Znaaj Toleda

Još u vrijeme kad je špansko predsjedavanje uredom OSCE-a

prvi put pokrenulo ideju za izradu vodeih naela o poduavanju
o religijama i vjerovanjima, postojala je saglasnost da bi to imalo
simbolikog odjeka, ako se projekat pokrene u Toledu, španskom
gradu koji je bio optereen slinom istorijom. Zato se Savjetodavno
vijee strunjaka koji se bave slobodom vjeroispovijesti ili
vjerovanja sastalo sa brojnim vodeim ekspertima u Toledu, u
martu 2007. godine, kako bi zapoeli rad na projektu.

Jedan od važnih znamenitih objekata Toleda je Crkva sv. Romana

iz trinaestog vijeka koja se nalazi na vrhu najvišeg brda glavnog
grada kršanske Španije. Ova crkva je samo nekoliko minuta
udaljena od još jedne graevine iz trinaestog vijeka, poznate
gotike Katedrale koja i dalje ostaje Vrhovni prelat rimokatolike
crkve u Španiji. Još od vremena kada su Rimljani osvojili Toledo
193. p.n.e. ta vjerska graevina je stajala na mjestu gdje danas Sv.
Roman pozdravlja posjetice. Posjetioce dvadeset i prvog vijeka kad
uu u crkvu odmah zapanje neoekivani lukovi koji se protežu oko
crkvene osovine i svodovi koji nalikuju islamskoj arhitekturi. Ovi
lukovi u obliku konjske potkovice u svojim unutarnjim svodovima
imaju kamenje ije se boje mijenjaju od žukasto-bijele do boje
crvenog pješenjaka, baš poput lukova poznate džamije iz osmog
vijeka u Kordobi, u Španiji, kao i kod mnogih drugih islamskih
graevina.

Ali, šta rade „islamski” lukovi na srednjovjekovnoj rimokatolikoj

crkvi - zapitat e se posmatra sklon promišljanju. Odgovor na ovo
pitanje možda leži u injenici da je, prije nego je rekonstruirana
kao katolika crkva, Crkva sv. Romana bila džamija – sa istim
lukovima u obliku konjske potkovice – sagraena u vrijeme
muslimanske uprave nad Toledom. Ali ovaj odgovor ne kazuje cijelu
priu, jer prije nego je u sedmom vijeku postala katolika crkva,
Crkva sv. Romana bila je vizigotska kršanska crkva. Vizigoti su
osvojili Španiju u petom vijeku i oni koji su izgradili prvu Crkvu
sv. Romana nisu bili rimokatolici, nego „arijski kršani” koje je
Rim proglasio hereticima. Prema tome, lukovi u obliku konjske
potkovice koje danas vidimo nisu porijeklom iz katolike Španije iz
trinaestog vijeka, niti iz islamske džamije, a ni iz katolike crkve.
Oni su arhitektonska inovacija Vizigota, plemena „barbara” koji
su opljakali Rim 410. g. p.n.e., prije osvajanja južne Francuske
i Španije. U dalekoj prošlosti, Vizigoti su bili pleme zemljoradnika
koji su živjeli duž rijeke Dunav, na podruju današnje Rumunije.
Njihovi preci su pripadali paganskim gotskim plemenima koji su
došli iz Skandinavije. Naša riznica znanja, koja je zapoela u
sunanom Toledu dvadeset prvog vijeka, proteže se u prošlost i
izvan nje kroz pejzaž koji sada ine države lanice Organizacije za
sigurnost i suradnju u Evropi (OSCE). U obilju istorijskih podataka
lukovi Crkve sv. Romana i dalje nas na izražajan nain podsjeaju
na isprepletenost civilizacijskih epoha što poduavanje o religiji ini
tako znaajnim. Oni nas podsjeaju da naša sadašnjica nije prožeta
samo istorijom kao takvom, nego i istorijom drugih naroda. I oni
su samo jedan od mnogih primjera simboline važnosti Toleda za
projekat Vodeih naela.

Prožimanje civilizacija

Poznavanje Toleda sugerira da je od izuzetne važnosti razumjeti

da se radi o stjecištu, a ne o sukobu civilizacija. Diljem Evrope –
kao sa Crkvom sv. Romana u Toledu – vidni su „slojevi” civilizacija,
nadgraivanih i izmiješanih. Savremena Evropa je rezultat
preplitanja migracija sasvim razliitih ljudi, uzajamnog djelovanja
religija u kolijevci koju je više od dvadeset i pet vijekova oblikovalo
kršanstvo i druge religije i kulturne snage kroz posuivanje,
kopiranje, preobražavanje, prenošenje i upijanje.

Toledo nam nudi ne samo vizuelne podsjetnike isprepletanih

civilizacija, ve i ostatke civilizacija koje se naizmjenice meusobno
sukobljavaju, živei zajedno pod tenzijama, prosperirajui zajedno,
patei zajedno, kao i dajui primjere tolerancije i netolerancije.

Tradicionalna podijeljenost vizigotskih vladara Španije dostigla je,

poetkom osmog vijeka, stepen koji je mogao znaajno modicirati
istoriju Španije u narednim vijekovima. Tariq ibn Zi-yad, voa
arapskih muslimana Tanžera, kojeg je poslao njegov nadreeni
Musa ibn Nusayr, 711. godine prešao je granice i iskrcao se u
Gibraltaru. Gibraltar je, zapravo, dobio ime po Tariku. Arapski
izraz „Jabal Tariq” (Tariqova planina) je s vremenom prerastao
u „Gibraltar”. Tariq se brzo kretao kroz Španiju i osvojio Toledo u
kasnijem periodu iste godine. U narednih 780 godina, muslimani
su u Španiji ostavili baštinu koja traje ne samo u umjetnosti,
arhitekturi, jeziku, muzici i kulinarstvu, ve i tradiciji pisanja
vjerskih spisa kao i prenošenja klasinih tekstova iz drevne Grke
u Evropu. Kulturna baština, veliana kao „Baština al-Andalusa”,
impresivna je po svom obimu i sjaju, istiui važnu ulogu Španije
kao mosta izmeu orijentalnih i zapadnoevropskih civilizacija.

U srednjem vijeku politika situacija u Španiji bila je složena i

promjenljiva, kao što je bilo promjenljivo i savezništvo muslimana
koji su se ponekad borili protiv kršana, a ponekad meusobno.
Neke od velikih spomenika islamske arhitekture uništili su baš
muslimani. Ponekad bi se muslimani i kršani ujedinili u borbi
protiv drugih muslimana i kršana. U tim silovitim vremenima
izniklo je dobro poznato „zlatno doba” srednjovjekovne Španije, u kojem su
vladari prihvatali vjersku toleranciju i u kojem su postignuta velika dostignua i
pojavile se pretee savremenih naroda koji uz poštovanje ue jedni od drugih.

Dva su španska grada imala posebnu privilegiju da budu svjedoci ovog vremena.
Jedan od njih je Kordoba, od desetog do sredine jedanaestog vijeka, kada je
grad bio pod prosvjetiteljskom vladavinom muslimana - Umayyad Kalifat – i gdje
su se muslimanski, kršanski i jevrejski uenjaci i umjetnici bavili istraživanjima
i prenosili baštinu ostatku svijeta, prije raspada Kalifata i dolaska manje vjerski
tolerantnih okupatora iz Sjeverne Afrike, kao što su bili berberi Almoravidi u
jedanaestom vijeku i Almohadi u dvanaestom. Drugi grad je bio Toledo, od
dvanaestog do etrnaestog vijeka, i uglavnom pod kršanskom vladavinom.
Upravo u tom periodu obnovljeno je sadašnje utjelovljenje Crkve sv. Romana
te zapoela izgradnja katedrale u Toledu. U trinaestom vijeku dvorski uenjaci
Alfonsa X (Mudrog) skupljali su usmene prie, sistematizirali gramatiku i dikciju
i stvorili osnovu savremenog kastilijanskog španskog jezika. Ali nisu istrajali
samo ovi kršanski arhitektonski spomenici i pisana djela. Divne sinagoge
(anakronistino nazvane) Sveta Marija la Blanca-e i El Transito, svjedoe o veoma
uspješnoj i prosperitetnoj jevrejskoj zajednici koja je živjela pored muslimanske
i krišanske veine. U smislu razmjene kultura, prevodioci Toleda su imali
kljunu ulogu u širenju intelektualnih bogatstava kroz srednjovjekovnu Evropu,
poput djela Aristotela, Galena, Hipokrata kao i djela Avicena i Averroa. Ali zlatno
doba se možda završilo. Kada su kršani ponovo osvojili Španiju 1492. godine,
novoformirano, mono, kršansko špansko kraljevstvo nametnulo je vjersku
vladavinu na cijeloj teritoriji najavljujui tako period vjerske netolerancije koji
je odražavao dešavanja u mnogim dijelovima Evrope.

Muslimanima i jevrejima je data mogunost da se preobrate ili budu prognani

dok su protestanti kasnije bili proganjani. Tako se zemlja koja je bila primjer
tolerancije okrenula ka vjerskoj netoleranciji kao i mnoge druge evropske
zemlje u tom periodu. To vrijeme je davno prošlo, ali i dalje stoji kao podsjetnik
da se duh tolerancije može izgubiti ukoliko se nije stalno na oprezu. U bogatom
istorijskom miljeu Toledo je tako podsjetnik procvata koji je mogu ukoliko
pripadnici razliitih vjera žive zajedno u razumijevanju, te podsjetnik kako
taj procvat može biti lako zaustavljen ukoliko meusobno razumijevanje i
poštovanje ne biva preneseno na budue generacije.
TOLEDO:
VODEA NAELA O PODUAVANJU
O RELIGIJAMA I VJEROVANJIMA
U DRŽAVNIM ŠKOLAMA

PRIPREMILO SAVJETODAVNO VIJEE STRUNJAKA ODIHR-a

ZA SLOBODU VJEROISPOVIJESTI I VJEROVANJA
Izdao OSCE Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR)
Al. Ujazdowskie 19
00-557 Varšava
Poljska
www.osce.org/odihr

©OSCE/ODIHR 2007
Sva prava rezervirana. Sadržaj ove publikacije može biti slobodno korišten i umnožavan
za edukativne i druge nekomercijalne potrebe, s tim da svaka reprodukcija u prilogu
ima navedene izraze zahvalnosti OSCE/ODIHR-u kao izvorima.

Prijevod knjige Toledo: Vodea naela o poduavanju o religijama i vjerovanjima u

državnim školama podržala je Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, a u suradnji sa
Uredom za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR). Zvanine publikacije
ODIHR-a na engleskom, španskom i ruskom jeziku možete pronai na web stranici
www.osce.org/odihr.
Sadržaj

Izrazi zahvalnosti ........................................................................... 5

Lista skraenica ..............................................................................8

Predgovori......................................................................................9

Kratak pregled ............................................................................. 13

I. Oblikovanje Toledo vodeih naela ......................................20

A. Objašnjenje ......................................................................20
B. Cilj i svrha ........................................................................21
C. Meunarodni napori za njegovanje poduavanja o
religijama i vjerovanjima ....................................................23
D. Poseban doprinos ODIHR-a i
njegovog Savjetodavnog vijea ...........................................28

II. Okvir ljudskih prava i poduavanje o

religijama i vjerovanjima .....................................................29
A. Okvir ljudskih prava ..........................................................29
B. Pravna pitanja koja treba uzeti u razmatranje prilikom
poduavanja o religijama i vjerovanjima ...............................33

III. Izrada nastavnog plana i programa: Pristupi i koncepti .......38

A. Deniranje obrazovnog sadržaja ..........................................38
B. Vodea naela za izradu nastavnog plana i programa ..............39
C. Vrste nastavnog plana i programa .......................................42
D. Pedagoški pristupi..............................................................43
E. Rezultati poduavanja o religijama i vjerovanjima ..................46
F. Struktura i elaboriranje nastavnih planova i programa ............48

IV. Obuka nastavnika ................................................................50

A. Osnovno polazište i meunarodni kontekst ............................50
B. Okvir za pripremu nastavnika ..............................................51
 C. Obuka nastavnika prije i u toku rada ....................................52
D. Ko bi trebao poduavati o religijama i vjerovanjima? ..............56
E. Edukacija osoblja i uprave škola ..........................................57
F. Ocjena i valorizacija priprema nastavnika..............................58
G. Dodana vrijednost suradnje i razmjene .................................58

V. Poštivanje prava u postupku provoenja

programa za poduavanje o religijama i vjerovanjima .........60
A. Formuliranje ukljuivih smjernica za provoenje ....................60
B. Dodjela razumnih prilagodbi savjesnim zahtjevima .................62
C. Neutralnost države i prava izuzea .......................................65
D. Pristup aktuelnim i moguim problemima u
vezi sa vjerom i vjerovanjem...............................................70
E. Indirektno poduavanje o religijama i vjerovanjima ................70

VI. Zakljuci i preporuke ...........................................................72

Dodatak I: Izbor obaveza OSCE-a u pogledu ljudskih kapaciteta

vezano za slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja,
tolerancije i nediskriminacije .............................................................75

Dodatak II: Preporuka br. 1720 o vjeri i obrazovanju Parlamentarne

skupštine Vijea Evrope od 4. oktobar 2005. godine .............................82

Dodatak III: Sluajevi pred Komisijom za ljudska prava

Ujedinjenih nacija i Evropskim sudom za ljudska prava .........................85

Dodatak IV: Konani dokument Meunarodne konsultativne

konferencije o obrazovanju u školama u pogledu slobode
vjere ili vjerovanja, tolerancije i nediskriminacije ............................... 101

Bibliograja i izvori .................................................................... 108

Izrazi zahvalnosti

Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) želi ovim putem

izraziti zahvalnost za pruženu ekspertizu, savjete i komentare u toku izrade
Toledo vodeih naela sljedeima:

Dopredsjedavajui kod postupka izrade Toledo vodeih naela

• Prof. W. Cole Durham, Jr., Susa Young Gates, univerzitetski profesor
prava i direktor Meunarodnog centra za studije prava i religije, J.
Reuben Clark Škola prava, Brigham Young University (SAD)
• Prof. Silvio Ferrari, profesor prava i religije, Institut meunarodnonog
prava, Pravni fakultet, Univerzitet u Milanu (Italija)

lanovi Savjetodavnog vijea Komisije strunjaka za slobodu

religije i vjerovanja
• Dr. Jolanta Ambrosewicz-Jacobs, šef Sektora za studije istraživanja
genocida nad Jevrejima, Centar za evropske studije, Fakultet za
meunarodne i politike studije, Univerzitet Jagielloski, i akademski
savjetnik Meunarodnog obrazovnog centra za Auschwitz i holokaust
pri Svjetskom muzeju Auschwitz-Birkenau (Poljska)
• Dr. Sophie C. van Bijsterveld, vanredni profesor Evropskog javnog
meunarodnog prava, Univerzitet Tilburg (Nizozemska)
• Prof. Malcolm D. Evans, direktor Škole prava, Univerzitet u Bristolu
(Ujedinjeno Kraljevstvo)
• Gosp. Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u Bosni i
Hercegovini, predsjedavajui meureligijskog vijea (Bosna i
Hercegovina)
• Gosp. Alain Garay, pravnik Apelacionog suda, Pariz; predava na
Pravnom fakultetu u Aix-Marseille III (Francuska)
• Dr. T. Jeremy Gunn, direktor Programa za slobodu religija i
vjerovanja, Savez amerikih graanskih sloboda (SAD)
• Prof. Javier Martínez-Torrón, profesor prava, Pravni fakultet,
Univerzitet Complutense (Madrid)
• Rev. Dr. Rüdiger Noll, pomoni generalni sekretar, Konferencija
evropskih crkvenih odbora (Brisel)
• Prof. A. Emre Öktem, vanredni profesor, Pravni fakultet, Galatasaray
Univerzitet ( stambul)
• Prof. Rafael Palomino Lozano, profesor prava, Univerzitet
Complutense (Španija)
6

• Prof. Roman Podoprigora, predsjednik, Odjel upravnog prava,

Adilet Škola prava (Kazakstan)
• Prof. Gerhard Robbers, predsjednik, Institut za evropsko ustavno
pravo, Trier Univerzitet (Njemaka)

lanovi uesnici ODIHR Komisije strunjaka za slobodu religija ili

vjerovanja
• Prof. Sima Avramovi, profesor istorije prava i retorike, Pravni
fakultet, Univerzitet u Beogradu (Srbija)
• Prof. Vladimir Fedorov, viši sveenik, direktor Pravoslavnog
instituta za istraživanja misionarstva, ekumenizma i novih religijskih
pokreta; prorektor Ruskog hrišanskog instituta humanistike (Ruska
Federacija)
• Gosp. Urban Gibson, predsjedavajui OSCE-mreže (Švedska),
odbornik Saborne švedske crkve
• Prof. Dr. Eugenia Maria Relaño Pastor, vanredni profesor prava
i religije, Pravni fakultet, Complutense Univerzitet (Madrid) i pravni
savjetnik Ombudsmena Španije (Španija)

Strunjaci
• Dr. Sam Cherribi, viši predava sociologije, Emory Univerzitet,
direktor, Emory Razvojni institut, bivši lan Parlamenta Nizozemske
(SAD)
• Ga Anastasia Crickley, lini predstavnik predsjedavajueg OSCE
u Uredu za borbu protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije, takoe
fokusiran na netrpeljivost i diskriminaciju protiv hrišana i pripadnika
drugih religija (Irska)
• Prof. Krzysztof Drzewicki, viši pravni savjetnik, OSCE visoki
povjerenik nacionalnih manjina, Profesor prava, Univerzitet u
Gdanjsku, (Poljska)
• Dr. Barry van Driel, generalni sekretar Meunarodnog udruženja za
interkulturalno obrazovanje, Meunarodni koordinator programiranja
za Kuu Anne Frank, savjetnik za obrazovanje, Muzej ljudskih prava,
Villa Grimaldi, Santiago de Chile (Nizozemska)
• Dr. Jan Grosfeld, Profesor, kardinal Univerziteta Wyszynski
(Poljska)
• Glavni rabin Rene Gutman, glavni rabin Strasbura, stalni predstavnik
Konferencije evropskih rabina za Vijee Evrope (Francuska)
• Dr. Charles Haynes, viši naunik foruma sloboda Centra prvog
amandmana (First Amendment Center) i direktor obrazovnog
programa za škole Centra (SAD)
• Prof. Robert Jackson, direktor Odjela za istraživanja o religijama,
Warwick, Institut za obrazovanje, Univerzitet u Warwicku i glavni
urednik Britanskog žurnala o obrazovanju o religijama (Ujedinjeno
Kraljevstvo)
• Prof. Recep Kaymakcan, vanredni profesor religijskog obrazovanja
na teološkom fakultetu Sakarya Univerziteta (Turska)
• Gdin Claude Kieffer, direktor Odjela za obrazovanje, Misija OSCE-a
u Bosni i Hercegovini (Bosna i Hercegovina)
 7

• Ga Deborah Lauter, državni direktor za graanska prava i lige

protiv kleveta (SAD)
• Prof. Tore Lindholm, vanredni profesor, Norveški centar za ljudska
prava, Pravni fakultet, Univerzitet u Oslu i predsjedavajui Koalicije za
slobodu religija i vjerovanja, Oslo (Norveška)
• Dr. Saodat Olimova, strunjak za pitanja islama u Centralnoj Aziji;
istraživa za analitiki centar Sharq, šef Odjela za sociologiju pri
Centru za analitiku i informacije (Tadžikistan)
• Imam dr. Abduljalil Sajid, predsjedavajui Muslimanskog vijea
za religijsku i rasnu harmoniju u Velikoj Britaniji; predsjedavajui
Nacionalnog udruženja Pakistanaca Britanije i lan Centralne radne
komisije Muslimanskog vijea Britanije (Ujedinjeno Kraljevstvo)
• Dr. Ulrike Wolff-Jontofsohn, strunjak za ljudska prava i
interkulturalne razlike za model program Njemake „Uenje o
demokratiji i življenje demokratije-škola u graanskom društvu”,
instruktor na Univerzitetu u Freiburgu i Univerzitetu Više uiteljske
škole u Freiburgu (Njemaka)

Meunarodne organizacije
• Ured Ujedinjenih nacija specijalnog dopisnika o slobodama religija i
vjerovanja
o Ga Asma Jahangir, specijalni dopisnik o slobodama religija i vjerovanja
Ujedinjenih nacija (Pakistan)
o Dr. Michael Wiener, asistent specijalnog dopisnika o slobodama religija
i vjerovanja Ujedinjenih nacija, Ured visokog povjerenika za ljudska
prava (Švicarska)
• Vijee Evrope
o Ga Olof Olofsdottir, šef odjela za školsko i vanškolsko obrazovanje
Lista skraenica

AERA Ameriko udruženje za istraživanja u oblasti obrazovanja

CESCR Komisija za ekonomska, socijalna i kulturna prava
CKREE Kršanska znanost i religijsko i etiko obrazovanje
CoE Vijee Evrope
CRC Konvencija o pravima djeteta
CSCE Konferencija o sigurnosti i suradnji u Evropi
ECHR Evropska konvencija o ljudskim pravima
ECRI Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije
ECtHR Evropski sud za ljudska prava
EU Evropska unija
EMRU Obrazovanje za uzajamno poštivanje i razumijevanje
EUMC Nadzorni centar Evropske unije
FRA Agencija za osnovna prava
HCNM OSCE Visoki povjerenik za nacionalne manjine
HRC Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija
ICCPR Meunarodni sporazum o graanskim i politikim pravima
ICESCR Meunarodni sporazum o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima
KRL Norveška skraenica za
„kršanstvo, religije, životni stavovi”
NGO Nevladina organizacija
OSCE Organizacija za sigurnost i suradnju u Evropi
ODIHR Ured za demokratske institucije i ljudska prava
TANDIS Informacioni sistem za toleranciju i nediskriminaciju
UDHR Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
UN Ujedinjene nacije
UNESCO Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje,
nauku i kulturu
UN GAOR Zvanini spisi Generalne skupštine Ujedinjenih nacija
Predgovori

Poštovani itaoci!

Pred Vama je knjiga – Vodi o tome kako poduavati o religiji i vjerama u

državnim školama, koji je usvojila grupa strunjaka svih religija i vjera,
okupljena u OSCE-u, tanije u Odjelu za demokratizaciju i ljudska prava,
poznatijem kao ODIHR.

Na našim prostorima uobiajila se reenica: „Koliko ljudi, toliko udi,“ pa su

tako i vjere i religije raznolike i, u principu, ne smetaju jedna drugoj.

Dugo godina je upravo Bosna i Hercegovina bila primjer tolerancije,

meusobnog razumijevanja i suživota, da bi, devedesetih godina
prošlog stoljea, to sve bilo izbrisano u ratu, u kojem je odneseno preko
100.000 života, a više od tog broja raseljeno, i zbog kojeg je država, od
prosperitetne, dovedena na posljednje mjesto u razvoju meu evropskim
državama.

Naravno, uvijek su i za sve krivi drugi i „drugaiji“, a mi smo ti koji smo

žrtve tih drugih i drugaijih, mada smo sa njima stoljeima živjeli, orodili
se, dijelili dobro i zlo i zajedniki gradili ono za šta smo mislili da nam je
bolja zajednika budunost. Ili smo bili prevareni, ili smo bili u zabludi,
ili smo, jednostavno, zavedeni, pa smo prihvatili da su daleko važnije
one male razlike u našim nainima ispovijedanja vjere u jednog i jedinog
Boga, nego onih preko 95% slinosti u našim vjerama, svim oslonjenim na
Ibrahimovu ili Abrahamovu vjeru.

Rat je, hvala Bogu, iza nas, i želim da se nikada više, i nikome ne ponovi.
Ali, i kada nema rata, ima puno razloga da uimo o miru, o drugima,
na nain koji je i njima i nama prihvatljiv. To, naravno, nije ni lako, niti
je jednostavno nai put da svi budu zadovoljni, jer je dugogodišnja
propaganda, zainjena jezikom mržnje, uinila svoje.

Naš školski sistem je razjedinjen, i niko nije zadovoljan rješenjem koji taj
sistem nudi u pogledu asimilacije, etnikih predrasuda ili rješenjem o „dvije
škole pod jednim krovom“.

To je razlog više što se u ovom Vodiu pokušava objasniti NAIN kako

treba poduavati o religiji, a ne kako uiti religiju.
10

Kažu da je Bosna i Hercegovina jedna država, sa dva entiteta, tri

konstitutivna naroda, etiri tradicionalne religije i stotinu problema. Nee
ovim Vodiem biti riješeni svi problemi, ali siguran sam da e doprinijeti
boljem razumijevanju, lakšem suživotu i svjetlijoj budunosti naraštaja
koji se sada školuju. Zato ga toplo preporuujem svima koji su ga uzeli u
ruke, sa željom da ga do kraja i proitaju i pokušaju po njemu postupati.

Sarajevo, septembar 2008. godine

Jakob Finci
lan Meureligijskog vijea BiH i
predsjednik Jevrejske zajednice
Predgovori

Nedavni dogaaji diljem svijeta, migracijski procesi i stalne zablude o

religijama i kulturama uinili su da Organizacija za sigurnost i suradnju
u Evropi (OSCE) stavi naglasak na važnost pitanja koja se odnose na
toleranciju i nediskriminaciju, slobodu religija ili vjerovanja. U podruju
djelovanja OSCE-a, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, postaje
sve više jasno da je potrebno bolje razumijevanje religija i vjerovanja.
Nesporazumi, negativni stereotipi, iritirajue slike korištene za opisivanje
drugih vode zaoštravanju suprotnosti, a ponekad i nasilju.

OSCE ovaj problem smatra jednim od svojih prioriteta: u svojoj Odluci o

borbi protiv netolerancije i diskriminacije i promociji uzajamnog poštivanja
i razumijevanja iz 2006. godine, Ministarsko vijee OSCE-a je uputilo apel
svim državama uesnicama da „rješavaju temeljne uzroke netolerancije
i diskriminacije tako što e podsticati izradu domaih, sveobuhvatnih
djelovanja i strategija na polju obrazovanja” i poduzimati mjere podizanja
svijesti koje „promoviraju vee razumijevanje i poštivanje za razliite
kulture, etnike grupe, religije ili vjerovanja” i koje su usmjerene ka
„spreavanju netolerancije i diskriminacije, ukljuujui netoleranciju i
diskriminaciju protiv kršana, jevreja, muslimana i pripadnika drugih
religija”.1

Izuzetno je važno da mladi ljudi steknu bolje shvatanje uloge koju igraju
religije u današnjem pluralistikom svijetu. Potreba za ovakvom vrstom
obrazovanja e nastaviti da se razvija sa meusobnim djelovanjem razliitih
kultura i identiteta jednih sa drugima kroz putovanja, trgovinu, medije ili
migraciju. Premda pomnije razumijevanje religija nee automatski dovesti
do vee tolerancije i poštivanja, neupuenost poveava vjerovatnost
nesporazuma, stereotipa i sukoba.

Kako bi se posvetio ovom problemu, OSCE-

v Ured za demokratske
institucije i ljudska prava (ODIHR) je osnovao Savjetodavno vijee koje
ini Komisija ODIHR strunjaka o pitanjima sloboda religije ili vjerovanja,
zajedno sa drugim vodeim strunjacima i naunicima iz cijelog OSCE
1
Odluka br. 13/06 o borbi protiv netolerancije i diskriminacije i promociji uzajamnog
poštivanja i razumijevanja, stav 5, 14. OSCE Ministarsko vijee, Brisel, 4-5. decembar
2006., dostupno na http://www.osce.org/documents/mcs/2006/12/22565.en.pdf
12

podruja djelovanja, da izrade sadašnja Toledo: vodea naela o

poduavanju o religijama i vjerovanjima u državnim školama.

Vodea naela pružaju praktine smjernice za pripremu nastavnog

programa za poduavanje o religijama i vjerovanjima, preferirane procedure
kod pripreme nastavnog programa kako bi se osigurala pravednost u
njegovoj izradi, i standarda po kojima bi se one mogle primijeniti. Oni ne
predlažu nastavni program za poduavanje o religijama i vjerovanjima, niti
promoviraju neki specini pristup predavanju o religijama i vjerovanjima.
Oni istiu procedure i prakse koje se odnose na obuku onih koji provode
jedan takav nastavni program i postupanje sa uenicima razliitog vjerskog
porijekla koji bi mogli biti primaoci takvih poduavanja. Vodea naela
ne nastoje samo da dodaju novi komplet direktiva dugogodišnjoj OSCE
steevini - naela i opredijeljenost - o slobodi vjeroispovijesti ili vjerskih
ubjeenja, toleranciji i obrazovanju. Tanije, oni su usmjereni na pružanje
instrumenata za njihovo provoenje, prevodei ova naela u konkretne
programe i nudei primjere koji su se najbolje pokazali u praksi.

Vodea naela su dizajnirana da pomognu ne samo nastavnicima nego i

zakonodavcima, uiteljima i zvaninicima u ministarstvima obrazovanja kao
i rukovodiocima i nastavnicima u privatnim ili vjerskim školama, kako bi
osigurali da se poduavanje o razliitim religijama ili vjerovanjima provodi
na nepristrasan i uravnotežen nain.

Želio bih se zahvaliti Savjetodavnom vijeu o slobodi religija ili vjerovanja

i brojnim drugim strunjacima koji su doprinijeli svojom bogatom
ekspertizom i iskustvom u izradi ovih Vodeih naela. Takoe sam zahvalan
za doprinos gi Asmai Jahangir, specijalnom dopisniku Ujedinjenih nacija
o slobodama religije ili vjerovanja, i njenom uredu. Posebnu zahvalnost
dugujemo španskom predsjedavanju OSCE uredom za politiku i nansijsku
podršku u izradi Vodeih naela. Takoe bih želio odati priznanje znaaju
rada drugih meunarodnih vladinih i nevladinih organizacija koje su bile i
inspiracija i odlina osnovica za izradu ovih Vodeih naela. Ohrabrujem sve
države uesnice da razdijele što više primjeraka ovog dokumenta u cilju
pružanja podrške svim zainteresiranim stranama u njihovim naporima da
promoviraju dublje razumijevanje o religijama i vjerovanjima širom cijelog
OSCE podruja.

Ambasador Christian Strohal

direktor ODIHR-a
Kratak pregled

Porijeklo

U skladu sa ulogom OSCE-a da spreava sukobe i opredijeljenošu da

unapreuje kulturu uzajamnog poštivanja i razumijevanja, Savjetodavni
odbor Komisije ODIHR strunjaka za pitanja slobode religije ili vjerovanja2,
zajedno sa drugim strunjacima i naunicima, sastao se u Toledu, Španija,
u martu 2007. godine kako bi raspravljali o pristupima za poduavanje o
religijama i vjerovanjima u državnim školama u 56 država lanica OSCE-a.
Strunjaci su pripadali širokom spektru od vodeih naunika, tvoraca
politike djelovanja, nastavnika, pravnika do predstavnika meuvladinih
i nevladinih organizacija. Na sastanku u Toledu pokrenut je intenzivni
proces, ukljuujui i dodatne sastanke u Bukureštu i Beu, i intenzivnu
suradnju lanova Savjetodavnog vijea, šireg kruga uesnika u debatama i
drugih strunjaka, što je rezultiralo formulisanjem Vodeih naela iz Toleda
o poduavanju o religijama i vjerovanjima u državnim školama.

Cilj i svrha

Toledo vodea naela su izraena kako bi se doprinijelo boljem

razumijevanju rastue razliitosti religija na svjetskom nivou i rastue
prisutnosti religija u javnoj sferi. Njihova argumentacija je zasnovana na
dva glavna naela: prvo, da postoji pozitivna vrijednost u poduavanju koja
istie poštivanje svaijeg prava na slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja,
i drugo, da poduavanje o religijama i vjerovanju može smanjiti štetna
nerazumijevanja i stereotipe.

Glavna svrha Toledo vodeih naela je da pomogne državama lanicama

OSCE-a kad god one odlue da promoviraju uenje i znanje o religijama
i vjerovanjima u školama, posebno kao instrument jaanja slobode

2
Savjetodavno vijee je tijelo ije strunjake nominira ODIHR i ima ulogu vodee kontakt
grupe u okviru sveukupne ODIHR Komisije strunjaka za slobodu religija i vjerovanja i koja
daje savjete ODIHR-u po pitanjima vezanim za religije i vjerovanja. Prvenstveno je bilo
uspostavljeno kao relativno malo tijelo ije je strunjake nominirao ODIHR; šira komisija
je proširena posljednjih godina strunjacima koje nominiraju zemlje uesnice OSCE-a.
Ova struktura odraz je razvoja Komisije kroz vrijeme. „Komisija“ se odnosi na širu grupu
ukljuujui i Savjetodavno vijee. Zbog praktinosti, kad je rije o ovom posljednjem
spomenutom tijelu, misli se na „Savjetodavno vijee strunjaka o slobodi religija i
vjerovanja“ ili jednostavno „Savjetodavno vijee“. Komisija i Savjetodavno vijee redovno
pružaju podršku i pomo zemaljama lanicama OSCE-a u provoenju nastojanja i obaveza
OSCE koje se odnose na religiju ili vjerovanje.
14

vjeroispovijesti. Naela se fokusiraju iskljuivo na obrazovni pristup koji

teži poduavanju o razliitim religijama i vjerovanjima koje se razlikuje od
poduavanja o odreenoj religiji i vjerovanju. Naela takoe imaju za cilj
da ponude kriterije koji bi se uzimali u obzir kada i gdje god se predaje o
religijama i vjerovanjima.

Pregled

Toledo vodea naela o poduavanju o religijima i vjerovanjima podijeljena

su u pet poglavlja:

I Poglavlje pruža uvod u opravdanost, cilj i opseg Toledo vodeih naela

kao i pregled inicijativa koje su poduzele meuvladine organizacije u
vezi sa poduavanjem o religijama i vjerovanjima. Poglavlje istie veliku
važnost koju OSCE pridaje promociji sloboda vjeroispovijesti ili vjerovanja
i dostupnost razliitih oblika institucionalne podrške koju OSCE ima na
raspolaganju ukljuujui Visokog komesara za ljudska prava i Savjetodavno
vijee strunjaka ODIHR-a za slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja. Ovo
poglavlje se posebno bavi doprinosom ODIHR-a i njegovog Savjetodavnog
vijea kod ispitivanja naina poduavanja o religijama i vjerovanjima kroz
prizmu slobode vjeroispovijesti i perspektive ljudskih prava utemeljenih
u obavezama OSCE-a i meunarodnim standardima u vezi sa ljudskim
pravima. Poglavlje takoe deniše i opseg djelovanja naela. Pitanja koja
se odnose na religiju u obrazovanju su brojna, i Savjetodavno vijee je
uvjereno da e njegov doprinos biti najekasniji ako se pažljivo fokusira na
poduavanje o religijama i vjerovanjima, bez namjere da pokrene dugi niz
pitanja ukljuujui religiju, vjerovanje i obrazovanje u zemljama lanicama
OSCE-a.

II Poglavlje pruža pregled okvira ljudskih prava i pravna pitanja koja

treba razmotriti prilikom obuavanja nastavnika i izrade ili provoenja
nastavnog plana za poduavanje o religijama i vjerovanjima kako bi se
obezbijedilo da sloboda misli, savjesti i religija svih ukljuenih u proces
bude ispoštovana na pravi nain. U ovom smislu pažljivo su razmotrena
prava roditelja, djeteta i nastavnika kao i širi opi interesi manjina i
vjerskih zajednica i interesi društva u cjelini.

III Poglavlje istie pristupe i koncepte za pripremu nastavnih planova

i programa o religijama i vjerovanjima. U ovom poglavlju se razmatra
potreba za takvim nastavnim planovima i programima koji bi ispoštovali
nekoliko naela, a to su: uvažavanje priznatih profesionalnih standarda;
ukljuivanje i posveivanje posebne pažnje kljunim istorijskim i
savremenim dogaajima koji se odnose na pitanja religije i vjerovanja;
obazrivost prema razliitim interpretacijama stvarnosti i naelima
multiperspektivnosti; iskazivanje razumijevanja prema razliitim lokalnim
religijskim manifestacijama i sekularnom pluralitetu prisutnom u školama
i zajednicama. Razni tipovi nastavnih programa i pristupa poduavanju
o religijama i vjerovanjima takoe su predstavljeni (ukljuujui i pristup
zasebnog predmeta, integriranog i unakrsnog nastavnog programa)
kao i razliiti pedagoški pristupi (nastavnik u centru nastavnog procesa i
 15

uenik u centru nastavnog procesa). Pregled rezultata uenja vezanih za

poduavanje o religijama i vjerovanjima takoe je ukljuen, kao i struktura
i postupci za razradu nastavnih planova i programa.

IV Poglavlje opisuje važnost uloge obrazovanja nastavnika i istie važnost

takvog obrazovanja za poduavanje o religijama i vjerovanjima zbog
visokih zahtjeva koje ovakav nastavni program stavlja pred nastavnika,
u smislu njegovog znanja, stava i nadležnosti. Posebni aspekti obuke
nastavnika, ukljuujui obuku prije zaposlenja i tokom radnog angažmana,
obraeni su u ovom poglavlju. Prezentiran je i pregled vještina i potrebnih
znanja za poduavanje o religijama i vjerovanjima. Takoe je konstatovana
i važnost ocjenjivanja i valorizacije rada nastavnika.

Poglavlje V promatra praktinu primjenu okvirnih opih ljudskih prava

naspram poduavanja o religijama i uvjerenjima i fokusira se na niz
kljunih pravnih pitanja koja se mogu pojaviti u postupku implementiranja
programa za poduavanja o religijama i vjerovanjima, jednom kad se
izrade. Pitanja o kojima se raspravljalo ukljuuju: formuliranje ukljuivih
politika djelovanja za provoenje, dodjela razumnih prilagodbi savjesnih
zahtjeva, utvrivanje neutralnosti i prava ograivanja od uestvovanja i
pristupanje stvarnim i potencijalnim problemima u vezi sa religijama.

Zakljuci i preporuke

Poduavanje o religijama i vjerovanjima treba biti prilagoeno tako da

uzme u obzir potrebe razliitih državnih i lokalnih školskih sistema i
tradicija. Toledo vodea naela su zasnovana na sljedeim sveobuhvatnim
zakljucima koje podržava rastua saglasnost meu pravnicima i
nastavnicima i koje bi sve OSCE zemlje uesnice trebale uzeti u razmatranje
prilikom izrade šema za poduavanje o religijama i vjerovanjima:

Zakljuci

1. Znanje o religijama i vjerovanjima može ojaati uvažavanje važnosti

poštivanja svaijeg prava na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja,
njegovanje demokratskog graanskog prava, promoviranje
razumijevanja društvenih razliitosti i, istovremeno, jaati društvenu
koheziju.

2. Znanje o religijama i vjerovanjima ima vrijedan potencijal smanjenja

sporova koji su zasnovani na nedostatku razumijevanja za vjerovanja
drugih i za ohrabrivanje poštivanja njihovih prava.

3. Znanje o religijama i vjerovanjima je vrlo važan dio kvaliteta

obrazovanja. Kvalitetno obrazovanje podrazumijeva dobro poznavanje
istorije, književnosti i pomaže u širenju kulturnog vidokruga pojedinca i
produbljuje shvatanja o kompleksnosti prošlosti i sadašnjosti.

4. Poduavanje o religijama i vjerovanjima je najekasnije kada je

kombinovano sa naporima ulijevanja poštivanja za prava drugih ak i
16

kad postoji neslaganje o religijama i vjerovanjima. Pravo na slobodu

vjeroispovijesti i vjerovanja je univerzalno pravo i sobom nosi obavezu
da zaštiti prava drugih, ukljuujui poštivanje dostojanstva svih ljudskih
bia.

5. Lina religiozna (ili nereligiozna) uvjerenja pojedinca ne pružaju

dovoljan razlog za iskljuenje osobe iz poduavanja o religijama i
vjerovanjima. Najvažnije što bi se trebalo razmotriti u vezi s ovim se
odnosi na profesionalnu ekspertizu kao i osnovni stav ili opredjeljenje
za ljudska prava openito i slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja
posebno.

6. Prihvatljivo prilagoavanje politika djelovanja kao odgovor na specine

religijske potrebe moglo bi se zahtijevati kako bi se izbjeglo kršenje
prava na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja. ak i kad nisu striktno
zakonski zahtijevana, ova prilagoavanja i eksibilnost doprinose
izgradnji ambijenta za toleranciju i uzajamno poštivanje.

7. Kada je obavezna nastava koja ukljuuje predavanje o religijama i

vjerovanjima dovoljno neutralna i objektivna i kada se traži pohaanje
takve nastave, time se ne krši sloboda vjeroispovijesti i vjerovanja
(iako je državama ostavljena mogunost djeliminog ili potpunog
ograivanja u ovakvim postavkama).

Preporuke

Zemljama lanicama OSCE-a preporuuje se da:

1. Podijele Toledo vodea naela nastavnicima, osoblju uprave škola,
udruženjima uenika, organizacijama roditelja, tvorcima politike
djelovanja na polju obrazovanja, i svim grupacijama zainteresiranim
za poduavanje o religijama i vjerovanjima te da koriste ova naela
jednom kada nain poduavanja ili provoenja zaživi.

2. Primijene, kod izrade i provoenja ovih programa, odgovarajue

standarde i preporuke meunarodnih organizacija, izmeu ostalih
ukljuujui i OSCE opredijeljenost i preporuke 1202 [1993] o vjerskoj
toleranciji u demokratskom društvu, 1396 [1999] o religiji i demokratiji
i 1720 [2005] o obrazovanju i religiji Parlamentarne skupštine Vijea
Evrope.

