to vie ljudi iz
Hrvatske, doi pred Anglo-Amerikance sa stotinjak tisua vojnika i civila. I
rei: oni su svi za mene, i tada Anglo-Amerikanci moraju raunati s njego-
vom osobom. To je bila igra.
U to vrijeme Trea armija JA, pod komandom generala Koste Nada,
ve je bila zauzele Viroviticu i nastavila nastupanje Podravinom prema Kop-
rivnici i Bjelovaru.
Prva armija JA, pod komandom generala Peka Dapevia, izbila je na
rijeku Ilovu, vanjsku liniju odbrane Zagreba.
Druga armija JA, pod komandom generala Koe Popovia, prelazila je
Unu i nezadrivo nadirala prema Karlovcu.
etvrta armija JA, pod komandom Petra Drapina, hitala je prema Tr-
stu.
Ostaci onoga to se zvalo NDH bili su stegnuti samrtnim zagrljajem.
Tada je Paveli donio konanu odluku o bijegu. U 2 sata u noi 27. ap-
rila 1945. pozvao je u vilu Rebar grupu najodgovornijih i najodanijih ustakih
oficira, izloio im vojnu situaciju i predoio potrebu povlaenja iz Zagreba
zajedno s Nijemcima.
Paveli je nervozno odgaao odlazak sve do 5. maja. Toga je dana te-
lefonirao predsjedniku vlade dru Nikoli Mandiu, davi mu znak za polazak.
Mandi e kasnije rei da je sav ustreplao, sluajui glas svoga poglavnika:
Polazimo sutra. Recite ostalima. Saopite takoer svim ministarstvima
i svim funkcionerima dravne uprave. Dokumenta neka se spale.
Naravno, nije se trebalo mnogo objanjavati, budui da se o tome i ra-
nije razgovaralo i odluivalo to valja raditi kada kola nezadrivo pojure niz-
brdo, u provaliju poraza.
I tako je na dati znak voe poela utrka s vremenom. Za mnoge okor-
jele ratne zloince, a toga su oni bili itekako svjesni, bila je to trka izmeu
ivota i smrti.
Za bjeanje na Zapad trebalo je pridobiti - to nimalo nije bilo teko
- i vou HSS-a dra Vlatka Maeka, kako bi se pred javnou zapadnih ze-
malja moglo prikazati da su i neustae primorani bjeati ispred boljevike
opasnosti. Osvjedoeni antikomunist ustaama je presudno pomogao u us-
postavljanju NDH, pozivajui stanovnitvo da slua i surauje s kvislinkom
ustakom vlau. Njegova dobro naoruana partijska vojska, Seljaka i Gra-
anska zatita, odigrala je vanu ulogu u razoruanju bive jugoslavenske voj-
ske u aprilskom ratu, u organiziranju dezerterstva, irenju demoralizacije i ka-
pitulanstva: bila je to prva oruana snaga NDH. Maekova politika pomogla
je Paveliu u organiziranju domobranstva. Bilo je jasno da e Vlatko Maek
ustaama pomoi i 1945, prikazujui ih Zapadu kao nacionalne borce koji
se povlae pred komunizmom.
Odluivi da se povlai prema Austriji, Paveli se nije povlaio sa svo-
jom vojskom. Nije ak saekao ni pokret kolone svoje garde i ostalih koji su
bili odreeni da ga u emigraciji tite. Svoju vojsku i desetke tisua nenaoru-
anih graana i seljaka, koji su uglavnom prisilno svrstani u izbjegliku ko-
lonu, ostavio je na cjedilu prepustivi sav taj jad i bijedu sudbini ratnog vi-
hora.
U vrijeme ulaska jedinica JA u Zagreb, Paveli je jo bio u zemlji. Op-
rezan, nije jako urio, nego je provjeravao tko se nalazi ispred njegove kolone,
gdje su slovenski partizani, gdje anglo-amerike trupe, a gdje jedinice Crvene
armije. Kad se neto bolje informirao o stanju na teritoriji kroz koju je na-
mjeravao proi, 8. maja oko 11 sati krenuo je iz Novih Dvora kod Zapreia
preko Ptuja, Maribora i St. Andreje do Spilfelda. U strahu da ne padne u sov-
jetsko zarobljenitvo, Paveli je napustio svoju kolonu koja ga je do tada
titila, ostavio je i automobil, pa sa sinom Velimirom i ustakim funkcione-
rima Lisakom, Rebemakom, Kirinom i Dolores Braeanovi nastavio bijeg
kroz umu. Nakon 14 dana takva bjeanja bespuima Tauernskih Alpi, uspio
se doepati amerike zone i smjestiti blizu Hinterseea u lovaki dvorac Lein-
greit, koji je ranije zakupio, a ve u jesen 1944. tamo je poslao suprugu sa
dvije keri i 15 kamiona opljakane robe.
Maek drugom marrutom bjei u Pariz. Paveli mu je za pratnju dao
oficira svoje garde i 1.000 zlatnika opljakanih 6. maja iz Dravne banke
NDH, to su kasnije u istrazi potvrdili mnogi uhvaeni visoki ustaki funk-
eioneri,
Vojska je krenula iza njih. S vojskom se povlai i veliki broj civila. Mno-
gi su ve ranije dovedeni u Zagreb iz svih krajeva NDH, zavisno od nastu-
panja Jugoslavenske armije. Naputajui gradove, ustae su primoravali sve
mladie da idu s njima. Bilo je vie sluajeva, u Karlovcu i Zagrebu, da su
tako u ustaku izbjegliku kolonu ukljueni i neki skojevci, koji e se priklju-
iti naim jedinicama tek poslije 15. maja. Vojni kamioni, topovi, limuzine, se-
ljaka kola, negdje ak i djeja kolica, napravili su pravi kaos, tako da se na
zaguenoj cesti prema Crnomercu nije znalo ni tko pije ni tko plaa. Ustae
su planski poveavali izbjeglike kolone. eljeli su prikupiti to vie civilnog
svijeta, kako bi se Anglo-Amerikancima prikazali kao pokret uz koji je narod,
spreman da se za njih rtvuje, odluan da s ustaama napusti i pradjedovsko
ognjite. Po povlaenju iz Zagreba, ve u Hrvatskom zagorju, najvei dio tog
stanovnitva poeo je izostajao iza vojnih kolona. Poslije prvih veih okraja
na Sutli i u Sloveniji, kolone civila, stale su se osipati jo jae.
Povlaei se obroncima Zagrebake gore, ustae su inile posljednje zlo-
ine nad hrvatskim ivljem. U selima udaljenim samo nekoliko kilometara od
Zagreba, u Markuevcu, Daevcu, Baunu, Graanima i estinama ubili su
75 nedunih seljaka, koji se nisu htjeli s obiteljima ukljuiti u njihove izbjeg-
like kolone.
Brzi prodor 4. armije na lijevom krilu povezanog fonta jugoslavenskog
ratita, onemoguio je njemako-kvislinkim trupama da na tom sektoru iz-
iu u okupacionu zonu anglo-amerikih armija. Budui da je izlaz na zapad
zatvoren, jo nedotuene njemake i kvislinke snage u Jugoslaviji gomilaju
se sjeverno od Save; komunikacijama od Ljubljane, Zidanog Mosta i Zagreba
na sjever pokuavaju se izvui u dolinu Drave u tajerskoj i Korukoj, gdje
oekuju prihvat od zapadnosaveznikih trupa.
Meutim, to e sprijeiti brzi prodori dijelova 3. i 4. armije JA, koje e
do 15, maja zatvoriti sve prilaze do anglo-amerike zone.
U tabu 3. armije J A, u dane njemake kaputulacije, 9. i 10. maja, smat-
ralo se da pred njenim jednicama stoje samo manje neprijateljske snage u po-
vlaenju. Zbog toga su na borbenoj liniji zadrane samo dvije divizije 3. ar-
mije. esnaesta divizija bila je angairana na okruavaju, zarobljavanju i raz-
oruanju 21. njemakog korpusa, a 17. je gonila ustako-domobransku kolo-
nu junim padinama Pohorja. Dvije vojvoanske divizije, 36. i 51, i 12. sla-
vonska divizija, po starom planu vrhovne komande, dobile su zadatak da za-
posjednu mali pojas u junom dijelu Austrije, du jugosiavensko-austrijske
granice, od Graza do Celovca, izmeu sovjetskih i anglo-amerikih armija.
Zapadni saveznici odbili su da jugoslavenskoj armiji, iako je drala jedan od
etiri evropska fronta, dodijele okupacionu zonu u Korukoj, koju je naa via-,
da traila 2. aprila 1945.
Kad je ve poeo pokret divizija 3, armije na sjever od Maribora i kad
je 40. slavonska divizija dobila zadatak da od 51. divizije preuzme garnizon-
sku slubu u Mariboru, saznalo se da se zapadno od rasporeda 3. armije, iz-
meu Celja i Dravograda, sporo pomie vrhovna komanda Jugoistoka s os-
tacima svojih grupa armija E i F s kompletnom ustako-domobranskom voj-
skom. Tada je tab 51. divizije odluio da odustane od ve zapoetog pohoda
prema Grazu: bilo je neophodno da to prije, sa to vie snaga, zaposjedne
Dravograd da tu zatvori prijelaze preko Drave u Austriju. Mariborski e-
ljezniari sve su poduzeli da uz pomo 51. divizije za nekoliko sati osposobe
promet prugom Maribor-Dravograd. Zahvaljujui zalaganju eljezniara, tab
51. divizije uspio je da svoje dvije brigade, 7. i 8, odmah prebaci vlakom u
rajon Dravograda, tako da su tamo ipak pravodobno zaposjednuti dravski
prijelazi povezivanjem dijelova 6. brigade 36. divizije, 1. brigade 14. slovenske
divizije i novofomirane Prekomurske brigade s glavninom 51. divizije.
tab 3. jugoslavenske armije, na bazi dobijenih novih podataka, ubrzo
poslije toga odobrava i pohvaljuje ovaj korak i samoinicijativu taba 51. di-
vizije, te na sektor Dravograda ubrzano alje nova pojaanja.
U to vrijeme desno krilo 3. armije bilo je povezano s crvenoarmijsklm
jedinicama 3. ukrajinskog fronta. Izmeu nas i crvenoarmijaca nastupala je,
pod sovjetskom komandom, 1. bugarska armije, koja se iz Austrije spustila u
granini prostor kod Dravograda prije 51. divizije. Tako se dogodilo da je na
tom sektoru neprijatelj prvi kontakt uspostavio s Bugarirria. ak su otpoeli
pregovore o prelasku ustake vojske u Austriji i o predaji oruja Bugarima.
ini se da je u pregovorima sudjelovao i bugarski general Sterju Atanasov.
Do dolaska 51. divizije u zonu Dravograda, ustaki emisari su i po nekoliko
puta dnevno prelazili na lijevu obalu Drave radi pregovora s Bugarima, koji
im nisu bili neskloni u traenju naina da se, makar i bez oruja, izvuku iz
zona na udaru naih armija.
Ustae e poslije rata pisati kako su im Bugari u dravogradskim prego-
vorima ukazali na mogunost da se izvuku iz okruenja preko slabije zapo-
sjednutog terena, pravcem Gutanj-Poljana-PIiberk. Upozorili su ih da je
krai pravac, preko Dravograda, zaposjednut jakim partizanskim snagama,
Uoivi tu konfuznu situaciju, ve 12. maja u podne, tab 51. divizije je
zabranio da se vode bilo kakvi pregovori bez znanja i suglasnosti komande
51. divizije. Bilo je jasno da neprijatelj tim pregovorima eli dobiti u vremenu
radi pregrupiranja i koncentriranja snaga za proboj, I Bugarima su zabranjeni
daljnji pregovori s ustaama: sektor Dravograda je u zoni djelovanja 51. di-
vizije, a ne bugarskih snaga. Osim toga, neprijatelj se nalazi desetine kilome-
tara u dubini jugoslavenske teritorije Potpuno je nepotrebno to mijeanje
snaga i kompetencija, to moe samo oteati nau situaciju i pomoi nepri-
jatelju, reeno je Bugarima. Pojedini bugarski vii oficiri, pa i sam general
Sterju Atanasov Viktor, pokuali su izvrdati naredbu taba 51. divizije, pa je
u tabu divizije dolo do estokog sukoba izmeu bugarskog generala i jed-
nog od autora ove knjige. Mislili smo da e savezniki general, stari komu-
nist, panjolski borac, suradnik u jugoslavenskom antifaistikom pokretu izu-
zetno uvaavanog Georgi Dimitrova, bez dvojbe prihvatiti nae stavove. Ta
Atanasov je s jugoslavenskim partizanima proveo gotovo punu godinu. On
se s dvojicom bugarskih komunista spustio padobranom u Bosansku krajinu
19. septembra 1943. godine, doletjevi iz Moskve u na Vrhovni tab, da bi
preko nae teritorije uhvatio vezu s partijskom organizacijom u Bugarskoj.
Prisustvovao je drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. U izvjetajima Moskvi
najpovoljnije je ocjenjivao meunarodni znaaj narodnooslobodilakog po-
kreta Jugoslavije, No, iznenadio nas je odbojnim stavom u Dravogradu. Kad
su ga nai oficiri na dravogradskom mostu zaustavili, upozorivi ga na na-
redbu taba divizije o zabrani pregovora, Atanasov je sa svojom pratnjom
ipak nastavio put prema ustaama. Jedan na komandant bataljona mu je re-
kao da ga, kao saveznikog generala, nee orujem zaustavljati, ali upozorio
je da e pucati ako i jedan neprijateljski parlamentarac krene prema bugar-
skim jedinicama kroz nae poloaje. Na to je Atanasov, uzbuen i ljut, poeo
protestirati.
O toj neugodnoj situaciji odmah sam obavijeten telefonom.
1
Nae dru-
gove na mostu zamolio sam da se prema bugarskom generalu ponaaju to
korektnije, s vojnikim potovanjem, bez obzira na njegove zahtjeve, i da ga
obavijeste da ga taj i taj politkomesar 51. jugoslavenske divizije, njegov pozna-
nik iz Jajca, moli da doe u na tab to se nalazi nepun kilometar od mosta,
da bismo se dogovorili o to boljoj koordinaciji. Desetak minuta kasnije na
je oficir dopratio uvenog Bugarina. Primili smo ga srdano, uvjereni da smo
prijatelji. Komandant divizije Sreta Savie Kolja objasnio mu je da neprijatelj,
u elji da dobije u vremenu, taktizira i vodi lokalne pregovore. Zbog toga je
tab divizije naredio da niko ne moe pregovarati bez naeg odobrenja. Kolja
je zamolio Atanasova da objasni bugarskim oficirima, koji se nalaze na naem
1
Milan Basta
19 - Partizani za pregovaraki m stolom 1941 - 1945. 289
sektoru, da potuju nae razloge. Ukoliko nam u moguem sukobu s nepri-
jateljem bude potrebna pomo, mi emo im se ve drugarski obratiti...
Na nae iznenaenje, general Atanasov je izjavio da su nae pripreme
za borbu suvine, jer ustae e se bez borbe predati. Istina, kae, s obzirom
na zakrvljenost u etvorogodinjoj borbi, oni ne ele da se predaju jugosla-
venskim partizanima. Njemu su, ree, tako govorili predstavnici ustake glav-
ne komande. Ustae pristaju da odmah poloe oruje, ukoliko im se garantira
da e njihovo ljudstvo biti puteno u Austriju, da bi se tamo predalo En-
glezima. Sirio je ruke: zato ne pristati na to? Vidjevi naa iznenaena i na-
mrtena lica, rekao je, s mnogo uvjerljivosti, da bi ih Bugari mogli razoruati,
a da onda nastupimo mi, pa da radimo to elimo.
Nismo se sloili. Uvjeravali smo Sterju Atanasova, pozivajui se na pri-
kupljene podatke i iskustvo, da se neprijatelj ne eli predati ni njima, ni nama,
ve da pregovorima taktizira kako bi dobio vremena da izvri koncentraciju
i proboj kroz nae poloaje prema teritoriji zapadnih saveznika. Neprijatelj je
jo bio pred 3. armijom, 40-50 kilometara u dubini jugoslavenske teritorije,
pa smo ideju da bugarska armija preuzme od nas opkoljene neprijateljske sna-
ge ocijenili i nesprovodljivom i neprihvatljivom. Kolja je, koliko se sjeam, s
mnogo takta uvjeravao bugarskog generala da bismo za prihvaanje takve
bugarske inicijative morali traiti odobrenje od taba nae armije, odnosno
naeg generaltaba.
General Atanasov je odmah poslije toga, bez kolebanja, ali i bez malo
uljudnosti i potovanja prema domainu, rekao da smo mi Jugoslaveni uob-
raeni zbog uspjeha u oslobodilakoj borbi. Primijetio je, povisujui glas, da
mi prvo uzvikujemo ivio Tito, pa tek onda ivio Staljin. Patetino nas
je pouavao: Svi smo mi pod komandom Crvene armije. Na istonom fron-
tu rijeila se sudbina svijeta, pa i Jugoslavije. Sto se vi tu prsite s vaom par-
tizanskom borbom!
Bili smo naprosto frapirani ovakvom grubou. Zbunjen, uzbuen, s os-
jeajem povreenosti, u jednom sam dahu objanjavao da su narodi Jugos-
lavije pod rukovodstvom Komunistike partije Jugoslavije digli ustanak jo
1941. godine, da smo do 1944. bili bez iije pomoi, da smo priznanje Sov-
jetskog Saveza i zapadnih saveznika dobili svojom borbom u najteim danima
rata. Spominjao sam Teheran i Jaltu, Churchila i Staljina, uvjeravajui ga da
naa samostalnost nimalo ne krnji prijateljstvo sa Sovjetskim Savezom . . . To
to bugarska armija nema te samostalnosti i to je pod komandom Treeg
ukrajinskog fronta, to se nas mnogo ne tie, niti vidimo, u stvari, da je to
neka greka. Bugarska je poraena zemlja, i sve do ulaska Crvene armije na
njezin teritorij, septembra 1944, bila je u faistikom taboru. To to je Crvena
armija oslobodila Bugarsku, organizirala njenu armiju i pokrenula je protiv
Hitlera, korisno je za bugarski narod . . .
Da, ali bez Crvene armije ne biste bili osloboeni ni vi, ni mi. Bez
Crvene armije nema socijalizma povisio je glas bugarski general. A meni
je prigovorio: Sve to si rekao, drue komesare, samo je odraz vae uob-
raenosti.
Ustali smo. Situacija je bila napeta.
Pored sveg uzdravanja, odgovorio sam mu, sada i ja grub, povienim
tonom da nitko od nas ne negira najvei doprinos Crvene armije pobjedi nad
faizmom, i da je jasno kao dan tko su glavni nosioci borbe. Ali ne znam
kome koristi umanjivanje znaenja nae borbe. Jer Crvenoj armiji, dok je vo-
dila borbu na ivot i smrt pred vratima Moskve, pred Lenjingradom i u Sta-
Ijingradu, nije nimalo smetalo to je Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije
vezivala jake snage faistikih okupatora. Naprotiv! Te bi grupe inae bile na
istonom frontu, kao to bi tamo bile i bugarske armije, da ih nisu vezale
snage NOV i POJ u Srbiji i Makedoniji. I Staljin je u toj tekoj situaciji uka-
zivao na na primjer, pozivajui narode Evrope da slijede jugoslavenski pri-
mjer. Mi smo dali svoj doprinos velikoj oslobodilakoj borbi u najteoj situa-
ciji, a to su mogli uiniti i drugi narodi.
General je na to, blijed od srdbe, povikao kako svatko moe biti po-
nosan da ga oslobodi SSSR, tvrava svjetskog proletarijata i socijalizma. A
onda je stiao glas:
Treba, drue komesare, izbjei uobraenost od koje se ne vidi to je
glavno, a to sporedno i beznaajno - i ode Sterju Atanasov, na nas ljut, ali
ipak ni on, ni njegovi potinjeni s ustaama nisu vie pregovarali.
Nekoliko dana osjeao sam gorinu. Nisam mogao nai neko valjano
objanjenje za takav potcjenjivaki stav prema naoj borbi. Ipak, smatrao sam
da je iz Atanasova govorila zavist prema svemu onome to je KPJ uinila
u drugom svjetskom ratu. Tri godine kasnije napokon sam shvatio da to nije
bik samo zavist jednog ambicioznog bugarskog generala
Ustako-domobranska vojska, Nijemci, kozaci, etnici i drugi povlaili
su se iz ireg rajona Zagreba prema Austriji u tri kolone Zagreb-Rogaka Sia-
tina-Slovenska Bistirica-Slovenj Gradec, Zagreb-Celje-Sotanj-Slovenj Gra-
dec-Dravograd, odnosno Crna-Meice; Zagreb-Zidani Most-Celje-iri rajon
Dravograda. U trokutu Celje-Dravograd-Pliberk od 12. do 15, maja gomilale
su se potuene vojske, jo spremne da ratuju, iako je rat ve bio zavren. Uoi
njemake kapitulacije, kolone Pavelieve vojske ulazile su u Celje. Budui da
su se tada njemake jedinice poele predavati malobrojnim i na irokom pro-
storu razvuenim jedinicama 4. operativne zone Slovenije, ustae su predstav-
nicima Narodnoosvobodilne fronte na pregovorima u Celju prijetile da e za-
paliti itav grad, ukoliko bez borbe ne budu pusteni u Austriju. Neto ranije
i Nijemci su prijetili da e minirati industrijske i druge znaajnije objekte u
gradu,-'ali su, poslije pregpvora s naim predstavnicima odustali od te zloi-
nake namjere. U gradu su tada bile samo manje snage Kozjanskog i Kam-
niko-zasavskog partizanskog odreda, jtdan knojevski bataljon, neto oruanih
grupa Narodne zatite, novomobilizirane strae i politiki aktivisti. Ustaka
komanda je bila u celjskom magistratu. Iz zapisa tadanjeg sekretara komiteta
KP za Celje Martina Klaniara Nande moe se vidjeti da je dolo, po svemu
izgleda 9, maja (toan datum nije naznaen), do pregovora naih predstavnika
i neprijateljske komande u tom magistratu. Poto ni u Celju n u blioj okolini
nije bilo naih jaih snaga, sa pregovorima se htjelo dobiti bar u vremenu.
tab 4. operativne zone bio je obavijeten o situaciji pa je naredio landerovoj
i Zidanekovoj brigadi 14. divizije da to prije udu u Celje.
