PORTETI I SUDBINE: Mesud Šabanović1BEHAR 89
3BEHAR 89RIJEČ UREDNIKA
TKO ĆE OSLOBODITI BOŠNJAKA OD KULTURNE NAPASTI U NJEGOVU DŽEMATU
U malobrojnoj zagrebačkoj zajedniciBošnjaka, primijećeno je da malo tko čita,a kada već čita počesto ništa ne razumi- je. To saznanje proizlazi iz jedinstvenogiskustva: da biste shvatili jednu sredinumorate ponekad živjeti izvan nje, jer stal-no sudjelovati u njoj može vas oslijepiti zaspoznaje skrovita značenja. I kad nas jeveć preplavila svakovrsna literatura, ug-lavnom ona koja se lako pojmi i koju napo-kon zaslužujemo, predstave o budućnostipostaju nam zamućene, a interes zaprekoračenje konvencionalnih međa um- jetnosti postaje nepoznata oblast, mahalana kraju svijeta, ludost i uzaludnost. Kakose to odražava u našem džematu, prim- jerice na solidno posjećenim događanjimau Islamskom centru – uglavnom predstavljanjima knjiga iautorskih osobnosti. Uz nekolicinu zainteresiranih zanesen- jaka zalutaju i nadrimenadžeri koji bi odmah potom nametalikulturne standarde, koji bi uređivali naše časopise sa svojimučmalim vizijama, iako su kulturni i ponad svega književnianalfabete. Ali kad ste neuki, ono što vam daje snagu jest točega se najviše bojite: lijepe umjetničke riječi koju iz strahaželite satrati, a njenog autora i njegov knjižuljak spaliti. Umjet-nik je ipak sačuvao toliko ljepote u sebi, toliko žive i tople, da je ima dovoljno i za svog mrzitelja. Zažareni i poneseni autori egzaltirani promotor ništa pritom ne primjećuju, oni svijetupredstavljaju grandiozno djelo i za njih je glavno da je dvoranapopunjena.Iako, mnogi posežu za mobitelima, primajući i šaljući poruke,đaci pišu zadaću iz arapskog jezika, neki su uznemireni jer senikako ne mogu sjetiti jesu li uplatili kurbana, neki su zamišljeni jer pokušavaju razriješiti moralno pitanje: Je li zaista grijeh neuplatiti zekjat, je li članarina u Islamskoj zajednici prevelika inapokon, pitaju se koliko oraha ide u baklavu, ne pitajući se i nebrinući se koliko praznih ljusaka ide u glavu. Neki drijemaju, anajmlađi muškići stalno pogledavaju na desnu stranu dvoranegdje sjede čedne i pokrivene lijepe djevojke. I to je dobro, nekase ašikuje, neka se širi ummet Poslanikov. Međutim, gosti kojinam dođu s raznih strana sve to primjećuju, to kako se glumipažljivi slušač i misle da smo to istinski mi, da je to pravo stanjestvari. Međutim, naše su sposobnosti toliko jake da uskoro, natim događanjima, uspavamo i najpažljivijeg musafira koji ćetrgnuti glavom tek kad zapjevaju Bulbuli ili kad Fudo zagudina violini.Svi se upinju da razumiju genijalnog autora u kojeg zapravone vjeruju i on za njih počinje iščezavati. Napokon, počinjemovjerovati u kulturu i kulturna događanja snagom nužnosti.Kako onda vjerovati u takvu kulturnu stvarnost koja je lišenakulturnog sna i želje za njim, a znamo zaduševne nerede koje izaziva svako lišavanjeod sna? Višak realnosti i nastup banalnostipostaje nepodnošljiv. Što će ostati od našegsvijeta ako iz njega odagnamo imaginaciju.Učinit će nam se da transcendencija više nedolazi odozgo već odozdo iz potrošene stvar-nosti, iz fiziološke patologije. Kako steri-lizirati naše jeftine umjetničke standarde?Možda riskirati susret s vlastitom drugošću,a žrtvovati apsolutnu stvarnost koja pripadanovcu. Kako uočiti, primjerice, ono što je u jeziku odsutno, a vrijedno je i nije samo pukadoslovnost? Da je taj jezik koji nam je dani kojim pišemo uvijek nešto više nego štooznačava. Ako ga ispraznimo od višeg smis-la i mi ćemo ostati prazni pa makar dnevnoklanjali sto rekjata.Pred nama su stvarna djela, a ne njihova fantomska stvarnosti čini se da nam