3. Vrednuju postojei nastavni program koji se koristi u državnim školama

koji se dotie poduavanja o religijama i vjerovanjima u smislu bližeg
odreivanja da li ti nastavni planovi i programi promoviraju poštivanje
prava na slobodu vjeroispovijesti i da li su nepristrani, uravnoteženi,
inkluzivni, prilagoeni starosnoj dobi uenika, osloboeni pristranosti i
da li udovoljavaju profesionalnim standardima.

4. Ocijene postupak koji vodi izradi nastavnih planova za poduavanje o

religijama i vjerovanjima kako bi se obezbijedilo da ovaj proces ima
 17

osjeaj za potrebe razliitih vjerskih zajednica i da sve mjerodavne

zainteresirane strane dobiju priliku da se uje i njihov glas.

5. Utvrde do kojeg niova su postojee institucije za obuku nastavnika

sposobne da pruže potrebnu profesionalnu obuku za poduavanje o
religijama i vjerovanjima na nain koji promovira poštivanje ljudskih
prava i, posebno, slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja.

6. Utvrde do kojeg nivoa postojee institucije za obuku nastavnika pružaju

dovoljno poznavanje pitanja ljudskih prava i razumijevanje razliitosti
religioznih i nereligioznih stajališta u društvu, potpuno vladaju raznim
metodologijama poduavanja (sa posebnom pažnjom na one koje su
zasnovane na meukulturalnom pristupu) i znaajan uvid u naine na
koje se može poduavati o religijama i vjerovanjima na utiv, nepristran
i profesionalan nain.

7. Omogue organiziranje procesa koji e pružiti informaciju autorima,

urednicima i izdavaima koji objavljuju udžbenike za poduavanje o
religijama i vjerovanjima kako bi oni mogli optimalno poštivati Toledo
vodea naela.

8. Iskoriste strunost OSCE/ODIHR Savjetodavnog vijea o slobodi religija

i vjerovanja prilikom izrade ili primjene nastavnih planova i programa
za poduavanje o religijama ili vjerovanjima ili kod uspostave ili ocjene
institucije za obuku nastavnika i programe.

Na osnovu konanih zakljuaka i preporuka, utvrena su sljedea kljuna

vodea naela i predložena državama lanicama OSCE-a za promoviranje
poduavanja o religijama i vjerovanjima u školama u njihovim državama.
18

Kljuna vodea naela

Kad god se poduava o religijama i vjerovanjima u državnim školama

u državama lanicama OSCE-a, potrebno je uzeti u razmatranje
sljedea vodea naela:

1. Poduavanje o religijama i vjerovanjima mora biti pruženo na

nain koji je pravian, precizan i zasnovan na temeljitom znanju.
Uenici bi trebali uiti o religijama i vjerovanjima u okruženju
koje poštuje ljudska prava, osnovne slobode i graanske
vrijednosti.

2. Oni koji budu poduavali o religijama i vjerovanjima treba da

uvažavaju vjerske slobode koje doprinose stvaranju takvog
školskog okruženja i praksi koje njeguju zaštitu prava drugih
u duhu uzajamnog poštivanja i razumijevanja meu lanovima
školskih zajednica.

3. Poduavanje o religijama i vjerovanjima je glavna odgovornost

škola, ali nain na koji se provodi ovo poduavanje ne bi trebalo
da nipodaštava ili ignoriše ulogu porodice ili vjerskih organizacija
u smislu prijenosa ovih vrijednosti na generacije koje dolaze.

4. Trebalo bi pokušati osnovati savjetodavna tijela na raznim

nivoima iji bi pristup bio pristup ukljuivanja razliitih nosilaca
aktivnosti u pripremu i primjenu nastavnih planova i programa i
obuku nastavnika.

5. U situacijama gdje obavezni program poduavanja o religijama

i vjerovanjima nije dovoljno objektivan, treba nastojati provesti
njegovu reviziju kako bi bio više uravnotežen i nepristran, a tamo
gdje to nije mogue ili ne može biti postignuto odmah, priznajui
prava nepohaanja kao mogueg zadovoljavajueg rješenja za
roditelje i uenike, pod uvjetom da su aranžmani nepohaanja
struktuirani na senzibilan i nediskriminatoran nain.

6. Osobe koje poduavaju o religijama i vjerovanjima bi trebale

biti adekvatno obrazovane za taj rad. Ovi nastavnici trebaju
posjedovati znanje, stanovište i vještine za poduavanje o
religijama i vjerovanjima na pravedan i uravnotežen nain.
Nastavnici ne treba da posjeduju samo znanje iz predmeta koji
predaju nego i pedagoške vještine, tako da mogu meusobno
djelovati sa uenicima i pomoi im da meusobno djeluju sa
drugima, na naine koji su razumni i puni poštivanja.

7. Prilikom priprema nastavnih planova i programa, udžbenika i

nastavnih materijala za poduavanje o religijama i vjerovanjima
trebalo bi uzeti u obzir religiozna i nereligiozna gledišta na nain
 19

koji je ukljuiv, pravedan i pun poštivanja. Trebalo bi se povesti

rauna da se izbjegne netaan ili štetan materijal, posebno kad
ovo pojaava negativne stereotipe.

8. Nastavni planovi i programi trebaju biti izraeni u skladu sa

priznatim profesionalnim standardima kako bi se osigurao
uravnoteženi pristup za uenja o religijama i vjerovanjima.
Izrada i provedba nastavnih planova takoe ukljuuje otvoren i
pravedan postupak koji svim zainteresiranim stranama ostavlja
mogunost da daju svoje komentare i savjete.

9. Kvalitet nastavnih planova i programa u oblasti poduavanja o

religijama i vjerovanjima može ekasno doprinijeti obrazovnim
ciljevima Toledo vodeih naela samo ako su nastavnici
profesionalno obueni da koriste nastavne planove i programe
i ako prolaze stalnu obuku kako bi proširili svoje znanje i
sposobnosti koje se odnose na ovaj predmet. Svaka osnovna
priprema nastavnika trebala bi biti osmišljena i izraena u skladu
sa naelima demokratskih i ljudskih prava i da sadrži uvid u
kulturnu i religioznu razliitost koja postoji u društvu.

10. Nastavni planovi i programi koji su usredsreeni na poduavanje

o religijama i vjerovanjima treba da posvete pažnju kljunim
istorijskim i savremenim dogaajima koji se odnose na religije i
vjerovanja, i da odražavaju globalna i lokalna pitanja. Trebali bi
biti obazrivi prema razliitim manifestiranjima religija i sekularnih
pluraliteta koji postoje u školama i društvima u kojima rade.
Ovakvi obziri e pomoi posveivanju problemima uenika,
roditelja i svih zainteresiranih strana u obrazovanju.
I. Oblikovanje Toledo vodeih naela

A. Objašnjenje

Meu nastavnicima postoji sve vei konsenzus da je znanje o religijama

i vjerovanjima važan dio kvalitetnog obrazovanja i da može unapreivati
demokratsko društvo, uzajamno poštivanje, jaati podršku za slobodu
vjeroispovijesti i promovirati razumijevanje za društvenu razliitost. Dok
se, sa jedne strane, odluke o pitanjima vjere moraju zaštititi kao pitanja
linog izbora, sa druge strane, nema tog edukativnog sistema koji sebi
može priuštiti da ignorira ulogu religija i vjerovanja u istoriji i kulturi.
Nepoznavanje ovog pitanja može potpaliti netoleranciju i diskriminaciju
i može dovesti do stvaranja negativnih stereotipa. I još gore, to može
dovesti do mržnje, sukoba i, konano, do nasilja što potencijalno ugrožava
sigurnost i stabilnost diljem OSCE regiona, što nedavna istorija dovoljno
jasno i pokazuje.

U skladu sa objema ulogama OSCE-a, spreavanje sporova i posveenost

njegovanju kulture tolerancije i uzajamnog poštivanja, Savjetodavno
vijee nudi ova Vodea naela koja se odnose na poduavanje o
religijama i vjerovanjima. Ova naela su izraena u nadi da e doprinijeti
poboljšanju razumijevanja poveanih religijskih razliitosti u regionu
kao i religije u javnoj sferi ija je prisutnost u usponu. Objašnjenje ovih
naela je zasnovano na dva glavna principa: prvi, da postoji pozitivna
vrijednost u poduavanju koja istie poštivanje svaijeg prava na slobodu
vjeroispovijesti ili uvjerenja i drugo, da poduavanje o religijama i
vjerovanjima može umanjiti štetne nesporazume i stereotipe.

Kvalitetno obrazovanje o religijama i vjerovanjima može biti ekasan nain

kako bi se izbjegla razdvajanja i sukobi i kako bi im se posvetila pažnja.
Religije se esto posmatraju i prikazuju u medijima i drugim društvenim
situacijama na nain koji adekvatno ne odražava njihovu kompleksnost,
razliitost i dinaminu prirodu. Iako bolje poznavanje religija i vjerovanja
nee automatski pomoi njegovanju tolerancije i poštivanja, ono ipak ima
potencijal da postigne pozitivan efekat na percepciju religija i vjerovanja
drugih i njihovih pristalica.

Poduavanje o religijama i vjerovanjima stavlja veliku odgovornost na

škole, koje bi trebale pripremiti mlade ljude za život u pluralistikom
društvu. Meutim, nain na koji se ovo poduavanje odvija u školama
ne bi trebao podrivati ili ignorirati presudnu ulogu porodica i vjerskih
organizacija. Porodice i vjerske zajednice su odgovorne za moralno
 21

obrazovanje buduih generacija. Zajednikim radom porodice, vjerske

zajednice, škole, mogu promovirati uzajamno razumijevanje poduavajui
o poštivanju prava drugih.

Razlozi za poduavanje o religijama i vjerovanjima

Postoji nekoliko razloga koji se ne mogu ignorisati za poduavanje o

religijama i vjerovanjima i svaki od njih dobija još veu važnost kad se
ovakva vrsta poduavanja javi u kontekstu obaveze poštivanja slobode
vjeroispovijesti i ljudskih prava. Ovi razlozi ukljuuju:
• Religije i vjerovanja su važne snage u životima pojedinaca i zajednica
i stoga imaju ogroman znaaj za društvo u cijelini. Shvatanje ovih
uvjerenja je neophodno ako ljudi pokazuju razumijevanje jedni za
druge u našim razliitim društvima i ako cijene znaaj prava koja im
garantuju zaštitu.
• Uenje o religijama i vjerovanjima doprinosi stvaranju i razvijanju
samorazumijevanja, ukljuujui dublje uvažavanje vlastite religije i
vjerovanja. Uenje o religijama i vjerovanjima otvara vidike uenika ka
ispitivanju znaenja i svrhe i izlaže uenika kritikim etikim pitanjima
kojima se ljudska rasa bavi kroz istoriju.
• Veliki dio istorije, književnosti i kulture ostaje nejasan bez znanja o
religiji i vjerovanju. Stoga, izuavanje o religijama i vjerovanjima jeste
bitan elemenat dobro zaokruženog obrazovanja. Uenje o religijama i
vjerovanjima ini dio sopstvene riznice obrazovanja, proširuje vidike i
uvid u kompleksnost i prošlosti i sadašnjosti.
• Znanje o religijama može pomoi promoviranju ponašanja koje
podrazumijeva poštivanje drugog i jaa društvenu koheziju. U ovom
smislu, svi lanovi društva, neovisno o njihovom uvjerenju, imaju
koristi od znanja o sistemima religija i vjerovanja drugih.

B. Cilj i svrha

Primarni cilj Toledo vodeih naela je da pomogne zemljama lanicama

OSCE-a kad god one odlue da promoviraju uenje i znanje o religijama i
vjerovanjima u školama, posebno kao instrument jaanja vjerskih sloboda.

Ovim naelima se ne pokušava baviti širokim opsegom edukativnih pristupa

za poduavanje o odreenim religijama i vjerovanjima u javnim školama
zemalja lanica OSCE-a. Naela se fokusiraju iskljuivo na edukativni
pristup koji teži pružanju poduavanja o razliitim religijama i vjerovanjima
kao što proistie iz uputstava o odreenoj religiji i vjerovanju kao što bi
bio sluaj da odreene religije ili tradiciju vjerovanja poduavaju pripadnici
te tradicije i/ili to rade pod pokroviteljstvom institucije koju predstavljaju.3
injenica da se ova Vodea naela fokusiraju na poduavanje o religijama

3
U ovom dokumentu „vjerovanje“ se odnosi na duboko uvriježena savjesna uvjerenja koja
su fundamentalna osnova za položaj ovjeka i svijeta. Pogledati radnu deniciju datu u
Smjernicama za pregled zakonodavstva koje se odnosi na religije i vjerovanja (Varšava,
ODIHR, 2004.godine), str. 8, koje je izradila OSCE/ODIHR Savjetodavna komisija strunjaka
za slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja
22

i vjerovanjima ne podrazumijeva privrženost ovom posebnom pristupu,

niti da se briga za ljudska prava ne može pokrenuti i u podrujima koja
nisu spomenuta u Toledo vodeim naelima. Naela se ne zauzimaju ni
za jednu stranu u odnosu na razliite pristupe poduavanja o religijama
i vjerovanjima koja trenutno postoje u državama lanicama OSCE-a.
Naprotiv, ona teže da ponude pitanja koja bi trebalo razmotriti kad i gdje
god se primjenjuje pristup o kojem je ovdje rije (kod poduavanja o
religijama i vjerovanjima).

Poduavanje o religijama i vjerovanjima može se provoditi u školama

i ukljuivati u programe koji su pod izriitom odgovornošu države ili
nekog drugog državnog tijela, u privatnim školama (bez obzira da li imaju
ili nemaju odreenu religijsku ili ideološku opredijeljenost), ili u javnim
školama gdje postoji odreena religijska ili ideološka opredijeljenost.4
Toledo vodea naela mogu biti relevantna u svakom od ovih scenarija,
ali u sluaju privatnih škola ili drugih škola u kojima poduavanje o religiji
nije iskljuiva odgovornost države autonomija religijskih prava bi trebala
biti ispoštovana. Vodea naela takoe mogu biti od koristi u privatnim
školama i u državnim školama koje imaju posebnu religijsku ili ideološku
opredijeljenost sve dotle dok su primjenjiva i dok ih oni koji upravljaju
školom smatraju od pomoi, ali naela bi trebala uzeti u obzir sistem
vrijednosti te posebne škole.

Na kraju, treba spomenuti da se naela ne bave iskljuivo poduavanjem o

religijama nego poduavanjem i o vjerovanjima, što predstavlja nereligijsko
poimanje života i svijeta. Glavni predmet interesovanja ovih Vodeih naela
- produbljivanje opredijeljenosti naelima ljudskih prava - primjenjuje
se na isti nain i na jedno i na drugo. Ovakva pitanja se esto javljaju
u kontekstu predmeta koji se bave obrazovanjem o etici i graanskom
pravu. Iako se u sklopu ovih predmeta pokreu i neka pitanja koja su
izvan djelokruga ovog dokumenta, ali ona koja traže posveivanje pažnje
religijama ili vjerovanjima, mogu imati velike koristi ako pomno razmotre
ova naela.

Toledo vodea naela imaju za cilj obogaivanje raznovrsnih obrazovnih

sistema za poduavanje o religijama i vjerovanjima koji postoje u
državama lanicama OSCE-a.5 Ovi stavovi esto reektuju istoriju zemlje
i izraz su raznih nacionalnih tradicija i baština koje trebaju biti poštivane.
Svaka od njih može doprinijeti razvoju ljudskih prava, vjerskih sloboda,
demokratskim društvima, i uzajamnom poštivanju, s tim da naela
navedena u ovom dokumentu budu shvaena i poštivana.
4
U velikom broju zemalja lanica OSCE-a teško je napraviti jasnu razliku izmeu javnih i
privatnih škola. Pojam „javna škola“ u ovom dokumentu se upotrebljava kad je rije
o školi ija organizacija, nansiranje i rukovodstvo su prvenstveno odgovornost, ili su
primarna nadležnost javnog tijela (državnog, regionalnog, opinskog itd.). Pojam „privatna
škola“ oznaava školu u kojoj, neovisno da li dobija odreeni nivo podrške (ukljuujui i
nansijsku podršku) iz javnih izvora, pitanja organizacije, nansiranja i upravljanja spadaju
u nadležnost same škole ili tijela koje pomaže takvu školu ali koje nije državni organ.
5
Pogledati, naprimjer, Najbolje praktine primjere u religijskom obrazovanju u Evropi:
primjeri i perspektive osnovnih škola (Munster, Munster Lit, 2007.godine) koju su napisali
Peter Schreiner, Friedhelm Kraft, i Andrew Wright.
 23

Polazna taka je shvatanje da poduavanje o religijama i vjerovanjima nije

pobožno i konfesionalno orijentirano. Ono teži ka razvijanju svijesti uenika
o religijama i vjerovanjima, ali ne vrši pritisak na uenika da prihvati
bilo koju od njih; dokument zagovara uenje o religijama i uenjima, ne
njihovo prakticiranje; mogue je da e izložiti uenike raznim religijskim i
nereligijskim gledištima, ali nee nametnuti niti jedno posebno stanovište;
poduava o religijama i vjerovanjima bez promoviranja ili ocrnjivanja bilo
koje od njih; informira uenike o razliitim religijama i vjerovanjima, ali
ne traži od uenika da se pokore ili obrate u bilo koju posebnu religiju ili
vjerovanje.6 Uenje o religijama i vjerovanjima treba biti zasnovano na
zdravom znanju, što je osnovni preduvjet za pružanje uenicima i fer i
dubljeg razumijevanja razliitih vjerskih tradicija.

C. Meunarodni napori za njegovanje poduavanja o

religijama i vjerovanjima

OSCE/ODIHR

Istorija OSCE-a i, posebno, njegova evolucija olakšavaju mu organizovanje

pojaanog dijaloga i razumijevanja meu raznim religijama i vjerovanjima.

Od svog osnivanja kao Konferencije za sigurnost i suradnju u Evropi (CSCE)

1975. godine, kada je imala ulogu tijela za zbližavanje rivala hladnog
rata, do njegovog izlaska kao najvee svjetske regionalne sigurnosne
organizacije, OSCE je doprinosio uobliavanju koncepata vezanih za
humanu dimenziju koja je odražavala interese svih zemalja uesnica. Zato,
izgraen na pristupu ukljuivanja, OSCE predstavlja organizaciju koja,
tradicionalno, nastoji postii opeprihvatljivo rješenje za prevazilaženje
razlika i spreavanje sukoba. Pravo na slobodu vjeroispovijesti ili
vjerovanja je identicirano kao jedno od osnovnih naela koje usmjerava
uzajamne odnose izmeu zemalja uesnica Helsinškog završnog akta
iz 1975. godine.7 Ovaj dokument je obezbijedio prominentnu ulogu za
slobodu vjeroispovijesti u državama lanicama OSCE-a i poploao put za
razvoj dogaaja u budunosti. Opredjeljenja OSCE-a, ukljuujui i ona
koja se odnose na slobodu vjeroispovijesti i druga ljudska prava, postala
su predmetom redovnih promatranja putem dostupnih provedbenih
mehanizama i procedura.

Da bi se naglasila važnost slobode vjeroispovijesti ili vjerovanja u jaanju

demokratskih društava zasnovanih na vladavini prava i poštivanju ljudskih
prava, ODIHR je 1997. godine osnovao Savjetodavnu komisiju strunjaka
za slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja. Savjetodavna komisija je proširena
i restruktuirana 2004. godine kako bi ukljuila struno Savjetodavno
vijee i do dva lana nominirana iz svake zemlje uesnice koje je odredio
ODIHR. Savjetodavno vijee služi kao vodea kontakt grupa sa ODIHR

6
daptirano iz Vodi za nastavnike religije u javnim školama, Charles C. Haynesa (Nashville,
First Amendment Center, 1999), str. 3.
7
Naelo VII, Završni akt Konferencije za sigurnost i saradnju u Evropi, Helsinki, 1. avgust
1975., dostupno na http://www.osce.org/documents/mcs/1975/08/ 4044_en.pdf
24

organizacijom u okviru ukupne strukture Savjetodavne komisije. Vijee

ministara OSCE-a, u Odluci iz 2006. godine, obnovilo je prethodna
odobrenja za rad Savjetodavne komisije i zadužilo ODIHR da „dalje jaa rad
Savjetodavne komisije strunjaka o slobodi vjeroispovijesti ili vjerovanja u
pružanju podrške i strune pomoi zemljama lanicama”.8

Pored toga, OSCE ima na raspolaganju instrumente djelovanja koji

kombinuju specinu spregu ekspertize sa politikim dijalogom i mirnom
diplomacijom. Smjernice za pregled zakonodavstva koje se odnose na
religije i vjerovanja koje je izradila Savjetodavna komisija, i neprestana
podrška koju pruža Savjetodavno vijee zemljama lanicama u vezi sa
ovim pitanjem je primjer od izuzetne važnosti. Visoki povjerenik OSCE-a
za nacionalne manjine (HCNM), koji se u okviru svog mandata bavi ranim
upozorenjem i spreavanjem sukoba, takoe je izradio vrijedne izvore,
poput tematskih preporuka u vezi sa pravima pripadnika manjina, kako bi
promovirao i zaštitio njihov etniki, kulturni, jeziki i vjerski identitet. Kako
bi istakao opredjeljenja koja podrazumijevaju nacionalne manjine, HCNM
je odobrio nekoliko tematskih preporuka ukljuujui i Haške preporuke koje
se odnose na prava na obrazovanje nacionalnih manjina.9

Tree, fokus koji države lanice stavljaju na ulogu Organizacije u ranom

upozorenju i spreavanju sukoba i prisutnost misija na terenu u OSCE
podruju, u velikom broju primjera stavlja Organizaciju u povoljnu poziciju
da podrži pothvate zemalja uesnica da promoviraju slobodu vjeroispovijesti
ili vjerovanja. Ovo može takoe podrazumijevati podršku naporima
predavaa da poduavanju o religijama i vjerovanjima, podrazumijevajui i
podjelu relevantnih instrumenata i putem OSCE pothvata, koji su više ope
prirode, pruže pomo vladinim tijelima preko ODIHR Savjetodavnog vijea
strunjaka.

Prilikom pripremanja ovih Vodeih naela, ODIHR se služio postojeim

izvorima, ukljuujui analize, istraživanja i programe pomoi, koje su
pokrenule druge meunarodne organizacije koje djeluju u oblasti religijskog
i interkulturalnog obrazovanja. Primjereno je odati priznanje, izmeu
ostalih, sljedeima:

Obrazovna, nauna i kulturna organizacija Ujedinjenih nacija (UNESCO)

Uestvovanje UNESCO-a u oblasti ljudskih prava i interkulturalnog

obrazovanja je dugogodišnje. Preporuke o obrazovanju i meunarodnom
razumijevanju, za suradnju i mir, te ljudska prava i osnovne slobode
(u daljnjem tekstu UNESCO preporuke), koje je usvojio UNESCO na
Generalnom zasjedanju 1974. godine, poslužile su kao osnovica za rad
UNESCO-a u ovoj oblasti.10
8
Odluka Vijea ministara OSCE-a 13/06, para. 14(0), op. cit. bilješka 1
9
Haška Preporuka o pravima na obrazovanje nacionalnih manjina i napomena, 1. oktobar
1996., dostupno na http://www.osce.org/documents/hcnm/ igg6/io/27oo_en.pdf
10
Preporuka o obrazovanju za meunarodno razumijevanje, saradnju i mir, te ljudska prava
i osnovne slobode, usvojena na 18. zasjedanju Glavne skupštine u Parizu 19. novembra
1974. dostupna na http://www.unesco.org/education/nfsunesco/pdf/Peace_e.pdf
 25

Dakarski Okvirni program akcije 2000-2015, usvojen na Svjetskom forumu

za obrazovanje 2000. godine, ini osnovu za ciljeve i prioritete UNESCO-a,
ukljuujui specine napomene o znaaju uloge škola u promoviranju
razumijevanja meu religijskim grupama. Okvirni program takoe istie
važnost vladinih institucija u unapreenju partnerstva sa vjerskim grupama
u obrazovnom procesu.11

Program meureligijskog dijaloga UNESCO-a teži razmjeni i razumijevanju

meu religijama i vjerovanjima. Program podržava obrazovanje i
poduavanje u oblasti meureligijskog dijaloga kroz objavljivanja
pedagoškog materijala. Nedavna inicijativa, pokrenuta u martu 2006.
godine, nastoji da izradi mrežu UNESCO predsjednika meureligijskog
dijaloga za interkulturalno razumijevanje. Glavni univerziteti i akademski
centri specijalizovani u ovoj oblasti su zastupljeni u ovoj mreži.12

Specijalni dopisnik Ujedinjenih nacija o slobodi vjeroispovijesti ili vjerovanja

Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija još od 1994. godine

pomaže Specijalnom dopisniku zaduženom za slobodu vjeroispovijesti i
vjerovanja da utvrdi doprinose obrazovanja u promoviranju tolerancije u
oblasti religije i vjerovanja. Ovo je bio temelj za sazivanje Meunarodne
savjetodavne konferencije o obrazovanju u školama u vezi sa slobodom
vjeroispovijesti ili vjerovanja, toleranciji i nediskriminaciji, koja je održana
pod pokroviteljstvom Specijalnog dopisnika o slobodi vjeroispovijesti
i vjerovanja. Na osnovu gledišta da obrazovanje, posebno u školama,
treba znaajno doprinijeti promoviranju tolerancije i poštivanju sloboda
vjeroispovijesti i vjerovanja, Završni dokument madridske konferencije,
kao jedan od svojih ciljeva, ukljuuje jaanje nediskriminatorne perspektive
u obrazovanju i znanja na odgovarajuim nivoima u odnosu na slobodu
vjeroispovijesti ili vjerovanja.13

11
Dakarski Okvirni program akcija, Obrazovanje za sve: Ispunjavanje naših zajednikih
obaveza, usvojen na Svjetskom forumu za obrazovanje, Dakar, Senegal, 26-28. april 2000,
dostupan na http://unesdoc.unesco.org/images/0012/001211/121147e.pdf
12
Za više informacija pogledati http://portal.unesco.org/culture/en/ev.php-URL_ID =
14008&URL DO = DO_TOPIC&URL_ SECTION=201.html
13
Završni dokument Meunarodne savjetodavne konferencije za obrazovanje u školi u vezi
sa slobodama religije ili vjerovanja, tolerancije i nediskriminacije, Odbor za ljudska prava,
izvještaj podnio gospodin Abdelfattah Amor, specijalni dopisnik o slobodama religije ili
vjerovanja, u skladu sa Rezolucijom Odbora za ljudska prava 2000/33, 14. mart 2002., E/
CN.4/2002/73, Dodatak (takoe u novom izdanju u Dodatku IV aktuelnog dokumenta).
Pripremne radnje za madridsku Konferenciju takoe su istakle važnost uravnoteženih
i ukljuivih gledišta. U Studiji koju je pripremio tada specijalni dopisnik Abdelfattah
Amor u 2001.g., koja je zasnovana na rezultatima ankete provedene u 78 posmatranih
zemalja navodi se: „Obrazovanje o religijama bi trebalo biti koncipirano kao instrument
prijenosa znanja i vrijednosti koje se odnose na vjerske trendove na ukljuiv nain, tako
da pojedinci uvide da su dio iste zajednice i da naue da izgrade sopstveni identitet u
harmoniji sa identitetima koji se razlikuju od njihovih. Kao takvo, obrazovanje o religijama
se razlikuje od katekizma ili teologije, deniranih kao zvanino uenje o božijoj prirodi i o
nastancima religijskih uvjerenja, i doprinosi širem okviru obrazovanja kao što je denirano
meunarodnim standardima.“ „Uloga obrazovanja o religijama u težnji za tolerancijom
i nediskriminacijom“ istraživanje Alberto de la Hera i Rosa María Martínez de Codes
(koordinatori), La Libertad Religiosa en la Educacion Escolar (Madrid, Ministarstvo pravde,
2002), str. 37 (takoe dostupno na http:// www.unhchr.ch/html/menu2/7/b/cfedu-basicdoc.
26

Savez civilizacija (AoC)

Generalni sekretar UN-a je 2005.godine pod zajednikim pokroviteljstvom

premijera Španije i Turske pokrenuo inicijativu za osnivanje Saveza
civilizacija. Generalni sekretar UN-a je, da bi vodio ovu inicijativu i uz
konusultacije sa supokroviteljima, uspostavio grupu uglednih linosti
na najvišem nivou sa zadatkom da izrade izvještaj koji e sadržavati
praktine preporuke koje e neutralizirati predrasude i kriva poimanja
meu razliitim društvima i osujetiti polarizaciju i ekstremizam tako što e
uspostaviti paradigmu uzajamnog poštivanja. Izvještaj, koji je zakljuen
na završnom sastanku grupe u Istanbulu, 13. novembra 2006. godine,
istie da su se tenzije meu kulturama proširile izvan politikog nivoa i
stigle do srca i svijesti stanovništva. Da bi obrnula smjer kretanja ovog
trenda, grupa je analizirala i predstavila preporuke u etiri prioritetne
tematske oblasti ukljuujui „obrazovanje” u kojima se inter alia navodi da:
„Sistemi obrazovanja, ukljuujui vjerske škole, moraju nauiti uenike da
imaju poštovanja i razumijevanja za razliita religijska ubjeenja, obiaje i
kulture u svijetu.”14

Argumentacija za promoviranje znanja o svjetskim religijskim ubjeenjima

je da je neupuenost veoma esto uzronik neprijateljstva prema religijama.
Izvještaj takoe preporuuje zajedniki rad vjerskim liderima, tvorcima
obrazovnih politika i meuvjerskim graanskim organizacijama kako bi
zajedniki izradili smjernice za pouavanje o religijama i vjerovanjima.

Vijee Evrope (CoE)

Meunarodne norme sloboda vjeroispovijesti ili vjerovanja i obrazovanje

o toleranciji sadržane su u dokumentima Vijea Evrope, poput lana 9.
Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda15 (EHCR) i lana
12. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina.16 Potonja apeluje
na uesnike Konvencije da poduzmu mjere u oblasti obrazovanja i da
istraže njegovanje poznavanja kulture, istorije, jezika i religije u raznim
segmentima njihovog društva. Odaziv prema ovim obavezama je jasno
izražen u velikom broju aktivnosti koje su provele institucije Vijea Evrope.

Parlamentarna skupština Vijea Evrope je 2005. godine usvojila Preporuku

1720 o obrazovanju i religiji, koja preporuuje da Odbor ministara potakne

htm). Takoe pogledati Amorovu studiju „Rasna diskriminacija, vjerska nepodnošljivost i

obrazovanje“ dostavljeno na drugoj sjednici Pripremnog odbora za konferenciju u Durbanu,
UN Dok. A/CONF.189/PC.2/22, 3. maj 2001.
14
Izvještaj visokih zvaninika Saveza civilizacija, 13. novembar 2006. godine, poglavlje VI,
para. 6.8, dostupno na http://www.unaoc.org/repository/HLG.Report.pdf
15
Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Vijee Evrope izložilo za
potpisivanje 4. novembra 1950., E.T.S. br. 5, stupila na snagu 3. septembra 1953., dostupna
na http://conventions.coe.int/Treaty/en/ Treaties/Ht ml/005. htm
16
Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina Vijea Evrope H(1995)010, izložena
za potpisivanje lanovima Vijea 1. februara 1995., stupila na snagu 1. februara 1998.,
dostupna na http://www.coe.int/t/e/human.rights/minorities/2._framework_convention_
(monitoring)/1._texts/PDF_H(1995)010%20E%20FCNM%20and%20 Explanatory%20
Report.pdf
 27

vlade zemalja lanica da osiguraju da se poduavanje o religijama provodi u

državnim školama, na nivou osnovnih i srednjih škola.17

Na Stalnoj konferenciji ministara obrazovanja Evrope, u Atini 2003. godine,

odlueno je da interkulturalni i meureligijski dijalog postane centralni
princip rada Vijea Evrope. Na konferenciji je otvoren put za projekat
„Interkulturalno obrazovanje i izazovi religijske raznolikosti i dijaloga u
Evropi”.18 Jedan od rezultata ovog projekta je izrada prirunika za škole
o raznolikosti religija i interkulturalnom obrazovanju. Za vrijeme Stalne
konferencije ministara obrazovanja Evrope koja je održana u Istanbulu
2007. godine, ministri su upozorili da „bez obzira na sistem obrazovanja
o religijama koji postoji u odreenoj zemlji, djeca moraju, kao dio
interkulturalnog obrazovanja, dobijati poduku koja uzima u obzir religijske i
lozofske raznolikosti”.19

Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) nedavno je izradila

opu naelnu preporuku o borbi protiv rasizma i rasnih diskriminacija u
školama i putem obrazovanja u školama. Preporuka spominje potrebu da
se obezbijedi uspostavljanje jednostavnih procedura oslobaanja obaveze
za djecu za koju se zahtijeva izuzee u sluajevima gdje državna škola
pruža konfesionalno obrazovanje o religijama.20

Evropska unija (EU)

Vijee Evropske unije je 1995. godine usvojilo rezoluciju kao odgovor

obrazovnih sistema rasizmu i mržnji prema strancima, gdje je istaknuta
vrijednost upotrebe materijala za poduavanje u kojima se naglašava
kulturna, etnika i vjerska raznolikost Evrope.21

Bivši Evropski centar za nadzor za rasizam i mržnju prema strancima

(EUMC), sadašnja EU Agencija za temeljna prava (FRA), objavila je znatan

17
Preporuka 1720 (2005) Obrazovanje o religiji, debata Parlamentarne skupštine od 4.
oktobra 2005. (27. zasjedanje) (pogledati dok. 10673, Izvještaj odbora za kulturu, nauku
i obrazovanje, izvjestilac: gdin Schneider), Skupština usvojila tekst 4. oktobra 2005.
(27. zasjedanje), dostupno na http://assembly.coe.int/main.asp?Link=/documents/ ado
ptedtext/ta05/e rec1720.htm
18
Za detaljnije informacije pogledati web stranicu pod nazivom Evropa kulturalne saradnje,
dostupna na http://www.coe.int/t/e/cultural_co-operation/education/intercultural_
education/overview. asp
19
Rezolucija o rezultatima i zakljucima kompletnih projekata 2003-2006: Izgradnja
humanije i ukljuive Evrope : Uloga obrazovnih politika, 22. Zasjedanje Stalne konferencije
evropskih ministara za obrazovanje, Istanbul, 4.-5. maj 2007., dostupno na http://www.
coe.int/t/dg4/highereducation/News/Istanbul_Resolution%20on%20the%20results%20
and%20conclusions_EN.doc.pdf; John Keast (Ed.), Razliitost religija u interkulturalnom
obrazovanju: Prirunik za škole, (Strasbourg, izdanje Vijea Evrope, 2007), pp. 11-15.
20
ECRI Preporuka ope politike br.10 o borbi protiv rasizma i rasne diskriminacije u, i putem
školskog sistema, usvojena 15. decembra 2006., dostupna na http:// www.coe.int/t/e/
human_rights/ecri/1-ecri/3-general_themes/1-policy_recommen-dations/recommendation_
n10/eng-recommendation%20nr%2010.pdf.
21
Odgovor sistemima obrazovanja na problem rasizma, Rezolucija Vijea Evropske unije,
23. oktobar 1995., Službeni glasnik C 312 od 23.11.1995, dostupan na http:// evropa.eu/
scadplus/leg/en/cha/c10413.htm.
28

broj izvještaja o rasizmu i mržnji prema strancima u Evropskoj uniji, koji

ukljuuju preporuke za promoviranje meureligijskog dijaloga i istiu ulogu
obrazovanja u ovom kontekstu. Ovo ukljuuje izradu školskog udžbenika o
istoriji religija.22

Evropska komisija je pomou svog 6. okvirnog programa „Graani i vlada

u društvu utemeljenom na znanju” sponzorirala istraživanja modusa za
poduavanje o religijama ili vjerovanjima koji promoviraju dijalog i bave se
problemima sukoba.23

D. Poseban doprinos ODIHR-a i njegovog Savjetodavnog vijea

Poseban doprinos ODIHR-a i njegovog Savjetodavnog vijea strunjaka

o slobodama religija i vjerovanjima u pokretanju pitanja poduavanja
o religijama i vjerovanjima je njegov specian pristup u ovom podruju
ekspertize. Na ovakav nain, u Vodeim naelima na ova pitanja se gleda
kroz lupu slobode vjeroispovijesti i vjerovanja. Vodea naela su stoga
zasnovana na perspektivi ljudskih prava koja se oslanjaju na opredijeljenost
OSCE-a i meunarodne standarde o ljudskim pravima.

Vodea naela kombiniraju pravnu, obrazovnu i teološku ekspertizu kao i

strunost akademika i praktiara kako bi se uspostavila valjana ravnoteža
izmeu materije i praktinosti. Uzevši u obzir razliite pristupe poduavanju
o religijima i vjerovanjima, Toledo vodea naela su namijenjena da služe
kao instrument prema kojem e se nastavnici i predavai odnositi sa take
gledišta njihovih sopstvenih nacionalnih sistema. Ueše osoba sa razliitim
gledištima o religijama i vjerovanjima u izradi ovih Vodeih naela je
pomoglo kod oslikavanja stanovišta vjerskih zajednica kao i da konani
proizvod bude što je više mogue uravnotežen i ukljuiv u svom polju
djelovanja i pristupu.

Znaajno iskustvo Savjetodavnog vijea strunjaka o slobodama religija i

vjerovanjima u bavljenju pravnim pitanjima vezanim za prakticiranje slobode
vjeroispovijesti bilo je kombinirano sa strunošu vodeih eksperata na polju
obrazovanja, kako bi ponudili standarde i prezentirali pitanja (ukljuujui
pravna pitanja i pitanja smjernica), koje bi državne vlasti, predavai, uprave
škola i predstavnici vjerskih zajednica trebali uzeti u razmatranje u svojim
pothvatima, prilikom poduavanja o religijama i vjerovanjima.

22
Pogledati, naprimjer, EUMC, „Muslimani u Evropskoj uniji: Diskriminacija i islamofobija“,
(Be, decembar 2006.), dostupno na http://eumc.evropa.eu/eumc/material/ pub/muslim/M
anifestations_EN.pdf
23
Robert Jackson, Siebren Miedema, Wolfram Weisse, i Jean-Paul Willaime, (Eds.), Religija i
obrazovanje u Evropi: Razvoji, konteksti i debate (Münster, Waxmann, 2007).
II Okvir ljudskih prava i poduavanje o
religijama i vjerovanjima

A. Okvir ljudskih prava

Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti je jedno od najosnovnijih ljudskih

prava. Zaštita ovih sloboda nalazi se na istaknutom mjestu meu
opredjeljenjima zemalja lanica OSCE-a. Naelo VII Helsinškog završnog
akta navodi:

Države lanice e poštivati ljudska prava i osnovne slobode,

ukljuujui slobodu misli, savjesti, vjeroispovijesti ili vjerovanja
svih, bez obzira na rasu, spol, jezik ili religiju.

Promovirat e i podsticati ekasno provoenje, graanskih,

politikih, ekonomskih, društvenih, kulturnih i drugih prava i
sloboda koje proizilaze iz naslijeenog dostojanstva ljudskog bia i
koje su od vitalnog znaaja za slobodan i potpun razvoj.

U sklopu ovog okvira, države lanice e priznati i poštovati slobodu

pojedinca da izražava i praktikuje, sam ili u zajednici sa drugima,
religiju ili vjerovanje postupajui u skladu sa zapovijedima
sopstvene savjesti.24

Beki zakljuni dokument iz 1989. godine25 (uspostavlja niz kljunih naela

koja se odnose na uživanje slobode vjeroispovijesti i vjerovanja, a to su:

(16.) kako bi se obezbijedila sloboda pojedinca da izražava i

praktikuje vjeru ili vjerovanje, zemlje uesnice e, inter alia,
(16.1) – poduzeti ekasne mjere kako bi sprijeile i eliminirale
diskriminaciju protiv pojedinaca ili zajednice utemeljenu na vjeri
ili vjerovanju u znak priznanja, prakticiranja i uživanja ljudskih
prava i osnovnih sloboda u svim oblastima graanskog, politikog,
ekonomskog, društvenog i kulturnog života, i da osiguraju
djelotvornu jednakost meu vjernicima i onima koji to nisu;
(16.2) – njegovati ambijent uzajamne tolerancije i poštivanja meu

24
Helsinški završni akt, op. cit. bilješka 7.
25
Zakljuni dokument sastanka predstavnika država uesnica na Konferenciji za sigurnost
i saradnju u Evropi, održanoj u Beu 1989., na osnovu odredbi Završnog akta vezanog
za nastavak Konferencije, Be, 17. januara 1989., dostupan na http://www.osce.org/
documents/mcs/1989/01/16059.en.pdf.
30

vjernicima razliitih zajednica kao i meu vjernicima i nevjernicima;

[...]
(16.6) – poštivati prava svih da provode i pohaaju religijsko
obrazovanje na jeziku po njihovom izboru, pojedinano ili u
zajednici sa drugima.

