Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword or section
Like this
4Activity
P. 1
Bajke - Jacob i Vilhelm Grimm

Bajke - Jacob i Vilhelm Grimm

Ratings: (0)|Views: 1,429|Likes:
Published by branlin

More info:

Published by: branlin on Dec 21, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/22/2011

pdf

text

original

 
 Jakob i Vilhelm GrimBAJKEIzabrao i preveo Rajko
Đ
uricaSNJEGULJICA I SEDAM PATULJAKABilo je to jednom davno usred zime. Sa neba su pahuljice lepršale kao paperje. Jednakraljica je sa
đ
er 
đ
efom (drveni ram na koji se prilikom vezenja zateže platno) od crneebanovine (ebanovina, abonos – tamno, tvrdo, teško drvo iz južnih krajeva) vezla krajotvorenog prozora. Pa kako je vezu
ć
i pogledala u daljinu, ubode se iglom u prst i u snijeg padoše tri kapi krvi. Pošto je crvenilo tako lijepo izgledalo u bijelome snijegu, ona pomisli: "Kad bih imala dijete, bijelo kao snijeg, rumeno kao krv i crne kose kaoebanovina." Ni godina nije prošla ona rodi k 
ć
erkicu koja je bila bijela poput snijega, kaokrv rumena i kose tamne boje ebanovine, pa je zato i nazvaše Snjeguljicom. A kad sedijete rodi, umrije kraljica. Nedugo poslije njene smrti kralj se oženi drugom ženom. Bila je lijepa, ali ohola inadmena i nije mogla podnijeti da je neko ljepotom nadmaši. Imala je
č
arobno ogledalo, pa kad bi stala pred njega i ogledala se, govorila bi: – Ogledalce, ogledalce, kaži mi, ko je najljepši na svijetu? A ogledalo bi odgovaralo: – Vi ste, kraljice, najljepši!Znala je da ogledalo govori istinu i bila je zadovoljna.A Snjeguljica je rasla i bivala sve ljepša. Kad je napunila sedam godina bila je lijepa poput vedrog dana, ljepša
č
ak i od kraljice. Kad kraljica tada ponovo upita ogledalo: – Ogledalce, ogledalce, kaži mi, ko je najljepši na svijetu?Ono joj odgovori: – Vi ste lijepi, kraljice, ali Snjeguljica je ljepša!Kraljica se uplaši i pozeleni od zavisti. Otada kad god bi ugledala Snjeguljicu, srce bi jojzastalo od bijesa, toliko je zamrzila djevoj
č
icu. Zavist i oholost rasle su u njenom srcukao korov, tako da se nije mogla smiriti ni danju ni no
ć
u. Stoga pozva jednog lovca inaredi mu: – Odvedi djevoj
č
icu u šumu, ne
ć
u više da je vidim. Ubij je, a meni, kao dokaz, donesinjeno srce.Lovac odvede Snjeguljicu u šumu, ali kad izvu
č
e lova
č
ki nož da joj probode nedužnosrce, ona zaplaka i re
č
e: – Ah, dragi lov
č
e, poštedi mi život, oti
ć
i
ć
u u divlju šumu i nikad se ne
ć
u ku
ć
i vratiti!Sažali se lovac na prelijepu djevoj
č
icu i re
č
e: – Hajde, bježi, jadno dijete.
 
"Ionako
ć
e te pojesti divlje zvijeri", pomisli on, pa pošto je nije ubio, osjeti kako muogroman kamen pade sa srca. U taj
č
as pojavi se jedan mladi vepar, on ga ubi, izvadinjegovo srce i odnese kao dokaz kraljici. To srce kuhar je morao posoliti i skuhati da gazla kraljica pojede misle
ć
i da je Snjegulji
č
ino.Jadno malo dijete ostalo je sasvim samo u velikoj šumi i bilo ga je strah od svakog šumališ
ć
a, svakog stabla, i nije znalo kako da se spasi. Po
č
e tr 
č
ati po grubom kamenju i trnju.Divlje životinje su skakale oko nje, ali je nisu napadale. Tr 
č
ala je koliko su je noge nosilesve do sumraka, a tada ugleda neku malu ku
ć
icu, obradova se i u
đ
e da se odmori. U tojku
ć
ici je sve bilo maleno, ali tako lijepo i
č
isto da se ne da opisati. Bio je tu stoli
ć
  prekriven bijelim stolnjakom, a na njemu sedam tanjiri
ć
a, kraj svakog tanjiri
ć
a kaši
č
ica,mali noži
ć
, viljuškica i mali vr 
č
. Pokraj zida bilo je poredano sedam kreveti
ć
a, pokrivenih bijelim
č
aršafima.Snjeguljica je bila gladna i žedna i zato iz svakog tanjiri
ć
a pojede malo povr 
ć
a i hljeba iiz svakog vr 
č
a popi kapljicu vina. Nije htjela da sve uzme od jednoga. Bila je strašnoumorna i htjede da legne u jedan od kreveti
ć
a, ali joj ni jedan nije odgovarao: jedan bijaše predug, drugi prekratak, dok joj najzad sedmi ne bi sasvim dobar, pa ona osta u njemu izaspa.Kad pade no
ć
, do
đ
oše gospodari ku
ć
ice – sedam patuljaka koji su u gori tražili zlato.Upališe svojih sedam svjetiljki i kad osvijetliše ku
ć
u, primijetiše da je neko tu bio, jer nije bilo sve onako kako su ostavili.Prvi re
č
e: – Koje sjedio na mojoj stolici?Drugi re
č
e: – Ko je jeo iz mog tanjiri
ć
a?Tre
ć
i re
č
e: – Ko je štipkao moj hljeb?
Č
etvrti: – Ko je kraduckao moje povr 
ć
e?Peti: – Ko je bockao mojom viljuškom?Šesti: – Ko je rezao mojim noži
ć
em?Sedmi: – Ko je pio iz mog vr 
č
a?Tad se osvrnu prvi i primijeti udubljenje na svom krevetu pa re
č
e: – Ko je ležao u mom kreveti
ć
u?Ostali dotr 
č
aše i povikaše: – I u mom je neko ležao!A sedmi, kad zaviri u svoj kreveti
ć
, ugleda Snjeguljicu kako spava. On rukom pozvaostale. Iznena
đ
eni, dotr 
č
aše i sa svojih sedam svjetiljki obasjaše Snjeguljicu. – O, moj bože, moj bože! – šaputali su, – kako je to dijete lijepo! – i tako su se radovalida je nisu htjeli probuditi, ve
ć
je ostaviše da spava. A sedmi patuljak je spavao po jedansat kod svakog svog druga, i tako pro
đ
e no
ć
.Kad osvanu jutro, Snjeguljica se probudi, pa kad ugleda sedam patuljaka, uplaši se. Alioni su prema njoj bili prijazni i upitaše je: – Kako se zoveš? – Zovem se Snjeguljica! – odgovori ona. – A kako si dospjela u našu ku
ć
icu?Ona im ispri
č
a kako je njena ma
ć
eha naredila da je ubiju, kako joj je onaj lovac poklonioživot i kako je poslije cijeli dan bježala dok nije našla njihovu ku
ć
icu. Patuljci joj rekoše: – Ako ho
ć
eš da vodiš naše doma
ć
instvo: da kuhaš, spremaš krevete, pereš, šiješ i pleteš, isve držiš
č
isto i uredno, onda možeš ostati kod nas i ništa ti ne
ć
e nedostajati. – Ho
ć
u od srca – re
č
e Snjeguljica.
 
