Znanstveni skup o Huseinu Husagi Ćišiću

Kupite avion i provozajte se s hafizom Sulejmanom Bugarijem

JOURNAL, broj 109, 2009.

Intervju – Nedžad Hodžić

RAZGLEDNICE IZ Feđa Šehović - Poruke koje vrijede za sva vremena
Ma, tko to skreće s Alijinog puta
BOSNE I HERCEGOVINE Kako se Hrvatska branila u Bosni
 SADRŽAJ VREMEPLOV

SADRŽAJ
Iz starih novina i časopisa
UVODNIK

ISSN 1334-5052
“Zajedništvo” obučeno u unifomu srpske vojske ...................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Muhamedova slika u Splitu
PREPORODOV JOURNAL Posljednji bošnjački pjesnik tariha .............................................................. 4
mjesečnik KDBH “Preporod” Odgovornošću protiv sljepila na različitost ............................................... 7 U plitkoj i tihoj uvalici su je krasan portret biskupa Marije. Marija stoji prekriže-
Ljubav između Allaha i ljudi ..................................................................... 10
Izdavač: mora na sjeveru Splita, na po- Splićanina Tome Nigrisa, ko- nih ruku u uzvišenoj niši, a
Znanstveni skup o Huseinu Husagi Ćišiću ............................................... 13
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske ložaju koji je od močvarnog ji je bio napisao, nažalost, iz- ispod nje se redaju, u živah-
Nove knjige Naska Frndića i Emsuda Sinanovića ..................................... 17
“Preporod”
Reis Čaušević i šejh Hafizović .................................................................. 20 tla dobio ime Poljud prema gubljenu povijest Hrvata. noj raspravi, na klupama, ra-
Glavni urednik: Prezimena kao znakovi postojanja .......................................................... 25
Ismet Isaković latinskom Paludes, nalazi se i Sunčani klaustar samostana zni pisci s listovima svojih
Kupite avion i provozajte se s hafizom Sulejmanom Bugarijem .............. 27
Zamjenik glavnog urednika: Molim te, zapiši – uspjeti kao pisac i gradonačelnik ................................ 29 danas stari samostan otaca krasi čitav niz nadgrobnih izreka o toj tajni vjere. U kraj-
Filip Mursel Begović “Jelde, bolan, kako bi bilo dobro poslati ga u Potočare” ......................... 31 franjevaca. Oni imaju tu svoj ploča iz pločnika crkve i po- njem kutu slike poprsje je
Redakcija: samostan od sredine 15. sto- stavljenih uz zid klaustra. Na proroka Muhameda s turba-
INTERVJU – NEDŽAD HODŽIĆ
Amina Alijagić
“Nemamo ni jedan razlog da savijamo kičmu ili obaramo pogled,
ljeća, kada su bježeći iz su- njima su grbovi i likovi po- nom na glavi i s razvijenim
Mirza Mešić
Sena Kulenović
a imamo ih tisuću da budemo ponosni” .................................................. 33 sjedne Bosne u primorske kojnika iz patricijskih obitelji listom na kojemu se čita:
Edis Felić krajeve, našli utočište i polje staroga Splita; između ostalo- “Nullus est ex Adam, quem
KULTURA
Alem Crnkić
Iznenađenje na Mesneviji u Jajcu ............................................................. 38
rada u našem pitomom pri- ga i ploča grobnice Marulića non tenuerit Satan preteo Ma-
Suradnici: Dinamičan i šaren organizam iranskih filmova ......................................... 39 morju. – Crkva sv. Marije na koji su dali Hrvatima i prvog riam et filium eius Mahome-
Mirsada Begović
Amela Handanović
Okrugli stol o braći Idrizović ................................................................... 41 Poljudu, zapravo je mnogo humanističkog pjesnika Mar- to, I, II libro V Corant” (“Nit-
“Bilmez” – novi roman Fadila Hadžića .................................................... 43
Edina Smajlagić Poruke koje vrijede za sva vremena ........................................................ 45
starija. Ona je bila podignuta ka Marulića. U crkvi je i dr- ko nije iz roda Adamova, koji
