High Quality
Open the downloaded document, and select print from the file menu (PDF reader required).
Izvod iz knjige “
Sport, kapitalizam, destrukcija
UVOD
Sport je stekao takav društveni značaj i u toj meri postao kompleksna pojava da misao osportu više nije moguće zadržati u okviru tradicionalnih fenomenoloških analiza. I poredupornog nastojanja javnih medija da se sport i dalje svode na "činjenice", "informacije" i banalnu "zabavu", on se sve više nameće ozbiljnoj naučnoj i filozofskoj misli kao pojavau kojoj do najvišeg izražaja dolaze osnovne protivurečnosti kapitalističkog društva i ukojoj se prelamaju osnovna pitanja ljudske egzistencije i društvenog razvoja. Nažalost,takva razmišljanja imaju uglavnom akademski karakter i jedva su prisutna u javnosti.Sportska problematika i dalje ostaje "svojina" polupismenih, korumpiranih novinarskihklanova.Kada se zna da su oni samo produžena ruka kapitalističkih i političkih centaramoći,reklamniagentimafijaškiorganizovanog
show-business-
a,njihov"ugao posmatranja" sporta je sasvim razumljiv, kao što je razumljiv i njihov bespoštedniobračun sa mišlju koja pokušava da razotkrije poleđinu sporta, a time i pravu prirodunjihove delatnosti.Ozbiljnija kritički intonirana teorijska promišljanja o sportu javljaju se i pre Drugogsvetskog rata, ali tek postajanjem sporta oruđem u hladno-ratovskom obračunu između blokova i njegovom komercijalizacijom on dobija onu "punoću" i značaj koji će postatisve veći izazov za sociološku i filozofsku misao. Do pravog proboja sociološki ifilozofski utemeljene kritike sporta došlo je nakon studentskog pokreta iz 1968. godine,koji je otvorio vrata za frontalni (pre svega duhovni) obračun sa kapitalističkim društvomi sportom kao njegovom ideologijom. Radikalizovanje kritike sporta odvija se uporedo sarazvojem"potrošačkogdruštva",odnosno,sapostajanjemkapitalizmaporetkomdestrukcije. Kritika sporta postaje kritika kapitalizma.Doskora su ljudi sa oduševljenjem slušali izveštaje o sve većim "rezultatima" koji se postižu u eksploataciji "prirodnih izvora". Bio je to jedan od glavnih pokazatelja"progresa". Danas, sa razvojem svesti o razmerama uništenja prirode, ljude sve više hvata panika pred novim "podvizima". Isto je i sa sportskim rekordima. Nekada su oni bili pokazatelji "ljudske moći". Gledajući unakažena tela sportista,čovek se sve češće pitakoja je cena tih "dostignuća" i koji je njihov pravi smisao. Nekada moćno sredstvo za propagandukapitalističkogporetka,sportsvevišepostajepolazištezakritikukapitalističkog društva, ogledalo u kome se vidi pravo lice kapitalizma. Otuda jegrađanska teorija u defanzivi: što je više "negativnih pojava" u sportu, utoliko je glasnijenastojanje da se zaštite osnovne vrednosti kapitalističkog društva. Građanska teorija idečak dotle, da sve odlučnije odbacuje profesionalni i rekorderski sport, najmilije duhovno
čedo današnjeg kapitalizma, sa ciljem da sačuva moralni (pedagoški) integritet principakompeticije i učinka, odnosno, veru u "izvorne vrednosti" kapitalizma. Slepa odbranaškalogika ustupa mesto teorijskom manevrisanju da bi se sačuvalo ono što se još možesačuvati.Kada je reč o odbrani sporta, zagovornici kapitalističkog društva i njihove kolege iz (sadveć bivšeg) tabora "realnog socijalizma" našli su se u istom rovu. I na primeru odnosa prema sportu se može videti da je staljinizam daleko bliži kapitalizmu nego Marksovojideji socijalizma. Skorašnji događaji na istoku to ubedljivo dokazuju: kapital je, bezikakvog otpora, "preuzeo" tzv. "socijalistički sport" a da se njegova suština nije promenila.Velika sličnost u kritici sporta, koja dolazi sa raznih strana sveta, rezultat je postajanjakapitalizma globalnim poretkom. Kritika sporta postaje jedan od načina duhovneintegracije i menjalačke borbe slobodarski opredeljenih ljudi koji su svesni pogubnostidaljeg razvoja kapitalizma. Olimpijskom pokretu, otelotvorenju duha kapitalizma isimbolu uništenja ljudi, suprodstavlja se sve glasniji i beskompromisniji anti-olimpijskisvetski pokret. On predstavlja sastavni deo sve organizovanijeg i masovnijeg nastojanjaljudi da spreče uništenje planete i usmere naučni razvoj i procese proizvodnje kaiskorenjivanju bede i siromaštva, kao i ka razvoju i zadovoljenju istinskih potreba čovekakao univerzalnog stvaralačkog bića zajednice. Slobodarska kritika sporta postaje deosvetskog anti-kapitalističkog fronta.U trenucima kada zapadni kapital, uz nesebičnu pomoć domaće "gospode", sve bespoštednije nastoji da pretvori našu zemlju u svoju koloniju, postaje jasna sva pogubnost "vaspitavanja" mladih na stadionima i u halama. Krajnji efekat raspirivanja bezumne navijačke euforije nije stvaranje dostojanstvene i slobodarske omladine, većidiotizovane "mase" koja će, pre ili kasnije,postati "prljava" radna snaga Evrope. U tomkontekstu postaje jasnija sva pogubnost, posebno za ekonomski nerazvijene zemlje,maksime da je sport "najbolji ambasador". "Nacionalna afrimacija" putem sporta jestranputica u borbi protiv kolonijalnog pođarmljivanja jer prednost daje delatnosti sakojom se ustvari ništa ne postiže (sem povremenih "nacionalnih euforija"), a sa kojom seuništava autentična duhovnost, marginalizuju delatnosti bez čijeg razvoja nema opstanka(ekonomija, nauka, umetnost) i od mladih se stvaraju savremene horde varvara.Postajanjem međunarodnog sporta reklamnim prostorom kapitala i
show-business
-om,zadat je konačni udarac nastojanju da se sport iskoristi kao sredstvo za nacionalnuemancipaciju. On postaje jedan od nosećih stubova "novog svetskog poretka" i kao takavsredstvo za nacionalno porobljavanje."Vrhunskisport"jeoblastukojojjekapitaluspostavioglobalnudominaciju."Kosmopolitizam" pod okriljem multinacionalnog kapitala znači stvaranje od čovekaobezličenog jurišnika kapitala. Skrivene iza "apolitične" maske, tzv. "međunarodnesportske asocijacije" su produžena ruka najmoćnijih kapitalističkih klanova i kao takvi
Add a Comment