1

Podrijetlo kazalita

Grko antiko kazalite
Aristotel Poetica zapadna kazalina teorija zapoinje njime Jedini
znaajni sauvani komentari o drami mogu se jo nai kod Aristofana i
Platona.
Satiriki komentari Aristofana u abama presuuj izmeu eshilskog i
euripidovskog stila tragedije. Eshil zauzima tradicionalni gri stav da je
pjesnik uitelj morala i da njegovo djelo mora ispunjavati neku moralnu
zadau. Euripid zauzima moderniji stav da je uloga umjetnosti otkrivanje
stvarnosti, bez obzira na moralna i etika pitanja. Aristofan je na strani
Eshila.
Platonov napad u Dravi na pjesnike kao one koji govore lai i kvare
ljude optuuje pjesnike da uzgajaju strasti umjesto da ih obeshrabruju.
Oni kopiraju sekundarne oblike stvorene od ljudi ili prirode odmiui svoje
djelo dalje od istine. Rije mimesis (oponaanje) za Platona je pogrdan
naziv, dok je Aristotel stvorio pozitivnu ulogu rijei mimesis.
Izvorni rukopis Poetike vie ne postoji, a moderne se verzije oslanjaju
na onaj iz 11. st. Odlomci su nejasni, a stil epileptian. Najvei je problem
u tumaenju nekoliko kljunih pojmova. Mimesis nekad pod njime
podrazumijeva obino kopiranje, a nekad uz njega dolazi i oponaanje, pa
je ono to se oponaa ideal kojem primjer tei, ali ga jo nije postigao.
Za Platona je osnova stvarnost iste ideje koje imaju mutni odraz u
materijalnom svijetu, a koje zatim kopira umjetnost
Aristotel stvarnost vidi kao proces, nastajanje, a materijal ni svijet kao
neto sastavljeno od djelomino ostvarenih oblika, koji se kreu ka svojim
idealnim ostvarenjima. Umjetnik koji daje oblik sirovom materijalu na taj
nain ini to isto te, promatrajui djelomino ostvarene obile u prirodi,
moe predvidjeti njihovo dovravanje. Tako on prikazuje stvari ne
onakvima kakve jesu ve kakve bi trebale bit. 4. i 5. poglavlje Poetike
kratka povijest razvoja glavnih pjesnikih anrova s jakim naglaskom na
tragediji. 6. poglavlje daje definiciju tragedije oponaanje ina ozbiljna i
zavrena, koji ima veliinu, govorom zaslaenim odjelito za svaku vrstu u
svojim dijelovima, radnjom a ne pripovijedanjem, koje saaljenjem i
strahom potie osloboenje takvih uvstava,. Katarza proienje
2

odgovarajui Platonu, Ariostotel kae kako tragedija ne potie strasti, ve
oslobaa gledatelja tih strasti.
6. poglavlje Poetike definira 6 elemenata tragedije priu, znaaj,
misao, dikciju, spektakl i pjesmu, koje zatim pojedinano razvija u
poglavljima od 7 do 22. Priu mytos smatra duom tragedije, ona
mora imati prikladnu veliinu s niti premalo niti previe dogaaja. Mora
imati jedinstvenu radnju.
U 13. poglavlju govori o junaku tragedije ovjek po sredini koji u
nesreu pada ne radi zloe i opaine nego radi neke pogreke. za tu
traginu pogreku postoji i naziv hamartia. Postoje razna tumaenja te
rijei a mogu se podijeliti u dvije skupine ona koja naglaavaju moralni
vid mane i ona koja naglaavaju intelektualni, inei naziv hamatria,
pogrekom u prosudbi ili pogrenom pretpostavkom. Prvo je tradicionalno
tumaenje te je za neke kritiare pogreka istorodna s kranskom
idejom grijeha. U svakom sluaju, neophodno je da hamartia bude
nesvjesna da bi se dogodilo saznanje i otkrie.
Posljednja 4 poglavlja usporeuju tragediju s epskim pjesnitvom. Na
kraju Aristotel zakljuuje da je najbolja tragedija koa umjetniki oblik
nadreena epskom pjesnitvu , zbog njene vee zgusnutosti i jedinstva, te
dodataka glazbe i spektakla.











