Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
4Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
HenrykSienkiewicz-U Pustinji i Prasumi

HenrykSienkiewicz-U Pustinji i Prasumi

Ratings: (0)|Views: 2,664|Likes:
Published by DjurovicNenad

More info:

Published by: DjurovicNenad on Dec 16, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See More
See less

11/04/2012

pdf

text

original

 
Henryk SienkiewiczU PUSTINJI I PRAŠUMIPreveo Iso Velikanovi
ć
 1. – Znaš, Nella – re
č
e Stasio Tarkowski maloj Engleskinji – da su ju
č
er došli redarstvenicii uhapsili ženu nadzornika Smaina i njegovo troje djece: onu Fatimu koja je ve
ć
nekoliko puta dolazila u ured tvom i mom ocu.A mala, Nella kao slika lijepa, uzdigne svoje zelenkaste o
č
i prema Stasiju i zapita napolau
č
udu, a napola u strahu: – Jesu li je odveli u zatvor? – Ne, ali joj nisu dopustili da putuje u Sudan. Došao je
č
inovnik koji
ć
e je nadzirati, da seni za korak ne makne iz Port Saida. – A zašto?Stasio, koji je navršavao
č
etrnaestu godinu i koji je veoma volio svoju osmogodišnju prijateljicu, ali je s njom postupao kao s malim djetetom, odgovori sa samosvjesnimizrazom na licu: – Kad budeš u mojim godinama, znat
ć
eš sve što se doga
đ
a, i to ne samo ono što sedoga
đ
a uzduž kanala od Port Saida do Sueza, ve
ć
i u
č
itavom Egiptu. Zar nisi ništa
č
ula oMahdiju? – 
Č
ula sam da je ružan i neuljudan.Dje
č
ak se sažalno osmjehne. – Da li je ružan, ne znam. Sudanci smatraju da je lijep. Ali re
ć
i za
č
ovjeka koji je tolikoljudi poubijao da je neuljudan, to može doista izustiti samo osmogodišnja djevoj
č
ica,kojoj suknjica seže dovde, jedva do koljena! – Tatica mi je tako rekao, a tatica to zna najbolje. – On ti je to tako zato rekao jer druk 
č
ije ne bi razumjela. Meni ne bi tako rekao. Mahdi jegori od
č
itavog krda krokodila. Razumiješ li? Dobrog li izraza "neuljudan"! Tako segovori malim bebama.Ali opazivši kako se lice djevoj
č
ice zamra
č
ilo, zašuti, a zatim re
č
e: – Nella! Ti znaš da ti nisam htio u
č
initi nažao. Do
ć
i
ć
e vrijeme kad
ć
eš i ti imati
č
etrnaestgodina. To ti sasvim pouzdano obe
ć
ajem. – Aha! – odgovori ona i pogleda ga zabrinuto. – A ako Mahdi prije toga upadne u PortSaid i ako me proždere? – Mahdi nije ljudožder. On ne proždire ljude, ve
ć
ih ubija, a ne
ć
e ni upasti u Port Said.Ako to u
č
ini, pa sve da mu se prohtjedne i tebe ubiti, imao bi najprije sa mnom posla. Nakon ove tvrdnje Stasio tako zna
č
ajno šmrknu da to nije moglo zna
č
iti ništa dobro zaMahdija, što Nellu sasvim umiri. – Znam – odvrati ona. – Ti me ne bi dao. Ali zašto ne puštaju Fatimu iz Port Saida? – Jer je Fatima Mahdijeva sestri
č
na. Njezin muž Smain rekao je egipatskoj vladi u Kairuda
ć
e po
ć
i u Sudan, gdje boravi Mahdi, i da
ć
e isposlovati slobodu za sve Evropljane kojisu pali u njegove ruke. – Zna
č
i da je Smain dobar?
 
