Bila je to mala kuæa u pomodnom rezidencijalnom delu u predgraðu Varšave. Mala u poreðenju s kuæama kojesu veæina10Harold Robinsdrugih nemaèkih oficira visokog ranga zaposeli za vreme svog boravka, ali Voifgang je bio drugog soja. Nijeimao nikakav razlog da se pokazuje ili istièe svoju važnost, pošto je poticao iz stare, besprekorne aristokratske porodice industrijalaca. Njegov osnovni interes nije bio vojni ili politièki; njegov zadatak bio je da se pobrineda mesnu industriju podredi ratnoj industriji Rajha. Ovde u Varšavi, on je uglavnom obavljao pripremne radnje,zakljuèivao sporazume i time bi posao bio obavljen. Od njega æe zavisiti konaèna odluka o rasporeðivanju iudruživanju razlièitih kompanija i industrija. Procenio je da æe mu biti potrebno izmeðu mesec dana i šestnedelja da završi zadatak, a zatim se vrati u Berlin da saèeka novi. Imao je samo trideset èetiri godine a veæmu je dodeijen privremeni èin gene-ral-majora da bi s odgovarajuæim pretpostavljenim u Vermahtu mogao daradi na ravnopravnoj nozi. Njegov lièni sekretar, Johan Švebel, dobio je èin vodnika kako bi mogao da ga prati.Švebel je bio taj koji ju je prvi ugledao. Stajao je na dovratku male kuæe kada se kamion zaustavio ispred i žene poèele da silaze iz njega. Stajao je tamo, èudeæi se preduzimlji-vosti esesovaca. Koliko juèe su zatražili odnabavnog da im pronaðu neku domaæicu, koja govori nemaèki jednako dobro kao i poljski kako ne bi bilonikakvih jezièkih poteškoæa u voðenju kuæe; i sada su šest žena izlazile iz kamiona da bi ih on odabrao.Stajale su preplašeno u dvorištu dok je stražar s mitraljezom na remeniku preko ramena prišao dovratku.Stražar se zaustavio ispred Svebela. - Doveo sam žene ovde da odaberete - rekao je bezizražajno.- Imate li njihova dokumenta? - upitao je Švebel.Stražar je klimnuo glavom i izvadio ih iz torbe. - Evo ih. -Primetio je da Svebei gleda preko njegovog ramena iokrenuo se.Sedma devojka je izlazila iz kamiona. Postojalo je nešto drugaèije kod nje. Svakako to nije bila odeæa. Sve suone nosile iste, jednoliène sive zatvorske haljine. Ali to je bilo nešto što je ona uèinila s haljinom. Možda je to bio naèin na koji se držala. Uspravna i visoka. Ravnodušna, ponosna. Njena kosa.Zbogom, Žanet11dugaèka i kestenjastosmeða, uredno oèetkana, padala je preko ramena bez ijednog pramena koji nije na mestu.Bacila je pribrano pogled uokolo, zatim je stala pored kamiona, èekajuæi. Nije uèinila nijedan pokret da se pridruži ostalim ženama, koje su, uzrujane poèele da brbljaju medu sobom.- To je princeza - rekao je stražar.- Princeza?- To je ime koje su joj dali u logoru. Stigla je tamo pre deset dana i mislim da sve to vreme nije progovorila nireè ni sa jednom od devojaka. Drži se za sebe. A znate kako Poljakinje vole da se tucaju. Onog trenutka kad gaizvadite, one poèinju da svršavaju, a kad im ga zabijete, one polude. Ova, ništa. Nas pelnaestorica smo je veæ povalili i bilo je isto sa svakim od nas. Ležala je tamo bez pokreta dok ne bude gotovo. A onda kao da se ništanije dogodilo. Obrisala bi svoju pièku ne rekavši ni reè i otišla za svojim poslom.- Koja su njena dokumenta? - upitao je Švebel. - Voleo bih da vidim prvo nju.- Ona s crvenom trakom na kraju i sa slovom A u krugu. Veæ je rasporeðena za Aušvic sledeæe ncdclje. Nisunam potrebne u blizini devojke kao što je ona. - Stražar se nasrne jao grubo. - Moj savet vam je da se negnjavite s njom. Ona piša ledenu vodu.Švebel je seo za stoèiæ u predvorju koji mu je služio kao radni sto; dokumenta su bila ispred njega. Otvorio jefasciklu s crvenom trakom.Tanja Ana Pojarska, roðena Košæuška, 7. novembra 1918, Varšava. Udovica, muž, pokojni grof Peter Pojar-ski,kapetan poljske vojske, poginuo u januaru 1940. Jedno dete, æerka, Žanet Mari, roðena u Parizu, u Francuskoj,10. septembra 1939. Religija katolikinja. Otac, profesor savremenih jezika, na Univerzitetu u Varšavi, pokojni.Sva poznata porodica, pokojna. Obrazovanje: diplomirala na Univerzitetu u Varšavi, savremene jezike 1937,magistrirala na Sorboni, u Parizu, savremene jezike 1939. Teèno govori poljski, francuski, engleski, nema-12Harold Robinsèki, ruski, italijanski, španski. Svu porodiènu imovinu zaplenila država 12. oktobra 1939. Optužena za izdaju, prevratništvo. Dosje Gestapoa Varšava - 72943/029. Osuðena na radnièki logor broj 12. Dobila dozvolu da povede æerku.Švebel je završio prelistavanje drugih fascikli. Veæ je došao do zakljuèka da je ona jedina sposobna za taj posao. Druge su bile obiène. Uprkos èinjenici da su pomalo poznavale nema-èki, imale su veoma malo da ponude u smislu obrazovanja. Kada je podigao pogled, ona je stajala ispred njegovog stola.- Sedite, frau Pojarska - rekao je na nemaèkom.- Dankeschon. - Sela je uæutavši. Nastavio je na nemaèkom. - Vaše dužnosti æe se sastojati od voðenja kuæe i održavanja reda. Takode se od vaszahteva da pomognete u prevoðenju i pisanju izvesnih dokumenata. Mislite li da ste sposobni za to?- Mislim da jesam - klimnula je glavom.- To æe biti samo na šest nedelja - kazao je.- U ova vremena - rekla je - šest nedelja može da znaèi život. - Duboko je udahnula. - Da li mi je dozvoljeno dadovedeni sa sobom æerku?|ao se.
Leave a Comment