je ipak milije zavođenje od strane svijeta, i odnjegove vitalne iluzije i njegovih rahatluka. Pa što će nam ondametafizička refleksija o svijetu posredstvom vlastita mišljenja.Najlakše se suprotstaviti onima koji imaju zrno duha u sebi jervas prisiljavaju na kreativnu misao pa iz toga proizlazi da jeponekad kriva pretpostavka poželjnija od točne pretpostavke.Kako je moguće da netko od nas robuje neslobodi stvarnosti,žrtvujući maštu, skriven život, radoznalost, pravo na vlastitiodraz i sjenu, a ostaje mu samo mučnina vlastitog konven-cionalnog lika? Tko se to usuđuje ukinuti pravo na umjetnost,a ponuditi nam društvo spektakla kojemu malo pomalo pri-padaju i Bošnjaci. Povjerovat ću u njihovo izlječenje onog tre-nutka kada počnu vjerovati u lijepu metaforu o svijetu, a ne ustvarnost koju je već odnijela noć ili je ekranizirana u nekomreality showu gdje se stapa javno i privatno. Nebrojeno samputa čuo, iz našeg budžaka, da umjetnost sadrži svakojakebrbljarije, ali eto, sevdalinku i njen lijepi baršunasti glas, jošnitko nije srozao, a i zašto bi kad mi čuvamo samo vlastitušargiju i udaramo u samo svoje diple.Kako ćemo shvatiti umjetnika koji niječe stvarnost? Kako ćemozavoljeti pjesnika koji izmišlja ono čega nema? Jednostavno.Treba se upustiti u avanturu otkrivanja, jer, ne postoji vječnaistina i vječna ljepota na ovome svijetu gdje kolijevka ubrzo po-staje mezarje. Veliki umjetnici oko sebe grade vlastitu samoćuu kojoj se guše. Ostali, ne trpe samoću pa odlaze u šoping i nazajedničke tribine na kojima zijevaju u očekivanju domjenka.Ovaj broj “Behara” pokušava pomoći budućim po-sjetiteljima takvih priredbi i lakšem shvaćanju njihovihsadržaja,upoznavanje s autorima i njihovim promotorima.
Sd Bovi
4BEHAR 895BEHAR 89PORTRETI I SUDBINE: Mesud Šabanović
Mesud Šabanović rođen je u Derventi 1946. godine gdje jezavršio osnovnu školu. Srednju školu i Fakultet za tjele-sni odgoj pohađa u Sarajevu. Prve pisane uratke objavio je u studentskom listu “Naši dani“. Nakon završenogfakulteta kratko vrijeme radio je u gimnaziji u Živinicamakod Tuzle. Nakon odsluženja vojnog roka počinje raditi usrednjoškolskom centru u Derventi. Osnivač je HDZ-a zaopćinu Derventa, a na višestranačkim izborima izabran je u Parlament Bosne i Hercegovine u Vijeću građana.Bio je jedini musliman od ukupno 44 zastupnika Hrvata uparlamentu i jedini član Parlamenta koji je odlučio pris-tupiti u ZNG-e. U lipnju 1991. godine raspoređen je u3. samostalnu bojnu u Slavonskom Brodu na mjestopomoćnika zapovjednika za IPD (informativno propagan-dna djelatnost).Nakon toga vršio je razne funkcije: od zapovjednika sat-nije, vođe izviđačko-diverzantske grupe, zamjenika za-povjednika taktičko pješadijsko-tenkovske grupe i nakraju, naredbom predsjednika Republike Hrvatske dr.Franje Tuđmana, raspoređen je u Taktičku grupu IstočnaPosavina koja je djelovala u Slavonskom Brodu, a namjestu operativnog organa. Nakon ranjavanja u Bogda-novcima kod Vukovara, u Bolnici za ortopedsku rehabili-taciju u Božidarevićevoj u Zagrebu, pokreće inicijativu zaosnivanje HVIDRA-e RH. Rukovodio je radom osnivačkeskupštine HVIDRA-e zajedno s tadašnjim ministromodbrane Gojkom Šuškom. Nakon toga osniva Udru-gu Bošnjaka branitelja Hrvatske koja djeluje i danas.Umirovljen je sa činom brigadira Hrvatske vojske.Do sada je objavljivao u “Bošnjačkoj pismohrani”, listuBošnjaka Hrvatske “Preporodov Journal“, a 2004. izdao je zbirku pripovjedaka “Šejh i druge priče“. Član je Kul-turnog društva Bošnjaka “Preporod“, a politički više nijeaktivan. Povod za intervju je netom objavljeni roman “So-tonisti” u izdanju KDBH “Preporod”.