3

Rimska i kasna klasina teorija
Do sredine 2. st. pr. n. e. knjievnost na latinskom jeziku je ve bila
razvijena pod utjecajem Grka. Nekoliko kritikih zapaaja u svojim
dramama dao je Plaut.
Definiciju komedije dao je zbunjujui fragment naziva Tractatus
coislinianus koji dijeli pjesnitvo na mimetiko i nemimetiko; mimetiko
pjesnitvo na pripovjedako i dramsko; a dramsko na komediju,
tradgediju, mim i satirsku dramu. Nj definicija tragedije je pod utjecajem
one Aristofanove: Komedija je oponaanje radnje koja je smijena i
nesavrena, dostatne duljine, a izvori smijeha mogu biti iz jezika, iz
sadraja. Likove ine lude, ironini likovi i varalice, jezik je obian i
narodni, a dijelovi komedije su prolog, zborske pjesma, epizoda i izlazna
pjesma. Postojale su Stara (obilje smijenog), Nova (tei ozbiljnom) i
Srednja (mix) komedija.
Ciceron je govorio o komediji kao o izvoru govornikog uinka te je
definira kao oponaanje ivota, ogledalo obiaja, slika istine.
Horacije Ars Poetica jedino djelo klasinoga razdoblja koje se po
svojem utjecaju na kasniju poetiku moe mjeriti s Poetikom. Ona se
temelji na uobiajenoj podjeli helenistiki kritike: poesis ili opa pitanja
koja se tiu pjesnitva, poema ili vrste pjesnitva, poeta ili znaaj i
izobrazba pjesnika.
Prednost daje lirskom pjesnitvu. Dvolinost i primjerenost su sredinja
pitanja rimske kritike. Od pjesnika zahtijeva da slijedi utvrene puteve
kod izbora teme, rjenika, oblika stihova te vrsta znaaja. Jezik i djela
likova trebaju biti u skladu s tradicijom i opim predodbama o tome kako
se trebaju vladati osobe odreenih godina i drutvenog poloaja. Ovo
pravilo primjenjuje i na glumce.
Iznosi i nekoliko pravila: fantastini prizori i oni koji vrijeaju se ne bi
smjeli prikazivati na pozornici, ve samo pripovijedati. Djelo mora imati 5
inova, Bogovi se ne smiju pojavljivati, osim ako su neophodni u
rjeavanju radnje, na sceni ne smiju biti vie od tri govorna lika, zbor bi
trebao imati moralni ton i pridonositi glavnoj namjeri djela. Djelo treba biti
dolino i primjereno. Na kraju tog sredinjeg dijela o drami naglaava da
su ciljevi pjesnika da ZABAVI I POUI. To je postalo sredinjim pravilom
za neoklasicistiku teoriju drame.
Niti jedan rimski kritiar ne daje drami sredinji poloaj poput Horacija.
4

Plutarh Usporedba izmeu Aristofana i Menandra- M. hvali zbog
ravnotee i odmjerenosti, a A. osuuje zbog mijeanja tragikog i
kominog.
Pjesnitvo se prouavalo, ne zbog estetike, ve kao pomo za uinkovitije
govorenje i pisanje pa se naj teoretski tekstovi o drami mogu nai kod
gramatiara kasne antike- Elija Donata i Evancija. Oba odreuju 4
strukturalna dijela u komediji: PROLOG (prije prie), PROTASIS ( uvodi u
radnju), EPITASIS (zaplet) i KATASTROFA ili rasplet.
Skolistiko pisanje zaokupljeno je osjeajnim uincima drame.
Voa neoplatonske kole Plotin zacrtao je novi put opravdavanja
umjetnosti na platonskoj osnovi ponovnom definicijom mimesisia.
Branio je umjetnost tvrdei kako umjetnik ne oponaa materijalne ve
duhovne stvari. to posebno primjenjuje na kiparstvo te na Homera.
Proklo smatrajui kako dua ima tri stanja, boansko, razumsko i
iracionalno, vjeruje da komedija i tragedija mogu predstavljati opasnost
za sva tri sloja due.
Javili su se i napadi crkvenih otaca na kazalite Tertulijan 3
argumenta protiv predstava citira dokaze iz Svetog pisma protiv
spektakla / njihovu idolatrijsku prirodu nastoji dokazati njihovim
podrijetlom, mjestom zbivanja te pitanjima koja se u njima javljaju / Bog
nalae kranima da ive u smirenosti i blagosti, a kazalite potie
mahnitost i strast.
Aurelije Augustin Ispovijesti osuuje buenje strasti koje izaziva
kazalite. Ono to kazalite nudi je lani i glumljeni jad koji sluatelj nije
pozvan ublaiti.
U doba Beoteja tragediju se koristilo za opis pripovjedake, a ne toliko
dramske vrste.
Elocutio
Pojam iz retorike, izbor i poredak rijei nekoga govora, nain izraavanja
pomou figura. Za Aristotela je elocutio (dikcija) jedan od 6 elemenata
predstave, pored fabule, karaktera, misli, predstave (vizualnog dijela) i
skladanja napjeva.
U kazalitu je dikcija i deklamacija odgovorna za smisao teksta koji
glumac izgovara.