U pregpvarakoj delegaciji u celjskom magistratu sa strane JA bili su
Martin Klaniar Nando, novoimenovani komandant mjesta Celje, Cveto Vi-
dovi, pomonik politkomesara Kamniko-zasavskog partizanskog odreda,
Milica Grabovec Lenka, lan partijskog rukovodstva i sekretar OF za Celje,
i Jo neki drugovi iz OZN-e. Ustae je u tim pregovorima predstavljao nei-
dentificirani pukovnik sa svojim tabom. Da bi uvjerio partizanske pregova-
rae da e zaista zapaliti grad, pukovnik je organizirao ustae da ispod pro-
zora magistrata igraju i pjevaju uz zapaljene vatre. to je sve utjecalo na Klan-
iara i njegove drugove da ustuknu pred ustaama i da im prepuste inici-
jativu u pregovorima - teko je rei, no, u svakom sluaju, celjskim prego-
vorima ustaama je omogueno da nerazoruani nastave pokret prema jugo-
slavensko-austrijskoj granici Vjerojatno su nai pregovarai vjerovali da e
ustaka vojska biti saekana i tuena na putu prema granici, kao to se i do-
godilo.
Nijemci su pokazivali mnogo vie sklonosti za odlaganje oruja nego us-
tae, ali su i oni u pregovorima na svim nivoima traili da budu, makar i ra-
zoruani, puteni u Austriju. Njemake jedinice su kapitulirale i po pukovskim
i po divizijskim grupama, ovisno o situaciji u kojoj su se nale. Bilo je pri
tome i traginih i dramatinih prilika. Mnogi wehmiachtovci naprosto nisu
mogli doi k sebi. U porazu, gubili su osnovne elemente razboritosti. Stari
general von Ludwiger, komandant korpusa, prihvativi uvjete kapitulacije,
otiao je u tab 3. armije uplakan, a naelnik njegova taba, potpisavi doku-
ment o bezuvjetnoj predaji, izvrio je samoubojstvo. Samoubilake hice ispa-
lili su i neki oficiri 7. SS divizije u zoni Zidanog Mosta, gdje je iznurene ko-
lone te divizije zaustavila 7. crnogorska brigada 3. divizije. Jednako su bile iz-
nurene jedinice nae 3. divizije, kao i esesovci, ali su borci NOR bili - po-
bjednici. Omladinski rukovodilac 7. crnogorske omladinske brigade, Vidoje
Zarkovi, kasnije e zapisati da je brigada s mnogo rizika ula u posljednji su-
dar s esesovcima:
Dio jedinica 7. brigade bio je usmjeren da zauzme most na rijeci Savinji
i sprijei odstupnicu neprijateljskih snaga iz Radeceg i da bono blokira glav-
nu neprijateljsku kolonu, a dio je - preteno iz Prvog bataljona i pritapskih
jedinica, na elu sa proslavljenim junakom Krcunom Maanoviem, koman-
dantom brigade, i Petrom Vojvodiem, komandantom Prvog bataljona
preao na lijevu obalu Save i ukljuio se u veliki krkljanac, probijajui se ka
Zidanom Mostu. Guva je bila neopisiva. Njemake jedinice su nastojale da
ouvaju kakav-takav marevski poredak, ali su komore, zbjegovi, brojni ka-
mioni i zaprena kola to skoro onemoguavali...
1
Bataljon pod komandom Petra Vojvodia probio se u neprijateljsku ko-
lonu i zaustavio pokret jedinice Prinz Eugen divizije. Esesovci su se zaus-
tavili, dok je grupa ustaa i domobrana nasrnula na partizane, koji su ih e-
stokom paljbom iz pukomitraljeza primorali da dignu ruke, ili da ih mrtve
odnosi nabujala Sava.
U nastojanju da se preteknu i zaustave njemake i ustake kolone, koje
su se protezale u nedogled, neki dijelovi Prvog bataljona, s komandantom na
elu, probili su se do Zidanog Mosta i naili na tab Sedme SS divizije 'Prinz
Eugen'. Komandant bataljona Petar Vojvodi stupio je u kontakt sa njema-
kim generalom, komandantom divizije i od njega zatraio da se njemake je-
dinice predaju . . .
2
Vojvodiu se pridruio i komandant brigade Krcun Maanovi.
Kada su se pojavili pred Nijemcima, njemaki komandant samo to nije
upotrijebio oruje. Maanovi je podigao ruku:
- Delegacija - uzviknuo je Maanovi, idui prema grupi njemakih
oficira.
Prije svega, neophodno je da odmah naredite da se itava vaa ko-
lona zaustavi - upao je Petar Vojvodi, prilazei najstarijem oficiru.
Prvo, moramo razgovarati usprotivi se njemaki oficir.
- Prvo, ovaj va kaos mora prestati! - uzviknuo je Vojvodi.
3
1
Vidoje arkovi, Razoruinjt 7, SS divizije Princ Euvt/i, Zbornik Sedma crnogorska omladinska
brigada ' l udo Tomovi!, Titograd, 1980, str. 629.
2
Todor j anj i, Pos/ednje berbe Sedm brigade, - Sedma crnogorska omladinska brigada 'Budo Tomo-
vi, strana 618.
3
Izjava Petra Voj yoa, Budva 1970. gpdine.
Nijemci su uspjeli da smire pritisak kolone i ona je zastala u itavoj
svojoj duini.,, a
1
Kada se kolona umirila, Vojvodi je priao njemakom oficiru i rekao
mu smirenim glasom:
Sada je neophodno da naredite svojoj jedinici da polako, disciplinira-
no i kako to dolikuje vojsci koja je izgubila rat, odloi oruje.
Njemaki oficir poeo se snebivati. Kao i svi Volksdeutscher! iz te je-
dinice, znao je dobro srpskohrvatski, pa je rekao:
Oprostite, ali ja tu naredbu nemam pravo izdati... To sada moe je-
dino komandant divizije...
Neto kasnije Maanovi i Vojvodi imali su priliku pregovarati i s ko-
mandantom Prinz Eugen divizije. General Schmidthuber pozdravio je voj-
niki i predstavio se inom, funkcijom i imenom. Komandant Sedme brigade
mu je otpozdravio:
A ja sam, generale, Krcun Maanovi, iz vama dobro poznate Crne
Gore. Ja sam komandant Sedme crnogorske brigade.
Trea divizija? upitao je njemaki komandant i nastavio: mi se do-
bro poznajemo . . . Mnogo puta je moja divizija vodila borbe s jedinicama 3.
divizije . . . Mi smo vas uvijek cijenili kao dobre ratnike . . .
Hvala, hvala upade Petar Vojvodi, ponaajui se kao da nimalo ne
dri do rijei njemakog generala.
Nadam se, takoer, da ni vi niste mogli drukije misliti o mojoj di-
viziji nastavi njemaki general. Zato mi je vie nego krivo to nam u
ovom posljednjem trenutku niste ukazali odreenu poast koju kao vojnici
zasluujemo. Zato nije dola itava Trea divizija da joj poloimo oruje?
Znate li vi da je dovoljan samo jedan pokret moje ruke pa da vae grupe i
vaih jedinica odavde do Radea nestane?
2
Razljuen ovakvom tiradom, komandant Sedme omladinske brigade
nije htio odugovlaiti, iako je vidio jaka njemaka osiguranja, koja su za tren
mogla rafalima obasuti njega i Vojvodia, pa je, ipak, zakoraio jo blie nje-
makom generalu:
Mani se toga, generale . . . Tu je Trea divizija ,. .
3
Tu smo i mi . . .
Vaa vrhovna komanda potpisala je bezuvjetnu kapitulaciju i vi ste duni od-
mah poloiti oruje.
1
Vidoje arko vic, nazn, cijelo; Todor Janji, nazn. djelo.
2
V. arkovi, nazn. djelo.
3
Progonei neprijatelja, Trea divizija je izbila u dolinu Save, prebacila se dijelovima na njenu
lijevu obalu, izmeu Brega i Zidanog Mosta i pristupila zarobljavanju neprijatelja u ovom prostoru. Sedma
brigada je dijelovima zaposjela mostove na Savi i Savinji, nadvonjak Dubrave i sprijeila dalje povlaenje
Da, znam na alost, i postupit u u skladu s obavezama moje vlade
- rekao je general i pozvao komandante pukova, naredivi im da sve njihove
jedinice poloe oruje i pou u ratno zarobljenitvo.. .
1
Kad je poelo pedantno slaganje oruja, neki njemaki oficiri su se uz-
bunili, zahtijevajui da im se ostavi hladno oruje. Poeli su se pozivati na e-
nevsku konvenciju o pravima ratnih zarobljenika. Ali brzo je stigao komesar
3. divizije Sveto Radojevi, koji je razljuen zahtjevom njemakih oficira vik-
nuo:
Kako vi imate obraza da se pozivate na meunarodne kovencije, koje
ste tako drastino i bezono gazili? A vaa tvrdnja o pravu da po osnovu e-
nevske konvencije zadrite pitolje, obina je la.
Poslije toga svima su oduzeti pitolji, a oni zajedno sa svojim vojnicima,
upueni u logore . . .
2
Neto kasnije, probijajui se kroz njemaku kolonu, stigao je u Radee
i general Buri i poveo razgovor s komandantom njemake divizije. Poziva-
jui se na odredbe enevske konvecije o zarobljenicima, njemaki general je
traio da se omogui njegovim jedinicama prelaz u Austriju i da se oficirima
ne oduzima oruje. General Buri nije prihvatio takav zahtjev, ve je uporno
i odluno traio da njemake jedinice bezuslovno i bez ikakvog odlaganja
prekinu vatru i odloe oruje.. .
3
Glavnina 7. SS divizije je u Zidanom Mostu odloila oruje, postupajui
po nareenju svog komandanta Augusta Schrnidthubera, ali jedan dio zloi-
naca napustio je kolonu i prikljuio se onima koji su se probijali prema Aus-
triji. Na svim pravcima povlaenja povremeno je dolazilo do pukaranja, no
s poetka veih borbi nije bilo. Sve dok se nije saznalo da je Lohr pobjegao iz
Topolice, njemaki su komandanti posluno prihvaali pregovore i od-
lagali oruje. Tako je jedna manja slovenska jedinica u Sotanju razoruala i-
tavu njemaku diviziju i u Mozirju pukovsku grupu od oko 3.000 vojnika. Na
izlazu iz Celja predalo se oko 2.000 Nijemaca... Predavali su se i neki kvis-
linzi. Od 10. do 12. maja predalo se oko 2.000 ustako-domobranskih vojnika
i 1.000 rupnikovaca. Na cesti izmeu Polzcle i Celja zarobljeno je oko 300
etnika. A 12. maja poele su borbe, estoke naroito na graninom prelazu
u Borovlju, gdje je Braieva brigada izgubila vie od 80, a Koruki partizan-
neprijateljskih dijelova prema Celju, a ostale njene jedinice su razoruavale neprijatelja, prikupljale i sre-
ivale plijen, obezbjeivale zarobljeniki logor . . . (Radovan Vukanovi, Ramt uz rame rproslavljenim bri-
gadama, Sedma omladinska brigada "Budo Tomovi ', Titograd, 1980, strana 628).
' V. arkovi, nazn. djelo.
2
Isto.
3
T, janji, isto.
ski odred 37 boraca. Od 12. do 14. maja 17. istono-bosanska divizija 3. ar-
mije imala je u borbama s ustaama na putu kod Zg. Dolia, Hude Luknje
i Turjaka 82 poginula i 186 ranjenih. Iz stroja 3. jugoslavenske armije u za-
vrnim borbama od 9, do 15. maja bilo je izbaeno 570 boraca, od toga su
142 poginula.
U zoru 13. maja poele su estoke borbe za dravogradske mostove, na
koje je napadala 8. Pavelieva divizija. Rajon Dravograda branile su snage 51.
divizije, 6. brigada 36. divizije i dijelovi Tomieve i Prekomurske brigade.
Sva vatra naih artiljerijskih oruja i pretenog broja mitraljeza u Dravogradu
bila je koncentrirana oko mostova. Svi okolni dominanti visovi bili su zapo-
sjednuti. Barana vatra i rune bombe ule su se dugo toga dopodneva.
Napad na Dravograd i pokuaj da ovlada dravogradskim mostovima,
preko kojih bi se ustaka vojska doepala austrijske teritorije i pobjegla u na-
ruje Englezima, nije uspio. Tada komandanti neprijateljske grupe pribjega-
vaju lukavstvu i alju parlamentarce, pozivajui se na celjski dogovor s pred-
stavnicima Osvobodilne fronte. Ocijenili smo da im je to taktika da bi dobili
u vremenu za prikupljanje i razvoj za napad svojih pristiglih jedinica radi pro-
dora preko granice na duem i teem pravcu: Prevalje-Pliberk. Gori im tlo
pod nogama. Za petama im je sedam naih divizija: 3,4. i 10, divizija 2. armije,
5. i 11. divizija 1. armije i 16. i 17. divizija 3. armije. Kako vrijeme odmie,
sve vie snaga Jugoslavenske armije pristie na dravogradski font. Obru oko
nagomilanih njemakih jedinica i ustaa sve se jae stezao. Svaki minut bio
je dragocjen. Zato se ustaki komandanti prihvaaju naknadnog rizinog pre-
govaranja i rtvovanja, radi mogueg spasavanja glavnine kolone. U jednom
protivnapadu na lijevom krilu dravogradskog fronta 13. maja zarobili smo
oko 10.000 neprijateljskih vojnika, uglavnom domobrana.
Oko 14 asova 13. maja, kad je odbijen jedan od ustakih napada na
dravogradske mostove, javio nam je s poloaja obavjetajni oficir 51. divizije
Vasa Veskovi, da ustae ponovno trae pregovore i da novu grupu parla-
mentaraca predvodi neki kapetan (satnik) Miljkovi. Veskovi je stekao do-
jam da je rije o viem oficiru. Neto kasnije, prije nego to je grupa stigla
u tab divizije, javljeno nam je da je jedan oficir iz Miljkovicve pregovarake
grupe iskoristio priliku i naima otkrio da je satnik Miljkovi u stvari ustaki
pukovnik Franjo Sudar, komandant jedne od Pavelievih divizija.
Teko je bilo odmah povjerovati da se jedan od najveih ratnih zloi-
naca odluio s nama pregovarati. uo sam za nj dok je u prvom periodu na-
rodnooslobodilakog rata sa svojom bojnom ario i palio po Lici. Trea lika
proleterska brigada (bio sam joj komesar od osnutka, septembra 1942, do
proljea 1944.) imala je bezbroj okraja sa Sudarovom bojnom. A sad, zar za-
ista dolazi da pregovaramo? Telefonom je nareeno da se spomenuti satnik
to prije dovede u tab divizije, Uskoro je stigao s Veskovicem.
Na je tab bio smjeten na katu jedne postarije kue na periferiji Dra-
vograda, Veskovi je obavijestio da je doveo navodnog Miljkovia:
- Potpuno je naoruan. Ako je to Sudar, kao to izgleda, trebamo biti
oprezni...
Otkoio sam revolver i zadrao otkopanu futrolu. Bio sam spreman za
razgovor, pa i preko pitolja, ako ustreba.
- Ja u s kurirom ostati pred vratima - dodao je Veskovi. - Ako bude
potrebno, dovoljno je da se samo javi i ja u upasti...
Neto kasnije, k meni je uveden ugojen, omalen, crn ovjek etrdesetih
godina, gustih crnih brkova, bujne crne kose, svjee obrijan. Upadljivo krup-
ne oi bile su neznatno izbuljene i hladne. Da nisam mislio na zloinca i da
nije bilo hladnog sjaja u njegovim tamnim oima, mogao me se dojmiti kao
lijep mukarac.
Doekao sam ga kao parlamentarca, stojei, i ponudio mu stolicu, kad
je stao mirno poslije blagog naklona. Primijetio sam da je za pojasom imao
pitolj browning sa 14 metaka i 2 male njemake oficirske bombe. Pam-
tim to, jer sam i sam imao isti tip pitolja i bombu iste vrste. Govorio je s
mnogo autoriteta u glasu:
- Doao sam da pod odreenim okolnostima ponudim predaju...
tako ne govori obian kapetan koji prenosi tue poruke. Normalno bi morao
rei u ije ime kao parlamentarac dolazi i ta predlae onaj koji ga alje. Po-
kuao sam ga zbuniti
- Zato to niste uinili juer, kad smo vam uputili ultimatum? Nego to
inite sad kad ste doivjeli jo jedan neuspjeh...
U meuvremenu je u sobu uao komandant 51. divizije, pukovnik Sreta
Savi Kolja. Kad sam ga predstavio, ustaki parlamentarac je ustao i lako se
naklonio. Savi mu je srdito rekao da je drugi svjetski rat zavren, da je pot-
pisana kapitulacija i da je najobiniji zloin to to oni nastavljaju s besmi-
slenim otporom,
- Tko e nama garantirati i u ovom sluaju vaeg traenja pregovora
da nije re o nekom novom manevru da biste dobili na vremenu i izvrili
pregrupiranje vaih preostalih snaga za novi napad? - prigovarao je Kolja.
. Sudar se na to neraspoloeno osmjehnuo:
- Znamo da je sve gotovo... Ali nije tako laka stvar da poslije etiri
godine teke borbe ljudstvo odmah pristane na predaju. Uostalom, i ja i je-
dinice koje ovdje predstvljam hrabro smo se borili za nezavisnu Hrvatsku.
Govori otvoreno, i govori drsko.
Ubrzo je komandant Kolja morao izai. Mislim, zbog telefonskog poziva
s poloaja. Jo nisam bio siguran da li je preda mnom ba Sudar. Kad smo
ostali sami, pomislih da ga to upitam direktno, ali sam se opredijelio za oko-
lianje:
Mi se, ini mi se, poznajemo...
Ne znam, ne vjerujem - bio je zaista iznenaen.
utljivo sam ga gledao, sve uvjereniji da je preda mnom Sudar. U svje-
em mi je sjeanju jedan susret na bojnom polju sa Sudarovom po zvjerstvi-
ma uvenom ustakom bojnom. Bilo je to s proljea 1943. godine. Moja je
brigada kod Bruana, nedaleko od Gospia, imala estoku iznenadnu susret-
nu borbu s tom bojnom. Po prianju zarobljenika, sam je Sudar bacao bombe
predvodei ustaki juri. Ostao je u jedinici i kad je ranjen.
Zamiljen, parlarnentarac je prvi prekinuo utnja'
Zaista ne znam otkud bismo se mogli poznavati?
Tada sam tiho, gotovo apatom rekao:
Iz Like, gospodine pukovnie. Zemljaci smo.
Upadljivo je poblijedio. Desno mu oko zaigra, odjednom zacrvenjeno.
Iznenadio me, nije poricao da je Lianin i da je pukovnik. Samo se udio ot-
kud ja to znam i po emu sam ga prepoznao:
Ako ste Lianin, otkud ovdje? iji ste? - ovo posljednje izgovorio je
u pola glasa i u urbi kao da se boji da razgovor ne krene drugim tokom.
Pokuava glasu dati neku prisnost: Ako me pustite da preem na Zapad,
predat u vam svoju diviziju, samo vama, kao zemljaku.,.
Izgubio je prethodni mir. Shvatio sam njegovo raspoloenje. Nije jedno-
stavno biti uveni ustaa, komandant divizije, odjednom otkriven u partizan-
skom tabu. Ipak, brzo je savladao nesigurnost. Poeo je, hinei samouvjere-
nost, priati o sebi, o tome kako je na davnanji ideoloki protivnik, stari
ustaa i hrvatski nacionalist, o tome kako je imao veze i s poznatim ustakim
puem u Bruanima 1932. godine, o tome kako je u ovom ratu vie puta
ranjavan. Zakljuuje:
Vrijeme mi je za odmor, Pustite me preko granice i vie za mene ne-
ete uti, a vojsku u vam predati.
Manje bi mi se gadio da je traio milost za itavu diviziju, a ne samo
za sebe. udno. A u ratu je zaista bio hrabar komandant. Od hrabrosti ko-
mandanta uvijek je u velikoj mjeri zavisila borbenost i udarna snaga jedinice
kojom se komandira. Sad ga je zanimala samo osobna sudbina. Igra na zem-
ljaku kartu:
Ama, kaite mi tono odakle ste, zmljae.
Od Udbine - odgovorio sam neprecizno.
Da niste iz same Udbine?
Ne, iz okoline . . .
Srbin ili, moda, Hrvat?
Zar je vano jesam li Hrvat ili Srbin? ja sam partizan, Jugoslaven.
Ako ste Hrvat, da niste moda Lovinanin? inzistirao je Sudar. Dok
utkn, on glasno razmilja: Ako ste iz Lovinca, iji biste mogli biti? Vje-
rojatno ste iz drugog kraja otili u partizane, jer iz Lovinca, koliko znam, nije
bilo partizana koji bi imao va in i poloaj.
Znai, Sudar je poznavao nae oznake inova i bio svjestan da se nalazi
pred potpukovnikom i politkomesarom divizije. Otvoreno je traio i najma-
nju mogunost da bi se spasio. U njegovom glasu osjeao se prizvuk molbe.
Onaj u poetku arogantni i drski pregovara vrlo brzo otvoreno me poeo
moliti da ga, kao zemljaka, pustim preko granice, a on e mi se za to znati
oduiti.
Ustao sam i otro rekao:
A to emo sa zloinima i krvavim terevenkama, kad si nareivao da
se kolju ak i tek roena djeca?