Vru i d moni pišv sh bk mo doisrsviii ob dnšni, uki n nš us-opn ršk?
Tko se ne osvrće, može mu se lako desiti da zaluta u kon-formizmu, a posljedica je gubljenje autentičnosti kakopojedinca tako i cijelog naroda. S tim nipošto ne mislim
NE DAM SE JA SLOMIT’ fUKARAMA
Rzovro: Fiip Murs Bović
Inrvu: Msud Šbnović
PORTRETI I SUDBINE: Mesud Šabanović
da se po svaku cijenu treba suprotstavljati svemu što je došlo iz prošlosti, a plod je povijesti. A stara boljkanas Bošnjaka je da više znamo o povijesti drugih negoo svojoj, ali kao po nekom pravilu ad hock odbijamo svešto je tuđe, zaboravljajući valjda da je povijest temelj zanadgradnju.Mi Bošnjaci moramo shvatiti jedno, a to je da svijet nepočinje s nama niti će ga nestati kada nestane nas, jer,sve što je nastalo, jednoga dana će nestati. Na žalost,mnogi naši političari, kako u Bosni tako i u Hrvatskoj,ne misle tako. Ponašaju se infantilno i osorno što kodobičnog puka izaziva averziju en passant. To se ne odnosisamo na političare, nego i na najviše vjerske velikodos-tojnike.Da se vratim flash backu. Neki karijerni sinekurci zaštićeniraznim akadamskim titulama, kojima su sva ovozemaljs-ka vrata otvorena, posebice iz reda povjesničara, daju sebiza pravo da izvrću povijest izmišljajući vladare, careve ikraljevine nastojeći dokazati koliko je bio moćan njihovetnos nimalo ne vodeći računa o povijesnoj istini koja nasvu sreću nije privatna svojina. To što će se upućeniji diopuka, koji zna gledati nazad, nasmijati “njihovoj naučnojdoktrini“ za njih ne znači ama baš ništa. Kažu npr. da nekiprofesori Beogradskog univeziteta “Odsjeka za istoriju“,na temu “Srbi i Srpska istorija“, otvoreno studentimagovore što je stvarna povijest, a što proizvod insinuacijaodređeni srpskih “naučnika“. Preporučuje im se da re-alnu povijest prešute “u ime viših državnih interesa“,a da prezentiraju ovu drugu koja je mnogo šarenija ipristupačnija slušateljima. Shodno tome srpski vojnik jenajhrabriji, on je nepobjediv, a srpska vojska je u svakomratu pobjednik.Evo još jednog primjera. Prof dr. Jovan Deretić, koji jedoktorirao u SAD, u svojoj knjizi “Istorija Srba“ podastireslijedeće neupitne “dokaze“: “da je srpski narod star trii pol tisuće godina, da su Arijevci potomci Srba , da suHazari bili “srpska sekta“, da su Srbi nekada bili najbro- jniji svjetski narod, da je Aleksandar Veliki bio čisti Srbinprezimenom Karanović, da su Srbi još u pradavnim vre-menima osvojili Indiju i da je grčka-helenska kultura za-pravo srpska kultura“ ( iz knjige “Srbi o Srbima“).Ovaj diskurs je nesporno iracionalan čisti mastodon-tizam, ali je neoprostiva i apatija bošnjačkog naroda koji osvojoj povijesti ne zna skoro ništa, niti govori, niti romori.Zato su valjda o Bosni i Bošnjacima više pisali Hrvati, aliSrbi što smo naravno debelo platili.
