Miroslav Anti
ć
Miroslav Anti
ć
Miroslav Anti
ć
Miroslav Anti
ć
Zbirka: Plavi
č
uperakZbirka: Plavi
č
uperakZbirka: Plavi
č
uperakZbirka: Plavi
č
uperak
Predgovor: O ljubavi i još pone
č
emOvu knjigu napisao sam ja. Pomogla su mi sva deca koju sampoznavao. Istina, niko mi nije diktirao stihove, niko birao ilidopisivao nove re
č
i, ali svi su bili prisutni. Bile su prisutnedetinje o
č
i, njihove tajne, njihove najlepse l jubavi i snovi. Iuopste, uvek kad pišem pesme za decu, radije bih umesto svogimena potpisao mnogo i mnogo de
č
ijih imena. Kažu da se uživotu u
č
i od starijI. Ja sam mnoge mudre i plemenite stvarinau
č
io od mla
đ
ih. Vi rastete. Postoji nešto kao detinjstvo, kaode
č
aštvo i kao mladost. Meni su takve podele uvek smetale.Koliko staraca sam sreo me
đ
u osnovcima i koliko predivnihde
č
aka i devoj
č
ica me
đ
u pedesetogodišnjacima ili još mnogostarijim. Zato, kad upotrebim re
č
dete, pokušavam da joj damdostojanstvo jedne ogromne bezazlenosti, koja je, tako barmislim, najve
ć
a svetlost u ljudima. Vi rastete. Za detinjstvo imladost napisano je mnogo lepih pesama. Za ono srednjedoba, kada više niste šmrkavci, a niste još uvek sasvim odrasli,nema baš tako mnogo, nema možda ni dovoljno poetskihzbirki. To vreme kao da se pomalo zaboravlja. Taj most prekokoga treba pre
ć
i s jedne na drugu obalu. Ta
č
udna pukotina udozrevanju naše pameti, koja u nekom traje deceniju, a neko jepresko
č
i za trenutak. Ove pesme sam zapisivao da lakše dišete.Da znate da imate negde u svetu jednog istinskog prijatelja,koji o vama brine druk
č
ije nego tata i mama, rodbina ilinastavnici u školi. Koji o vama brine vršnja
č
ki. Jer i ja samve
č
iti de
č
ak, sa jednim sedim
č
uperkom na
č
elu, ali još uvekplavim u duši. Moje pesme i nisu pesme, nego pisma svakom