Henryk SienkiewiczU PUSTINJI I PRAŠUMIPreveo Iso Velikanovi
ć
1. – Znaš, Nella – re
č
e Stasio Tarkowski maloj Engleskinji – da su ju
č
er došli redarstvenicii uhapsili ženu nadzornika Smaina i njegovo troje djece: onu Fatimu koja je ve
ć
nekoliko puta dolazila u ured tvom i mom ocu.A mala, Nella kao slika lijepa, uzdigne svoje zelenkaste o
č
i prema Stasiju i zapita napolau
č
udu, a napola u strahu: – Jesu li je odveli u zatvor? – Ne, ali joj nisu dopustili da putuje u Sudan. Došao je
č
inovnik koji
ć
e je nadzirati, da seni za korak ne makne iz Port Saida. – A zašto?Stasio, koji je navršavao
č
etrnaestu godinu i koji je veoma volio svoju osmogodišnju prijateljicu, ali je s njom postupao kao s malim djetetom, odgovori sa samosvjesnimizrazom na licu: – Kad budeš u mojim godinama, znat
ć
eš sve što se doga
đ
a, i to ne samo ono što sedoga
đ
a uzduž kanala od Port Saida do Sueza, ve
ć
i u
č
itavom Egiptu. Zar nisi ništa
č
ula oMahdiju? –
Č
ula sam da je ružan i neuljudan.Dje
č
ak se sažalno osmjehne. – Da li je ružan, ne znam. Sudanci smatraju da je lijep. Ali re
ć
i za
č
ovjeka koji je tolikoljudi poubijao da je neuljudan, to može doista izustiti samo osmogodišnja djevoj
č
ica,kojoj suknjica seže dovde, jedva do koljena! – Tatica mi je tako rekao, a tatica to zna najbolje. – On ti je to tako zato rekao jer druk
č
ije ne bi razumjela. Meni ne bi tako rekao. Mahdi jegori od
č
itavog krda krokodila. Razumiješ li? Dobrog li izraza "neuljudan"! Tako segovori malim bebama.Ali opazivši kako se lice djevoj
č
ice zamra
č
ilo, zašuti, a zatim re
č
e: – Nella! Ti znaš da ti nisam htio u
č
initi nažao. Do
ć
i
ć
e vrijeme kad
ć
eš i ti imati
č
etrnaestgodina. To ti sasvim pouzdano obe
ć
ajem. – Aha! – odgovori ona i pogleda ga zabrinuto. – A ako Mahdi prije toga upadne u PortSaid i ako me proždere? – Mahdi nije ljudožder. On ne proždire ljude, ve
ć
ih ubija, a ne
ć
e ni upasti u Port Said.Ako to u
č
ini, pa sve da mu se prohtjedne i tebe ubiti, imao bi najprije sa mnom posla. Nakon ove tvrdnje Stasio tako zna
č
ajno šmrknu da to nije moglo zna
č
iti ništa dobro zaMahdija, što Nellu sasvim umiri. – Znam – odvrati ona. – Ti me ne bi dao. Ali zašto ne puštaju Fatimu iz Port Saida? – Jer je Fatima Mahdijeva sestri
č
na. Njezin muž Smain rekao je egipatskoj vladi u Kairuda
ć
e po
ć
i u Sudan, gdje boravi Mahdi, i da
ć
e isposlovati slobodu za sve Evropljane kojisu pali u njegove ruke. – Zna
č
i da je Smain dobar?
