Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
Treći slučaj doktoriceKayScarpetta
PATRICIA D. CORN
SVE ŠTO OSTAJE
 
U zabitim šumskim predjelima savezne države Virginije lovci i izletnici pronalaze davnoostavljena trupla mladih parova. Doktorica Kay Scarpetta, glavnisudski patolog, usprkos svojem bogatom iskustvu, neće uspjetiutvrditi uzroke smrti iz posmrtnih ostataka, a kamoli naći nekitrag koji bi policijskog inspektora Marina mogao dovesti doiznimno opreznog i lukavog ubojice. No kada kći jedne od najmoćnijih žena u američkoj politici postane žrtvom opakog serijskog ubojice, pritisak na doktoricuScarpettu postat će neizdrživ.Od najtanjih niti indicija, gotovo nepostojećih dokaza,kontradiktornih činjenica i maglovitih sumnji Kay Scarpetta bitće prisiljena isplesti paukovu mrežu nadajući se da će bitidovoljno čvrsta da se ubojica uplete u nju.
 
P
OGLAVLJE
1
U SUBOTU, ZADNJEG DANA KOLOVOZA, ZAPOČELA SAM S POslom još prijezore. Nisam uspjela vidjeti izmaglicu kako isparava s travnjaka niti nebo kako postajekristalno plavo. Čitavo jutro na čeličnim su se stolovima izmjenjivala tijela, a mrtvačnicanema prozora. Vikend nakon kojeg je slijedio Labour Day
1
započeo je u Richmondu s praskom prometnih nesreća i puščanom paljbom.Bilo je dva sata poslije podne kad sam se napokon vratila kući u zapadni dio grada i čulaBerthu kako pere pod u kuhinji. Svake mi je subote pospremala kuću i znala je iz uputa kojesam joj već ranije bila dala da se ne smije obazirati na telefon koji je upravo počeo zvoniti. – Nema me, rekla sam glasno, otvarajući hladnjak.Bertha na trenutak zastane. Zvonio je i prije minutu, rekla je. I nekoliko minuta prije, isto.Sigurno ista osoba. – Nema nikoga kod kuće, ponovila sam. – Kako god vi kažete, doktorice Kay. Nastavila je brisati pod.Trudila sam se ne obraćati pažnju na bestjelesni glas telefonske sekretarice čija se porukauvlačila u suncem okupanu kuhinju. Ljeti sam hanoverske rajčice uzimala zdravo za gotovo,a s početkom jeseni počela bih ih slagati u zalihe. Ostalo ih je samo tri. A gdje je salata od piletine? Nakon zvučnog signala začuo se poznat muški glas. Doktorice? Marino je…O, bože, pomislila sam zalupivši bokom vrata hladnjaka. Inspektor odjela za ubojstvarichmondske policije, Pete Marino bio je na dužnosti od ponoći, a bila sam ga upravo vidjelau mrtvačnici dok sam vadila metke iz tijela jednog od njegovih slučajeva. Sada se trebaonalaziti na putu za Lake Gaston kako bi uživao u ostatku vikenda koji je bio zamislio provestiu pecanju. Ja sama veselila sam se što ću malo urediti svoje dvorište. – Pokušav'o sam te dobit', sad krećem. Morat ćeš nazvat' moj biper…Osjetila sam nešto u Marinovu glasu što mi je govorilo da se radi o hitnom slučaju, a ondasam dohvatila slušalicu. – Tu sam. – 'Si to ti ili tvoja prokleta sekretarica? – Pogodi, odbrusila sam. – Loše vijesti. Našli su još jedan napušteni auto. U New Kentu, na odmorištu naŠe'esetčetvorki, kad se ide prema zapadu. Evo, sad me nazv'o Benton… – Još jedan par? prekinula sam ga, istog trena zaboravivši sve planove za danas. – Fred Cheney, bijelac, devetnaj'st godina. Deborah Harvey, bjelkinja, devetnaj'st godina.Zadnji put viđeni sinoć negdje oko osam, kad su se iz kuće Harveyevih u Richmondu zaputili prema Spindriftu. – A auto im je nađen u traku kojim se ide prema zapadu? upitala sam, jer se Spindrift uSjevernoj Karolini, nalazi tri i pol sata istočno od Richmonda. – Aha. Izgleda da su se vozili u suprotnom smjeru, natrag u grad. Auto je prije otprilike satvremena pronaš'o lokalni policajac, radi se o Jeep Cherokeeju. Od klinaca ni traga ni glasa. – Krećem, rekla sam mu.Bertha nije prestala s onim što je radila, ali znala sam da je čula svaku riječ. – Ja idem čim završim s ovim tu, rekla mi je. Zaključat ću i namjestiti alarm. Ništa se vi ne brinite, doktorice Kay.
1
 
Labour Day – praznik rada, pada prvi vikend u rujnu.
 