Avdo Huseinović (BiH) još početkom 11. stoljeća od veno Propelo, izrađeno od nije podlegao Sotoni, osim
Edin Tule (BiH) BOSANSKI BAROMETAR
2
splitskog nadbiskupa Pavla, franjevca Fulgencija Bakoti- Marije i njezina sina”). O ovu 63
Adresa: Dodik sve nervozniji ................................................................................ 47
Preporodov Journal Vjetar u leđa ustavnoj reformi ................................................................. 48
koji ju je nakon svoje smrti ća, zanimljiv rad samouka se sliku veže zanimljiva pre-
Ilica 35, 10000 Zagreb Ma, tko to skreće s Alijinog puta ............................................................. 50 darovao svojem sinu načelni- fratra-rezbara. Kristovo tije- daja. Još je živa riječ u naro-
Telefon/faks: Sulejman Tihić porazio Bakira Izetbegovića ............................................ 52 ku ili prioru grada Splita, a lo, do iznemoglosti mršavo, du, da su franjevci povodom
Američka podrška jedinstvenoj BiH ........................................................ 54
+385 (0)1 48 33 635 ovaj je ostavio gradskom sa- izrešetano je brojnim ranama nekog upada Turaka u split-
e-mail:
kdbhpreporod@zg.t-com.hr ŽIVJETI ISLAM mostanu sv. Stjepana “u bo- iz kojih curi zgrušana krv: to sko polje, pokazali napadači-
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr Povijest državotvornosti Kraljevine Saudijske Arabije ............................. 56 re” na ulazu u splitsku luku. je pučka umjetnost koja hoće ma tu sliku s prorokom Mu-
web: www.kdbhpreporod.hr Poznato je, da je u tom samo- ganuti i potresti mase vjerni- hamedom i na taj način spasi-
POVRATAK U BUDUĆNOST
Žiro-račun:
Djevojka s obrazom ................................................................................ 59
stanu, bio sebi odabrao vječ- ka. li sebe i samostan od propasti.
ZABA 2360000-1101441490
no počivalište herceg Hrvat- Ali brojni stranci, koji po- Strancima se s ponosom
Devizni račun: MURSELOV ŠEGISTAN ske Stjepan Trpimirović, kad sjećuju Poljud, najradije gle- pokazuju i dva korala ispisa-
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 Matak ispaljen na koti 23A ili kako se Hrvatska branila u Bosni .............. 61
se uslijed teških prilika u hr- daju dvije stare umjetnine: na goticom na pergameni i
Cijena: 20 kuna
VREMEPLOV vatskim stranama bio odre- sliku s Muhamedom u crkvi i iskićena šarenim minijatura-
Pretplata:
RH 80 HRK godišnje
Muhamedova slika u Splitu ...................................................................... 63 kao prijestolja i povukao u korale u samostanskoj knjiž- ma, a koje je izradio fra. Bo-
BiH 20 KM godišnje samostansku tišinu. Iz vreme- nici. Muhamed je čudnim slu- no Razmilović oko g. 1675.
Svijet 15 € godišnje na hrvatskih narodnih vladara čajem dospio na sliku u kr- (Ljubo Karaman)
J Tisak: čuva se u Poljudu još ulomak šćanskoj crkvi. Slika je po- 23. kolovoza 1943. J
mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
O s pletenom klesarijom danas svećena veličanju Bezgrješ- O
Tiskano uz financijsku potporu iz
U Državnog proračuna Republike
uzidan u zid Klaustra. Inače nog začeća Bogorodice i sa- Tekst je pronašla Journa- U
Hrvatske putem Savjeta za nacionalne crkva na Poljudu potječe iz stavljena je u obliku velikog lova suradnica Edina Smajla-
R manjine Republike Hrvatske vremena kada je prešla u po- koncila u kojemu su na okupu gić u izdanjima “Hrvatskog
R
N Na naslovnoj stranici: sjed franjevaca. U njoj se ču- svi sveti očevi i pisci koji naroda”, dnevnih novina ko- N
Novi Pazar: Isa-bega Isakovića hamam
A (fotografirao: Senad Nanić)
va više slika talijanskih maj- svjedoče ili se zalažu za Bez- je su se tiskale u vrijeme Ne- A
stora mletačke škole. Na gla- grješno začeće Majke Božje zavisne države Hrvatske.
