Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
26Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Filozofski Riječnik

Filozofski Riječnik

Ratings: (0)|Views: 1,533|Likes:
Published by diego batoa

More info:

Published by: diego batoa on Jan 21, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/08/2013

pdf

text

original

 
Aa
- slovom A - (
 prvi vokal lat. glagola affirmo 1. = potvrñivati
), u formalnoj se logici označujeuniverzalno afirmativna rečenica (npr. svi su ljudi smrtni). (SaP)
A = A
- najuniverzalniji simbolični izričaj principa identiteta.
ab alio - a se
- (
lat. = od drugoga - od sebe
), skolastički izrazi:
ab alio
označuje da biće nemauzrok vlastitog postojanja niti od sebe niti u sebi, - to su kontingentna, nenužna bića;
a se
 označuje biće koje od sebe i u sebi ima počelo i razlog vlastitog postojanja, - to je nužno biće,Bog.
abdukcija
- (
od lat. abducere = odvesti
), je silogističko zaključivanje u kojem je
major 
siguranno iz kojeg se ne izvodi siguran zaključak radi nesigurnosti
minora
. A. naznačuje općenitehipoteze ili ideje koje dedukcija razvija, a indukcija dokazuje ili opovrgava. Abdukcija, zarazliku od indukcije i dedukcije, ne dovodi do sigurnog zaključka. Aristotelov primjer a. je:znanje se može poučavati (siguran major); pravda je neko znanje (vjerojatan minor); daklepravda se može poučavati. A. je vrsta hipotetičkog zaključivanja koji se temelji na prijašnjemiskustvu. Korištenje takvog zaključivanja opravdava se time što je često to jedini mogući načinodreñivanja racionalnog ponašanja u budućnosti i tumačenja novih fenomena. Odgovaragrčkom izrazu άπαγωγή.
ab esse ad posse valet illatio, a posse ad esse non valet
- (
lat.
), skolastičko načelo o odnosuizmeñu mogućnosti opstojanja i stvarnog opstojanja. Naime, ako nešto stvarno opstoji onda semora zaključiti da je njegovo postojanje moguće, ali ne vrijedi i obratno tj. da će ono što jemoguće sigurno i opstojati.
ab intrinseco - ab extrinseco
- (
lat. = iznutra - izvana
), tim izrazima skolastički filozofioznačuju gdje se nalazi razlog zbiljnosti neke odrednice (determinacije) bića, u njegovojvlastitoj biti (esenciji) ili izvan biti dotičnog bića.
abnormalno
- (
od lat. abnormis = nepravilan
), ono što nije u skladu s nekim pravilom, normom.
accidens
- (
lat. = pripadak, što se pridodaje; grč. συµβεβηκός 
). Akcident (prigodak, pripadak)je takovo biće koje pretpostavlja drugo biće što već ima svoj vlastiti osnovni bitak i kojem jeono daljnje odreñenje. (
 Accidens est ens quod supponit aliud ens quod iam habet suum esse primum et cuius est ulterior determinatio
- Šanc). Druge su definicije: "
 Accidens est ens cuicompetit esse in alio
"; "
 Accidens est ens in alio
"; "
 Accidens est ens talis essentiae, cui competit
 
esse in alio
". Prva Aristotelova kategorija supstancija i akcidenti su korelativni pojmovi i nemogu se razumjeti bez meñusobnog odnosa. Premda su dvije različite stvarnosti, akcident se nemože ni shvatiti bez svoje naravne sposobnosti pripadanja supstanciji. Akcident je sve ono štoprati supstanciju odreñujući je ili naznačujući promjenu. Prema Aristotelu su materijalnesupstancije odreñene s devet primarnih akcidenata: kvalitet, kvantitet, akcija, relacija, pasija,mjesto, vrijeme, situacija i habitus.
accidens non superat perfectionem substantiae suae
- (
lat. = akcident ne nadilazi savršenostsvoje supstancije
), načelom se želi kazati da akcidenti ovise ili pripadaju supstanciji, kojuodreñuju a kojoj prvotno pripada zbiljnost, dok opstojanje akcidenata i stupanj njihoveperfekcije ovisi o supstanciji.
acervus
- (
lat. = hrpa
), način pogrešnog dokazivanja u kome se iz djelovanja jedinke zaključujeo djelovanju skupine: npr. budući da pojedino zrno pri padu ne stvara buku, pa ni hrpa zrna,kao zbroj jedinki, ne proizvodi buku.
actus
- (
lat. = zbiljnost, zbilja, čin; grč.
 