–
Č
ekaj! Tvoj i moj tata, koji odli
č
no poznaju Smaina, nemaju nikakva povjerenja unjega, pa su upo¬zorili Nubar-pašu da se ne pouzdaje u njega. Ali vlada je privoljela dase Smain pošalje na put, i sada on, eto, boravi ve
ć
pola godine kod Mahdija. Sužnji seipak nisu vratili, ve
ć
je naprotiv stigla iz Kartuma vijest da mahdijevci s njima sveokrutnije postupaju, da je Smain iznevjerio, pošto je od vlade izmamio novaca. Sasvim je prešao na stranu Mahdija, koji ga je imenovao emirom. Pripovijedaju da je Smain biozapovjednik topništva u onoj strašnoj bici kad je pao general Hicks; a vele da je onnau
č
io mahdijevce kako se barata topovima, što oni, kao divljaci, prije nisu znali. Smainse zalagao da izvu
č
e ženu i djecu iz Egipta. Kad je Fatima, koja je bila upu
ć
ena uSmainove namjere, htjela potajno umaknuti iz Port Saida, uhapsila ju je vlada skupa sdjecom.Razgovor se najednom prekine jer je Stasiova pozor¬nost bila privu
č
ena jatom ptica kojesu letjele od Echtumom-Faraga prema Menzaleh jezeru. Ptice su prili
č
no nisko letjele. U prozra
č
nom se uzduhu moglo to
č
no vidjeti nekoliko pelikana s uvu
č
enim vratovima kako polako mašu ogromnim krilima. Stasio po
č
e odmah oponašati njihov let; zabaci glavuunatrag, stane mahati raširenim rukama po zraku i potr
č
i dosta daleko po nasipu. – Gledaj! Eno i plamenaca! – klikne odjednom Nella. Stasio se odmah zaustavi, jer su sedoista iza pelikana, samo nešto više, vidjele dvije ptice, koje su nalikovale na dva velika purpurnocrvena cvijeta. – Plamenci! Plamenci! – Svako se ve
č
e vra
ć
aju u svoja gnijezda na otocima – re
č
e dje
č
ak. – Ah, da imam pušku! – A zašto bi pucao u njih? – Ženske to ne razumiju. Hajdemo dalje, možda
ć
emo ih još više vidjeti. Nakon tih rije
č
i prihvati on djevoj
č
icu za ruku pa po
đ
oše do prve kanalske luke u PortSaidu, a za njima pristane crnkinja Dinah, nekadašnja dadilja male Nelle. Išli su pokrajšume koja dijeli vode Menzaleh jezera od kanala, kojim je baš u taj
č
as prolazio velikiengleski parobrod. Parobrodom je upravljao kanalski pilot.Približavala se ve
č
er. Sunce je još prili
č
no visoko stajalo, ali se ve
ć
sklanjalo prema protivnoj obali. Nad slanom se vodom kanala pružao zlatan sjaj i miješao se sa sja¬jem boja u paunskoj plaveti ustalasanih valova. Na arap¬skoj se obali protezala, dokle okoseže, žuta pješ
č
ana pustinja – tmurna, kobna, mrtva. Izme
đ
u uko
č
enog, staklenog neba inepreglednog pijeska nije se vidio ni jedan trag živoga bi
ć
a. Dok je još na kanalu vrioživot,
č
amci vrvjeli na sve strane, zviždanje parobroda nadaleko razlijegalo, a poMenzaleh jezeru treptala suncem obas¬jana jata galebova i divljih pataka, tamo naarapskoj obali kao da se prostirala zemlja smrti. Tek kad je sunce zapadaju
ć
i postajalosve crvenije, po
č
eše se pješ
č
ani krajevi ljubi
č
asto prelijevati, kao ledina pod je¬sen u poljskim šumama.Putem prema luci ugledaše djeca još nekoliko plamenaca, koje su njihove o
č
i pratile sasmiješkom. Tada izjavi Dinah da Nella mora ku
ć
i.U Egiptu nakon dana, koji su i zimi obi
č
no vru
ć
i, dolaze veoma hladne no
ć
i. Budu
ć
i da jena nježno Nellino zdravlje trebalo budno paziti, nije njen otac, gospo¬din Rawlison,dopuštao da se djevoj
č
ica poslije zalaza sunca zadržava kod vode. Krenuše zato premagradu, gdje je na kraju, blizu kanala, stajala vila gospodina Rawlisona. Baš kad je sunceutonulo u more, prispješe oni pod krov. Ubrzo nakon toga stigne, na ru
č
ak poz¬van,inženjer Tarkowski, Stasiov otac. Cijelo društvo s Nellinom u
č
iteljicom, Francuskinjomgospo
đ
om Olivier, sjedne za stol.