L L

Uvodna riječ
“Zajedništvo” obučeno u
uniformu srpske vojske
Filip Mursel Begović
“Lepa Brena je publici u sarajevskoj Zetri poklonila tri sata
vrhunske glazbene zabave i odlične atmosfere, a Zetra je bila pre-
puna i u transu.” Ove napise moglo se proljetos čitati po raznim
medijima, od Vardara pa do Triglava. Nakon objavljivanja foto-
grafija na kojima pozira u uniformi vojske Republike Srpske, pro-
tiv Breninog nastupa u Sarajevu najglasnije je bilo Udruženje bo-
raca “Zelene Beretke”. Pjevačica, koju mnogi pamte po spektaku-
larnom spuštanju helikopterom na pozornicu, očekivano je podije-
lila javnost u dva tabora - na one koji su sa oduševljenjem pozdra-
vili njeno gostovanje u Sarajevu i one koji su se protivili njenom
pjevanju u gradu koji je bio pod trogodišnjom opsadom. Ipak,
usprkos brojnim kritikama, nekada megapopularna pjevačica odr-
žala je koncert u Sarajevu i nastavila svoju turneju koncertima u
Banjaluci, Tuzli i Mostaru. U lipnju je nastupila u zagrebačkoj
Areni i slični prosvjedi branitelja, invalida i udovica Domovinskog
rata pratili su i njen nastup u Hrvatskoj. Brenin grijeh je odijevanje
uniforme agresorske vojske u kojoj je 1993. došla u poharanu Bo-
sansku Posavinu, u Brčko, grad u kojem je nekad živjela. U emisi-
ji “Nedjeljom u dva” ispričala je srcedrapateljnu priču kako je išla
izbaviti oca, a ne pjevati vojsci tzv. Republike Srpske. Iako je po
toj priči spašavala ljudski život i zbog toga odjenula odoru koja
navodno nije vojna nego ona u kojoj je snimala spot, činjenice
govore drukčije. Oni koje “slučaj Brena” zanima arhivirali su te
fotografije i dobro pamte Brenu u odori agresorske vojske. Svjedo-
ci iz Semberije navodno tvrde da je Fahreta obišla linije s najzlo-
glasnijim komadantima te vojske.
Većinu ovih informacija prenio je hrvatski tjednik Arena koji
inače naginje žutom tisku i jeftinim senzacijama da bi se nakon
toga slike širile medijima poput kakvog tur-
bo folk refrena. Slike i spot koji se mogu
naći na internetu neosporno svjedoče da je
Brena svoje obline smjestila u četničku odo-
ru i oko toga nema spora. Nema spora i oko
toga da u spotu pod nazivom “Ljubav je”,
koji je snimila za propagandne svrhe srpske
vojske, nosi srpsku uniformu i onu ozlogla-
šenu crvenu beretku pod kojom su po Bosni
ubijali najveći zločinci koje ta zemlja pamti.
Uz to spot promovira spremnost srpskih
vojnih postrojbi koje na zvukove glazbe
spremno skaču na gotovs u nekoj vojarni.