Živcima mi je strujao strah kad sam zgrabila torbicu i požurila u auto.Do sada se radilo o četiri para. Svi su najprije nestali da bi ih kasnije pronašli ubijene ukrugu od osamdeset kilometara od Williamsburga.Ti slučajevi, koje je tisak nazivao 'ubojstvima parova', bili su neobjašnjivi, i nitko nijeimao niti kakav trag niti kakvu uvjerljivu teoriju o njima, pa čak ni FBI i njegov Program zarješavanje nasilnog kriminala, ili PRANK. PRANK je raspolagao nacionalnom bazom podataka kojom je upravljao kompjutor na razini umjetne inteligencije koji je bio u stanju povezati nestale osobe s neidentificiranim tijelima i dovesti u vezu serijske zločine. Nakonšto su prije više od dvije godine pronađena tijela prvog para, lokalna je policija u pomoć pozvala jednu od regionalnih PRANK-ovih ekipa koju su činili specijalni agent BentonWesley i iskusni inspektor iz odjela za umorstva richmondske policije Pete Marino. Nestao je još jedan par, a zatim još dva. U svakom od tih slučajeva, prije no što bi PRANK uopće bioobaviješten, prije no što bi Nacionalni informativni centar za kriminal, ili NICK uspiorazaslati opise nestalih u policijske postaje širom Amerike, mladić i djevojka bili su već mrtvii njihova su se tijela raspadala negdje u šumi.Isključivši radio prošla sam kućicu za naplatu cestarine i jurnula autocestom 1-64 East.Odjednom su me stale salijetati slike, glasovi. Kosti i istrunula odjeća rasuti po lišću.Privlačna, nasmiješena lica nestalih mladića i djevojaka u novinama i zbunjene, bolomizludene obitelji koje su se pojavljivale na televiziji i nazivale me telefonom. – Jako mi je žao zbog vaše kćeri. – Molim vas, recite mi kako je moje dijete umrlo. O, bože, je li patila? – Uzrok smrti je neodreden, gospodo Bennett. U ovom trenutku ne mogu vam reći ništaviše. – Kako to mislite ne znate?Sve što ostaje su kosti, gospodine Martin. Kad mekog tkiva više nema, onda više nema nitraga bilo kakve moguće ozljede… – Ne želim slušati to vaše medicinsko sranje! Hoću znati što mije ubilo sina! Nikad uživotu nije se ni napio, a kamoli uzimao drogu! Čujete vi mene, gospodo? On je mrtav, a sadod njega rade ne znam kakvog huligana… – GLAVNI SUDSKI PATOLOG ZBUNJEN: Doktorica Kay Scarpetta nije u stanjuodrediti uzrok smrti. Neodreden.Stalno iznova. Osmero mladih ljudi.To je bilo strašno. Zapravo, bilo je to nešto što mi se nikada ranije nije dogodilo.Svaki, patolog sudske medicine ima u svojoj praksi poneki neodredeni slučaj, ali ja ihosobno nikada nisam imala tako mnogo koji su se, osim toga, činili međusobno povezanima.Otvorila sam krov na automobilu, pa mi je lijepo vrijeme donekle popravilo raspoloženje.Temperatura je bila oko dvadeset i pet stupnjeva. Lišće će uskoro početi žutjeti. Samo u proljeće i u jesen nije mi nedostajao Miami. Ljeto u Richmondu bilo je jednako toplo kao i uMiamiju, samo što nije bilo oceanskih vjetrova koji bi očistili zrak. Vlaga je bila užasna, a nikad je zima u pitanju, nisam prošla ništa bolje, budući da ne volim hladnoću. Ali proljeće i jesen bili su opajajući. Upijala sam tu promjenu koja mi je odmah udarila u glavu.Odmorište na autocesti 1-64 u New Kentu nalazilo se točno pedeset kilometara od mojekuće. Moglo je to biti bilo koje drugo odmorište u Virginiji, ograđeno nedavno zasađenimdrvećem, s vrtnim stolovima, roštiljima i drvenim bačvama za smeće, te s kućicama od opekeu kojima su se nalazile sanitarije i aparati za prodaju pića i cigareta. No nigdje nije bilonijednog putnika niti vozača kamiona, a sve je vrvjelo policijskim automobilima.Jedan policajac smrknuta lica koji se preznojavao u svojoj plavosivoj uniformi prišao mi jekad sam parkirala u blizini ženskog WC-a.
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more