Uzdrhtao je i ruka mu, tako mi se uinilo, poe k pojasu. Pravei se da
nisam primijetio njegov pokret, napravio sam jo korak-dva kroz sobu. U
tom asu u sobu su, upozoreni kripom poda, s uperenim strojnicama upali
Veskovi, major Ilija Romanovi, komandant 6. vojvoanske brigade i tap-
ski kurir. Sudar je razoruan u tren oka.
Franju Sudara zadrali smo u zatvoru, a ostalim pregovaraima smo
rekli samo jedno: da divizija odmah odloi oruje i u stroju, razoruana, poe
u logor. Bit e svi ispitani. Ratni zloinci e biti sueni. No, nisu tu kapi-
tulirali. Nisu se probili, ali nisu ni oruje odloili. Jo su se nadali spasu.
Na elo duge kolone isturena je Crna legija zloglasnog zapovjednika
Bobana. Budui da nisu mogli preko dravogradskih mostova, poduzimaju
pokret na zapad, dolinom Mee, u pravcu Ravne-Pliberk, ostavljajui samo
dio snaga da vri pritisak i neutralizira glavninu nae divizije na sektoru Dra-
vograda Ubrzo su uspjeli presjei dio nae jedinice rasporeene prema Po-
ljanama i nad dolinom Mee. Naa 7. i dijelovi 8. brigade povezali su se sa
tri bataljona 1. Tomieve brigade, dijelovima KNOJ-evske brigade i Preko-
murske brigade organizirajui manevarsku obranu. Bile su to snage u jaini
od oko tri brigade. Ali, naprijatelj je bio viestruko nadmoniji i oajniki se,
po cijenu velikih rtava, probijao prema granici.
Razvile su se estoke borbe. Nastao je veliki mete. Dok se na jednom
mjestu borilo, na drugom se neprijatelj predavao. Pomijeali su se na poje-
dinim mjestima ustae, domobrani, partizani, etnici i Nijemci. Na cestama
kamioni, topovi, kola i oprema. esto se po uniformama nije mogao poznati
tko je tko, ako nije bilo uoljivih znakova na kapama. Ali mnogi su bili go-
Ioglavi. Pojedine nae desetine, pa i vodovi, upadali su iznenada u neprijatelj-
ske kolone, koje su negdje odmah razoruavane, a negdje su nai momci bili
razoruani i zarobljeni.
Na dravogradskom pravcu mi smo brzo iz obrane preli u protivnapad.
Opu situaciju pred frontom 3. armije opisuje depea komandanta generala
Koste Naa, upuena 14. maja vrhovnom komandantu Maralu Titu:
Protekle noi i tokom dana u podruju Dravograda vode se borbe nes-
manjenom estinom. Prije podne uspjelo je naim snagama razbiti neprijatelja
i potisnuti ga s podruja Dravograda i proiriti mostobran za oko 3 km, te
povratiti Poljanu i Gutanj (Ravne). Dok je jedan dio snaga 51. divizije na-
stavio s pritiskom na tom pravcu, dotle je drugi dio snaga te divizije hitno
upuen preko I.abota da odstupajuim neprijateljskim snagama zatvori put ka
Blajburgu (Pliberku) u ijem podruju su bile engleske jedinice, to je i usp-
jelo.
12. divizija, im je pristigla u podruje Dravograda, upuena je preko
Labota za Blajburg, radi ireg opkoljavanja neprijateljske grupacije u tom pro-
storu sa sjevera i zapada.
U prostoru t. Ilj (na Pohorju)-Mislinja-Punik, 17. divizija u estokim
borbama razbila je neprijateljsku odbranu i do podne oslobodila Slovenj Gra-
dec, a potom napredujui ka Dravogradu u toku dana izbila do Bukovske
Vasi i spojila se sa 51. divizijom. U ovim borbama neprijatelj je pretrpio teke
gubitke. Ubijeno preko 1.500 a zarobljeno preko 7.000 neprijateljskih vojnika.
Glavnina 16. divizije jutros je kamionima upuena pravcem: Celje-Ljub-
Ijana-Kranj, da preko Jezerskog, Ajzenkapela (Zelezne Kaple), Iberna (Dobrle
Vesi) obuhvati neprijateljsku grupaciju kod Blajburga sa zapada i onemogui
joj probijanje ka Celovcu.
U privremenim logorima za ratne zarobljenike, jedinice tree armije 14.
maja imaju preko 70.000 zarobljenika. U zoni Celje, po izvjetaju komandanta
16. divizije Marka Periina Kamenjara, ostalo je jo oko 20 hiljada nerazoru-
anih Nijemaca. Zbog toga je ujutro 14. maja komandant 3. armije Kota Nad
molio generaltab da intervenira kod 1. ili 2. armije, kako bi ta grupacija bila
razoruana i izbjegnuta svaka opasnost njemakog pritiska u zaleu snaga 3.
armije.
Obavijeten da smo zarobili vie od 70.000 neprijateljskih oficira i voj-
nika, Tito u 18 asova 14. maja u depei upozorava:
Preduzmite najenerginije mjere da se po svaku cijenu sprijei ubijanje
ratnih zarobljenika i uhapenika od strane naih jedinica, pojedinih organa i
pojedinaca. Ukoliko postoji izmeu zarobljenika i uhapenika takvo lice koje
treba da odgovara za djelo ratnih zloinaca, te predavajte na revers vojnim
sudovima radi daljeg postupka.
Sutradan u 9,30 iz Generaltaba JA nam je nareeno:
Sve ratne zarobljenike predajte na revers sa vaim obezbjeenjima Gl.
tabu Hrvatske i Slovenije. Preduzmite mjere sigurnosti radi onemoguavanja
bjegstva zarobljenika. Uputstvo za dalje transportovanje i raspored zaroblje-
nika slijedi...
Za to vrijeme ustae su sumanuto nadirale prema granici. Ipak, nepri-
jatelj nije imao daha da izdri do kraja. Samo je elo ustake kolone prodrlo
nekoliko kilometara preko granice. Na naoj teritoriji ostala je glavnina ne-
razoruanih neprijateljskih snaga.
Neprijateljski prodor stavio nas je pred novu situaciju, koja je traila
nova rjeenja i pruala nove mogunosti jednima i drugima. Pokazalo se da
smo mi te mogunosti umjeli iskoristiti bolje od protivnika. Vrijeme je radilo
za nas, iako nismo imali mnogo vremena za razmiljanje.
Uavi elom kolone oko 3-4 kilometara u dubinu austrijske teritorije,
neprijatelj trenutno nije znao ta da radi. To nije bio uobiajeni proboj iz ok-
ruenja u tzv. operativni prostor radi spajanja s vlastitim snagama. Drugih
njegovih snaga koje bi ga prihvatile vie nije bilo. Naprijed su nae ne ba
brojne jedinice i saveznike snage. Ustaki zapovjednici, odluni da se s voj-
skom i desecima hiljada jadnih izbjeglica predaju saveznikim snagama, traili
su putove do neke njihove komande, to im nije bilo lako, jer su posvuda
oko njih bile nae, vee ili manje, jedinice. Traei mogunosti da pregovaraju
s naim saveznicima, ustae su se zaustavile na granici juno od Pliberka.
Sada je doao red na nas. Trebalo je da za to vrijeme pokaemo svoju
aktivnost, da organiziramo napad, jer je neprijatelj stao. Stab 3. jugoslavenske
armije naredio je 13. maja da se 12. proleterska slavonska brigada uputi pre-
ma Dravogradu i stavi pod komandu taba 51. divizije. U istom pravcu je
iz armijske rezerve upuena i jedna brigada 40, divizije. Procijenivi situaciju,
tab 51. divizije naredio je 12. i dijelovima 8. brigade da to prije otponu na-
pad na neprijatelja na desnoj obali Drave, pri emu je neophodno uspostaviti
vezu s naim odsjeenim jedinicama u dolini Mee. U noi 14. i 15. maja, kad
smo izvrili novi raspored snaga na dravogradskom sektoru, komandant Ko-
lja i ja smo se dogovorili da odmah poem u pravcu mogueg povlaenja
nae 7. brigade, dijelova 8. brigade i nekih jedinica 14. divizije. elio sam us-
postaviti vezu sa svim odsjeenim jedinicama 51. divizije i dijelovima 14. slo-
venske divizije, povezati ih i djelovati prema datoj situaciji. Osnovno je bilo
da se ponovo zatvori obru i ne dopusti neprijatelju proboj.
Sreta Savi Kolja, koji je jo bio rekonvalescent, ostao je na komandnom
mjestu da rukovodi svim raspoloivim jedinicama divizije, i da one koje pri-
stiu to prije uvede u boj.
Ja sam na put polazio s mnogo zebnje, mada sam se nadao da e se nae
osjeen jedinice snai i, ako se ne bude nita drugo moglo uiniti, uzmai
pred neprijateljem prema umovitim padinama Strojne, Urlje gore ili Savinj-
skih Alpa i nee dopustiti da neprijatelju padnu u ruke, mada bi se u tom
sluaju moglo dogoditi da neprijatelj ode nekanjen. S mnogo nespokoja kre-
nuo sam na put prema Pliberku, u praskozorje 15. maja, u dipu, s dvojicom
kurira. Opredijelio sam se za cestu preko Labota. To je bilo malo zaobilazno,
ali jedini prolaz kojim se moglo stii bez veih tekoa u rajon Pliberka, gdje
su se, po mojoj procjeni, mogle nalaziti nae otcijepljene jedinice. U neizvjes-
noj situaciji, bili smo oprezni. Imali smo tri automata, neto runih bombi i
pitolje.
Iza neke okuke gotovo smo se sudarili s jednim kamionom. Stali smo
i mi i kamion, na kojem je bilo mnogo naoruanih vojnika. Nismo znali tko
su, pa smo brzo poskakali iz dipa i polegli u jarak uz cestu. Isto su uinili
i nepoznati vojnici. Po uzvicima brzo zakljuismo da su to saveznici, Englezi.
Preko tumaa, Slovenca, koji je bio s njima, uskoro smo se objasnili, obavje-
tavajui ih da idemo uspostaviti vezu s naim jedinicama koje su odstupile,
vjerojatno u pravcu Pliberka.
Savezniki oficir, komandant te grupe, malen i demekast ovjek, ljuba-
zno nam je objasnio da su njihove snage u toku noi pristigle na jugoslaven-
sku granicu i da vjeruje kako do Pliberka neemo zatei neprijatelja, Oprostili
smo se vrlo prijateljski. Potapao me je po ramenu, osmjehujui se. Valjda je
primijetio da nisam raspoloen. Taman smo krenuli, kad on doviknm
Hallo, boys mahnuo nam je rukom u kojoj je bila utura. Popili smo
po gutljaj viskija. Smijao se kad sam se stresao i kada su mi nenaviknutom
na estoko pie, ncsusprezivo grunule suze.
Pretpostavka saveznikog oficira da neprijatelj jo nije prodro do puta
kojim smo mi ili, pokazala se tonom. Vrlo brzo smo stigli na raskrsnicu
Hrust, nedaleko od Pliberka. Tamo smo zatekli nau 7. brigadu, dijelove 8.
i jedan bataljon 1. Tomieve brigade 14. slovenske divizije. Iza njih se vidjela
zaustavljena neprijateljska kolona. Njeno elo je doprlo do Hrusta, 3 kilomet-
ra u dubinu austrijske teritorije. Saveznike snage, sa svojim prethodnicama,
pristigle su u selo Hrust u zoru 15. maja. Tako se dogodilo da su se tu, kod
Hrusta, na raskrsnici eljeznike pruge i ceste nale dvije pobjednike vojske
i uglavnom ve razbijene trupe razliitih jugoslavenskih kvislinga.
Nae jedinice djelovale su organizirano. Poslije povlaenja zaposjele su
nove poloaje ispred neprijatelja na teritoriji Austrije. Bez dovoljno hrane i
municije, bez veze s komandom i glavninom divizije, danima u neprestanim
borbama i borci i komandni kadar bili su krajnje iscrpljeni.
Mnoge ete bile su nepotpune. Pojedine grupe odbaene u ume u pret-
hodnim sudarima, stalno su se prikupljale. Sedma brigada jo nije znala za
sudbinu svog 3. bataljona, iz kojeg je stigla samo jedna nepotpuna eta. Ko-
mandant 8. brigade Glio Opai doekao me neraspoloen. Skoio je od ra-
dosti kad sam ga obavijestio da se glavnina njegove brigade bez veih gu-
bitaka povukla u Dravograd.
Komandant 7. brigade Milan jei prethodnog je dana ranjen u nogu,
ali nije napustio jedinicu. Sauvao je hladnokrvnost i preuzeo komandu nad
svim jedinicama koje su se zatekle na tom sektoru. Imao je i kompletan tab,
koji je djelovao homogeno. Snalaljivost Jeia i njegovog taba u tim kriti-
nim trenucima bila je vrlo znaajna.
Dok su se nae jedinice rasporeivale za borbu, odlune da neprijatelja
zaustave pred Hrastom, nekoliko minuta prije mog dolaska tamo, etiri us-
taka visoka oficira otila su na pregovore u tab engleskog ekspedicionog
korpusa. Nai o tome nita nisu znali.
Postojala je opravdana bojazan da e saveznici prihvatiti i odvesti Pa-
velievu vojsku, koja je nanijela nezapameno zlo naim narodima. Drugovi
iz Slovenije priali su nam da su saveznike jedinice kod Zelezne Kaple na-
prosto otele nekoliko hiljada njemakih zarobljenika i velike koliine ratne
tehnike i oruja to su prethodno zaplijenile slovenske jedinice.
U Velikovcu su slovenske jedinice spremile benzinsku burad za paljenje
drvenog mosta, da bi, ako nasrne u tom pravcu, onemoguili neprijatelju pre-
lazak na lijevu obalu Drave. Meutim, grupa engleskih vojnika stalno je, s
aparatima za gaenje poara, straarila uz nae borce. Na sektoru nae divizije
za sada nema nikakvih nesporazuma, ali svi strepimo: to uiniti ako savez-
nici s tenkovima pou u susret ustaama i pokuaju ih izvui iz naega ob-
rua?
Bojali smo se da nam nee na vrijeme stii pomo i da s ovako malim
snagama neemo moi potpuno sprijeiti izvlaenje neprijatelja iz zemlje, uko-
liko se on brzo sredi. Pa ipak, premda smo trenutno na ovom vanom sek-
toru bili brojno slabiji, znali smo da smo po opem odnosu i objektivnoj si-
tuaciji nadmoniji. Osjeali smo da su svi glavni elementi situacije na naoj
strani, iako ih sve nismo sasvim vrsto drali. A nismo ih sasvim sreeno ni
analizirali.
Prvo: neprijatelju treba jo dosta vremena da cjelokupne snage izvue s
nae teritorije. Jedna komunikacije nije mogla primiti tako veliku i izduenu
kolonu vojske i izbjeglica.
Drugo: nae jake snage pritiskale su neprijatelja sa zaelja i s bokova, te
mu je zaista gorilo pod petama. Pored trenutnog i djelimino taktikog usp-
jeha, neprijatelj je u operativno-strategijskom pogledu bio u izgubljenom po-
loaju. Njegova borbena mo bila je u silaznoj liniji, ve na izmaku. Svuda su
nae snage jae nego ovdje, na elu kolone, Ali treba se srediti i izdrati dok
ne pristignu nae svjee snage. Tada emo oko neprijatelja zatvoriti vrst ob-
ru i prisiliti ga da poklekne.
Na nau veliku sreu, radio-stanica 7. brigade bila je sauvana i poslije
odreenog vremena osposobljena za rad. Uspostavili smo vezu sa tabom di-
vizije, Komandant divizije Sreta Savi Kolja, obavijeten o stanju odsjeenih
jedinica i o neprijatelju, odluio je da hitno poalje pojaanje naem dijelu
fronta, Kolja je javio da e nam hitno, im pristigne u Dravograd, poslati od-
mornu 12. slavonsku proletersku i s njom vei dio nae artiljerijske brigade.
General Nad je zahtijevao, rekao mi je Kolja, da do pristizanja novih snaga
ni po koju cijenu ne dopustimo neprijatelju izvlaenje iz obrua.
im sam stigao u Hrust, organizirali smo komandno mjesto u jednoj ku-
ici u vrtu, uz cestu na junom ulazu u selo, pola kilometra ispred neprija-
teljske kolone. Rastjerali smo i pohapsili razne sumnjiva lica, za koja smo dr-
ali da su ustae i njihovi agenti, mada u civilu.
Prikupljanje i sreivanje naih izmorenih i ratrkanih jedinica, organi-
ziranje poloaja koji su mogli posluiti i za napad i za odbranu, prema situa-
ciji, trajalo je cijelo dopodne. Namjeravali smo da poslije svih tih pripremnih
radnji poaljemo ultimatum i postavimo uvjete i rokove predaje. Raunali
smo da e nae jedinice najkasnije u 15 sati biti spremne za svaku vrstu in-
tervencije ukoliko neprijatelj ne prihvati ultimatum. Jasno, pri tome sam ra-
unao i na dolazak 12, slavonske proleterske brigade.
Sve ove neskrivene pripreme imale su eljeni uinak. Kad smo ve bili
pri kraju naih priprema, pred naim tabom se zaustavio dip s naim pot-
pukovnikom i saveznikim oficirom, koji je zatraio na istom srpskohrvat-
skom jeziku od komandira nae strae da ga uvede kod novog partizanskog
komandanta. Upravo smo utvrivali konani tekst ultimatuma.
Mene je vie zanimao na potpukovnik nego britanski oficir. Bio je to
prilino visok, kotunjav i vitak momak, blagih oiju, ini mi se plavih, od-
mjereno sporih kretnji, koje su krile dinaminu narav. Njegova pojava i stav
ulijevali su mi povjerenje. Teko se i sporo izraavao na srpskohrvatskom je-
ziku Bio je to komandant 14. slovenske divizije, uveni junak t
v a f l
Rovai
Efenka. Po prianju, znao sam da je hrabar, sposoban i snalazljK- komandant
Savezniki oficir bio je Kanaanin jugoslavenskog porijekla i odlino je
govorio na jezik. ini mi se da je rekao da je lan Saveznike mi
s i
j e
p r i
Glav-
nom tabu NOV-e Slovenije. Obavijestio nas je da savezniki komandant
motomehaniziranog korpusa eli razgovarati s novim odgovornim
p Mt i z m
-
skim rukovodiocem o predaji ustako-domobranske vojske i p r ^ ^
da do
_
em u njegov tab ili tab njegove divizije, koji je udaljen od n^ desetak ki-
lometara.
Tog trenutka nalazio sam se u velikoj dilemi. Ii na razgov
0r>
^ j.
0
j-
. _ : i _ _ i L_ _ - t _ : : : : i I ^ i . . : : '
ne-
mam nikakvih ovlatenja i iji je ishod potpuno neizvjestan, ili ostati na po-
loaju i ekati razvoj situacije ne utjeui na nju? je li savezniki prijedlog do-
bronamjeran? Moda hoe, kao i Bugari, da preuzmu nepr i j at el j i vojsku?
A moda se u ovom pozivu skriva namjera da me u presudnog asu uklone
s komandnog mjesta? Moda ele da se to prije raisti ova neizvjesna si-
tuacija i da nam pomognu? Obuzimale su me svakojake misli i sumnje. S dru-
ge strane, nisam mogao biti siguran u uspjenost naih nedovoljnih snaga
kod Hrasta, niti sam elio krvoprolie sedam dana poslije kapitulacije. Doe
li do ustakog napada, bojao sam se da e se rukovodea elita ustakog voj-
nog i dravnog aparata izvui iz okruenja... Ne pokazujui koliko sam
grozniavo razmiljao ta da radim, glumei hladnokrvnost, potpukovniku
Efenki i britanskom oficira nonalantno sam rekao:
- No, dakle, hajdemo, da gospodin komandant korpusa
ne
eka.
Komandu nad svim jedinicama povjerio sam, dogovorno Efenkom,
komandantu 7. brigade Ibri Jeiu. Njegova rana na nozi nije bila opasna,
iako se tee kretao. S njim sam se dogovorio da ne alju ultimatum o predaji
dok se komandant 14. divizije i ja ne vratimo, odnosno da ga poalju za 90
minuta, ako se do tada ne vratimo. Ukoliko neprijatelj ne prihvati ultimatum,
treba ga napasti svim raspoloivim snagama.
Saveznika korpusna komanda nalazila se u raskonom dvorcu u staroj
borovoj umi nedaleko od Pliberka.
Ispred dvorca, okruenog vozilima, zatekli smo dosta saveznikih oficira
i vojnika. Promatrali su nas sa zanimanjem i pozdravljali prijateljski. Na ulazu
nas nitko nije zadravao.
U prostranom predsoblju doekao nas je jedan oficir i zamolio da tre-
nutak priekamo saveznikog komandanta. Zaprepaten, primijetio sam u
jednom uglu velikog mramornog predsoblja dva Pavelieva generala i jednog
pukovnika Kasnije im se prikljuio jo jedan general.
20 - Panirani za pregovarakim stolom 1941 - 1945.
305
Ovaj susret nisam oekivao. Nismo pretpostavljali da su predstavnici
Pavelieve vojske ve uhvatili kontakt i nudili predaju saveznikim jedinica-
ma. Iz zapisa jednog od pregovaraa, koji je 15. maja izbjegao zarobljavanje,
ustakog pukovnika Danijela Crljena, vidi se da su kontakti s Englezima us-
postavljeni 14. maja. Za oficira za vezu s Englezima bio je odreen domo-
branski porunik Deutsch-Macelski, koji je delegaciju Pavelieve vojske, po-
sredstvom odreenih engleskih oficira, doveo u dvorac kod Pliberka. Isto
tako me iznenadilo to je savezniki oficir za vezu, lan Saveznike vojne mi-
sije koji nas je ovamo doveo, to preutio.
Ushodao sam se predsobljem krajnje zbunjen. Krv mi je iknula u glavu.