Pitamo se koliko je nevinih ljudi srpska voj-
ska zaklala dok je slušala pjevušenje Lepe
Brene i njene pjesme “Ljubav je”. Pitamo se
kako je moguće da Bošnjaci, usprkos svih
jasnih slika koje su obišle medije, i dalje hr-
le i u transu slušaju Fahretu Jahić u Zetri. I
ne samo nju jer sluša se i četnička udavača
UVODNIK
Svetlana Ražnjatović - Ceca, zatim Stojanka Novaković Stoja, Ra-
da Adžić - Dara Bubamara, Seka Aleksić, Jelena Karleuša... i tako
u beskraj jer zvjezdama nove turbo folk generacije kao nema kraja.
Nema kraja ni našoj gluposti ili bolje bi mogli reći neukusu. Može-
mo shvatiti da netko sluša takvu glazbu, ali nejasno je da je takav
(ne)ukus jači od osjećaja ljudskog dostojanstva. Da nije bilo Breni-
nog oblačenja u srpsku uniformu moglo bi se reći da je njeno pje-
vanje sasvim mehka verzija današnjeg turbo folka i da je ona kra-
ljica ukusa naspram gore spomenutih pjevačica. Također, veliki
dio pjevača starije “novokomponirane” narodne muzike ostaju i
dalje popularni, kao što su Dragana Mirković, Lepa Lukić, Mile
Kitić, Šemsa Suljaković, Miroslav Ilić i drugi. Međutim, koliko je
znano, nitko od njih nije oblačio odoru srpske vojske. Zašto onda
neki Bošnjaci i Hrvati hrle na Brenine koncerte? Njene pjesme
bude uspomene na ono divno doba zajedništva raspjevane Jugosla-
vije kada je Fahretino bedro i poprsje označavalo eros napretka
bivše države, a ona je iz sveg glasa pjevala “ja sam Jugoslovenka”. 3
Mnogi su maštali da urone u njene bujne obline i zaborave na
stvarnost uz napjev “bum, Cile, bum”.
U onoj dekadentnoj fazi Jugoslavije, kada su popustili lanci
socijalističkog samoupravljanja, dakle osamdesetih godina proš-
log stoljeća, Fahretina obnažena slika visila je po gotovo svim šo-
ferskim kabinama, rudarskim nastambama, željezarama i brodo-
gradilištima, postolarskim radnjama, tvornicama papra i olovaka,
potajno su na nju slinili tzv. intelektualci radničke klase, ali i prita-
jeni četnički vojvode, ma, jednostavno bila je nacionalna ikona. Uz
to postala je i glumica u hit serijalu “Hajde da se volimo”. Tih
vremena nostalgično se sjećaju naše “narodne mase” i to je jače od
slike kokete u srpskoj uniformi. Što reći ne-
go da je (ne)ukus pobijedio i da će, ne dao
Bog, opet netko pjevati “Hajde da se voli-
mo” dok nas deportiraju ili kolju. Možda će
se Fahreta tada opet zaklinjati Allahom i na-
ma bošnjačkim ovcama pjevati jedan od
svojih hitova iz prijeratnog repertoara: “Hej
Šeki, Šeki, tako ti Allaha, dovest ću te Šeki
do prosjačkog štapa”. Ima u tome nekog iza-
zova, rekli bismo, jer eros ide uz tanatos od-
J
nosno smrt. Kolju nas, a mi se sjetimo bedra O
i poprsja Fahrete Jahić koja je davno postala
srpska snajka. Napokon, priznajmo, Fahreta U
je oduvijek bila samo Lepa Brena, stoga
osmjeh od uha do uha s crvenom srpskom R
beretkom na glavi, čini se, nikoga nije po-
sebno začudio. Uostalom, uz ovaj tekst ide i
N
sporna Brenina slika, pa sami prosudite, a A
što se zvuka tiče, jednog hita ćete se i sami
sjetiti. L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Promocija knjige rahmetli hafiza Kjamila ef. Silajdžića
Posljednji bošnjački pjesnik tariha
Ismet Isaković
U sklopu Islamske tribine “Dr. Sulej-
man Mašović”, 19. veljače 2009. godine
promovirana je knjiga “Tarihi”, rahmetli
hafiza Kjamila ef. Silajdžića, posljednjeg
bošnjačkog pjesnika tariha. Na promociji
su govorili Nedžad Latić, Ervin Jahić i
muftija Ševko ef. Omerbašić, a tekstove
izabranih tariha čitao je Filip Mursel Be-
gović, zamjenik glavnog urednika “Pre-
porodovog Journala”.
