Stranica
Broj 4 - 29. o
ž
ujka 2008.
33
RRaazzggoov v oorr
Pitanje:Imate li neku poruku sudu uHaagu?Odgovor:Prije nekoliko sam predlo
ž
iosam svojim suborcima uOsijeku i Zagrebu da uskupinama, organizirano otputu- jemo u Haag i da se drago-voljno predamo haa
š
kom sudu.Naime, ako je kriv generalMirko Norac, ako je kriv generalAnte Gotovina, onda smo svi mikrivi, koji smo, svejedno s kojim
č
inom i s kakvim statusu, alikao zapovjednici, sudjelovali uHRVATSKOM DOMOVIN-SKOM RATU.Na
ž
alost, zasad, taj mojpprijedlog nije se ostvario, iako ja i danas spremno stojim izanjega.Ako je grijeh braniti Domovinu,Istinu, Slobodu, onda smo svimi krivi grje
š
nici, koji smo od1991. do 1995. godine nosilihrvatsku vojni
č
ku odoru. Jer, mini
š
ta drugo nismo niti radili.Ponavljam: ako je ovo grijeh,onda neka kazne svakog odnas. To je moja poruka Haagu,ali, tu
ž
no bih jo
š
dodao,smije
š
no je
š
to se tamodoga
đ
a. Mogao bih, stoga,napraviti
č
ak zlobanprecedents, pa zlo
č
estopotvoriti haa
š
ki sud od svogaozbiljnog posla pravi
š
alu.Smatram da
ć
e takvopona
š
anje pravosudnih tijelauskoro donijeti jako lo
š
e inepopravljive posljedice na svestrane svijeta.Juna
š
tvo ima svoju itekakoveliku in va
ž
nu ulogu i usuvremeno doba.Svaki narod treba svoje heroje, jer to je jedna mo
ć
nanacionalna kohezijska snaga,koja mlade ljude pozitivnousmjerava (odmi
č
e ih odglobalizacije). Pred njih se takostavljaju istinske veli
č
ine,domobrani i junaci, koji im ondapostaju
ž
ivotnim uzorom.Ne bismo smjeli dopustiti danam otimaju i ponizuju na
š
eheroje, budu
ć
i se na taj na
č
instavlja pod upitnik opravdanosti istinitost na
š
eg Domovinskograta.Pitanje:Gdje sada boravite? Dolazite liu Hrvatsku?Odgovor:Trenutno
ž
ivim u Ma
đ
arskoj, ali
č
esto sam i u Hrvatskoj. Nekovrijeme morao sam razrijeditisvoje dolaske u Hrvatsku, jersam mislio sam da
č
esti susretinisu dobri ni za mene, niti zamoje prijatelje, suborce. To je,naime, uvijek bilo povodom daod po
č
etka do kraja pri
č
amo ozajedni
č
kim do
ž
ivljajima iponovo zajedno, kroz razgovor,pro
ž
ivljavamo sve one ratnestrahote. Svi mi nosimo u sebineizlje
č
ive, duboke, otvorenerane. Kod na
š
ih susreta ponovoi ponovo zajedno iznovapatimo u mislima i sje
ć
anjimasve one prizore kada su gubilisvoje suborce, prijatelje, sve teratne tragedije.Pitanje:Sada
š
nji polo
ž
aj branitelja nijezavidan. Ubilo ih se preko1.700. Za
š
to se to doga
đ
a?Odgovor:Cijelo moje bi
ć
e potresa tuga io
č
aj, kad god dobijem vijest osamoubojstvu nekog odbranitelja. Jako me to boli.Nisam mogao shvatiti, dugonisam u to mogao povjerovati.A bila je istina.I onda mi je sijevnulo. Bio sa,sretnik –
š
to nisam ostao uHrvatskoj. Morao bih dan zadanom ponovo do
ž
ivljavatiratne prizore: kad je puklamina, kad je netko ranjen, kad je umro drugi na
š
prijatelj,ratnik... Oni koji su ostali doma,ne mogu pobje
ć
i uspomenama.Samoubojstvima braniteljapridonio je, po mom mi
š
ljenju,onaj nekorektni na
č
in na koji seVlada RH odnosila premaveteranima, konkretno poslijesmrti Dr. Franje Tu
đ
mana. Stid isramota! Nedpodno
š
ljivo iponi
ž
avaju
ć
e bilo je vidjeti daodluke o mirovinama, oinvalidninama donose ljudi kojisu samo na televiziji vidjelikako je to izgelalo u NA
Š
EMRATU. Oni koji u svom
ž
ivotunikad nisu niti pomirisali barut,nikad nisu osjetili onaj kiselkastimiris, koji se ni s
č
im ne dazamijeniti, onaj dim koji izlazi izgoru
ć
ih ku
ć
a...Pitanje:Mnogi branitelji danas ka
ž
u:Nismo se borili za ovakvuHrvatsku.
Š
to bi to moglozna
č
iti?Odgovor:Obi
č
avam re
ć
i, a i ja
č
ujemdruge govoriti da mi nismo
ž
eljeli ovakvu Hrvatsku, da senismo se borili za ovo sada
š
njestanje.
Leave a Comment