Sve zemlje su obavezne da, kao pitanje meunarodnog prava, promoviraju

poštivanje ljudskih prava i slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti. Ovo
su jedne od najbolje utvrenih meunarodnih obaveza u vezi sa ljudskim
pravima. Tako, lan 18. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim
pravima (ICCPR) odreuje da:

1. Svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti;

to pravo podrazumijeva slobodu ostajanja pri svojoj ili usvajanje
vjeroispovijesti ili ubjeenja po svome izboru, i slobodu da
pojedinano ili u zajednici s drugim, javno ili privatno, ispoljava
svoje vjerovanje ili uvjerenje vjeroispovijedanjem, obavljanjem
obreda, pohaanjem službe i nastavom.
2. Niko se nee podvrgnuti prisili koja bi mogla nanijeti povredu
njegovoj slobodi ostajanja pri svojoj, ili usvajanja vjeroispovijesti ili
ubjeenja po sopstvenom izboru.
3. Sloboda ispoljavanja svoga vjerovanja ili svoga ubjeenja može
se podvrgnuti jedino ogranienjima koja su predviena u zakonu i
koja su neophodna za zaštitu javne sigurnosti, poretka, zdravlja i
morala, ili osnovnih sloboda i prava drugih osoba.
4. Države ugovornice ovog pakta obavezuju se na poštivanje slobode
roditelja, odnosno zakonskih staratelja, da obezbijede vjersko i
moralno vaspitanje svoje djece u skladu sa svojim ubjeenjima.26

Na slian nain i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava u lanu 9.

odreuje da:

1. Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti; ovo

pravo ukljuuje slobodu promjene vjere ili uvjerenja i slobodu
ovjeka da, sam ili zajedno sa drugima, i javno i privatno ispoljava
svoju vjeru ili uvjerenje molitvom, propovijedi, obiajima i obredom.
2. Sloboda ispovijedanja vjere ili ubjeenja može biti podvrgnuta
samo onim ogranienjima koja su propisana zakonom i neophodna
u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog
poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.27

U onome što je sada prepoznato kao odluka smjerokaz za opu primjenu,

Evropski sud za ljudska prava (ECtHR) je potvrdio da:

sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti je jedno od utemeljenja

26
Meunarodni sporazum o graanskim i politikim pravima, usvojen i otvoren za potpisivanje
na Generalnoj skupštini 16. decembra 1966, GA Res. 22ooA(XXI), 21 UN GAORSupp. (No.
16) at 52, UN Doc. A/6316 (1966), 999 UNTS 171, stupio na snagu 23. marta 1976.,
dostupan na http://www.unhchr.ch/html/menu3/b/a_ccpr.htm
27
ECHR, op. cit. bilješka 15.
 31

‘demokratskog društva’ [...]. To je, u svojoj vjerskoj dimenziji,

jedan od najznaajnijih elemenata za stvaranje identiteta vjernika i
njihove koncepcije života, ali je takoe dragocjeno blago za ateiste,
agnostike, skeptike i indiferentne. Pluralizam nerazdvojiv od
demokratskog društva, koji je bio skupo plaan kroz stoljea, ovisi
o njoj.28

Država snosi odgovornost, ne samo za uzdržavanje od uplitanja u

ovakva vjerovanja, nego i da poduzme korake da zaštiti uživanje sloboda
vjeroispovijesti i vjerovanja za sve pojedince i grupacije.

Dakle, dužnost je svih država lanica da zagovaraju tu slobodu. Kao što

deklaracije o ljudskim pravima jasno iznose, svi imaju apsolutno pravo da
se pridržavaju sustava misli, savjesti ili vjeroispovijesti prema sopstvenom
izboru, bez bilo kakvog uplitanja države u bilo kojim okolnostima. Zato,
država ne smije nikog izložiti bilo kakvom obliku prisile kojom bi ugrozila
neiju slobodu da upražnjava ili prihvati vjeroispovijest ili uvjerenje po
sopstvenom izboru ili da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje.

Bez obzira koliko je bitna zaštita slobode izbora, to nije dovoljno da se

adekvatno zaštite interesi koji su ugroženi. Zato, meunarodni zakon o
ljudskim pravima štiti ispoljavanje vjeroispovijesti ili uvjerenja od strane
pojedinaca ili kolektiva. Šta su „vjeroispovijest ili uvjerenje” u ovom smislu?
Ne postoji opeusaglašena pravna denicija vjeroispovijesti ili uvjerenja, ali
je prihvaeno da su ovo širi koncepti, koji obuhvataju ne samo tradicionalne
religije i religije koje su davno uspostavljenje i koje danas postoje u svijetu
ve i manje poznate i manje shvaene sisteme vjerovanja. Niti je neki oblik
vjerovanja iskljuen iz okvira djelovanja zaštite zato što nije „vjerski” po
svojoj prirodi: ponuena zaštita obuhvata i religiozne i manje religiozne
sisteme vjerovanja u istoj mjeri bez davanja prioriteta bilo kojem od njih.29

Oni koji upražnjavaju ove oblike vjeroispovijesti ili vjerovanja, uživaju

zakonsku zaštitu meunarodnog zakona za zaštitu ljudskih prava kad
djeluju na nain koji „manifestira” njihova uvjerenja. Meunarodni
instrumenti ukazuju na etiri posebno zaštiena oblika oitovanja: vjerski
obred, uenje, prakticiranje, i obiaji. Oni se trebaju tumaiti na širok nain
koji omoguava stvarno provoenje sloboda vjeroispovijesti i vjerovanja,
ukljuujui pravo pojedinaca da djeluju u skladu sa zapovijedima njihovih
uvjerenja.

Instrumenti ljudskih prava daju do znanja da, ipak, možda treba ograniiti
oitovanje vjeroispovijesti ili uvjerenja pod odreenim ograniavajuim

28
Kokinnakis v. Greece (ECtHR, App. No. 143O7/33/ 1993)/ para. 31.
29
UN Komitet za ljudska prava, Opi komentar br. 22(48), Pravo na slobodu mišljenja, savjesti
i vjeroispovijesti (lan 18.), (etrdeset i osma sesija, 1993.) UN doc. CCPR/C/21 Rev. 1/
Add. 4 (1993), ponovno izdanje UN doc. HRI/GEN/1/Rev. 8. na 194. (2006). para. 2 glasi:
„lan 18. štiti teistika, neteistika i ateistika uvjerenja, kao i prava na neispovijedanje
bilo koje vjeroispovijesti ili vjerovanja. Pojmovi ‘vjerovanje’ i ‘vjeroispovijest’ treba široko
tumaiti. lan 18. nije ogranien u svojoj primjeni na tradicionalne vjeroispovijesti ili
vjeroispovijesti i vjerovanja sa institucionalnim karakteristikama ili praksama analogno
onima koje se smatraju tradicionalnim vjeroispovijestima.”
32

okolnostima. Kada doe do ovakve situacije, neizbježno je da e doi do

diranja u prava slobode onih na koje ovo utjee, i ovo se ne smije olako
uzeti. Zato se u jednom demokratskom društvu, da bi se zaštitila javna
bezbjednost, red, zdravlje ili moral, i osnovna prava drugih, ogranienja
dopuštaju samo ako su zaista neophodna - a ne zato što su pogodna.
Pored toga, ovakva ogranienja moraju biti propisana zakonom i razmjerna
legitimnom cilju koji se slijedi, i moraju biti predmetom ogranienog
tumaenja koje ide ruku pod ruku sa dobro-prihvaenim naelom opširnog
tumaenja ljudskih prava. Kao što je UN Komisija za ljudska prava
konstatirala, ograniavajua klauzula lana 18. Meunarodnog pakta o
graanskim i politikim pravima (ICCPR), koja štiti slobodu vjeroispovijesti
i vjerovanja,
treba da bude striktno tumaena: ogranienja nisu dopuštena
na temeljima koji nisu ovdje posebno navedeni, ak i ako bi bila
dopuštena kao ogranienje drugih prava zaštienih Paktom, kao što
je državna bezbjednost. Ogranienja mogu biti primijenjena samo u
one svrhe zbog kojih su i propisana i moraju biti direktno povezana
i razmjerna specinim potrebama na kojima su zasnovana.
Ogranienja se ne mogu nametnuti u svrhu diskriminacije ili
primijeniti na diskriminatorni nain.30
Ovo sveobuhvatno naelo srazmjernosti izmeu ovih konkurentnih ciljeva
pruža važnu pravnu odskonu dasku za ova Vodea naela, pošto istie da
se od država zahtijeva angažovanje na uspostavljanju ravnoteže izmeu
interesa onih koji se priklanjaju oblicima vjeroispovijesti ili vjerovanja sa
interesima društva kao cjeline, kao što je izraženo u obrazovnom sistemu.
Kako bi se ovo omoguilo, zakon o ljudskim pravima se pojaano odluuje
za ideju „uzajamnog poštivanja” kao relevantnog mjerila.

Evropski sud za ljudska prava

je naglasio u više navrata da
Kad su tenzije rezultat ova pravila proizilaze iz državnih
pluralizma, „uloga vlasti... pozitivnih obaveza na osnovu lana
je ne da ukloni razlog tenzija 1. Evropske konvencije o ljudskim
eliminirajui pluralizam, nego pravima da za sve, u okviru njene
da obezbijedi d konkurentne jurisdikcije, osigura prava i slobode
grupe toleriraju jedna drugu.” odreene Konvencijom.31 li je
takoe otišao i dalje i razjasnio da
Evropski sud za ljudska prava države podliježu ovoj pozitivnoj
obavezi poduzimanja koraka
uzajamne tolerancije tamo gdje nije
prisutna: „Iako Sud priznaje da je mogue da doe do tenzija u situacijama
gdje doe do podjele vjerskih ili nekih drugih zajednica, on smatra da je
ovo jedna od neizbježnih posljedica pluralizma. Uloga vlasti u ovakvim
okolnostima nije da ukloni razloge tenzija eliminirajui pluralizam, nego da
obezbijedi da konkurentne grupe toleriraju jedna drugu”.32
30
Ibid., paragraf 8.
31
ECHR, op. cit. Bilješka 15.
32
Pogledati npr., Serif v. Greece (ECtHR, App. No. 38178/97,1999), para. 53.
 33

Stoga bi se možda moglo rei da, kako bi ispunile svoje obaveze prema
ljudskim pravima i OSCE obaveze koje se odnose na slobodu misli, savjesti
i vjeroispovijesti, države treba da usvoje strategije koje njeguju opu
klimu uzajamnog poštivanja i razumijevanja u društvu. To je upravo zato
što poduavanje o religijama i vjerovanjima predstavlja znaajno sredstvo
promoviranja ovih ciljeva koji su sadržani u ovim Vodeim naelima.

B. Pravna pitanja koja treba uzeti u razmatranje prilikom

poduavanja o religijama i vjerovanjima

Postoji niz važnih pravnih faktora koji se moraju uzeti u obzir prilikom
poduavanja o religijama i vjerovanjima, kako bi se osiguralo da sloboda
misli, savjesti i vjeroispovijesti svih onih koje dotie ovaj proces bude
adekvatno ispoštovana. Ovi faktori ukljuuju prava roditelja, djece i
nastavnika kao i šire ope interese manjina i vjerskih zajednica i društva kao
cjeline. Ovi faktori i interesi e biti istaknuti u podsjetniku ovog poglavlja.
Opi utjecaj ovih pitanja na poduavanje o religijama i vjerovanjima e biti
komentiran u poglavljima III i IV. U Poglavlju V bit e detaljnije razmatrana
praktina primjena ovog opeg pravnog okvira, fokusirajui se na niz
kljunih pitanja koja proizilaze iz ovog što sada slijedi.

Država

Neovisno o konkretnom modelu odnosa crkva-država u zemlji, država ima

važne odgovornosti u oblasti obrazovanja i u realizaciji ovih odgovornosti.
Država ima zadatak da djeluje na neutralan i nepristran nain kada su
u pitanju materije iz oblasti vjeroispovijesti i vjerovanja - zadatak koji
je „nespojiv sa bilo kojim drugim autoritetom da u ime države ocijeni
legitimnost vjerskih uvjerenja,”33 i na bazi toga ne bi trebala zauzimati stav
o istinitosti ili neistinitosti bilo kog oblika vjeroispovijesti ili vjerovanja.

Komisija za ljudska prava pri UN u svom Opem komentaru br. 22

zakljuuje da sloboda vjeroispovijesti ili vjerovanja „dopušta javnim
školama da predaju predmete poput ope istorije religija i etike ako se
predaju na neutralan i objektivan nain.”34 Nastavljajui i dalje, u Opem
komentaru se navodi da je takoe dopušteno javnim školama da budu
ukljuene u predavanja o religijama napominjui da bi bilo konzistentno sa
obavezama poštivanja ljudskih prava da se to i uradi, u onoj mjeri u kojoj
„bude izraena odredba o nediskriminirajuim izuzecima ili alternativnim
rješenjima koja bi zadovoljila želje roditelja i staratelja.”35

Države lanice nadgledaju funkcioniranje širokog spektra modela

poduavanja i sistema obrazovanja, ukljuujui i religijske i nereligijske
škole, u okviru sistema državnih škola. Možda e se zahtijevati od ovih
škola, ili im se ostaviti sloboda izbora, da pruže znanje i razumijevanje o
33
Pogledati, naprimjer, Gldani kongregacija jehovinih svjedoka protiv Gruzije (ECtHR, App.
No.71156/01, 2007), para. 131; Cha’are Shalom Ve Tsedek v. Francuska (ECtHR, App. No.
27417/95,2000), para 84.
34
Opi komentar br. 22, para. 6, op. cit. bilješka 29.
35
Ibid.
34

religijama i vjerovanjima preko raznih medija. U nizu poduavanja koje

pruža javna škola nalazi se i ope poduavanje o religijama i vjerovanjima
kao dio široko usmjerenog obrazovnog iskustva koje pružaju nastavnici
koji posjeduju ope religijsko obrazovanje steeno u okviru sekularnih
škola. Na drugom kraju spektruma leži predavanje doktrinalnog nastavnog
materijala u postavkama odreenog sistema religioznog uvjerenja koje
provodi sveenstvo te religije ili drugi sljedbenici praktiari u javnim vjerski
orijentiranim školama. Nemogue je zakljuiti u apstraktnom smislu da
li e neki od ovih modela nužno imati nepovoljnije posljedice za slobodu
vjeroispovijesti ili vjerovanja od drugog. Obaveza poštivanja ljudskih prava
može se jedino ocijeniti kroz pažljivu analizu konkurentnih interesa koji se
trebaju ispoštovati u pružanju obrazovanja i naina na koji se oni, ustvari,
poštuju u okviru odreenog modela o kojem je rije. Jasno je da e, kad
se razmatraju ova pitanja, posebni istorijski, politiki, religijski ili sociološki
faktori funkcionirati na takav nain da sprijee pojavu standardnog
pristupa. Ono što je oigledno jeste da obaveze prema ljudskim pravima
zahtijevaju da se ovi interesi adekvatno identiciraju i da se odražavaju u
praktinom funkcionisanju sistema obrazovanja.

U ovom okviru, obrazovnim vlastima je naješe ostavljena široka sloboda

odluivanja u dizajniranju, izboru i provoenju odluka vezanih za nastavni
plan i program u njihovim zemljama. Meutim, ovo ne odobrava kršenje
osnovnih prava na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja ili drugih osnovnih
prava. Dok meunarodne norme ne iskljuuju razne oblike suradnje sa
sistemima vjeroispovijesti i vjerovanja, one zahtijevaju „neutralnost i
nepristranost” u smislu osiguravanja tolerancije koja je od vitalne važnosti
za pluralizam, i u smislu zaštite slobode vjeroispovijesti ili vjerovanja za
sve pojedince i grupacije na jednakoj osnovi.36

Roditelj ili zakonski skrbnik

Opredijeljenost OSCE-a i meunarodni zakon jasno navode da roditelji

i zakonski staratelji imaju pravo da se njihova djeca obrazuju u skladu
sa njihovim vjerskim ili l
zofskim uvjerenjima (ovo posljednje može
se protumaiti u skladu njihovom vjeroispovijesti što je na neki nain
podrobniji pristup). U ovom smislu, Beki zakljuni dokument odreuje da
e zemlje lanice OSCE-a:

(16.7) - poštivati, inter alia, slobodu roditelja da omogue vjersko

i moralno obrazovanje svojoj djeci u skladu sa sopstvenim
uvjerenjima.37

U slinom stilu, lan 2. Protokola uz Evropsku konvenciju o ljudskim

pravima odreuje da:

Niko ne može biti lišen prava na obrazovanje. U vršenju svih svojih

funkcija u oblasti obrazovanja i nastave država poštuje pravo

36
Pogledati Gldani Kongregacija Jehovinih svjedoka protiv Gruzije, para. 131. op. cit. bilješka 33.
37
Beki zakljuni dokument, op. cit. nota 25.
 35

roditelja da obezbijede obrazovanje i nastavu koji su u skladu s

njihovim vjerskim i lozofskim uvjerenjima.38

Na isti nain, lan 18.(4) Meunarodnog pakta o graanskim i politikim

pravima (ICCPR) predvia da:

Države lanice ovog pakta obavezuju se da poštuju slobodu

roditelja, a u datom sluaju zakonskih staratelja, da obezbijede
svojoj djeci ono vjersko i moralno obrazovanje koje je u skladu s
njihovim vjerskim i lozofskim uvjerenjima.39

Ovo ne znai da je država obavezna da pruži sistem obrazovanja koji se

poklapa sa uvjerenjima roditelja, ali znai da roditelj može da se usprotivi
prirodi i sadržaju obrazovanja i poduavanja njihove djece gdje je to
obrazovanje zasnovano na religijskom poduavanju koje je namijenjeno
ili ima za cilj projektiranje istine (ili neistinite tvrdnje) jednog odreenog
vjerovanja. Kao posljedica, roditelji imaju pravo da iskljue svoju djecu iz
ovakvih oblika poduavanja.

Drugaije i kompleksnije pitanje se javlja kada se roditelji ne slažu sa

obrazovnim programima iji je cilj poduavanje o religijama i vjerovanjima
iz, kako je to sud objasnio, „neutralne” i „objektivne” perspektive, poput
ovih kojima se bave ova Vodea naela. Iako Odbor ljudskih prava UN-a
smatra da su ovi programi u skladu sa lanom 18.(4), pitanje da li su
prava na iskljuivanje potrebna u ovakvim sluajevima zahtijeva detaljniju
analizu navedenu u Poglavlju V u nastavku.40

Dijete

Treba naglasiti da djeca kao samostalne osobe uživaju slobodu

vjeroispovijesti ili vjerovanja kao njihovog sopstvenog prava kao i odrasli.
Ipak, imajui u vidu poseban status prava roditelja i zakonskih staratelja
vezano za vjersko i lozofsko vaspitanje njihove djece, prava djeteta
u domenu obrazovanja esto provode roditelji po sopstvenom pravu,
radije nego u ime djeteta. Naravno, doi e godine kada djeca traže da
brane svoja prava u ovom smislu, i snaga roditeljskog prava opada sa
odrastanjem djeteta.

38
Protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, CETS No.: 009, otvoren
za potpisivanje od država lanica 20. marta 1952., stupio na snagu 18. maja 1954.,
dostupan na http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/009.htm (u daljnjem tekstu
ECHR Protokol br. 1).
39
ICCPR, op. cit. bilješka 26.
40
„Odbor smatra da zahtjev, prema važeim odredbama nskog zakonodavstva, nije u
suprotnosti sa lanom 18. (4) da poduavanje o istoriji religija i etici, umjesto vjeronauke u
školama, treba pružiti uenicima iji se roditelji ili zakonski staratelji protive vjeronauci ako
se takvo alternativno predavanje obavlja na neutralan i objektivan nain i poštiva uvjerenje
roditelja i zakonskih staratelja koji ne vjeruju ni u jednu religiju.“ Hartikainen v.s. Finland
(HRC,1981), para.10.4.
36

Ovo se odražava u Konvenciji o pravima djeteta (CRC);41 lanovi 14.(1) i

(2) predviaju da:

1. Države stranke e poštivati pravo djeteta na slobodu misli, savjesti

i vjere.
2. Države stranke e poštivati prava i dužnosti roditelja i, u odreenim
sluajevima, zakonskih skrbnika, u vezi sa pružanjem pomoi
djetetu u korištenju njegovih prava na nain koji je u skladu sa
njegovim razvojnim sposobnostima.

lan 3. (1) iste Konvencije (CRC) takoe navodi da:

1. U svim aktivnostima koje u vezi sa djecom poduzimaju javne ili

privatne ustanove socijalne zaštite, sudovi, državna uprava ili
zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi rauna o interesima
djeteta.

Kako dijete sazrijeva, priroda prava se mijenja sa stajališta slobode

vjeroispovijesti i vjerovanja, pošto djeca nemaju vea prava nego bilo ko
drugi da im se brani da budu poduavana u skladu sa njihovom vjerom ili
lozofskim uvjerenjima. Zato, njihova prava da budu izostavljeni iz ovakve
vrste obrazovanja moraju biti procijenjena iz šire perspektive osiguravajui
da, kod projekcije religijskih gledišta, država, preko nastavnika, ne
zloupotrijebi svoju superiornu poziciju koju uživa naspram uenika i utjee
na njihova gledišta na neadekvatan nain.

Država ima istu obavezu da održi neutralni stav i njeguje toleranciju i

poštivanje u vezi sa djecom kao što je sluaj i sa odraslima, i ne bi trebala
biti upletena u pothvate vršenja pritiska na neiju savjest. U praksi se
može oekivati da e se prava koja uživaju roditelji vezano za obrazovanje
njihove djece u skladu sa njihovim vjerskim i lozofskim uvjerenjima
prenijeti na djecu na nain koji je srazmjeran njihovim razvojnim
sposobnostima.

Nastavnik

Nastavnici, kao pojedinci, uživaju slobodu mišljenja, savjesti i vjere i mogu

manifestirati svoju vjeru i uvjerenja u okviru opih ljudskih prava. Ipak,
tano je da na osnovu njihove odluke da rade u obrazovnom okruženju
postoji mogunost da e se legitimno pred njih staviti niz restrikcija
kada predaju u školama kako bi se obezbijedilo održavanje adekvatnog
obrazovnog okruženja u toj školi – uzimajui u obzir, kad je to mogue
primijeniti, posebni sistem vrijednosti te škole – i da su ljudska prava
roditelja i djece ispoštovana.

U vezi s ovim, aksiomatino je da, kad se poduava o vjerama i

vjerovanjima – ili ak kad se poduava bilo koji predmet – nastavnici

41
Konvencija o pravima djeteta, usvojena i otvorena za potpisivanje, ratikaciju i pristup
Rezolucijom Generalne skupštine 44/25 od 20.11.1989. godine, GS Rez. 44/25, UN GAOR,
44t-ta sesija, nosei broj 49, lan 32. (1), UN Dokument. A/44/49 O989), koja je stupila na
snagu 2. septembra, dostupno na http://www.ohchr.org/english/law/pdf/crc.pdf.
 37

moraju pristupiti svom zadatku na uravnotežen i profesionalan nain, i ne

mogu koristiti poziciju nastavnika da utjeu na vjerovanja uenika.

Prava manjina

Prilikom razvoja i primjene programa vezanih za poduavanje o vjerama

i vjerovanjima treba se obratiti pažnja na prava i specine potrebe
manjinskih grupa u veim zajednicama koje opslužuje odreena škola.
Ovo može podrazumijevati nacionalne ili etnike manjine meu uenicima
u školama, ili jednostavno manje vjerske zajednice iji uenici pohaaju
relevantnu školu. Trebaju se poduzeti aktivnosti kako bi se utvrdile
potrebe takvih nacionalnih ili etnikih manjina, manjih vjerskih zajednica,
doseljenika i novih manjina.
U tom smislu naglašeno je niz taaka u Haškim preporukama, koje su
pripremljene pod okriljem Visokog komesara o nacionalnim manjinama
(HCNM) i izuzetno su relevantne. Meutim, ove preporuke su izraene sa
primarnim fokusom na pitanja u vezi sa nacionalnim etnikim manjinama,
ali imaju oiglednu važnost za pitanja vjerskih zajednica, bez obzira na
to da li su i one iz reda etnikih manjina. ak i injenica da je pravo na
slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja ukljueno, pored bilo kog drugog
prava koje etnike manjine mogu zagovarati, doprinosi znaaju ovih
preporuka.
Veliki broj taaka koje su iznesene u Haškim preporukama relevantne su
za poduavanje o vjeri. Prvo, „Države bi se trebale dosljedno pridržavati
osnovnih naela jednakosti i nediskriminacije” (Preporuka br.2.).
Diskriminacija se može pojaviti u programu za poduavanje o vjerama
i vjerovanjima u bilo kojoj fazi izrade ili primjene programa. Ako se
pojavi, dolazi do kršenja prava. Drugo, važno je upamtiti da „relevantne
meunarodne obaveze i opredjeljenje ine minimum meunarodnih
standarda. Bilo bi suprotno duhu i namjeni ovih obaveza i opredjeljenja
tumaiti ih na ograniavajui nain.” (Preporuka br.3.). Tree, „Države bi
trebale pristupiti pravima manjina na obrazovanje na proaktivan nain”
(Preporuka br. 4.). etvrto, važnost i vrijednost koju treba dati „isticanju
istorije, kulture i tradicije manjina”, na isti nain na koji bi se posvetila
pažnja poduavanju o „istoriji, kulturi i tradiciji” vjerskih zajednica koje su
ve prisutne u odreenoj školi. (Preporuka br.19.). Peto, „Države bi trebale
stvoriti uvjete [...] [omoguavajui nacionalnim manjinama] da uestvuju,
na sadržajan nain, u izradi i provoenju politike djelovanja i programa
vezanih za obrazovanje manjina” (Preporuka br. 5.). Sadržaj nastavnog
plana i programa „bi trebao biti izraen uz aktivno ueše predstavnika
manjina na koje se odnosi” (Preporuka br. 20). Svaki program e trebati
napraviti odabir, ali neispravan izbor ili ukljuivanje materijala koji ne
poštuje druge bit e predmet ispravki i osporavanja, i trebalo bi obezbijediti
vrsto utemeljena opravdanja za odabrano. Konano, u skladu sa raznim
meunarodnim instrumentima „pravo manjina da održavaju svoj kolektivni
identitet” treba ispoštovati.” (Preporuka br.1.).42

42 Haške preporuke, op. cit. bilješka 9.

III. Izrada nastavnog plana i programa:
Pristupi i koncepti

A. Deniranje obrazovnog sadržaja

Zemlje lanice OSCE-a imaju razliite pristupe nastavnom planu i

programu i njegovoj izradi, kao i jasne naine provoenja nastavnog
plana i programa u školama. Razliite tradicije i pristupi e imati utjecaj
na nain na koji se deniraju obrazovni ciljevi i rezultati. Kakogod,
obrazovni ciljevi u smislu poduavanja o vjerama i vjerovanjima bi trebali
biti u skladu sa istorijskim dogaajima, a i onima iz bliske prošlosti na
meunarodnom nivou koji daju prioritet ljudskim pravima, ukljuujui
slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja, a i slobodu izražavanja. Uputni
dokumenti u ovom smislu ukljuuju i Univerzalnu deklaraciju o ljudskim
pravima (UDHR)43 i Konvenciju o pravima djeteta (CRC), koje se odnose na
važnost obrazovanja koje vodi „punom i harmoniziranom razvoju ljudske
linosti”.44 lan 29.(1)(a) Konvencije o pravima djeteta (CRC) navodi:

Obrazovanje djeteta e biti usmjereno na a) razvoj linosti,

talenata, mentalnih i zikih sposobnosti djeteta do njihovih
najveih mogunosti.45

Deklaracija o eliminiranju svih formi netolerancije zasnovane na vjeri i

vjerovanju, lan 5.(3) navodi:

Dijete e biti zaštieno od bilo kog oblika diskriminacije zasnovane

na vjeri ili vjerovanju. Dijete e biti odgajano u duhu razumijevanja,
tolerancije, prijateljstva meu ljudima, mira i univerzalnog bratstva,
poštivanja slobode vjeroispovijesti ili vjerovanja drugih, i potpuno
svjesno da se energija i talenat trebaju posvetiti služenju bližnjeg.46

Radna grupa UNESCO-a za obrazovanje za dvadest i prvi vijek, sa

43
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, usvojena i proglašena Rezolucijom Generalne
skupštine 217 A (III), 10. decembar 1948., GA Rez. 217 (A) (III), UN Dok A/810 na 71,
dostupna na http://www.un.org/Overview/rights.html.
44
CRC, Preambula, op. cit. bilješka 41.
45
CRC, l. 29, op. cit. bilješka 41.
46
Deklaracija o eliminiranju svih vidova netolerancije i diskriminacije zasnovane na vjeri i
vjerovanju, koju je usvojila i objavila Generalna skupština Rezolucijom 36/55, 25.11.1981.
godine, GC Rez. 36/55, UN GAOR, 36-ta sesija, dostupna na http://www.unhchr.ch/ htm l/
men u3/b/d_ intole.htm
 39

Jacquesom Delorsom na elu, 1996. godine sainila je niz kljunih

preporuka za budunost obrazovanja. Izvještaj ove radne grupe, Uenje:
Unutarnja riznica, odnosio se na etiri glavna stuba koji treba da podrže
budue obrazovanje: „uenje da bi znao”, „uenje da bi radio”, „uenje da
bi živio zajedno”, i „uenje da bi postojao”. Ova razlikovanja istiu znaaj
znanja, stavova, vrijednosti i vještina.47

Dokumenti i preporuke iz gornjeg teksta se bave graanskom odgovornošu

društava i pojedinaca da budu proaktivni u zaštiti osnovnih prava i sloboda.
Obavezujue je za prosvjetne radnike na svim nivoima i na svim mjestima
da transformiraju ova naela i standarde u stvarnost.

B. Vodea naela za pripremu nastavnog plana i programa

Poduavanje o vjeri i vjerovanju treba biti uviavno, uravnoteženo,

ukljuivo, nedoktrinsko, nepristrano i zasnovano na naelima ljudskih prava
vezanih za slobodu vjere i vjerovanja. Ovo podrazumijeva da razmatranja
vezana za slobodu vjere i vjerovanja treba da prožima svaki nastavni plan i
program izraen za poduavanje o religijama i vjerovanjima.

Za oekivati je da e nastavni program slijediti priznate profesionalne

standarde.48 Ovo podrazumijeva da e se nastavni program, izmeu ostalih
stvari, sastojati od informacija zasnovanih na razboritosti, koje su tane,
osloboene predrasuda, ažurirane, i koje isuviše ne pojednostavljuju
kompleksna pitanja. Ovo takoe podrazumijeva da je nastavni plan i
program prilagoen uzrastu i da je dostupan uenicima.

Pored toga, ovakvi nastavni planovi i programi bi trebali, što je više

mogue, biti razumljivi sa akcentom na kljunim istorijskim i savremenim
dogaajima koji se odnose na pitanja vezana za religiju i vjerovanje.
Društva nisu statina i sve zajednice prolaze kroz promjene. Može se
pojaviti dalekosežna promjena zbog procesa poput migracije, degradacije
okruženja, kontakata sa drugim kulturama, novih tumaenja svetih

47
Pogledati Jacques Delors, Poduavanje: Unutarnja riznica, Izvještaj UNESCO-a o
meunarodnoj komisiji za edukaciju u dvadeset i prvom vijeku (Izdao UNESCO, 1996.
godine), dostupno na http://www.unesco.org/delors/. Kada je rije o „poduavanju koje
e biti“, internet verzija uvoda Delorsovog izvještaja (dostupna na http://www.unesco.org/
delors/ utopia.htm, dostupna na otvorenoj vezi za deniciju „poduavanje koje e biti“)
navodi da “svi bi ljudi trebali proi kroz obrazovanje u svom djetinjstvu i mladosti koje
bi ih osposobilo da razviju sopstveni, nezavisan, kritiki nain razmišljanja i prosuivanja
kako bi bili u stanju da oforme sopstveno mišljenje o najboljim nainima djelovanja u
razliitim okolnostima u svojim životima.” “Uenje da bi se zajedniki živjelo” se odnosi na:
“razvoj razumijevanja drugih i njihovih istorija, tradicija i duhovnih vrijednosti, i na osnovu
ovoga graditi novi duh koji e voen priznavanjem meuovisnosti koja je u ekspaniziji i
zajednikim analizama buduih rizika i izazova potaknuo ljude da provedu zajednike
projekte ili upravljaju neizbježnim sukobima na inteligentan i miran nain.” Delorsov
Izvještaj predstavlja polaznu taku za UNESCO publikaciju iz 2006. godine UNESCO
Smjernice za interkulturalnu edukaciju, ija je internet verzija dostupna na http://unesdoc.
unesco.org/images/0014/001478/147878e.pdf.
48
„Profesionalan” ima razne konotacije u razliitim kontekstima. Postoji, naprimjer, dobro
razvijeno akademsko i nauno istraživanje i publikacije o poduavanju o religijama i
vjerovanjima. Britanski žurnal o vjerskom obrazovanju je jedan od primjera jednog takvog
naunog žurnala, dostupan na http://www.tandf.co.uk/journals/titles/01416200.asp.
40

pisama, naunih dostignua, ali i zbog ratova i sukoba. Ovi globalni i lokalni
procesi utjeu na nain na koji se same religije i vjerovanja manifestiraju u
državama i lokalnim zajednicama. Pojedinci i zajednice esto imaju razliita
gledišta o istoriji i savremenom društvu (naprimjer, u ovisnosti jesu li bili
meta proganjanja, ili ako govore dominantnim jezikom ili se priklanjaju
dominantnom sistemu vjerovanja) i ovo pogoduje razvoju razliitih gledišta
i perspektiva. Prema tome, kod izrade nastavnih planova i programa treba
biti obazriv prema razliitom interpretiranju stvarnosti.49
Može biti od koristi da se u nastavni plan i program ukljui referenca na
izvore crpljene iz raznih vjerskih tradicija i tradicija vjerovanja, što pojaava
važnost tolerancije, poštivanja i brige za druge. Ovo bi moglo biti od koristi
kod izgradnje mosta razumijevanja i poštivanja izmeu razliitih vjerskih
grupa, a isto tako može pružiti vjernicima dodatnu osnovu za poštivanje
tuih prava koja bi za njih mogla biti uvjerljivija nego isti sekularni modusi
razmišljanja.
Nastavni planovi i programi trebaju uzeti u obzir i razliite lokalne
manifestacije vjerskih i sekularnih pluraliteta koji se mogu nai u
školama i zajednicama koje opslužuju. Ovakva uvažavanja mogu biti
od koristi prilikom razmatranja problema uenika, roditelja i drugih
zainteresiranih strana u obrazovanju, sa posebnim osvrtom na nepristrano i
uravnoteženo obuhvatanje razliitih religija i lozoja. Negativni utjecaj na
samopouzdanje i osjeaj pripadnosti uenika koji se osjeaju iskljuenim
je takoe dobro dokumentiran. Za roditelje koji smatraju da njihova
(vjerska) uvjerenja nisu ispoštovana u školama i školskom nastavnom
planu i programu manja je mogunost da e imati osjeaj angažiranosti u
poduavanje koje se odvija u školama koje pohaaju njihova djeca.
Nepristran i ukljuiv pristup bi se trebao odražavati u opim politikama
djelovanja i nazorima škola kao i kroz cijeli nastavni plan i program.50
Premda je uvažavanje lokalnih okolnosti važno i treba s obazrivošu uzeti u
obzir injenicu da postoji veliki broj razliitih vjera i nereligijskih uvjerenja,
ovo automatski ne podrazumijeva da sva stajališta treba da dobiju istu
koliinu pažnje, ali ovakvo zdravo shvatanje postoji za ukljuivanje ili
iskljuivanje posebnih vjera i vjerovanja. Razlozi za ukljuivanje rasprave
o odreenoj vjeri ili vjerovanju u državni ili nastavni plan i program na
lokalnom nivou ukljuuju:
• istorijsku važnost religija i vjerovanja za odreenu naciju, regiju ili
globalno;
• prisutnost odreenih religija ili vjerovanja u državnoj ili lokalnoj zajednici;
• pažnju medija posveenu odreenoj religiji ili vjerovanju;
• postojee pogrešne predodžbe o odreenoj religiji ili vjerovanju;
• sadašnje ili budue mogunosti kontakta sa pripadnicima odreene
religije i vjerovanja.
49
Pogledati Cesar BTrzea, „Cjeloživotno uenje za društvenu inkluziju”, dokument prikazan na
22. stalnoj konferenciji evropskih ministara obrazovanja, Istanbul, 4.-5. maj 2007., op. cit.
bilješka 19.
50
Ukljuenost se ovdje može denisati kao „stav koji ne iskljuuje druge na osnovu statusa,
vjere, klase ili etnike pripadnosti“, Keast, p. 26, op. cit. bilješka 19.
 41

Poduavanje o meureligijskom razumijevanju u osnovnim

školama: Tanenbaum Centar

Tanenbaum Centar za meureligijsko raumijevanje (http://www.

tanenbaum.org/), osnovan je 1992. godine, u New York Cityju. Uz
pomo programa ovog centra gradi se meureligijsko razumijevanje i
na taj nain teži prevenciji verbalnog i zikog nasilja i djela poinjenih
u ime religije. „Elementi za izgradnju demokratije” ovog centra:
Program „Djeca slave svoju tradiciju” je kreirao komplet nastavnih
planova i programa za uenike od vrtia do etvrtog razreda (uzrast od
5 do 9 godina) uz pomo kojih se poduavaju uenici o raznim vjerskim
tradicijama i raznim vještinama o životu u pluralistikim i demokratskim
društvima. Cilj nastavnih planova i programa je da pomognu djeci
da uspostave zajednice pune poštovanja gdje se cijene ukljuenost
i pluralizam, kao i da pripreme djecu za graanske i društvene
odgovornosti u snažnim, demokratskim društvima.
Tanenbaum Centar je prvo odredio grupu strunjaka u oblasti religije
i obrazovanja da izradi nastavne planove i programe „Elementi za
izgradnju demokratije”. Poseban fokus je bio usmjeren na: A) izgradnju
pozitivne osnove za uzajamno poštivanje; B) poveanje znanja i
izgradnju svijesti o kulturnim i religijskim baštinama; i C) smanjenje
predrasuda i stereotipa. Tako nastali nastavni planovi i programi bili
su korišteni zvanino i nezvanino, ali i kao sekularni i religiozni, kao
obrazovne postavke širom Sjedinjenih Amerikih Država, a postoje
planovi da se ovi nastavni planovi i programi uvedu i kod evropskih
predavaa.
„Elementi za izgradnju demokratije” pripremaju uenike, poduavajui
ih osnovnim vještinama koje predstavljaju osnove demokratije i
multikulturalizma, za: komunikaciju, poštivanje, inkluziju, linu
odgovornost i ueše u zajednici. Djeca se takoe uvode u poetne
diskusije o etnikim pitanjima, religiji i uenju kulture da bi proširili
svoje vidike o svijetu uope, pripremajui ih za sueljavanje sa
razliitošu i suprotstavljanje predrasudama. Prosvjetni radnici koji
koriste ove nastavne planove i programe prolaze osnovnu obuku
i profesionalno usavršavanje o pitanjima pluralizma u razredu,
multikulturalizmu, pedagogiji i primjerima najbolje prakse za primjenu
ovih nastavnih planova i programa. Kooperativne strategije uenja
su kljune komponente metodologije koja je korištena u nastavnim
planovima i programima. Prosvjetni radnici imaju pristup osoblju
strunjaka koji se bave „Elementima za graenje demokratije”
tokom cijele godine i na licu mjesta i na terenu, u vezi s podrškom,
neriješenim pitanjima i neprestanim usmjeravanjem.
42

C. Vrste nastavnog plana i programa

Trenutno, pristupi okrenuti predmetu, integrirani i utkani u nastavni

program za poduavanje o religijama i vjerovanjima mogu se nai u
državama lanicama OSCE-a. Svaki nudi mogunosti za poduavanje
o religijama i vjerovanjima na ekasan nain, iako svaki ima odreene
prednosti i mane.

Mogue je ponuditi poduavanje o religijama i vjerovanjima u vidu kursa

za ovaj predmet u osnovnim i srednjim školama: ovo je esta pojava u
velikom broju država lanica OSCE-a. U Engleskoj i Velsu, naprimjer,
poduavanje o religijskom obrazovanju je obavezno po zakonu i pravo
dato svoj djeci. U ovakvim sluajevima poduavanje o vjeri i vjerovanjima
se predaje kao poseban predmet. Meutim, s obzirom na važnost religija
i vjerovanja u ljudskoj istoriji, kao monom pokretu u društvu i kulturi,
i kao pokreta za dobijanje boljeg razumijevanja o sebi i drugima,
poduavanje o religijama i vjerovanjima može biti povezano sa razliitim
predmetnim oblastima. Naprimjer, neki aspekti poduavanja o religijama
i vjerovanjima bi se mogli integrirati u umjetnost, literaturu, muziku,
historiju i lozoju kako bi se produbilo razumijevanje. Slino tome, neki
elementi poduavanja o religijama i vjerovanjima bi se mogli integrirati u
interkulturalno obrazovanje ili obrazovanje za demokratsko graanstvo.

Sjeanje na istoriju: Inicijative Poljske u Šleziji

Poljska ima potrebu da se što hitnije pone baviti sopstvenom,

složenom kolektivnom prošlošu. Kao dio sueljavanja sa svojom
prošlošu, lokalna javna i niža srednja škola u Czerwionka-Leszczyny
(Školski kompleks br. 3), malom gradu u nerazvijenoj regiji Gornje
Šlezije, još od 2005. godine organizira edukativni program nazvan
„Šlezija kao raskrsnica triju religija - katolike, evaneosko-
augsburske i jevrejske”. Ovaj program je nastojao da uenicima pruži
uvid u razliitost religija na lokalnom nivou, i niz utjecajnih grupa
ga je aktivno podržavao: uprave šk
la, direktori škola, nastavnici iz
raznih predmetnih oblasti, roditelji i uenici.
Metodološki se pokušalo ukljuiti uenike na što potpuniji nain.
Aktivnosti za uenike su podrazumijevale interaktivne projekte
informacione tehnologije (WebQuest), organiziranje seminara,
izložbi, odlaske na memorijalna mjesta vezana za holokaust,
kreativna istraživanja na terenu, pisanje i izvještavanje, ali isto tako
i ples. Podaci koje su uenici prikupili pretvoreni su u multimedijsku
prezentaciju.
Nakon razmišljanja koje se odvijalo kao dio procesa implementacije,
ove zainteresirane strane su postale svjesne injenice da je postojalo
ope neznanje o istoriji Jevreja u regiji. Uzimajui u obzir lokalnu
istoriju, stvorio se dojam da bi poduavanje o susjedima Jevrejima
 43

prije Drugog svjetskog rata moglo poslužiti kao odavanje poasti

onima koji su bili ubijeni za vrijeme holokausta, ali takoe kao važan
instrument u potrazi za novim evropskim identitetom i razvojem
svijesti o konceptu graanskog prava.
Zbog spoznaje da postoji nedostatak znanja koji je u porastu, škola
je uvela novi sveobuhvatan, interkulturalni projekat „Jevrejski tragovi
u gornjoj Šleziji”. Ovaj projekat se provodio u suradnji sa Fondacijom
za ouvanje baštine Jevreja u Poljskoj. Vjerujui da su obrazovne
aktivnosti od kljune važnosti za ekasno ouvanje baštine,
Fondacija je nedavno zapoela edukativni program u školama u
Poljskoj nazvan „Vratiti sjeanja”. Program podstie mlade ljude da
otkrivaju multikulturalnu istoriju svoje regije i da nakon toga svoja
otkria prezentiraju široj javnosti.