Muilo me zato su saveznici preutjeli da su neprijateljski pregovarai ve
u njihovom tabu? Poela me muiti misao da sam pogrijeio to sam se oda-
zvao pozivu. Poao sam na razgovore sa saveznicima, a oekuju me prego-
vori s neprijateljem, i to uz asistenciju i vjerojatan pritisak saveznika. A odob-
renje iz taba armije uope nisam traio. Poetak ne moe biti gori. Doi na
pregovore na ovakvom nivou i u ovom kritinom trenutku, odvojiti se od
poloaja bez ovlatenja vieg taba, a jo ti saveznici ne kau pravo stanje
stvari - bila bi po dananjem rezoniranju zaista velika avantura. Ono su, is-
tina, bila druga vremena, ali i za one okolnosti previe.
Osjeajui se prevarenim, pomislih kako bi bilo dobro da kaem en-
gleskom komandantu - kad doe do razgovora - da ove neprijateljske gene-
rale lino poznajem. Na taj nain stavio bih mu do znanja da e jugoslavenska
i svjetska javnost saznati ako oni ostanu pod okriljem saveznika.
Nekoliko minuta kasnije visoki i smireni Ivan Kovai Efenka i ja smo
pozvani u kabinet saveznikog komandanta. Doekao nas je visok, suhonjav
general, komandant 5. engleskog ekspedicionog korpusa, Charles F. Keightley,
1
potpuno sijed, briljivo obrijan, klasinog vojnikog dranja. Rukujui
se s nama prilino srdano, izjavio je da mu je naroito milo to je doao u
kontakt s Titovom vojskom i njegovim viim oficirima. Rekao je da je o
nama dosta sluao za vrijeme kampanje u Italiji i divio se naim naporima
i herojstvima.
Odgovorio sam da smo i mi pratili svaku akciju saveznikih snaga u Ita-
liji i na dragim frontovima i da nai ljudi cijene pomo koju smo od njih do-
bijali u ratnom materijalu. Napomenuo sam mu da su nai borci esto imali
i osobne kontakte sa saveznikim avijatiarima, koji su, vraajui se s bom-
bardiranja iz Njemake, bili prinueni da se spuste na nau teritoriju. Mi smo
1
U emigrantskim publikacijama istie se da je na pregovorima bio komandant engleske moto-
mehanizirane divizije irski general T. P. Scott, koji je, uistinu, bio komandant 38. irske pjeadijske brigade.
ih prihvatili i ranjene lijeili. Mnogo godina ratujemo protiv zajednikog ne-
prijatelja, to je pridonijelo stvaranju ratnog drugarstva koje mi cijenimo. Dok
su moje rijei prevodili, general je odobravajui klimao glavom.
Ponudio nam je mjesto na elu dugakog stola. Meni zdesna sjeo je Ivan
Kovai Efenka, a slijeva komandant 5. engleskog motomehaniziranog kor-
pusa general Keightlev, ije su trupe zaposjele sjevernu Koruku. Kraj pro-
zora je stajalo pet ili est oficira Keightleyeva taba. Malo dalje .od stola, iza
generala, sjeo je britanski oficir koji nas je doveo. On je u ovim razgovorima
bio prevodilac. Prije prelaska na razgovore, s uoljivim nezadovoljstvom sam
napomenuo da sam iznenaen to vidim da su ovdje primljeni meni osobno
dobro poznati Pavelievi generali, a da o tome prethodno nismo bili obavi-
jeteni. General je odmah odgovorio da su oni doli da se predaju i da nas
je zbog toga pozvao da se kao saveznici dogovorimo.
- Pred vama se nalazi 300.000 neprijateljskih vojnika poe general
Govorio je mirno, nameui nam se svojom superiornom ulogom posredni-
ka. Reeno mi je da se ta vojska, iz razumljivih razloga, ne eli predati vama
i da e, ne uspiju li ovi pregovori, u borbenom naletu otvoriti put u Austriju.
Meutim, rat je zavren i nema nikakvog smisla dalje prolijevati krv. Oni se
ele predati nama, a budui da smo saveznici, mi emo kasnije stvar lako ri-
jeiti.
Reagirao sam, nenaviknut na ovakve razgovore, prilino brzo i nervoz-
no, objanjavajui da ustako-domobranske jedinice nemaju vie od 30.000
ljudi. Tada sam stvarno vjerovao da ih nema vie. Meutim, tek kasnije se
ispostavilo da je u toj posljednjoj grupaciji bilo oko, 100.000 Pavelievih voj-
nika, ne raunajui etnike, ni one koje smo ranije zarobili, kao ni civilne iz-
bjeglice. Dodao sam, sada ve mirnijim tonom, da na protivnik, zato to mu
je to u interesu, uveliava broj svojih vojnika i prisilno tjera u emigraciju ne-
vine civile. Na neprijatelj nije vie sposoban da se bori, jer je desetkovan, de-
moraliziran i pritisnut sa svih strana naim jedinicama. Naglaavao sam, po-
dravan pribranim stavom Efenke, da saveznici ovo pitanje moraju tretirati
kao isto jugoslavensko. Mi imamo i snage i volje da situaciju sami rijeimo
onako kako dunost, ast i pravinost nalau. Naa je elja, ako ve ne mogu
da nam pomognu, da nam bar u tom pogledu ne ine smetnje.
General se osmjehnuo, iskazujui mi simpatije, ali je u isti mah ponovio
kako je teko uvjeriti vojnike da treba ginuti kad je rat ve zavren. I, kae,
emu uope da itko gine, kad je to nepotrebno!
- Ne, naprotiv - opet sam se uzbudio: - Sve dok ovaj neprijatelj ne
preda oruje, mi emo se boriti i ako treba ginuti. U pitanju je neprijatelj koji
je etiri godine, uz pomo okupatora, ario i palio u naoj zemlji. Zato su nai
borci spremni da se s njima bore do konanog rjeenja, bez obzira na to ko-
liko e sukob trajati. Uostalom, po istoj logici, samo s mnogo vie razloga,
moe se postaviti pitanje tko e uvjeriti veinu demoraliziranih i malaksalnih
neprijateljskih vojnika, koji se danonono povlae iz svoje zemlje i naputaju
svoja ognjita, da se i dalje, bez ikakvih izgleda na uspjeh, bore za raun Pa-
velia i njegovih komandanata, koji bjee od odgovornosti za uinjene ratne
zloine.
Instinktivno sam osjetio da je general u nedoumici i zato sam nastavio
govoriti o vojnikom ponosu, s kojim se takoe mora raunati, jer je rije o
tome da neprijatelja treba da na predaju prisili ona snaga koja ga je i pobi-
jedila. Obina vojnika solidarnost nalae da tu pobjedu ne moe uzeti nitko,
ak ni ratni saveznici, iz ruku onih koji su je izvojevali. Glavnina neprijatelj-
skih snaga nalazi se jo na teritoriji Jugoslavije, bez velikih izgleda da se pre-
baci preko granice. Osim toga, rat je zavren i svaki dalji otpor je neregularan.
Oni su voenjem borbe poslije 9. maja ve prekrili meunarodnu konven-
ciju i moemo se prema njima ponaati kao prema odmetnicima.
Imam izriito nareenje - rekao sam na kraju, a Efenka je nijemo
klimnuo glavom - da neprijateljsku vojsku, ukoliko prekine s otporom, pre-
uzmem po svim ratnim pravima. U protivnom, treba da je, snagama koje mi
stoje na raspolaganju, prisilim na kapitulaciju. Kao vojnik, duan sam da to
nareenje potujem i sve uinim da bih ga izvrio, bez obzira na svekolike
okolnosti. A ovamo sam doao da se to najbolje i to bezbolnije rijei.
Osjetio sam da me stari engleski vojnik, general, im sam spomenuo da
kao vojnik moram izvriti nareenje, vidjevi nau rijeenost, gleda s novom
panjom.
Poslije krae utnje, general me je upitao o roku kad bi trebala poeti
kapitulacija. Odgovorio sam da to treba uiniti najkasnije jedan sat poslije
mog povratka na poloaje. Tada je bilo blizu 14 sati.
Engleski komandant izrazio je sumnju u mogunost izvoenja tako brze
predaje velike mase neprijateljskih vojnika i tehnike. Predloio je da se itava
stvar odgodi za sutra ujutro. Preko noi bi se ipak mogle obaviti nekakve pri-
preme, tako da bi predaje tekla organizirano. Treba popisati oruje, ljude, od-
vojiti civile...
Brzo sam objasnio da ovdje nije rije o tome da se u roku od jednog
sata izvri primopredaja cjelokupne vojske i materijala po spisku, nego da u
roku od jednog sata od zavrenih pregovora, odnosno vraanja pregovaraa
na poloaje, pone kapitulacija. Vano je da predaja pone u najkraem mo-
guem roku, a ona moe poslije toga trajati, ako treba, i nekoliko dana. Ok-
renem se komandantu 14. divizije, koji je i ovaj put samo potvrdno klimnuo
glavom. Inae, Efenka nije progovorio ni jednu rije, oigledno se slagao s
mojim izlaganjima.
Inzistirajui na tome da se vremenski termin kapitulacije produi, gene-
ral je dobacio, uz uzdran smijeak, da jugoslavenski komandant za jedan sat
ne moe obavijestiti ni svoje jedinice o roku kapitulacije i izdati sve potrebne
upute. Na tu njegovu primjedbu odgovorio sam istim tonom, da imamo na
raspolaganju ameriki dip, a u tabu engleske telefone preko kojih emo iz-
vijestiti jedinice o vremenu kapitulacije najkasnije za 10 do 15 minuta. Svoje
zadatke u vezi s primopredajom neprijateljskog ljudstva, tehnike i sprovoe-
nja zarobljenika nae jedinice znaju. Ve smo ih pripremili. Uostalom, pobi-
jeenog i razoruanog neprijatelja nije teko voditi, tee je s njim ratovati.,.
Zaas je stvoreno dobro raspoloenje.
Cuo sam ja za partizansku dovitljivost i spremnost ree sijedi ge-
neral ali bih ipak htio da o svim tim uvjetima ponovo razgovaram s pred-
stavnicima neprijateljske vojske.
Ponovo odlaganje definitivne odluke djelovalo je na Efenku i mene do-
sta neugodno. Obuzelo me dvostruko osjeanje. S jedne strane, bio sam za-
dovoljan svojim istupanjem. Ispalo je mnogo bolje nego to sam mogao za-
misliti. I Efenka je zadovoljan: odluno smo iznijeli nae stavove i zahtjeve,
a ipak nismo zatvorili vrata za razgovore i eventualnu savezniku suradnju.
Ipak, pitao sam se to sada saveznici imaju ponovo razgovarati s neprijatelj-
skim pregovaraima. Oito je da je savezniki general bio dobro obavijeten
0 rasporedu i broju naih i neprijateljskih jedinica. Stekao sam dojam da je
on ustaama dao i neka obeanja, jer zato bi inae stalno zastupao stavove
koji su se razlikovali od naih. I sad, kad se suoio s naom odlunou, os-
jetio se nesigurnim. Trebalo je, oito, neto mijenjati u prvobitnim stavovima.
Moda je svoj vii tab obavijestio o dogaaju, pa na osnovi naeg razgovora
trai novu odluku pretpostavljenih. Zato, valjda, ponovo i poziva endehake
generale da s njima jo jednom nasamu razgovara, da i on dobije u vremenu.
U svakom sluaju, njegove namjere su nejasne . . .
S Efenkom i sa mnom u drugu je sobu poao i jedan vii savezniki ofi-
cir. Sjedili smo i ekali da nas pozovu da nastavimo razgovore. Na novi pra-
tilac stavio nam je na znanje da ne zna ni hrvat skosrpski ni slovenski jezik.
1 tako, dok smo ekali na nastavak razgovora, najvie nas je muio dojam da
je savezniki general uzeo ulogu arbitra. On ve drugi put pregovara s ne-
prijateljskim delegatima, a nas ne obavjetava o tome to oni trae, kakve po-
datke i uvjete iznose. Pored toga, nije nam dao ni naslutiti o emu e, bez
nas, ponovo razgovarati s neprijateljem.
Opet sam osjetio kajanje to sam samoinicijativno pristao na ove razgo-
vore, Neizvjesna situacija s pregovorima, nepoznavanje stanja na naim po-
loajima dok sam bio odsutan, sve to me je uinilo toliko nervoznim da mi
se onih desetak minuta ekanja uinilo kao vjenost. Stalno sam etao po
sobi, gledao kroz prozor i poneto od svoje sumnje tiho saopavao Efenki.
Na kraju smo, muei se, pola na francuskom, pola na njemakom, ob-
jasnili naem pratiocu da dugo ekamo i zamolili ga da generalu kae kako
treba ubrzati razgovore, jer emo inae otii. On je iziao i brzo se vratio.
Nismo ga nita razumjeli. Trenutak kasnije traili smo od njega da koman-
dantu prenese nau odluku: ako nas za pet minuta ne pozove na konane raz-
govore, odmah odlazimo.
Dok smo ekali, Efenka je gledao kroz prozor. Naglo me pozva, gotovo
klike stotinjak metara ispred dvorca, ubrzanim marom, prolazile su neke
nae jedinice s artiljerijom. Nije mi bilo teko prepoznati da je to kolona 12,
proleterske slavonske brigade, koju je s artiljerijom iz Dravograda uputio ko-
mandant 51. divizije Kolja Savi. Stigli su u rekordnom vremenu, u pravi as.
Pravi proleteri!
To su nai, to su nai - povikao sam punim glasom. Bio sam uzbu-
en. Zagrlio sam Efenku. On je bio pomalo zbunjen mojim izljevom radosti,
Pripitao me kakve su to jedinice, otkud t u. . , Tek sam sad shvatio da on
i ne zna da nam iz Dravograda Kota i Kolja alju obeanu pomo...
Uto su nas pozvali k saveznikom komandantu. Pavelieve generale
prethodno je otpustio, da se ne bismo sreli, prije naeg, saveznikog dogo-
vora:
Prije nego to ponovo uu neprijateljski predstavnici, mi saveznici
sjest emo zajedno s jedne strane stola ree general i pokaza rukom.
Trebalo je to prije okonati ovu predstavu. Uostalom, nae nove snage
su pristigle. Vrijeme je radilo u nau korist i jutronji su se uvjeti izmijenili.
Ako od pregpvora ne bude koristi, nee biti ni tete, samo ih treba brzo
okonati, najvie za 2030 minuta, i onda se hitno vratiti na poloaj. Englez
nam nita nije rekao o svom razgovoru s ustaama, oito odluan nama pre-
pustiti da u pregovorima s,ami naemo, ili bar potraimo, pravo rjeenje. Sjeli
smo za nau stranu stola, a onda je naredio da u sobu, po trei put od jutros,
uu ustae. Ovaj put, dakle, bili su suoeni i s dvojicom partizanskih oficira.
U sobu su sad ula samo dva njihova pregovaraa, general i pukovnik.
Druga dvojica nisu se pojavljivala, vjerojatno su ostala u predsoblju. Duboko
su se poklonili, ostavi dugo u stavu mirno. Dosta je vremena trebalo da
sjednu.
Gledao sam ih ispod oka. Zbunjeni su. Za jednog od ovih, koji je prvi
sjeo, mislio sam da je naelnik generaltaba oruanih snaga NDH, Tomislav
Serti, inae moj zemljak, Lianin iz Udbine. Po ustakim izvorima, na pre-
govorima je bio ef delegacije ustaki zapovjednik Ivo Hereni (poznati us-
taki emigrant i krvnik), drugi je bio ustaki pukovnik, poznati propagandist
i tuma ideologije klanja Danijel Crljen. Tada sam i za njega mislio da je jedan
od Pavelievih generala i komandanata Ispred vrata, u predsoblju, kraj pre-
govora su po Crljenovom svjedoenju ekali generali Vjekoslav Servatzy
i Vladimir Metiko. Dvojica pregovaraa, Hereni i Crljen, nisu dovedeni u
zarobljeniki logor. Obojica su nali naina da se iskradu iz obrua, Vodu us-
take delegacije na pregovorima u pliberkom dvorcu ja sam zapamtio kao
ovjeka plave kose, srednjeg rasta. Bio je prilino ugojen, ali ne debeo, dosta
ouvan. Uinilo mi se da nema vie od 45 godine. Moda je bio neto mlai.
S obzirom na priliku u kojoj se naao, djelovao je glasom i gestama dosta sta-
loeno, odmjereno, i kasnije me zaudilo kad su oni koji su ga dobro znali
tvrdili da je dosta tup. Drugi pregovara bio je crn, bujne kose, prilino sijed,
iako se ne bi reklo da je bio stariji od glavnog pregovaraa. Visok, kotunjav,
krajnje nervozan, uzbueno je guvao kapu.
Nisam potpuno sredio svoje prve utiske, kada savezniki komandant
korpusa, bez ikakvog uvoda, saopi da rije daje jugoslavenskom komandan-
tu. Pogledao sam Efenku malo zbunjeno, jer se nisam pripremio za ovakvu
vrstu pregovora. Sve se odvijalo neoekivano brzo. Efenka me ohrabri po-
gledom pametnih oiju. Sreom, odmah sam se sjetio uvjeta za predaju, koje
smo pisali u tabu gotovo svakog dana od 7. maja. Poslije kratke utnje, po-
eo sam prilino odsjeno i glasno diktirati uvjete kapitulacije. Uostalom,
sada smo, dolaskom naih novih snaga, postali uveliko gospodari situacije.
Tekst uvjeta kapitulacije, to sam ih tada diktirao, svodio se uglavnom
na sljedee
- Ostaci vae ustako-domobranske vojske nalaze se u bezizlaznoj situa-
ciji. Opkoljeni ste sa svih strana jakim snagama Jugoslavenske armije. Mislim
da ste obavijeteni da su etiri armije oslobodilakih snaga Jugoslavije, svaka
jaine od po sto hiljada ljudi, sa svih strana stegle obru oko vas. Tono smo
obavijeteni preko zarobljenika da ne raspolaete ozbiljnim i organiziranim
borbenim snagama sposobnim za proboj. Vrijeme je radilo u nau korist. Sad
vas moemo prisiliti na bezuvjetnu predaju ili unititi. Na ovaj su sektor u
ovom momentu pristigle i stalno e dalje pristizati nae svjee snage. U va-
em je interesu i u interesu spasavanja izbjeglog naroda, kojeg ste prisilno po-
veli u emigraciju, da pristanete na kapitulaciju bez otpora. Ovlaten sam da
u ime 51. divizije i 3, armije Jugoslavenske armije traim vau bezuvjetnu ka-
pitulaciju. Rok za predaju je sat po vaem povratku u jedinicu, tj. najdalje do
16 sati. Znak za predaju je dizanje bijele zastave. Sama predaja trajat e dok
ne preuzmemo cjelokupno ljudstvo, oruje i tehniku. O stanovitim detaljima
dogovorit emo se na licu mjesta, a sad vam jo elim rei da emo izbjeglo
stanovnitvo vratiti kuama, dok emo vojsku, u sluaju da pristanete na be-
zuvjetnu kapitulaciju, sprovesti u zarobljenike logore. Ovlaten sam kazati da
e se u tom sluaju prema pripadnicima vae armije, bez obzira to ratujete
i sedam dana poslije kapitulacije potpisane 9. maja, postupati po meunarod-
nom pravu o ratnim zarobljenicima. Svim oficirima i vojnicima bit e ostav-
ljena najnunija oprema, generali mogu do daljnjeg zadrati svoje posilne, au-
tomobile i osobno naoruanje. Ukoliko ne prihvatite ove uvjete, smatrat
emo da nastavljate ratne operacije i poslije slubenog obustavljanja rata, pa
vas vie nee tititi meunarodno pravo o ratnim zarobljenicima. U tom slu-
aju tretirat emo vas kao odmetnike iju e likvidaciju pomoi i nai savez-
nici.
Poto sam glasno i energino iznio uvjete kapitulacije, ustaki je general
progovorio tihim glasom, pomirljivo:
- Gospodine komesare - znao je, naravno oznake u naoj vojsci, dok
me je engleski general stalno nazivao komandantom vae je izlaganje s va-
eg stanovita pravilno, ali mi ne moemo primiti rok predaje. Prvo, mi u
roku od jednog sata ne moemo objasniti cjelokupnoj vojsci vae uvjete pre-
daje. Osim toga, kod nas ima velik broj ljudi koje nije tako lako uvjeriti u po-
trebu kapitulacije. Pojedine grupe, uprkos naem nareenju, mogu dati otpor.
Vi zbog toga moete smatrati da mi kao cjelina nismo prihvatili uvjete ka-
pitulacije.
Prekinuo sam ga rijeima da emo, ako prihvate kapitulaciju u cjelini,
svaki izolirani otpor pojedinih grupa kao takav i tretirati.
Dok je ustaki general govorio, u prostoriju je dva puta ulazio jedan vi-
soki savezniki oficir i neto tiho referirao engleskom komandantu. Kako je
general sjedio blizu, dopirale su mnoge rijei do mene, ali ih ja, na alost, ni-
sam razumio. Osjetio sam samo da se govori neto o nama partizanima i Ju-
goslaviji. Primijetio sam da general s velikim zanimanjem slua svog sugovor-
nika i neto tiho zapitkuje. Pretpostavljam da ga je ovaj obavjetavao o pri-
stizanju naih pojaanja.
Meutim, neoekivano, onaj drugi pregovara, ustaki pukovnik Crljen,
ustade, naglo prekide razgovor i poe uzbueno govoriti, obraajui se en-
gleskom komandantu, da mu historija nikada nee oprostiti ako dopusti da
300.000 Hrvata padne u ruke boljevika, u ruke neprijatelja koji e ih unititi
itd.
Ustao sam, procijenivi da je svega ovoga dosta. Obratio sam se u i-
tavoj toj galami tumau da saopi kako je vrijeme da idemo, jer smo se i inae
dugo zadrali. Svi su ustali.
Ustaki pukovnik jo je govorio, u istom stilu, o historijskoj odgovor-
nosti, galamio, molio, preklinjao, kad se engleski general, prilino nervozan,
obratio meni:
Gospodine komandante, moji tenkovi su vam na raspolaganju.