Život i rad hafiza Silajdžića
Na početku promocije prisutnima se
obratio muftija Ševko ef. Omerbašić, koji
se zahvalio Nedžadu Latiću iz Sarajeva,
uredniku “Bosančice” i predsjedniku
Bošnjačke narodne stranke, što je odlučio
promovirati vrijedne zapise rahmetli prof.
Kjamila Silajdžića. Omerbašić je nagla-
4 sio da, koliko je njemu poznato, nitko do
sada nije u stihovima, s puno topline i
osjećaja poštovanja opisao odlazak na
ahiret poznatih ljudi iz krugova uleme, te
zabilježio one događaje za koje je autor
smatrao da ih vrijedi zabilježiti. Ovaj je-
dinstveni književni žanr i način bilježenja
prošlosti imat će svoga mjesta u općoj
bošnjačkoj i muslimanskoj književnosti.
“Mislim da je dobro ostaviti svima ko-
ji požele pročitati ove stihove da sami do-
nesu zaključak o njihovoj vrijednosti. Ja
bih ovoga puta želio dio ove promocije po-
svetiti autoru, jer kao njegov dugogodišnji
učenik osjećam potrebu oteti ga zaboravu,
što on bez ikakve sumnje zaslužuje. Kada
sam davne 1956. godine došao u prvi ra-
zred Gazi Husrev-begove medrese u Sara-
jevu, predmet kiraeta Kur’ani kerima pre-
davao je poznati hafiz i tada jedini Kurrah-
hafiz Asim ef. Sirćo. Iako vrlo sposoban i
J cijenjen hafiz, sa učenicima Medrese nije
O imao uspjeha zbog svoje blagosti prema
nama. Svi smo odreda zlorabili tu njegovu
U osobinu i tri godine skoro da nismo ništa
naučili. Kada smo na početku četvrtog ra-
R zreda čuli da nam dolazi novi profesor Ki-
N raeta, jako smo se zabrinuli znajući šta
znademo. Raspitivali smo se kod njegova
A sina Harisa da li je strog, da li zahtjeva pu-
no. Ozbiljno smo shvatili da je došao kraj
L neodgovornom ponašanju prema ovom
najvažnijem nastavnom predmetu. Još i
danas se sjećam prvoga sata s novim pro-
fesorom. Nekoliko dana prije toga užurba-
no smo učili Kur’an nastojeći da nadokna-
dimo propušteno, ali očito nije išlo. Novi
profesor od nas je zatražio da učimo što
najbolje znademo, ali i to je bilo tako tra-
ljavo da nam je na kraju sata rekao kako je
razočaran našim znanjem i da ako želimo
imati pozitivnu ocjenu, morat ćemo se tru-
diti iz petnih žila. Shvatili smo to kao pri-
jetnju, koju su još više pojačavali profeso-
rovi brkovi i njegova strogost čak i prema
rođenom sinu, u koju smo se nekoliko puta
uvjerili”, rekao je Omerbašić.