Konano, poduavanje o religijama i vjerovanjima može takoe

biti prožeto kroz nastavne sadržaje, lekcije, aktivnosti i projekte,
naprimjer, može biti povezano sa obrazovanjem o ljudskim pravima i
obrazovanjem o uzajamnom poštivanju i razumijevanju. Ovakav pristup
je možda naizazovniji i najzahtjevniji nain za poduavanje o religijama i
vjerovanjima.
Ipak, on pruža posebne mogunosti za izradu sveobuhvatnog i višestranog
razumijevanja religija i vjerovanja, njihovog istorijskog i društvenog
konteksta, i njihovog utjecaja na svakodnevni život onih koji su njegove
pristalice. Pristup koji se ogleda u razliitim nastavnim sadržajima
podrazumijeva suradnju nastavnika iz razliitih predmetnih oblasti,
koji pristupaju predmetnoj oblasti svaki iz svog nedvojbenog iskustva,
strunosti i gledišta. Bez obzira na to koji je pristup odabran, znaaj
uviavnog, nepristranog, ukljuivog, bez predrasuda i objektivnog
nastavnog programa ne može se istai u dovoljnoj mjeri.

D. Pedagoški pristupi

Postupak poduavanja, uenja, poveanja znanja, promoviranja boljeg

razumijevanja i borbe protiv predrasuda i razvoja sposobnosti ima
tendenciju da bude razliito oblikovan, od zemlje do zemlje, od situacije
do situacije. Ovi procesi se odnose na pedagoške metode i metode
poduavanja.51
Razliite strategije se mogu upotrijebiti na ekasan nain prilikom
predavanja o religijama i vjerovanjima. Mogunosti ukljuuju i pedagoške
pristupe orijentirane ka nastavniku i ka ueniku. Svaka od njih donosi
svoje izazove i mogunosti. Pedagoški pristup orijentiran ka nastavniku
funkcionira na naelu da je nastavnik strunjak koji pruža informaciju
uenicima. U ovakvim sluajevima kvalitet nastavne grae i nastavnikovo
poznavanje nastavnog sadržaja od presudne su važnosti.
51
Pogledati Poglavlje IV.
44

U drugom pristupu, nastavnik više ima ulogu olakšavanja postupka

uenja za uenike. Iako njihovo poznavanje nastavne grae i dalje ostaje
presudno, interaktivne tehnike poput diskusija, debata, istraživanja, rada
u grupama, rada na projektu, dramskih aktivnosti i prezentacija igraju
znaajnu ulogu. Isto tako i mišljenja, iskustva, osjeaji i razmišljanja
uenika se esto uzimaju u obzir prilikom prouavanja pitanja u vezi sa
sistemima religija i vjerovanja. Uenike se podstie da razmišljaju o
sopstvenim uvjerenjima, vrijednostima i odlukama.

Ovaj proces se nekad spominje kao „uenje iz religije”, za razliku od

„uenja o religiji”.52 Kreiranje sigurnog prostora za uenje, gdje se svaki
uenik osjea dovoljno ugodno da iznese svoje mišljenje, preduvjet je za
takvu vrstu rada. Uzimajui u obzir dinamiku prirodu pedagoškog pristupa
koji je orijentiran na uenika i diskusija koju on potie, vea je mogunost
da e line vrijednosti i vjerovanja postati oigledniji.53

Otvorenost o sopstvenim vjerovanjima može poslužiti kao poziv drugima

da urade isto. Ovakva otvorenost može pružiti mogunosti za jednu iskrenu
i punu poštivanja diskusiju o vjerovanjima i vrijednostima, ali isto tako nosi
opasnosti da se odreeni uenici osjete izolirano i otueno, posebno ako
uenici preferiraju da svoja uvjerenja uvaju kao linu stvar, ako osjeaju
da su njihova uvjerenja drugaija od uvjerenja drugih u razredu, ili ako su
drugaija od uvjerenja nastavnika. Ovakvi su problemi u direktnoj vezi s
profesionalnošu i obukom nastavnika. Ovo pitanje e biti razmotreno u
narednom poglavlju.

Opaska o nedvosmislenom obrazovanju

Preporuuje se podsticanje nedvosmislenog stava meu uenicima kod

poduavanja o religijama i vjerovanjima. Nedvosmisleno obrazovanje
se odnosi na nastojanja da se stvarno razumije šta druga osoba osjea i
sposobnost da sa poštivanjem prenose najvažnija iskustva druge osobe.
Ovo se razlikuje od suosjeanja, što je emotivna reakcija koja proizilazi
iz shvatanja emotivnog stanja druge osobe ili stanja koje se sastoji od
osjeaja zabrinutosti za drugu osobu. Mada se nedvosmisleno obrazovanje
preporuuje i u pedagoškom pristupu koji je orijentiran ka nastavniku,
a i pristupu koji je orijentiran ka ueniku, od izuzetne je važnosti za ove
posljednje, uzimajui u obzir mogunost za razliita gledišta koja iz toga
mogu proizai.

52
„Uenje o religiji“ podrazumijeva raspitivanje i istraživanje o prirodi religija, njihovih
uvjerenja, uenja i naina života, izvora, obiaja i oblika ispoljavanja. To obuhvata uenikovo
znanje i razumijevanje o pojedinim religijama i kako se one odnose jedna prema drugoj,
a i uenje o prirodi i karakteristikama religije. Ovo podrazumijeva vještine tumaenja,
analiziranja i objašnjavanja. Uenici ue kako da prenose svoje znanje i shvatanje posebnim
specijalitikim rjenikom. Za „Uenje iz religije“ je važno da razvije razmišljanja uenika
i njihovu reakciju na sopstvena iskustva i iskustva drugih u kontekstu njihovog uenja o
religijama. Na ovakav nain se razvijaju vještine uenika da primjenjuju, tumae i ocijene
ono što su nauili o religiji.
53
Pedagogija koja je orijentirana ka ueniku je dobro razvijena u nekim od država lanica
OSCE-a, poput Kanade, Finske, Holandije, Švedske i Velike Britanije.
 45

Pedagoški pristupi poduavanju o religijama i vjerovanjima u

školama

Izraeni su brojni pedagoški pristupi za poduavanje o religijama

i vjerovanjima u školama.54 Nastavnici esto usvajaju stavove ili
mješavinu ideja iz razliitih pristupa kako bi realizovali odreeni
cilj. Tri pristupa, iji sažetak je naveden u nastavku, spomenuti su
u publikaciji Evropskog vijea Raznolikost religija i interkulturalno
obrazovanje: prirunik za škole.55

Sva tri pristupa istiu sistem vrijednosti u kojem se poštivaju

razliitosti i zagovaraju naela ljudskih prava. Svi pristupi od uitelja
zahtijevaju visoki nivo profesionalnosti.

Kljune take fenomenološkog pristupa

Ovaj pristup pokušava iz perspektive poznavaoca da prezentira

stanovišta razliitih religija, ukljuujui sljedea naela:
• poduavanje kako bi se promoviralo znanje i razumijevanje;
• nepromovisanje religioznog ili nereligioznog stanovišta;
• izbjegavanje linih stanovišta i stavova;
• poistovjeivanje sa tuom vjerom i nainom života;
• razluivanje izmeu razumijevanja i prosuivanja.

Kljune take objašnjivog pristupa

Objašnjiv pristup dopire izvan osnovnih informacija o religijama, i

zahtijeva ideje i razmišljanje uenika, kao i uenje novog koncepta;
razmatra kvalitet našeg znanja i razumijevanja kroz tri kljuna
pitanja nastavnika i uenika:
• Kako dobro predstavljamo nain života onih o kojima uimo kako
bismo izbjegli nesporazume i šablone? (Predstavljanje). Religije bi
trebale biti predstavljene u svojoj razliitosti i jedinstvenosti;

• Koliko dobro / U kojoj mjeri „prevodimo” koncepte drugih

ljudi i njihove ideje tako da imamo jasno poimanje o njima?
(Tumaenje). Poistovjeivanje sa iskustvima drugih može biti
razvijeno samo onda kada se shvate kljuni koncepti;

• Koliko dobro razmišljamo o onome o emu smo uili?

(Razmišljanje). Uenike bi trebalo ohrabriti da povežu nove ideje
sa sopstvenim idejama i pažljivo izrade distanciranu kritiku o
izuavanim idejama.

54
Neke od njih su ilustrirane u Michael H. Grimmitt, (Ed.), Pedagogije religijskog obrazovanja:
Analiza sluaja u istraživanju i izradi dobrih pedagoških obiaja u RO (Great Wakering,
Essex, McCrimmons Publishing Co. Ltd, 2000).
55
Keast, op. cit. bilješka 19.
46

Kljune take dijaloških pristupa

Izraeno je nekoliko dijaloških pristupa u raznim zemljama. Ovaj koji

je naveden u donjem tekstu prepoznaje tri „nivoa” dijaloga:
Primarni dijalog
Prepoznaje raznolikost iskustava, gledišta, razumijevanja i ideja u
školskim uionicama, koristei ih kao izvor za rasprave u razredu
o vjerovanjima i vrijednostima. Uvodi daljnja gledišta u raspravu u
razredu.

Sekundarni dijalog
Promovira sistem vrijednosti u razredu u kojem djeca žele da
uestvuju u razliitostima, da dijele sa drugima i ue od drugih.
Ukljuivanje djece u izradu naela za uenje o religijama. Podstie
postavljanje pitanja kako bi se razvio interes za iskustva i gledišta
drugih.

Tercijarni dijalog
Angažirati razne metode, strategije i vježbe da bi se omoguio
dijalog u školi. Struktuirati aktivnosti kako bi se uenici ohrabrili
da se izraze, pregovaraju, i odbrane svoje stavove. Pružiti razne
stimulativne poticaje da bi se inicirale i podržale diskusije i debate
(npr. slike, lmovi, video-zapisi, prie, predavanja iz raznih tradicija).

E. Rezultati poduavanja o religijama i vjerovanjima

Ishodi uenja povezani sa poduavanjem o religijama i vjerovanjima trebali

bi ukljuiti razvoj znanja, stavova i strunosti.56 Bilo da se neko odlui
da se koristi pristupom orijentiranim ka nastavniku ili ueniku prilikom
poduavanja o religijama i vjerovanjima, za oekivati su sljedei ishodi:

• stavove tolerancije i poštivanja za prava pojedinaca pripojiti odreenom

sistemu religije i vjerovanja; ovo ukljuuje pravo da se ne vjeruje niti u
jedan od sistema religija ili vjerovanja;
• sposobnost povezivanja pitanja vezanih za religije i vjerovanja sa
širim pitanjima ljudskih prava (poput slobode vjeroispovijesti i slobode
izražavanja) i promocije mira (tj. snaga vjere i vjerovanja za rješavanje
i spreavanje sukoba);
• temeljno poznavanje sistema raznih religija i vjerovanja, varijacija koje
postoje u sklopu svih religija i vjerovanja, sa pozivanjem i na lokalni/
nacionalni kontekst i šira geografska podruja;
56
„Strunost je denisana kao sposobnost da se uspješno ispune kompleksni zahtjevi u
posebnom kontekstu putem mobiliziranja psiholoških preduvjeta (ukljuujui spoznajne i
nespoznajne aspekte).“ S druge strane, vještine predstavljaju samo komponentu strunosti
u odreenoj oblasti djelovanja, ograniene na specijalizovane sposobnosti (npr. sposobnost
rada u grupi sa posebnom vještinom u okviru sveukupne ‘sposobnosti za saradnju’).” Bîrzéa,
op. cit. bilješka 49.
 47

• razumijevanje da postoje razni zakoniti naini da se posmatraju istorija

i istorijski dogaaji (multiperspektivnost);
• poznavanje konteksta u vezi sa glavnim istorijskim dogaajima koji
se odnose na razliite sisteme religija i vjerovanja; ovdje bi se opet
trebala posvetiti posebna pažnja lokalnim/nacionalnim okolnostima,
kombinirana sa širom geografskom i kulturnom perspektivom;
• razumijevanje važnosti religijskih i lozofskih uvjerenja u linom
životu;
• informiranost o slinostima i razlikama izmeu razliitih religija i
vjerovanja;
• sposobnost, bazirana na solidnom znanju, da se prepoznaju i ispitaju
postojea pitanja negativnih stereotipa o vjerskim zajednicama i
njihovim lanovima;
• istorijsko i psihološko razumijevanje o tome kako je nedostatak
poštivanja za vjerske razliitosti doveo do ekstremnog nasilja u
prošlosti i, u vezi s ovim, važnost aktivnog ueša ljudi u zaštiti prava
drugih (graanska odgovornost); i
• sposobnost protivljenja, na utiv i prihvatljiv nain, ambijentu netolerancije
i diskriminacije kada se desi.

Tri programska izvora o raznolikosti religija

1. RE-XS

http://re-xs.ucsm.ac.uk

RE-XS je web stranica koja nastavnicima pruža informacije o

veini religija u svijetu, novim vjerskim pokretima i nereligijskim
svjetonazorima. Web stranica isto tako sadrži materijale na teme
poput citata Sv. pisma, umjetnosti, hodoaša, graevine, obreda
zrelosti, zajednice i osnovna pitanja. Postoje linkovi za druge web
stranice koje pružaju informacije i izvore. Premda su kreirani za
korištenje u Engleskoj i Velsu, sadrže mnogo toga što bi se moglo
prilagoditi ostalim situacijama. Jedna online Enciklopedija svjetskih
religija je dostupna na istom izvoru http://philtar.ucsm.ac.uk/
encyclopedia

2. Savjetnici o vjerskoj toleranciji iz Ontarija (OCRT)

http://www.religioustolerance.org

OCRT je vjersko mješovita agencija iz Kanade. Web stranica ove

agencije sadrži izvore o religijama i sistemima vjerovanja i pruža:

• Informacije o širokom dijapazonu religija od Asatru religije do

Zoroastrijanizma, a bavi se i sekularnim sistemima vjerovanja.
Ova stranica opisuje njihovo porijeklo, današnja vjerovanja i
sekularne pokrete u društvu;
48

• Objašnjenja o desetini kontroverznih tema u kojima se

sukobljavaju vjerske grupe - i jedna sa drugom, a i sa sekularnim
pokretima u društvu;

• lanke o velikom broju raznih dodatnih tema, ukljuujui

moralnost, etiku ponašanja, promoviranje vjerske tolerancije,
pogrešna religijska obavještenja, dezinformacije, okruženje, kao
i netolerancija, diskriminacija, mržnja, ugnjetavanje, nasilje i
zloini protiv ovjenosti utemeljeni na vjerskim osnovama.

3. Radna grupa o svjetskim religijama u obrazovanju (SHAP)

http://www.shap.org

„Shap” Radna grupa o svjetskim religijama u obrazovanju je

uspostavljena u Velikoj Britaniji, 1969. godine, da bi proširila osnove
obrazovanja na svim nivoima podstiui prouavanje i uenje o
svjetskim religijama. Ona nastoji da svoje ciljeve postigne stvarajui
ispravne informacije i izvore za sve one koji su ukljueni u religijsko
obrazovanje i prouavanja religija.

lanovi su raznog vjerskog porijekla i predstavljaju strunjake iz svih

oblasti obrazovanja, od osnovnih škola do sveuilišta. Publikacije
koje oni izrade koriste se u školama, privredi, a koriste ih i politiari i
socijalne službe u Velikoj Britaniji i izvan nje.

„Shap” izdaje kalendar sveanosti, koji godišnje sastavljaju i

revidiraju uenici i nastavnici, pružajui kljune informacije i datume
sveanih proslava najstarijih religija i mnogih vjerskih pokreta.
Evropski partner „Shapa” je Evropsko udruženje za svjetske religije
u obrazovanju (http://www.eawre.org). „Shap” izdaje kalendar
sveanosti na njemakom i francuskom jeziku.

F. Struktura i elaboriranje nastavnih planova i programa

Sve države lanice OSCE-a imaju uspostavljene mehanizme za izradu i

preispitivanje nastavnih planova i programa. S obzirom na pouavanje
o religijama i vjerovanjima, postupak bi trebao biti ukljuiv, što je više
mogue. Postoji veliki broj zainteresiranih strana koje su potencijalno
zainteresirane za nastavni program o poduavanju o religijama i
vjerovanjima. U mnogim državama lanicama OSCE-a, zainteresirane
strane, poput roditelja, nastavnika, visokoškolskih ustanova, državnih
institucija, školskih uprava i predstavnika civilnog društva ve su
ukljuene u ovaj proces. Vjerske zajednice, i državne i lokalne, u mnogim
su mjestima takoe dobrano angažirane. Uzevši u obzir karakteristinu
prirodu poduavanja o religijama i vjerovanjima, trebalo bi konsultovati
vjerske zajednice i dati im priliku da daju svoj struni savjet i iznesu svoje
 49

mišljenje. Kvalitet nastavnog plana i programa i prihvatanje i podrška

lokalnih zajednica bit e poboljšana ovom ukljuivom politikom djelovanja.
Kako je priroda društva stalno promjenjljiva i dinamina, važno je dopustiti
što veem broju vjerskih zajednica da se izraze i da ih se tretira uz dužno
poštovanje. Ovo se takoe odnosi na religijske grupe za koje se smatra
da su male i nekonvencionalne. Ne smije se zaboraviti da je veina dobro
armiranih vjera poela kao mala i nekonvencionalna i da ih je društvo
uveliko odbacivalo. Na kraju, vlasti zadužene za nastavni plan i program
treba da koriste struno mišljenje i inovativnu viziju specijalizovanih
nevladinih organizacija u izradi i recenziji nastavnih planova i programa.

U državama lanicama gdje trenutno ne postoji nikakav oblik poduavanja

o religijama i vjerovanjima u njihovom nacionalnom nastavnom planu
i programu ili negdje drugo, bit e potrebno razviti adekvatne resurse.
Postojei nastavni programi za poduavanje o religijama i vjerovanjima u
razliitim zemljama lanicama mogu poslužiti kao polazna taka za buduu
izradu nastavnog plana i programa, posebno kad su ovi nastavni programi
utemeljeni na naelima ljudskih prava.

Uravnotežen i nepristran opis sistema religija i vjerovanja, i pravedno i

uviavno predstavljanje vjerskih grupa ili pojedinaca je od vitalnog znaaja.
Korištenje pouzdanih izvora materijala, ukljuujui tumaenja pripadnika
datih sistema religija ili vjerovanja, jesu od izuzetnog znaaja.

Sveobuhvatna ocjena takvih nastavnih programa, kao i udžbenika i

obrazovnog materijala, slijedei naela navedena u ovom dokumentu,
može pomoi da se utvrdi da li su osloboeni predrasuda. Kad je potrebno,
trebalo bi se pristupiti izradi novih nastavnih planova i programa koristei
sline kriterije.
IV. Obuka nastavnika

A. Osnovno polazište i meunarodni kontekst

ak i najbolje ideje za nastavni program i najprosvjeenije politike

djelovanja imat e mali uinak na razred ako su nastavnici u radu sa
uenicima, iz bilo kog razloga, nesposobni da koriste nastavni program na
adekvatan nain. Ovo se još snažnije odnosi na poduavanje o religijama
i vjerovanjima zbog visokih zahtjeva koje nastavni plan i program stavlja
pred nastavnike u smislu znanja, stavova i strunosti. Meunarodna
zajednica je u više navrata istakla važnost kvalikacija nastavnika i
odgovarajueg poetnog i daljnjeg obrazovanja nastavnika. Kljuni
dokumenti takoe ponovno potvruju vrstu znanja i strunosti koji su
potrebni da bi se poduavalo o religijama i vjerovanjima.

lan 33. UNESCO Preporuka navodi da bi države trebale:

stalno poboljšavati naine i sredstva pomou kojih se pripremaju i

potvruju nastavnici i drugo nastavno osoblje57

unaprijediti stavove i vještine, poput želja i sposobnosti da se osmisle

obrazovne inovacije i nastavi na njegovom/njenom obuavanju;
iskustvo u timskom radu i u interdisciplinarnom uenju; i sposobnost
kreiranja povoljnih prilika i njihovo pravilno korištenje.58

Preporuka R (84)18 Odbora ministara Vijea Evrope (1984) navodi:

da vlade zemalja lanica (u kontekstu njihovih obrazovnih i

zakonodavnih sistema, politika i dostupnih resursa) [...] obuavaju
nastavnike na takav nain kako bi oni:

— postali svjesni razliitih oblika kulturnog izražavanja koje postoji

u njihovim nacionalnim kulturama i zajednicama doseljenika;

— uvidjeli da etnocentrini stavovi i stereotipi mogu štetno utjecati

na pojedince i, stoga, da se pokušaju suprotstaviti njihovom
utjecaju; i

57
UNESCO Preporuke, op. cit. bilješka 10.
58
Ibid.
 51

— shvatili da bi i oni trebali postati posrednici procesa kulturne

razmjene i izraditi i koristiti strategije pristupa, razumijevanja i
odavati im dužno poštovanje.59

Gore navedeni odlomci istiu važnost uloge vlasti u garantiranju da e

nastavnici dobiti najbolje mogue obrazovanje kako bi se pripremili za
poduavanje o religijama i vjerovanjima u njihovim školama. Iako se od
nekih državnih i lokalnih institucija za obuku nastavnika može oekivati
da e adekvatno obuiti budue nastavnike za poduavanje o religijama
i vjerovanjima i slinim predmetnim oblastima, ni u kom sluaju ovo
nije situacija koja se susree u cijelom OSCE regionu. Podstiu se vlade
da oforme nadzorni sistem, ukoliko on ve ne postoji, da bi nadgledao i
vrednovao nain na koji se trenutno vrši odabir nastavnika i njihova
obuka (i prije i za vrijeme radnog angažovanja) za osposobljavanje za
poduavanje o religijama i vjerovanjima. Države lanice bi takoe trebalo
da razmotre propuste koje vrednovanje može iznijeti na vidjelo pomou
ovih Vodeih naela i uzimajui u obzir naela meunarodnih tijela.

Tamo gdje su vjerske zajednice odgovorne za obrazovanje nastavnika

prije stupanja u službu i u toku radnog angažmana vezano za predmete za
poduavanje o religijama i vjerovanjima u državnim školama, ove zajednice
se ohrabruju da uspostave kontakt i sa drugim vjerskim zajednicama.
Ovakvo djelovanje može pomoi jaanju obrazovanja nastavnika prije
stupanja u službu i u toku službe vezano za predmete za poduavanje o
religijama i vjerovanjima. Takoe je ovo najbolja garancija da ovakvo
obrazovanje bude pravedno, uravnoteženo, ukljuivo i lišeno predrasuda.
Suradnja u ovoj oblasti promoviranja meureligijskog dijaloga je pozitivan
cilj sam po sebi.

B. Okvir za pripremu nastavnika

Zbog specinih izazova koji se povezuju sa poduavanjem o religijama i

vjerovanjima i potencijalnih iskljuivanja i sukoba, svaka osnovna priprema
nastavnika bi trebala biti zasnovana na naelima demokratije i ljudskih
prava, kao što se preporuuje u ovom dokumentu.

I druga razmatranja su naravno bitna, poput nacionalnih zahtjeva i

standarda koje treba da sadrži nastavni plan i program, mjesta koje
zauzimaju religije i vjerovanja u društvu i sistemu obrazovanja, kao i
otvorenosti obrazovnog sistema ka promjenama. Ali okvir ljudskih prava
je najbolja garancija za razvoj pravednog i uravnoteženog pristupa
poduavanju o religijama i vjerovanjima. To je takoe snažno oružje u borbi
protiv stereotipa i praksi diskriminacije. Posveenost slobodama religije
ili vjerovanja, obrazovanju o ljudskim pravima i uzajamnom poštivanju i
razumijevanju bi trebali biti preduvjeti za sve budue nastavnike iz oblasti
poduavanja o religijama i vjerovanjima. Ovakve obaveze i uviavnost bi
59
Preporuka br. R (1984)18 Odbora ministara zemalja lanica za obuku nastavnika u
obrazovanju za interkulturalno razumijevanje, naroito u kontekstu migracije, 25.9. 1984,
(84)18,dostupno na http://www.unhcr.org/cgi-bin/texis/vtx/refworld/rwmain?page=publish
er&docid=4278de154&skip=&publisher=COEMINISTERS
52

se trebali ojaati za vrijeme obrazovanja nastavnika prije stupanja u službu

i tokom rada.

C. Obuka nastavnika prije i u toku rada

Obuka nastavnika prije rada kao i obuka u toku rada su glavne komponente
u poduavanju o religijama i vjerovanjima. Sveobuhvatni i dobro podržani
obrazovni programi za nastavnike doprinose da inovacije u obrazovanju
nastavnika budu i održive. OSCE je i ranije ustanovio da je teško postii
održivost:
Promoviranje kulture uzajamnog poštivanja, razumijevanja i
jednakosti i pružanje jednakih mogunosti za ekasno ueše u
demokratskim društvima zahtijeva sistematian, sveobuhvatan i
dugoroan pristup.60

Projekat REDCo: Religija u obrazovanju. Doprinos dijalogu

ili faktor sukoba u društvima koja su u fazi transformacije u
zemljama Evrope

http://www.redco.uni-hamburg.de

Ovaj trogodišnji evropski istraživaki projekat (prva znaajnija studija

o religijama i obrazovanju koju je nansirala Evropska komisija) je
dio EC Okvirnog programa br. 6, oblast istraživanja „Graani i vlast u
društvu zasnovanom na znanju”.

Glavni cilj projekta je da uspostavi i uporedi potencijale i ogranienja

u oblasti religije u obrazovanju u odabranim zemljama i regijama
Evrope. Projekat teži da identicira pristupe i politike djelovanja
koje mogu doprinijeti da religija u obrazovanju postane faktor
promoviranja dijaloga u kontekstu evropskog razvoja.

Svaki od deset univerziteta obavlja specino prouavanje. Pored

toga, postoji veliki broj tematskih i komparativnih studija, od studije
o stavovima mladih prema poduavanju o religijama i vjerovanjima
u osam zemalja, preko studije o evropskim i nacionalnim pitanjima
vezanim za uenje o religijama u školama, do komparativnih studija
o poduavanju o religijama i vjerovanjima u razliitim evropskim
državama.
Prva knjiga projekta je Religija i obrazovanje u Evropi: Razvoji,
sadržaji i debate, op.cit. bilješka 23.

60
OSCE Vijee ministara, Odluka br.13/06, Preambula, op. cit. bilješka 1.
 53

Studije provedene diljem zemalja lanica OSCE-a pokazuju da se nastavnici

osjeaju nespremnima da bi se bavili kulturnim i vjerskim razliitostima
sa kojima se susreu u svojim razredima. esto nisu dovoljno obueni da
diskutuju o razliitim religijama i lozojama na pravedan i uravnotežen
nain i dešava se da nemaju adekvatno razumijevanje kako su pitanja koja
se odnose na religije i vjerovanja povezana sa pitanjima ljudskih prava.
Veliki broj novih nastavnika iznosi da nikada nije prošao obuku koja se
bavi ovom problematikom, i da nikad nisu bili direktno izloženi drugim
kulturama, sistemima vjerovanja ili naelima ljudskih prava u svom
pripravnikom radu.61

Procjena potreba za obuku i obrazovanje nastavnika za

vrijeme službe

U zemljama poput Njemake, Norveške, Švicarske i Švedske izraena

je takozvana „interkulturalna kontrolna lista” kako bi se ustanovile
potrebe kojima bi se moglo posvetiti prilikom obuke u toku službe.
Procjena potreba je prva faza unutarnjeg razvojnog procesa koja
pomaže pojašnjenju šta je školi potrebno u budunosti za obuku
nastavnika.

Faza 1: Upitnici i razgovori o raznolikosti su izraeni da bi se utvrdilo

kako se pojedine škole bave pitanjima raznolikosti i kako njima
upravljaju. Svrha upitnika je da pruže podatke o „koliini” raznolikosti
prisutnih u školi i identikuje politiku djelovanja u školi vezano za
heterogenost. Pitanja su uglavnom fokusirana na demograju,
nivoe lingvistike, kulturnu i vjersku raznolikost u školama, vidljivost
manjinskih grupacija, strukture podrške, stepen suradnje izmeu
škola, roditelja i zajednice itd.

61 Studija provedena u Sjevernoj Irskoj je pokazala da se samo 36% studenata koji

pohaaju završni razred Srednje pedagoške škole osjealo pripremljeno za suoavanje sa
razliitošu u razredima. Pogledati Martin Hagan i Claire McGlynn, “Pomjeranje granica:
promoviranje uenja o razliitostima u poetnom obrazovanju nastavnika”, Interkulturalno
obrazovanje, Volumen 15, br. 3, septembar 2004., pp. 243-252. Druge studije koje ovo
pokazuju ukljuuju: Maurice Craft (Ed.), Obrazovanje nastavnika u pluralistikim društvima:
Meunarodni pregled (London, Falmer, 1996); Larissa Vassilchenko i Karmen Trasberg,
“nastavnici Estonije u kasnim 1990-tim: njihova želja i spremnost za rad u multikulturalnim
razredima”, Interkulturalno obrazovanje, Vol. 1, br. 1, april 2000, pp. 65-78; Odet
Moliner Garcia i Rafaela Garcia Lopez, “Poetna obuka o kulturnoj razliitosti u Španiji za
nastavnike: stavovi i pedagoške strategije”, Interkulturalno obrazovanje, Vol. 16, br. 5,
decembar 2005., pp. 433-442. Pregled koji je uradilo Ameriko udruženje za obrazovno
istraživanje ak predlaže da nastavnici prije stupanja u službu imaju negativne stavove i
uvjerenja o drugim kulturama, da posjeduju samo ogranieno iskustvo sa njima i da nerado
žele predavati u urbanim sredinama sa velikim brojem studenata iz etnikih manjina.
Pogledati Etta Hollins i Maria Torres Guzman, “Istraživanje o pripremi nastavnika za razliita
stanovništva”, Marylin Cochran-Smith i Kenneth M. Ziechner (Eds), Obrazovanje studenata
za nastavnike: Izvještaj AERA Komisije za istraživanja u obrazovanju nastavnika (Mahwah,
NJ, Lawrence Erl-baum Udruženje, 2000), pp. 477-548.
54

Faza 2: Struktuirani intervjui se odvijaju sa uiteljima, direktorima

škola, uenicima i roditeljima. Analiziraju se da bi se dobilo bolje
razumijevanje varijabilnih vrijednosti poput stepena upoznatosti

sa raznolikostima, stavova uitelja prema kulturnim i vjerskim

raznolikostima, prepreke obrazovanju o raznolikostima. I najvažnije,
tumaenje informativnih razgovora pomaže da se spoznaju potrebe
škola za buduim poboljšanjima.

Faza 3: Zajednikim radom konsultanti i predstavnici škola deniraju

oblasti prioriteta za obuku nastavnika i razvoj škola. U velikom broju
primjera je poduavanje o religijama i vjerovanjima istaknuto kao
prioritetna oblast.

Faza 4: Obuka nastavnika se odvija u školama.

Primjer: Projekat razvoja državne škole u Njemakoj „Uenje
demokratije i demokratski nain života” je imao specijalni fokus na
obrazovanje o raznolikostima. Na raznim instancama poduavanje
o religijama i vjerovanjima je bilo identicirano kao visoki prioritet
— posebno od kada su se škole poele baviti brojnim pitanjima
uenika i osoblja o tradiciji muslimana i poveanoj javnosti mjesta za
muslimanske vjerske obrede u lokalnim zajednicama.

Openito, status nastavnika u nastavi daje im mogunost da

disproporcionalno utjeu na uenike za vrijeme diskusija o pitanjima line
prirode, poput vjere ili vjerovanja. Dok prepoznavanje potrebe izražavanja
linih uvjerenja nastavnika može promovirati razumijevanje i podstai
razmišljanje, dotle bi obrazovanje nastavnika trebalo ukljuivati strategije
da bi se osiguralo da nastavnikovo lino, religiozno ili nereligiozno
opredjeljenje ne stvara predrasude pri poduavanju o raznim religijama
i lozojama. Razliitosti koje su u porastu u uionicama država lanica
OSCE-a daju ovom pitanju još veu važnost. Profesionalna obuka može
poboljšati neke od ovih, vrlo esto nenamjernih utjecaja, i pružiti priliku
nastavnicima da ispitaju svoje reakcije na vjerovanja i obiaje koje
ne poznaju dovoljno i da istraže odnos izmeu vlastitih vjerovanja i
profesionalnih odgovornosti.

Uzimajui u obzir svu globalnu prirodu društva koja je u porastu i

oekivanja da e se društvena razliitost u državama lanicama OSCE-a
poveati, od izuzetne je važnosti da svi budui uitelji predmeta o
religijama i vjerovanjima i slinih predmeta razumiju kljuna pitanja o
ljudskim pravima koja se odnose na kulturnu i vjersku raznolikost. Pored
toga, pošto je poduavanje o religijama i vjerovanjima esto izuzetno
ekasno kad je zasnovano na interdisciplinarnoj osnovi i ljudskim pravima,
ovo bi trebalo voditi razmatranju u vezi sa iznalaženjem naina obrazovanja
sadašnjih i buduih nastavnika.62 Izuzetno je važno da države lanice
62
Pogledati, naprimjer, Keast, op. cit. bilješka 19.
 55

OSCE-a ocijene do koje mjere poduavanje nastavnika na koledžima,

univerzitetima, ustanovama za visoko obrazovanje i drugim institucijama
priprema nastavnike za rad u pluralnom i viševjerskom društvu, ali i u
razredima koji odražavaju tu razliitost.

U nekim od država lanica OSCE-a nastavnici ne uestvuju u stalnim

obrazovnim programima nakon završetka poetne obuke. Nevezano za
kvalitet jedne takve poetne obuke pred stupanje u službu, nastavnici
predmeta o vjerama i vjerovanjima e imati najviše koristi ukoliko imaju
redovnu stalnu podršku i obuku nakon završetka studija. Uzimajui u obzir
dinaminu prirodu razvoja koja može utjecati na poduavanje o religijama
i vjerovanjima, daljnje obrazovanje je presudno za sve nastavnike koji
žele da budu u toku zbivanja vezano za razvoj u ovoj oblasti. Predavai
koji provode obuke nastavnika prije i u toku rada bi trebali koristiti
iskustva i materijale od meuvladinih organizacija i priznatih nevladinih
organizacija kako bi planirali i podržavali obuku o poduavanju o religijama
i vjerovanjima.

U školama u Evropi i Sjevernoj Americi mogue je susresti se sa pojavom,

posebno u urbanim centrima, gdje se kulturno i vjersko porijeklo
nastavnika i uenika ne podudaraju. Profesija nastavnika je pretežno
u domenu nastavnika koji pripadaju veinskoj kulturi i ija uvjerenja
odražavaju gledišta veine.63

Kakogod, populacija uenika postaje sve raznolikija. Uspostavom

naela i mehanizama angažiranja više osoba u profesiju poduavanja
iz nedovoljno zastupljenih zajednica može se doprinijeti poduavanju o
religijama i vjerovanjima, ali i obrazovanju openito.64 Jedanput kada se
nau u ulozi predavaa, važno je da nastavnici porijeklom iz manjinskih
grupa dobiju istu priliku za daljnju obuku i napredovanje u karijeri i da
uestvuju u programima meunarodne razmjene gdje e moi pažljivo
promatrati primjere koji su se najbolje pokazali u poduavanju o religijama
i vjerovanjima.

Imajui u vidu okvir iz prethodnog poglavlja, bilo bi idealno kada bi

sadašnji i budui nastavnici:
• bili sposobni da poduavaju o religijama i vjerovanjima u okviru ljudskih
prava i kritikog razmišljanja; kritiko razmišljanje podrazumijeva da
uenici mogu biti kritiki nastrojeni prema gledištima i mišljenjima
drugih, ali ipak da poštuju pravo svakog uenika da bude privržen
sistemu vjerovanja po sopstvenom izboru;

63
Thomas D. Snyder i Charlene M. Hoffman, Sažetak statistikih podataka o obrazovanju 2001
(Washington DC, Državni centar za statistike podatke o obrazovanju, Odjel za edukaciju u
SAD-u, 2002).
64
Istražitelj Sonia Nieto je dala sljedei osvrt na situaciju: “Postoji velika potreba za
upošljavanjem više nastavnika razliite struke sa sposobnošu za poduavanje. injenica
je da kad imate više uitelja razliite struke sa nadarenošu za poduavanje, istovremeno
dobijate razna iskustva, gledišta, ekspertizu i ovo obogauje ambijent za sve.” Sonia
Nieto, “Solidarnost, hrabrost i odvažnost: šta nastavnici predavai mogu nauiti od novih
generacija nastavnika”, Interkulturalno obrazovanje, Vol. 17, br. 5, decembar 2006., pp.
457-473.
56

• dobro vladali relevantnim predmetom;

• imali pedagoški uvid kako komunicirati sa uenicima i kako ih motivirati
na uenje;
• stekli uvid u to kako uiniti poduavanje o religijama i vjerovanjima
interesantnim i relevantnim za uenike;
• imali uvid u najekasniji nain poduavanja o ovom sadržaju na nain
koji je pun poštivanja i ukljuiv, kao i u naine borbe protiv negativnih
stereotipa o religijama i vjerovanjima i njihovim pristašama;
• razumijevali utjecaje religija i vjerovanja na društvo (i prošlo i
sadašnje) i kulture;
• bili upueni i uviavni prema raznolikosti religija u zajednicama u
kojima predaju i sposobni da to povežu sa globalnima trendovima;
• bili upoznati sa ulogom religija i vjerovanja u životima ljudi;
• prošli obuku iz psihologije uenja, razvojne psihologije i u kakvoj je ovo
vezi sa pedagogijom i posebno sa emfatikom pedagogijom;
• znali kako kreirati sigurno okruženje za uenje gdje e se svi uenici
osjeati poštivani i ugodno prilikom izražavanja mišljenja i uvjerenja,
i gdje kritiko razmišljanje nee voditi u lino kritikovanje odreenih
uenika zbog njihovih religijskih ili nereligijskih uvjerenja ili mišljenja;
• bili upoznati sa sadržajem i pedagogijama adekvatnim za odeeni
uzrast;
• poznavali primjere najboljeg postupanja u oblasti poduavanja o
religijama i vjerovanjima;
• stekli strunost u razliitim metodologijama uenja; i nauili kako se
baviti tenzijama do kojih može doi u razredu zbog sadržaja predmeta ili
zbog aktivnosti kojima se bave uenici u razredu;
• imali razvijene vještine kako bi vodili uenike kroz diskusije i debate i da
predoe višestruka gledišta na pravedan i uravnotežen nain; i
• stekli analitike i tehnike vještine za istraživanje raznolikog religijskog
materijala na internetu i za identiciranje adekvatnih, visokokvalitetnih
vježbi i prirunika za nastavu u razredu.

D. Ko bi trebao poduavati o religijama i vjerovanjima?

Mnoge države lanice OSCE-a uvele su restrikcije o tome ko može

poduavati o religijama i vjerovanjima. Izuzetno je važno da vlade pažljivo
pregledaju ove restrikcije i ocijene do koje mjere su pravedne i koliko su u
skladu sa trenutno prihvaenim standardima u vezi sa ljudskim pravima.

Lino religijsko uvjerenje (ili nereligijsko) pojedinca ne može biti dovoljan

razlog za iskljuenje te osobe iz poduavanja o religijama i vjerovanjima.
Najvažnija razmatranja u ovom smislu se odnose na profesionalnu
strunost, kao i na temeljne stavove ili opredijeljenosti ka ljudskim pravima
openito i posebno slobodi vjeroispovijesti ili vjerovanja, prije nego vjerska
pripadnost ili uvjerenje. Razumijevanje nedvosmislenih naela obrazovanja
e pomoi nastavnicima da budu ekasniji prilikom poduavanja o raznim
sistemima religija i vjerovanja, pošto emfatiko obrazovanje nastoji da
dostigne dublje razumijevanje iskustava i vjerovanja drugih.
 57

E. Edukacija osoblja i uprave škola

Prijedlog Evropskom centru za religijsko obrazovanje

Vijee Evrope je priredilo niz sastanaka sa fokusom na, pored ostalih

pitanja, poduavanje o religijama i vjerovanjima. Na sastancima
su uestvovali predstavnici glavnih religija tradicionalno prisutnih u
Evropi, predstavnici vlada zemalja lanica Vijea Evrope, akademici i
politiari. Diskusija je voena o mogunosti uspostavljanja temeljnog
programa za poduavanje o religijama i vjerovanjima u svim
zemljama lanicama Vijea i uspostavljanja Evropskog centra za
religijsko obrazovanje fokusiranog na ljudska prava. Parlamentarna
skupština Vijea Evrope je usvojila ove prijedloge (pogledati: http://
assembly.coe.int/Main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta05/
EREC1720.htm)

Specine preporuke upuene Odboru ministara ukljuuju:

• istražiti mogue pristupe poduavanju o religijama u osnovnim i
srednjim školama, naprimjer, kroz osnovne module koje bi kasnije
usvojili razni obrazovni sistemi (13.1.);
• promovirati poetnu obuku i obuku u toku službe za nastavnike
koji predaju predmete iz vjerskih studija (13.2.);
• predvidjeti uspostavljanje Evropskog instituta za obuku nastavnika
za komparativno izuavanje religija (13.3.);
• podstai vlade država lanica da obezbijede predavanja o religijama
u osnovnim i srednjim državnim školama (14.).