Uspio sam prikriti silno iznenaenje ovim za me neoekivanim, otro
izraenim i jasnim stavom kojim se savezniki engleski general definitivno
stavljao na nau stranu.
Pomiljao sam da je ovakva njegova otrina bila neka vrsta reakcije na
ustaka preklinjanja i neukusno pozivanje na historiju. To pozivanje na kob
hrvatskog naroda, kao da Hrvati nisu partizani, i prizivanje na sud povijesti,
zvualo je utoliko grotesknije to je bio u pitanju ustaki pukovnik. Bio sam
uvjeren da su engleskom komandantu bili bar donekle poznati ustaki zloini
nad nedunim stanovnitvom. Zbog toga je, vjerojatno, reagirao onako od-
luno. Ali u isto vrijeme morao je biti obavijeten o dolasku naih novih sna-
ga. U svakom sluaju, drukiji stav ili eventualna intervencija saveznikih
snaga u korist ustaa, u prisutnosti naih jakih snaga, predstavljala bi samo
avanturu, za ije posljedice teko da bi ikoji komandant preuzeo na sebe od-
govornost. Takve odluke su ipak u domenu politike. Iz tih je razloga engleski
general na kraju odustao od ranije izraene namjere da preuzme Pavelievu
vojsku. A vjerojatno se konzultirao i sa svojim viim tabom. Njemu je, si-
gurno, bilo najvanije da to prije napustimo Austriju i vratimo se u Jugo-
slaviju, pa makar i sa svim zarobljenim ostacima Pavelieve vojske. Nije im
ilo u raun da se u njihovoj demarkacionoj zoni u Korukoj nalaze nae jake
snage. Poslije ovoga, oba ustaka oficira su utke, oborenih glava, pola pre-
ma izlazu. Ve gotovo na vratima, glavni ustaki pregovara, ratni zloinac
Ivo Hereni, jedan od sedam Pavelievih rasova, okrenu se i zamoli me da
sravnimo satove, jer je njihov iao prema njemakom vremenu jedan sat
naprijed. inilo se da jedva eka da se sve ovo zavri.
Zahvalio sam komandantu saveznikog 5. korpusa na suradnji i zamolio
ga da mi kae svoje ime, kako bih obavijestio svoju viu komandu o savez-
nikoj suradnji. On je takoe zapisao moje ime. Ponovo smo razmijenili ne-
koliko rijei o naem ratnom saveznitvu i srdano se oprostili.
O toku pregovora i predaji veoma je interesantan zapis lana pregova-
rake delegacije ustakog pukovnika Danijela Crljena.
1
1
Iz ustake emigrantske Hrvatske revije br. 24, 1966.
. . . Kako je Basta uzeo rije, tako ju je u ime partizanske delegacije za-
drao do kraja. Slovenac je tek jednom zgodom neto beznaajno primijetio.
Tuma cijelo vrijeme prevodi u pola glasa engleskom generalu, koji slu-
a utei.
General Hereni uzima rije, obraajui se Englezu: 'Nema ni govora
o tome da bi se predaja mogla izvriti u toku od jednog sata. Kroz to vrijeme
ne moe se ni obavijestiti sve jedinice. Deseci tisua ljudi napunili su dolinu
gdje smo se ustavili, i pruaju se u koloni cestom sve do Dravograda i dalje.
Mi traimo da nam se dadu 24 sata vremena.'
Ideja je bila jasna. Treba prividno prihvatiti princip predaje, da se dobiju
koncesije u vremenu i tako omogui bijeg onima koji se na to odlue.
Basta, koji vjerojatno sluti o emu se radi, odbija kategoriki:
'Mi ne pristajemo na nikakvo produenje roka. Upozoravam vas, uko-
liko ne pristanete na nae uvjete, nae e jedinice zapoeti opim napadom
kroz petnaest minuta.'
To znai da bi napadaj poeo prije nego se uope vratimo k naima da
ih obavijestimo. Osjeam da nam je stavljen no pod grlo. Hereni se opet
obrati tumau:
'Objasnite, molim, gospodinu generalu, da su uvjeti gospode nemogui,
te da se na toj bazi ne da razgovarati. Nije tono da smo mi samo prethod-
nica, ve se s nama nalazi nepregledno mnotvo vojske i graanskih osoba.
Mi bismo eljeli da gospodin general poalje engleske promatrae, da se uv-
jere o tome iji su podaci toniji.'
Ne dolazi u obzir. General se ne eli uplitati u stvari koje se tiu samo
njegovih saveznika. Meutim, uviajui nemogunost partizanskog ulitimatu-
rna, general se ipak odluuje na posredovanje. Tuma prevodi, obraajui se
Basti:
'Gospodin general predlae da se rok predaje produi na dva sata.'
Basta odreza:
'Ne smatram potrebnim to produenje. Cak je i jedan sat previe'
Zatim nastavi, obraajui se Hereniu:
'Vi zapovijedate organiziranom vojskom i sigurno imate svog zamjenika,
kojemu treba samo poruiti nalog za predaju. Vi se sami ne morate uope
vraati k vaim jedinicama, nego poaljite oficira za vezu, a vi ostanite odmah
ovdje s nama.'
Da li smo ve u klopci, iz koje nas nee vie pustiti? Nastojao sam se
pokazati mirnim i ravnodunim, da bi moje rijei bile uvjerljivije
'Odluke takvog znaaja ne mogu se dojaviti preko posrednika. Osobna
prisutnost zapovjednika neophodno je potrebna, da bi mogao takvim svojim
autoritetom djelovati na podreene, jer je prirodno da reakcija na vae uvjete
bude raznolika.'
ekali smo napeto odgovor. Basta, meutim, nije ustrajao na tome da
mi moramo odmah ostati. Njemu je sigurno bilo svejedno da li nas ima ne-
koliko sati prije ili poslije.
General Hereni izlazi s novim argumentima, traei vie vremena.
Basta je uporan.
'Nemojte, gospodo, suvino zatezati razgovor. Vi neete imati nikakvih
potekoa za izvrenje predaje, jer mi znamo vrlo dobro da je vaa vojska sita
borbe i da jedva eka da poloi oruje.'
Engleski general takoer gubi strpljenje. Saopuje nam preko tumaa da
englesko oruje stoji na raspolaganju partizanima i da su nam engleski ten-
kovi ve zatvorili put, imajui na dometu svoje vatre nae logorite. Tuma
se zatim okrenu partizanima:
'Gospodin general pita da li naim saveznicima treba jo pomoi u oru-
ju?'
Basta uzvraa ljubazno i oholo:
'Zahvaljujemo gospodinu generalu na ponudi, ali mislim da za sada nee
biti potrebna daljnja pomo. Ukoliko ustreba, mi emo se gospodinu gene-
ralu naknadno obratiti.'
U tenji da se pod svaku cijenu postigne barem engleska kontrola sud-
bine nae vojske, general Hereni zatrai da Englezi poalju komisiju, koja
bi imala posredovati kod razoruanja i biti jamac zakonitog postupka prema
zarobljenicima.
Englez se obrati partizanima:
'Da li nai saveznici ele da poaljemo komisiju, koja bi im bila pri ruci
kod izvrenja predaje?'
Basta glatko odbije:
'Hvala lijepa. Ne ini nam se potrebno.'
General Hereni na to replicira:
'Ali mi ipak traimo da engleska komisija bude prisutna.'
Englez odsjee suho:
'Vi nemate to traiti. To je stvar samo naih saveznika, ukoliko ele
nau prisutnost.'
Sva su nam vrata silovito zalupljena u lice. Izlaza nema. Jo jednom uzi-
mamo rije, da barem neku koncesiju iupamo u dramatinoj borbi za vri-
jeme:
'Ako ve nema odstupanja od vaeg roka, drim da taj sat ultimatuma
ne moe prije poeti tei nego se mi vratimo naoj koloni, za to nam je po-
trebno 20 minuta vonje.'
Bio sam uvjeren da e i to biti bez daljnjega odbijeno. Zaudio sam se,
kad su na tu jedinu koncesiju pristali.
Basta pogleda na sat:
'Dobro. Rok ultimatuma poet e tei od 20 minuta. Mi smo gotovi.'
Svi smo naglo ustali, pozdravili smo vojniki i bez rijei pourili k vra-
tima.
General Metiko i Servatzy proitali su nam istinu sa zemljanih lica.
'Imamo rok od jednog sata za predaju partizanima. Englezi peru ruke
od svega. Idemo urno natrag.'
Blijedi, bez rijei, odemo kolima. U dvoritu prodemo kraj nekih parti-
zana i partizanki. Gledaju nas ravnoduno, kao da ih se ne tiemo...
Efenka i ja smo iz dvorca otili prije ustaa. Uz put smo stigli kolonu
12. slavonske proleterske brigade i artiljerijske jedinice. Ne elu brigade bili
su komandant brigade Duan Ostoji Osman i Rade Kneevi Tihi, zamjenik
komandanta 12. slavonske divizije. Ispriao sam im ukratko rezultate prego-
vora, obavijestio ih o stanju kod neprijatelja i naim poloajima do odlaska
na pregovore. Objasnio sam njihov zadatak u vezi prihvaanja i sprovoenja
zarobljenika. Naroito im je naglaeno da pripreme borce na strogo vojniko
dranje i disciplinu.
Moraju izdati izriito nareenje j objasniti borcima da ne smije biti ni-
kakvih greaka u odnosu prema zarobljenicima. Jer tko zna to bi se moglo
dogoditi ako ne obavimo prethodne pripreme, s obzirom da e u koloni biti
okorjelih ustakih zlikovaca. Meu naim borcima ima mnogo onih kojima
su ustae unitile itave obitelji. Stoga borcima treba objasniti da e naa vlast
ispitati stupanj krivice svakog zarobljenika i da e oni koji su okrvavili ruke
nevinom krvlju odgovarati pred narodnim sudom i biti zaslueno kanjeni.
Upozorio sam ih da budu oprezni te da ne dopuste da neprijatelj iz ko-
lone bjei. Ako bi se, eventualno, netko od lokalnih saveznikih komandana-
ta, ne znajui za odluke donesene na pregovorima u komandi saveznikog
korpusa, pokuao mijeati i intervenirati, treba ga prethodno obavijestiti o re-
zultatima zajednikih pregovora. One koji bi pokuali ometati na rad - valja
upozoriti da se o zakljucima pregovora o kapitulaciji neprijatelja mogu in-
formirati u svom viem tabu. U svakom sluaju, od naeg nareenja, koje
se zasniva na odlukama zajednikih pregovora, ne smije se nikako odstupiti.
Sve u svemu, oekivao nas je teak zadatak: sprovesti natrag u Jugo-
slaviju masu zarobljenika, i to pod ovakvim okolnostima. Znao sam da se spo-
razumi mogu katkad i prekriti, to nam nedavna iskustva jasno pokazuju. Sve
dok se neprijateljska soldateska ne razorua i dok, takva, ne bude kontroli-
rana na naoj teritoriji, ne moemo biti sigurni u eljeni ishod pregovora, i
povoljan rasplet itave ove zamrene situacije.
U naem tabu je vladala prilina nervoza zbog toga to smo se Efenka
i ja dugo zadrali. Ve je davno bilo prolo dogovoreno vrijeme za slanje na-
eg ultimatuma za predaju neprijatelja. Ali nisam estito ni sjeo, ni upola is-
priao rezultate pregovora, kad najavie da neki novi Pavelievi generali trae
da budu primljeni kod glavnog komandanta. Bila su opet etvorica. Pristu-
pivi stolu za kojim je sjedila grupa naih oficira, stali su mirno i slono, kao
po komandi, vojniki pozdravili. Najstariji od njih, general-pukovnik Slavko
Stancer, komandant kopnene vojske NDH, suh, visok iica, bez jedne ruke,
ree da trai engleskog ili nekog drugog komandanta s kojim bi htjeli raz-
govarati o predaji. Izjavio je da se njihova delegacija jo nije vratila s prego-
vora. Stancer je, vjerojatno, zakljuio da su njegove kolege pregovarai
ostali kod saveznika, ostavljajui vojsku na cjedilu, pa je, na svoju ruku, od-
luio pregovarati sam.
Rekoh im da smo ovdje mi najstarija komanda Jugoslavenske armije, i
da se jedino nama mogu predati. Prije desetak minuta doao sam s pregovora
voenih s predstavnicima njihove vojske i zapadnih saveznika, gdje je rijeeno
da se ustako-dornobranske jedinice imaju predati ovoj komandi i jedinicama
koje se nalaze pred njima. Iznio sam ukratko ve spomenute uvjete kapitu-
lacije, naglasivi da generalima ostavljamo osobno naoruanje, osobni prtljag,
automobile i posilne. Na kraju mi iznenada sinu misao da neto kaem o sud-
bini pobijeenih:
- S vama e se postupati po meunarodnom pravu. Hoe li biti for-
mirana mjeovita komisija u kojoj bi bili predstavnici naih saveznika radi is-
pitivanja vae odgovornosti i krivice? Ne mogu vam nita sigurno rei. Mi
smo regularna armija i drat emo se svih pravila enevske konvencije i od-
luka Ujedinjenih naroda.
Meu neprijateljskim generalima nasta ivost kad je reeno da u znak
predaje treba istaknuti bijele zastave. Jedan od njih, mislim da je bio general
Ivan Tomaevi, primijeti da nemaju bijelih zastava, na to jedan na oficir
dobaci:
- Istaknite gae i koulje, to valjda imate.
- Ako je sve tako kao to kaete, i ako je to dogovoreno s naim pred-
stavnicima, naredit u predaju - tiho je mrmljao general Stancer. - Ali ja sam
vojnik i elio bih da dobijem nareenje od svog pretpostavljenog. Ukoliko to
nareenje uskoro ne dobijem, budui da nema druge alternative, inicijativno
u djelovati u duhu vaih uvjeta.
Predoeno mu je da ih svako odugovlaenje moe skupo stajati. Obratio
sam im se bez okolianja:
- Vjerojatno je vaa vrhovna komanda ve izdala, ili e u najskorije vri-
jeme izdati nareenje u duhu zakljuaka spomenutih pregovora. Ali, bez ob-
zira na to kakva ete nareenja i direktive dobiti i da li e oni uope biti iz-
dani, nareujem vam u ime Jugoslavenske armije da u roku od jednog sata
prestane svaki pokuaj davanja otpora, da predate oruje i disciplinirano iz-
vravate naa nareenja. Ukoliko nas ne posluate, gorko ete se kajati. Pri-
stigle su nae nove jedinice, a druge dolaze. Ustreba li, na pokornost emo
vas prisiliti snagom oruja, a vi onda preuzmite odgovornost za sudbinu i r-
tve svojih ljudi i civilnog stanovnitva. Mislim da biste morali znati da ete,
ako doe do takve ili sline situacije, neobino oteati tretman vaih ljudi,
koji e ipak, ako preive, pasti u zarobljenitvo. Pruanje otpora i poslije za-
vretka svjetskog rata moe se okvalificirati samo kao odmetnitvo. Mi vam
pruamo posljednju ansu, pa ete, ukoliko doe do organizirane kapitulacije
i izvrenja naeg zahtjeva, bitno olakati vau sadanju i buduu situaciju.
Slavko Stancer je poslije ovoga stao mirno, pozdravio, odgovorio da
prihvaa uvjete i zatraio da ga otpustim. Njemu i drugim generalima omo-
guili smo da se vrate svojim trupama.
Iako smo oekivali da posao oko predaje ni sada nee ii glatko, s ob-
zirom na golem broj osvjedoenih ratnih zloinaca, petnaestak minuta po
Stancerovom odlasku javljeno je s poloaja da su bijele zastave, kao adori,
prekrile polje i okolne breuljke, u nedogled svuda gdje se nalazi neprijatelj.
Sve je ilo vrtoglavom brzinom. Neprijateljski vojnici kao da su se utr-
kivali tko e se prije predati. Zarobljenika razoruana kolona obruila se po-
put lavine na cestu ispred naeg komandnog mjesta.
Od Stancera i desetak generala i pukovnika, koji su uskoro doli kao za-
robljenici u na tab, saznali smo da se predalo preko 100,000 njihovih voj-
nika i oficira. I dosta civila. S obzirom na posljednje bitke i stalno osipanje,
ni oni sami nisu znali toan broj.
Tako je 15. maja 1945. godine, izmeu 16 i 16,30 sati, prestao organi-
zirani otpor neprijatelja, ime je zavren drugi svjetski rat na teritoriji Jugo-
slavije.
Neprijateljski generali, pukovnici i svi vii oficiri prikupljali su se pored
naeg taba. Meu prvima se javio Stancer s ostalom trojicom generala, koji
su s njim prije nepunih pola sata bili u naem tabu. Predvee oko 18 sati,
tu se sakupilo dvadesetak viih ustakih oficira i generala...
U jednom kamionu u Maribor smo poslali generale Slavka Stancera,
Ivana Tomaevia, Vjekoslava Servatzyja, Artura Gustovia, Tomislava Ser-
tia, Antuna Nardelija, Vladimira Metikoa, Mirka Grcgoria, Slavka koli-
bera, Bogdana Majetia, Franju Dolakog, Mirka Vukovia i dvadesetak pu-
kovnika i visokih ustakih funkeionera.
Prije nego su beskrajne kolone zarobljenika postrojene i upuene prema
Mariboru, uvee 15, maja, dok sam promatrao na ve osvijetljenom trgu go-
lemu masu zarobljenika koji su ispunili itav prostor izmeu kua, tiskajui
se, gusto zbijeni ispred naeg taba, na raskrsnici putova, kao da ne znaju
kamo treba krenuti, iz razmiljanja me tre glas kurira:
- Drue komesare, ova ena je donijela neko pismo, trai da je primi.
Za kurirom se pojavi naoita crnooka djevojka u urednoj crnoj akoj
kecelji, blijeda i uplaena. Uinilo mi se da nije imala vie od 19 godina. Ob-
rati mi se na francuskom jeziku i prui pismo.
Pogledao sam je malo zbunjen, jer je pismo bilo na naem jeziku, iri-
licom, napisano tintom na kockastom trgovakom papiru, adresirano na sa-
veznikog komandanta u Korukoj:
Jugoslovenska vojska u Otadbini iz Crne Gore, Boke i Starog Rasa
obraa se saveznikom komandantu sa molbom da nas prihvati i prui po-
litiki azil do naeg ponovnog povratka u Otadbinu. Nama se u borbi protiv
okupatora nametnula i borba protiv komunista. Jedva ekamo da doe dan
kada emo zajedno s naim saveznicima nastaviti borbu protiv komunistikih
bandi.
Potpisi su bili neitki, ali je bilo jasno napisano da su potpisani ruko-
vodioci Jugoslovcnske vojske u Otadbini,
Nisam mogao a da se glasno ne nasmijem.
- Znai, tu su i etnici. Doli ste ba kamo treba.
Kada je iznenadna goa ula materinski jezik i shvatila da tu nema ni-
kakvog saveznikog komandanta Koruke, jo vidljivije poblijedi i, kao ispa-
ljena iz puke, izleti iz vrtne kuice te se izgubi u kaotinom meteu ustako-
domobranske zarobljenike gomile. Nestala je kao da je propala u zemlju.
Dok su je kuriri i straari pokuavali pronai muvajui se lijevo i desno, na-
jednom se iz neposredne blizine javi jedan omanji stari, izjavivi da on
predstavlja one koji su djevojku poslali na pregovore. Iza njega pojavio se i
jedan dosta mlai ovisok ovjek.
- Ne treba je traiti, mi smo je poslali. Mi smo kompetentni predstav-
nici Jugoslovenske vojske u Otadbini i elimo s vama razgovarati o predaji
nae vojske, jer vidimo da je tu komanda kojoj se i ostali predaju ree ia.
Stajali su preda mnom u tabu u vrtnoj kuici i u rukama drali kape.
Stariji ovjek bio je sijed, elav i mrav, izmuen, u zguvanom civilnom odi-
jelu. Uinilo mi se, sudei po izgledu, da ima oko 70 godina.
Drugi pregovara bio je pedesetih godina, naoit, krupan ovjek, guste
crne kose, crnih odnjegovanih brkova, uredan i izbrijan, u vojnikim aki-
rama i civilnom kaputu. Stajao je uspravno i u me je piljio ne trepui. Dok
je ia govorio, ovaj se nije mijeao i s oitim je potovanjem sluao razgovor
izmeu mene i starca, za koga trenutak kasnije saznadoh da je visoki etniki
funkcionar.
Koliko vas ima? upitah.
Sedam-osam hiljada - odgovori ia.
1
A odakle ste?
Najvie iz Crne Gore. Ima nas neto iz Hercegovine i Bosne skru-
eno odgovori etniki voa.
Gdje je ta vojska?
Tu smo, kilometar-dva udaljeni, izdvojeni od ustake kolone, jer nas
posljednjih nekoliko dana napadaju. Ubili su nam nekolicinu ljudi kada su se
malo odvojili od nae kolone - odgovori starac.
Ko vam je komandant? Vi ste, ini se, obojica civili?
Na komandant je bio vojvoda Pavle Durii nastavi ia. Pogi-
nuo je od ustake ruke, jer ga izdade onaj pogan Sekula Drljevi,
uo sam za Sekulu Drljevia, crnogorskog separatista, da se stavio u
slubu talijanskog faistikog okupatora, ali nisam znao da se Sekula Drljevi
poslije prvih pobjeda ustanka u Crnoj Gori sklonio pod skute Ante Pavelia.
Nisam imao pojma da je Sekula na prevare prihvatio Duriia kad se
ovaj odvojio od Drae Mihailovia u Bosni i da ga je predao ustaama u Bo-
sanskoj Gradiki i da je u Jasenovcu Durii ubijen s veim brojem etnikih
1
Toni podaci o broju zarobljenih Durisievih etnika kod Dravograda nisu se mogli nai. Po-
stoje odreeni prethodni podaci i kasnije procjene. Lino sam 16. maja 1945. proao pored cijele zarob-
ljene etnike kolone koja je marirala preko Prevalja-Gutanja k Dravograda Sa mnom su u dipu sjedili
etniki rukovodioci: major Vukevi, Joji i Jergovi. Zarobljenika kolona se otegla desetak kilometara.