I ostade kod njih. Ku
ć
u im je držala uredno. Patuljci su ujutro odlazili u planinu i tražilizlato i nave
č
e se vra
ć
ali ku
ć
i. Tada im je jelo moralo biti gotovo. Kako je preko danadjevoj
č
ica bila sama, dobri patuljci su je opominjali govore
ć
i: – 
Č
uvaj se ma
ć
ehe, ona
ć
e kad-tad saznati da si ti ovdje. U ku
ć
u ne puštaj nikoga.Pošto je vjerovala da je pojela Snjegulji
č
ino srce, kraljica mišljaše da je opet onanajljepša, pa stade pred ogledalo i upita: – Ogledalce, ogledalce, kaži meni, ko je najljepši na svijetu?Ogledalo odgovori: – Ovdje ste, kraljice, najljepši vi, ali je Snjeguljica, tamo preko sedam planina, kodsedam patuljaka, mnogo ljepša.Tada kraljica pretrnu. Znala je da joj ogledalo ne laže, nego da ju je lovac prevario i da jeSnjeguljica još živa. Nanovo po
č
e razmišljati kako da je uništi. Zavist joj nije dala mirasve dok opet ne bude najljepša. Napokon je smislila da oboji lice i da se obu
č
e kao staratorbarka da je niko ne može prepoznati. Tako prerušena po
đ
e preko sedam planina dosedam patuljaka, a kad poslije duga hodanja stiže, pokuca na vrata i viknu: – Dobra roba, lijepa roba, jeftino!Snjeguljica proviri kroz prozor i re
č
e: – Dobar dan, draga ženo, šta to prodajete? – Dobru robu, lijepu robu, – odgovori ova – pojaseve u svim bojama – i izvu
č
e jedanispleten od šarene svile. – Ovu
č
estitu ženu mogu pustiti unutra – pomisli Snjeguljica, otklju
č
a vrata i kupi lijepi pojas. – Dijete, – re
č
e stara – kako ti to izgledaš! Hodi da ti ga ja lijepo zavežem.Snjeguljica nije ništa sumnjala, stade pred nju i pusti da joj zaveže novi pojas. Ali stara jeopasa tako brzo i tako je
č
vrsto stegnu da Snjeguljica izgubi dah i pade kao mrtva. – Sad više ne
ć
eš biti najljepša – re
č
e i požuri napolje.Kad sedam umornih patuljaka stiže na ve
č
eru, silno se uplašiše vide
ć
i da njihova dragaSnjeguljica leži na podu kao mrtva. Brzo prerezaše pojas i ona polako po
č
e da diše i – oživi. Kad su
č
uli šta se dogodilo, rekoše joj: – Stara torbarka nije niko drugi nego zla kraljica.
Č
uvaj se i ne puštaj nikoga u ku
ć
u akomi nismo kraj tebe.A kad je zla žena stigla ku
ć
i, stala pred ogledalo i upitala: – Ogledalce, ogledalce, kaži meni, ko je najljepši u
č
itavoj zemlji?Ono joj odgovori kao i ranije: – Ovdje ste najljepši vi, kraljice, ali Snjeguljica, preko sedam gora, kod sedam patuljaka,hiljadu je puta ljepša.Kad ovo
č
u kraljica, od muke joj se smuti u glavi, jer je tako saznala da je Snjeguljicaopet ostala živa. – Sad moram smisliti nešto, što te mora uništiti – prošapta ona i vješti
č
ijim umije
ć
em, ukoje se razumjela, na
č
ini otrovni
č
ešalj. Ponovo se preruši, ali ovaj put u neku staricu itako po
đ
e preko sedam planina do sedam patuljaka, pokuca na vrata i viknu: – Nosim dobre robe, jeftino!Snjeguljica proviri i re
č
e joj: – Idite vi svojim putem, ja ne smijem nikom otvarati.

Activity (4)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
Marko Filipovic liked this
Stano Djuranovic liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->