Odbor ministara je na zadnjem sastanku predložio da bi ovakav rad

mogao biti najplodonosniji ako bi se osnovao u okviru Evropskog
interdisciplinarnog centra koji bi spojio ekspertizu iz niza oblasti,
ukljuujui obrazovanje o graanskom društvu, interkulturalno
obrazovanje, obrazovanje o ljudskim pravima i predavanja o
religijama. Naknadna studija izvodljivosti i konferencija su potvrdile
opredijeljenost da se uspostavi jedan takav centar (pogledati, npr.
http://www.strasbourg-reor.org/modules.php?name=News&new_
topic=42&le=article&sid= 352).

Diskusije sada vode ka uspostavljanju interdisciplinarnog centra, koji

e podržati i nansirati norveška vlada. Za nadati se da e centar
poeti sa radom u 2008. godini, koja je godina interkulturalnog
dijaloga u Evropskoj uniji. Centar bi se bavio istraživanjima,
dijeljenjem informacija i obrazovanjem nastavnika. Norveška vlada
i Sekretarijat Vijea Evrope trenutno rade na izradi koncepta za
centar.
58

Pošto je poduavanje o religijama i vjerovanjima po svojoj prirodi

interdisciplinarno, i, pošto se tema dotie ljudske prirode na vrlo misaon
nain, može biti izuzetno korisno za sve nastavnike i osoblje u školama da
posjeduju osnovno razumijevanje poduavanja o religijama i vjerovanjima.
Ovo ukljuuje pojedince kao što su upravitelji škola, socijalni radnici,
psiholozi i medicinsko osoblje. Ekasno poduavanje o religijama i
vjerovanjima takoe uživa koristi iz školskog sistema vrijednosti koji se
fokusira na ljudska prava i demokratska naela, interkulturalno poštivanje
i razumijevanje, ime se stvara sigurno okruženje za sve uenike i
kritiko razmišljanje.65 Najbolji nain za postizanje ovih ciljeva je da se
obezbijedi obrazovanje i obuka školskog osoblja, kao i upravitelja škola.
Znaaj odbora za obrazovanje, lanova školskih odbora i naela u izradi
i održavanju školskog sistema vrijednosti koji podržava interkulturalno i
meuvjersko razumijevanje i uviavanost za lokalne zajednice se ne može
dovoljno istai.

F. Ocjena i valorizacija priprema nastavnika

Premda je uloga države da izradi smjernice i naela za obrazovanje prije

i u toku rada, s obzirom na poduavanje o religijama i vjerovanjima,
doprinos brojnih zainteresiranih uesnika poput udruženja roditelja,
vjerskih zajednica, nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima,
univerziteta, udruženja nastavnika kao i grupa roditelja, mogao bi biti
itekako informativan. Lokalne vjerske zajednice mogu i trebaju takoe igrati
posebnu ulogu u pružanju ovakve vrste doprinosa. Ipak, organizovanje
teajeva za poduavanje o religijama i vjerovanjima bi uvijek trebalo da se
odvija u skladu sa profesionalnim standardima. Isto vrijedi i za ocjenjivanje
programa obuke prije i u toku rada nastavnika.

G. Dodana vrijednost suradnje i razmjene

Prekogranina suradnja i razmjena može doprinijeti poboljšanju kvaliteta

metoda poduavanja. U Završnom aktu iz Helsinkija, države lanice se
podstiu da promoviraju razmjenu i iskustva, posebno na sljedee naine:

• raznim oblicima kontakata i suradnje u razliitim oblastima pedagoške

nauke, naprimjer, putem komparativnih i udruženih studija koje
provode zainteresirane ustanove ili putem razmjene informacija o
rezultatima provedenih eksperimenata u poduavanju;

• pojaanom razmjenom informacija o metodama poduavanja korištenim

u raznim obrazovnim sistemima i rezultatima procesa istraživanja
pomou kojih uenici stiu znanje, uzimajui u obzir relevantna iskustva
iz raznih tipova specijalizovanog obrazovanja.66

65
Pogledati naprimjer, Laurie Shepherd Johnson, “Imperativna razliitost: izgradnja kulturno
primjenljivog školskog sistema vrijednosti “, Interkulturalno obrazovanje, Knjiga 14, br. 1,
mart 2003., pp. 17 -30.
66
Završni akt iz Helsinkija, Suradnja i razmjena u oblasti obrazovanja, IV (e) op. cit. bilješka 7.
 59

Interkulturalne razmjene pedagoških tehnika, korisna praktina predavanja,

tekstovi, vježbe i sline stvari mogu biti od posebne pomoi u oblasti
poduavanja o religijama i vjerovanjima. Ustanove koje provode relevantnu
obuku nastavnika trebale bi težiti uspostavi kontakata sa kolegama u
drugim zemljama.
V. Poštivanje prava u postupku provoenja
programa za poduavanje o religijama i
vjerovanjima

U prethodna dva poglavlja razmatrani su naini na koje se okvir ljudskih

prava, opisan u Poglavlju II, primjenjuje prilikom deniranja nastavnog
plana i programa koji e se koristiti (Poglavlje III) prilikom predavanja i
pripreme onih koji poduavaju (Poglavlje IV). U ovom poglavlju, fokus je na
pitanjima vezanim za ljudska prava u postupku implementiranja programa
za poduavanje o religijama i vjerovanjima jednom kad bude izraen. Neka
od ovih pitanja su dotaknuta u prethodnim poglavljima, ali ovdje se o njima
govori detaljnije. Openito, po meunarodnim standardima utvrena je
potreba davanja širokih sloboda djelovanja upraviteljima i nastavnicima u
oblikovanju politike djelovanja kod izrade nastavnog programa i provoenju
obuke, i openito u upravljanju obrazovnim institucijama. Meunarodnim
standardima postavljena su bitna ogranienja i istaknuti su preferirani
naini postupanja koji prevazilaze zakonske minimume naroito u osjetljivoj
domeni poduavanja o religijama i vjerovanjima.

A. Formuliranje ukljuivih smjernica za provoenje

Prilikom rada na pitanjima vezanim za poduavanje o religijama i

vjerovanjima, upravo zbog neizbježnog sadržavanja temeljnog prava na
slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja, obrazovni zvaninici imaju posebnu
obavezu da postupaju razumno i pažljivo. Mudri zvaninici nee samo
poštivati primjenljiva ustavna ogranienja i ogranienja proistekla iz
ljudskih prava, nego e biti otvoreni za doprinos relevantnih zainteresiranih
strana. Jedanput kad se nastavni plan i program za poduavanje o
religijama i vjerovanjima izradi i kad školski sistem bude spreman da ga i
provede, veoma je mogue da e još uvijek postojati razna pitanja vezana
za smjernice postupanja u praksi koja e se morati riješiti. Pored toga,
uvijek postoje nepredvidivi problemi, i bez obzira koliko je inicijalni dizajn
dobar, treba se pripremiti za reakciju na povratne informacije i ocjene kako
bi se program poboljšao.

Uspostavljanje savjetodavnih tijela na razliitim nivoima - državnim,

regionalnim i lokalnim - koja se mogu posvetiti ovim pitanjima u ranoj
fazi provoenja može sprijeiti brojne teškoe. Ovakva tijela bi trebala biti
izabrana tako da su ukljuiva, da osiguravaju otvorenost i sposobnost na
nain koji ima u vidu probleme do kojih može doi i uspostavljaju kanale
 61

za davanje doprinosa od glavnih zainteresiranih strana. Ovo podrazumijeva

i uzimanje u obzir uvjerenja, interesa i osjetljivih pitanja ne samo onih koji
su direktno ukljueni - uenika, roditelja uenika i skrbnika, nastavnika
i školske uprave - ve i drugih zainteresiranih strana poput predstavnika
raznih vjerskih zajednica, organizacija roditelja i uenika, drugih nevladinih
organizacija zainteresiranih za obrazovni proces, vladinih zvaninika,
lanova širih zajednica itd. Ova tijela, kao i druge zainteresirane strane,
moraju biti blagovremeno obaviještena; treba im se dati razumna
mogunost da predoe svoja stajališta prije nego nadležni organi vlasti za
obrazovanje usvoje dodatne naelne mjere ili amandmane. Meureligijska
vijea takoe mogu igrati korisnu ulogu, pod uvjetom da su struktuirana
na nain koji osigurava široku zastupljenost, ili pod uvjetom da drugi, koji
nisu zastupljeni u jednom takvom vijeu, imaju alternativne kanale za
komuniciranje pitanja koja se odnose na njih.

Poduavanje o religijama i vjerovanjima u Kaliforniji:

Iskustvo iz Modesta

Još od 2000. godine je škola u gradu Modesto, distrikt Modesto,

Kalifornija, angažirana u direktnom eksperimentu u korištenju
nastavnog programa u javnoj školi za promoviranje sloboda
vjeroispovijesti i uzajamnog poštivanja. Program Modesto zahtijeva
od svih uenika 9. razreda (uzrast od 14 godina) da pohaaju
kurs koji se fokusira na nešto što se opisuje kao sedam glavnih
svjetskih religija ili vjerovanja. Nakon rasprave o istoriji i znaenju
slobode vjeroispovijesti u prve dvije sedmice, studenti stiu znanja o
hinduizmu, budizmu, konfucijanstvu, sikizmu, judaizmu, kršanstvu
i islamu. Voe lokalnih religijskih zajednica bile su zamoljene da
uestvuju u radu savjetodavne grupe u toku izrade i provoenja
teaja.

U 2006. godini Centar prvog amandmana (First Amendment

Center), nevladina organizacija sa sjedištem u SAD-u, objavio je
studiju o Modesto teaju. Ova studija pruža odreene informacije
temeljene na iskustvu o obrazovnim efektima uenja o religijama na
stavove uenika. Prema ovoj studiji, pohaanje teaja o svjetskim
religijama je povealo razumijevanje uenika prema pravima
drugih. Pored toga, uenici su nakon završenog teaja izašli sa
veim razumijevanjem glavnih svjetskih religija i veim cijenjenjem
osnovnih moralnih vrijednosti prisutnih u svim tradicijama.
Istovremeno, studija Centra prvog amandmana je utvrdila da uenje
o raznim religijama nije podstaklo studente da promijene njihova
sopstvena religijska ubjeenja.

U postupku ukljuivanja zainteresiranih strana, od vitalnog je znaaja

pronai adekvatnu ravnotežu. Temeljno razmatranje je da poduavanje o
religiji treba biti zasnovano na izuzetnom znanju, a ne samo na tome šta
62

vjerska zajednica želi da se kaže o njima i drugima. Pored toga, iako je

izuzetno važno osigurati da je svim predstavnicima religijskih zajednica
dopušteno da daju svoj doprinos i savjet, sa ovim se ne bi trebalo ii u
krajnost i dopustiti im previše ovlaštenja kod donošenja odluka po cijenu
odricanja od državne odgovornosti. Evropski sud za ljudska prava je jasno
pokazao da preveliki angažman vjerskih vlasti iz jedne zajednice u procesu
donošenja odluka koje utjeu na prava onih koji pripadaju drugoj zajednici
može samo po sebi prerasti u kršenje prava na slobodu vjeroispovijesti ili
vjerovanja.67 Sa druge strane, sudovi su priznali da puko ueše vjerskih
predstavnika u tijelima koja formuliraju politike djelovanja javnog
obrazovanja ne ini preveliku upletenost vjerskih vlasti u proces donošenja
javnih odluka.68

Brige oko ravnoteže se mogu umanjiti osiguravajui da grupe bez

formalne zastupljenosti imaju adekvatne prilike da pruže doprinos i da
budu saslušane. Ukljuenje predstavnika nereligioznih grupa i malih,
nekonvencionalnih religijskih grupa može ublažiti zabrinutosti zbog
diskriminacije u korist tradicionalnih uvjerenja. Da bi se razumjele
zabrinutosti ošteenih strana, pothvati dobre volje mogu mnogo doprinijeti
u spreavanju ili minimiziranju problema.

B. Dodjela razumnih prilagodbi savjesnim zahtjevima

Kao što je konstatirano u Poglavlju II, u obrazovnom kao i u ostalim

kontekstima, sloboda vjeroispovijesti ili vjerovanja može biti ograniena
samo onda kada su data ogranienja „propisana zakonom” i kada su
„neophodna da bi se zaštitila javna sigurnost, red, zdravlje, ili moral ili
temeljna prava i slobode drugih.”69 Osim toga, takva ogranienja moraju
biti srazmjerna legitimnom cilju koji se želi postii i zahtjevu za preciznim
tumaenjem tog cilja, usporedno sa opsežnim tumaenjem koje zahtijevaju
zaštiena prava.

Znaajno je i važno kao i državni interes u promoviranju obrazovanja da

obrazovanje po sebi nije dopustiva osnovica za ograniavanje prava na
manifestiranje neije vjere ili vjerovanja. Prema tome, interes države da
provodi svoj obrazovni program nije, sam po sebi, temelj za ograniavanje
prava koja zagovaraju uenici, roditelji ili drugi u skladu sa meunarodnim
odredbama o ljudskim pravima.

67
Pogledati Manoussakis v. Greece (ECtHR, App. br. 18748/91,1996), para. 49-52.
68
Pogledati, naprimjer, Florey v. Sioux Falls School District, 49-5, 619 F.2d 1311 (8th Cir.),
cert, odbijeno, 449 U.S. 987 (1980); Clever v. Cherry Hill Township Board of Education,
838 F. Supp. 629 (D.N.J. 1993); New York State School Boards Ass’n v. Sobol, 591 N.E.2d
1146 (N.Y.1992), cert, odbijeno, 506 U.S. 909 (1992).
69
ICCPR, lan. 18(3), op. cit. bilješka 26.
 63

Projekat „Kultura religija”, inicijativa u Bosni i Hercegovini

„Kultura religija” je predmet izraen za poduavanje uenika o

etiri glavne vjere koje se prakticiraju u Bosni i Hercegovini. Prije
nego poduavanje o religijama sa naune take gledišta, poput
tradicionalnih asova vjeronauke za uenike pripadnike odreene
vjere, predmet „Kultura religija” poduava i poziva sve uenike da
etiri vjere istražuju kroz prizmu istorije, kulture i društva. Ovaj
pristup je ukljuiv i služi kao mjera izgradnje povjerenja koja teži
unapreenju meureligijske tolerancije i razumijevanja. Njegov
cilj je smanjenje potencijalnih nesporazuma i sukoba koji nastaju
zbog nedostatka znanja o vjerama drugih ljudi i kultura pružajui
sljedeim generacijama osnovno znanje o kulturi i istoriji drugih
religija. Iako se provodi razliito u razliitim dijelovima zemlje, ovaj
program bi konano mogao poslužiti kao važan dio nastavnog plana i
programa za sve uenike.

U isto vrijeme, zbog jedinstvenosti obrazovnog ambijenta, znaajno

udovoljenje bi moglo biti dato školskim zvaninicima tokom procjene šta je
potrebno da bi se unaprijedio ovaj ogranieni komplet ciljeva u kontekstu
škole. Naprimjer, mogle bi se podržati mjere koje su potrebne ne samo da
se sprijee aktualne smetnje, ve i šire, da bi se održala dobra slika škole.
Dok bi ovo na neki nain dalo širu slobodu odluivanja obrazovnim vlastima
nego nego što bi u drugom kontekstu to imali vladini zvaninici, ostaje da
bilo koje mjere koje ograniavaju slobodu religije ili vjerovanja „moraju biti
direktno vezane i srazmjerne specinoj potrebi na kojoj su utemeljene.”70

U situacijama kada nadležni organ za obrazovanje namee zahtjeve koji

ograniavaju manifestiranje religije, moraju ili opravdati ogranienje pod
ovim testom/iskušenjem, ili omoguiti provoenje vjerskih obreda o kojima
je rije. Prema tome, nemogunost pronalaženja razumnog prilagoavanja
politike djelovanja kao odgovora na posebne religiozne potrebe može
vrlo lako postati razlog zašto posebna obrazovna politika ili praksa krši
prava na slobodu vjeroispovijesti ili vjerovanja. Ukoliko je jedna ovakva
adaptacija mogua, ali nije odobrena, politika djelovanja o kojoj je rije
nije striktno potrebna, i nije stoga opravdana u skladu sa meunarodnim
ograniavajuim klauzulama.

70
Opi komentar br. 22 (48), para. 8, op. cit. bilješka 29.
64

Zadovoljavanje religijskih vjerovanja u Kanadi: Porodica

Multani protiv Školskog komiteta Marguerite-Bourgeoys i
državnog pravobranioca Kvebeka
Vrhovni sud Kanade, 2006

Mladi kanadski Sik i njegov otac (porodica Multani) podigli su tužbu

protiv zabrane donošenja opasnih predmeta u školu. Takva zabrana
se kosila sa dubokim vjerovanjem po kojem uvijek treba nositi
metalni kirpan, koji je jedna vrsta savijenog noža. Kirpan, koji je
slian bodežu, važan je vjerski simbol za ortodoksne Sike. Školski
odbor je prvobitno predložio primjeren ustupak koji je bio prihvatljiv
za porodicu Multani po kojem bi sin mogao nositi kirpan ako je dobro
zatvoren i ušiven u odjeu sa unutrašnje strane. Meutim, na kraju
su lanovi savjeta školskog odbora odbili ovo rješenje.

Žalbe su potom došle do Vrhovnog suda Kanade koji je smatrao da

je odluka lanova savjeta da odbiju ustupak bila neustavna. Prema
mišljenju Suda, injenica da je takva politika prisilila sina da pree u
privatnu školu i oduzela mu pravo da pohaa javnu školu ugrožava
njegovo pravo na slobodu vjeroispovijesti. Sud je prihvatio da
osiguranje odgovarajueg stepena sigurnosti u školi predstavlja hitnu
i važnu društvenu potrebu kao i da postoji razuman odnos izmeu
politike školskog odbora i provoenja te politike. Meutim, na kraju
je zakljueno da takva politika nije u skladu sa pravom koje štiti.

Prvi razlog je bio da se ne može rei da ta politika „minimalno

narušava pravo ili slobodu koja je povrijeena”. Apsolutna zabrana
nije neophodna kako je pokazala primjerenost odbijenog ustupka.
Nije bilo dokaza da je sin imao problema u ponašanju zbog kojih
bi mogao da predstavlja rizik od nasilja, a veoma je mali rizik da
drugi uenik pokuša da otrgne kirpan u hrvanju (tako što e ga
savladati, pretražiti njegovu odjeu, odšiti ili poderati futrolu da doe
do noža). U posljednjih 100 godina nisu zabilježeni incidenti nasilnog
oduzimanja kirpana u kanadskim školama, a ne postoje ni dokazi
postojanja stvarnog rizika od vee povrede.

Sud je takoe odbacio argument da e „prisustvo kirpana u školama

štetno djelovati na školska okruženja” jer je nož „simbol nasilja” koji
„šalje poruku da je upotreba sile nain ostvarenja prava i rješavanja
sukoba.” Nasuprot tome sud je mišljenja da „ne samo da je ova
tvrdnja evidentno kontradiktorna zbog same simboline prirode
kirpana, nego nema poštovanja prema vjernicima Sik religije i ne
uzima u obzir kanadske vrijednosti zasnovane na multikulturalizmu...
Ako neki uenici smatraju da nije primjereno da [Sik] može nositi
svoj kirpan u školi dok istovremeno njima nije dozvoljeno da
posjeduju noževe, škola je dužna da izvrši svoje obaveze i da usadi
u uenike ovu vrijednost koja je... osnova naše demokratije”.
 65

Sud je stoga zakljuio: „Potpuna zabrana nošenja kirpana u školi

narušava vrijednost ovog vjerskog simbola i poruuje uenicima
da neke vjerske prakse ne zaslužuju istu zaštitu kao druge. S
druge strane, dozvoljavanje...[nošenja] kirpana pod odreenim
uvjetima pokazuje važnost koju naše društvo daje zaštiti slobode
vjeroispovijesti, pokazuje poštovanje za svoje manjine. Štetne
posljedice koje mogu nastati usljed potpune zabrane ovim su
prevagnule nad korisnim djelovanjem.”

Praktino govorei, vjerske zajednice ili vjernici kojima su potrebni takvi

ustupci esto znaju sami predložiti kako se može strukturisati jedan takav
postupak. Vjerovatno imaju praktino iskustvo na osnovu rješavanja svojih
potreba koje je bilo uspješno u drugim okruženjima. Njihove sugestije
mogu a i ne moraju biti prihvaene od nastavnika ili drugih prosvjetnih
dužnosnika, ali bez sumnje predstavljaju korisnu polaznu taku. Oni koji
traže poseban tretman dužni su olakšati, ublažiti ili kompenzirati teškoe
koje drugi mogu imati zbog toga.

C. Neutralnost države i pravo izuzea

Nadležnost države u pogledu obrazovanja nasuprot pravu roditelja

Prema meunarodnim standardima, država ima prilinu slobodu u pogledu

pružanja vjerskog obrazovanja, ali ne može nametati uenicima odreeno
svjetsko mišljenje kroz obrazovni sistem protiv volje roditelja uenika.
Evropski sud za ljudska prava jasno kaže da:

Država, u izvršavanju funkcija koje je preuzela u pogledu

obrazovanja i poduavanja mora voditi rauna da se informacije ili
znanje koje je obuhvaeno nastavnim planom i programom prenosi
na objektivan, kritian i pluralistian nain. Državi nije dozvoljeno da
ima za cilj indoktrinaciju što bi se moglo smatrati kao nepoštivanje
vjerskih i lozofskih uvjerenja roditelja. To je granica koja se ne
smije prei.71

Država može ispuniti obavezu neutralnosti ili putem izrade nastavnog

plana i programa koji je sam po sebi dovoljno nepristrasan i uravnotežen
ili, u onim sluajevima kada država izdaje uputstva u pogledu odreene
religije ili vjerovanja, davanjem prava ograivanja na osnovu protivljenja
koje nalaže savjest. Ovo pravo mora biti ostvarljivo i u praksi, a ne samo
kao teoretska mogunost. Osim toga, može se kompromitirati potrebna
neutralnost ako se uenici podvrgnu bilo kakvoj neugodnosti, diskriminaciji
ili sramoti zbog ostvarivanja prava odsustvovanja sa tih asova ili dijelova
asova.

71
Pogledati sluaj Folgerø v. Norveške (ESLJP, Prilog. br.15472/02, 29. juni 2007.), para.
84(h).
66

Kada države uvedu vjeronauku u nastavu, od njih se traži da dozvole

onima koji se protive uestvovanju na tim asovima na osnovu savjesti,
da budu osloboeni. Kao što se navodi u poglavlju II, Odbor za ljudska
prava Ujedinjenih nacija je potvrdio da državno obrazovanje koje obuhvata
poduavanje o odreenoj vjeri ili vjerovanju treba da bude usklaeno sa
meunarodnim zakonom o ljudskim pravima u smislu uvjeta koji „predvia
izuzetke koji nisu diskriminatorni ili alternative koje bi zadovoljile želje
roditelja ili staratelja”.72 Ovaj zahtjev se može zadovoljiti izuzeem
pojedinih uenika iz obaveznog predavanja ili da samo predavanje bude
fakultativno.

Kada se radi o predavanjima o religijama ili vjerovanjima, situacija

je složenija. Takvo predavanje, kada se održava na primjeren nain,
dozvoljava se prema instrumentima meunarodnih ljudskih prava, ak
i kada je obavezno. Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija tumai
lan 18. ICCPR-a (Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima) da
dozvoljava „u državnim školama poduavanje predmeta kao što je opa
istorija religija i etike ako se predaju na neutralan i objektivan nain”.73 ak
i striktno separatistiko zakonodavstvo kao što je u Sjedinjenim Državama
dozvoljava to poduavanje ako je relevantna nastava „prezentirana
objektivno u sklopu sekularnog obrazovnog programa.”74

U strogom smislu, nijedno predavanje – sa vjerskom ili nekom drugom

temom – nije potpuno neutralno ili objektivno; nego tu ustvari postoji
spektar mogunosti. Što je predmet i kontekst predavanja religiozniji ili
lozofski orijentiran, postoji više mogunosti za sukob sa pravima roditelja
ili staratelja da im se djeca obrazuju u skladu sa njihovim lozofskim ili
vjerskim ubjeenjima, a i vea je vjerovatnoa da bude primijenjena neka
vrsta mogunosti alternativnog rješenja.

Ukratko, izgleda da je osnovni princip po meunarodnim standardima da

je uenje o religijama i vjerovanjima dozvoljeno ak i kada je obavezno
pod uvjetom da se predaje „na neutralan i objektivan nain”. Osim toga,
dozvoljeno je i tumaenje religija na nain koji nije neutralan ako postoje
adekvatne mogunosti izostajanja i izuzea sa asova. Naravno, postavljaju
se teška pitanja kada je nastava dovoljno „neutralna”, kada su opcije
izuzea adekvatne ili neophodne i kako treba formulirati uvjete opcije
izuzea.

Razliite situacije izuzea

Kada analiziramo ove probleme, korisno je zamisliti vrste situacija u

kojima se zahtijevaju izuzea i situacije gdje se zahtijeva uestvovanje
u raznim dijelovima nastavnog plana. Gdje su programi predavanja o
religiji i vjerovanjima dobro izraeni i kada jasno pokazuju da im nije cilj

72
Opi komentar br. 22, stav 6, op. cit. bilješka 29.
73
Ibid.
74
Školski distrikt Abington vs Shempp, 374 U.S. 203, 300-301 (1961) (Sudac Brennan J.se
slaže).
 67

podržavanje odreenog vjerskog ili nevjerskog tumaenja svijeta, potreba

za izuzeem može biti minimalna ili nepostojea. Kako se nastava o
religijama i vjerovanjima odvija, dijalog i saznanja o osnovnim interesima
drugih mogu umanjiti ili ak eliminirati potrebu za aranžmanom izuzea,
kao rezultata postizanja konsenzusa koji podržava tu nastavu ili putem
identiciranja prilagoavanja koja su prihvatljiva svim zainteresiranim
stranama. Meutim, bez obzira što državni dužnosnici misle koliko je
njihov program objektivan i neuvredljiv, roditelji i djeca razliitih religija i
nereligioznih uvjerenja mogu doživljavati stvari drugaije. Dok e mnogi
cijeniti utjecaj koji nastava o religijama i vjerovanjima može imati na
njihovu djecu, drugi mogu imati suprotnu reakciju iz više razloga. Treba
spomenuti dvije razliite vrste situacija.

Kao prvo, vjerovatno e biti sluajeva u kojima e roditelji ustanoviti

probleme koje školski dužnosnici nisu predvidjeli. Može doi do raznih vrsta
protuzakonitosti koje nisu uoili dužnosnici. Sadržaj nastavnog programa
može imati karakter vrbovanja ili indoktriniranja što nije predvieno ili
oekivano ili pak može biti uvredljivo ili da navodi na pogrešno mišljenje na
nain koji samo vjernici u odreenoj tradiciji mogu prepoznati. Nastavnik
koji je odgovoran za izvoenje nastave možda nema dovoljno osjeaja
za osjetljivost pitanja. Primjerena reakcija u ovim i mnogim slinim
sluajevima bila bi rješavanje problema putem dijaloga, razgovora i revizije
programa kao i njegove primjene. U ovoj situaciji, konano pravo izuzea
ne mora biti neophodno, ali treba biti dostupno kao sigurnosni ventil, a
može biti neophodno u produženom periodu dok se problem ne riješi.

Folgerø vs. Norveške i Leirvåg vs. Norveške

Norveška je 1997. godine uvela obavezni predmet „Poznavanje

kršanstva u religijskom i etikom obrazovanju”. Roditelji humanisti
i njihova djeca su to osporili tužbama koje su došle do Odbora za
ljudska prava Ujedinjenih nacija kao i Evropskog suda za ljudska
prava. Predmetni kurs je izraen da pruži opi uvod u kršanstvo,
kao i uvod u ostale vee svjetske religije i poglede što obuhvata i
nereligijska životna stanovišta. Zato što su se dužnosnici nadali
promociji dijaloga meu uenicima razliitih vjera, i što su
vjerovali da svako treba da ima barem osnovno znanje o religijama
obuhvaenim kursom, potpuno oslobaanje od pohaanja kursa
nije bilo dozvoljeno. Na kraju, oba suda su zakljuila da uvedeni
kurs nije bio dovoljno neutralan i da je šema djelominog izuzea
koju je Norveška uspostavila bila nedovoljna da izbjegne tužbe po
osnovu kršenja ljudskih prava. Izvodi iz relevantnih odluka se nalaze
u Prilogu III.

Drugo, neki roditelji imaju vjerska ili nevjerska ubjeenja zbog kojih se
protive izlaganju svoje djece alternativnim interpretacijama realnosti.
Naprimjer, nastavu o religiji i vjerovanjima neki vjernici mogu shvatiti kao
68

uenje o relativizmu ili sekularizmu, dok je neki humanisti mogu shvatiti

kao indoktrinaciju o religiji. Obje se grupe mogu oštro protiviti odreenim
vrstama nastave o religiji. Savremenom nastavniku to može izgledati
nepovoljno i pogrešno usmjereno, ali meunarodni standardi jasno
iskljuuju „svaku proizvoljnu odluku od države [što obuhvata i obrazovne
dužnosnike] da ustanovi da li su vjerska uvjerenja ili sredstva koja se
koriste u izražavanju tih uvjerenja legitimna.”75 Zato, savjesno protivljenje
pojedinim dijelovima nastave o religiji i uvjerenjima je upravo ono što
pravo na slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja (kao i paralelno pravo roditelja
da odgajaju svoju djecu u skladu sa tim uvjerenjima) namjerava da zaštiti.

Primijetit ete da je proces dijaloga u obje gore navedene situacije koristan

za odreivanje da li je izuzee zaista potrebno i, ako jeste, kakav treba
biti njegov djelokrug. Takoe može pomoi u odreivanju da li je programu
vjerske nastave potrebna revizija ili vei senzibilitet u promatranju
razliitih uvjerenja. Sam proces dijaloga, ak i ako ne doe do potpunog
slaganja, predstavlja sredstvo ukazivanja poštovanja prema alternativnim
mišljenjima.

Meutim, u drugoj situaciji, premda dijalog može da bude koristan, ne

mora doi do kompromisa. Ako postoji veliki broj protivnika programa po
osnovu savjesti, to je obino znak da postoje fundamentalni problemi u
izradi ili implementaciji programa o religijama i vjerovanjima. Ako ih je
relativno mali broj, program je prilino dobar, ali uvijek ostaje nekolicina
koja je i dalje nezadovoljna. Veliko je pitanje kako postupati u takvim
sluajevima.

Odbor za ljudska prava Ujedinjenih nacija i Evropski sud za ljudska prava

susreu se upravo sa ovom vrstom problema zbog osporavanja uvoenja
obaveznog predmeta o kršanstvu i lozoji koji su uvedeni u Norveškoj76 i
protivljenja Alevija obaveznoj nastavi iz vjerske kulture i etike u Turskoj77.

Iz ovog i drugih sluajeva proizilaze sljedei opi principi. Kada su obavezni

kursevi koji obuhvataju nastavu o religiji i uvjerenjima dovoljno neutralni
i objektivni, obavezno prisustvovanje takvoj nastavi ne krši slobodu
vjeroispovijesti i uvjerenja (iako su države, naravno, slobodne da dozvole
djelomino ili potpuno izuzee iz ovog programa). Zato, kada je država
uvela istinski balansiranu i nepristrasnu nastavu o religiji i uvjerenjima,
ona ima i eksibilnu mogunost da zahtijeva od svih uenika da uestvuju
u odreenom kursu ili programu, osim kada to ne bi bilo u skladu sa
meunarodnim standardima — odnosno, kada bi to rezultiralo nametanjem
ogranienja prava na slobodu vjeroispovijesti ili ubjeenja koje nije
neophodno u demokratskom društvu za zaštitu zdravlja, sigurnosti, javnog
75
Armija spasa u Moskvi protiv Rusije (Evropski sud za ljudska prava, Prilog br. 72881/01, 5.
oktobra, 2006. godine), stav 92.
76
Folger protiv Norveške, op. cit. Bilješka 71; Leirvåg protiv Norveške (Komisija za ljudska
prava UN, CCPR/C/82/D/1155/2003, Dokument br. 1155/2003, 23. novembra, 2004.),
dostupno na http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/(Symbol)/6187ce3dc0091758c1256f700052
6973?Opendocument
77
Zengin protiv Turske (ASLJP, Prilog br. 1448/04, 9. oktobra, 2007.).
 69

reda, morala i osnovnih prava treih osoba. Drugim rijeima, prigovori

po osnovu savjesti moraju se u ovoj oblasti tretirati sa istim stepenom
senzibiliteta, brige i nepristrasnosti kao i prigovori na svaki drugi školski
predmet. S druge strane, kada obavezni program nije dovoljno objektivan,
odreivanje primjerenih prava izuzea može biti zadovoljavajue rješenje
za roditelje i uenike, osim ako ili dok se ne postigne prava neutralnost
sistema. Države zaista mogu zakljuiti da postoji izvjesna prednost u
dozvoljavanju osjetljivih prava izuzea jer e tako kurs vjerovatnije
zadovoljiti meunarodne standarde, a esto je teško da administratori
odrede unaprijed i u apstraktnoj situaciji da li e kurs ili druga nastava o
religiji i uvjerenjima biti dovoljno nepristrasna i objektivna.

Ista osnovna razmišljanja treba primijeniti na prigovore po osnovu savjesti na

gradivo ili aspekte drugih predmeta — kao što je istorija, književnost, muzika,
lozoja i dr. — što obuhvata neku vrstu nastave o religiji i uvjerenjima.
Pravo na izuzee treba odobravati po istoj osnovi kao i za kurseve u cjelini
uzimajui u obzir razliitu prirodu i djelokrug prilagoavanja ili izuzetaka koji
mogu biti potrebni. Ovo je oblast u kojoj savjetodavna tijela mogu pomoi u
identikaciji osjetljivih pitanja i preporuiti nain postupanja.

Izrada aranžmana izuzea

Kada se donese odluka da je izuzee adekvatan nain zaštite prava na

slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja za odreenog uenika, treba razmotriti
kako organizirati izuzee. Treba pronai pristup koji nee osramotiti ili
diskriminirati uenika. Naprimjer, izuzee kojim se uenik šalje u istu
uionicu sa onima koji se tu nalaze zbog kazne, šalje pogrešan signal.
Naprotiv, pozitivno alternativno rješenje je da se ueniku dozvoli da radi
nešto znaajno i produktivno za vrijeme izuzea sa vjerske nastave. Treba
paziti da se izbjegne injenica da uenikovo neprisustvovanje postane
osnova za iskljuivo ili diskriminatorno ponašanje drugih uenika. Teško je
izbjei ranirane i manje ranirane oblike diskriminacije koje proizlaze iz
etiketiranja koje sobom nosi rije „drugaiji.”

Identicirani su sljedei faktori kao pokazatelji da li šema izuzea adekvatno

izoluje uenike od aspekata odreenog programa koji nisu neutralni:
poetno pitanje je da, kao subjektivna stvar, šema izuzetaka treba da
se bavi ovim problemom, što je mogue šire, na zadovoljavajui nain
iz perspektive roditelja i uenika izbjegavajui nepotrebne kompleksne
situacije. Drugo, šemom izuzea prisustvovanja treba se baviti i sa
perspektive roditelja i nastavnika izbjegavajui nepotrebna kompliciranja.
Tree, provoenje šeme izuzea ne treba da ima štetne posljedice za
uenika o kojem je rije ili da je uenik doživi kao diskriminaciju.78 etvrto,
kada se izuzea dozvole, uenik treba da ima na raspolaganju alternativne i
odgovarajue prilike za uenje. Konano, dok strana koja traži izuzee mora
biti u stanju da pokaže da ima pravo na to, treba paziti da se izbjegne
iznueno otkrivanje intimnih detalja o linom uvjerenju na neosjeajan
nain kako bi se dobilo izuzee.79
78
Ibid stav. 45 (14-6).
79
Ibid., stav. 98.
70

D. Pristup aktuelnim i moguim problemima u vezi sa vjerom i

vjerovanjem

Neutralnost prema vjeri i vjerovanju znai da država ne smije imati

neprijateljski stav prema vjerama i vjerovanjima i da mora održavati
objektivno stanovište. Meutim, objektivnost ponekad traži pokretanje
pitanja o negativnoj ulozi koju neki lanovi vjerskih zajednica igraju u
odreenim momentima u istoriji. Poteškoa koja se ovdje javlja jeste razvoj
kritike svijesti kao i otvaranje mogunosti da se ustanove i prodiskutiraju
odreeni problematini aspekti vjere i vjerovanja dok se istovremeno
održava neutralan stav na osnovu objektivnih i dobro potvrenih podataka
izbjegavajai svaki pokušaj utjecaja na vjerski izbor uenika. To je
kompatibilno sa potrebom da se pomogne uenicima da postanu svjesni
naina ponašanja koji dovode do netolerancije, konikta pa ak i nasilja.

Može se pojaviti drugi problem u kontekstu u kojem vjerske grupe zauzmu

kritiko stanovište prema vlastima ili zakonodavnim politikama. Važno je
shvatiti da, kao posljedica prava na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja,
ni pojedinci a ni vjerske zajednice nisu obavezni da prihvate politiku ili
uvjerenja prihvaena od trenutnih tekuih politikih režima ili intelektualnih
trendova. Potrebno je pronai naine suživota za one kod kojih su razlike u
vjerovanju duboko uvriježene.

E. Indirektno poduavanje o religijama i vjerovanjima

Poduavanje o religijama i vjerovanjima vrši se ne samo tokom

poduavanja nastavnih predmeta navedenih u nastavnom planu i
programu, nego i u velikom broju drugih konteksta u kojim nastavnici i
drugi školski dužnosnici reaguju na legitimne vjerske potrebe uenika.
Poštovanje slobode vjeroispovijesti i uvjerenja se ui ne samo iz onoga
što pruža nastavni plan nego putem primjera, što je esto mnogo važnije.
Tako, svaki put kada nastavno osoblje pravi ustupke ili odbija iskreni
savjestan zahtjev, šalje signale koji mogu izgraditi ili potkopati kulturu
tolerancije i meusobnog poštovanja u školskom okruženju. Nastavno
osoblje treba razviti osjeajnost za legitimne zahtjeve zasnovane na slobodi
vjere i uvjerenja da bi se umanjila vjerovatnoa bezosjeajnog reagovanja
na takvu vrstu zahtjeva. Zajednikim radom sa roditeljima i uenicima na
otvoren i osjeajan nain kao i dajui od sebe više nego se traži, nastavnici
esto mogu dati veliki doprinos jaanju indirektnog uenja u poštivanju
razliitosti vjere i uvjerenja.

Iako možemo navesti mnogo primjera, ipak se istiu pitanja koja se

tiu vjerskih simbola, vjerske odore i vjerskih praznika. Ovo su složena
pitanja koja zaslužuju podrobnije ispitivanje i koja su izvan djelokruga
ovog dokumenta. Razliite države razvile su razliite politike djelovanja u
pogledu ovih pitanja. Politike i administrativne prakse koje nalaze naine
da se prilagode vjerskim potrebama daju primjer kulture poštovanja.
Naprimjer, nastavnici esto mogu iskoristiti vrijeme praznika da pouavaju
o religiji na kulturalno osjetljiv nain. Moraju pažljivo praviti razliku izmeu
 71

uenja o odreenom prazniku i stvarnog proslavljanja tog praznika ili da to

koriste kao priliku da vrbuju ili na drugi nain nameu svoja lina uvjerenja.
Teže je povui liniju na pravom mjestu kada se radi o muzikim, dramskim
i drugim programima u prazninoj sezoni. Programi koji obuhvataju
raznovrstan izbor a nisu pretežno pobožne ili vjerske prirode pomažu
u poštovanju razlika izmeu prihvatanja kulturne realnosti i nametanja
religijskih vrijednosti. Openito, nastavnici i administratori moraju nastojati
da djeluju na naine koji odaju poštovanje i potiu ukljuenje svih u
društvo kao cjelinu.

Poenta sa ovom i mnogim slinim temama je da se veina djelotvorne

vjerske nastave odvija u kontekstu zadovoljavanja legitimnih vjerskih
zahtjeva. Mogu predstavljati izazov, ali mogu takoe biti velika prilika za
stvaranje klime meusobnog poštovanja i razumijevanja.
VI. Zakljuci i preporuke

Poduavanje o religiji i vjerovanjima može se prilagoditi da obuhvati

potrebe raznih državnih i lokalnih školskih sistema i tradicija. Sljedei
zakljuci su dobili podršku i saglasnost od pravnika i obrazovnih radnika pa
ih trebaju uzeti u obzir sve države lanice OSCE-a pri izradi programa za
poduavanje o religijama i vjerovanjima.

Zakljuci

1. Poznavanje religija i vjerovanja pojaava važnost poštovanja prava svakog

ovjeka na slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja, stvara demokratsko
društvo, promovira shvatanje društvenih razlika, a istovremeno pojaava
društvenu povezanost.

2. Poznavanje religija i vjerovanja ima znaajan potencijal za smanjenje

sukoba zasnovanih na nerazumijevanju uvjerenja drugih kao i za
poveanje poštovanja njihovih prava.