Po mojoj procjeni i izjavama prisutnih etnikih glavara, moglo ih je u koloni biti oko 6.000, ukljuujui
u taj broj i nekoliko stotina do jedne hiljade izbjcglih civila.
Prema nekim ranijim podacima, po dolasku u Istonu Bosnu sredinom februara 1945. bilo je oko
10.000 Duriievih etnika. uriiu su se pridruili i ostali bosanski etnici. Ustaki generaltab u svom
izvjetaju oc! 4. aprila 1945. (Dodatak izvjeu br. 94) govori o broju etnika: Crnogorski nacionalisti
(10.000 - 12.000 ljudi) stigli su u svom pokretu prema zapadu do Lijeva Pol j a. . . U jednom drugom
izvjeu govori se da se poetkom aprila u jednoj grupi predalo iz 5. i 8. crnogorske divizije 35.000
etnika, tla se 1.300 Hercegovaca i 600 Bosanaca prebacilo natrag na istonu stranu Vrbasa kod sela
Kukolja, da se 300 etnika predalo odmetnicima itd. Pored Hercegovaca i Bosanaca, ha istonoj obali
Vrbasa u to je vrijeme ostao i Pavle Durii s dosta Crnogoraca (jedan etniki puk) koji su se kasnije
takoer predavali ustaama, S obzirom na gubitke u borbi s ustaama u Lijeva Polju, na bolesti (tifus
je najvie pogodio civile) i osipanje, na Pavelievu stranu moglo je prijei oko 8.000 etnika. Kod Z Mos-
ta, pred frontom 1 armije pri kraju rata zarobljeno je oko 2,000. Prema svemu tome, moe se zakljuiti
da se kod Dravograda moglo predati oko 5-6. 000 etnika i civila zajedno.
oficira i funkcionera. Govorei o tome, starac je najgorim izrazima grdio Dr-
Ijevia.
Zato, starce, ali toliko za tim svojim vojvodom uriiem, koji se
borio na strani okupatora protiv vlastitog naroda? - upitah ga, jer je bilo oi-
to da starac nije bio dobro orijentiran, niti mu je bilo sasvim jasno pred kim
se nalazi. Moda se ve poeo, pod pritiskom dogaaja, psihiki gubiti, te mu
je, ini se, u tom momentu bilo svejedno to i pred kim govori...
Drugi sugovornik je malo govorio, u stvari odgovarao je samo na pi-
tanja jasno, otresito i logino. Izgledao je staloeniji i pametniji od starca. Mo-
ram priznati, starac mi je tada izgledao dosta smueno. Mnogo je priao i ne
sasvim kontrolirano. Valjda je prije toga dugo utio, te je sada, kada je svemu
doao kraj, osjetio potrebu da rastereti prenapete nerve.
Nisam zapamtio niti sam sauvao biljeku o tome tko je bio taj najstariji
etniki glavar koji je vodio glavnu rije na pregovorima o predaji crnogor-
skih etnika one majske veeri. Znam pouzdano da je govorio o tome da je
prije rata bio direktor gimnazije u Pei, i da je, ini mi se, rekao da je u bivoj
Jugoslaviji bio senator ili poslanik. Dobro sam zapamtio da je tada izjavio da
je lan Nacionalnog komiteta Drae Mihailovia i lan istoimenog komiteta
crnogorskog generala Blaa ukanovia. Kasnije su mi neki poznavaoci cr-
nogorskih prilika rekli da bi to, najvjerojatnije, mogao biti Joji, senator iz
Vasojevia.
Drugi etniki voa bio je bivi cetinjski advokat dr Nikola Jergpvi.
Njegovo ime i osnovne podatke pronaao sam u svojim biljekama. Kako je
Jergovi bio oenjen kerkom vojvode Boa Petrovia, bliskog roaka crno-
gorskog kralja Nikole, on je negdje pred rat bio primljen na dvor talijanske
kraljice Jelene (kerke kralja Nikole). Vjerovatno od tada i datiraju njegove
simpatije prema talijanskom faizmu. Prialo se da se prije toga, kao ovjek
liberalnih pogleda, druio s komunistima, da je ak bio lan KPJ, ali se po-
vukao poslije poznate provale i masovnog hapenja komunista 1936. godine.
Za vrijeme rata bio je predstavnik okupatorske opine u Cetinju i lan et-
nikog crnogorskog Nacionalnog komiteta.
Iznio sam im uvjete kapitulacije, kao i ustakim glaveinama. Nisu imali
kud. Poraz je bio totalan. Ponor izdaje dubok i bezizlazan. Nisu nita posebno
traili. Dijelili su sudbinu Pavelieve vojske.
U svojstvu komandanta etnike kolone i zamjenika vojvode uriia
pojavio se u Hrastu major Vaso Vukevi. On je bio kapetan bive kraljevske
vojske. U poetku ustanka dobio je poloaj komandanta gerilskog bataljona,
ali je ubrzo izdao i preao na etniku stranu. Njegovom izdajom, kako sam
kasnije obavijeten, uhvaen je i pogubljen politkomesar toga bataljona, po-
21 - Partizani za pregovarakim stolom 1941 - 1945.
321
znati predratni komunist, lan Pokrajinskog komiteta KP i jedan od organi-
zatora ustanka Vido Uskokovi. Poslije te usluge Talijanima, kralj Petar II ga
je unaprijedio u in majora,
Zabiljeio sam i to da se na granici predao i potpukovnik bive vojske
Blagota Pajovi, rodom iz Bjelopavlia, star, jako bolestan i iscrpljen ovjek.
Prije rata bio je komandant cetinjskog vojnog okruga.
U zoru 16. maja uputio sam biveg direktora gimnazije, kao visoku
etniku linost, prema etnikoj koloni zajedno s pomonikom politkome-
sara 7. brigade 51. divizije Duanom Sekiem Sacom i jednim naim bataljo-
nom.
im su stigli do ela kolone udaljenog 1-2 km od ve spomenute ras-
krsnice, etniki voda, koga su njegovi oekivali s nestrpljenjem, popeo se od-
mah na jedna seljaka kola i odrao svojoj vojsci govor,
Brao, ratna srea nam je okrenula lea. Mi smo konano izgubili rat.
Rat su dobili nai protivnici i nama ne preostaje nita drugo nego da se pre-
damo novoj Jugoslovenskoj armiji. Moramo disciplinovano i mirno primiti
konaan poraz i poi u zarobljenitvo. Dobio sam uvjerenja da e pobednici
ispitivati nau krivicu, a to e biti predstavnici nove Jugoslovenske armije
(na povik nekog iz kolone: 'ivjela nova Jugoslovenska armija', bradata masa
slono je i glasno odgovorila: 'ivjela!'), Engleske, Amerike i Rusije. Posljednji
put vam se, brao, obraam i nek nam Svevinji Bog bude u pomoi. Na
spominjanje Engleske, Amerike i Rusije etnici su isto tako aklamirali pokli-
kom ivjeli.
Opet se na neki nain ostvarila tragikomina situacija, u kojoj etnici
kliu novoj Jugoslavenskoj armiji, a ta je armija ona ista partizanska armija
protiv koje su se borili itavog rata. Zato su upravo i bjeali od odgovornosti
za izdaju. Obraajui se svojim zemljacima argonom njima dobro poznatim,
govor etnikog predstavnika kretao se u okvirima naeg sinonjeg dogovo-
ra,
Zavrivi svoj govor, etniki voa najavi da e sada govoriti predstav-
nik nove Jugoslavenske armije. Iako se o tome prethodno nisu nita dogo-
vorili, acu su, za tili as, etnici koji su stajali oko kola, pridigli na ta kola.
Pogledavi golemu naoruanu bradatu masu, Saca se malo stresao. Nije mu
bilo prijatno. U drugoj prilici ova bi ga bradata gomila kao partizanskog ko-
mesara rasereila.
aca se brzo snaao i takoer odrao govor, u kojem je naglasio da je
II svjetski rat zavren, da se nema kuda nego bezuvjetno predati jedinicama
Jugoslavenske armije, koje se nalaze na ovom sektoru. Sve ustako-domo-
branske i njemake snage ve su se predale naoj armiji. Da bi umirio i one
koji su, moda, jo pomiljali na bijeg ili eventualni pojedinani otpor, aca
je na kraju govora iqavio, da e ih kao zarobljenike preuzeti jedan srpski ba-
taljon 51. vojvoanske divizije Tree jugoslavenske armije. Naravno, u voj-
voanskim jedinicama, pored Srba, bilo je i dosta drugih nacionalnosti: Hr-
vata, Maara, Slovaka, Rusina i Rumuna. Ipak te rijei su imale pozitivan
efekt i izazvale su ivost kod etnika.
Pravilnim Sainim istupanjem i dranjem, cjelokupna etnika kolona
predala se bez ikakvog incidenta. Sami etnici bili su demoralizirani, jako uz-
nemireni, slabo obueni, bez dovoljno hrane i snage za nekakav organiziran
otpor. Ukoliko bi u toj situaciji netko neto i pokuao uiniti, bio bi to tek
otpor pojedinaca.
Eto, takvi su bili posljednji sati i trenuci razoruane uriieve etnike
vojske. Predalo ih se tu pet-est hiljada, ukljuivi i neto civila. Bez tekoa,
rano ujutro 16. maja 1945. godine okrenuli smo etniku kolonu, ne preko
austrijske teritorije kao ustae, nego natrag odakle su i doli, preko Prevalja
i Ravna ka Dravogradu i Mariboru. Budui da je elo njihove kolone prelo
granicu svega nekoliko stotina metara, a nisu imali teko naoruanje ni mo-
torizacije, bilo ih je lako okrenuti, svrstati u kolonu i uputiti u zarobljeniki
logor.
Onih dana, spoetka druge polovine maja, beskrajne su kolone zarob-
ljenika u najrazliitijim uniformama, nekad i u dronjcima, a nekad ulatenih
izama i jo neodbaenog ordenja nacistikog znaaja, gmizale prema Mari-
boru i Celju, pa onda dalje na istok. No, od ustako-domobranske vojske, koja
se predala izmeu Poljane i Pliberka, nekoliko grupa i jo vie pojedinaca po-
trailo je spas u bijegu. U noi 15. i 16. maja najsnalaljiviji zloinci su se
iz obrua izvukli i nestali u zapadnim prostorima, da bi se kasnije, kao Crljen,
uzmimo, javili da svjedoe nevinost svoga zloina. Patrole jedinica 14, 51, i
12. divizije presretale su bjegunce, neke vraale natrag, neki su u bijegu gi-
nuli, a neki su se spasili u okrilju alpskog bespua.
Po ustakom pisanju, Pliberk je grobnica. Pliberk to uistinu jest, ali ne
u doslovnom smislu. Od 9. do 15. maja 1945, godine u okrajima s ustaama
jedinice 3. armije Jugoslavenske armije su imale gotovo 600 izbaenih iz stro-
ja, to poginulih (142), to ranjenih (374), to nestalih (55). Ustaki gubici su
bili vei. Sudei po depeama taba 3. armije, a te su depee slane na bazi na-
ih izvjetaja iz Pliberka do veeri 15. maja, naa je armija zavrila znaajnu
bitku i do nogu potukla Pavelievu ivu silu jaine preko 70.000 ljudi, od
kojih oko 10.000 ubijenih, preko 60.000 zarobljenih. Tih 10.000 poginulih
ne ginu u Hrustu i Pliberku, nego u probojima prema granici, na putovima
od Hrvatskog zagorja i Zidanog Mosta prema Dravogradu i Pliberku. Meu
ubijenima nije bilo djece i ena, i to prvenstveno stoga to je tab armije za-
branio da se zgruvane izbjeglike kolone tuku artiljerijom i avijacijom. No,
to ne znai da i djeca i ene nisu ostajali mrtvi na tome putu, jer kosila je
glad, kosile su bolesti, bili smo iznureni do smrti. Nas, koji smo zarobljeni od-
mah su razdvajali, civili, izbjeglice na jednu stranu, domobrani na drugu, us-
tae na treu izjavio je jedan od mnogih iz izbjeglike kolone, Stjepan Sop-
ta iz sela Duice kod Litice: - Dosta brzo su vojni organi Jugoslavenske
armije utvrdili tko je tko meu nama, tako da smo mi hercegovaki seljaci
ve krajem lipnja stigli svojim kuama...
Pliberk ili Bleiburg, to je posljednja stanica zloinakog putovanja usta-
ke vojske, u tom smislu i grobnica te vojske. S tom vojskom je bilo, kao to
se vidi iz moje depee, odnosno iz depee taba 51. divizije od veeri 15. maja,
oko 20.000 graanskih lica, meu kojima velik broj djece i ena, koje su us-
tae prisilno odvodile izvan krajeva nae zemlje. Istovremeno sam javio da
smo, pored ve zarobljenih, o kojima su izvjetaji prethodno poslani, zarobili
jo 20.000 ustaa i domobrana sa 4 generala i 30 pukovnika jo 5.000 et-
nika,
U izvjetaju Vrhovnom komandantu, komandant nae 3. armije je pisao;
Bitka za unitenje i zarobljavanje neprijateljske grupacije jaine preko
130.000 vojnika u gornjem toku Drave u prostoru izmeu Karavanki i Po-
horja, trajala je od 12. do 16. maja sa aritem na sektoru Dravograd-Blei-
burg-Slovenj Gradec. Ustae, a i etnici borili su se na ivot i smrt da se pro-
biju iz naeg obrua, ali im to nije uspjelo. Borbe su s vremena na vrijeme
bile vrlo estoke, no u njihovoj odbrani nije bilo dovoljno organizovanosti
i povezanosti. U tim borbama poraeni su i na kapitulaciju prisiljeni ostaci
181, 11, 22, 369, 392, 393, 7. SS, 104. i 297. divizije, divizijskih grupa Ste-
phan i Fischer, te razne jedinice 91. armijskog korpusa. Osim toga unitena
je sva iva sila ustako-domobranske Pavelieve vojske, jer je glavnina iste za-
robljena, a znatan dio ubijen u borbi.
1
Od 9. do 16. maja, od borbe protiv
Nijemaca u Varadinu do sudara na Poljanama i kod Dravograda, okupator
i ustako-etnike jedinice su imale 25.000 poginulih (po slobodnoj procjeni
taba 3. armije JA) oko 4.000 ranjenih.
2
S poraenom vojskom zarobljeno
je 18 generala.
3
Najvanije je bilo, kao to je ve kazano, da se to prije razdvoje duni
od nedunih, trabanti od voe, zloin i jad. Bilo je dosta onih koji su se skri-
1
Zbornik NOR, tom XI , knj. 3, str. 348.
2
Isto.
3
Isto.
vali meu nevinima, Mnoge takve zloince njihovi znanci su tjednima ot-
krivali u zarobljenikim logorima. Domobrani i izbjeglice su od 16. maja pa
narednih dana putani kuama. Zbog kaotinog saobraaja, dogaalo se da su
neki sve do Hercegovine pjeaili. Svima koji su osumnjieni za zloin bilo
je sueno, najprije Sudaru, jo u Mariboru, zatim ustakoj vladi, koja je zarob-
ljena izmeu Vrgskog jezera i Villacha, a onda generalsko-pukovnikim gru-
pama zloinaca.
