Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
IMPRESIONIZAMimpresionizam: naziv prema slici Claudea Moneta ‘Impresija – izlazak sunca’, 1874. 
>
 
kritičari i javnost s podsmijehom nazivaju slikarski smjer i skupinu slikara koji su
nastojali zabilježiti
 
na slici trenutni dojam igre svjetlosti i boja u prirodi 
; javlja se ‘60-tih;impresionizam je bio
rezultat dugogodišnjeg izlaženja slikara u prirodu i slikanja pod vedrimnebom (na zraku, plein air);vrativši se na mjesto gdje je počeo sliku, slikar je ustanovio kako su svjetlost i boje sasvimdrukčije: ono što mu se jučer u podne činilo protkano žućkastom bojom, danas rano ujutročini se modrikastim, a navečer će postati ljubičasto;
nema ni crnih ni sivih sjena – one su također u boji, samo dok na osvjetljenim dijelovima nekogkrajolika, predmeta ili lika prevladavaju tople boje, u sjeni se pojavljuju hladne;
to je bilo jedno odnajvećih otkrića i promjena u slikarstvu 19. st.dok se u akademskom slikarstvu sjenu postizalo tamnijim tonovima ili dodavanjem crneboje, impresionisti su – pretvarajući ono što vidimo kao svjetlost i sjenu u odnosu toplih ihladnih boja – uspijevali postići da cijela slika bude podjednako svijetla, ali da gledateljdobije dojam suprotstavljanja svjetlosti i sjene zbog primijenjenih svijetlih i primijenjenihhladnih boja;
toliko su bili zaokupljeni sastavom i promjenama rasvjete da bi se moglo reći kako
nisu slikarikrajolik, predmete ili likove, nego samo igru svjetlosti i sjene na njihovoj površini
; motivi –more, rijeke, jezera s titranjem površine i odrazima okoliša ili nebo s oblacima;
koliko je nevažan predmet pred slikarom, te kako on promatra samo osobine rasvjete iodnose svjetlosti i sjene, najbolje je dokazao CLAUDE MONET naslikavši sedamdesetak slika iste crkve – katedrale u Rouenu – uvijek iz istog kuta gledanja, a ipak je svaka slikadrukčija;
preteča impresionista bio je
EDOUARD MANET
, koji je prvi odbacio tamne sjene i uveo ravnomjernusvjetlost u sliku; slijedili su ga,
uz MONETA,
brojni mladi slikari, tada prezreni i ismijavani
PISSARRO,
 
SISLEY, RENOIR, SIGNAC, CROSS
: taj vedar i optimističan pogled na svijet proširio se ‘70-tih i ‘80-tih godina po cijeloj Evropi;impresionisti su zapravo prenosili svjetlo i atmosferu, zapravo je princip impresionističkog slikarstva jedan ekstremni oblik iluzionizma;
 jednom kad je barbizonska škola počela slikati metodom plein-aira počelo se razvijati iluzionističko slikarstvo i slikarstvo svjetla
, ipak glavni interes začetnikaimpresionističkog slikarstva, Edouarda Maneta, bio je problem oblika;
kako bi prikazali miješanje različitih boja i ujedno uhvatili trenutak svjetlosti i sjene što setako brzo mijenja, impresionisti su nanosili boju na platno brzim potezima kista, utočkicama ili malim crticama
;
na njihovim slikama nema krutih oblika i tvrdih obrisa, sve kao da se otapa u svjetlosti i pretapa jedno u drugo, jer ne slikaju tvarne predmete, nego nemirnu igru svjetlosti nanjihovoj površini 
;nad Svjetskom izložbom u Parizu 1867. lebdio je balon u čijoj je košari sjedio fotograf Nadar – prijateljumjetnicima koji će kasnije biti nazvani impresionisti;
namjera ovog naziva bila je ismijavanje njihove naizgled površno nanesene, samo dopolanaslikane ‘slike trenutka’,
čiju je važnost Nadar prepoznao; sedam godina kasnije, od 15. travnjado 15. svibnja 1874. Nadar je slikarima stavio na raspolaganje svoje prostorije:
1874. zajednička izložba mladih slikara u prostorijama fotografa Nadara na Boulevard desCapucines (Monet, Pissarro, Degas, Sisley, Renoir, Cezanne);
ta je izložba bila prva izložba bez žirija uopće; umjetnici su za izbor slika odgovarali isključivo samimasebi;
prva fotografija uopće –
1826. u Chalons-sur-Saone, snimio je znanstvenik-amater NicephoreNiepce;put k revoluciji likovnih umjetnosti utrt je 90-tih godina 19.st.: Van Gogh slikao je pod vrelim suncemArlesa, Paul Gauguin i Emile Bernard osnovali su sintetizam, Norvežanin Edvard Munch izložio je svojeslike u Udruženju berlinskih umjetnika, James Ensor dovršio je svoj provokativni ‘Ulazak Krista uBruxelles 1889.’, pariški trgovac umjetninama Ambroise Vollard izložio je djela Cezannea, aimpresionisti su se već bili nametnuli široj publici;
impresionizam je trenutak rođenja umjetničkog subjektivizma: za značenje slikarskogprikaza nije više važno što već kako: ‘slikam onako kako vidim’;
 