νέργεια,
 
ντελέχεια, Aristotelov pojam
), u ontologiji
actus
po svom općem značenju jest ono što se nalazi u kojem ontičkom subjektu koji jest, i štoje u tom biću njegov unutarnji ontički razlog da to biće jest. (
 Actus generatim est id, quod subiectum aliquod habet quodque ratio est, cur illud aliquod esse habeat sive aliquid sit
).Actus je, dakle, pojam koji označuje bitak, ukoliko je suprotan svakom obliku privacije ilinebitku pa je kao takav neograničen. Daje se stvarima u mjeri njihove mogućnosti da ga prime.Tako je actus skupa s mogućnošću (potentia) temeljni pojam u metafizici. Actus i potentia nisubića nego su aktivno i pasivno počelo bića. Actus znači ostvarenje stvari, predstavljaispunjenost; a potencija označuje mogućnost ostvarenja stvari, nepotpunost i nesavršenost.Actus označuje sve što je perfekcija, potpunost, ostvarenje; dok mogućnost (potentia)označuje ono što je nesavršeno, nepotpuno, još neostvareno. U materijalnim stvarima actus sene identificira sa samim bitkom (esse) stvari, nego samo s formom, dok se mogućnostidentificira s materijom, (v. mogućnost). Kako se ta dva počela bića meñu sobom razlikuju,razne škole različito misle.
actus de se est illimitatus
- (
lat. = zbiljnost je po sebi neograničena
), tim se izrazompotvrñuje da zbiljnost ne može istovremeno biti i mogućnost. Ograničavajući princip zbiljnostina odreñeni način bivovanja jest bit (esentia) bića.
actus essendi
- (
lat. = čin bivovanja
), izraz T. Akvinskog za označavanje metafizičke osnovezbiljnosti bića, odnosno bitka shvaćenog kao zbiljnost. Prema T. Akvinskom biće jest snagomčina bitka i ograničenja vlastite biti. Samo je Bog apsolutni čin bitka a sva su ostala bićasastavljena od biti i čina bitka, koji su meñusobno realno različiti.
 
actus et potentia realiter distinguuntur
- (
lat. = zbiljnost i mogućnost se stvarno razlikuju
).To znači da zbiljnost
 jest
u prvotnom i vlastitom smislu, dok mogućnost
 jest
samo ovisno ozbiljnosti. Nešto
 jest
ukoliko je u zbiljnosti a ne ukoliko se nalazi u mogućnosti: npr. kip
 jest
 kad je figura već izrezbarena, a ne dok je samo komad bezobličnog drveta, kamena, metala...
actus in se subsistens est simpliciter infinitus
- (
lat. subzistentna zbiljnost je po sebineograničena
). Izrazom se želi kazati: ako zbiljnost opstoji bez ikakve mogućnosti (ograničenja,nesavršenosti) nužno je beskonačna. Takva se zbiljnost poistovjećuje s Apsolutnim bićem -Bogom.
actus non limitatur nisi per potentiam
- (
lat. = zbiljnost nije ograničena osim po mogućnosti
).To znači da zbiljnost ne može samu sebe ograničiti, nego to čini mogućnost, od nje različitprincip.
actus hominis
- (
lat. = čin čovjeka
), čovjekovo djelovanje izvršeno po zakonima ljudske naravi(npr. kihanje), i nije uvijek isključiva oznaka ljudskog djelovanja. Actus hominis je moralnoindiferentan.
actus humanus
- (
lat. = ljudski čin
), čovjekovo djelovanje izvršeno slobodnimsamoodreñenjem, uporabom slobodne volje. Pripada čovjeku, kao čovjeku, ukoliko proizlazi odrazuma i slobodne volje tipično ljudskih sposobnosti, koje ga razlikuju od drugih bića. Kaoslobodan čin a.h. podliježe moralnoj prosudbi i može biti moralno dobar ili loš.
actus purus
- (
lat. = čisti čin
), čista zbiljnost, savršena egzistencija, bez ikakve pasivnepotencijalnosti. U skolastičkoj filozofiji actus purus je bitna oznaka za Boga (
ipsum essesubsistens
), obilježje najviše ontološke savršenosti Božjeg bića. Nauk se temelji naAristotelovoj filozofiji.
adaequatio
- (
lat. = izjednačenje, poklapanje
), ovaj pojam koristi osobito skolastička filozofijau teoriji spoznaje da označi prilagoñenost (usklañenost) zamjedbe sa zamijećenim predmetom.
adaequatio intellectus ad rem
- (
lat. = izjednačenje razuma prema predmetu
), definicijaistine (nastala u IX. stoljeću), izriče mišljenje da istina u prvom redu pripada izrazima,sudovima ili tvrdnjama, ako sud izriče objektivno stanje stvari. U skolastičkoj terminologiji tase istina naziva
logička istina
(
veritas logica
), tj. ako potvrñuje da postoji ono što postoji, i dane postoji ono što ne postoji. Logička se istina ravna prema ontičkoj, koja je kriterij istinitosti,ne i obratno jer zbiljnost ne ovisi o tome je li spoznata od nekog stvorenog uma.

Activity (26)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Irma Gabeljic liked this
Irma Gabeljic liked this
Irma Gabeljic liked this
tvrućinić liked this
Irma Gabeljic liked this
Irma Gabeljic liked this
Irma Gabeljic liked this
Ibrahim Mulabdic liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->