 – 
Č
ekaj! Tvoj i moj tata, koji odli
č
no poznaju Smaina, nemaju nikakva povjerenja unjega, pa su upo¬zorili Nubar-pašu da se ne pouzdaje u njega. Ali vlada je privoljela dase Smain pošalje na put, i sada on, eto, boravi ve
ć
pola godine kod Mahdija. Sužnji seipak nisu vratili, ve
ć
je naprotiv stigla iz Kartuma vijest da mahdijevci s njima sveokrutnije postupaju, da je Smain iznevjerio, pošto je od vlade izmamio novaca. Sasvim je prešao na stranu Mahdija, koji ga je imenovao emirom. Pripovijedaju da je Smain biozapovjednik topništva u onoj strašnoj bici kad je pao general Hicks; a vele da je onnau
č
io mahdijevce kako se barata topovima, što oni, kao divljaci, prije nisu znali. Smainse zalagao da izvu
č
e ženu i djecu iz Egipta. Kad je Fatima, koja je bila upu
ć
ena uSmainove namjere, htjela potajno umaknuti iz Port Saida, uhapsila ju je vlada skupa sdjecom.Razgovor se najednom prekine jer je Stasiova pozor¬nost bila privu
č
ena jatom ptica kojesu letjele od Echtumom-Faraga prema Menzaleh jezeru. Ptice su prili
č
no nisko letjele. U prozra
č
nom se uzduhu moglo to
č
no vidjeti nekoliko pelikana s uvu
č
enim vratovima kako polako mašu ogromnim krilima. Stasio po
č
e odmah oponašati njihov let; zabaci glavuunatrag, stane mahati raširenim rukama po zraku i potr 
č
i dosta daleko po nasipu. – Gledaj! Eno i plamenaca! – klikne odjednom Nella. Stasio se odmah zaustavi, jer su sedoista iza pelikana, samo nešto više, vidjele dvije ptice, koje su nalikovale na dva velika purpurnocrvena cvijeta. – Plamenci! Plamenci! – Svako se ve
č
e vra
ć
aju u svoja gnijezda na otocima – re
č
e dje
č
ak. – Ah, da imam pušku! – A zašto bi pucao u njih? – Ženske to ne razumiju. Hajdemo dalje, možda
ć
emo ih još više vidjeti. Nakon tih rije
č
i prihvati on djevoj
č
icu za ruku pa po
đ
oše do prve kanalske luke u PortSaidu, a za njima pristane crnkinja Dinah, nekadašnja dadilja male Nelle. Išli su pokrajšume koja dijeli vode Menzaleh jezera od kanala, kojim je baš u taj
č
as prolazio velikiengleski parobrod. Parobrodom je upravljao kanalski pilot.Približavala se ve
č
er. Sunce je još prili
č
no visoko stajalo, ali se ve
ć
sklanjalo prema protivnoj obali. Nad slanom se vodom kanala pružao zlatan sjaj i miješao se sa sja¬jem boja u paunskoj plaveti ustalasanih valova. Na arap¬skoj se obali protezala, dokle okoseže, žuta pješ
č
ana pustinja – tmurna, kobna, mrtva. Izme
đ
u uko
č
enog, staklenog neba inepreglednog pijeska nije se vidio ni jedan trag živoga bi
ć
a. Dok je još na kanalu vrioživot,
č
amci vrvjeli na sve strane, zviždanje parobroda nadaleko razlijegalo, a poMenzaleh jezeru treptala suncem obas¬jana jata galebova i divljih pataka, tamo naarapskoj obali kao da se prostirala zemlja smrti. Tek kad je sunce zapadaju
ć
i postajalosve crvenije, po
č
eše se pješ
č
ani krajevi ljubi
č
asto prelijevati, kao ledina pod je¬sen u poljskim šumama.Putem prema luci ugledaše djeca još nekoliko plamenaca, koje su njihove o
č
i pratile sasmiješkom. Tada izjavi Dinah da Nella mora ku
ć
i.U Egiptu nakon dana, koji su i zimi obi
č
no vru
ć
i, dolaze veoma hladne no
ć
i. Budu
ć
i da jena nježno Nellino zdravlje trebalo budno paziti, nije njen otac, gospo¬din Rawlison,dopuštao da se djevoj
č
ica poslije zalaza sunca zadržava kod vode. Krenuše zato premagradu, gdje je na kraju, blizu kanala, stajala vila gospodina Rawlisona. Baš kad je sunceutonulo u more, prispješe oni pod krov. Ubrzo nakon toga stigne, na ru
č
ak poz¬van,inženjer Tarkowski, Stasiov otac. Cijelo društvo s Nellinom u
č
iteljicom, Francuskinjomgospo
đ
om Olivier, sjedne za stol.
 