5

Srednjovjekovno kazalite
Kritiki i teorijski tekstovi srednjeg vijeka veliku panju posveuju
biblijskoj alegoriji i tumaenju te primjenjuju strategije tih studija na
klasine pjesnike, posebice Vergilija. Istono je carstvo u Carigradu
nastavilo klasinu kulturu.
Tijekom 12. st. zanimanje za teoriju pjesnitva na Zapadu je sve vie
raslo. Takve su se studije bavile govornikim ukrasima i stilom dok su
malo toga govorili o drami. Tema drame se je vratila u 13. st. Poticaj je
tome bio prijevod Aristotela ,a u teoriji pjesnitva sredinji je dokument
bio komentar uz Poetiku Averroeasa koji je preveo Hermannus
Alemannus koji, izmeu ostaloga, govori o odnosu izmeu oponaanja i
moralne pouke pri emu oponaanje treba biti poticanje valjanog a
odbacivanjeg podlog. Izazivanje strasti Averroeas zove jednim od tri dijela
tragine radnje, a druga dva su izravnost i neizr avnost, koji odgovaraju
obratu i prepoznavanju. Ta tri dijela odgovaraju onome to ini
Aristotelovu priu ili radnju. Averroeas je bio udaljen od klasinog
poimanja tragedije, predstavljanje za njega znai neku vrstu javnog
itanja.
Prvi pokuaji da se primjene Aristotelove doktrine primjene bili su opirni
komentari o Danteu koje je napisao Benvenuto de Imola koji je pokuao
dokazati da je Boanstvena komedija u skladu s Aristotelovim pravilima,
no ipak se pokazuje kako je bio blii idejama preuzetima o d Donata i
gramatiara.
Pojava dramske tradicije u kasnoj srednjovjekovnoj crkvi. Sada se drama
shvaa kao pouka te se okrenula kranskim temama.
Ubrzo su se poeli uoavati dramski elementi u samoj misi. Taj je pojam
zagovarao biskup Amalarij, a njega j e primijenio njegov uenik Honorij
stavljajui naglasak na didaktiku.
Mirakul
Srednjovjekovni kazalini anr (11. 14. st.) koji je propovijedao ivot
nekoga sveca, u narativnoj i dramskoj formi. naj Miracles de Notre
Dame Gautiera de Coincyja.
Misterij
Religiozna srednjovjekovna drama koja uprizoruje dogaaje iz Biblije ili
ivot svetaca, a izvode ih glumci amateri tijekom vjerskih blagdana pod
ravnanjem voditelja na SIMULTANOJ POZORNICI (mansijama). Misterij
6

traje nekoliko dana i u njemu sudjeluje recitator koji povezuje epizode i
mjesta zbivanja.
Glumci se udruuju u bratovtine.
okirana razvojem misterija u smjeru burleske i prostatva Crkva 1548. ih
zabranjuje u jednoj Francuskoj pokrajini. Misteriji e znatno utjecati na
elizabetansku i panjolsku dramaturgiju.
Misterij Kristove muke iznosi Kristov ivot.
Moralitet
Srednj dramsko djelo nadahnuto religijom s didaktikom i
moralizatorskom poukom. Radnja je alegorija koja ljudsku sudbinu
prikazuje putovanjem, borbom dobra i zla teme su religijske razmetni
sin.
Psihomahija uprizoreni sukobi izmeu 7 smrtnih grijeha.
Pasja
Prikazivanje Isusove muke u misterijima, crpei nadahnue u Evaneljima.
Izvedba se sastojala od spektakularnih slika te trajala i po nekoliko dana,
a sainjavalo ju je stotine glumaca koji bi zaposjeli itav grad.
Burleska
oblik pretjerane komike koji govori o plemenitim i uzvienim dogaajima
sluei se trivijalnim izrazima izvrui smisao neke ozbiljne vrste, tj. ona
kroz zabavne i aljive izraze objanjava naj ozbiljnije stvari. Javlja se
sredinom 17. st. u Francuskoj te se esto slui pamfletom te drutvenom il
politikom satirom.
Simultana pozornica
Niz prizorita vidljivih tijekom cijele predstave rasporeenih du pozornice,
na kojima glumci igraju istovremeno ili naizmjenino. ta se prizorita u
srednjem vijeku zovu mansije, a predstavljaju okvir za odvojene radnje.
Scena
Na samim poecima grkog kazalita skene je bila koliba ili ator sagraen
iza orkestre. Skene, orhestra i theatron u Grkoj ine tri osnovna
scenografska elementa. Orhestra ili prostor scenske igre povezuje scenu s
publikom.
7

Skene se razvija u visinu pa sadri theologeion (prostor igre bogova i
junaka) i proscenium ahitektonsku fasadu koja je pretea zidnog
dekora, a koja e kasnije postati prostor proscenija prednjeg dijela
pozornice.

Kor-
U staroj je Grkoj on bio homogena skupina plesaa, pjevaa i recitatora
koji kolektivno komentiraju radnju. najee sastavljen od neindividualnih
i apstraktnih sila koje zastupaju vie moralne i politike interese korska
pjesma izraavao opa uvjerenja i osjeaje.
Funkcija i forma kora s vremenom se je mijenjala. Smatra se da je grka
tragedija roena upravo iz kora plesaa i pjevaa. Iz te su se skupine
izdvojili likovi nakon to je korovoa utemeljio prvoga glumca koji je
poeo oponaati radnju . Eshil zatim uvodi drugog, a Sofoklo treeg
glumca.
Podrijetlo kora mijea se s ritualnim slavljima neke skupine u kojoj plesai
i pjevai istodobno tvore publiku i sudjeluju u sveanosti. Najstarija
dramska forma bila bi recitacija glavnoga pjevaa kojeg prekida kor. Kada
koru pone odgovarati jedan, a zatim i vie protagonista, dramska forma
(dijalog) postaje pravilo, a kor samo komentator.
U 16. st. kor odjeljuje inove i postaje glazbeni intermedij (Marlowe Dr.
Faust) Shakespeare ga utjelovljuje u glumcu zaduenom za prolog i
epilog. Klaun i luda, koji najavljuju pozdanika fran klasicistike drame,
njegova su parodijska forma.
Fran klasicizam ga odbacuje, a posljednji ga u klasicizmu koriste Goethe i
Schiller.
Zbor se ponovno javlja kao sredstvo ouenja Brecht, ili u glazbenoj
komediji.
MO KORA
y derealizirajua estetika funkcija
- on brzo postaje epska i zaudna funkcija jer pred gledateljem
konkretizira drugog gledatelja i to idealnog Schiller i Brecht se
slau kako on publici vraa slobodu koja bi u suprotnosti nestala
noena uraganom strasti.
y idealizacija i uljepavanje
8

