porodičnoj tradiciji srednje dobi, a kod beležnika jedinog pouzdanog pisanog izvora kao mlađaosoba. Ne zna se tačno ni kada je rođena njegova supruga Jelena. Austrijske vlasti izdale su joj pasoš1813. i navele da joj je tada bilo četrdeset osam, iz čega proizlazi da je rođena 1765. godine.**Novine srbske** zabeležile su da je umrla 28. januara/9. februara 1842, u sedamdesetojgodini. Prema ovom izvoru, ona je rođena 1771. godine.Kad bismo poklonili poverenje austrijskim pisanim izvorima, ispalo bi da je Jelena (1765) bilastarija od Karađorđa (1768), što je malo verovatno. U ovom slučaju, kad nijedan podatak nijesasvim pouzdan, prednost dajemo porodičnoj tradiciji: Đorđe Petrović je, najverovatnije - rođen3/14. novembra 1762. godine.Ime svetitelja po kome je dete dobilo ime, kao da je nagoveštavalo da će Đorđev život bitimučenički. To je, nesumnjivo, uticalo, još tokom ustanka, a pogotovu posle ubistva, da nastanenekoliko legendi sa nebeskim i ljudskim znamenjima pri njegovom rođenju. Zabeleženo je,tako, da se neobična svetlost pojavila na nebu u trenutku njegovog rođenja, da je imao krilca pod pazuhom i da je majka ugledala na njegovim grudima mesec. Pomenuto islamsko znamenjei prisustvo Turčina seoskog spahije, njegovom dolasku na svet, što beleže svi memoaristi,trebalo je da nagovesti buduće znamenite događaje. Zapisane su reči Turčinove upućenenjegovoj majci posle rođenja i darivanja deteta: **Vala, mlada, taj tvoj sin biće veliki junak iveliki čovek!**Da sve ovo nije legenda, teško bi bilo dati objašnjenje kako se to seoski spahija našao nakonačištu baš u Petrovoj kući, jednoj od najsiromašnijih u Viševcu. Ondašnje kuće, čak iimućnijih domaćina, nisu bile ništa drugo od proste drvene kolibe s jednom prostorijom, uznekoliko dvorišnih objekata - vajat, mlekara, koš i ambar. Na jednom od viševačkih proplanaka,obraslih šumom, bili su smešteni pomenuti objekti Petrove inokosne porodice, ukoliko ih je sveimala, zbog svog tankog stanja. Potonje seljakanje po obližnjim mestima uverava istoričare daim je baština bila slaba, ili nikakva.TALIR ZA SRNUTURSKI feudalni sistem nije nikakvim strogim normama privezivao seljaka za baštinu.Pokretljivost raje, koja se ogleda u čestim promenama spahija, može se pratiti i na primeruKarađorđevog oca Petra. On se iz Viševca, sa ženom i decom, Đorđem i Maricom, preselio uMramorac, potom u Žabare i Zagoricu. Tu su toliko teško živeli da nisu bili u stanju ni porez da plaćaju, pa je ovu obavezu preuzelo selo. Petar je, potom, odlučio da služi Mula Huseina izPalanke, pa se starao oko njegovih pčela na konavluku u Zagoricu. Đorđe je tada već dovoljnoodrastao pa je mogao da ide u najam. On je kao pastir čuvao stoku gazde Novaka iz Žabara, azatim Fazli-baše, palanačkog kesadžije, i Boška iz Vrbice. Ovo se zbivalo neko leto pre i tokom1780. godine. Mada se ne mogu isključiti nesporazumi i sukobi Petra i Đorđa sa spahijama ilidrugim turcima, osnovni razlog njihovog seljenja bio je ekonomske prirode. Uboga, a većmnogobrojna Petrova porodica kao da je na konavluku u Zagorici našla pristojnije boravište. Umeđuvremenu Petar i Marica dobili su još Marka, Marinka, Milicu i Milovana.Kratka priča, koju je zapisao marljivi Milan Milićević, o poslušnosti Đorđa prema Turcima,mogla bi se udenuti u ovo vreme. Tada je to bila sasvim uobičajena pojava. Naš svet, pa i ĐorđePetrović, više su služili Turke nego što su ispoljavali nepokornost. Stoga su priče o tome kako je Crni Đorđe lako ubijao Turke, nastale u toku i posle ustanka, kad je već očišćen iz srpskihduša podanički talog. Priča Milićevićeva je prosta i nimalo neobična. Topolski spahija, koji ježiveo u Kragujevcu, poručio je da mu naš junak odnese ubijenu srnu. Đorđe je sakupio društvo,ulovio srnu i odneo spahiji u Kragujevac. Za uslugu dobio je talir, i, nesumnjivo, kao i svakimaldić, bio je zadovoljan. Priča nimalo viteška za potonjeg najvećeg heroja srpskog.Porodično stanje delimično se popravilo pošto je i Đorđe, privređivao služeći kod bogatijihSrba i sumnjivih Turaka. On se već nalazio u godinama za ženidbu. O njegovoj ženidbi saJelenom Jovanović iz Masloševa u predanju ima dosta neistina. Čini se da je najbliža istini, i