KAZALO IMENA
A D A MO V I , St e vo 127, 1 2 8
A D L E R 9 5
A D U M, R o me o 1 1 5
A G A NO V I , Muha r e m 9 5
A L A B E R , An t o n 1 1 3
AL E K S I , Svet o 2 6 6 , 2 6 7
A L E X A N D E R , Har ol d 2 6 9 , 2 7 0
AL KOVT , Sal ko 2 0
A ND E L I , Vuk 2 0
A N D E L K O V I , Ra t ko 2 3 8 , 2 3 9 , 2 4 0 ,
2 4 1
A NG E L I S , Maxi mi l i an d e 2 7 1
A R A N D E L O V I , Ac o 2 4 9 , 2 5 0 , 2 5 1
A R MS T R O N G , G D. 2 0 7
A T A N A S O V , t er j u Vi kt or 2 8 8 , 2 8 9 , 2 9 0 ,
2 9 1
A U L K E , Ewa l d 2 5 3
AV I , J a ka 1 9 9
B A B A C , Pavl e 1 9 2 , 1 9 5
B AB I , Lj ub o 4 8 , 5 5
B AB I , Pe pa 2 7 2
B AB I , Pe t ar 3 9
B A O V I , Pet ar 168
B A D E R , Paul 1 3 6 , 1 7 0
B A D O G L I O , Pi et r o 1 9 1 , 1 9 6
B A I L E Y , S . W. 171, 2 0 6 , 2 0 7 , 2 0 8 , 2 0 9 ,
210
B A K A R I , Vl adi mi r 9 0 , 1 1 4 , 2 2 4
B AK I , Eug e n 1 2 3
B AK I , Mi t ar 6 4 , 6 7 , 181, 182, 2 0 6 , 2 0 8 ,
2 1 4
B A K O V 1 1 2 7
B A K O V I , J e r ko 89, 9 0 , 9 1
B A K R A , Bor i s 2 2 3 , 2 2 4 , 2 2 5 , 2 2 6 , 2 2 7 ,
2 2 8 , 2 2 9 , 2 3 0 , 2 3 1 , 2 3 3 , 2 3 4 , 2 3 5 , 2 3 6 ,
2 3 7 , 2 3 8 , 2 3 9 , 2 4 0 , 2 4 1
B A L E N , i me 80, 8 1
B AL I , efki j a 2 2 6
B A L O N , Fr a nj o 8 7 , 8 8
B A R AC, Zv o n k o 2 3 0 , 2 3 1
B A R B A S E T T I , Cur i o 2 0 1
B AR I , J o z o 9 7
B A R T E L I 3 5 , 3 6
B A R T H , 1 4 5 , 1 5 0 , 1 5 1 , 1 5 2
B A R T O , Mi l an 2 2 7
B AS T A, Mi l an 2 8 9 , 3 1 4 , 3 1 5 , 3 1 6
B AT I NI C A, Du a n 2 7 2
B A U E R 1 8 8
B E C UZ Z I , Emi l i o 1 9 6 , 197, 1 9 8
B E I R E V I , Muj o 1 4 0
B E L A N , Ho n e 9 5
B E L I NI , Ma r ko 8 7
B E N A K , Al eks andar 1 2 3
B E NC , Mi hai l 9 5
B E NS O N, M, O. 193, 1 9 4 , 1 9 8
B E R T O L O V I , I van 1 1 9 , 1 2 1
B E U E R , Ot t o 1 1 6
B 1 DO 4 4
B I J E DI , ukri j a 2 7 3 , 2 7 4
B I L AN, St i pe 2 6 8
B I MI GAR , j o e 2 7 9
BI OI , Fr ane 8 7
B I V O L A R E V I , Vuka i n- Vol f 185, 186,
1 8 7 , 188, 1 8 9
B J E L AJ AC , St anko 2 7 3
B L A G O J E V 1 , Mi l an 7 0
B L A G O J E V I , Obr e n 1 8 3
B I . A E V1 , J a ko v 4 0 , 8 2
B L A E V I , J ur e 8 2 , 8 3
B O B A N, Lj ubo 2 3 3 , 2 9 9
B O G D A N O V I , Bo z o 2 6
B OJ E V I , Lj ubi a 1 3 0
B OJ I , Mchmedal i j a 162, 1 7 2
B OL T 1 , Pe r o 5 5
B O R A S , Sof i j a 9 5
B OR I S I I I , bugarski car 2 4 8
B OS NI , Ko t a 1 2 7 , 1 2 8
B O K O V , B o o 2 6
B O I , Si mo 9 0
B O OV I , Andr i j a 192, 1 9 5
B O OV I , B o r o 1 6
B O OV I , Pet ar 3 1
B O OV I , Saa 12, 15, 16
B O OV I , Savo 1 8 3
B O O V I , Sl avko 2 7 2
B R A C A NO V I , Dol or e s 2 8 6
B R A D E 9 7
B R AJ OV I , Pet ar 2 7 9 , 2 8 0 , 2 8 2
B R A N A , Sr e ko 8 5
B R AUC HI T S C H, 2 2 5 , 2 3 1 , 2 3 8 , 2 3 9 , 2 4 0
B R K L J A I , Ru a 8 2 , 8 3
B R K O V I , i vko 4 3
B R N I , J os i p 2 2 4 , 2 2 5 , 2 2 7 , 2 2 8
B R N I , Nada 1 1 4
B R O Z , Mi s o 9 5
B R O Z , J os i p, vidi: T I T O
B U B A NI , St j epan 1 1 3
B U , Ant e 2 2 6
B U D I A V L J E V 1 , J os i p 1 1 9
B UI , J el ka 4 8
B UI , Mi r o 4 4
B UJ I , Mi r a 5 5
B U K O V E C , J o z o 1 2 2 , 1 2 3
B U R I 2 9 5
B UR I J A, I van 1 1 3
B U R K E , J . E . 1 9 9
C A S E R T A N O , Raf f ael l o 9 8 , 1 5 2
CA V A L L E R , Ug o 10, 1 3 7
C E R O V A C , Anka 1 2 3
C HUR C HI L L , Wi ns t o n 6 8 , 2 9 0
CI LI , Aug us t 8 6
C I NC I P I NKA tj. Anki c a Scr t i 113, 1 1 4
C R L J E N, Dani j el 3 0 6 , 3 1 1 , 3 1 2 , 3 1 3 , 3 2 3
C UR I , Dr ag i ca 9 5
C V E N E K , I van 8 7
C V I T A N 2 2 6
C V I T A , Ni kol a 1 1 3
C V1 Z AK, Fr a nj o 1 1 9
AG OR OV 1 , u r o 1 4
A N A K , J ova n 1 2 3
E F O , Ar i f 9 7
C E R V O , Fazi i j a 9 5
E T K O V I , Pe r o 1 4 0
I MI , Al ko 9 7
OB E L I , u r o 9
E R ANI , J o va n 2 5 4
I P OVI , Dr a g ol j ub- Dr a g o 2 0 2 , 2 0 3
U K , Mi l oj ko 3 9
D A K I , Ra d oj e - Br ko 1 8 2
D A MJ A NO V I , Br a nko 1 2 6 , 2 6 6
D A MJ A N O V I DANI , Da ni l o 3 9 , 2 7 2 ,
2 7 3 , 2 7 4 , 2 7 5 , 2 7 6
D A N E V I , Ant e 2 2 4
D A NG I , J ezd i mi r 7 1
DAN1 L OV1 , Ugl j ea 1 7 2
DAP E V 1 , P e k o 11, 12, 14, 16, 1 3 3 ,
1 4 0 , 180, 181, 1 8 2 , 2 0 6 , 2 0 8 , 2 1 0 , 2 1 1 ,
2 1 3 , 2 1 4 , 2 5 8 , 2 5 9 , 2 8 5
D AS K I J E V I , Pa va o 1 1 3
DAS OV I , Mar t i n 2 2 9
DAS OV I , St j epan- St i pe 1 1 4 , 1 2 3
D A V I D S O N , Basi l 6 9
D E A K I N , Fr eder i ck Wi l l i am D. 6 8 , 1 9 3 ,
194, 1 9 9 , 2 0 9
D E A N O V I , Du a n 1 2 3
D E D I J E R , Vl adi mi r 6 0 , 8 5 , 8 7 , 8 9 , 9 6 ,
1 4 1 , 143, 145, 151, 161, 1 6 3
D E J O V J , Al eksa 1 2 9
DE S NI C A, Bo k o 4 3
D E S NI C A , St e vo 3 9
DE I , Bo ko 4 3
DE I , Ni ko 4 3
D E U T S C H - MA C E L S K I , 3 0 6
DE V I , I van- Pi vac 8 3
D E WI T Z , Kar l Kr e bs 2 2 6 , 2 2 7
DI J ANOV I , T o mo 2 3 0
D I MI T R O V , Ge or g i 2 4 5 , 2 8 9
D I P P O L D , Beni g nus 147, 148, 149, 150,
1 5 4 , 1 5 9
D OL A K I , Fr anj o 3 1 9
DOL I NI , Vj ekosl av 1 1 3
D OL NI A R , I van 2 7 7 , 2 7 8 , 2 7 9
D O MA Z E T , Lazar 2 5 3
D O MA Z E T , Mi l an 3 6
DMI T Z , Kar l 2 6 9 , 2 7 0 , 2 7 1
DR AG1 E V1 , Vel j ko 6 7
D R A G O V I , Vl a d o 2 0 7
DR AP I N, Pet ar 3 0 , 31, 35, 2 3 6 , 2 7 2 , 2 8 5
D R A E N O V I , Dr ag ut i n 119, 121
D R L J E V I , Sekul a 13, 3 2 0
DUDI , Dr ag oj l o 6 0 , 6 1
D A K O V I , S i mo 2 1 9
D A L , I van 2 2 6
E K J , Ni kol a- Ki nez 2 6 1 , 2 6 2 , 2 6 3 , 2 6 4
DI L AS , Mi l ovan 1 0 2 , 1 4 1 , 142, 1 4 3 , 146,
1 4 7 , 148, 149, 150, 153, 154, 155, 156,
1 5 7 , 158, 159, 160, 161, 162, 1 6 5 , 171,
1 7 3 , 177, 2 2 4
D O NO V I , J o va n 6 1
O R E V I , I ri nej 4 4
UJ I , Mom i l o 4 3 , 4 4 , 58, 1 6 8 , 2 7 0
D U K A N O V I , Bl a o 3 2 1
U K A N O V I , Dr a g o 2 5 9
D U K A N O V I , Vo j a 3 1 , 3 5
UK I , epan 7 6
UMI , Mi l an 3 9
D U R A K O V I 1 4
B U R I K O V I , Bo k o 19, 2 0 3 , 2 0 4
DUR I , Lj ubod r ag 129, 132, 140, 180,
2 4 6 , 2 4 7 , 2 4 8
DUR I , Rados l av 71, 7 2
UR I I , Pavl e 8 , 164, 3 2 0 , 3 2 1 , 3 2 3
D U R O V I , Mi hai l o- Bat a 2 4 3 , 2 4 4
D U R O V I Va k o 180, 2 1 1
E B E R L E I N , Ri t t er von 2 6 5 , 2 6 6 , 2 6 7 ,
268
E B E R L E I N , Rud ol f 2 6 6 , 2 6 7 , 2 6 8
E D E N , Ant hony 171
E I S E N H O WE R , Dwi g ht D. 2 7 0
E K E R , J ul i us 1 2 2
E S S P OS I T O, Gi ovanni 19, 20, 2 2
F A Y D E R , Al f red 2 6 1 , 2 6 2 , 2 6 3 , 2 6 4
F E L I N G E R , 185, 186, 187, 1 8 8
F OT I , Kons t ant i n 2 8 4
F R ANC , S. 81
F R E I D E B U R G , Hans Ge o r g 2 7 0 , 2 7 1
F U NK , Wal t er 107, 108, 109
GAL I , Vl adi mi r 85, 86, 8 7 , 8 8
GANDI NI , To ma s o 12, 1 4
G A R C I O NE , Emi l i o 2 6
G A R E V I , Go j k o 1 8 3
G A R I B A L D I , Gi us eppe 2 2
GAS I , Spaho 9 7
GAT I N, 8 8 , 8 9
G E R D E S 117
G E R L , Lj ud evk 8 5 , 8 8
GI Z DI , Dr a g o- Ma r ko 195, 1 9 6
G L A I S E von HO S T E R NA U , Ed mun d
9 7 , 9 8 , 9 9 , 1 0 0 , 1 0 1 , 1 0 6 , I I I , 1 1 2 , 1 1 5 ,
116, 1 1 7 , 1 3 6 , 144, 145, 151, 159, 160,
166, 167, 2 2 5
G L O R I A , Al essandr o 1 3 7
G O E B B E L S , J os e ph 8 5 , 1 5 8
G O L U B O V I , Rad onj a 8
GONI N, Mi l orad 3 0
GONZ I , Vi kt or 8 8
G R I NG , He r mann 2 5 8
G R A B O V E C , Mi l i ca- Lenka 2 9 2
G R A WE N I T Z , Hans 2 7 4
GR B I , Dur a d 5 1
G R E B NI , Vi nko 1 2 3
G R E G O R I , Mar i na 1 1 4
G R E G O R I , Mi r ko 3 1 9
G R E G O R I , Pavl e 1 2 3
G R E I N E R 101
G R U B O R , Ni kol a 2 7 4 , 2 7 5
G R U L O V I , A i m 1 8 5 , 186
GUT I , Bl a 2 2 6
HE R E N I , I vo 2 3 3 , 2 3 8 , 311, 3 1 3 , 314,
3 1 5
HAC E , Mat ev 2 7 9 , 2 8 0 , 2 8 2
H A D E L A N , J os i p 8 2 , 8 3
HAD1 , Ra mi z 1 0 3
HAD 3 MUR T E Z 1 , Halil 2 2
HA G E N, Wa l t e r 9 9 , 161, 1 6 6
HAS , Her t a 99, 1 6 0
H A U F F MA N N 2 7 4
HAD I , St j epan 1 2 3
H E B R A N G , Andr i j a 9 7 , 101, 102, 109,
114, 121, 122, 1 2 3
HE I MOVI , Zvoni mi r 8 7
HE I NR I CH, Al f red 1 1 7
HE R C E G - I V A NOV I , j el i ca 126, 127,
128
HE S L I N 2 7 4 , 2 7 5
HE Y S S , Hans 9 8 , 103, 104, 1 0 5 , 1 0 6 , 107,
144, 1 5 2
H I MML E R , Hei nr i ch 1 1 7 , 167, 2 2 1
HI T L E R , Ad o l f 3 3 , 112, 136, 137, 142,
145, 158, 164, 166, 167, 168, 169, 172,
1 7 3 , 2 2 1 , 2 3 0 , 2 3 5 , 2 4 6 , 2 6 0 , 2 6 6 , 2 6 9 ,
2 7 9 , 2 8 3 , 2 9 1
HODI NK , Hang 188
HOF F MA N, 2 7 5 , 2 7 6
HR V A T , J os i p 8 7
H R V A T , J o a 8 9 , 9 0 , 9 1
HR A B A R , Ant e - Ri e 195, 197
HUDS ON, Duane- Bi l l 67, 6 8
I V ANOV I , At anas - Sr e ko 2 4 3
I V ANOV I , J el ena 2 6
I V ANOV I , Mi l adi n 2 3 8
I V ANOV I , Va s ko 2 1 9 , 2 2 0
I V E K O V I , Ml aden 122, 123, 1 2 4
I V E K O V I , Vl adi mi r 1 0 9
J A K O V L J E V I , St evan 2 2 7
J AK I , Pavl e 1 4 0
J ANJ I , T . 2 9 5
J A P U N D A , Ni kol a 2 6 6
J A R E C , St j epan 1 2 3
J E L E N A , tal i j anska kral j i ca 3 2 1
J E R G O V I , Ni kol a 3 2 0 , 3 2 1
J E I , Mi l an- I br a 3 0 3 , 3 0 5
J E V E V I , Dobr os l av 4 4 , 1 1 7
J O D L , Al f red 2 7 0 , 271
J OJ 1 3 2 0 , 321
J OK S I MOV I , Savo 8 , 2 0 8 , 2 0 9
J OK S I MOV I , Sekul a 115, 1 1 7
J ONE S , Wi l l i am 1 9 9
J O R G E , Ant on 9 3
J OV AN E V 1 , Ra d omi r 8
J OVAN1 , Do k o 3 9 , 4 2 , 4 5 , 4 6 , 4 7 , 4 8 ,
4 9 , 50, 51, 52, 53, 5 4 , 55, 5 6 , 57
J O V A NO V I , Ar s o 1 9
J O V A NO V I , Bat r i 9
J O V A NO V I , Bl a o 10, 14, 15, 16, 74,
75, 2 0 5
J O V A NO V I , Dr ag an Mi odr ag 60, 6 1
J O V A NO V I , or e , pseudoni m o k e
J ovani a 55
J O V A NO V I , I s o 1 7 7
J O V A NO V I , J ag o 74, 7 5
J OV OV I , J a k o v 2 0 2
J U R A K 2 3 9 , 2 4 0 , 241
J UR I , Mi l ut i n 101
J UR J E V I , Ant e 8 1 , 8 2
KAB AL I N1 , Dr ag ut i n- Vel j ko 2 2 4
KAJ I 1 0 3
K A L U E V I , Lj ubi nko 2 1 4 , 2 1 5
K A P O R , e d o 133, 1 3 4
K A R A B E G O V I , Mube r a 126, 127, 128
K A R A MA R K O V 1 , Pe r o 9 0
K A R D E L J , Ed va r d 4 1 , 4 2 , 2 2 6
K AS C HE , Si egfri ed 9 7 , 98, 9 9 , 100, 101,
112, 117, 144, 151, 152, 164, 165, 166,
167
K E A , J o v o 3 7 , 3 8 , 4 8 , 5 1
K E I G H T L E Y , Charl es F . 3 0 6 , 3 0 7
K E I P P E R , Wi l hel m 2 2 1
K E I S S E , Ge o r g 7 1
K E I T E L , Wi l hel m 111, 112, 2 7 1
KI OVI , Bo i dar 7 5
K I DR I , Bor i s 199
K I R C HNE R , J oa c hi m 2 5 8 , 2 5 9
K I R E V , I van 2 4 6 , 2 4 7 , 2 4 8 , 2 4 9
KI R I N, Ivan 2 8 6
KI R S CH 152, 1 5 3
KI S Z L I NG, R. 161
K L AN I AR , Mar t i n- Nando 2 9 2
K L E U T , Pet ar- Peri ca 80, 8 1
K N E E V I , I van 8 7
K N E E V I , Rad e- Ti hi 3 1 6
K N E E V I , Vel kni r 1 8 3
K O G A R D , Rud ol f 7 1
K O H N , Ol g a 121, 122, 1 2 3
K O L O MA N , Ad a m 2 2 4
K O MA R , I vanka 1 2 2 , 1 2 3
K O MN E N O V I , 2 5 4 , 2 5 5
K O MN E N O V I , D. 2 5 3
K O N A R , Dag i c a 7 9
K O N A R , Ra d e 77, 78, 7 9 , 8 0 , 8 1 , 8 2 ,
122
KOP I NI , J os i p 7 3
K OS T I , Du a n 7 5
K OS T I , Ur o 2 7 3 , 2 7 6
K O AR I , Mi l ut i n 9 0
K O V A E V I , Maks i m 2 0 4
K O V A E V I , Sava 3 0 , 3 1 , 32, 33, 3 5 , 9 8 ,
1 5 6 , 157, 180, 1 8 2
K O V A E V I , Ve l j ko 2 9
K O V A I , I va n- Ef e nka 3 0 5 , 3 0 6 , 3 0 7 ,
3 0 8 , 3 0 9 , 3 1 0 , 3 1 1 , 3 1 6 , 3 1 7
K O V A I , Ol g a 1 1 4
K R A I N E R 1 0 7 , 1 0 8
K R AJ A I , I van- St evo 8 5 , 8 6 , 8 7 , 8 8 , 8 9 ,
2 2 4
K R AJ A I - E V I , Bosi l j ka 1 1 4
K R AJ A I , Mar j an 1 2 2 , 1 2 3
K R A J I NO V I , Ni kol a 4 6
K R A L J , Ki r i l 2 3 7
K R A L J E V I , Do k o 1 3 3
K R A N E L I , I van 1 1 3
K R E C O , J o v o 5 1 , 5 2
K R E S O , M. 2 5 3
K R I Z MA N , Bog d an 9 5 , 9 8 , 1 5 2 , 1 6 5
K R NJ AJ I , Mi l an 1 2 0
K R O P A R , j o a 8 7
K R S T U L O V I , Vi c k o 8 1 , 8 2 , 1 9 7
K R U E V A C - R O G A N O V I , Zo r a 2 5 5
K B L E R , J o s e ph 2 7 2 , 2 7 4
K B L E R , Lud wi g 2 2 3 , 2 7 2 , 2 7 3 , 2 7 4
K U , Mi l an 8
K U E H N , Fri edri ch 101
K U K I , Mi l o 8 8
KU LI CI I , 1 5 2
K U ND A I NA , Da k o 2 5 3 , 2 5 5 , 2 5 9
K U P R E A NI N, J a nj a 8 2 , 8 3
K R T , Vl adi mi r 123
K U R T Z 2 5 6 , 2 5 7 , 2 5 8 , 2 6 0
KU I , Mi l i nko 1 2 5
K V A T E R N I K , Eug e n- Di d o 79, 119, 120,
121, 123, 124, 2 8 3
K V A T E R N I K , Sl avko 2 8 3
K V E D E R , Du a n 1 9 9
L A B OV I , Savo 2 0 8
L AK I E V I , Vu e t a 2 0 8
L AKI , J . 2 6
L AKI , Zor a n 15, 17, 2 0 , 21, 2 6 , 28, 1 8 3
L A L A T O V I , Ma r ko 6 7 , 6 9 , 7 1 , 7 2
LAL1 , Al eksa 2 0 6
L A MP E R T , J o e 2 7 9
L A I , or i j e 7 4 , 75, 7 6
L AT I F I , efik 9 7
L A T T R E DE T A S S I G N Y , J e a n 2 7 2
I , AVE V1 - L UCI , I van 81, 1 1 5
L E I NS C HT Z , Fr a nz 1 1 6 , 1 1 7 , 1 5 0
L E K I , Dani l o 9 3
L E K I , Ni kol a 2 6
L E R , J os i p 9 5
L E V I , Mor i e 2 6 5
L I S AK, Er i h 2 8 6
L I S NJ AK 1 2 7
L I S T , Wi l he l m 7 2
L HR , Al e xand e r 1 3 7 , 1 4 2 , 1 4 5 , 1 6 9 ,
1 7 2 , 1 7 9 , 2 2 3 , 2 2 5 , 2 3 4 , 2 3 5 , 2 3 6 , 2 6 5 ,
2 6 8 , 2 7 0 , 2 7 1 , 2 7 2 , 2 7 6 , 2 7 7 , 2 7 8 , 2 7 9 ,
2 8 0 , 2 8 1 , 2 8 2 , 2 9 5
L OL I , i me 1 9 7
L O MP A R , Bl azo 2 3
L ON AR I , Vl ad i mi r 1 1 4 , 1 2 2 , 1 2 3
L OP I I , Do r e 2 6
L O R K O V I , Ml aden 1 5 2
L U B U R I , Vj e kos l av- Maks 2 3 3
L U D WI G E R , 2 9 2
L U K A E V I , Voj i s l a v- Voj o 2 0 6 , 2 0 7 ,
208
LUK1, Iso 37, 55
LUKI, Mi l an 53
L T E R S , Rud o l f 1 3 7 , 1 4 4 , 1 4 5 , 169, 1 7 9
L J UB E T I , J ur a 1 2 3
MA E K , Vl a d ko 1 9 2 , 2 3 7 , 2 8 4 , 2 8 6 , 2 8 7
MA H MU T , t urski vezi r 1 4
MAJ E T I , Bog d an 3 1 9
MAL I I , Pa nt o 8
MA N D E L L I , Mauri zi o 12, 1 4
MANDI , Fe r d o 1 1 3
MANDI , Ni kol a 2 8 5
MA N Z E 2 2 5
MARI I , Vl a d o 3 9
MA R I NK O V I , I van 1 5 0 , 1 5 2
MAR J ANOV1 , J ova n 6 0
MA R K I , Mi ha 8 7 , 8 8
MA R K O V I , Dr a g o 2 8 2
MA R K O V I , Mi l o, pseudoni m M. i l as a
1 4 3 , 1 6 4
MAR OHNI , Zv o nk o 2 3 7
MA R O J E V I , Mar oj e 2 7 , 1 5 7
MART I N1 , Kr e o 2 2 4
MA R T I NOV I , Ni ko 1 1
MAR T I NOV1 , Ra t ko 7 3
MA R T I NO V I , St anko 1 2
MAR US S I 4 3 , 4 7
MA ANOV I , Kr c un 2 9 3 , 2 9 4
MA T E L , J o s e ph 7 1
MA T E S , Va nd a 1 1 5