- uzdiui se iznad prizemne radnje likova, zbor je povezan s
dubinskim autorovim diskursom te osi gurava prijelaz s
pojedinanog na ope.
y izraz zajednice
- da bi se zbiljski gledatelj prepoznao u idealiziranom vano je da
vrijednosti koje zbor prenosi budu i njegove vlastite kako bi se s
njima mogao potpuno poistovjetiti
y snaga osporavanja
- dvosmisleni karakter zbora njegova katarzina i kulturna strana
s jedne strane i njegova mo ouenja s druge
Pastorala
Dramski komad koji velia jednostavan pastirski ivot kao uzor nevinog
utopijskog ivljenja, posebice se javlja u 16. i 17. st. npr. Racine Les
Berheries
Comedia erudita
tal. uena komedija
Renesansna komedija intrige u Italiji koju su humanisti esto pisali kao
protuteu grubim oponaanjima Plautovih i Terencijevih komedija te
pukom anru commedie dell arte.
Patos
svojstvo kazalinog djela koje pobuuje emocije kod gledatelja. U
Aristotelovoj Poetici patos je dio tragedije koji usred smrti ili tragine
sudbine junaka izaziva osjeaj saaljenja i straha koji vode do katarze.
Commedia dell arte
- sam naziv commedia dell arte prvi je upotrijebio Carlo Goldoni u
18. st. i to s negativnim predznakom.
- taj naziv prevodimo na vie naina komedije raene na nain
glumaca, komedija od zanata, commedia a soggeto komedija
na zadanu temu, di zanni slugu, all improvviso na neoekivan
nain
- razvila se u 16. st. u Italiji te se irila po Eu, a u Francuskoj
dobila naziv Comedie Italienne.
- gluma u njenim okvirima 1. puta dobiva znaajke profesije
zanata od kojeg su ivjeli i koji se je prenosio s koljeno na
koljeno
9

- pred nekorisnou komedije erudite , glumci su izmislili komediju
dell arte
- umijee koje su pronijeli svijetom bila je commedia a soggeto
njoj je bio napisan samo scenarij, a dijalog i mima bili su
preputeni improvizaciji glumaca odbacili su autorsku
dramaturgiju i zamijenili je pravilima kolektivne glumake
dramaturgije ona je bila bogata ikonografskom graom,
neprirodnim kretnjama, tjelesnim majstorijama, figura, poza,
dosjetki, eskapada
- veliki glumac i scenarist dell arte bio je Flaminio Scala.
- u tekstovima je naglasak na govornikoj, gestualnoj ili
dramaturkoj invenciji, na humornoj refleksiji, doskoici i
aforizmu
- u svojoj su biti osobe i likovi samo preobrazba likova iz klasine
komedije
- gluma
- najee su tipizirani likovi nosili maske konate krinke, a kad
nisu koristili su se mimikom lica
- mimika se izraavala dranjem cijeloga tijela, naglasak je bio na
tjelovjebi, akrobaciji, skokovima, piruetama, pjevanju, plesu,
oponaanju glasovima, trikovima, maioniarskim iluzijama.
- pod vodstvom ravnatelja glumci su se dogovarali o cjelini
predstave i svaki je od njih imao popis izriaja koji je svjesno
uio na pamet. Glavna vjetina glumaca bila je da svoje umetke
znaju umetnuti u pravom trenutku na pravo mjesto
- glavne maske Pantalone (ime od dugih hlaa koje nosi, maska
s dugim nosom i nakostrijeenim brkovima + crn ogrta, obino
je to bogat trgovac, krt i sumnjiav, oprezan ali i naivno
povjerljiv..govori venecijanskim narjejem), Il Dottore (parodira
kolska zvanja i ekscese humanizma), Il Capitano (parodija
panjolskog vojnika, hrabar na rijeima al ne i djelima), slukinje
(Colombina, Mirandolina), Ljubavnici (Innamorati) (elegantni,
aristokratski kostimi, kretnje plemenite, suzdrane i ljupke
Isabella andreini), Pulcinella (<3 naj - pjeva i svijet uzima
filozofski, razvio se iz zannija, filozofian, melankolian sanjar,
izbjegava stresne situacije u ivotu iroka bijela bluza,
klobuk,), Scaramuccia primjer vojnika koji se previe ne petlja
u bitke, Pulcinellin frend, u Fran i Engl se razvio u ljupkog
umjetnika prikazivanog s lutnjom, izvrsnoga u pantomimi, Zanni
dva su Brighella (lukav, hitar i duhovit) te Arleccino
(budalast, prodrljiv, lijen, izrugivan, batinan)
10

