obraunaju sa slobodarskom borbom potlaenih i uspostave globalnu dominaciju. To je jedan odosnovnih razloga to gospodi iz MOK-a, kao i gospodi iz nacionalnih olimpijskih komiteta, ne padana pamet da, ni nakon est decenija od njegove smrti, objave Kubertenova sabrana dela, ve podmetaju javnosti izvode iz njegovih spisa u obliku "
I
za
b
ranih tekstova
" ("
Textes choisis
")
(3)
izkojih je izostavljeno gotovo sve ono to ukazuje na pravu prirodu njegove olimpijske doktrine. Kadase ima u vidu da je Kuberten otvoreno tvrdio ono to graanski ideolozi po svaku cenu nastoje da prikriju, da je kapitalizam nepravedan poredak, postaje jasnije zbog ega graanska teorijasistematski "zaobilazi" Kubertenova dela.to se tie toliko isticane teze o "nepolitinosti sporta", i po onima koji glorifikuju olimpizam injihovog "osnivaa", prava "veliina" Kubertena nije u tome to je doprineo razvoju sporta, ve to je od sporta stvorio "sredstvo za uspostavljanje mostova saradnje meu narodima". Kubertenovolimpijski angaman postaje simbol "politike mira", a on - "politiar mira". Kada se to ima u vidu,moe se bolje razumeti zbog ega su graanski teoretiari izbrisali iz Kubertenove biografije poslednju dekadu njegovog ivota u kojoj se Kuberten otvoreno pojavljuje u ulozi reklamnog agentanacistikog reima, i zbog ega je jedan od najpoznatijih kubertenologa Iv Pjer Bulonj proglasioKubertena "izofreniarem" - da bi "objasnio" njegovu slepu odanost nacistima i oduevljenjeHitlerom. Ouvati mit o "Kubertenu mirotvorcu", koji je bio fanatini zagovornik autoritarizma ikolonijalizma, nemogu je zadatak koji stoji pred ideolozima olimpizma. Stoga je jedna od glavnih preokupacija kubertenologa da zatite olimpijski mit od samog "oca" modernih olimpijskih igara : da bi sauvali "verodostojnost" kopije, "nastavljai" unitavaju original.
Polazei od istih onih kriterijuma po kojima je Kuberten proglaen "boanskim baronom" i "jednimod najveih humanista XX veka", i naciste bi trebalo proglasiti za "humaniste" i "mirotvorce". Nisuli Berlinske olimpijske igre odrane "u znaku mira" i "meunarodne saradnje"? Nije li Hitler naBerlinskim olimpijskim igrama izgovorio "uvene" rei: "Neka se olimpijski plamen nikada neugasi!"? Nisu li nacisti okonali arheoloka iskopavanja antike Olimpije, emu je Hitler daoodluujui doprinos sa 300 000 rajhs maraka? Nije li Hitler dao nalog svom arhitekti Albertu peruda izradi projekt najveeg olimpijskog stadiona na svetu koji e moi da primi 400 000 ljudi? Nisu linacisti prvi organizovali noenje "olimpijskog plamena" iz "svete" Olimpije do Berlina - koji jetrebalo da simbolizuje organsku povezanost helenske civilizacije i faistike Nemake - to e postati jedan od najznaanijih simbola olimpijskih igara? Nije li Kuberten proglasio nacistikeOlimpijske igre, koje su po njemu bile "obasjane hitlerovskom snagom i disciplinom", za uzor buduim olimpijskim igrama, a Hitlera "za jednog od najveih graditelja modernog doba"? Nije liKuberten, kao i gospoda iz MOK-a, bezrezervno podrao naciste i poverio im svu svoju pisanuzaostavtinu sa molbom da sauvaju njegovu olimpijsku ideju od izvitoperenja, kao i "misiju" dazakopaju njegovo srce u antikoj Olimpiji? Nastojei da pribave "humanistiki" legitimitet olimpizmu, graanski teoretiari se slue izrazimakoji oznaavaju opte-ljudske vrednosti koje su irom sveta prihvaene kao najvii izazov za oveka:"mir", "meunarodna saradnja", "mladost", "zdravlje", "progres", "lepota"... Dominacijahumanistikih ideala u olimpijskoj retorici upuuje na to da olimpijske igre nisu vrednosno neutralna pojava i kao takve s onu stranu dobra i zla. Naprotiv, sve se ini da olimpizam postane sinonim zahumanizam. Tako rat izmeu nacija na sportskom polju postaje "miroljubiva saradnja", anajostraeniji zagovornici rata i faistiki zlikovci, navlaei "svetu" olimpijsku odoru, postaju"mirotvorci" : olimpijska mitologija ogledalo je u kome najgore zlo dobija aneoski izgled.Olimpizam ne tei miru, ve pacifikovanju potlaenih da bi se predupredila njihova borba protiv poretka koji se zasniva na tiraniji bogatake "elite". Pod maskom "meunarodne saradnje" nasportskom terenu se sistematski usmerava nezadovoljstvo ljudi, koje proistie iz njihovog
Add a Comment