Gospodin Rawlison, jedan od ravnatelja Kompanije Sueskoga kanala, i VladyslawTarkowski, inženjer iste kompanije, živjeli su mnogo godina u najtješnjem pri¬jateljstvu.Obojica bijahu udovci. Gospo
đ
a Tarkowska, ro
đ
ena Francuskinja, umrla je pri Stasiovuro
đ
enju, dakle pred više od trinaest godina, a Nellina je majka umrla od sušice u Heluanu,kad su djevoj
č
ici bile tri godine. Oba su udovca stanovala u Port Saidu, u sus¬jedstvu, avi
đ
ali su se danomice u poslovnim stvarima. Zajedni
č
ki ih je udes još više zbližio iu
č
vrstio ve
ć
prije sklopljeno prijateljstvo. Gospodin je Rawlison zavolio Stasija kaosvoga ro
đ
enog sina, a gospodin bi Tarkowski u svako doba pošao i u vatru za malu Nellu.Iza svršenih dnevnih poslova najmiliji im otpo
č
inak bijaše razgovor o djeci, njihovomodgoju i budu
ć
nosti. U razgovoru bi gospodin Rawlison obi
č
no hvalio odvažnost ivaljanost dje
č
akovu, dok se gospodin Tarkowski oduševljavao nježnoš
ć
u i an
đ
eoskimlišcem male Nelle. I jedno je i drugo bila istina. Stasio je bio malko umišljen i hvališa, ali je u
č
io marljivo, a u
č
itelji u engleskoj školi, koju je polazio u Port Saidu, smatrali su gadoista neobi
č
no nadarenim. A što se ti
č
e odvažnosti i prakti
č
nosti, to je on naslijedio odoca, jer je gospodin Tarkowski posjedovao te vrline i njima je ponajviše imao zahvalitisvoj sadašnji visoki položaj. Godine 1863. borio se neprekidno jedanaest mjeseci naratnom polju. Bio je ranjen, zarobljen i osu
đ
en na Sibir. Ali mu je pošlo za rukom dauzmakne iz dubine Rusije i pobjegne preko granice. Jednu je godinu prou
č
avaohidrauliku, onda je dobio namještenje na kanalu, a nakon nekoliko godina, kad suupoznali njegovu vrsno
ć
u, energiju i marljivost, ponudiše mu visoko mjestonadinženjera.Stasio se rodio na kanalu u Port Saidu, tu je odras¬tao i proveo gotovo
č
etrnaest godina, pa su ga inženjeri, prijatelji njegova oca, nazivali zato sinom pustinje. Kas¬nije, kad jeve
ć
pošao u školu, pratio je kadšto svoga oca ili gospodina Rawlisona, za vrijeme praznika i blagdana, na službenim putovanjima koja su obavezno morali poduzimati odPort Saida
č
ak do Sueza, nadziru
ć
i radnje oko nasipa i dubljega iskopavanja kanala.Dje
č
ak je poznavao svakoga inženjera i sve carinske
č
inovnike, sve radnike, Arape icrnce. Zavla
č
io bi se u svaki kuti
ć
, znao bi osvanuti gdje mu se nitko nije nadao, odlazio bi na daleke izlete uzduž nasipa i vozio se ponekad prili
č
no daleko
č
amcem po Menzaleh jezeru. Vozio se na arapsku obalu, uzjahao tamo konja ili, u oskudici konja, devu ilimagarca, pa se igrao "divljega jaha
č
a" u pustinji – rije
č
 ju, on je "dabrovao" kako re
č
egospodin Tarkowski, svuda i svagdje i provodio je svaki slobodan trenutak, kad nije imaoškolskih dužnosti, na vodi. Otac mu to nije branio, jer je znao da
ć
e veslanje, jahanje istalan boravak na svježem zraku ja
č
ati dje
č
akovo zdravlje i razvijati u njemu smisao za prakti
č
no. A Stasio je doista bio
č
vrst dje
č
ak i uzrasliji nego što obi
č
no bivaju dje
č
acinjegovih godina. Dosta mu je bilo pogledati u o
č
i i uvjeriti se da
ć
e prije pogriješitisuviškom smionosti, negoli kukavštinom, ako do
đ
e u kakvu nepriliku. U
č
etrnaestoj jegodini bio jedan od najboljih pliva
č
a u Port Saidu, a to nije bilo malo, jer Arapi i crnci plivaju kao ribe. Pucaju
ć
i iz karabinke maloga ka¬libra na divlje patke i egipatske guske,dobio je sigurnu ruku i sigurno oko. Sanjario je kako bi jednoga dana pošao u lov navelike životinje u središnjoj Africi, pa je zato tako željno slušao pripovijedanje Sudanaca,koji su radili na kanalu, a sukobili su se kadšto u svom zavi
č
aju s velikim grabežljivcimai debelokošcima. Stasio je pri tome u
č
io njihove jezike. Sueski je kanal trebalo uvijek  popravljati, jer bi ga ina
č
e u godini dana zasuo pijesak s pustinja, što su se na obje strane prostirale. Veliko je Lessepsovo djelo tražilo neprekidnu marljivost i budnu pozornost.Do današnjega su se dana kretali jaki stro¬jevi, a tisu
ć
e radnika, pod nadzorom vještih

Activity (4)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
ihe9903m liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->