- druine putuju Europom nastupajui po dvorcima, dvoranama
velikaa, javnim mjestima
- ponekad ak postavljaju tragedije, tragikomedije, opere
parodirajui suvremena remek-djela Marivaux, Goldoni..u 17.
st. ona posustaje, a racionalizam i graanski ukus 18. st. joj
zadaju konaan udarac.
Talijanska renesansa
Ponovno otkrie Aristotela i novi prijevodi nj Poetike te nastojanja da je se
ponovno protumai s naglaskom na moralnim uputama. Francesco
Robortello uspijeva uskladiti Aristotela s horacijevskim ciljem zbivanja
zakljuivi kako oponaanje i hvaljenje asnih ljud i potie na vrlinu, a
osuda poroka slui njihovom spreavnju.
Bartolomeo Lombardi i Vincenzo Maggi iznose novi komentar uz Poetiku
saaljenje i strah nisu sami po sebi osjeaji koji se proiuju ve slue
kao sredstva da proiste duu od drugih poremea ja koji su vie
drutvene prirode, npr. pohlepa. Krajnji je cilj poruka usmjerena mnotvu
pa prie moraju biti ili ope poznate ili lako prihvatljive moralnost je cilj,
a ostalo sredstva.
Gianbattista Giraldi prva vanija rasprava o drami nekoga
dramatiara njegov komentar vjerno prati Arostotela te naglaava
vanost sretnog zavretka tragedije i dvostrukog zapleta.
Osim moralistikog usmjerenja drame za kritiare je vana bila i
dopadljivost gledatelju. Giraldi smatra kako uitak ostaje sredstvom za
postizanje moralne pouke. Smatra kako su izmiljene prie bolje od
poznatih, jer bude vee zanimanje te su stoga uspjenije u svome
pouavanju.
Antofrancesco Grazzini tui se na ropsku poslunost tadanjih pisaca
klasinoj praksi.
Sebastian Minturino Arte poetica pouiti, zabaviti i ganuti. Poput
ostalih veliki naglasak stavlja na istinitost.
Ludovico Castelvetra napisao prvi veliki komentar Aristotelove
Poetike na talijanskom jeziku. Castalvero pravim predmetom dramske
kritike smatra ralanjenje drame s gledita potreba i zahtijeva
gledateljstva. Takoer radikalno tvrdi kako je jedini cilj pjesnitva da
zabavi i razonodi (ne i da poui)
11

On iznosi zahtjev da se drama ne stvara za uene ili estetski osjeajne
nego za neuglaene gomile, a za njih ne kao itatelje, ve gledatelje,
naglaavajui dramu kao izvedbenu umjetnost Smatrajui kako
gledatelja nije mogue uvjeriti kao je prolo nekoliko dana ako nije proao
ni sat pa bi predstava za prikazivanje radnje trebala utroiti jednak broj
sati koliko bi stvarno prolo, isto se tako scenografija ne bi smjela
mijenjati ve biti ograniena na onaj pogled koji bi se prikazao oku jedne
osobe. Tu se u najstroem obliku javljaju dva slavna jedinstva vremena
i mjesta.
On prihvaa aristotelov saaljenj e i srah u tragediji, ali odbacuje
proienje smatrajui da ga je Aristotel izmislio kako bi odgovorio Platonu
i tragediju uinio svrhovitom.
Premda je radnju pretpostavljao pripovijedanju, predlagao je da se djela
surovosti i strave pripovijedaju jer ionako ne mogu biti uvjerljivo
izvedene.
Alessandro Piccolomini
Zaetnik pisanje filozofskih rasprava na narodnom jeziku. On tvrdi kako su
gledatelji svjesni neistinitosti na sceni te kako doputaju oponaanje
neega to je daleko od istine. Uvjeren je kako gledatelji mogu prihvatiti
konvenciju scenskoga vremena pa se tako dan moe prikazati itav u sat
dva to gledatelja oslobaa napora i dosade.
Antonio Riccoboni
Najkrai od svih velikih komentara te jedini od svih njih smatra kako je u
tragediji najvanija pria.
Giovanmaria Cecchi
u svojim je komedijama uglavnom slijedio tradiciju, no za svoje je farse
(novi oblik) smatrao da se ne trebaju drati pravila te objanjava: farsa
je trea nova stvar izmeu komedije i tragedije uiva slobode obiju,a
izbjegava njihova ogranienja.
Mnogo utjecajnija od farse bila je tragikomina pastorala ona je
izazvala veliku knjievnu raspravu s predvodnicima Battistom Guarinijem i
Giasonem Denoresom koji napada ideju pastoralne tragikomedije iz
stilistikih, formalnih i prije svega, moralni razloga tvrdei kako djelatnosti
pastira ne mogu imati veliku moralnu vanost te citira Cicerona o ludosti
mijeanja suprotnih kvaliteta. No Guarini tvrdi kako se zabavne stvari
mogu ugurati u ozbiljne te takvu priu zove mijeanjem a ne dvostrukom
12

priom. Takoer razlikuje instrumentalni (cilj je oponaanje neke strane
radnje vrijedne suuti) i arhitektonski cilj djela (proienje straha i
saaljenja. prvenstvo daje prvome drei kako arhitektonski cilj klasine
tragedije vie ne moe djelovat u modernoj drami. Kae kako je Ariostotel
opisivao dramu kakva je u nj vrijeme postojala, ne pokuavajui postavit
obrazac za sva vremena. To je ujedno i velika kritika rasprava
ciquecenta kao i odnos umjetnosti prema ivotu.
Kritiari toga razdoblja mimesis su uglavnom tumaili kao slinost prirodi
te su smatrali kako lik treba, ne bi li stvorio to bolji privid stvarnosti,
slijediti prihvaene poglede o tome kako se ponaaju osobe odreenih
godina, poloaja i zvanja te se je tako razvila doktrina odreenih tipova
dosljedna svakome djelu.