Okri nm svrhu, odnosno Vš moni poriv dirrno rbirir u dko povisi? Misim n všnom iši romn “Soonisi“.
Dijelom sam na ovo pitanje odgovor dao u prethodnompitanju, ali, u pravu ste, pitanje je toliko aktualno da bibio potreban okrugli stol za odgovor. To je, naravno, mojemišljenje. Hotimično sam upotrijebio riječ “mišljenje“ jer, kada se govori o nastanku Bosne nema tog znalcakoji bi nam mogao podastrijeti čvrste dokaze o svojim“argumentima“. Boli me već dugo činjenica da se o Bosnii Bošnjacima govori samo u krugovima bošnjačkih in-teresnih skupina, internim okruglim stolovima zatvore-nog tipa, po džamijama. Ako se napiše neki znanstveničlanak o povijesti Bosne ili bosanskom jeziku on će seobjaviti u nekom niskonakladnom bošnjačkom časopisu.Neka nas onda ne čudi floskula koja je dolazila od vrloeminentnih osoba da je Bosna rezultat AVNOJ-a, da jeizmišljena Titova tvorevina. Nadalje, da su Bošnjaci ili Bo-sanci izmišljeni narod, da su svi bosanski banovi i kraljeviu stvari Srbi ili Hrvati, ali, eto, Bosna slučajno nije bila nipod Srbijom ni pod Hrvatskom (osim u povremenim vo- jnim kratkotrajnim uletima kako bi rekla Nada Klaić).Vidite sada jednog apsurda, Bošnjaci stvore državu, urede je, ali ne znaju naći državi vođu te su čekali da im Srbi iliHrvati postave bana, vojvodu ili kralja, jer za to sami nisubili kadri. Povijesna je istina da su Hrvati izgubili neovis-nost 1102. i postali dijelom velikog Ugarskog carstva.Teško je reći koliku su autonomiju imali dok su bili podUgrima dok je Bosna bila slobodna u partnerskom sav-ezu sa Ugarskom.Većina hrvatskih povjesničara tvrdi da je prvi bosanskiban Borić ( 1143.-1180.) bio Hrvat, iako je Hrvatska u tovrijeme stenjala pod jarmom, pazite sad, Hrvatsko-ugar-skog carstva, kako znaju reći neki hrvatski povjesničari.To je vrijeme kada Bosna ulazi u društveno pravne od-nose s Ugarskom “ne kao skup plemena, nego kao formi-rana država s duboko ukorjenjenom tradicijom“ (NadaKlaić “Srednjovjekovna Bosna“ str.14.).Roman “Sotonisti“ na jedan osebujan način govori upravo
Mi Bošnjaci moramo shvatiti jedno, a to jeda svijet ne počinje s nama niti će ga nestatikada nestane nas, jer, sve što je nastalo jed-noga dana će nestati. Na žalost, mnogi našipolitičari, kako u Bosni tako i u Hrvatskoj, nemisle tako. Ponašaju se infantilno i osorno štokod običnog puka izaziva averziju en passant.To se ne odnosi samo na političare, nego i nanajviše vjerske velikodostojnike.Roman “Sotonisti“ na jedan osebujan načingovori upravo o vremenu bana Borića, (pre-ma nekim povjesničarima ne o prvom banuBosne) više se baveći prilikama u Bosni kadasu njezini susjedi bili pod tuđinskom vlastiUgarske odnosno Bizanta. Ni na kraj pametimi nije bilo da roman predstavim kao naučnohistorijsko djelo, nego, koristeći se književnomslobodom, htio sam dočarati jedno vrijeme okojem se malo zna i u kojem je čitatelju lakoodvojiti fikciju od zbilje.
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Behar br. 89
Časopis za kulturu i društvena pitanja "Behar" izdaje Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske "Preporod" i izlazi dvomjesečno od 1991. god. u Zagrebu. Najpoznatiji je bošnjački medij u Hrvatskoj.
3.0K
Reads
16
Readcasts
15
Embed Views
Recommended
More From This User
Notes
Load more