3. Poznavanje religija i vjerovanja je važan dio kvalitetnog obrazovanja.

Zahtijeva dobro poznavanje istorije, književnosti i umjetnosti a može
biti korisno u širenju kulturnih horizonata i produbljivanja shvatanja o
složenosti prošlosti i sadašnjosti.

4. Uenje o religijama i vjerovanjima je najdjelotvornije kada se spoji sa

naporima da se ulije poštovanje za prava drugih, ak i kada postoji
nesuglasnost o religijama i vjerovanjima. Pravo na slobodu vjeroispovijesti
i vjerovanja je univerzalno pravo koje sa sobom povlai i obavezu zaštite
prava drugih i poštovanje dostojanstva svih ljudskih bia.

5. Lina vjerska (ili nevjerska) uvjerenja nekog pojedinca ne daju dovoljno

razloga da se ta osoba iskljui iz poduavanja o religijama i vjerovanjima.
Zato je najvažnije uzeti u obzir profesionalno struno znanje, kao i
osnovni stav prema ljudskim pravima ili opu opredijeljenost za ljudska
prava, a posebno za slobodu vjere i vjerovanja.

6. Može se zahtijevati primjereno prilagoavanje politika djelovanja

prema izrazitim vjerskim potrebama da se izbjegne kršenje prava na
slobodu vjere i vjerovanja. ak i kada se to izriito ne traži zakonom,
prilagoavanje i eksibilnost doprinose stvaranju klime tolerancije i
meusobnog poštivanja.
 73

7. Kada su kursevi koji obuhvataju poduavanje o religijama i vjerovanjima

dovoljno neutralni i objektivni, traženje uestvovanja u tim kursevima ne
narušava slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja (iako države mogu dozvoliti
djelomina ili potpuna izuzea uestvovanja u ovim programima).

Preporuke

Preporuuje se da države lanice OSCE-a:

1. Podijele ova Vodea naela meu nastavnicima, školskom administrativnom

osoblju, studentskim udruženjima, organizacijama roditelja, organima
koji uestvuju u izradi politike djelovanja u obrazovanju kao i svim
stranama koje interesuje predavanje o vjerama i vjerovanjima i koje se
mogu oslanjati na ova naela kada se ova nastava osmisli ili uvede.

2. Primijene relevantne standarde prilikom izrade i provoenja ovih

programa i uzmu u obzir preporuke meunarodnih organizacija kao
što su preporuke Parlamentarne skupštine Vijea Evrope 1202 [1993]
o vjerskoj toleranciji u demokratskom društvu, 1396 [1999] o religiji i
demokratiji i 1720 [2005] o obrazovanju i religiji.

3. Ocijene postojee nastavne planove i programe koji se koriste u državnim

školama koji se dotiu uenja o vjerama i vjerovanjima u namjeri
odreivanja da li promoviraju poštovanje slobode vjeroispovijesti i
vjerovanja i da li su nepristrasni, balansirani, obuhvatni, bez diskriminacije
u pogledu starosne dobi, objektivni i da li zadovoljavaju profesionalne
standarde.

4. Ocijene proces koji vodi razvoju nastavnog plana u pogledu uenja o

vjerama i vjerovanjima kako bi se uvjerili da ti procesi imaju osjeaja za
potrebe vjerskih zajednica i da sve relevantne interesne strane iznesu
svoje mišljenje.

5. Ispitaju koliko su postojee institucije za obuku nastavnika sposobne da

pruže neophodnu strunu obuku za poduavanje o vjerama i vjerovanjima
na nain koji promovira poštovanje ljudskih prava i, naroito, slobode
vjeroispovijesti i vjerovanja.

6. Odrede u kojoj mjeri institucije za obuku nastavnika pružaju dovoljno

znanja po pitanjima ljudskih prava, razumijevanju razliitosti vjerskih
i nevjerskih pogleda u društvu, dobro poznavanje raznih metodologija
uenja (sa posebnom pažnjom na one koje se zasnivaju na
meukulturalnom pristupu) i znaajan uvid u naine na koje se ui o
vjerama i vjerovanjima sa poštovanjem, nepristrasno i profesionalno.

7. Pomognu u organizaciji procesa koji daju informacije autorima,

urednicima i izdavaima koji izdaju udžbenjke posveene poduavanju
o vjerama i vjerovanjima kako bi oni iskazali uvažavanje Toledo vodeih
naela.

8. Iskoriste struno znanje OSCE/ODIHR Savjetodavnog vijea o slobodi

74

vjeroispovijesti i vjerovanja kada budu izraivali ili primjenjivali

nastavne planove i programe uz pomo kojih e poduavati o vjerama i
vjerovanjima ili kada uspostavljaju ili ocjenjuju institucije i programe za
obuku nastavnika.
PRILOG I

Izbor obaveza OSCE-a u pogledu ljudskih kapaciteta

vezano za slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja,
tolerancije i nediskriminacije80

Sloboda misli, savjesti, vjeroispovijesti ili vjerovanja

Helsinki 1975 (pitanja u pogledu sigurnosti u Evropi: 1.(a) Deklaracija

o odnosima zasnovanim na uputnim naelima izmeu država lanica —
Naelo VII)

Zemlje lanice poštuju ljudska prava i osnovne slobode ukljuujui slobodu

misli, savjesti, vjeroispovijesti ili vjerovanja svih ljudi bez obzira na rasu,
spol, jezik ili religiju.

Promoviraju i potiu djelotvorno korištenje graanskih, politikih,

ekonomskih, društvenih, kulturnih i drugih prava i sloboda koje proizlaze iz
uroenog dostojanstva ljudskog bia a neophodne su za njegov slobodan i
potpun razvoj.

Unutar ovog djelokruga države lanice priznaju i poštuju slobodu svakog

pojedinca da ispoljava vjeru ili ubjeenje po svom nahoenju, pojedinano
ili zajedno sa drugima.

Helsinki 1975 (Suradnja u humanitarnim i drugim oblastima)

[Države lanice] potvruju da religije, institucije i organizacije koje djeluju

unutar ustavnog djelokruga država lanica i njihovih predstavnika mogu
održavati kontakte i meusobne sastanke i razmjenjivati informacije iz
oblasti svojih aktivnosti.

Madrid 1983 (Pitanja u pogledu sigurnosti u Evropi: Naela)

Države lanice (...) se nadalje slažu da poduzmu mjere neophodne za

osiguranje slobode pojedinca da vjeruje i prakticira, sam ili u zajednici sa
drugima, religiju i uvjerenje ako se ponaša onako kako mu nalaže vlastita
savjest.

U ovom kontekstu, konsultiraju se, kada je neophodno, religijske zajednice,

institucije ili organizacije koje djeluju unutar ustavnog djelokruga svojih
zemalja.
80
Ažurirana lista izvadaka iz Obaveza OSCE-a u pogledu ljudskih kapaciteta, Knjiga I,
Tematska kompilacija (Varšava, ODIHR, 2005).
76

Razmatraju molbe vjerskih zajednica aktivnih vjernika ili onih koji se

pripremaju da prakticiraju svoju vjeru unutar konstitutivnog okvira svojih
država, da im dodijele status koji pripada u njihovim zemljama religijskim
zajednicama, institucijama i organizacijama.

Be 1989 (Pitanja u pogledu sigurnosti u Evropi: Naela)

(16) U namjeri da osiguraju slobodu pojedinca da ispoljava i prakticira

vjeru i uvjerenja, države lanice e, inter alia,

(16.1) – poduzimati djelotvorne mjere u spreavanju i otklanjanju

diskriminacije protiv pojedinaca ili zajednica na osnovu vjere i uvjerenja,
ostvarivanju i uživanju ljudskih prava i osnovnih sloboda u svim oblastima
graanskog, politikog, ekonomskog, društvenog i kulturnog života i
obezbijediti djelotvornu jednakost meu vjernicima i onima koji to nisu;

(16.2) – njegovati klimu meusobne tolerancije i poštovanja meu

vjernicima razliitih zajednica, kao i meu vjernicima i onima koji to nisu;

(16.3) – aktivnim vjerskim zajednicama ili onim koje se pripremaju da

aktivno prakticiraju svoju vjeru unutar konstitutivnog djelokruga njihovih
država, priznaju status koji im pripada u njihovim zemljama;

(16.4) - poštuju pravo ovih vjerskih zajednica da

• uspostave i održavaju lako pristupana mjesta za molitvu ili okupljanje,

• se organizuju u skladu sa svojom hijerarhijom i institucionalnom

strukturom,

• biraju, postavljaju i zamjenjuju svoje osoblje u skladu sa svojim

potrebama i standardima ili prema bilo kojem prihvatljivom aranžmanu
izmeu njih i njihovih država,

• traže i dobivaju dobrovoljne nansijske i druge pomoi;

(16.5) – se dogovaraju sa drugim vjerskim zajednicama, institucijama i

organizacijama u postizanju boljeg razumijevanja potreba koje se odnose
na vjerske slobode;

(16.6) – poštuju pravo svakog pojedinca da pruža i prima vjersko

obrazovanje na jeziku koji odabere, pojedinano ili zajedno sa drugima;

(16.7) – u ovom kontekstu meusobno poštuju volju roditelja da

obezbijede vjersko i moralno obrazovanje svoje djece u skladu sa svojim
vlastitim uvjerenjima;

(16.8) – dozvole obuku vjerskih uitelja u odgovarajuim institucijama;

(16.9) – poštuju pravo pojedinih vjernika i vjerskih zajednica da nabave,

posjeduju i koriste svete knjige, vjerske publikacije na jeziku koji odaberu
kao i druge napise i materijale u vezi sa praktinim vršenjem vjere ili
vjerovanja,
 77

(16.10) – dozvole vjerskim zajednicama, institucijama i organizacijama da

izrauju, uvoze i dijele vjerske publikacije i materijale;

(16.11) – sa sklonošu uzmu u obzir interese vjerskih zajednica da

uestvuju u javnom dijalogu što obuhvata i šire medije.

(17) Države lanice priznaju da korištenje gore navedenih prava koja se

odnose na slobodu vjere ili vjerovanja jedino može biti ogranieno zakonom
i u skladu sa meunarodnim obavezama. U svojim zakonima i propisima
kao i njihovom primjenom obezbijedit e potpuno i djelotvorno korištenje
slobode misli, savjesti, vjere ili vjerovanja.

(...)

(32) Dozvole vjernicima, vjerskim zajednicama i njihovim predstavnicima,

grupno ili pojedinano, da uspostave i održavaju direktne line kontakte
i komunikacije jedni sa drugima, u svojoj ili drugim državama, kroz
putovanja, hodoaša i uestvovanje na skupovima i drugim dogaajima.
U ovom kontekstu i primjereno takvim kontaktima i dogaajima,
zainteresovanima e se dozvoliti da nabavlaju, dobijaju i nose sa sobom
vjerske publikacije i predmete koji se odnose na obavljanje njihove vjere ili
vjerovanja.

Kopenhagen 1990

Države lanice potvuju da

(9.4) – svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti. To

pravo obuhvata slobodu da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu
ispoljavanja svoje vjere ili vjerovanja, sam ili u zajednici sa drugima, na
javnom mjestu ili privatno, putem molitve, uenja, prakticiranja i kao
posmatra. Korištenje ovih prava podliježe samo ogranienjima koja su
propisana zakonom i koja su u skladu sa meunarodnim standardima;

(...)

(32) (...) Osobe koje pripadaju nacionalnim manjinama imaju puno pravo
da izražavaju, sauvaju i razvijaju svoj etniki, kulturni, jeziki ili vjerski
identitet i da održavaju i razvijaju svoju kulturu u svim aspektima, bez
pokušaja asimilacije protiv njihove volje. Naroito imaju pravo

(...)

(32.3) – da se javno izjašnjavaju i prakticiraju svoju vjeru što ukljuuje

pribavljanje, posjedovanje i korištenje religioznog materijala kao i vršenje
aktivnosti vjerskog obrazovanja na maternjem jeziku;

Budimpešta 1994 (Odluke VIII. Dimenzija humanosti)

27. Ponovo potvrujui svoju obavezu da osiguraju slobodu savjesti

i vjeroispovijesti i unapreujui atmosferu meusobne tolerancije i
poštovanja meu vjernicima razliitih zajednica kao i meu vjernicima
78

i onima koji to nisu, izražavaju zabrinutost zbog korištenja religije u

postizanju agresivnih nacionalistikih ciljeva.

Mastriht 2003 (Odluke: Odluka br. 4/03 o toleranciji i nediskriminaciji)

9. Potvruje važnost slobode mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti i

vjerovanja i osuuje svaki oblik diskriminacije i nasilja što podrazumijeva
diskriminaciju i nasilje protiv bilo koje vjerske grupe ili pojedinog vjernika.
Obavezuje se da e osigurati i pomoi pojedincu da slobodno javno
izražava i prakticira vjeru ili uvjerenje, sam ili u društvu sa drugima te
kada je neophodno putem transparentnih i nediskriminatornih zakona,
propisa, praksi i politika.

Potie države lanice da traže pomo od Ureda za demokratske institucije

i ljudska prava (ODIHR) i Strune komisije za slobodu vjeroispovijesti
ili vjerovanja. Naglašava važnost stalnog i pojaanog meuvjerskog i
meukulturalnog dijaloga u promoviranju vee tolerancije, poštovanja
i meusobnog razumijevanja.

Ljubljana 2005 (Odluke: Odluka br. 10/05 o toleranciji i nediskriminaciji:

Promoviranje meusobnog poštovanja i razumijevanja)

Zadaci Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR):

Da putem svog Savjetodavnog vijea strunjaka za slobodu vjeroispovijesti

ili vjerovanja, nastavi pružati podršku državama lanicama, na njihov
zahtjev, u nastojanju da promoviraju slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja
i da podijele zakljuke i mišljenja Vijea sa državama lanicama OSCE-a,
bilateralno kao i na relevantnim OSCE konferencijama i dogaajima;

Brisel 2006 (Odluka br. 13/06 Borba za toleranciju i nediskriminaciju i

promoviranje meusobnog poštivanja i razumijevanja)

14. Daje podstreka Uredu za demokratske institucije i ljudska prava

(ODIHR), na osnovu postojeih obaveza, putem suradnje sa relevantnim
rukovodeim strukturama u OSCE-u: (...)

(b) da pojaaju rad Savjetodavnog vijea eksperata za slobodu

religije i uvjerenja Odjela za demokratske institucije i ljudska
prava (ODIHR) u pružanju podrške i strune pomoi državama
lanicama.

Tolerancija i nediskriminacija

Porto 2002 (Odluka br. 6 o toleranciji i nediskriminaciji)

Vijee ministara,

(...) Stalno ponavljajui da su demokratija i zaštita ljudskih prava kao i

osnovnih sloboda neophodni za ouvanje tolerancije i nediskriminacije i
predstavljaju važne faktore za stabilnost, sigurnost, suradnju i miran razvoj
 79

širom OSCE regiona te da su tolerancija i nediskriminacija važni elementi u

promoviranju ljudskih prava,

Pozivajui se na stalni rad struktura i institucija OSCE-a na

polju promoviranja ljudskih prava, tolerancije, nediskriminacije i
multikulturalizma, naroito putem sastanaka i aktivnosti, projekata i
programa koji obuhvataju i one u državama lanicama,

Naglašavajui pozitivnu ulogu multikulturalnog i meureligijskog dijaloga u

stvaranju boljeg razumijevanja meu nacijama i narodima,

Uviajui da promoviranje tolerancije i nediskriminacije može takoe

doprinijeti otklanjanju osnove za govor mržnje i agresivnog nacionalizma,
rasizma, šovinizma, ksenofobije, antisemitizma i ekstremnog nasilja,

Prihvatajui odgovornosti država lanica u promoviranju tolerancije i

nediskriminacije,

(...)

1. (...) (b) poduzimaju daljnju promociju multikulturalnog, meuetnikog

i meuvjerskog dijaloga ime se vlasti i graansko društvo potiu da
aktivno uestvuju;

(...)

2. Odluuju da održavaju i jaaju toleranciju i nediskriminaciju uz

pomo institucija OSCE–a i u suradnji sa nadležnim meunarodnim
organizacijama i graanskim društvom putem razmjene informacija i
primjera koji su se najbolje pokazali u praksi;

(...)

4. Obavezuju se da e poduzeti odgovarajue mjere u skladu sa odreenim

konstitutivnim sistemima, na državnom, regionalnom i lokalnom nivou
za promoviranje tolerancije i nediskriminacije kao i suprotstavljanje
predrasudama i pogrešnim interpretacijama, naroito u oblasti
obrazovanja, kulture i informiranja;

Mastriht 2003 (Strategija OSCE-a u pristupu prijetnjama sigurnosti i

stabilnosti u dvadeseti prvom vijeku)

40. Napori OSCE-a su naroito usmjereni na mlau generaciju kako bi

izgradili njihovo razumijevanje potrebe za tolerancijom i važnost
pomirenja i mirne koegzistencije. Njihov stav i pogled u budunost
predstavljaju klju za sve.

Kada je potrebno, OSCE pojaava djelovanje na polju obrazovanja.

Oblast kao što su ljudska prava zaslužuje posebnu pažnju.

Soja 2004 (Odluke: Prilog Odluci br. 12/04 o toleranciji i nediskriminaciji;

Odluka stalnog vijea br. 607: Borba protiv antisemitizma)
80

Stalno vijee,

(...)

U namjeri da se pojaaju zajedniki napori u borbi protiv antisemitizma

širom regiona OSCE-a

odluuje,

1. Države lanice se obavezuju da:

• promoviraju, kada je primjereno, obrazovne programe za
borbu protiv antisemitizma;
• promoviraju sjeanje na i, kada je primjereno, obrazovanje
o tragediji holokausta i važnosti poštivanja svih etnikih i
vjerskih grupa;

Soja 2004 (Odluke: Prilog Odluci br. 12/04 o toleranciji i nediskriminaciji;

Odluka stalnog vijea br. 621: Tolerancija i borba protiv rasizma, ksenofobije
i diskriminacije)

1. Države lanice se obavezuju da:

(...)
• promoviraju i jaaju, kada je primjereno, programe njegovanja
tolerancije i borbe protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije;
• promoviraju i pomažu otvoren i transparentan meuvjerski i
meukulturalni dijalog i partnerstvo na putu ka toleranciji, dijalogu,
poštovanju i meusobnom razumijevanju
• potiu promociju tolerancije, dijaloga, poštovanja i meusobnog
razumijevanja putem medija što obuhvata i internet.

Ljubljana 2005 (Odluka br. 10/5 Tolerancija i nediskriminacija:

Promoviranje meusobnog poštovanja i razumijevanja)

1. Države lanice se obavezuju da:

(...)
• podržavaju javne i privatne obrazovne programe koji promoviraju
toleranciju i nediskriminaciju, bude svijest javnosti o postojanju i
neprihvatljivosti netolerancije i diskriminacije i, u ovom pogledu,
razmotre korištenje strunog znanja i pomoi od strane ODIHR
(Ureda za demokratske institucije i ljudska prava) u razvijanju
metoda i nastavnog plana za obrazovanje u pogledu tolerancije
openito, ukljuujui:

– borbu protiv rasnih predrasuda i mržnje, ksenofobije i

diskriminacije;
– obrazovanje i sjeanje na holokaust kao i na ostale genocide,
priznate kao takve u skladu sa Konvencijom o spreavanju i
kažnjavanju zloina genocida i zloina protiv ovjenosti iz
1948. god.;
– obrazovanje o antisemitizmu kako bi se osigurao sistematski
pristup obrazovanju koji obuhvata nastavne planove i
 81

programe koji se odnose na savremene oblike antisemitizma u

državama lanicama;
– borbu protiv predrasuda, netolerancije i diskriminacije protiv
kršana, muslimana i pripadnika drugih religija.

Brisel 2006 (Odluka 13/06 o borbi protiv netolerancije i diskriminacije i

promoviranju meusobnog poštovanja i razumijevanja)

5. Poziva države lanice da obrate pažnju na duboko ukorijenjene

uzroke netolerancije i diskriminacije poticanjem razvoja domaih,
sveobuhvatnih politika djelovanja i strategija na polju obrazovanja
putem mjera jaanja svijesti koje:

– promoviraju vei stepen razumijevanja i poštivanja razliitih

kultura, etnike pripadnosti, religija ili uvjerenja;

(...)

14. Potie Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) da,

na osnovu postojeih obaveza, kao i kroz suradnju sa nadležnim
rukovodeim strukturama OSCE-a:

(a) pojaa rad na svom Programu tolerancije i nediskriminacije,

posebno programu pružanja pomoi, da na njihov zahtjev pomogne
državama lanicama u provoenju preuzetih obaveza;
PRILOG II

Preporuka br. 1720 o vjeri i obrazovanju

Parlamentarne skupštine Vijea Evrope od 4.
oktobra 2005. godine

Preporuka 1720 (2005)1

Obrazovanje i religija

1. Parlamentarna skupština odluno potvruje da je vjeroispovijest svake

osobe, ukljuujui opciju da nije vjernik, strogo lina stvar. Meutim,
to nije u skladu sa mišljenjem da je dobro poznavanje religija i
otuda smisao za toleranciju neophodno za ostvarenje demokratskog
graanskog društva.

2. U svojoj Preporuci 1396 (1999) o religiji i demokratiji Vijee navodi

da: „Postoji religiozni aspekt u mnogim problemima s kojim se
današnje društvo suoava kao što su netolerantni fundamentalistiki
pokreti i teroristika djela, rasizam i ksenofobija kao i etniki sukobi.”

3. Porodica igra ogromnu ulogu u odgajanju djece što obuhvata i izbor

vjerskog odgoja. Meutim, u mnogim porodicama poznavanje religija
izumire. Mladim ljudima sve više nedostaje neophodna orijentacija da
u potpunosti shvate društvo u kojim žive kao i druge sa kojima se
suoavaju.

4. Štampa i elektronski mediji mogu igrati veoma pozitivnu informativnu

ulogu. Meutim, neki mediji, naroito oni koji su namijenjeni široj
javnosti, veoma esto pokazuju žalosno nepoznavanje religija kao što
se, naprimjer, esto povlae neodgovorne paralele izmeu islama i
odreenih fundamentalistikih i radikalnih pokreta.

5. Politiku i religiju treba držati odvojeno. Meutim, demokratija i

religija trebaju biti kompatibilni. U stvari, trebaju biti korisni partneri
u stremljenju ka zajednikom dobru. Hvatajui se u koštac sa
društvenim problemima, javni organi mogu otkloniti mnoge situacije
koje vode ka vjerskom ekstremizmu.

6. Obrazovanje je neophodno u borbi protiv neznanja, stereotipova i

nerazumijevanja religija. Vlade takoe moraju više uiniti za garanciju
slobode savjesti i vjerskog izražavanja, njegovati vjersko obrazovanje,
poticati dijalog sa i meu religijama kao i promovirati kulturološko i
društveno iskazivanje religija.
 83

7. Škola predstavlja važnu komponentu obrazovanja, formiranja kritikog

duha u buduim graanima i takoe meukulturalnog dijaloga.
Postavlja temelje za tolerantno ponašanje, zasnovano na poštovanju
dostojanstva svakog ljudskog bia. Uzdržano i objektivno poduavanje
djece o istoriji i lozoji glavnih religija sa poštovanjem vrijednosti
Evropske konvencije o ljudskim pravima doprinosi djelotvornoj borbi
protiv fanatizma. Neophodno je razumijevanje istorije politikih
sukoba u ime vjere.

8. Poznavanje religija je sastavni dio poznavanja istorije ovjeanstva i

civilizacija. U potpunosti se razlikuje od vjerovanja u odreenu religiju
i njene poglede. ak i one zemlje u kojim preovladava jedna religija
trebaju uiti o porijeklu drugih religija, a ne samo favorizirati jednu ili
poticati vrbovanje pristaša.

9. U Evropi postoje razne situacije koje su veoma sline. Obrazovni

sistem openito – a naroito državne škole u tzv. sekularnim
državama – ne posveuje dovoljno pažnje resursima za poduavanje o
religijama ili – posebno u zemljama u kojima postoji državna religija i
u vjerskim školama – fokusira se na samo jednu religiju. Neke zemlje
su zabranile nošenje vjerskih simbola u školama. Smatra se da su ove
odredbe u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

10. Nažalost, u cijeloj Evropi je nedostatak nastavnika kvaliciranih

za vršenje komparativne nastave o razliitim religijama i zato treba
osnovati Evropski institut za obuku nastavnika (barem za obuku
instruktora), koji bi imao koristi od iskustva mnogih institucija i
fakulteta u raznim zemljama lanicama koje ve odavno rade na
istraživanju i predavanju predmeta komparativne religije.

11. Vjee Evrope dodjeljuje kljunu ulogu obrazovanju za izgraivanje

demokratskog društva, ali vjerska nastava još nije dobila posebnu
pažnju.

12. Skupština još primjeuje da tri monoteistike religije u Bibliji imaju

zajedniko porijeklo (Abraham) i dijele mnoge vrijednosti sa drugim
religijama i da vrijednosti koje Vijee Evrope podržava potiu iz tih
vrijednosti.

13. Prema tome, Skupština preporuuje da Vijee ministara:

13.1. ispita eventualne pristupe uenju o religijama na primarnom i

sekundarnom nivou, naprimjer, putem osnovnih modula koji bi se
zatim prilagodili raznim obrazovnim sistemima;

13.2. promovira osnovnu obuku kao i obuku nastavnika koja se vrši tokom
službe poštujui naela postavljena u prethodnom stavu;

1
Skupštinska debata od 4. oktobra, 2005. godine (27. sjednica) (Pogledaj dok. 10673,
izvještaj Odbora za kulturu, nauku i obrazovanje, izlaga: gdin Schneider), Skupština
usvojila tekst 4. oktobra, 2005. godine (27. sjednica).
84

13.3. predvidi osnivanje Evropskog instituta za obuku nastavnika u

komparativnoj vjeronauci.

14. Skupština takoe predlaže da Vijee ministara potakne vlade džava

lanica da osiguraju uenje vjeronauke na osnovnom i srednjem nivou
državnog školovanja naroito na osnovu sljedeih kriterija:

14.1. cilj ovog obrazovanja je da uenici upoznaju religije koje se

prakticiraju u njihovim kao i susjednim državama, da shvate da
svako ima isto pravo da vjeruje da je njegova religija „iskrena vjera”
i da drugi ljudi nisu drugaija ljudska bia zato što su druge vjere ili
zato što uope ne vjeruju;

14.2. treba, sa potpunom nepristrasnošu, ukljuiti istoriju glavnih religija

kao i opciju da neko uope nije religiozan;

14.3. treba pružiti mladim ljudima obrazovna sredstva koja e im

omoguiti da steknu sigurnost ako im pristupe pristalice fanatike
vjerske prakse;

14.4. ne smije prekoraiti granicu izmeu oblasti kulture i vjere, ak i kada
se radi o državi koja ima državnu religiju. Nije to stvar ulijevanja
vjere nego pokušaj da mladi ljudi shvate zašto su religije izvori
vjerovanja kod miliona ljudi;

14.5. nastavnicima vjeronauke potrebna je posebna obuka. Trebaju biti

uitelji kulturalnih ili literalnih disciplina. Meutim, za ovu vrstu
obrazovanja mogu se zadužiti i strunjaci u drugim disciplinama;

14.6. državni organi treba da se brinu o obuci nastavnika i da izrade

nastavne sadržaje koje treba prilagoditi posebnostima svake
zemlje kao i godištu uenika. U izradi ovih programa Vijee Evrope
e konsultirati sve relevantne partnere ukljuujui i predstavnike
vjerskih zajednica.
PRILOG III

Sluajevi pred Komisijom za ljudska prava

Ujedinjenih nacija i Evropskim sudom za ljudska
prava

injenini i proceduralni istorijat

Tri važna sluaja koji se tiu uenja o religijama i uvjerenjima rješavani su

na meunarodnom nivou u periodu koji je prethodio izdavanju ovih Vodeih
naela — dva iz Norveške81 i jedan iz Turske82. Oba norveška sluaja
proizlaze iz iste osnovne injenine situacije. Odnose se na pojedinane
molbe Komisiji za ljudska prava UN-a i Evropskom sudu za ljudska prava
u kojima se tvrdi da obavezni predmet u norveškom školskom sistemu
pod nazivom Poznavanje kršanstva i vjersko etiko obrazovanje narušava
slobodu vjere i vjerovanja i pravo roditelja da osiguraju da se nastava
odvija u skladu sa njihovim vjerskim i lozofskim uvjerenjima. Sve molbe
koje su prvobitno obuhvatale Norveško udruženje humanista i osam parova
roditelja koji su bili lanovi tog Udruženja i ija djeca su pohaala osnovnu
školu, udružili su se u traženju pravnog lijeka unutar norveškog sistema.
To je kulminiralo odlukom norveškog Vrhovnog suda koji je odbio tvrdnje
da je odbijanje dozvole izuzea od uestvovanja u nastavi iz Poznavanja
kršanstva i vjerske etike narušilo prava roditelja i djece prema odredbama
meunarodnih ljudskih prava koje štite slobodu vjere ili vjerovanja83, prava
roditelja da odgajaju svoju djecu u skladu sa svojim uvjerenjima,84 i prava
nediskriminacije.85

81
Leirvåg vs. Norveške, UN Komisija za ljudska prava, CCPR/C/82/D/1155/2003, Dopis br.
155/2003, 23. novembra, 2004. godine), dostupno na http:
//www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/(Symbol)/6187ce3dc0091758c1256f7000526973?Opendocu
ment, i Folgerø vs. Norveške
82
Zengin vs. Turske, (ESzaLJP, Pr. br. 1448/04, 9. oktobra 2007. godine).
83
ICCPR, art. 18, op. cit., note 26; ECHR, art. 9, op. cit.bilješka 15.
84
Meunarodni sporazum o ekonomskim, društvenim i kulturološkim pravima, usvojen i
spreman za potpisivanje od Generalne skupštine, 16. decembra 1966. godine, GA Res.
2200A (XXI), 1 UN GAOR Dopuna. (br. 16) u 49, UN Dok. A/6316 (1966), 993 UNTS 3,
stupio na snagu 3. januara, 1976. godine, lan 13(3), dostupan na http://www.unhchr.ch/
html/menu3/b/a.cescr.htm; ICCPR, lan 18(4), op. cit. bilješka 26; ECHR Protokol br. 1,
lan. 2, op. cit. bilješka 38.
85
ICCPR, lan. 26, op. cit. bilješka 26; ECHR, lan. 14, op. cit. bilješka 15.
86

Nakon toga, neki od podnosilaca tužbi podnijeli su molbu Odboru za ljudska

prava UN-a, a drugi su se obratili Evropskom sudu za ljudska prava.86 S
obzirom da je Evropski sud bio mišljenja da su žalbe djece neprihvatljive
na sudu zato što nisu iscrpili sve prethodne mogunosti pravnog lijeka,87
ograniio je analizu iskljuivo na žalbe roditelja po lanu 2. Protokola
br. 1. ECHR, navodei da je to u svakom sluaju lex specialis u oblasti
obrazovanja i da se stoga pritužbe roditelja „najprikladnije za ispitivanje”
po ovoj odredbi.88 Iz tog razloga, dopis Odbora za ljudska prava UN-a po
ovom predmetu sadrži potpuniju verziju injenica u pogledu djece, koje e
ovdje biti obuhvaene.

U sluaju Turske, otac i ker tražili su oslobaanje od prisustvovanja

obaveznom kursu iz vjerske kulture i etike, što po njihovim rijeima nije
kompatibilno sa pravom na slobodu vjere ili vjerovanja, pravom roditelja
da usmjeravaju obrazovanje svoje djece kao i sa naelom sekularizma
po turskom ustavu. Ministar obrazovanja bio je protiv davanja izuzea
tvrdei da je „... danas, kada je meukulturalni utjecaj u porastu, postalo
neophodno poznavanje drugih religija kako bi se njegovala kultura mira i
kontekst tolerancije.”89 Odbijanje ovog izuzea je podržao turski Vrhovni
sud, a uslijedila je žalba Evropskom sudu. Taj Sud je našao da je postojalo
kršenje lana 2. Protokola br.1 ECHR. Izvodi iz mišljenja Suda su u prilogu
poslije dolje navedenih sluajeva iz Norveške.

Podnošenje injenica od podnosilaca žalbe Odboru za ljudska prava

UN-a –u sluaju Leirvåg

2.1 Norveška ima državnu religiju i državnu crkvu kojoj pripada otprilike
86 posto stanovništva. lan 2. norveškog Ustava navodi da je
Evanelistika luteranska crkva službena državna religija i odreuje
da „oni stanovnici koji se ulane u ovu vjeru imaju obavezu da

86
etiri para roditelja su sa djecom otišli u Komitet za ljudska prava; pet roditelja i etvero
djece pojavili su se pred Evropskim sudom za ljudska prava. Takvo proceduralno stanje
stvari stvorilo je zabrinutost oba organa ija pravila spreavaju pokušaje traženja
povoljnog mišljenja. Meutim, oba tijela su zakljuila da, zato što su stranke razliite,
tužbe se mogu slijediti odvojeno. Pogledati Leirvag vs. Norveške, stav. 13.3, op. cit.
bilješka 81; Folgerø vs. Norveške, stav. B(2), op. cit. bilješka 68 (konana odluka o
prihvatljivosti); takoe pogledati Folgerø vs. Norveške, posebno mišljenje sudija Zupani
i Borrego-Borrego.
87
Evropski sud je 26. oktobra, 2004. godine donio mišljenje da je žalba neprihvatljiva po
osnovu neiscrpnosti ostalih mogunosti u pogledu djece kao podnositelja zahtjeva. Osim
toga, Sud je naveo da, dok su se roditelji žalili na nedostatak prava na potpuno izuzee
sa asova kršanske religije, nisu iscrpili sve lijekove “u vezi sa njihovom pritužbom o
mogunosti i modalitetima za postizanje djelominog oslobaanja od pohaanja asova
kršanske religije [KRL...]” i time je ovaj dio njihove žalbe neprihvatljiv. Folgerø vs.
Norveške, stav. 8, op. cit. Bilješka 81. Poslije toga, 14. februara, 2006. godine. Sud je
naveo da su žalbe roditelja u vezi sa potpunim izuzeem prihvatljive i istovremeno
naveo da ranija odluka o neprihvatljivosti “ nije sprijeila Sud da razmotri ope aspekte
aranžmana djelominog oslobaanja posebno u kontekstu žalbe roditelja po lanu 14.
Konvencije.” Folgerø vs. Norveške, stav. 8. Rezultat je da su konture odluke Evropskog
suda shodno uže nego iste Odbora za ljudska prava.
88
Folgerø vs. Norveške, stav. 54, op. cit. bilješka 81
89
Zengin vs. Turske, op. cit., bilješka 82, stav. 21.
 87

odgajaju svoju djecu na isti nain”. Kršanstvo se propovijeda od

kada je uvedeno ope obavezno obrazovanje u 1739. godini, ali
pravo izuzea djece drugih vjera postoji od vremena donošenja
Zakona o odmetnicima i nekonformistima iz 1845. godine.

2.2 Istovremeno, uenici koji su na taj nain osloboeni imaju pravo da

uestvuju u neopredijeljenom alternativnom predmetu „poznavanje
životnih stavova”. Meutim, nije obavezno za osloboene uenike da
uestvuju ili prisustvuju nastavi iz ovog predmeta [...].

2.3 U avgustu 1997. god., norveška je vlada uvela novi obavezni

vjerski predmet pod nazivom „Poznavanje kršanstva i vjersko i
etiko obrazovanje” (u daljnjem tekstu PKVEO) koji je zamijenio
prethodni predmet Kršanstvo i predmet Životni stav. Ovaj novi
predmet predvia samo oslobaanje od pohaanja odreenih
segmenata nastave. Novi Zakon o obrazovanju, stav 2 (4) odreuje
da se obrazovanje u predmetu vjerske nastave (PKVEO) zasniva
na Odredbi o kršanskoj stvari90 i prenosi „kroz poznavanje Biblije i
kršanstva kao kulturnog naslijea i evanelistiko-luteranske vjere”.
[...]

2.4 Cirkularni dokument Ministarstva o tom predmetu navodi da:

„Kada uenici zahtijevaju izuzee, školi se dostavlja obavijest u
pisanoj formi. Obavijest mora navesti razlog na koji nain osjeaju
prakticiranje druge vjere ili sklonost drugaijem životnom stavu u
nastavi”. Kasniji dokument Ministarstva navodi da traženje izuzea
po osnovu koji se ne rukovodi jasnim vjerskim aktivnostima mora se
ocijeniti na osnovu strogih kriterija.

2.5 [...] [Strunjak iz psihologije kojeg podržava Društvo norveških

humanista (DNH) zakljuio je da] i djeca i roditelji (a vjerovatno i
škola) osjeaju sukob lojalnosti, pritisak da se prilagode i prihvate
normu, a neka djeca tiraniziranje i osjeaj bespomonosti [...].

2.6 [...] [Studije koje je zadužilo Ministarstvo za obrazovanje] zakljuuju

da „aranžman djelominog oslobaanja ne funkcionira na nain
kojim su prava roditelja dovoljno zaštiena“. Zato je Ministarstvo
dalo izjavu za štampu gdje kaže da „djelomino oslobaanje ne
funkcionira kako se oekivalo i da ga zato treba detaljno revidirati”.

2.7 [...] [Revizija predmeta Poznavanje kršanstva i vjerske etike za 2002.

godinu] naglašava da e se sva nastava zasnivati na klauzuli kršanske
stvari i da kršanstvo pokriva 55% nastavnih asova što ostavlja 25%
za ostale religije/životne stavove i 20% za etike i lozofske teme.
Standardiziran nain podnošenja molbe za oslobaanje prisustvovanju
vjerskim aktivnostima izdato je da se pojednostave aranžmani
90
Odredba kršanskog stava predvia: “Predmet osnovnog i nižeg srednjeg obrazovanja, u
sporazumu i saradnji sa roditeljima, pomaže da uenici dobiju kršanski i moralni odgoj,
da razviju mentalne i zike sposobnosti i da im se pruži dobro ope znanje kako bi postali
korisni i neovisni ljudi kod kue i u društvu.” Zakon o obrazovanju iz 1998. (Lov om
grunnskolen og den videregaende opplasring av 17. jula, 1998 br., 61), stav. 1-2(1).
88

postojeih izuzea. Ideja je da nee biti neophodno podnositi molbu

više od jednom u toku obrazovanja, odnosno, tri puta za vrijeme
ukupnog školovanja. Naglašeno je da su se izuzea odnosila samo
na vjerske aktivnosti a ne i na vjersku nastavu.

3.1 [...] [Poslije njene] molbe za potpuno oslobaanje od vjerske

nastave, predmet je odbaen. [Guro Leirvåg] je pohaala asove
vjerske nastave (PKVEO).

3.2 [...] [Gurini roditelji] su shvatili da je veina materijala u tom

predmetu vjerski narativ i mitologija kao jedina osnova za
razumijevanje svijeta i odraz moralnih i etikih pitanja [...]. [Utvrdili
su] da se glavna tema predmetne nastave predaje prepriavanjem
biblijskih pria i objašnjavanjem uenicima. Predmet Poznavanje
kršanstva i vjerske etike time osigurava da se djeca duboko udube
u prie iz Biblije što predstavlja djelokrug njihovog vlastitog vienja
realnosti [...].

3.3 Protiv volje svojih roditelja, Guro se našla u situaciji u kojoj postoji
sukob izmeu škole i kue. U toj situaciji Guro osjea obavezu da
kaže roditeljima o školi samo ono što misli da e njeni roditelji
prihvatiti.

4.2 [...] Maria je pohaala samo dijelove nastave po dogovoru o

djelominom oslobaanju. Autori ove knjige navode da je u nekoliko
sluajeva Maria došla kui iz škole i rekla da su je zadirkivali jer
njena porodica ne vjeruje u boga. Povodom proslave kraja polugoa
i Božia, Maria je odabrana da napamet naui i izvede (recituje)
kršanski tekst. Škola nije mogla da dostavi njenim roditeljima
dnevni raspored asova i pregled tema koje se obrauju u Marijinom
razredu. Umjesto toga, reeno im je da se pozovu na glavni nastavni
plan i sedmine rasporede asova. Marijini roditelji su je izuzeli iz
pohaanja nekih asova u toku prve godine u školi. Za to vrijeme
odsustvovanja nastavnici su je poslali u kuhinju gdje joj je reeno
da crta, ponekad sama, a ponekad pod nadzorom. Kada su njeni
roditelji saznali da se protjerivanje u kuhinju koristi kao kažnjavanje
uenika koji se u razredu loše ponašaju, prestali su je iskljuivati sa
asova.

5.3 [...] Od djece se još tražilo da naue napamet odreeni broj psalma
i biblijskih tekstova, što potvruju njihove bilježnice. Zbog vjerske
nastave Pia je esto osjeala sukob lojalnosti u svome domu i školi.
Njeni roditelji su odluili da se presele u drugi dio države gdje su
mogli Piu upisati u privatnu školu.

9.10 Državna stranka tvrdi da je vjerska nastava koja se pruža na

neutralan i objektivan nain u skladu sa drugim standardima ljudskih
prava [...]. Prema tome, lan 18. stav 1. ne može zabraniti obaveznu
nastavu ija je namjera da „omogui svim ljudima da djelotvorno
uestvuju u slobodnom društvu, promoviraju razumijevanje,
 89

toleranciju i prijateljstvo meu svim narodima i svim rasnim,

etnikim i vjerskim grupama” (CESCR Zakljuak Evropskog suda
za ljudska prava, lan 13. stav 1.) ili da gaje poštovanje prema
„njegovom ili njenom kulturnom identitetu, jeziku i vrijednostima,
nacionalnim vrijednostima države u kojoj dijete živi, zemlje iz koje
on ili ona potiu kao i prema civilizacijama koje se razlikuju od
njegove ili njene” (CRC lan 29, stav i(c)). Predmet vjerske nastave
(Poznavanje kršanstva i vjerske etike) je osmišljen da promovira
razumijevanje, toleranciju i poštovanje meu uenicima razliitog
porijekla, da razvije poštovanje i razumijevanje vlastitog identiteta,
nacionalne istorije i vrijednosti Norveške kao i drugih religija i
životnih lozoja.