Gospodin Rawlison, jedan od ravnatelja Kompanije Sueskoga kanala, i VladyslawTarkowski, inženjer iste kompanije, živjeli su mnogo godina u najtješnjem pri¬jateljstvu.Obojica bijahu udovci. Gospo
đ
a Tarkowska, ro
đ
ena Francuskinja, umrla je pri Stasiovuro
đ
enju, dakle pred više od trinaest godina, a Nellina je majka umrla od sušice u Heluanu,kad su djevoj
č
ici bile tri godine. Oba su udovca stanovala u Port Saidu, u sus¬jedstvu, avi
đ
ali su se danomice u poslovnim stvarima. Zajedni
č
ki ih je udes još više zbližio iu
č
vrstio ve
ć
prije sklopljeno prijateljstvo. Gospodin je Rawlison zavolio Stasija kaosvoga ro
đ
enog sina, a gospodin bi Tarkowski u svako doba pošao i u vatru za malu Nellu.Iza svršenih dnevnih poslova najmiliji im otpo
č
inak bijaše razgovor o djeci, njihovomodgoju i budu
ć
nosti. U razgovoru bi gospodin Rawlison obi
č
no hvalio odvažnost ivaljanost dje
č
akovu, dok se gospodin Tarkowski oduševljavao nježnoš
ć
u i an
đ
eoskimlišcem male Nelle. I jedno je i drugo bila istina. Stasio je bio malko umišljen i hvališa, ali je u
č
io marljivo, a u
č
itelji u engleskoj školi, koju je polazio u Port Saidu, smatrali su gadoista neobi
č
no nadarenim. A što se ti
č
e odvažnosti i prakti
č
nosti, to je on naslijedio odoca, jer je gospodin Tarkowski posjedovao te vrline i njima je ponajviše imao zahvalitisvoj sadašnji visoki položaj. Godine 1863. borio se neprekidno jedanaest mjeseci naratnom polju. Bio je ranjen, zarobljen i osu
đ
en na Sibir. Ali mu je pošlo za rukom dauzmakne iz dubine Rusije i pobjegne preko granice. Jednu je godinu prou
č
avaohidrauliku, onda je dobio namještenje na kanalu, a nakon nekoliko godina, kad suupoznali njegovu vrsno
ć
u, energiju i marljivost, ponudiše mu visoko mjestonadinženjera.Stasio se rodio na kanalu u Port Saidu, tu je odras¬tao i proveo gotovo
č
etrnaest godina, pa su ga inženjeri, prijatelji njegova oca, nazivali zato sinom pustinje. Kas¬nije, kad jeve
ć
pošao u školu, pratio je kadšto svoga oca ili gospodina Rawlisona, za vrijeme praznika i blagdana, na službenim putovanjima koja su obavezno morali poduzimati odPort Saida
č
ak do Sueza, nadziru
ć
i radnje oko nasipa i dubljega iskopavanja kanala.Dje
č
ak je poznavao svakoga inženjera i sve carinske
č
inovnike, sve radnike, Arape icrnce. Zavla
č
io bi se u svaki kuti
ć
, znao bi osvanuti gdje mu se nitko nije nadao, odlazio bi na daleke izlete uzduž nasipa i vozio se ponekad prili
č
no daleko
č
amcem po Menzaleh jezeru. Vozio se na arapsku obalu, uzjahao tamo konja ili, u oskudici konja, devu ilimagarca, pa se igrao "divljega jaha
č
a" u pustinji – rije
č
ju, on je "dabrovao" kako re
č
egospodin Tarkowski, svuda i svagdje i provodio je svaki slobodan trenutak, kad nije imaoškolskih dužnosti, na vodi. Otac mu to nije branio, jer je znao da
ć
e veslanje, jahanje istalan boravak na svježem zraku ja
č
ati dje
č
akovo zdravlje i razvijati u njemu smisao za prakti
č
no. A Stasio je doista bio
č
vrst dje
č
ak i uzrasliji nego što obi
č
no bivaju dje
č
acinjegovih godina. Dosta mu je bilo pogledati u o
č
i i uvjeriti se da
ć
e prije pogriješitisuviškom smionosti, negoli kukavštinom, ako do
đ
e u kakvu nepriliku. U
č
etrnaestoj jegodini bio jedan od najboljih pliva
č
a u Port Saidu, a to nije bilo malo, jer Arapi i crnci plivaju kao ribe. Pucaju
ć
i iz karabinke maloga ka¬libra na divlje patke i egipatske guske,dobio je sigurnu ruku i sigurno oko. Sanjario je kako bi jednoga dana pošao u lov navelike životinje u središnjoj Africi, pa je zato tako željno slušao pripovijedanje Sudanaca,koji su radili na kanalu, a sukobili su se kadšto u svom zavi
č
aju s velikim grabežljivcimai debelokošcima. Stasio je pri tome u
č
io njihove jezike. Sueski je kanal trebalo uvijek popravljati, jer bi ga ina
č
e u godini dana zasuo pijesak s pustinja, što su se na obje strane prostirale. Veliko je Lessepsovo djelo tražilo neprekidnu marljivost i budnu pozornost.Do današnjega su se dana kretali jaki stro¬jevi, a tisu
ć
e radnika, pod nadzorom vještih
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
Henry Miller Crno Proljece
1586 Reads
May Karl Winetou1
2171 Reads
anubisova vrata
828 Reads
zbirka zagonetaka
916 Reads
More From This User
Notes
Load more
