You are on page 1of 4

1.

Uvod
Kao oblik rodne diskriminacije na radnom mestu mobing predstavlja ’’psihološki teror u poslovnom
životu koji se odnosi na sistematičnu, neprijateljsku i neetičku komunikaciju i maltretiranje od strane
jednog ili više pojedinaca, uglavnom prema jednom pojedincu, koji je stavljen u poziciju
bespomoći’’.1
Mobing je jedan učestao i dugačak proces maltretiranja, vređanja, neprijateljskog ponašanja koji
mober ili grupa mobera čine žrtvi mobinga.Kroz čitav proces, žrtva uglavnom trpi napade, koji
kasnije ostavljaju brojne štetne posledice, naručito po njeno zravlje, kako fizičko tako i mentalno.
Ono što je veoma bitno jeste da ukoliko dođe do mobinga, žrtva potraži pomoć od osoba u koje ima
poverenja i nekih stručnih lica(psihologa, sociologa, pravosuđa,medija...) kako bi pronašla pravo
rešenje za izlazak iz takve situacije, odnosno kako bi se ukazalo na postojanje mobinga i ustanovili
mogući načini rešavanja.

2. Mobing i žrtve mobinga


Uzroci zbog kojih se mobing javlja su mnogobrojni.Psiholozi pojavu mobinga vezuju za ponašanje
pojedinca u grupi, koje nije ekvivalentno onom ponašanju koje mu priliči kada je sam, jer u grupi se
gube uobičajena moralna pravila a na videlo istupa gotovo životinjski instink koji diktira dalji razvoj
situacije.2 Pretereni zahtevi rukovodstva, loša radna klima, nedostaci u organizaciji, promene u
poslovnom okruženju i u menadžerskim strategijama kao što su politika smanjivanja broja zaposlenih i
smanjenje timova(tzv strateški mobing) takođe su uzorci mobinga.Pored toga, različit socijalni sklop
radnika, gde osnovni uzrok u problemima različitih morala, vrednosti, kvalifikacija, ličnih ciljeva i
motiva doprinosi nastanku samog procesa mobinga. 3
U procesu mobinga prvo se pojavljuje nerešen konflikt između saradnika, koji uglavnom rezultuju
poremećajem u međuljudskim odnosima.Uzrok sukoba se zaboravlja ubrzo,a agresivne težnje prenose
se na  odabranu osobu kako bi se ta potisnuta agresija pretvorila kasnije u psihoteror. U vrtlogu
spletki, poniženja, pretnji i psihičkog I seksualnog zlostavljanja i mučenja žrtva gubi svoje
profesionalno i ljudsko dostojanstvo i počinje se osećati manje vrednim subjektom koji u svom
random okruženju gubi ugled, potporu, pravo glasa...U narednoj fazi žrtva, kao  već obeležena i
permanentno zlostavljana osoba postaje "vreća za udarce", "dežurni krivac" za sve propuste i neuspehe
kolektiva.Zbog napada na ličnu reputaciju, na mogućnost održavanja socijalnih odnosa, na kvalitet
rada,prisiljavanje na obavljanje zadataka štetnih po zravlje, nemogućnosti adekvatne komunikacije
kao I mnogih drugih postupaka mobera žrtva postaje slabija, kako psihički-verbalnim
napadima(psihosomatski I depresivni poremećaji), tako kroz proživljene stresove I fizički-
narušavanjem zdravlja (pati od hroničnog umora najčešće).Nakon višemesečnog ili višegodišnjeg
procesa mobinga, žrtve obolevaju od raznih bolesti I poremećaja, napuštaju posao, pa čak oduzimaju
sebi život!Prema statistici EU, jedna od stotinu mobingovanih osoba odlučuje se na samoubistvo,tri od
sto jednostavno napuste radno mesto, dok mnogi trpe ozbiljne zdravstvene posledice koje se često
završavaju tragično ili sa teškim psihofizičkim oštećenjima. 4Zbog velike nezaposlenosti, finansijske
krize, bombardovanja, tranzicije koja predugo traje, iskrivljenog sistema vrednosti, kod većine žrtava
mobinga (u Srbiji) javlja se ogroman strah od gubitka posla koji je u većini slučajeva veći čak I od
straha od bolesti I smrti, što je olakšavajuća okolnost za mobere prilikom maltretiranja I zlostavljanja
zaposlenih.5
Žrtve mobinga najčešće su poštene i veoma kreativne osobe, osobe koje su uočile i prijavile
nepravilnosti u radu, osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uslove rada, osobe koje nakon
više godina besprekornog radnog staža traže priznanje, mlade osobe na početku karijere, osobe
proglašene tehnološkim viškom, pred penzijom, bolesne, sa posebnim potrebama, pripadnici
manjinskih grupa, žena u grupi muškaraca ili muškarac u grupi žena, osobe sa specifičnom
seksualnom opredeljenošću, obolele od netipičih bolesti (naručito od aids-a I hepatitisa c), slabe
ličnosti- podložne uticaju autoriteta funkcije sa neadekvatnom kvalifikacijom i svi oni koji aktiviraju
11
Djuric-Kuzmanovic T., ‘’Poslovno okruzenje’’, Alfa-Graf, Novi Sad, 2008., str 289
2
http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2006/07/23/srpski/SV06072202.shtml
3
http://www.udrugamobbing.com/Pdf/MOBBINNG_brosura%202006.pdf
4
http://www.glas-javnoti.rs/clanak/glas-javnosti-05-08-2007/
5
http://www.glas-javnosti.rs/clanak/društvo/glas-javnosti-14-10-2008/