panjolska renesansa
Tijekom 17. st. dok su fran kritiari bili uvelike zaokupljeni klasinim
pravilima drame osvrui se na tal. kritiare, panjolsku su smatrali
uglavnom neoptereenom takvim stvarima, no unato tome panjolska i
Italija su vrijeme renesanse bile politiki i kulturno usko vezane.
U 15. st. su djela Juana del Encine predstavljele prve korake prema
svjetovnoj drami al najjaa je ipak bila teorija drame.
Tako se prva rasprava o dramaturgiji tiskana u Europi javlja u predgovoru
Propaladia Bartolomea de Torres Naharroa koji nudi svoju
pojednostavljenu verziju i kae kako komedija nije nita no domiljato
spajanje znaajnih i vedrih dogaaja koje glume ljudi. To je iznenaujue
originalna izjava koja najavljuje nezavisnost velikih panjolskih
dramatiara od klasine tradicije.
Prva vana panjolska poetika javila se 1596. u Madridu Alonsa Lopeza
Pinciana. On glavne pojmove klasine poetike nastoji pri bliiti svojim
zemljacima. za razliku od veine renesansnih rasprava o pjesnitvu
njegova sadri veliki dio o drami kao predstavi . On takoer naglaava
moralnu vanost pjesnitva te brani glumako zvanje to daje naslutiti da
se pozornica u to doba nala u jednom od svojih estih sukoba s crkvom.
Dramatiare panjolskoga zlatnog doba tako su napadali s dva smjera
moralisti zbog loeg utjecaja na drutvo, a klasicisti su se alili na njihovo
zanemarivanje pravila antike drame.
13

Lope de Vega drame ne pisao po pravilima. On je bio jedan od
pristalica tzv. usa. Obiaj uso i klasina pravila arte bili su sukobljeni
pojmovi.
Najpoznatiji napad na kazalite ovoga razdoblja dao je Miguel Cervantes u
Don Kihotu gdje jedan od likova, upnik, zamjeuje ka ko bi drama
trebala biti ogledalo ivota, ugled udorednosti i slika istine, a ne neznanja
i razuzdanosti kako je danas
Osim Lopea glavni je dramatiar u raspravi bio i Tristo de Molina isto
kao i pisci tako i dramatiari trebaju imati jednako pravo da prikau
onoliko vremena ili mjesta koliko jedinstvena radnja moe zahtijevati. On
brani Lopea i sebe protiv Cervantesove optube kako su dramatiari
iskrivljavali povijesne injenice. Tristo tvrdi kako je dunost pjesnika
preobraziti i povijest i prirodu pomou mate, uz uvjet da se ne izgubi
dojam istinitosti. Tristo smatra kako se klasina pravila ne mogu isto
primjenjivati na svim ljudima u svim sredinama te kako su moderna djela
prikladnija modernom gledateljstvu.
Kod vodeih kritiara panj renesanse ve su naznaeni problemi
nadolazeih rasprava o glumi. S Pincianom kao zagovornikom tehnike i
Salasa kao zagovornika istih uvstava (smatra kako glumac zasluuje
posebnu panju kao sredstvo i vodi kojim pjesnik prenosi svoje strasti i
naklonost gledateljima Da bi to postigao glumac mora ukloniti svaku
unutarnju prepreku te stvarno proivjeti strasti drame kao unutarnji
osjeaj a ne umjetni privid.









14

Francuska renesansa
Najraniji kritiki zapis o drami u Francuskoj ukljuen je u djelo Regnauda
Le Queuxa unutar kojega daje savjete o pisanju moraliteta, komedija i
misterija.
Opirniji se esej javio 1502. Jodocusa Badiusa, uz izdanje Terencija.
60te god 16. st. su prijelomne za francusku renesansu prva velika djela
fran poetike. Prvo je esej Charlesa Estienna u prijevodu Terencija. esej
napisan na narodnom jeziku u kojem pokuava dati kratke povijesti i
definicije basne, tragedije, satire, stare komedije i nove komedije.
Tragediju razlikuje po njenom uzvienom stilu i raspoloenju.
Takoer uvodi i putanje pisanja na narodnom jeziku tvrdei kako bi se
fran mogao nositi s gr ili lat samo kada bi autori slijedili talijanski smjer u
uporabi klasine tehnike.
Thomas Sebillet Ars poetique ekloga, moralitet i farsa
Gulieme des Autelz iz didaktikih razloga brani srednjovjekovne fran
moralitete. Prednost srednjovjekovnim vrstama nasuprot klasinim daje i
prevoditelj Horacijeve Ars poetice Jacques Peletier. U njihovo je doba
utjecaj Aristotela bio neznatan, no ne i u sljedeem desetljeu. Dva naj
djela koja su do toga dovela su Gulliame Morelo i Scaliger.
Utjecaj Aristotela i talijanske teorije najjai je u predgovoru Jeana de la
Taille koji u fran kritiku uvodi tada vladajui talijanski stav traenje
kazalinih zakona prvenstveno kod Aristotela, zatim i kod Horacija. On
ponavlja Aristotelovu o traginom junaku te naglaava jedinstvenu i dobro
izgraenu priu u koju ne bi trebalo biti ukljueno nita to je beskorisno,
suvino ili neprikladno.
Iako je on, kao i brojni drugi, zagovarao glasovita n eoklasicistika
jedinstva, ona se nisu ni brzo ni openito prihvaala gotovo pola stoljea
trajala je rasprava oko njihove nunposti.