Razmatranje zasluga u sluaju Leirvåg

14.2 Glavno pitanje pred Odborom je da li predmet obavezne vjerske

nastave (Poznavanje kršanstva i vjerske etike) u norveškim
školama, sa samo jednom mogunosti izuzea, krši pravo autora na
slobodu misli, savjesti i vjere po lanu 18. i još više prava roditelja
da obezbijede vjersko i moralno obrazovanje svoje djece u skladu
sa vlastitim uvjerenjima, po lanu 18, stav 4. lan 18. ne samo da
obuhvata zaštitu tradicionalnih religija, nego i životnih lozoja, kao
što su one koje zastupaju autori. Možda su asovi iz religije i etike,
po mišljenju Odbora, u skladu sa lanom 18, ako se izvršavaju pod
uvjetima navedenim u Opem komentaru br. 22. na lan 18: „[lan
18.4 dozvoljava državnim školama da predaju predmete kao što su
opa istorija religija i etike ako se prenosi na neutralan i objektivan
nain”, i „državno obrazovanje koje obuhvata nastavu o odreenoj
religiji ili uvjerenju je u suprotnosti sa lanom 18. stav 4. ako ne
predvia nediskriminatorne izuzetke ili alternativna rješenja koja
zadovoljavaju želje roditelja ili staratelja.” Komitet se poziva na
svoje mišljenje u sluaju Hartikainen i ostali protiv Finske, gdje je
zakljueno da nastava sa vjerskim kontekstom treba poštovati
uvjerenja roditelja i staratelja koji ne vjeruju ni u kakve religije.
Komitet e ispitati zahtjev upravo u ovom kontekstu.

14.3 Kao prvo, Komitet e ispitati pitanje da li se predmet vjeronauke

Poznavanje kršanstva i vjerske etike predavao na objektivan nain.
Po ovom pitanju, Zakon o obrazovanju, lanovi 2.-4. predvia da:
„Uenje predmeta ne ukljuuje i propovijedanje. Nastavnici koji
predaju Poznavanje kršanstva i vjerske etike uzee kao polaznu
taku odredbu iz lanova 1.-2. za osnovne i niže razrede srednje
škole i prezentirati kršanstvo, druge religije i životne lozoje na
osnovu njihovih razliitih karakteristika. Uenje o razliitim temama
zasniva se na istim obrazovnim principima.” U predmetnoj odredbi
propisuje se da je predmet osnovnog i nižeg obrazovanja „u
sporazumu i suradnji sa porodicom da pomogne uenicima da dobiju
kršanski i moralni odgoj.” Neka od gore spomenutih odrednica
Zakona jasno navodi da predmet daje prioritet naelima kršanstva
90

u odnosu na druge religije i životne lozoje. U tom kontekstu Stalni

odbor za obrazovanje je veinskim glasom zakljuio da: nastava
nije neutralne prirode i da je glavni naglasak predmeta uenje o
kršanstvu. Država priznaje da predmet sadrži elemente za koje
se može shvatiti da su vjerske prirode u što spadaju izuzea sa
aktivnosti koja su dozvoljena, a da roditelji ne moraju davati razloge.
I konano neke od predmetnih aktivnosti obuhvataju, po svojoj
prirodi, ne samo vjersku nastavu nego stvarno prakticiranje odreene
religije [...]. Iz rezultata istraživanja kao i linog iskustva autora
takoe proizlazi da taj predmet sadrži elemente koji se, kako im se
ini, ne prenose na neutralan i objektivan nain. Odbor zakljuuje da
se ne može rei da nastava iz Poznavanja kršanstva i vjerske etike
zadovoljava uvjet da se predaje na neutralan i objektivan nain,
osim ako sistem izuzea ne dovodi do situacije u kojoj e nastava
koja se pruža djeci i porodicama koji su se opredijelili za izuzee, biti
neutralna i objektivna.

14.4 Drugo pitanje koje treba ispitati je da li aranžman djelominog

oslobaanja od pohaanja vjerske nastave i drugi putevi „izuzea
bez diskriminacije ili druga alternativna rješenja koja bi zadovoljila
želje roditelja ili staratelja”. Odbor navodi da argument autora da
aranžman djelominog izuzea ne zadovoljava njihove potrebe, s
obzirom da je uenje predmeta Poznavanje kršanstva i vjerske etike
tema koja veoma teži ka vjerskom poduavanju i da je djelomino
izuzee nemogue provesti u praksi. Osim toga, Odbor primjeuje da
norveški Zakon o obrazovanju predvia da e „na osnovu pismene
obavijesti od roditelja djeca biti osloboena pohaanja onih dijelova
nastave u pojedinoj školi za koju, prema vlastitoj religiji ili životnoj
lozoji, smatraju da prakticira drugu vjeru ili slijedi drugu životnu
lozoju”.

14.5 Odbor navodi da postojei normativni djelokrug koji se odnosi

na uenje predmeta Poznavanje kršanstva i vjerske etike sadrži
unutarnje tenzije pa ak i protivrjenosti. S jedne strane, Ustav
i predmetna odredba u Zakonu o obrazovanju jasno preferira
kršanstvo u poreenju sa ulogama drugih religija u obrazovnom
sistemu. S druge strane, posebna odredba o izuzeima u lanovima
2.-4. Zakona o obrazovanju formulirana je na nain da u teoriji
izgleda da daje puno pravo izuzea iz bilo kojeg dijela kršanske
vjeronauke koji pojedini roditelji ili uenici smatraju da je praksa
druge religije ili slijedi drugu životnu lozoju. Ako se provedba može
primijeniti na nain da obuhvati preference iz Ustava i predmetnu
odredbu Zakona o obrazovanju, to se zacijelo može smatrati kao
poštovanje lana 18. Pakta.

14.6 Meutim, Odbor smatra da ak i u apstraktnom smislu, sadašnji

sistem djelominog izuzea namee znaajan teret osobama koje su
u ulozi autora, jer traži od njih da se upoznaju sa onim aspektima
predmeta koji su isto vjerske prirode kao i sa drugim aspektima u
smislu odreivanja od kojih preostalih aspekata treba da traže – i
 91

opravdaju – izuzee. Ne bi bilo ni realno oekivati da ti ljudi odustanu

od ostvarivanja svojih prava utoliko što sistem djelominog izuzea
može stvoriti probleme za djecu koja se razlikuju od one djece koja
su obuhvaena ukupnom šemom izuzea. I zaista, kako iskustvo
autora pokazuje, sadašnji sistem izuzea ne štiti slobodu roditelja da
osiguraju da je vjersko i moralno obrazovanje njihove djece u skladu
sa njihovim vlastitim ubjeenjima. U tom pogledu, Odbor navodi da
predmet kršanske vjeronauke kombinuje vjersko obrazovanje sa
prakticiranjem odreenog vjerskog uvjerenja, npr. uenje molitvi
napamet, pjevanje religioznih himni ili prisustvovanje vjerskom
obredu (stav 9.18). Dok je istina da u tim sluajevima roditelji mogu
tražiti izuzee iz takvih aktivnosti oznaavanjem polja na obrascu,
šema Poznavanja kršanstva i vjerske etike ne osigurava odvajanje
vjerske nastave i vjerske prakse na nain koji je praktian za sistem
izuzea.

14.7 Prema mišljenju Odbora, teškoe sa kojima su se autori suoili,

posebno injenica da su Maria Jensen i Pia Suzanne Orning morale
da recitiraju vjerske tekstove u kontekstu božine proslave iako su
bile ukljuene u sistem izuzea, kao i konikt lojalnosti koji osjeaju
djeca, uveliko ilustriraju ove poteškoe. Osim toga, uvjet davanja
razloga za izuzimanje djece sa asova koje se fokusira na predavanja
iz vjeronauke i nedostatak jasnih pokazatelja koji razlozi bi bili
prihvatljivi, stvara dodatne prepreke za roditelje koji traže uvjerenje
da njihova djeca nee biti izložena odreenim vjerskim idejama.
Prema mišljenju Odbora, sadašnji djelokrug predmeta Poznavanje
kršanstva i vjerske etike, ukljuujui i postojei režim izuzea, kako
se sprovodi u pogledu sluaja autora, predstavlja kršenje lana 18.
stav 4. Pakta u vezi sa njima.

14.8 U smislu gore navedenih nalaza, Odbor drži stanovište da nema

dodatnog problema za razmatranje po drugim dijelovima lana 18. ili
lanova 17. i 26. Pakta.

Ocjena Evropskog suda za ljudska prava u sluaju Folgerø

1. Osnovna naela

84. U pogledu ope interpretacije lana 2. Protokola br. 1, Sud u

ovom sudskom sluaju [...] objavljuje sljedea naela:
(a) Dvije reenice lana 2. Protokola br. 1 moraju se interpretirati
ne samo u svjetlu jedna druge nego naroito u smislu lanova 8, 9. i
10. Konvencije [...].
(b) Prava roditelja se ugrauju u osnovno pravo na obrazovanje i
poštovanje njihove vjere i lozofskih uvjerenja, a prva reenica ništa
više od druge ne pravi razliku izmeu državne i privatne nastave.
Druga reenica lana 2. Protokola br. 1 ima, ukratko, za cilj ouvanje
mogunosti pluralizma u obrazovanju ija mogunost je neophodna
za ouvanje „demokratskog društva” kako je zamišljeno u Konvenciji.
92

Sa stanovišta moi savremene države, ovaj cilj se može postii

jedino kroz nastavu u državnim školama [...].
(c) lan 2. Protokola br. 1 ne dopušta povlaenje razlike izmeu
vjerske nastave i ostalih predmeta. Nareuje državi da poštuje
uvjerenja roditelja, vjerska ili lozofska, u cijelom državnom
obrazovnom programu [...]. Ta dužnost je široka u opsegu jer se
odnosi ne samo na sadržaj nastave i nain na koji se predaje nego i
na uinak svih „funkcija” koje je preuzela država. Glagol „poštovati”
znai više nego „priznati” ili „uzeti u obzir”. Osim prvobitno
negativnog pothvata, implicira neke pozitivne obaveze od države.
Izraz „ubjeenje”, posebno gledajui, nije isto što i rijei „mišljenje” i
„ideje”. Oznaava stanovišta koja postižu odreeni nivo uvjerljivosti,
ozbiljnosti, kohezije i važnosti [...].
(d) lan 2. Protokola br. 1 predstavlja cjelinu kojom dominira prva
reenica. Obavezujui se da nee „osporavati pravo na obrazovanje”,
ugovorne države garantiraju svakome, unutar njihove nadležnosti,
pravo pristupa obrazovnim institucijama koje postoje u datom
vremenu i mogunost da, priznavanjem završenih studija, izvue
korist od dobijenog obrazovanja […].
(e) Vršenjem prirodne dužnosti prema svojoj djeci – roditelji koji su
prevashodno odgovorni za „obrazovanje i poduavanje” svoje djece
– mogu zahtijevati od države da poštuje njihova vjerska i lozofska
ubjeenja. Njihovo pravo tako odgovara dužnosti koja je usko
povezana sa uživanjem i ostvarivanjem prava na obrazovanje (ibid.).
(f) Iako se interesi pojedinca ponekad moraju podreivati interesima
grupe, demokratija nije samo u tome da mišljenja veine moraju
uvijek prevagnuti: mora se postii balans koji osigurava pravedan
i propisan tretman manjina i izbjei svaka zloupotreba dominantnog
položaja (pogledati Valsamis, naveden gore, s. 2324, § 27).
(g) Meutim, izrada i planiranje nastavnog plana spada u naelo
unutar nadležnosti ugovornih država. To uglavnom podrazumijeva
pitanja ekspeditivnosti što nije stvar Suda da odluuje i ija
rješenja mogu zakonski varirati prema državi i razdoblju [...].
Naroito u drugoj reenici lana 2. Protokola br. 1, ne spreava se
država da kroz uenje ili obrazovanje prenosi informacije ili znanje,
direktno ili indirektno, religiozne ili lozofske prirode. ak se ne
dozvoljava roditeljima da se protive integraciji takve nastave ili
obrazovanja u školski nastavni plan i program jer bi u protivnom sva
institucionalizirana nastava rizikovala da postane nepraktina [...].
(h) Druga reenica lana 2. Protokola br. 1, s druge strane,
podrazumijeva da država, u vršenju funkcija koje je preuzela u
pogledu obrazovanja i uenja, mora brinuti da se informacije ili
znanje koje obuhvata nastavni plan i program prenosi na objektivan,
kritiki i pluralistiki nain. Državi nije dozvoljeno da slijedi cilj
indoktrinacije koji bi se mogao smatrati kao nepoštovanje vjerskih
i lozofskih ubjeenja roditelja. To je granica koja se ne smije
prekoraiti (ibid.).
(i) Da bi se ispitale sporne zakonske odredbe prema lanu 2.
Protokola br. 1, kako je gore interpretirano, mora se, izbjegavajui
 93

svako ocjenjivanje ekspeditivnosti legislative, uzeti u obzir konkretna

situacija koja se tražila ili se traži da se zadovolji. Naravno,
zloupotrebe se mogu dogoditi na nain na koji se tekue odredbe
primjenjuju od odreene škole ili nastavnika, a dužnost nadležnih
organa je da se dobro pobrinu da se na tom nivou ne zanemare
vjerska i lozofska ubjeenja roditelja, iz nehata, lošeg prosuivanja
i pogrešnog vrbovanja pristaša [...].

2. Primjena tih naela na tekui sluaj [...]

89. [...] [Druga reenica lana 2. Protokola br. 1 ne daje nikakvo

pravo roditeljima da im dijete u svom obrazovanju ne naui ništa o
vjeri i lozoji. Pošto je tako, injenica da poznavanje kršanstva
predstavlja vei dio nastavnog plana za osnovne i niže razrede
srednje škole nego poznavanje drugih religija i lozoja ne može se,
po mišljenju Suda, samo po sebi gledati kao odstupanje od naela
pluralizma i objektivnosti što prerasta u indoktrinaciju (pogledati,
mutatis mutandis, Angelini protiv Švedske (Odluka), br 1041/83, 51
DR (1983). U pogledu mjesta koje zauzima kršanstvo u nacionalnoj
istoriji i tradiciji tužene države, mora se smatrati da se nalazi
na margini uvažavanja kod izrade i planiranja nastavnog plana i
programa.

90. Meutim, [...] dok se naglasak stavlja na nastavu zasnovanu

na znanju, lanovi 2-4.(3) predviaju da nastava treba, zavisno od
sporazuma i suradnje sa roditeljina, uzeti kao polaznu taku odredbu
o cilju uenja o kršanstvu u lanovima 1-2.(1) cilj osnovnog i nižeg
srednjeg obrazovanja je da pruži uenicima kršanski i moralni odgoj
[...].

91. Nadalje treba navesti da klauzula o cilju uenja o kršanstvu

po sastavu predmeta sadrži pretežno kršanstvo.

92. U tom pogledu, treba se pozvati na navedeni cilj u lanovima

2-4.(1)(i) Zakona o obrazovanju iz 1998. i „prenijeti detaljno
poznavanje Biblije i kršanstva u obliku kulturnog naslijea i
evanelistiko-luteranske vjere” (stavljen naglasak). Suprotno tome,
nema uvjeta za detaljno prenošenje znanja o drugim religijama i
lozojama (pogledati stav 23. gore).

Osim toga, u skladu sa lanovima 2-4.(1)(ii), cilj je bio prenošenje

znanja drugih kršanskih zajednica (pogledati stav 23. gore).

Razlika u onome što je naglašeno odražava se i u nastavnom planu

gdje se otprilike pola navedenih taaka odnosi samo na kršanstvo
dok se ostale take dijele meu ostalim religijama i lozojama.
Uvod navodi da „Prouavanje predmeta ima namjeru da pruži
ueniku detaljan uvid u kršanstvo što podrazumijeva kršanski
pogled na život kao i zdravo poznavanje drugih religija i lozoja
[stavljen naglasak]” [...].
94

95. Zato, kada se gleda zajedno sa Provedbom o cilju uenja o

kršanstvu, opis sadržaja i ciljeva predmeta Poznavanje kršanstva i
vjerske etike postavljenih u lanovima 2-4. Zakona o obrazovanju iz
1998. i drugih tekstova koji predstavljaju dio zakonskog djelokruga
predlaže da se uenju o kršanstvu pripisuju ne samo kvantitativne
nego i kvalitativne razlike u poreenju sa uenjem drugih religija i
lozoja. U pogledu ovih razlika, nije jasno kako se još jedan cilj,
postavljen u taki (v): „promovirati razumijevanje, poštovanje i
mogunost održavanja dijaloga meu ljudima razliitih pogleda na
vjeru i ubjeenja, može pravilno postii”. Prema mišljenju Suda,
razlike su bile tolike da ih je bilo nedovoljno umanjiti uvjetima iz
lanova 2.-4., tj. da nastava slijedi ujednaen pedagoški pristup u
pogledu razliitih religija i lozoja [...].

96. Postavlja se pitanje da li se može rei da je gore navedeni

debalans sveden na nivo prihvatljivosti po lanu 2. Protokola br. 1,
kojim uenici imaju mogunost da zahtijevaju djelomino izuzee
sa predmeta Poznavanje kršanstva i vjerske etike prema Zakonu o
obrazovanju iz 1998. Prema ovoj odredbi „ueniku se, po podnošenju
pismenog podneska od roditelja, odobrava izuzee iz onih dijelova
nastave u odreenoj školi smatrajui, sa stanovišta njihove vjere i
životne lozoje, da dolazi do prakticiranja druge religije ili priklanjanja
drugoj životnoj lozoji” [...].

97. U vezi s tim Sud navodi da aranžman djelominog izuzea

pretpostavlja, kao prvo, da su predmetne osobe adekvatno
obaviještene o detaljima planova asa da mogu ustanoviti i unaprijed
izvijestiti školu o onim dijelovima nastave koji su nekompatibilni sa
njihovim ubjeenjima i vjerovanjima. To može biti izazovan zadatak
ne samo za roditelje nego i za nastavnike koji esto imaju poteškoe
u odreivanju i dostavljanju detaljnog plana asa roditeljima
unaprijed (pogledati stav 29. gore). U odsustvu svake službene
obaveze da se nastavnici pridržavaju udžbenika (pogledati podnaslov
„10” u navodu stava 48. gore). Mora da je teško roditeljima da se
stalno informiraju o sadržaju nastave koja se odvija u uionici i
da izdvajaju nekompatibilne dijelove. Još je teže za roditelje kada
problem predstavlja opa sklonost predmeta Poznavanje kršanstva i
vjerske etike prema kršanstvu.

98. Drugo, prema Cirkularnom dokumentu F-03-98, osim u

momentima kada su isto vjerske aktivnosti razlog podnošenja
zahtjeva za izuzee — gdje ne mora da postoji osnov, uvjet
za dobijanje djelominog izuzea je da roditelji daju primjeren
razlog za svoj zahtjev (pogledati navod iz Cirkularnog dokumenta
odluke Vrhovnog suda u stavu 42. gore). Sud primjeuje da se
informacije o linom vjerskom i lozofskom uvjerenju odnose na
najintimnije aspekte privatnog života. Slaže se sa Vrhovnim sudom
da nametanje obaveze roditeljima da iznesu školskim organima
detaljne informacije o svojim vjerskim i lozofskim ubjeenjima
može predstavljati kršenje lana 8. Konvencije i vjerovatno i lana 9.
 95

(ibid.)[...]. Ipak Sud nalazi da uvjet po kojem se mora dati prihvatljiv

osnov predstavlja rizik da roditelji osjete da moraju otkriti školskim
organima intimne aspekte svojih vjerskih i lozofskih uvjerenja.
Rizik od takve prisile bio je još više prisutan kada su roditelji morali
identicirati dijelove nastave za koju smatraju da prakticira drugu
vjeru ili je sklona drugoj životnoj lozoji. Osim toga, pitanje da li je
zahtjev za izuzee bio primjeren oigledno predstavlja plodno tlo za
konikt, situaciju koju bi roditelji jednostavno više voljeli izbjei ne
izražavajui želju za izuzeem.

99. Tree, Sud smatra da ak i u sluaju da se pismo roditelja

kojim traži djelomino izuzee smatra prihvatljivim, to ne mora da
znai da e predmetni uenik biti osloboen od pohaanja dijela
nastavnog programa o kojem je rije. lanovi 2.-4. predviaju da
„škola nastoji što je mogue bolje da nae rješenje koje olakšava
diferenciranu nastavu u školskom nastavnom planu” [...]. Sud
posebno primjeuje da se za mnoge aktivnosti, naprimjer, molitve,
pjevanje himni, crkvene obrede i školske predstave, predlaže
da bi prisustvovanje i promatranje moglo prigodno zamijeniti
ukljuivanjem kroz sudjelovanje. Osnovna ideja je da, u namjeri da
se sauva interes prenošenja znanja u skladu sa nastavnim planom,
izuzee treba da se odnosi na aktivnost kao takvu, a ne na znanje
koje se prenosi putem predmetne aktivnosti (pogledati stav 48.
gore). Meutim, po mišljenju Suda, ova razlika izmeu aktivnosti i
znanja ne samo da je morala biti teška za provoenje u praksi nego
izgleda da je znaajno umanjila djelotvornost prava na djelomino
izuzee kao takvo.

100. U svjetlu gore navedenog, Sud nalazi da je sistem djelominog

izuzea mogao da podvrgne roditelje teškom teretu uz rizik da
nepotrebno iznose svoj privatni život, a mogunost konikta ih je
vjerovatno odvraala da postavljaju takve zahtjeve. U odreenim
sluajevima, posebno u vezi sa aktivnostima vjerskog karaktera,
diferencijalnom nastavom djelokrug djelominog oslobaanja ak
može biti i znatno smanjen. Teško je smatrati da je to suglasno
pravu roditelja da poštuje svoja uvjerenja u svrhu lana 2. Protokola
br. 1, kao što se interpretira u svjetlu lanova 8. i 9. Konvencije.
S tim u vezi, moramo se podsjetiti da Konvencija nije napisana da
„garantira teoretska ili iluzorna prava, nego prava koja su praktina i
djelotvorna”[...].

101. Vlada smatra da bi bilo mogue da roditelji podnosioci molbe

traže alternativno obrazovanje za svoju djecu u privatnim školama
koje dobivaju znatne subvencije od tužene države koja investira
85% ukupnih troškova u vezi sa osnivanjem i voenjem privatnih
škola. Meutim, Sud smatra da u ovom sluaju postojanje takve
mogunosti ne može osloboditi državu od obaveze da zaštiti
pluralizam u državnim školama koje su otvorene svima.

102. Protiv ovog istorijata, bez obzira na mnoge zaslužne zakonske

96

svrhe navedene u vezi sa uvoenjem predmeta Poznavanje kršanstva

i vjerske etike u osnovnim i nižim razredima srednjih škola, ne ini
se da se tužena država dovoljno pobrinula da se informacije i znanje
obuhvaeni nastavnim planom prenose na objektivan, kritiki i
pluralistiki nain u svrhu lana 2. Protokola br. 1.

Shodno tome, Sud nalazi da se odbijanjem davanja roditeljima

potpunog izuzea njihove djece iz pohaanja predmeta Poznavanje
kršanstva i vjerske etike krši lan 2. Protokola br.1.

Ocjena Evropskog suda za ljudska prava u sluaju Zengin

47. [...] Dvije reenice lana 2. Protokola br. 1 moraju se itati ne

samo u svjetlu jedna druge nego naroito i u svjetlu lanova 8, 9. i
10. Konvencije. [...]

48. Pravo roditelja da poštuju svoja vjerska i lozofska ubjeenja

ugraeno je u ovo osnovno pravo, a prva reenica ne pravi ništa
veu razliku od druge izmeu državne i privatne nastave. Ukratko,
druga reenica lana 2. ima za cilj ouvanje mogunosti pluralizma
u obrazovanju, mogunost koja je neophodna za ouvanje
„demokratskog društva” kako je predvieno Konvencijom. U pogledu
moi moderne države, iznad svega, ovaj se cilj mora ostvariti putem
državne nastave. [...]

49. lan 2. Protokola br. 1 ne dozvoljava povlaenje razlike

izmeu vjerske nastave i drugih predmeta. Nalaže državi da poštuje
ubjeenja roditelja, vjerska ili lozofska, u cijelom državnom
obrazovnom programu. [...] Ta dužnost ima široko znaenje jer se
ne odnosi samo na sadržaj obrazovanja i nain pružanja nego i na
uinak svih „funkcija” koje je preuzela država. Glagol „poštovati”
ima vee znaenje nego glagoli „priznati” ili „uzeti u obzir”. Osim
prvobitno negativne obaveze, podrazumijeva neku pozitivnu obavezu
od strane države. Rije „ubjeenja”, sama za sebe, nije isto što i
rijei „mišljenja” i „ideje”. Oznaava stanovišta koja dostižu odreeni
nivo uvjerljivosti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti [...]

50. U izvršavanju prirodne dužnosti prema svojoj djeci – primarna

odgovornost je da za „obrazovanje i uenje” svoje djece – roditelji
mogu zahtijevati od države da poštuje njihova religiozna i lozofska
ubjeenja. Time su njihova prava jednaka odgovornosti koja je usko
vezana za uživanje i ostvarivanje prava na obrazovanje [...].

51. Meutim, programiranje i planiranje nastavnog plana spada u

naela unutar nadležnosti ugovornih zemalja. Ovdje se uglavnom
radi o pitanjima ekspeditivnosti što Sud ne odluuje, a ije rješenje
se može zakonski razlikovati zavisno od države i razdoblja. [...]
Naroito, druga reenica lana 2. Protokola br. 1 ne spreava države
da u javnim školama, kroz nastavu, direktno ili indirektno daju
objektivne informacije ili znanje vjerske ili lozofske prirode. Time
 97

se ak i ne dozvoljava roditeljima da se protive uvoenju takve

nastave ili obrazovanja u školski nastavni plan, jer u protivnom cijela
institucionalizirana nastava bi rizikovala da se dokaže nepraktinom.
[...] U stvari, teško je postii da mnogi predmeti koji se predaju u
školi ne sadrže, manje ili više, odreenu dozu lozofske složenosti
ili implikacija. Isto važi i za vjerske sklonosti ako ne zaboravimo da
religije formiraju veoma široko dogmatsko i moralno bie koje zna
ili možda zna odgovore na svako pitanje lozofske, kozmološke ili
moralne prirode [...]

52. S druge strane, druga reenica lana 2. podrazumijeva da

se država, u ispunjavanju funkcija koje je preuzela u pogledu
obrazovanja i uenja, mora brinuti da se informacije ili znanje
obuhvaeni nastavnim planom prenose na objektivan, kritiki i
pluralistian nain koji omoguava uenicima da razviju kritiki um u
pogledu religije. [...]

53. [...] Iako u prošlosti organi koji provode Konvenciju nisu

pronašli vrstu obrazovanja koje pruža informacije o religijama
koje bi bilo suprotno Konvenciji, pažljivo su ispitali da li su uenici
bili obavezni da uestvuju u nekom obliku vjerske molitve ili su
bili izloženi bilo kakvoj vjerskoj indoktrinaciji. U istom kontekstu,
aranžmani za oslobaanje od pohaanja vjerske nastave su takoe
faktor koji treba uzeti u obzir. [...] Naravno, zloupotreba se može
dešavati u nainu na koji odreene škole ili nastavnici primjenjuju
tekue odredbe, a dužnost nadležnih organa je da se dobro pobrinu
da vjerska i lozofska ubjeenja roditelja nisu zanemarena na tom
nivou nehatom, nedostatkom prosuivanja ili pogrešnim vrbovanjem
za neku ideju [...]

54. Sud neprestano ponavlja i uvijek naglašava da, u

pluralistikom demokratskom društvu, dužnost države da bude
nepristrasna i neutralna u pogledu razliitih religija, vjera ili uvjerenja
nije kompatibilna sa bilo kojom ocjenom države u smislu legitimnosti
vjerskih uvjerenja ili naina na koje se ta uvjerenja iskazuju. [...]

57. U svjetlu gore spomenutih naela, Sud mora odrediti, kao

prvo, da li se sadržaj ovog predmeta predaje na objektivan, kritian
i pluralistiki nain kako bi se osigurala kompatibilnost sa naelima
koja proizlaze iz predmetnog sudskog sluaja u odnosu na drugu
reenicu lana 2. Protokola br. 1. Drugo, ispitat e da li su uvedene
odgovarajue odredbe u turski obrazovni sistem da se osigura
poštovanje ubjeenja roditelja.

(a) Sadržaj asova

58. Prema nastavnom planu i programu za nastavu „vjerske

kulture i etike”, predmet treba predavati u skladu sa poštovanjem
naela sekularizma i slobode mišljenja, vjere i savjesti sa „namjerom
njegovanja kulture mira i konteksta tolerancije”. Takoe nastoji
98

da prenosi znanje koje se odnosi na sve vee religije. Jedan od

ciljeva nastavnog plana i programa je da obrazuje ljude „koji znaju
o istorijskom razvoju judeizma, kršanstva, hinduizma i budizma,
njihovih glavnih odlika i sadržaja njihove doktrine kao i da mogu da
ocijene, koristei objektivne kriterije, položaj islama u odnosu na
judeizam i kršanstvo.” [...]

59. Prema mišljenju suda, gore navedene namjere jasno

su kompatibilne sa naelima pluralizma i objektivnosti koje su
zagarantovane u lanu 2. Protokola br. 1. U tom pogledu, Sud navodi
da princip sekularizma, onako kako ga garantira turski ustav, spreava
državu da izražava naklonjenost ka odreenoj religiji ili uvjerenju i
tako usmjerava državu u njenoj ulozi nepristrasnog sudije i neizbježno
zahtijeva slobodu religije i savjesti. [...] S tim u vezi, Sud sa interesom
bilježi mišljenje Vlade da je, kao prvo, vjerska nastava u školama
primjerena metoda borbe protiv fanatizma i, drugo, administrativni
sudovi su odgovorni za kontrolu pridržavanja naelima sekularizma,
u vezi sa pripremom nastavnog plana i programa kao i u njegovom
provoenju. [...]

66. Što se tie Alevi vjere, nije sporno meu stranama da upravo
vjersko ubjeenje ima duboke korijene u turskom društvu i istoriji i da
ima odlike koje su mu svojstvene. [...] Time se razlikuje od sunitskog
shvaanja islama koje se ui u školama. Sigurno to nije ni sekta niti
„uvjerenje” jer ne postiže odreeni nivo uvjerljivosti, ozbiljnosti,
kohezije i važnosti. [...] Zbog toga, izraz „vjerska ubjeenja”, unutar
znaenja druge reenice lana 2. Protokola br. 1, nesumnjivo se odnosi
na ovu vjeru.

67. Meutim, kako vlada priznaje, u školskom predmetu „vjerska

kultura i morali”, vjerska raznolikost koja prevladava u turskom
društvu nije uzeta u obzir. Naprimjer, uenici ne ue o vjerskim ili
ritualnim posebnostima Alevi vjere, iako jedan veliki dio turskog
stanovništva pripada toj vjeri. Što se tie argumenta Vlade da se
odreene informacije o pobornicima Alevi vjere daju u devetom
razredu, Sud kao i tužitelji [...] smatraju da se, u odsustvu uenja
osnovnih elemenata ove vjere u osnovnoj i nižoj školi, injenica
da život i lozoja dvoje ljudi koji su imali veliki utjecaj na njeno
nastajanje ue tek u devetom razredu nije dovoljna da nadoknadi
nedostatke ove nastave.

68. Poznato je da roditelji uvijek mogu svoju djecu pouiti i

savjetovati, obavljati prirodne funkcije roditelja kao edukatora ili
usmjeravati svoju djecu u skladu sa vlastitim vjerskim ili lozofskim
uvjerenjima. [...]. Ipak, kada ugovorne zemlje uvedu vjersku
nastavu u školske planove i, bez obzira na aranžmane oslobaanja
od pohaanja takve nastave, roditelji uenika mogu zakonski
oekivati da e se taj predmet predavati na nain koji zadovoljava
kriterije objektivnosti i pluralizma uz poštovanje njihove vjere ili
lozofskih uvjerenja.
 99

69. U ovom pogledu, Sud smatra da, u demokratskom društvu,

jedino pluralizam u obrazovanju može omoguiti uenicima da razviju
kritiki um što se tie religioznih sadržaja u kontekstu slobode misli,
savjesti i vjere [...]. Zato treba rei, kao što je i Sud više puta
izrekao, da je ova vrsta slobode u svojoj vjerskoj dimenziji jedan
od najvažnijih elemenata koji formiraju identitet vjernika i njihove
koncepcije života, ali i važan faktor za ateiste, agnostike, skeptike i
one ravnodušne [...].

70. U svjetlu gore navedenog, Sud zakljuuje da se ne može

smatrati da nastava koja sadrži predmet „vjerska kultura i etika”
zadovoljava kriterije objektivnosti i pluralizma, a naroito u
specinom sluaju tužitelja, da poštuje vjerska i lozofska uvjerenja
oca gice Zengin koji je pristaša Alevi vjere, u pogledu tematike koja
jasno nedostaje nastavnom planu i programu.

(b) Da li su postojala odgovarajua sredstva da osiguraju

poštovanje ubjeenja roditelja

71. [...] Kada ugovorna zemlja ukljui vjerske predmete u

nastavni plan, onda je neophodno, koliko je to mogue, izbjei
situaciju u kojoj su uenici u sukobu izmeu vjerskog obrazovanja
koje pruža škola i vjerskih ili lozofskih ubjeenja svojih roditelja.
S tim u vezi, Sud navodi da, u pogledu vjerske nastave u Evropi i
uprkos raznovrsnosti pristupa nastavi, skoro sve zemlje lanice nude
najmanje jedan nain na koji se uenici mogu iskljuiti iz asova
vjeronauke, uvoenjem mehanizma izuzea ili opcije pohaanja
nekog drugog zamjenskog asa ili da prisustvovanje na asovima
vjeronauke bude potpuno fakultativno [...].

72. Sud navodi da, po lanu 24. turskog ustava, „vjerska kultura
i etika” je jedan od obaveznih predmeta. Meutim, ini se da je
mogunost izuzea uvelo Vrhovno obrazovno vijee odlukom od
9. jula 1990. godine [...]. Prema toj odluci, samo djeca „turske
nacionalnosti koja pripadaju kršanskoj ili jevrejskoj religiji” imaju
pravo opcije izuzea, „pod uvjetom da potvrde da su sljedbenici tih
religija”.

73. Sud smatra da, bez obzira u koju kategoriju spada predmetni
uenik, injenica da roditelji moraju prethodno dati izjavu školi i
navesti da pripadaju kršanskoj ili jevrejskoj religiji kako bi njihova
djeca bila osloboena pohaanja vjerske nastave može takoe da
stvori problem po lanu 9. Konvencije [...]. U vezi s tim navodi da
po lanu 24. turskog ustava „niko se ne prisiljava.....da otkrije svoju
religiju ili uvjerenja...” [...].

74. Osim toga, odluka Vrhovnog obrazovnog vijea predvia

mogunost izuzea za samo dvije kategorije uenika turske
nacionalnosti, i to one iji roditelji pripadaju kršanskoj ili jevrejskoj
vjeri. Prema mišljenju suda, to neizbježno sugerira da sadržaj
100

nastave koja se predaje u ovom predmetu može kod uenika ovih

kategorija da stvori konikt izmeu vjeronauke koja se predaje u
školi i vjerskih i lozofskih ubjeenja njihovih roditelja. Kao i ECRI,
Sud smatra da je situacija otvorena za kritiku u smislu da „ako je to
zaista kurs o razliitim vjerskim kulturama, nema razloga da bude
obavezan samo za muslimansku djecu. U protivnom, ako je kurs
zapravo osmišljen da predaje islam, to je onda kurs o specinoj
religiji i ne treba biti obavezan kako bi se ouvala sloboda religije
djece i njihovih roditelja” [...].

75. Sud navodi da, prema mišljenju Vlade, ova mogunost se

može proširiti na druga uvjerenja ako se podnese takav zahtjev
[...]. Ipak, ma koliki bio djelokrug ovog izuzea, injenica je da su
roditelji obavezni da obavijeste školske organe o svojim vjerskim i
lozofskim ubjeenjima što ini ovo neprikladnim sredstvom za
osiguranje poštovanja slobode ubjeenja. Osim toga, u odsutnosti
bilo kojeg jasnog teksta, školski organi uvijek imaju izbor da odbiju
takav zahtjev kao što je sluaj gice Zengin [...].