1
neke skrivene komplekse ili ljubomoru kod drugih ljudi. 6 Pored onih koji se svojim radom i znanjem
ističu i tako postaju smetnja bezidejnim karijeristima naviklim na alternativne forme rada, žrtve
mobinga obično postaju atipični ljudi, svi oni koji nisu podložni brzom, nekomformističkom ulasku u
grupu (uz bezupitno prihvatanje zatečene hijerarhije i pravila). 7 Karakterisične žrtve mobinga takođe
su ekscentrične osobe, osobe druge religije i drugačijeg etničkog porekla.
Takve osobe često su sklone pripisivanju krivice, od strane mobera pod izgovorima da je žrtva čudna,
preosetljiva, nesposobna, neobrazovana, da ne ume sa ljudima, da ne ume da se prilagodi itd.Sve te
uvrede I vređanja dovode žrtvu u situaciju da se izoluje i prepusti samoj sebi.Tada I drugi (kolege)
izbegavaju da komuniciraju sa njom zato što učestvuju u mobingu ili iz straha da se ne bi, kad tad I oni
našli u toj poziciji.Ta izolacija, osećaj krivice I usamljenost utiču na psihičko I fizičko stanje žrtava, a
naručito na emocije-kako emocije žrtve, tako I njene čitave porodice.Psiholozi smatraju da mobbing
može u velikoj meri da utiče na funkcionisanje porodice, jer je,kako kažu, danas je teško napraviti
granicu između privatnog života I posla.Ljudi koji trpe bilo koji vid ugrožavanja na random mestu,
moraju imati neki ventil za te frustracije I negativna osećanja koja usmeravaju uglavnom na one koji
imaju najviše razumevanja I tolerancije, a to su, uglavnom članovi porodice!S druge strane žrtva
nakon mobinga se oseća usamljenom I odbačenom, a često se I stidi zbog svega što joj se događa I
zbog bojazni da joj niko neće poverovati uglavnom ne govori o svom problemu porodici I svojim
prijateljima.8
Ponekad mobbing ne mora biti tako brutalan da bi ga žrtve teško podnele.Sitnice, naručito kada se
vremenom sve učestalije pojavljuju, mogu biti veoma teške za žrtvu.Primer za to jeste svakodnevno
izbegavanje I preskakanje žrvte pri pauzama za kafu ili ručak, prevrtanje očiju, podsmesi, hladni
pogledi na račun njenog izgleda ili ponašanja.Moberi često ogovaraju žrtve, ismevaju,ograničavaju je
u pogledu izražavanja, prekidaju je u razgovoru, izbegavaju da je pogledaju, ponašaju se kao da žrva
ne postoji, premeštaju je u prostorije daleko od kolega, ne pozivaju je na zajedničke sastanke što u
velikoj meri demorališe I demotiviše žrtvu.
Za osobu koja je žrtva mobinga, ne postoji jasan pokazatelj njegove produktivnosti, a zamerke koje se
nalaze na njegov rad se ne mogu objektivno dokazati..Šta god da ona uradi, drugi će pokušati da
umanje značaj toga, a nadređeni, odnosno mober će sve to podržati I svemu tome doprineti.Stalne
neosnovane kritike I prigovori, preterana kontrola, niska ocene rada, ničim dokazana ne mogu ukazati
na stvarnu produktivnost rada žrtve, već samo na poslovni guubitak za kompaniju ali I ukupni gubitak
u privredi usled mobinga.Davanje zadataka koji su neprilagođeni profesionaknim kvalifikacijama
žrtve (prejednostavljeni-koji imaju za cilj da omalovaže ili preteški-koji imaju za cilj da žrtva pogreši),
zatim zasipanje zadacima sa veoma kratkim rokovima napad (sindorm ‘’punog sotla’’) ili oduzimanje
zadataka I sredstava za rad (sindrom’’praznog stola’’) takođe predstvaljaju jedan vid napada na
kvalitet profesionalnog rada te osobe.
Mnogi primeri diskriminacije, maltretiranja I zlostavljanja na radnom mestu ukazuju I na seksualno
uznemiravanje zaposlenih iako je svako takvo ili slično ponašanje strogo zabranjeno na randnom
mestu.Takvo ponašanje tj maltretiranje moguće je realizovati na dva načina.Prvi se ogleda u
iskorišćavanju moći ili kontrole ili zamena nečeg za nešto (npr seks kao uslov za bolji položaj u firmi)
uz insistiranje na poslušnosti I pokornosti.Drugi način zlostavljanja jeste uspostavljanje neprijateljskog
ili seksualnog ambijenta u random prostoru,pri susretu sa žrtvom, gde se javljaju neprijatne reči I
ponašanja seksualne prirode, neželjeni dodiri, pogledi, dobacivanja, nepoželjna komentarisanja
izgleda, ponašanja, oblačenja, prekomerna prijateljska ponašanja I sve ono što je ‘’izvan onoga što
spada u posao’’.9

