WWW.BH-PRAVNICI.COM
3
WWW.BH-PRAVNICI.COM
17. PRAVO NA RAD
Pravo
na rad definira se kao pravo koje pripada svakom licu kao mogućnost zaraĎivanja kroz slobodnoizabran ili prihvaćen rad. Ovo pravo podrazumijeva negaciju prisile i slobodu izbora zaposlenja.
Slijedeći meĎunarodni instrumenti sadrže ovo pravo:
-
univerzalna deklaracija o ljudskim pravima-
meĎunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
-
konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena
-
dokumenti MOR-a
Države članice obvezne su poduzimati mjere koje dovode do punog ostvarenja ovog prava.
One t
o rade kroz politiku zapošljavanja. Prilikom odreĎivanja ove politike vodi se računa o stepenuekonomskog razvoja, a kod provoĎenja biraju se načini koji odgovaraju nacionalnim uvjetima iobičajima.
Planiranje politike zapošljavanja treba da uzme u obzir ukupnu populaciju u državi, mogućnostiradnog angažmana mladih, hendikepiranih, marginaliziranih dijelova populacije, osnaživanjeneformalnog sektora i malih poduzeća. Da vodi računa o oblicima meĎunarodne ekonomske suradnje.
Uz pravo na rad vezana su i sli
jedeća prava:
-
pravo na povoljne i pravične uvjhete rada i naknadu
-
pravo na jednaku plaću za jednak rad
-
pravo na ograničenje broja radnih sati i na odmor
Pravo na pravične i povoljne uvjete za rad
podrazumijeva nagradu koja se minimalno osigurava svimradni
cima, pravičnu zaradu i jednaku nagradu za rad iste vrijednosti, posebno garanciju ženama dauvjeti njihovog rada nisu gori od uvjeta koje koriste muškarci i primanje iste nagrade kao muškarci zaisti rad, pristojan život za radnike i njihove obitelji, hig
ijensko-
tehničku zaštitu na radu, jednakemogućnosti za napredovanje, pravo na odmor, razonodu, pravo za naknadu za praznike itd.
Zaštita radnika na poslu bila je jedna od prvih oblasti reguliranja prava radnika na meĎunarodnoj
razini.
Zaštita radne okoline takoĎer je predmet reguliranja.
Pravo na povoljnu i pravičnu naknadu
je veoma fleksibilno u svom tumačenju i u direktnoj je
zavisnosti od ekonomskih i socijalnih uvjeta u svakoj zemlji. Kod ovog prava ne postoji jedinstven
standard i mogućnost njegove r
ealizacije.
Prva Konvencija koju je usvojio MOR o minimalnoj naknadi obvezivala je države članice da ustanovei održavaju metode kojima se odreĎuju najniže plaće radnika u industriji i trgovini a kasnije i u poljoprivredi, uz učešće predstavnika radnika i
poslodavaca. Donesena je i Konvemcija s posebnimosvrtom na zemlje u razvoju.
Pravo na jednaku plaću za jednak rad
odnosi se na tzabranu spolne diskriminacije. MOR je donio
Konvenciju o jednakom nagraĎivanju muškatqaca i žena za rad iste vrijednosti. Konve
ncija obvezuje
drćžave članice da podstiču primjenu ovog prava raznim metodama –
putem nacionalnog
zakonodavstva, kolektivnim ugovorima i slično. MOR je usmjerio svoje aktivnosti i u pogledu zaštite plaća od zlouporabe (obveza kupovanja od poslodavaca)
Pra
vo na ograničenje broja radnih sati i na odmor
, ovo pravo je jedan od ciljeva MOR i sadržan je u
Ustavu istog. MOR je usvojio razne konvencije po pitanju ovog prava na primjer:-
konvencija o primjeni sedmičnog odmora
-
Preporuka o korištenju slobodnog vremena
-
Konvencija o plaćenom godišnjem odmoru itd.
18. SINDIKALNA PRAVA I SLOBODE
Sindikalna prava podrazumijevaju pravo svake osobe da sa drugima osniva sindikat, da se učlani usindikat po svom izboru, uz uvjet da sa su pravila sindikata unaprijed utvrĎena u
cilju zaštite iunapreĎenja ekonomskih i socijalnih interesa.
Sindikatima pripada pravo na slobodno obavljanje djelatnosti. Ograničenja su moguća samo natemelju zakona , u interesima nacionalne sigurnosti i radi zaštite prava i sloboda drugih.
Zakonska o
graničenja su moguća kod pripadnika oružanih snaga, policije i državne uprave.
Sindikalna sloboda je takoĎer jedan od ciljeva upisanih u Ustav MOR
-a.