EDOUARD MANET (1832-1883)
nije pripadao krugu začetnika impresionizma – njegova su djela, njih 50-tak, na Svjetskoj izložbi 1867.,bila izložena u zasebnom paviljonu, u službenom Salonu;počeo svoju karijeru u ateljeu kod Couturea (1850-56); dugo vremena koristio je motive starihmajstora, ali ne na način suvremenog eklektičkog pristupa slikarstvu; on je tražio osnovne doktrinekod starih majstora, ali način na koji ih je iskazivao bio je radikalan i provokativan, tim više jer jeManet često posuđivao kompletne motive:
‘Doručak na travi’, 1863. – Salon je odbio sliku – skandal: izloženo u Salon des Refuses(=početak moderne umjetnosti); mada je za uzor i kao tema uzeta klasična, pastoralnatema (Giorgione, Rafael), negodovanje je izazvalo to što je prenesena u suvremene okvire:nimfe su dvije gole žene, a satiri su dva pristojno obučena umjetnika, ali očigledno boemi;
najvažniji od ovih eksperimenata bila je
’Olimpija’, 1864.
– novi neklasični elementi bili su rezultatredukcije gradacije tonova, išao je još korak dalje od Delacroixove doktrine obojanih sjena; redukcijagradacije tonova znači potčinjavanje modeliranja jačem naglašavanju i jedinstvu plana slike; još većiskandal – izložena u Salonu 1865.; jer mada je tu uzor bila Tizianova Urbinska Venera iz 1538. (a njoj jeuzor bila Giorgioneva Usnula Venera iz 1508.), to više nije prikrivena erotika kao izraz poštovanjaprema antičkim božicama, već jednostavno akt u ležećem položaju – očigledno sumnjivog morala,gleda promatrača neosjetljivom smjelošću, briše granicu stvarnog i naslikanog svijeta; ponovo susvijetlo-tamna kompozicija i snažno isticanje linije razbjesnili kritičare koliko i šokantnost sadržaja;
prekid s tradicijom događa se kada Manet slika Doručak na travi i Olimpiju plošnimsvjetlom = gradi sliku velikim svijetlim plohama; ne radi prijelaze svjetla/sjenepolutonovima, nego suprotstavljanjem manje intenzivnih tonova;
drugi primjer je
‘Svirač frule’, 1866.,
koji stoji naspram bisernosive pozadine lišene perspektive, kaošto je Velazquez radio svoje portrete, poput
 Admirala Adriana Pulido Pareja
; osim toga, Manet je bioinspiriran vještinom japanskih majstora drvoreza;snažna silueta s minimumom sjene, ali s koloriranom konturom, najuočljivija je u
Olimpiji;
 isto tako i na portretu
‘Emilea Zole’
,
svojeg prijatelja, 1868. Manet ističe samo one elemente koji sunjemu važni; opet crno-bijela kompozicija, prikazano predstavlja kut, dio enterijera naglo odsječenogna uglovima – nagovještava put koji će odvesti ikonografiji i strukturi kubizma; u tom se portretu vidida ga je privlačila japanska umjetnost (moda tog doba);imao je dodira s impresionistima (Monet, Renoir, Pissarro, Sisley) i od 1863.
njihov je duhovni vođa;
što se tiče Manetovog plošnog slikarstva (a plat), on ga je usvojio ne samo kao formalan princip, već izato jer je to primijetio u prirodi; slika koja je potpuno rezultat promatranja je
‘Koncert u Tuileriesvrtovima’, 1862.
– primjećuje se skicozno modeliranje, s jedva naglašenim sjenama; taj začuđujućirealizam još je uvijek daleko od impresionizma; M. uvijek započinje sliku kao sustav oblika i iznadsvega kao kromatsku kompoziciju;
1870-tih neki elementi u njegovom slikarstvu se mijenjaju - prestaje slikati izmišljene temei potpuno se posvećuje temama iz vidljivog svijeta: portreti, pejzaži i mrtve prirode;
svjetlo i prostorna perspektiva te materijalni aspekt stvari radi više naturalistički; pojačava svjetlost;to sve pokazuje da se približava impresionizmu; iako se u nekoj mjeri pridružio iluzionizmu svojihimpresionističkih prijatelja, poput Moneta, ipak je ostao vjeran nekim elementima iz ranijeg stila;gotovo sva njegova važnija djela to dokazuju:
‘Chez Pere Lathuille’, 1879.,‘U konzervatoriju’, 1879.,‘Bar Folies Bergerea’, 1881-82.,‘Ladanjska kuća u Rueilu’, 1882.;
Bar Folies Bergerea
varijanta je ideje iz
Doručak u studiju
koju je naslikao petnaest godina ranije,1868.; isti kontinuitet može se uočiti i u njegovom grafičkom radu: ‘
Baudelaireov portret’, 1862.
;mnoge litografije iz kasnijeg perioda ostale su na istoj liniji kao i one iz 1860-tih;impresionisti su bili vrlo vješti u prikazivanju tijela u pokretu, Manet se samo povremeno bavio ovimproblemom (kao što su konjske utrke), inače je slikao figure u mirovanju; ali ako se pod pokretomsmatra vibracija atmosfere, onda je pokret inherentan i Manetu kao i impresionistima; zato on nije biosamo impresionist, već jedan od osnivača impresionizma;
u Manetovom slikarstvu prevladavajufigure, a ne pejzaž i mrtva priroda kao što je bio slučaj u kasnijem, zrelom impresionizmu
;
bio je među prvima koji je shvaćao da je priča u slici laž i usudio se predočiti istinu: samoono što oko vidi; žene s njegovih slika isticale su svoju ljepotu bez kamufliranja, dok sufavorizirani umjetnici svoje likove zaodijevali u kostime Venere i Dijane; on je svu pažnjuusmjeravao na boju i svjetlo – ogolio sliku u svakom pogledu i time izazvao podsmijeh;svodi sliku na njenu elementarnu tvar, a to je boja;redukcija predmeta vodi nas od njega do kasnog Cezannea i Matissea i minimalističkeumjetnosti iz druge polovice 20. st.;u postmodernoj, LOUIS CANE početkom osamdesetih parafrazira njegovo najslavnije djelo‘Doručak na travi’;
 