MAT I , Bo i d ar 8 9 , 9 1
MAT I , St oj an 57, 5 8
MAZZI NI , Gi us eppe 3 4
MAZ Z OL I NI , Ser af i no 9 , 1 0
MA AR , J os i p- o a 125, 1 2 7
ME D A N , Ma r ko 3 5 , 3 6
ME D A N , Sa vo 1 0 3
ME D A N , Ti nka 1 0 3
ME B E N I C A , Ra d un 9
ME H R , Ros i 1 1 6
ME S AR I , I van 1 2 3
M E T E L E , Fr anc e s c o 1 2 9
ME T I K O , Vl adi mi r 3 1 1 , 3 1 6 , 3 1 9
M E T Z G E R 1 0 6
MI UNOV I , Vuki c a 2 2 1
MI HAI L OV I , Dr a a 4 4 , 58, 59, 60, 6 1 ,
62, 63, 64, 6 5 , 6 7 , 6 8 , 6 9 , 70, 71, 7 2 , 7 3 ,
7 4 , 76, 1 0 0 , 1 1 1 , 1 3 5 , 1 3 7 , 138, 1 4 2 ,
1 4 9 , 1 6 2 , 1 6 3 , 164, 1 6 8 , 169, 170, 1 7 1 ,
1 7 2 , 1 7 3 , 174, 176, 177, 178, 1 9 2 , 2 0 6 ,
2 0 7 , 2 0 8 , 2 8 4 , 3 2 0 , 3 2 1
MI HAL J E V I , Ni ko 9 7
MI HE V C , E d o 1 9 9
MI HI , Ilij a 1 6 8
MI J OV1 , Pavl e 2 6
MI KI , Na c e 2 7 9
MI L J E V I MI L ANI , Mi l an 2 6 5 , 2 6 6 ,
2 6 7
MI L E T I , Dani l o 2 5 4 , 2 5 5
MI L E T 1 , St j epan 1 2 3
MI L E US N1 , Du an 3 9 , 4 5 , 4 9 , 50, 51, 5 2
MI L E US NI , J o v o 5 1
M1 LEUS N1 , Voj i sl av 3 9 , 4 8
MI L I E VI , Bud i mi r 2 2
M1 L OVANOV1 , Kos t a - Pe a na c 60, 63,
7 4 , 7 6
MI L OV I , Lazar 2 0 4
MI L UT I NOV I C , I van- Mi l ut i n 9 , 14, 1 0 2 ,
141, 1 4 2 , 2 0 6 , 2 0 8 , 2 1 4
MI L J K OV I , ps eudoni m F. Sudara 2 9 6
M1 LJ U , Ni kol a 4 5 , 4 6
MI NI , Mi l o 6 1 , 6 2 , 6 3
MI R A E V I , Do k o 1 7
M1 R CE T I , Neboj a 2 6 3
MI I , Al eksandar 59, 62, 64, 71
MI I , i voj i n 6 2
MI T I , Mi l or ad 6 5 , 7 0
M1 T R OV1 9 3
MI T R OV I , Ne nad 7 1
MI T R OV I , Mi omi r 2 2
MI T R OV I , St ef an 1 2
MI T R O V I , Va s o 2 2 1
MO K U S , St j epan 1 2 3
M O N T G O M E R Y , Ber nar d 2 7 0
MO R A A , Mi l ut i n 4 7 , 4 8 , 55, 5 6
MO R A A , Pe r o 5 6
MO K O V , Ant e 2 3 3 , 2 8 5
MR G A N , Sal ko 2 5 3 , 2 5 4 , 2 5 5
M L L E R , Hei nr i ch 1 1 7
MUS A, I van 2 3 7
MUS S OL I NI , Be ni t o 9 , 33, 44, 137, 1 9 1 ,
2 0 4
NA , Kos t a 116, 125, 126, 170, 171, 2 7 1 ,
2 8 5 , 3 0 0 , 3 0 4 , 3 1 0
N A R D E L I , Ant un 3 1 9
NE D1 , Mi l an 6 2 , 6 3 , 6 4 , 7 3
NE D1 , Ne ko 6 0
N E ME T S C H E K , Wi l i m 2 2 5 , 2 2 8 , 2 2 9 ,
2 3 0 , 2 3 1 , 2 3 2 , 2 3 7
NE NE Z I , Du r o 2 1 9
NE NE Z I , St evan 2 1 7 , 2 1 8
NE NE Z I , Vuka i n 2 1 7 , 2 1 8 , 2 1 9 , 2 2 1
N E U B A C H E R , He r mann 145, 221
N E U D H O L D T , Fr i t z 2 5 3
NI K E Z I , Mi l ena 2 1 8
N I K O L A I , cr nog or s ki kral j 2 1 9 , 3 2 1
NI KOL I , J o v o 7 5
NI K I , Ma t o 8 3
N O V A K , o r e 8 7
N O V A K O V I , Ni ko- Long p 44, 53, 5 8
N O V A K O V I , Vl a d o 4 3 , 5 3 , 5 8
N O V K O V I , St evo 2 9
N O V O S E L , Mari na 1 1 4
N O V O S E L , Ozr en 1 1 5
NJ E G O MI R , J o v o 2 9
O B U L J E N , Ni kol a 8 7
O A K , I van 78, 7 9 , 8 0
ODI , Sl avko 9 5 , 9 7 , 1 0 2 , 1 1 3 , 1 2 0
O K L O B D I J A , Mi r ko 82, 8 3
O K L O B D 1 J A , Ti homi r 53, 5 4
O L U J E V I , Ma r ko 62, 6 3
OM I K US , Paj i ca 3 7 , 4 3 , 4 8
OP AI , Gl i o 3 0 3
OP S E NI C A, St ani a 2 9
OR AZ I , Vezi o 4 3
O R C O L I 4 3
OR E I , Cvi j o 8 2
O R E K O V I , Ma r ko- Kr nd j a 4 5 , 5 5 , 5 6 ,
5 7
O R O V I , Savo 3 1 , 3 2 , 3 3 , 34, 3 5
OS T OJ I , Du a n- Os ma n 3 1 6
OS T OJ I , Zahari j e 6 7 , 6 9 , 1 4 2 , 1 6 8
O T T , Hans 9 3 , 9 4 , 9 5 , 9 6 , 9 7 , 98, 9 9 , 1 0 0 ,
1 0 1 , 1 0 2 , 1 0 3 , 1 0 7 , 1 0 8 , 1 1 0 , 1 1 1 , 1 1 2 ,
1 1 5 , 1 1 6 , 117, 1 4 4 , 1 5 1 , 158, 165, 166,
2 2 5 , 2 2 9 , 2 3 0 , 2 3 2 , 2 3 3 , 2 3 4 , 2 3 6 , 2 5 6 ,
2 5 9
O X I L L I A , Gi ova nni Bat t i st a 2 0 7 , 2 0 8 ,
2 0 9 , 2 1 2 , 2 1 3
O E G O V I , Dr a g o 3 9
P A J K OV I , Do k o 8
P AJ OVI , Rad oj e 2 0 7
P ANT I , Br ani sl av 7 1
P AR MA , St anko 2 7 2
P AUT , Mi r a 1 1 4
P A V E L I , Ant e 3 8 , 4 5 , 50, 79, 86, 8 8 , 90,
91, 98, 101, 111, 115, 152, 165, 1 7 5 ,
2 3 3 , 2 3 7 , 2 3 8 , 2 5 8 , 2 7 9 , 2 8 1 , 2 8 3 , 2 8 4 ,
2 8 5 , 2 8 6 , 2 8 7 , 2 9 1 , 2 9 6 , 3 0 3 , 3 0 5 , 3 0 6 ,
3 0 7 , 3 0 8 , 3 1 1 , 3 1 3 , 3 1 7 , 3 2 0 , 3 2 1 , 3 2 3 ,
3 2 4
P A V E L I , Ana 1 1 5
P A V E L I , Vel i mi r 2 8 6
P A V E R , Ml aden 2 9 , 3 0
P AVI I , j u r e 2 3 7
P A V L O V I , Dr ag os l av 61, 6 3
P A V L O V I , Du a nka 123
P E NI K A R , Vi l ko 2 3 7
P E J I NOV I , Il i j a 2 6 3
P E J OV I , Andr i j a 2 3
P E J OV I , Bl ag ot a 3 2 2
P E J OV I , Svet ozar 2 4
P E L I G R E A , Raf f ael l o 8 2
P E R I , I van 1 9 7
P E R I , Mat e 1 9 7
P E R I , Pet ar 1 9 7
P E R H I N E K , Rud o l f 2 0 7
P E R I I N, Ma r ko- Ka me nj a r 3 0 0
P E R I , I gnj at i j e- Gnj aco 8 9
P E R O V I , Puni a 31, 3 2
P E R U N O V I , Vezar 2 7
P E I , Fe hi m 9 5
P E T A R I I , Kar aor e vi 72, 168, 1 7 1 ,
1 9 2 , 2 8 4 , 3 2 2
P E T E R N E L , 2 2 5 , 2 2 8
P E T R O V I , B o o 321
P E T R O V I , Mat i j a 8 7 , 8 8
P E T R O V I , S kvo l j ub- e r a 2 4 3 , 2 4 4
P E T R O V I , Vl adi mi r , ps eudoni m V. Ve -
l ebi t a 1 1 7 , 1 4 3 , 159, 164, 166, 1 7 7
P I J A D E , Mo a 1 4 1 , 142, 1 9 2
P I O X I I 81
P I P AN, Sl avko 6 2 , 6 4
P I RC, Fr a nj o 8 7
P I R Z Z I O B I R OL I , Al es s andr o 9 , 10, 11,
12, 13, 16, 17, 18, 2 9 , 7 6
P L A E V I , e d omi r 9 7
P L A ME N A C , Pet ar 12, 13, 14
P L E N A , Du a n 4 3 , 5 8
P L E T E L I , Tcuf i k 125, 1 2 6 , 1 2 7 , 1 2 8
P O D U N A V A C , Bog danka 1 2 1 , 122, 1 2 3
P O K R A J AC, Ni kol a 4 5
P O L O V I NA , Go j k o 4 5 , 4 6 , 4 7 , 4 8 , 4 9 , 5 2 ,
55, 5 7
P OP OV I , Br a nko 2 4 6 , 2 4 7 , 2 4 8
P OP OV I , Da n a 1 2 2
P OP OV I , j e vr e m- J e a 1 3 2 , 2 4 9 , 2 5 0 , 2 5 1
P OP OV I , J o v o 7 8 , 79, 8 0 , 171
P OP OV I , Ko a 9 8 , 1 4 0 , 1 4 1 , 143, 144,
1 4 6 , 147, 1 4 8 , 149, 1 5 0 , 1 5 3 , 154, 161,
1 6 2 . 1 6 9 , 171, 1 9 3 . 1 9 4 , 1 9 8 , 2 8 5
P OP OV I , Kr s t o 2 1 9
P OP OV I , Lj ubo 2 6
P OP OV I , Ma r ko 2 6
P OP OV I , Mi l an 2 6 1 , 2 6 2 , 2 6 3 , 2 6 4
P OP OV I , Mi r o 9 7
P OP OV I , Ni kol a 2 0 4 , 2 0 5 , 2 1 7 , 2 1 8 ,
2 1 9 , 2 2 0
P OP OV I , Paj o 4 3
P OP OV I , Sa vo 127, 1 2 8
P OP OV I , Ur o 2 4 4
P OP OV I , Vl adi mi r 4 1
P OP OV I , Vl a d o 7 8
P O S L E K , Vi kt or 1 2 3
P OT T , Eug e n 1 0 7
P R AV I C A, Dr ag i c a 9 7
P R AV I C A, Ra d e 9 7
P R I B ANI , Mar t i n 114, 1 2 3
P R I MO R A C , Rud ol f - Rud i 2 0 8 , 2 0 9 , 2 1 0 ,
2 1 1 , 2 1 2 , 2 1 3
P R L J A 1 4
P R O D A N O V I , Pe r o 1 2 2
P R O HA S K A , 9 0 , 9 1
R A I 1 9 2
R A D A K O V I , Il i j a 3 9 , 5 3
R A D MA N O V I , Danj e 2 9
R A D O J E V I , Sve t o 2 9 5
R A D O E V I , Vl adi mi r 1 1 3
R A D O V I , J oks i m 1 2
R A D O V I , Novi e a 12, 13, 1 4
R A D O V I , Rados l av 9
R A D O V I , Ra d o mk - Ra a 2 7 , 1 5 6 , 157,
206
R A E N O V I , St evo 3 7 , 38, 4 3 , 4 4 , 4 8 ,
4 9 , 5 0 , 51, 52, 5 3 , 5 4 , 55, 5 8
R A F A J L O V I , Vo j a 6 2
R AK I , Dr ag an 2 9
R A NK O V I , Al eks andar 6 3 , 7 1 , 72, 1 0 2 .
141, 1 4 2 , 177
R AOS , An t e 1 9 5
R A E T A , Bo s k o 4 9 , 5 0 , 5 1 , 5 2 , 53, 5 5
R E B E R N A K , Vi kt or 2 8 6
R E I , I van, kons pi r at i vno i me R. Ko n a r a
7 7 , 7 8 , 7 9
R E I N D L 2 7 3 , 2 7 4
R E P A C , I o 2 9
R I B AR , I van 8 7 , 8 8 , 1 4 2
R I B A R , I vo- Lol a 7 1 , 7 2 , 8 7 , 8 8 , 193, 194,
196, 197, 1 9 8
R E B B E NT R O P , J oa c hi m von 100, 166,
1 6 7 , 1 6 8
R I H T N E R , Ant on 1 1 3
R I V A, Mar i o 2 0 9 , 2 1 0
R O A T T A , Mar i o 9 8 , 1 0 0
R O B E R T S , Wal t e r R. 1 0 0 , 1 6 1 , 164, 1 6 5
R ODI , Sl avko 2 2 6 , 2 6 8
R OMANOV T , Ilij a 2 9 9
R O M M E L , Er wi n 164, 187, 2 6 1
R O MA N , Gr eg or i j 2 8 4
R U L I 7 6
R U N D S T E D T , Kar l Rud o l f G. von 111
R UP I , Ni kol a- Ni na 8 2
R U P I - B R K L J A I , Ka t a 8 2 , 8 3
R U P NI K , Le o n 2 7 0 , 2 8 4
S AL I L HOD I , Saf et 1 2 3
S ANU1 1 1 9
S ARAJ I , I vo 1 2 2
S AV E L J I , Nova k 1 3
S AVI , Sr c t a- Kol j a 2 8 9 , 2 9 0 , 2 9 7 , 2 9 8 ,
3 0 1 , 3 0 2 , 3 0 4 , 3 1 0
S C H F F E R , Er i c h 1 0 7 , 1 0 8
S C HA R D T , J o s e f 9 7 , 1 0 1 , 107, 1 0 9
S C HMI D T - R I C HB E R G , Er i c h 2 7 0 , 2 7 1 ,
2 7 8 , 2 8 0 , 2 8 1 , 2 8 2
S C HM1 D T HU B E R , August 2 2 3 , 2 6 8 , 2 9 4 ,
2 9 5
S C H WA R Z 2 7 4 , 2 7 5
S C OT T , T. P. 3 0 6
S E K I , Du an- ac a 3 2 2 , 3 2 3
S I KI R I CA, i r o 2 7 3
S E K UL I , Baj o 14, 1 9
S E L F H O F 2 2 5 , 2 3 1 , 2 3 9
S E MI , Mahmet 9 5
S E R T I , Anki ca, vidi; Ci nci pi nka
S E R T I , Tomi s l av 3 1 1 , 3 1 8
S E R V A T Z Y , Vj ekos l av 3 1 1 , 3 1 6 , 3 1 8
S E V E R I N, Fr anj o 8 3
S E V E R O V I , I van 1 2 5 , 1 2 6 , 127, 1 2 8
S I E G E L H U B E R , Ot ma r 1 1 6
S I MOVI , Du a n 5 9 , 6 9
S KOI L I , J os i p 2 3 0
S K O L I B E R , Sl avko 3 1 9
S L ARI , J os i p 1 2 3
S MI R NOV , Vl adi mi r - Vol oa 139, 1 4 0
S OP T A, St j epan 3 2 4
S PAS I , Br anko- panac 1 3 2
S P AT Z , Kar l 2 7 2
S P I GO, Umbe r t o 1 9 2 , 1 9 6
S T AL J I N, J o s i f Vi s ar i onovi 1 3 9 , 176,
2 9 0 , 2 9 1
S T A MA T O V I , Mi l o 1 5 5 , 2 5 3 , 2 5 4 , 2 5 5 ,
2 5 6 , 2 5 7 , 2 5 9 , 2 6 0
S T AMB OL I , Pet ar 71, 7 2
S T ANOJ E V I , J o v a na 2 1 8 , 2 1 9 , 2 2 0 , 2 2 1
S T AR C, Sl avko 2 3 7
S T E F A NO V I , Nenad 8 7
S T E F A NO V I , Obr a d 6 2
S T E F A NOV I , Svet i sl av- eo 1 9 7
S T E P A NO V I , Mi l i voj e 6 0
S T E P I NAC, Al oj zi j e 2 8 4
S T E P HA NI 2 2 5 , 2 3 1 , 2 3 3 , 2 3 4 , 2 3 5 , 2 3 6
S T I L I NO VI , Mari j an 102, 103, 104, 105,
1 0 6 , 107, 108, 109, 1 1 0 , 1 1 2 , 2 2 4
S T I L I NO VI , Tomi s l av 8 9 , 9 1
S T OJ ADI NOV I , Mi l an 3 7
S T OJ K OV I , Pr edr ag - Bad o 1 4 0
S T R E C K E R , Ar t hur 1 4 0 , 1 4 1 , 142, 143,
1 4 4 , 1 4 5 , 1 4 8 , 1 5 0 , 1 5 5 , 1 5 7 , 1 6 2
S T R I E V I , J o v o 1 1 3
S T R I L I , I van 8 3
S T R U G A R , Ni ko 1 8 2
S T UMF , Hans- J r gen 2 7 1
S T UP AR J , Da r k o 8 5 , 89, 161
S T U P A R E L I 2 1 0 , 2 1 1 , 2 1 2
S U D A R , Fr a nj o 2 9 6 , 2 9 7 , 2 9 8 , 2 9 9
E P ANOV I , J e f t o 2 0 4
E B I , St evo 1 2 2
E G O T A 2 2 6
E G R T , Vl ado 31, 35, 1 0 3
E GV I , Zl at a 1 1 4
I J AN* Mi l an 3 9
I J AN, Va s o 3 9
I LI H, Ni ko 1 9 9
I L J E GOVI , Bo k o 2 3 6
I MI , Rud ol f 123
I MOVI , Ni kol a 1 2 3
I NKO, Lj udevi t 8 5
N1 DAR I , I vi ca 8 6
O, Pet ar 9
O T AR I , Vi l ma 1 2 3
OT R A, Br a nko 3 5 , 3 6
P OL J AR I , J os i p 1 2 3
R E MP , Fr anj o 1 2 3
S T ANC E R , Sl avko 3 1 7 , 3 1 8
UK, Fr anj o 82, 8 3
UNJ E V AR I , Sreko, pseudoni m M. Sti -
l i novi a, 102, 103, 1 0 4 , 1 0 5
T ANK OS I , Mi l an 39, 5 8
T A R T A L J A , Mi hovi l - Mi a 117
T E D D E R , Ar t hur 2 7 2
T E R Z I , Vel i mi r 141, 1 4 4
T I T O, J os i p Br oz 2 2 , 4 2 , 60, 6 2 , 6 3 , 6 4 ,
6 5 , 67, 68, 69, 70, 71, 73, 77, 7 8 , 8 2 , 8 7 ,
8 8 , 9 0 , 94, 95, 96, 9 7 , 98, 99, 100, 102,
110, 111, 112, 113, 115, 125, 136, 137,
1 3 8 , 1 3 9 , 1 4 0 , 141, 1 4 2 , 143, 152, 157,
160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 167,
168, 169, 170, 171, 1 7 2 , 1 7 3 , 174, 176,
180, 193, 2 2 6 , 2 3 4 , 2 3 6 , 2 3 9 , 2 4 1 , 2 7 1 ,
2 7 8 , 2 8 2 , 2 9 0 , 3 0 0
T O D O R O V I , Mi j al ko 1 9 4
T O D O R O V I , Vo j o 11, 7 4
T O L B U HI N, Fj od or I vanovi 2 6 9
T O MA S E V I C H, J o z o 142, 1 5 3 , 1 6 7 , 1 6 8
T O MA E V I , Ivan 3 1 7 , 3 1 8
T OR B I C A, Mi l an 1 2 2
T OR B I C A, Mi l o 3 7 , 4 9 , 51, 52, 5 3
T R B U L I N, Pet ar 3 9
T R G O , Fabi j an 195
T R NI , J o c a 186, 1 8 7 , 1 8 9
T U H T A N , Al eksandar 1 2 3
U MB E R T O , talij anski pr i nc 111, 173
UMI E VI , Zag a 1 2 6
U NG E R , Ot t o 2 2 5
UR O E VI , Sredoj e 2 1 4 , 2 1 5
UR U K A L O , Sergi j e 4 4
U S K O K O V I , Vi d o 3 2 2
UTV1 , Ilij a 53
UZ E L AC , Mi l o 2 9
V A D L J A , Fr anj o 8 2 , 8 3
V A G N E R , Ana 1 2 3
V A R D A , De me t a r 8 7
VAS I , Dr ag i a 6 1 , 6 7
V E L E B I T , Vl adi mi r 9 5 , 102, 116, 117,
143, 146, 147, 1 4 8 , 149, 150, 153, 154,
158, 159, 160, 1 6 1 , 162, 166, 167, 171,
172, 2 2 4 , 2 3 6
VE L J I , Fr anj o, pseudoni m H, Bei ana 95
V E R D I A N I 7 9
V E S E L I N O V , j o va n- a r k o 2 6 1 , 2 6 2
V E S K O V I , Vas a 2 9 6 , 2 9 7 , 2 9 9
V E OV I , Mi r ko 9 , 9 6
V I V A R E L I , Ant oni o 81, 8 2
V L A l S A V L j E V I , Laza 5 4
V L AS OV , Andr ej 2 6 9 , 2 7 8
V OJ V OD I , Pet ar 2 9 3 , 2 9 4
. V O L E R 106
' VR AN I , Vj ekos l av 101, 2 8 4
VU1 NI , Dr ag an 12, 16
VUI NI , Luka 155, 1 5 6
V U E T I , Ank a 1 1 4
V U K O V I , Mi r ko 3 1 9
V UI NOV I , Raj ko 2 9
V UJ ANOV I , I vi ca 9 7
V UJ O E V I , I van 1 8 3
V UJ O E V I , Ra d omi r 65, 7 0
V UJ OV I , Dur o 18, 23, 2 4 , 2 6
V U K A L O V I , Mi l e 2 5 3 , 2 5 4 , 2 5 5
V U K A NO V I , Rad ovan 19, 2 0 1 , 206,
2 9 5
V U K A D I NO V I , Sava 2 0 7
V U K E V I , Stoj an 2 5 5
V UK E V 1 , Va s o 3 2 0 , 3 2 1
V U K E L I , Savo 2 3 0
VUK1 , Pe r o 2 6 5
V U K MA NO V I , Sve t ozar - Te mpo 2 4 5 ,
2 4 6
V U K O V , Mi l j an 7 5
V U K S A NO V I 1 4
V U T U C , Mi r ko 119, 120, 121, 122, 123,
1 2 4
WA G N E R , Ka r l o 119, 120, 121, 122, 123,
1 2 4
WE I C HS , Maxi mi l i an von 2 3 4 , 2 3 5
WE I S S NE R , Er i c h 7 1
WE I Z S C K E R , Er ns t 1 5 2
W1 L CAJ C, Ger har d 2 5 3
WI N K L E R 9 7
WO L T E R , Wi l l i d e 2 2 6 , 2 2 7
WR O U G H T O N , Wal t e r 1 9 3 , 1 9 4
ZANUS S I , Gi a c o mo 8 0
Z AS T AV NI K OV 1 , Kr unka 1 1 4
Z A S T A V NI K O V I , Mar i ca 1 1 4
Z E E V I , Vl ada 7 3
Z E K O V I , Vel j ko 2 0 8
Z I MME R MA N N , Lot ha r 2 7 4
A R K O V I , Vi d oj e 2 9 3 , 2 9 4 , 2 9 5
D E R O 8 2
E E L I , Emi l i o 8 7
NI DAR1 , Henr i k- Ri ko 1 0 2 , 122, 1 2 3
UJ OVI , Sret en 64, 6 7 , 1 0 2 , 141, 142,
1 7 7
U K O V , Gr eg or i j Kons t ant i novi 2 7 2
UPAN1 , Ot o n 2 2 6 , 2 2 7
BURICA LABOVI - MILAN BASTA
PARTIZANI ZA PREGOVARAKIM STOLOM
1941- 1945.
Izdaje
ITRO NAPRIJED
QOUR Izdavaka djelatnost
Zagreb, Palmotieva 30
Za izdavaa
RADOVAN RADO VINO VI
Korektor
DUBRAVKO TIGLI
Ukovna eprema
RATKQ JANJI-JOBO
Br. M. K. 1986-8
YU ISBN 86-349-0012-6
Tisak i mez
LIBURNIJA, Rijeka, 1986.
Naklada 5.000 primjeraka