15

Renesansa u Engleskoj i Nizozemskoj
Tijekom ranog tudorskog razdoblja engleska se kritika usredotoila na
retoriko prouavanje knjievnosti razvoj pojma dolinosti znatno je
utjecao na teoriju drame, no osim toga se nije pojavila nikakva sustavna
rasprava drami.
Metodama su bili bliski talijanskim humanistima kasnog 15. st., drama ih
je zanimala zbog stila, obrazovne uloge i klasinog naslijea.
Sir Thomas More Utopija spominje neprimjerenost mijeanja
ozbiljne i komine grae.
Na Oxfordu i Cambridgeu prouavali su se Aristotel i Horacije, itale
klasine drame te prve polovice 16. st. neke i izvodile. Pitanje kojem
posveuju najvie panje je prikladna DIKCIJA.
Obrana kazalita kao moralnog sredstva u dobro ureenoj dravi
najpotpunije je provedena u djelu Williama Bavandea, smatra kako su
drame koje daju moralnu poruku usluga drutvu jer mu slue dijelom da
ugode, a djelo da ga potaknu na prihvaanje primjera dobrote i vrline, te
izbjegavanje poroka i lai.
1576. Burbage otvara prvo javno kazalite to je potaknulo napad
rastuih konzervativnih sila na kazalite. Prvi sustavni napad bio je 1577.
oslanjajui se na klasine autore i crkvene oce.
George Wheststone u svojim dramama odgovara na takve optube te
osuuje engleske dramatiare zbog kvarenja svojih drama radi
uveseljevanja.
Sir Philip Sidney Defense of Poesy pobijanje platonovske
doktrine koju je zastupao bivi glumac Stephen Gosson dobra umjetnost
mora upuivati dobrim primjerima, no pjesnika djela ometaju ovjekov
um u moranom izboru pa ih je bolje izbjegavati dok ne budu u slubi
moralne vrline.
To je sredinje kritiko djelo ovoga razdoblja odgovor na engleske
napade na stvaralaku knjievnost te sinteza renesansne kritie misli
openito.
Esej se sastoji od tri dijela opis pjesnitva, njegova nasljea i prirode /
odgovor na argumente protiv pjesnitva / komentari tadanjeg pjesnitva
u Engleskoj. Nj definicija pjesnitva oslanja se i na Aristotela i na Horacija
to je umjetnost oponaanja s ciljem da poui i zabavi. pjesnik iznosi
16

na vidjelo idealne oblike u umu Stvoritelja koji su izoblieni prirodnim
fenomenima, a radnja puna vrlina je cilj svakoga ovozemaljskog uenja
blii neoplatoniatrskoj nego aristotelovskoj misli smatra kako se danas
pjesnitvo zlorabi no to ne bi trebalo sprijeiti da ga se kor isti jer ono
djeluje kroz alegoriju i figure. U zakljuku prvenstvo daje tragediji.
Njegova su zapaanja suprotna kasnijim zapaanjia velikih elizabetanskih
dramatiara.
U djelu Players Confuted Schooleof Abuse utvruje kako je djelatni
uzorak drama njihovo podrijetlo u poganskim religijama pa, budui su
izvorno slavile nevjernike bogove, one su izumi avla.
Glumiti znai lagat, a to je grijeh najei argument kasnijih
elizabetanskih kritiara.
Malo je velikih engl renes dramatiara davalo posebnu panju teoriji
drame. Prvi koji je stvorio vei korpus kritikih komentara bio je Ben
Jonson utjecaj Sidneya vidljiv je prologu nj drame Every Man out of
His Humour razmatranje vrsti ljudske ludosti. One znaajke tragedije
koje Jonson smatra djelovima svoje drame odraavaju Senekinu praksu i
klasinu teoriju dostojanstvo osoba, uzvien stil, mudra zapaanja i
istinolikost. Priznaje kako mu nedostaje zbor i jedinstvo vremena no
smatra kako to u modernim vremenima nije mogue uzimati u obzir
priznaje kako ukus javnosti mora biti pretpostavljen klasinim pravilima.
Nizozemska
Sveuilite Leyden Heinsius poput Jonsona ni on u Aristotelu nije vidio
autoritet no slijedi ga u definiciji tragedije, te smatra kako Aristotel same
strasti nije smatrao zlima ve njihovo nepostojanje ili pretjerivanje.
Tako je prava namjena tragedije da izloi publiku saeljenju i strahu tako
da ih oni koji ih nemaju ih mogu poeti doivljavati, a oni koji ih imaju
vika ih se mogu zasititi i dosegnuti umjerenost
Prvi saetak pravila neoplatoniara i kritiara 16 i 17 st Gerardus
Joannes Vossius - - slijedi sredinju neoplatoniarsku ideju o pjesnitvu
koje bi trebalo pouavati zabavom.