76. Zbog toga, Sud smatra da postupak izuzea nije odgovarajua

metoda, a ne pruža ni dovoljno zaštite onim roditeljima koji legitimno
smatraju da predmet koji se predaje može kod njihove djece da stvori
konikt lojalnosti izmeu škole i vlastitih vrijednosti. To se naroito
dešava kada ne postoji mogunost odgovarajueg izbora za djecu
roditelja koji imaju vjerska ili lozofska uvjerenja koja ne slijede
sunitski islam, gdje postupak izuzea može da predstavlja veliki
teret za roditelje kao i prisila otkrivanja svojih vjerskih ili lozofskih
uvjerenja u namjeri da oslobode djecu od pohaanja asova
vjeronauke.
PRILOG IV

Konani dokument Meunarodne konsultativne

konferencije o obrazovanju u školama u pogledu
slobode vjere ili vjerovanja, tolerancije i
nediskriminacije

Konferencija, održana u Madridu od 23. do 25. novembra 2001. godine

povodom dvadesetogodišnjice Deklaracije o otklanjanju svih oblika
netolerancije i diskriminacije na osnovu vjere i uvjerenja, usvojene od
Generalne skupštine 25. novembra 1981. godine,

(a) Uzimajui u obzir da je priznavanje uroenog dostojanstva i jednakih

i neotuivih prava svih ljudi temelj slobode, pravde i mira u svijetu,
a sva ljudska prava su univerzalna, nedjeljiva i meusobno ovisna;

(b) Pozivajui se na Povelju Ujedinjenih nacija, Univerzalnu deklaraciju o

ljudskim pravima, Meunarodni sporazum o graanskim i politikim
pravima, Meunarodnu konvenciju o otklanjanju svih oblika rasne
diskriminacije i Deklaraciju o otklanjanju svih oblika netolerancije
i diskriminacije na osnovu vjere i uvjerenja koje priznaju pravo na
slobodu misli, savjesti, vjere ili uvjerenja i pozivaju na razumijevanje,
poštivanje, toleranciju i nediskriminaciju;

(c) Navodei da se dogaaju ozbiljni sluajevi netolerancije i

diskriminacije u mnogim dijelovima svijeta koji ugrožavaju
ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda što obuhvata pravo
slobode mišljenja, savjesti, vjere ili vjerovanja;

(d) Potvrujui poziv Beke konferencije o ljudskim pravima svim

vladama da poduzmu odgovarajue mjere u skladu sa svojim
meunarodnim obavezama i, uz dužno poštovanje svojih
pojedinanih zakonskih sistema, da se bore sa netolerancijom i
nasiljem koje proizlazi iz toga po osnovu vjere ili vjerovanja;

(e) Smatrajui da je neophodno promovirati pravo na slobodu vjere ili

vjerovanja i suzdržati se od korištenja vjere i vjerovanja za svrhe
koje nisu kompatibilne sa Poveljom Ujedinjenih nacija i primjenljivim
tekstovima Ujedinjenih nacija kao i na rad kako bi se osiguralo
poštovanje naela i ciljeva Deklaracije o otklanjanju svih oblika
netolerancije i diskriminacije po osnovu vjere ili vjerovanja;

(f) Uvjereni u potrebu za edukacijom o ljudskim pravima koja optužuje

102

i nastoji da sprijei sve vrste nasilja zasnovanog na mržnji i

netoleranciji u vezi sa slobodom vjere ili vjerovanja;

Uz saznanje da slobode vjere ili vjerovanja obuhvataju teistika,

neteistika i ateistika uvjerenja kao i pravo da se javno ne iskazuje
vjera ili uvjerenje,

(g) Svjesni odgovornosti država da kroz obrazovanje promoviraju svrhu

i naela Povelje Ujedinjenih nacija da se poboljša meunarodno
razmijevanje, suradnja i mir kao i poštovanje ljudskih prava i
osnovnih sloboda;

(h) Navodei UNESCO-vu Konvenciju protiv diskriminacije u obrazovanju

od 14. decembra 1960. godine i njen dodatni Protokol iz 1962.,
UNESCO-ve Preporuke o obrazovanju u pogledu meunarodnog
razumijevanja, suradnje i mira i obrazovanju o ljudskim pravima i
osnovnim slobodama koji su usvojeni 19. novembra 1974. godine i
Deklaraciju o rasama i rasnim predrasudama od 27. novembra 1978.
godine;

(i) Navodei da tolerancija podrazumijeva prihvatanje razliitosti i

poštovanje prava da budeš razliit i da obrazovanje, posebno u
školi, treba na znaajan nain doprinijeti promoviranju tolerancije i
poštovanja slobode vjere ili vjerovanja;

(j) Navodei Svjetsku konferenciju protiv rasizma, rasne diskriminacije,

ksenofobije i netolerancije koja je u vezi s tim;

(k) Pozivajui se na lan 26.2 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima

koja kaže da se obrazovanje usmjerava na potpuni razvoj ljudske
linosti i jaanje poštovanja prema ljudskim pravima i osnovnim
slobodama i da promovira razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo
meu narodima, rasama i vjerskim grupama;

(l) Primajui na znanje naela u pogledu prava na obrazovanje sadržana

u lanu 13. Meunarodnog sporazuma o ekonomskim, društvenim
i kulturnim pravima i ponovo navedena u Konvenciji o pravima
djeteta;

(m) Primjeujui još lan 29. Konvencije o pravima djeteta koji

predvia da obrazovanje treba da ima za cilj „razvoj djeije linosti,
talenata, mentalnih i zikih sposobnosti do punog potencijala;
razvoj poštovanja za ljudska prava i osnovne slobode i za naela
zagarantovana Poveljom Ujedinjenih nacija, razvoj poštovanja
za roditelje djece, njegov ili njen vlastiti kulturni identitet, jezik i
vrijednosti, za nacionalne vrijednosti države u kojoj to dijete živi,
zemlje iz koje on ili ona eventualno potiu, za civilizacije koje su
drugaije od njegove ili njene; pripremanje djeteta za odgovoran
život u slobodnom društvu u duhu razumijevanja, mira, tolerancije,
jednakosti spolova i prijateljstva meu ljudima, etnikim, nacionalnim
i vjerskim grupama i ljudima iz redova autohtonog naroda”;
 103

(n) Uzimajui u obzir prava roditelja, porodica, zakonskih staratelja i

drugih zakonski priznatih skrbnika da odaberu školu za svoju djecu i
da osiguraju da je njihovo vjersko i/ili moralno obrazovanje u skladu
sa njihovim vlastitim ubjeenjima i sa minimalnim obrazovnim
standardima postavljenim ili odobrenim od nadležnih organa i na
nain u skladu sa postupcima koji se koriste u državi za primjenu
zakona, a sve to u najboljem interesu djeteta;

(o) Pozivajui se na Beki program rada, stav 38, i svjesni potrebe da

se uzme u obzir jednakost polova u školskom obrazovanju u vezi
sa slobodom vjere i uvjerenja, tolerancije i nediskriminacije, a i
zabrinuti za stalnu diskriminaciju protiv žena, naglašavajui potrebu
da se ženama osiguraju ljudska prava i osnovne slobode, a naroito
sloboda vjere ili uvjerenja, tolerancija i nediskriminacija;

(p) Takoe zabrinuti zbog stalne diskriminacije protiv, izmeu ostalog,

djece, emigranata, izbjeglica i onih koji traže azil naglašavajui
potrebu obezbjeenja njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda,
a naroito prava na slobodu vjere ili vjerovanja, toleranciju i
nediskriminaciju;

(q) Uvjereni da obrazovanje u vezi sa slobodom vjere ili vjerovanja

takoe može da doprinese postizanju ciljeva za mir u svijetu,
društvenu pravednost, meusobno poštovanje i prijateljstvo meu
ljudima kao i promociju ljudskih prava i osnovnih sloboda;

(r) Takoe uvjereni da obrazovanje u pogledu slobode vjere ili vjerovanja

treba doprinijeti promociji slobode savjesti, mišljenja, izražavanja,
informacija i istraživanja kao i prihvatanju razliitosti;

(s) Priznajui da mediji i nove tehnologije informatike, ukljuujui

internet, treba da doprinesu obrazovanju omladine u oblasti
tolerancije i slobode vjere ili vjerovanja u duhu mira, pravednosti,
slobode, meusobnog poštivanja i razumijevanja u namjeri
promoviranja i zaštite svih ljudskih prava, graanskih i politikih, kao
i ekonomskih i kulturnih;

(t) Uzimajui u obzir da napori koji, kroz obrazovanje, nastoje da

promoviraju toleranciju i zaštitu ljudskih prava vjere ili vjerovanja,
zahtijevaju suradnju meu državama, relevantnim organizacijama
i institucijama i da roditelji, grupe i zajednice, zavisno od vjere ili
uvjerenja, igraju važnu ulogu u ovom pogledu;

(u) Pozivajui se sa poštovanjem na odluku Generalnog vijea da odredi

1995. godinu kao Godinu Ujedinjenih nacija za toleranciju, 2001.
godinu kao Godinu Ujedinjenih nacija za dijalog meu civilizacijama,
a 9. novembra 2001. godine Generalna skupština je usvojila Globalni
dnevni red za dijalog meu civilizacijama i, pozivajui se na UNESCO
deklaraciju o ulozi religije u promociji kulture mira od 18. decembra
1994. godine, i Deklaraciju o naelima tolerancije koje je usvojio
UNESCO 16. novembra 1995. godine;
104

(v) Navodei inicijative i akcije koje su poduzeli razni organi i

organizacije unutar sistema Ujedinjenih nacija, Ured visokog
povjerenika za ljudska prava koji provodi program Ujedinjenih nacija,
Desetljee obrazovanja o ljudskim pravima (1995-2004) kao i mnoge
druge programe edukacije o ljudskim pravima; UNESCO koji vodi
programe o obrazovanju o ljudskim pravima i miru i razvija politiku
meukulturnog i meureligijskog dijaloga kao i UNICEF koji doprinosi
obrazovanju i dobrobiti djece u raznim podrujima;

(w) Navodei preporuke o obrazovanju, izražene u raznim izvještajima

konvencionalnih organa Ujedinjenih nacija za zaštitu ljudskih prava
i od relevantnih specijalnih izvještaa Komiteta za ljudska prava
Ujedinjenih nacija posebno specijalnih izvještaa o savremenim
oblicima rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i slinih vrsta
netolerancije, specijalnih izvještaa o nasilju nad ženama, njegove
uzroke i posljedice i specijalnih izvještaa o slobodi vjeroispovjesti ili
vjerovanja;

1. Naglašava hitnu potrebu da promovira, kroz obrazovanje, zaštitu i

poštovanje slobode vjeroispovijesti ili vjerovanja zbog jaanja mira,
razumijevanja i tolerancije meu pojedincima, grupama i narodima
sa namjerom razvoja poštovanja pluralizma;

2. Smatra da svako ljudsko bie ima istinsko i nepovredivo dostojanstvo

i vrijednost što ukljuuje pravo na slobodu vjere, savjesti ili uvjerenja
koje treba poštovati i uvati;

3. Smatra da mladu generaciju treba odgajati u duhu mira, tolerancije,

meusobnog razumijevanja i poštovanja prema ljudskim pravima, a
posebno poštovanja slobode vjere ili uvjerenja i da ih treba zaštititi
od svih oblika diskriminacije i netolerancije zbog njihove vjere ili
uvjerenja;

4. Smatra da svaka država, na odgovarajuem nivou vlasti, treba da

promovira i poštuje obrazovne politike iji je cilj jaanje promoviranja
i zaštite ljudskih prava, iskorjenjivanje predrasuda i koncepcija koje
nisu kompatibilne sa slobodom vjere ili vjerovanja i osiguranje
poštovanja i prihvatanja pluralizma i razliitosti u oblasti vjere ili
uvjerenja kao i prava da ne prihvata vjersku obuku koja nije u skladu
sa njegovim ubjeenjima;

5. Takoe smatra da svaka država treba poduzeti odgovarajue mjere

da osigura jednaka prava za žene i muškarce u oblasti obrazovanja
i slobode vjere ili uvjerenja, a naroito pojaa zaštitu prava ženske
djece na obrazovanje, posebno onih koje potiu iz ugroženih grupa;

6. Osuuje sve oblike netolerancije i diskriminacije na osnovu vjere

ili uvjerenja ukljuujui i one koji promoviraju mržnju, rasizam
ili ksenofobiju i smatra da države trebaju poduzeti odgovarajue
mjere protiv onih koji se tako manifestiraju u školskim nastavnim
programima, bilježnicama i metodama nastave kao i onih koji se
 105

šire putem medija i novih informatikih tehnologija što obuhvata i

internet;

7. Sa sklonošu razmatra sljedee ciljeve:

(a) Jaanje nediskriminatorne perspektive u obrazovanju kao i

jaanje znanja u pogledu slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja
na odgovarajuim nivoima;
(b) Poticanje onih koji obavljaju nastavu da gaje poštovanje za
vjeru ili uvjerenja i tako promoviraju meusobno razumijevanje
i toleranciju;
(c) Buenje svijesti o porastu meusobne ovisnosti meu
narodima i nacijama i promocija meunarodne solidarnosti;
(d) Buenje svijesti o aspektima spolova u namjeri promoviranja
jednakih mogunosti za žene i muškarce;

8. Priznaje da države, na odgovarajuem nivou vlasti trebaju

promovirati, kako u školskom obrazovanju tako i u vanškolskim
aktivnostima koje organizuju obrazovne institucije bilo koje
prirode, principe i ciljeve ovog dokumenta, naroito u pogledu
nediskriminacije i tolerancije u vezi sa injenicom da se na stavove
može uveliko utjecati u periodu pohaanja osnovne i nižih razreda
srednje škole;

9. Smatra da uloga roditelja, porodica, zakonskih staratelja i drugih

zakonski priznatih skrbnika je neophodan faktor u obrazovanju djece
u oblasti religije ili uvjerenja; i da treba obratiti posebnu pažnju
poticanju pozitivnih stavova i, u skladu sa najboljim interesima
djeteta, pružanju podrške roditeljima u ostvarivanju svojih prava
i uloge u obrazovanju u oblasti tolerancije i nediskriminacije,
pratei relevantne odredbe Univerzalne deklaracije o ljudskim
pravima, Konvencije o pravima djeteta, Meunarodnog sporazuma
o graanskim i politikim pravima, Meunarodnog sporazuma
o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima i Deklaracije
Ujedinjenih nacija o otklanjanju svih oblika netolerancije i
diskriminacije po osnovi religije ili uvjerenja;

10. Potie države, na odgovarajuem nivou vlasti i svaku drugu

relevantnu instituciju ili organ kao što je UNESCO sistem združenih
škola, da poboljšaju naine i sredstva obuke nastavnika i drugih
kategorija obrazovnih kadrova kako bi ih pripremili i osposobili
za ulogu u postizanju ciljeva ovog dokumenta; i ovim preporuuje
državama, na odgovarajuem nivou vlasti i u skladu sa svojim
obrazovnim sistemima, da sa sklonošu razmotre:
(a) Razvoj motivacije nastavnika za svoj posao podržavanjem
i poticanjem obaveza poštivanja vrijednosti ljudskih prava,
a naroito tolerancije i nediskriminacije u oblasti religije i
uvjerenja;
(b) Pripremanje nastavnika za obrazovanje djece u pogledu kulture
poštovanja svakog ljudskog bia, tolerancije i nediskriminacije;
106

(c) Poticanje uenja i širenja razliitih iskustava u obrazovanju

u pogledu slobode religije i uvjerenja, posebno inovativnih
ekperimenata koji se vrše u cijelom svijetu;
(d) Kada je prikladno, da pruže nastavnicima i uenicima priliku da
se dobrovoljno sastaju i vrše razmjene sa svojim suradnicima
iz struke i vršnjacima razliitih religija i uvjerenja;
(e) Poticanje razmjena nastavnika i uenika i pomaganje
obrazovnih studija u inostranstvu;
(f) Poticanje, na odgovarajuem nivou, opeg znanja i
akademskog istraživanja u pogledu slobode religije ili
uvjerenja;

11. Potie države na odgovarajuem nivou vlasti i druge relevantne

institucije ili organizacije, kada je prikladno i mogue, da pojaaju
napore kako bi pomogli obnavljanje, izradu, distribuciju, prijevod
i razmjenu sredstava i materijala za obrazovanje u oblasti slobode
religije ili uvjerenja, uzimajui posebno u obzir injenicu da u
mnogim zemljama uenici stiu znanje, ukljuujui i znanje iz oblasti
slobode religije ili uvjerenja, kroz masovne medije izvan obrazovnih
ustanova. U tom pogledu, treba poduzeti sljedee:

(a) Sav asortiman opreme koja je na raspolaganju treba koristiti

prikladno i konstruktivno, od tradicionalnih sredstava do nove
obrazovne tehnologije koja obuhvata internet, primjereno
oblasti slobode vjere ili uvjerenja;
(b) Suradnja izmeu država i relevantnih meunarodnih
organizacija i institucija kao i medija i nevladinih organizacija
u borbi protiv propagande netolerantnih i diskriminatornih
stereotipova religija i uvjerenja u medijima i na internetu;
(c) Ukljuenje komponente specijalnog obrazovanja o masovnim
medijima u namjeri da se pomogne uenicima da odaberu i
analiziraju informacije koje prenose masovni mediji iz oblasti
slobode vjeroispovijesti i uvjerenja;
(d) Bolje razumijevanje razliitosti i razvoja tolerancije te zaštite
i nediskriminacije emigranata i izbjeglica i njihove slobode
vjeroispovijesti i uvjerenja;

12. Preporuuje da države kao i relevantne institucije i organizacije

razmotre izuavanje, izvlaenje koristi i širenje primjera najbolje
prakse iz oblasti obrazovanja u pogledu slobode vjeroispovijesti ili
uvjerenja što daje posebnu važnost toleranciji i nediskriminaciji;

13. Preporuuje da države razmotre promoviranje meunarodne kulturne

razmjene u oblasti obrazovanja zakljuivanjem i provoenjem
sporazuma u vezi sa slobodom vjeroispovijesti ili uvjerenja,
nediskriminacije, tolerancije i poštovanja ljudskih prava;

14. Potie sve dijelove društva, individualno kao i kolektivno, da

doprinose obrazovanju na osnovu ljudskog dostojanstva i da poštuju
slobodu vjere ili uvjerenja, tolerancije i nediskriminacije;
 107

15. Potie države na odgovarajuem nivou vlasti, nevladine organizacije

i sve lanove graanskog društva da udruže napore i iskoriste medije
i druga sredstva za individualno i zajedniko uenje kao i kulturne
institucije kao što su muzeji i biblioteke koji pružaju pojedincu
relevantno znanje iz oblasti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja;

16. Potie države u promoviranju ljudskog dostojanstva i slobode

vjeroispovijesti ili uvjerenja, tolerancije i nediskriminacije i da se
tako bori, koristei odgovarajue mjere, protiv religioznih, etnikih,
rasnih, nacionalnih i kulturnih stereotipova;

17. Poziva organizacije i specijalizirane agencije Ujedinjenih nacija da, u

skladu sa svojim mandatom, doprinose promoviranju i zaštiti slobode
vjeroispovijesti ili uvjerenja, tolerancije i nediskriminacije;

18. Takoe potie države, nevladine organizacije i druge lanove civilnog

društva da, na odgovarajuem nivou vlasti, iskoriste relevantne
društvene i kulturne aktivnosti svih vrsta za promoviranje ciljeva
ovog dokumenta;

19. Poziva sve države, civilno društvo i meunarodnu zajednicu

da promoviraju naela, ciljeve i preporuke iz ovog dokumenta
o obrazovanju u pogledu slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja,
tolerancije i nediskriminacije.
Bibliograja i izvori

Službeni dokumenti

OSCE

Završni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u Evropi, Helsinki, 1. avgusta

1975. godine, http://www.osce.org/documents/mcs/1975/08/4044.en.pdf.

Zakljuni dokument Madridskog sastanka 1980. predstavnika zemalja

uesnica Konferencije o sigurnosti i suradnji u Evropi, održanog na osnovu
odredbi Završnog akta u vezi sa nadopunom Konferencije, Madrid 1983.
godine, http://www.osce.org/documents/mcs/1980/11/4223_en.pdf.

Zakljuni dokument Bekog sastanka 1989. predstavnika zemalja uesnica

Konferencije o sigurnosti i suradnji u Evropi, održanog na osnovu odredbi
Završnog akta u vezi sa nadopunom konferencije, 17. januara, 1989.
godine, http://www.osce.org/documents/mcs/1989/01/16059.en.pdf.

Dokument sa sastanka Konferencije o humanoj dimenziji OSCE-a u

Kopenhagenu, usvojen u Kopenhagenu 29. juna 1990,
http://www.osce.org/documents/odihr/1990/06/13992_en.pdf.

CSCE Budimpešta Dokument 1994, Težei ka iskrenom partnerstvu u

Novom razdoblju,
http://194.8.63.155/documents/mcs/1994/12/4048_en.pdf.

Haške preporuke u pogledu prava na obrazovanje nacionalnih manjina i

nota objašnjenja, 1. oktobra 1996. godine,
http: //www.osce.org/documents/hcnm/1996/10/2700_en.pdf.

Odluka br. 6, Tolerancija i nediskriminacija, X OSCE Vijee ministara,

Porto, 6-7. decembra 2002. godine,
http://tandis.odihr.pl/documents/fulltext/03547.pdf.

Odluka br. 4/03, Tolerancija i nediskriminacija, XI OSCE Vijee ministara,

Maastricht, 1-2, decembra 2003. godine,
http://www.osce.org/documents/mcs/2006/06/19330_en.pdf.
 109

Odluka br. 12/04 o toleranciji i nediskriminaciji, XII OSCE Vijee ministara,

Soa, 6-7. decembra 2004. godine,
http: //www.osce.org/documents/mcs/2004/12/ 3915_en.pdf.

OSCE/ODIHR Savjetodavni odbor strunjaka o slobodi religije ili uvjerenja,

Upute za Pregled zakona koji se odnose na religiju ili uvjerenje, (Varšava,
ODIHR, 2004).

Odluka br. 10/05 Tolerancija i nediskriminacija: Promoviranje meusobnog

poštovanja i razumijevanja, 13. Vijee ministara OSCE-a, 5-6. decembra
2005. godine,
http://www.osce.org/documents/mcs/2005/12/17441_en.pdf.

OSCE Obaveze dimenzije humanosti, Vol. I, Tematska kompilacija (Varšava,

ODIHR (Ured za demokratske institucije i ljudska prava), 2005.godine).

Odluka br.13/06 o borbi protiv netolerancije i nediskriminacije i

promoviranju meusobnog poštovanja i razumijevanja, 14. Vijee ministara
OSCE-a, Brisel, 4.-5. decembar 2006. godine
http://www.osce.org/documents/mcs/2006/12/22565.en.pdf.

Savez civilizacija

Izvještaj Grupe na visokom nivou Saveza civilizacija, 13. novembra 2006.

godine, http://www.unaoc.org/repository/HLG_Report.pdf.

Vijee Evrope

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda otvorena

je za potpisivanje od Vijea Evrope 4. novembra 1950. godine, E.T.S. br.
5, stupio na snagu 3. septembra 1953. godine, http://conventions.coe.int/
Treaty/en/Treaties/Html/005.htm.

Protokol Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, CETS br.:

009, otvoren za potpisivanje od zemalja lanica 20. marta 1952. godine,
stupio na snagu 8. maja 1954. godine, dostupan na http://conventions.
coe.int/ Treaty/en/Treaties/Html/009.htm

Preporuke br. R (1984) 18 Komiteta ministara zemalja lanica o obuci

nastavnika za obrazovanje za meukulturalno razumijevanje, odnosno u
kontekstu migracije, 25. septembra 1984. godine. (84) 18,

http://www.unhcr.org/cgi-bin/texis/vtx/refworld/rwmain?page=publisher&
amp;docid=4278de154&skip=&publisher=COEMINISTERS.

Djelokrug Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina. H (1995)010 otvorena

za potpisivanje od zemalja lanica 1. februara 1995. godine, stupila na
snagu 1. februara 1998. godine,
http://www.coe.int/t/e/human.rights/minorities/2._framework.convention_
(monitoring)/1._texts/PDF_H(1995)010%20E%20FCNM%20and%20
Explanatory%20 Report.pdf.
110

Preporuka 1720 (2005) Obrazovanje i religija, debata Parlamentarne

skupštine 4. oktobra 2005. godine (27. sjednica) (pogledati dok.
10673, izvještaj Odbora za kulturu, nauku i obrazovanje, izvješta: gdin
Schneider), tekst prilagoen od Skupštine 4. oktobra 2005. godine (27.
sjednica),
http://assembly.coe.int/main.asp?Link=/documents/adoptedtext/ta05/
erec1720.htm.

ECRI Preporuka ope politike br. 10 o borbi protiv rasizma i rasne

diskriminacije u i kroz školski sistem, prilagoeno 15. decembra 2006.
godine,
http://www.coe.int/t/e/human_rights/ecri/1-ECRI/3-General_themes/1-
Policy_Recommendations /Recommendation_N10/1-Recommendation_10.
asp#TopOfPage.

Rezolucija o rezultatima i zakljucima svih projekata 2003.-2006. godine:

Stvaranje humanije i ukljuive Evrope: Uloga obrazovnih politika, 22.
sjednica Stalne konferencije evropskih ministara obrazovanja, Istanbul,
4.-5. maja 2007. godine,
http://www.coe.int/t/dg4/highereducation/News/Istanbul_Resolution%20
on%20the%20results%20and%20conclusions_EN.doc.pdf

Evropski sud za ljudska prava

Kokinnakis vs. Grke (TCtHR, Prilog br. 14307/33, 1993).

Manoussakis vs. Grke (ECtHR, Prilog br. 18748/91, 1996).
Serif vs. Grke (ECtHR, Prilog br. 381178/97, 1999).
Cha’are Shalom Ve Tsedek vs. Francuske (ECtHR, (Evropski sud za ljudska
prava) Prilog br. 27417/95, 2000)
Moskovski ured Armije spasa vs. Rusije (ECtH R, Prilog br. 72881/01,
2006).
Gldani Zajednica Jehovinih svjedoka vs. Gruzije (ECtH R, Prilog br.
71156/01,2007).
Folgerø vs. Norveške (ECtHR, Prilog br. 15472/02, 2007).
Zengin sv. Turske (ECtHR, Prilog br. 1448/04, 2007).

Evropska zajednica

Reakcija obrazovnih sistema na problem rasizma, Rezoluciju Vijea

[Evropske zajednice], 23. oktobra 1995. godine, Službeni glasnik C 312 od
23.11.1995. godine,
http://evropa.eu/scadplus/leg/en/cha/c10413.htm.

EUMC, Muslimani u Evropskoj zajednici: Diskriminacija i islamofobija,

(EUMC, Be, decembar 2006. godine),
http://eumc.evropa.eu/eumc/material/pub/muslim/Manifestations_EN.pdf.
 111

Ujedinjene nacije

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu UDHR),

usvojena i proglašena Rezolucijom Generalne skupštine 217 A (III) 10.
decembra 1948. godine, GA Res. 217 (A) (III), UN Doc A/810 at 71, http://
www.un.org/Overview/rights.html.

Meunarodni sporazum o graanskim i politikim pravima, usvojen i

otvoren za potpisivanje od Generalne skupštine 16. decembra 1966.
godine, GA Res. 2200A (XXI), 21 UN GAOR Dopuna. (br. 16) u 52, UN Dok.
A/6316 (1966), 999 UNTS 171, stupio na snagu 23. marta 1976. godine,
http://www.unhchr.ch/html/menu3/b/a.ccpr.htm.

Meunarodni sporazum o ekonomskim, društvenim i kulturološkim pravima,

usvojen i otvoren za potpisivanje od Generalne skupštine 16. decembra
1966. godine, GA Rez. 2200A (XXI), 1 UN GAOR Dopuna. (br. 16) u 49,
UN Dok. A/6316 (1966), 993 UNTS 3, stupio na snagu 3. januara 1976.
godine, dostupan na sajtu
http://www.unhchr.ch/html/menu3/b/a_cescr.htm.

Deklaracija o otklanjanju svih oblika netolerancije i diskriminacije po

osnovu religije ili uvjerenja, usvojena i proglašena Rezolucijom Generalne
skupštine 36/55, 25. novembra 1981. godine, GA Rez. 36/55, UN GAOR,
36. sjednica,
http://www.unhchr.ch/html/menu3/b/d_intole.htm

Konvencija o pravima djeteta usvojena i otvorena za potpisivanje,

ratikaciju i pripajanje Rezolucijom Generalne skupštine 44/25, 20.
novembra 1989. godine, CA Rez. 44/25, UN CAOR, 44. sjednica, Dopuna br.
49, lan 32. (1), UN Dok. A/44/49 (1989), stupio na snagu 2. septembra
1990. godine, http://www.ohchr.org/english/law/pdf/crc.pdf

Finalni dokument Meunarodne konsultativne konferencije o školskom

obrazovanju u odnosu na slobodu religije ili uvjerenja, tolerancije
i nediskriminacije, Odbora za ljudska prava, Izvještaj podnio gdin
Abdelfattah Amor, specijalni izvješta o slobodi religije ili uvjerenja u
skladu sa rezolucijom Odbora za ljudska prava 2000/33, Izvršni zakljuak,
14. mart 2002, E/CN.4/2002/73.

UN Komitet za ljudska prava, Opi komentar br. 22(48), Pravo na slobodu

mišljenja, savjesti i religije (lan 18.) (48. sjednica, 1993), UN Dok. CCPR/
C/21 Rev. 1/Add. 4 (1993), odštampan u UN Dok. HRI/GEN/i/Rev. 1 u 35
(1994).

Erkki Hartikainen vs. Finske, Dopis br. 40/1978, UN Dok. CCPR/C/OP/1 at

74 (1984).

Leirvdg vs. Norway (Komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija, CCPR/

C/82/D/1155/2003, Dopis br. 1155/2003, 23. novembra 2004. godine).
112

UNESCO

Preporuke u vezi sa obrazovanjem u smislu meunarodnog razumijevanja,

suradnje i mira i obrazovanja u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda
koje je usvojila Generalna konferencija na svojoj 18. sjednici u Parizu, 19.
novembra 1974. godine,
http://www.unesco.org/education/nfsunesco/pdf/Peace_e.pdf

Jacques Delors, Uenje o unutarnjem bogatstvu, Izvještaj podnesen

UNESCO-u na Meunarodnoj komisiji o obrazovanju u dvadeset prvom
vijeku (UNESCO publikacija, 1996), http://www.unesco.org/delors/

Dakar djelokrug rada. Obrazovanje za sve: Izvršavanje naših

zajednikih obaveza, usvojeno od Svjetskog obrazovnog foruma, Dakar,
Senegal, 26-28. aprila 2000. godine, http://unesdoc.unesco.org/
images/0012/001211/121147e.pdf

Sudski sluajevi u SAD

Abington školski distrikt vs. Shempp, 374 U.S. 203, 300-301 (1961)
(Sudac Brennan se slaže).

Florey vs. Sioux Falls Školskog distrikta 49-5, 619 F. 2gi 1311 (8mi Or.),
certikat odbijen, 449 U.S. 987 (1980).

Udruženje školskih odbora države New York vs. Sobol, 591 N.E.2d 1146
(N.Y. 1992), certikat odbijen, 506 U.S. 909 (1992).

Clever vs. Cherry Hill Gradski odbor za obrazovanje, 838 F. Dopuna. 629
(D.N.J. 1993).

Knjige i lanci

Bîrzéa, César, „Cjelovjeno uenje za društveno prihvatanje”, dokument

podnesen prilikom Rezolucije o rezultatima i zakljucima cijelog projekta
2003.-2006. godine: Graenje humanije i ukljuive Evrope: Uloga
politike obrazovanja, 22. sjednica Stalne konferencije evropskih ministara
obrazovanja Vijea Evrope, Istanbul, 4.-5. maja 2007. godine.

Breidlid, Halldis i Nicolaisen, Tove, „Multireligijsko obrazovanje u religijski

mješovitom kontekstu: Neke norveške perspektive”, dokument predoen
na Istraživakom simpoziju o vjerskom obrazovanju, u Lundu (Švedska),
11.-14. marta 2004. godine,
http://folk.uio.no/leirvik/OsloCoalition/MultifaithNorwayBN0904.htm.

Craft, Maurice (Ed.), Obrazovanje nastavnika u pluralistikim društvima:

Meunarodni pregled (London, Falmer, 1996.godina).

de la Hera, Alberto i Martínez de Codes, Rosa María (koordinatori), La

Libertad Religiosa en la Educacion Escolar (Madrid, Ministarstvo pravde,
2002. godina).
 113

Garcia Moliner, Odet i Lopez Garcia, Rafaela, „Osnovna obuka nastavnika

u kulturnim razlikama u Španiji: stavovi i pedagoške strategije”,
Interkulturalno obrazovanje, Knjiga. 16, br. 5. decembra 2005. godine, str.
433-442.

Grimmitt, Michael H. (Ed.), Pedagogije vjerskog obrazovanja: Studije

sluajeva u istraživanju i razvoju dobre pedagoške prakse u vjerskom
obrazovanju (Great Wakering, Essex, McCrimmons Publishing Co. Ltd,
2000).

Gundara, Jagdish S., Interkulturalizam, obrazovanje i ukljuenje (London,

Izdavaka kua Paul Chapman, 2000. godina).

Hagan, Martin i McGlynn, Claire, „Pomjeranje barijera: promoviranje uenja

o razliitosti u osnovnoj obuci nastavnika”, Interkulturalno obrazovanje,
Knjiga. 15, br. 3, septembra 2004. godine, str. 243-252.

Haynes, Charles C., Vodi za nastavnike o vjerskoj nastavi u javnim

školama Nashville, Centar prvog amandmana, 1999. godina)
http://www.freedomforum.org/publications/rst/teachersguide/
teachersguide.pdf

Haynes, Charles C. and Thomas O., Pronalaženje zajednikog jezika,

(Nashville, Centar prvog amandmana, 2007. godina) http://www.
rstamendmentcenter.org/PDF/FCGfrontmatter.PDF.

Heimbrock, Hans-Gunter, Scheilke, Christoph, and Schreiner, Peter, Prema

vjerskoj kompetentnosti: Raznolikost kao izazov za obrazovanje u Evropi
(Münster, LIT Verlag, 2001).

Hollins, Etta i Guzman Torres, Maria, „Istraživanje o pripremi nastavnika

za razliitu populaciju”. U: Marylin Cochran-Smith and Kenneth M.
Ziechner (Eds), Studije iz obrazovanja nastavnika: Izvještaj AERA grupe
u istraživanju iz obrazovanja nastavnika (Mahwah, NJ, Lawrence Erlbaum
Associates, 2000. godina), str. 477-548.

Hull, John M., „Doprinos religijskog obrazovanja vjerskoj slobodi: Globalna

perspektiva”, dokument predoen na Konferenciji Ujedinjenih nacija o
vjerskom obrazovanju u odnosu na slobodu religije ili uvjerenja, Madrid
(Spain), 22-25. novembra 2001. godine, http://www.johnmhull.biz/
International%20Association%20for%20 Religious% 20 Freedom. html.

Jackson, Robert, Ponovno razmatranje vjerskog obrazovanja i pluralizma:

Pitanja razliitosti i pedagogije (London, RoutledgeFalmer, 2004. godina).

Jackson, Robert, Miedema, Siebren, Weisse, Wolfram, i Willaime, Jean-Paul

(Eds.), Religija i obrazovanje u Evropi: Razvoj, kontekst i debate (Munster,
Waxmann, 2007).

Johnson, Laurie Shepherd, „Imperativ razliitosti: graenje kulturalno

odgovarajueg školskog duha”, Interkulturalno obrazovanje, Knjiga 14, br.
1, mart 2003. godine, str. 17-30.
114

Kaymakcan, Recep, „Meuvjersko obrazovanje i Turska”, dokument

predoen na Konferenciji Uenje o toleranciji, poštovanju i priznavanju u
odnosu na religiju ili uvjerenje Oslo Koalicije o slobodi religije ili uvjerenja,
Oslo (Norveška), 2.-5. septembra 2004. godine, http://folk.uio.no/leirvik/
OsloCoalition/KaymakcanInterfaith0904.htm.

Keast, John (Ed.), Vjerska razliitost i interkulturalno obrazovanje: Prirunik

za škole, (Strasbourg, Izdavaka kua Vijea Evrope, 2007. godina).

O’Brien, Joanne i Palmer, Martin, Vjerski atlas (Izdanje kalifornijskog

univerziteta Berkeley, 2007. godine).

Nieto, Sonia, „Solidarnost, hrabrost i srce: šta instruktori koji obuavaju

nastavnike mogu nauiti od nove generacije nastavnika “, Interkulturalno
obrazovanje, Knjiga 17, br. 5, decembra 2006. godine, str. 457-473.

Schreiner, Peter, Kraft, Friedhelm, i Wright, Andrew, Dobra praksa u

vjerskom obrazovanju u Evropi. Primjeri i perspektive osnovnih škola
(Munster, Mun-ster Lit, 2007.godina).

Sivanandan, Ambalavaner, Razliita vrsta gladi (London, Pluto Press,

1983).

Snyder, Thomas D. i Hoffman, Charlene M., Zbornik obrazovne statistike

2001. godina (Washington DC, Državni centar za obrazovnu statistiku, SAD
Ministarstvo obrazovanja, 2002. godina).

Univerzitet u Minnesoti, Centar za resurse ljudskih prava, Pratei projekat,

„Podizanje duha. Ljudska prava i sloboda uvjerenja”
http://www1.umn.edu/human-rts/edumat/hreduseries/TB5/download.htm

Larissa Vassilchenko i Karmen Trasberg, „Estonski nastavnici potkraj 1990-

ih godina: njihova volja i spremnost za rad u multikulturalnoj uionici”,
Interkulturalno obrazovanje, Knjiga. 1, br. 1, april 2000. godina, str. 65-78.

Michael Wiener, „Model konferencija Ujedinjenih nacija – Drugi pristup

uenju o toleranciji, poštovanju i priznavanju”, dokument predoen na
Konferenciji uenje o toleranciji, poštovanju i priznavanju u odnosu na
religiju ili uvjerenje Oslo Koalicije o slobodi religije ili uvjerenja, Oslo
(Norveška), 2.-5. septembra 2004. godine.
http://folk.uio.no/leirvik/OsloCoalition/WienerText0904.doc.

Resursi

Web stranice posebnih organizacija, projekata, publikacija,

izvještaja i asopisa

Udruženje protiv klevete

http://www.adl.org/religious_freedom/resource_kit/december_holiday_
guidelines.asp
 115

Udruženje vjerskih i teoloških uitelja u istonoj i centralnoj Evropi

http://www.arteee.ru

Obrazovna web stranica Veliki mit

http://www.bigmyth.com

Britanski glasnik za vjersko obrazovanje

http://www.tandf.co.uk/journals/titles/01416200.asp

Koordinaciona grupa za vjersko obrazovanje u Evropi (CoGREE)

http://www.cogree.com

Evropski projekat za interreligijsko uenje

http://www.epil.ch/International Association for Intercultural Education
http://www.iaie.org

Centar Prvog amandmana

http://www.rstamendmentcenter.org

Meuvjersko vijee o etikom obrazovanju djece

http://www.ethicseducationforchildren.org/en

Meunarodno udruženje za vjerske slobode

http://www.iarf.net/index.html

Ontario konsultanti o vjerskoj toleranciji

http://www.religioustolerance.org

Oslo Koalicija o slobodi religije ili uvjerenja

http://www.oslocoalition.org

Struni savjet za vjersko obrazovanje

http://www.pcfre.org.uk

Služba za razmjenu vjerskog obrazovanja

http://re-xs.ucsm.ac.uk

Religija u obrazovanju. Doprinos dijalogu ili faktor konikta u društvima u

preobrazbi evropskih zemalja (REDCo)
http://www.redco.uni-hamburg.de/web/3480/3481/index.html

Vjerski resursi — Adresar internet resursa za vee religije

http://www.religiousresources.org

Runnymede Trust
http://www.runnymedetrust.org

Simon Wiesenthal Centar i Muzej tolerancije

www.wiesenthal.com

Tanenbaum Centar za meureligijsko razumijevanje

http://www.tanenbaum.org
116

„Uenje toleranciji” i web stranica Pravnog centra za siromašne amerikog

juga http://www.tolerance.org

TRES Mreža „Vjerska nastava u evropskom multikulturalnom društvu”

http://www.student.teol.uu.se/tres

UNESCO Program meuvjerskog dijaloga

http://portal.u nesco.org/cu lture/en/ev.php-URL_ID=11680&URL_DO =
DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html

Opi i sveobuhvatni internet resursi kao podrška od Ureda za

demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR)

ODIHR Sistem informacija o toleranciji i nediskriminaciji

http://tandis.odihr.pl

Stanovište o uenju o religijama i uvjerenjima

Ovaj odjeljak pruža materijal i dokumente iz oblasti uenja o religijama i

uvjerenjima. Ovdje se mogu nai primjeri nastavnog materijala u uionici
i izvještaji o nainu provoenja te nastave. Pristupna stranica daje web
stranice relevantnih mreža institucija.

Sloboda religije ili uvjerenja

Ovaj odjeljak daje pristup širokom izboru informacija o slobodi religije ili
uvjerenja širom OSCE regije:

• vijesti o slobodi religije ili uvjerenja;

• OSCE obaveze i izjave koje se odnose na slobodu religije ili uvjerenja;
• Instrumenti meunarodnog prava u pogledu slobode religije ili
uvjerenja;
• Sudske odluke koje se odnose na slobodu religije ili uvjerenja;
• Istorijat informacija o odreenim pitanjima slobode religije ili uvjerenja.

Web stranica kao vodi za obrazovanje o toleranciji

http://tolerance.research.uj.edu.pl

Resursna web stranica koja se bavi obrazovanjem o toleranciji u odnosu

na slobodu religije ili uvjerenja koju je kreirao i iji je domain Centar
za evropske studije na Jagielonskom univerzitetu uz podršku Ureda za
demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR). Ciljevi web stranice su:
• Pomaganje stvaraocima obrazovne politike i lanovima obrazovnog
odbora da uvedu obrazovanje o toleranciji i poštovanju religije i
uvjerenja (FORB) u nastavne planove u cilju spreavanja etnikih i
vjerskih sukoba u školi i drugim institucijama za djecu i omladinu;
• Pomaganje nastavnicima i buduim uiteljima da dou do pedagoških
pomagala za jaanje otvorenosti i poštovanja za druge u uionici i za
vrijeme vanškolskih aktivnosti;
• Pribavljanje obrazovnih instrumenata koji se mogu primjenjivati u
školama kako bi se prevazišlo esto neadekvatno stereotipno vienje
lanova drugih religija, nacionalnih i etnikih grupa;
 117

• Pružanje obrazovnim kadrovima širom Evrope i Azije širokog izbora

metoda i pristupa kako bi nadjaali negativne stereotipove, predrasude
i diskriminaciju koja se može javljati u njihovim zemljama.
118

Ukratko o OSCE/ODIHR
(Uredu za demokratske institucije i ljudska prava)

Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) je glavna OSCE

institucija koja pomaže zemljama uesnicama „da osiguraju potpuno
poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, da se pridržavaju zakona,
promoviraju naela demokratije i (...) grade, jaaju i štite demokratske
institucije, kao i promoviraju toleranciju u cijelom društvu” (1992. Helsinki
Dokument).

Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) koji se nalazi

u Varšavi, Poljska, osnovan je 1990. godine na pariškom sastanku na
najvišem nivou pod imenom Ured za slobodne izbore a poeo je sa radom
u maju 1991. godine. Godinu dana kasnije, Ured je promijenio ime koje
odražava prošireni mandat koji obuhvata ljudska prava i demokratizaciju.
Danas zapošljava više od 120 službenika.

ODIHR je vodea agencija u Evropi u oblasti praenja izbora. Svake

godine koordinira i organizira rasporeivanje nekoliko misija za praenje
izbora sa hiljadama promatraa da ocijeni da li su izbori u OSCE regiji u
skladu sa državnim zakonima i meunarodnim standardima. Jedinstvena
metodologija pruža sveobuhvatan uvid u sve elemente izbornog procesa.
Kroz projekte pomoi, ODIHR pomaže zemljama uesnicama da poboljšaju
djelokrug u pogledu izbora.

Aktivnosti demokratizacije koje Ured obavlja obuhvataju sljedee

tematske oblasti: vladavina zakona, graansko društvo i demokratska
vladavina, sloboda kretanja, jednakost spolova i zakonska podrška. Svake
godine ODIHR provodi više od 100 ciljnih programa pomoi nastojei da
pomogne, kao i da pojaa poštivanje OSCE obaveza od države i da razvije
demokratske strukture.

ODIHR promovira zaštitu ljudskih prava kroz projekte tehnike pomoi i

obuke u smislu pitanja dimenzije humanosti. Vrši istraživanje i priprema
izvještaje o razliitim temama ljudskih prava. Osim toga, svake godine Ured
organizira niz sastanaka da revidira provoenje obaveza zemalja uesnica
u pogledu OSCE dimenzije humanosti. U pogledu aktivnosti u borbi porotiv
terorizma, ODIHR radi na buenju svijesti o pitanjima dimenzije humanosti
i radi na projektima koji se bave faktorima koji uzrokuju terorizam. ODIHR
je takoe u proelju meunarodnih napora u spreavanju trgovine ljudima i
koordiniranju reakcije koja postavlja prava žrtava na prvo mjesto.
 119

ODIHR program tolerancije i nediskriminacije pruža podršku zemljama

uesnicama u provoenju njihovih obaveza prema OSCE-u u jaanju napora
da odgovore na kriminalna djela i bore se protiv njih zbog mržnje i nasilnog
iskazivanja netolerancije. Program ima za cilj i jaanje sposobnosti civilnog
društva da reagira na zloine i incidente koji su motivirani mržnjom.

ODIHR daje savjete zemljama uesnicama o njihovim politikama u pogledu

Roma i Sinti manjina. Promovira izgraivanje kapaciteta i povezivanja
izmeu zajednica Roma i Sinti manjina i potie uestvovanje predstavnika
Roma i Sinti grupacija u organima za kreiranje politike. Ured djeluje i kao
klirinška kua za razmjenu informacija izmeu državnih i meunarodnih
sudionika po pitanjima romskog i Sinti stanovništva.

Sve aktivnosti ODIHR-a odvijaju se u uskoj suradnji sa OSCE institucijama

i poslovima na terenu kao i sa drugim meunarodnim organizacijama.

Više informacija je dostupno na ODIHR web stranici (www.osce.org/odihr).