CLAUDE MONET (1840-1926)najznačajniji impresionistički pejzažist; slika svijet kao pojavu, onako kako se odražava usvjetlu;
velike slike s naravnim figurama, kao što su ‘
Dama u zelenoj haljini’, 1866.
te grupe figura upejzažu ‘
Doručak u šumi’, 1866.,
‘
Dame u vrtu’, 1867.
;kod Moneta najvažniji faktor je
svjetlost
, dok kompozicija služi samo da bi postigao jedinstvo, ali onnije dugo podržavao to jedinstvo; već u
Damama u vrtu
Monet postiže dekorativan mozaik osvijetljenihi osjenčanih dijelova, tako da je
pejzaž u cjelini glavna stvar
; izvrsnu ravnotežu postigao samo unekim slikama kao što je ‘
Crkva Saint-Germain l’Auxerrois’, 1866.;
u nekoliko sljedećih desetljeća njegovo je slikarstvo prošlo kroz različite faze – od ovog još uvijekkompaktnog impresionizma do vještog slikanja oblaka koji jure i čije boje nitko nije nadmašio;
osnovna karakteristika impresionizma je pogled odozgo, tako da je horizont visoko gore naslici ili čak izvan granice same slike: ‘Ribari na Seini kod Poissya’, 1882.;
 impresionisti su ostali vjerni tradiciji Courbeta, Leibla i Schucha načinom na koji su slikali tijelo iodjeću, metal i drvo, zemlju, kamen i lišće;
1874. kada je održana zajednička izložba svih impresionista, Monet je već isključivo slikarpejzaža;
1887-88. posjetio je talijansku rivijeru i Antibe; 1895. bio je u Norveškoj;1900-02. je bio u Londonu; 1908. u Veneciji;ta putovanja govore o broju različitih ideja i tema koje je slikao;
pred kraj života u svojoj ladanjskoj kući u Givernyju, gdje je slikao vrtne scene i seriju odgotovo 100 slika vodenih ljiljana;
na slici Claudea Moneta ‘
Polja u proljeće’
vidi se kako se pojedini element boje stao odvajati iziluzionističke impresionističke pojave slike te se pritom u prilog strukture koja postaje sama sebi svrhazapostavlja i ono što se vidi, a i sam motiv; dok impresionisti, dakle, isprva zapostavljaju prikazivanjedetalja da bi vjerno odrazili pojavu predmeta, u daljnjem razvoju zanimaju ih mogućnosti tona boje istrukture boja kao vrijednosti slike;
Monetova serija katedrala
istražuje taj problem u naslikanom nizu varijacija koji pokazuje katedraleu određeno vrijeme dana pod određenim osvjetljenjem; tu, dakle, motiv zgrade uzmiče u pozadinu, apravom temom postaju nijansiranje i pojava boja, što se može izraziti u nizu varijacija;
‘Impresija, rađanje sunca’ –
bila je pokušaj da se uhvate prolazni izgledi jednog promjenjivogtrenutka; impresionizam označava trenutak kada je grupa umjetnika, polusvjesno, počela potvrđivatiidentitet slike kao stvari, kao objekta stvorenog po vlastitom pravu, s vlastitom strukturom i zakonima;nije više imitacija svijeta; to je veliki početak ispitivanja ekspresivne boje, kubizma i apstrakcije 20. st.nazvan po ovoj slici iz 1872., ime daje likovni kritičar Louis Leroy; Leroy kaže: ‘Kakva drskostkompozicije! Zidna tapeta još je uvijek pažljivije izrađena nego ovo slikarstvo.’
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more