Odgovor: Evanelja esto pominju sadukeje i fariseje zato to je Isus bio u neprekidnom konfliktu s njima. Oni su bili vladajua klasa u Izrailju. Izmeu njih postoje mnoge slinosti, ali i znaajne razlike.
Sadukeji: U Isusovo vreme sadukeji su bili bogata aristokratija i zauzimali su vane pozicije svetenika i prvosvetenika, a u sinedrionu im je pripadalo 70 mesta, to je inilo veinu. Trudili su se da prihvatanjem odluka iz Rima sauvaju mir (Judeja je tad bila pod vlau Rima), a politika im je bila prea od religije. Zbog politike poputanja Rimu i svog bogatstva bili su odvojeni od obinih ljudi koji o njima nisu imali visoko miljenje. Narod je imao vie poverenja u fariseje. Iako su sadukeji imali veinu u sinedrionu, istorija kae da su mnogo puta morali da prihvataju ideje fariseja zato to su ovi bili omiljeni u narodu.
Sadukeji su po pitanju religije bili mnogo konzervativniji u jednom vanom doktrinarnom segmentu. Fariseji su usmenu tradiciju stavljali u ravan sa pisanom Boijom reju, ali sadukeji su priznavali samo pisanu Re, naroito Mojsijeve knjige. Ipak, po svojim stavovima bili su daleko od savrenstva. Ovo su njihova bitnija uverenja koja su se kosila sa biblijskom doktrinom:
1. Bili su toliko nezavisni i samodovoljni da su poricali injenicu da je Bog ukljuen u ovekov svakodnevni ivot.
2. Poricali su uskrsnue mrtvih (Matej 22:23; Marko 12:18-27; Dela 23:8).
3. Poricali su postojanje zagrobnog ivota jer su smatrali da dua umire zajedno sa telom, ime su ujedno negirali nagradu i kaznu koja eka oveka posle smrti.
4. Negirali su postojanje duhovnog sveta tj. anela i demona (Dela 23:8).
Poto su bili zaokupljeni politikom, pojava Isusa ih nije mnogo interesovala sve dok se nisu uplaili da bi to moglo da privue panju Rima. Tu su se sadukeji i fariseji ujedinili i poeli da smiljaju kako da ubiju Isusa (Jovan 11:48-50; Marko 14:53; 15:1). Sadukeji se jo pominju i u Delima 4:1 i 5:17, a istoriar Josif ih povezuje sa smru apostola Jakova (Dela 12:1-2).
Sadukeji su nestali sa istorijske scene 70. godine. Poto su kao via klasa zavisili od politikih veza i svetenikih pozicija, razaranje Jerusalima i hrama od strane Rimljana bio je i njihov kraj.
Fariseji: Za razliku od sadukeja pripadali su srednjoj preduzetnikoj klasi i bili su povezani sa obinim ljudima. Narod ih je cenio mnogo vie nego sadukeje. Iako su bili manjina u sinedrionu i svetenstvu, izgleda da su imali veu kontrolu nad odlukama sinedriona zbog podrke naroda.
Fariseji su smatrali da je Sveto pismo nadahnuto od Boga. U Isusovo vreme to je bilo ono to danas nazivamo Starim zavetom. Meutim, isti autoritet dali su usmenoj tradiciji i branili su svoj stav tvrdei da ona dosee sve do Mojsija. Ta tradicija se razvijala vekovima i kao takva dodata je Svetom pismu to je po Bibliji striktno zabranjeno (5. Moj. 4:2). Fariseji su se rigorozno drali i jednog i drugog. Evanelja obiluju primerima kako fariseji usmenu tradiciju izjednaavaju sa Boijom reju (Matej 9:14; 15:1-9; 23:5; 23:16, 23; Marko 7:1-23; Luka 11:42). Ipak, bili su verni Boijoj rei i drali su se vanih doktrina. Za razliku od sadukeja verovali su u sledee:
1. Bog ima kontrolu nad svim, ali odluke koje ovek donosi takoe utiu na njegov ivot.
2. Verovali su u uskrsnue mrtvih (Dela 23:6).
3. Verovali su u ivot posle smrti u kome svako po zaslugama prima nagradu ili kaznu.
4. Verovali su u postojanje anela i demona (Dela 23:8).
Iako je izmeu fariseja i sadukeja postojalo rivalstvo, uspeli su da zanemare meusobne razlike u jednoj specifinoj prilici suenju Isusu Hristu (Marko 14:53; 15:1; Jovan 11:48-50).
Sadukeji su nestali posle razaranja Jerusalima, ali fariseji koji su se vie bavili religijom nego politikom uspeli su da opstanu. tavie, bili su protiv pobune koja je dovela do unitenja Jerusalima 70. godine i prvi su sklopili primirje sa Rimljanima posle toga. Njihovom zaslugom nastala je Mina, vaan dokument o opstanku judaizma posle unitenja hrama.
I fariseji i sadukeji bili su na meti brojnih Isusovih kritika. Moda je najbolja lekcija koju moemo da nauimo od njih ta da ne budemo kao oni. Za razliku od sadukeja, moramo da verujemo svemu to pie u Bibliji, ukljuujui uda i zagrobni ivot. A za razliku od fariseja, ne treba da izjednaavamo tradiciju sa Svetim pismom, niti da dozvolimo da nam zajednitvo sa Bogom bude svedeno na spisak legalistikih pravila i rituala.