3. Borba protiv mobinga


6
http://www.nsp-policija.org.yu/index.php?option=com_content&task=view&id=51&Itemid=1
7
http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2006/07/23/srpski/SV06072202.shtml
8
http://www.nsp-policija.org.yu/index.php?option=com_content&task=view&id=51&Itemid=1
9
Kojić E., Apostolovski J., ‘’Mobing.hr, najčešća pitanja I odgovori’’, drugo dopunjemo izdanje, Udruga za
pomoć i edukaciju žrtava mobbing-a, Grad Zagreb, Gradski ured za rad,zdravstvo i socijalnu skrb, Virovitica,
2006.

2
U borbi protiv mobinga najčešće istraju inteligentne, hrabre, jake I osobe svesne da su pod uticajem
mobinga.Te osobe koriste sva psihološka, sociološka, pravna, medijska sredstva (koja su u borbi
protiv mobinga veoma bitna I značajna kako bi se skrenula pažnja javnog mnjenja na postojanje
mobinga,), jer se problem mobinga mora rešavati multidisciplinarno.
Ukoliko osoba oseti da je žrtva diskriminacije I mobinga, potrebno je da preduzme određene mere kao
što je vođenje dnevnika, obzirom na to da je mobbing učesto process, I beleženje imena svedoka,
učesnika, datuma I opisa događaja sa što više detalja, čuvanje svih dokumenata koji su upućeni žrtvi
od strane mobera ili poslati istom od strane žrtve.Ona bi trebala odlučno upozoriti osobu koja je
maltretira da takvo ponašanje za nju nije prihvatljivo I da prestane, a sve to uz prsustvo svedoka,
najbolje predstavnika sindikata ili menadžera ljudkih resursa.Ukoliko taj zahtev ne bude prihvaćen od
strane mobera, potrebno je obratiti se udruženju ili savetovalištu za mobbing, a kada je reč o dužem
period maltretiranja potrebno je obratiti se lekaru koji će utvrditi da je pogoršanje zdravstvenog stanja
(najćešće gojaznosti, preteranog mršavljenjna,pada imuniteta, problema sa probavom, hroničnog
umora, pojava prihosomatskih poremećaja, depresije, zaboravljanja, eksplozivnog ponašanja, agresije,
grubosti...) posledica stresa-mobinga na random mestu.Takođe je bitno da osoba koja je maltretirana I
zlostavljana ne vraća istom merom zlostavljaču, jer će tako teško dokazati da je žrtva mobinga, a I
dovešće ljude kojima se obratila za pomoć u nedoumicu. 10Informisanost, edukacija, poznavanje svojih
prava I obaveza, veoma je bitan faktor za suzbijanje I prevenciju mobinga.

4.Zaključak
Od svih učesnika mobinga, žrtva mobinga je u najlošijoj poziciji I najčešće samo ona oseća posledice
tog učestalog I nimalo prijatnog procesa koji ostavlja uglavnom dugotrajne posledice na njeno fizičko
I mentalno zdravlje.Žrtva je uvek izložena nekoj kritici bez objašnjenja za koje je uskraćena.
Usamljenost, osećaj krivice, griže savesti, stida, negativna osećanja, emocionalna uznemirenost, lično
obezvređivanje samo su neke od posledica mobinga I reakcija žrtvi na sam proces.Kako bi uspela da
se izbori sa mobingom, žrtva mora u toj borbi preduzeti određene mere, a pre svega biti svesna da je
pod uticajem mobinga kako bi mogla problem efikasno rešiti.

5.Korišćena literatura:
10
http://leblebija.co.yu/blog/leblebija/stranica2

3
 Kojić E., Apostolovski J., ‘’Mobing.hr, najčešća pitanja I odgovori’’, drugo
dopunjemo izdanje, Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbing-a, Grad Zagreb, Gradski
ured za rad,zdravstvo i socijalnu skrb, Virovitica, 2006.

 “Poslovno okruzenje”, Tatjana Djuric-Kuzmanovic, Alfa-Graf, Novi Sad, 2008.

 http://glas-javnosti.co.yu

 http://leblebija.blog.co.yu

 http://www.nsp-policija.org.yu

 http://www.udrugamobbing.com/Pdf/MOBBINNG_brosura%202006.pdf

You might also like