Naglasio je da je rahmetli profesor Si-
lajdžić bio vrlo škrt u ocjenama, što je
učenike natjeralo da Kiraet shvate vrlo
ozbiljno, upravo onako što je on pred-
stavljao u nastavnom planu Medrese. Me-
đutim, unatoč njegovoj strogosti i ozbilj-
nosti koju je odavao u svakom trenutku,
učenici su ubrzo upoznali i njegovu ljud-
sku, humaniju stranu po kojoj se razliko-
vao od ostalih profesora. Kada bi doznao
da je neki učenik dopao teške materijalne
i financijske krize, pozvao bi ga u stranu i
dao mu novaca zahtijevajući od njega da
nikome ne govori o tome. Dok je bio pro-
fesor Kjamil Silajdžić je obavljao i duž-
nost vjersko-prosvjetnog referenta u Star-
ješinstvu Islamske zajednice za BiH, Hr-
vatsku i Sloveniju. Omerbašićeva imam-
ska karijera započela je Silajdžićevim sa-
vjetom koji je odredio da ide u Rudo.
Pritom mu je savjetovao da mora više ra-
diti na svom kiraetu. “Nisam ga poslušao
jer nisam shvaćao ozbiljno njegove riječi.
Kada sam 1969. godine otišao na studije
u Libiju, na fakultetu sam zatekao njego-
va sina Harisa. Pitao sam ga da li i na fa-
kultetu zahtijevaju bolje poznavanje
Kur’ana. Rekao mi je da smo mi Jugosla-
veni najbolji poznavatelji Kur’ana. Upra-
vo zahvaljujući rahmetli profesoru gene-
racije đaka Medrese kojima je predavao
ovaj predmet bili su poznati na fakulteti-
ma kao vrsni poznavatelji Kur’ana”, re-
kao je Omerbašić.
Često je dolazio u Zagreb na natjeca-
nja učača Kurana, a kod učenika naročito
je insistirao na idgamima i izharima. Pri-
tom je mnogo puta ponavljao hadis Bož-
jega poslanika: “Jao ga se učaču koga
Kur’an proklinje.” Treba naglasiti da ra-
hmetli profesor Silajdžić nije bio samo
vrsni poznavatelj Kur’ana. On je bio vr-
sni poznavatelj islama, a što je pokazivao
kroz džumanske hutbe u Gazi Husrev-be-
govoj džamiji, ali i na satima Kiraeta.
“Uvijek je govorio sa stankom, jer ništa
napamet nije govorio. Imao je krupan
muški glas koji nas je dizao iz letargije. U
istinu smo ga uvažavali više nego smo ga
se plašili i to zbog njegovih ljudskih i mo-
ralnih kvaliteta. Kad bi ga susretali čuli
smo kako poluglasno uči Kur’an, pa smo
ga zbog toga i zbog insistiranja na idga-
mima prozvali Gunne”, rekao je Omerba-
šić.
Podsjetio je da je u dva ili tri navrata
bio predsjednik Ocjenjivačkog odbora
Natjecanja učača Kur’ana, što je za za-
grebačko natjecanje bila velika čast i što
mu je dalo veći rejting. Naime, hfz. Silaj-
džić bio je u samom vrhu poznavatelja
Kur’ana, i to ne samo u Sarajevu i Bosni i
Hercegovini. Jako se radovao zagrebač-
kom Natjecanju učača Kur’ana i znao je
zasuziti zbog činjenice da je Islamska za-
jednica u Hrvatskoj preuzela obvezu or-
ganizacije te odgovorne svečanosti.
“Posljednji puta rahmetli prof. Silajd-
žić boravio je u Zagrebu za vrijeme ratne
1993. godine kada je iz Sarajeva preba-

čen u Zagreb da bi otišao u Istanbul, gdje vantnu tradiciju te nam vraća dostojan-
je i umro. Već tada je bio dobrano ugro- stvo pamćenja”, rekao je Ervin Jahić.
