sa rimskom umetnoscu/. Poput polova rimske renesanse Leonarda i Mikelandjela, Anibale Karaci iKaravadjo predstavljaju polove barokne umetnosti. Izmedju njih postoje razlike. Oni su antiteticki par. Njihovi estetski ideali su dijametralno suprotstavljeni. Radi se o dva pola barokne umetnosti. Postojidosta elemenata da se ovo ovako posmatra.Prvi od njih je
crtez
. Anibale primarnu paznju posvecuje crtezu, kao pripremnoj vrsti.To je tradicijavisoke renesanse. Crtez je predstavljao osnovu svih umetnosti. U teoriji umetnosti je tokodifikovano /Vazari, ctrez je posebno bitan za slikarstvo/.Prva akademija koju mozemo smatratimodernom bila je Vazarijeva, zvala se
Akademia del disegno
, i Karacijeva Akadamija degliincaminati se u izvorima tako pominje.Karavadjovo delo je revolucionarno, njegovo stvaralastvo jeste svojevrsna revolucija.Karaci jereformator, njegova umetnost je plod reforme, njegov odnos prema proslosti najbolje se definise kaoreforma.Anibale je najznacajniji, ako ne i inicijator
Bolonjske akademije
/Lodoviko, Avgustino,GvidoReni, Gvercino/.Oni ce dati pecat rimskoj arhitekturi-i profanoj i svetovnoj.Njihova specijalnost bilo je monumentalno fresko slikarstvo.Oni predstavljaju predposlednju stepenicu u istoriji dekorativneumetnosti-Anibale, poslednja stepenica je Tijepolo/XVIII vek/.Bolonjski slikari daju pecat rimskoj umetnosti u 2/3 deceniji XVII veka.U to vreme je na papskojstolici Bolonjac-Grgur XV.Oni su pod patronatom bolonjskih papa dosli u Rim, kao vec formiraniumetnici. Sudbina Karavadjove umetnosti je oprecna u odnosu na Anibalovu.Jedan od kljucnih principa u bolonjskoj akademiji je bio crtez.Bolonjski klasicisti su
disegno
smatralivise nego tehnicko sredstvo, kako je taj termin usao u istoriografiju XV veka.Tokom XVI i XVII vekatermin dobija apstraktno i metafizicko znacenje.Jedan teoreticar je
termin disegno
odgonetnuo kao-
segno di dio
/znak od boga/.Iza Anibalea i ostalih Karacista ostala je velika zbirka crteza. Nasuprot njima, ne postoji ni jedan sacuvani crtez Karavadja.Tesko je zamisliti da su dela takvihrazmera/formata/ mogla nastati bez pripremnih crteza.Karavadjo je ili unistavao crteze, ili je, sto jeverovatnije, koristio jednu osobenu tehniku da je vrstom skalpela/drskom cetkice/ urezivao na platno,skicirao na grundiranoj podlozi, pa je preko toga slikao.Kod njega postoji rudimentarni crtez, koji nije pravi crtez.Druga razlika izmedju Karacija i Karavadja je u tome da Karavadjo nikada nije radio slike na zidu, veciskljucivo stafelajne slike i nikada nije radio velike dekoracije.Karacijeva umetnost predstavljasvojevrsni produzetak velike talijanske tradicije
monumentalne dekorativne umetnosti
, koja imasvoje pocetke u umetnosti Djota, Mazaca, preko Mikelandjela i Rafela se nadovezuje na Karacija, a odnjega i baroknog iluzionizma XVII veka do Veroneza i Tijepola, koji koji kulminira i zakljucuje tajrazvoj.Anibale nalazi svoje prirodno mesto u onome sto nazivamo tradicija monumentalne dekorativneumetnosti.Karaci zapravo radi u tehnici
mezzo a fresco
-nesto izmedju freske i ulja na svezem malteru.AnibaleKaraci je dobijao sve najvece porudzbine crkve, ali sa usponom karijere on se okrece profanimtemama, sto je kulminiralo u ciklusu
Baha i
Arijadne
na svodu galerije Farneze/ciklus je objedinjenidejom Amor vinict omnia-ljubav sve pobedjuje/.Ova dekoracija je vrhunac Karacijeve delatnosti umonumentalnim dekorativnim celinama.Iako je radio za patrone koji su bili visoki crkveni prelati, onradi ovaj program koji je u osnovi paganski/trijumf ljubavi/.U sredisnjem polju je Trijumf Bahusa iArijadne, a u bocnim poljima su scene iz anticke mitologije preuzete iz Ovidija, povezane idejom dasu i olimpijski bogovi bili podlozni ljubavi.Radi se o
profanom programu.
Kod Karavadja je obrnuta situacija kada je tematika u pitanju.kod njega imamo poseban fenomen,vezan za istoriju njegovog individualnog stvaralastva.On profana dela slika samo na pocetkukarijere/Igraci karata, Decak sa korpom voca, Bolesni Bahus/, kasnije se ta tematika cistila, da bi ukasnijoj fazi postao slikar iskljucivo
religiozne tematike
.Karavadjo dozivljava transfer, versko preobrazenje, konverziju, kako isticu moderni istoricari umetnosti.Njegov zreli i kasni periodobelezava iskljucivo religiozna tematika.Tenebrozo i Kjaro-skuro-ono sto ce dati pecat Karavadjizma, je dato u tom periodu i obelezeno je apsolutno religioznim kontekstom.Sve to nam predstavlja Karacija i Karavadja kao dva pola barokne umetnosti.
Belori
je, koji jefavorizovao akademsku tradiciju, je dao taj pravac.Za njega je Anibale onaj koji je posao putem
viamedia
i spasio umetnost od scile i haribde, tj. od manirizma i karavadjizma /naturalizma/, koji sesuvise priblizio prirodi.Manirizam i Karavadjizam stvarno jesu polovi, mozda i veci nego sto su to biliAnibale i Karaci.Izvorna svedocanstva o ovim umetnicima, nastala za vreme njihovog zivota, ne dajunam povoda da mislimo o njima kao o suprotnim polovima, oni tako sebi najverovatnije, nisu
2