17

Francuska 17. st.
Jedina kazalina vrsta donekle vjerna klasinim pravilima bila je pastorala.
Ostali su dramatiari izbjegavali pravila nastojei se svidjeti publici pa je
pravilo o tri jedinstva vrlo brzo nestalo iz francuske sv ijesti. Jedan od
kritiara koji je zastupao takvu slobodu bio je Francois Ogier koji je
naglaavao razlike klasinog i modernoga drutva.
No, u vladajuoj se kritici ponovno poelo isticati jedinstvo vremena i
mjesta. jedan od njih je bio i Chapelain prema kojemu je cilj drame ganuti
gledatelja istinom te ga proistiti, ona mora biti odraz stvarnosti i
istinolika te poticati gledatelja da razmisli o vrijednostima, no nije za
jedinstvo vremena jer je to neuvjerljivo da se svi dogaaji dese u 24 h.
Jean Mariet sredinji manifest novoga pristupa. Definicije
tradicionalne. Tri zakona komedije uvjerljivost, jedna radnja i jedinstvo
vremena
Pierre Cornellie Cid radnju rijeio u 24 h no kritiziran od Scuderyja jer
je nagomilao povijesne dogaaje i tako bio neistinit, a posebno ga napao
zbog nemoralnosti jer na u drami ker zadovoljna ulazi u brak ubojico m
svojega oca. Naglasak na moralnoj funkciji drame dugo je bio predmetom
kritike rasprave.
Sarasin kao odgovor Cidu pie svoju dramu paljivo slijedei Aristotelove
naputke budi saaljenje i srah ima traginog junaka, zavrava sretno ali
nema kominih elemenata pa se moe nazivati tragedijom.
Abbe d Aubignac kardinal od nj traio opu reformu fran pozornice
on je izradio arhitektonski nacrt za kazalite branei moralnu, vjersku i
drutvenu korisnost nacionalnog kazalita te je kasnije napisao esej ka o
vodi za budue dramatiare prvi veliki saetak neoklasicistike
knjievne kritike ipak je dao Vossius na ije se je djelo d Aubignac samo
nadovezao. te se ograniio samo na dramu dok je ovaj prvi razmotrio sve
knj vrste. kao novinu pokuao je primijeniti pitanja na samo pisanje
drame s ciljem stvaranja praktinog prirunika za pisanje drama. U svemu
brani kazalite koje upuuje na pravilan nain ivota. Naglaava istinu u
glumi pri emu glumac mora misliti kao lik kao da mu se uistinu sve to
dogaa.



18

Cornellijeva tri eseja
Lijepo je govorio o Cornelliu dok ovaj nj sustavom uope nije bio
zadovoljan pa je u predgovoru svoja tri sveska izdanja Cida dao svoja
vienja kojima brani svoje djelo kazao je kako je dao neka nova
tumaenja Aristotela, uitak proglaava jedinim ciljem dramskog
pjesnitva, teme je najbolje da ne budu istinite ve da im je autoritet
povijest ili ope znanje. a to se tie razlikovanja dramskih vrsta smatra
kako to ne odreuju zavreci ve teina same teme. TRAGEDIJA
uzviena, ozbiljna radnja KOMEDIJA se ograniava na obine, zaigrane
teme. Tragedija bi morala izbjegavati ak i mo ljubavi, a sve one drame
u kojima lik odbija ljubav radi slave ili dunosti nazvao bi junakim
komedijama..
Drugi se esej bavi katarzom i tragedijom on zahtijeva prilagodljiv
pristup osjeajima, a proienje = jaka moralna svjetlost, se moe
izazvati i sporednim likovima te ne mora ukljuivati saaljenje i strah.
Predlae novi osjeaj DIVLJENJE koje je poeljnije od sraha i saaljenja
za proiavanje neprihvatljivih strasti.
Trei esej se bavi jedinstvima. Prihvaa tradiciju ali je tumai na osoban
nain jedinstvo radnje u komediji tvori se od jedinstva spletke ili
prepreke namjerama glavnih likova Vrijeme se moe proiriti na itav
dan,a mogu se ukljuiti i viednevni dogaaji ako oni ne narua vaju
istinolikost. Isto tako unutar predstave moe biti nekoliko mjesta.
Moliere
kola za ene svi ga napali zbog plagiranja, nemoralnosti. Prvi ga je
po salonima napao Vise. Novi napadi slijedili su od vjerskih konzervativaca
na Tartuffea.
Jean Racine
U predgovorima svojih drama brani i opravdava svoju dramsku praksu, on
je od ova tri velikana najvjerniji neoklasinoj tradiciji. Smtra da je
povijesna tonost vana sama po sebi, te kako nas samo istinolikost moe
ganuti tragediji. U predgovoru Fedri brani dramu kao moralnu puku te
tvrdi kako je svrha tragedije pohvala vrline i otkrivanje odvratnosti
poroka. U predgovoru Bereniki tvrdi kako je pravilo tragedije da ugodi i
gane. Da bi se ta ugoda postigla radnja treba biti uzviena, likovi junaki,
moraju se buditi strasti i sve u drami treba sudjelovati u velianstveno
tuzi. Jedinstva slijedi.
19

Rapin Refleksije o poetici uitak je vano sredstvo za postizanje
cilja koji se postie jedino ako se temelji na istinolikosti i jedinstvima.
Pojedinano razmatra ep, komediju i tragediju smatrajui modernu fran
tragediju manje vrijednom od grke.
Boileau Pjesniko umijee slijedi Horacija. Jak moralni naglasak
izostaje istiui ugodne osjeaje, zalae se za jedinstvo vremena i
dogaaja jedna radnja u jedan dan te istinolikost. Poput Horacija
naglaava dosljednost i primjerenost tipu.
Saint Evremond
Dacier