ženog zdravlja i teško je komunicirao s Nedavno je izašla knjiga koju je izdao
okolicom. Unatoč poodmakloj starosti i “Konektum”, koja je zapravo antologija
dalje je izgledao dostojanstveno i pono- tariha Bosne i Hercegovine. Te dvije
sno, po čemu je bio poznat. Iako smo knjige se nastavljaju jedna na drugu i po-
mnogo čega znali o njemu i njegovom ži- mažu Bošnjacima da popune vlastito
votu, nismo znali da piše ove “Tarihe”. pamćenje, ontološki manjak. Pritom se
Zato sam se iznenadio kada sam knjigu Jahić osvrnuo na situaciju u BiH i nagla-
dobio. Iako odavna na Ahiretu, profesor sio da su Bošnjaci postali uvjetovani ljudi
nas je još jednom iznenadio. Tko bi re- s uvjetovanom kulturom. “Istodobno tari-
kao, tako tih da smo ga često molili da he smatraju epitafima istočne renesanse.
nam ponovi što je rekao, profesor je pisao O čemu je zapravo riječ? Dok se npr. Hr-
stihove koji znače i više od poezije. Ti su vati služe talijanskim jezikom, Bošnjaci u
stihovi zapravo povijest”, zaključio je to vrijeme, zbog stjecaja političkih okol-
muftija Omerbašić. nosti u osamansko vrijeme, pišu na više
jezika. To je pluralna jezična situacija.
Tarihi kao književna forma Pritom želim reći da je to bio nevjerojat-
no obrazovan svijet, što svjedoči o tome
Ervin Jahić, pjesnik, glavni urednik koliko je bila široka mjera iskustva razli-
časopisa “Poezija” i urednik izdavačke čitih civilizacijskih kodova, u ovom slu-
kuće V.B.Z., govorio je o tarihima kao čaju orijentalnog”, rekao je Jahić i pod-
književnoj formi, koja pored sevdalinki, sjetio da riječ tarihi znači historija, doga-
ilahija i kasida zauzima posebno mjesto u đaj. To su lirske forme koje su pisane o
bošnjačkoj kulturi. “Tarihi počesto mno- najrazličitijim situacijama ukupnog boš-
go više govore o izvanliterarnim stvarima njačkog pogleda na svijet i djelovanja
nego o literarnim – više o totalitarizmu unutar nekog vremena. “Osim što su oni
ideologija i stanju u kojem se nalazio boš- korišteni kao epitafi – kao nabožna poezi-
njački narod. Tarihi spadaju u tzv. divan- ja u situacijama kada su pisani na nišani-
sku književnost koja je crpila i uzimala iz ma i tabutima, oni su posljedica stećkov-
perzijske književne tradicije”, rekao je ne tradicije kada su bogumili pisali svoje
Jahić i naglasio da je hafiz Silajdžić bio zapise umrlim ljudima. Nakon toga u
posljednji bošnjački pjesnik tariha. To je islamsko vrijeme tarihi su obično imali
uglavnom bila poezija pisana arapskim stanoviti ili kur’anski ili hadiski ili tari-
pismom obično na turskom jeziku, a po- katski sadržaj, gdje su kazivali nešto o
nekad i na perzijskom i arapskom. “Knji- čovjeku. Uglavnom ono esencijalno, da-
ga “Tarihi” skida kulturnu paučinu, vraća kle svodeći ga na temeljnu karakteristiku
stvari na svoje mjesto. Naprosto nas pod- i molili Allaha da mu olakša kabur, da mu
sjeća na veliku i značajnu, estetski rele- se duša preseli rasterećena i da mu se
Ervin Jahić, Filip Mursel Begović, muftija Ševko Omerbašić,
Nedžad Latić i Mirza Mešić
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
oproste grijesi”, rekao je Ervin Jahić. Po-
anta je u tome da se napravi kratak siže,
zapis o čovjeku kao što čini hafiz Silajd-
žić i na kraju stiha stvara se kronostih.
Stvara se takva stihovna situacija u kojoj
brojčana vrijednost kur’anskih harfova
daje situaciju da se zabilježi godina pre-
seljenja merhuma na Ahiret. Pritom po-
stoji šest vrsta tariha. To zahtjeva izni-
mnu vještinu, iznimno poznavanje me-
tričkih i ritmičkih struktura jezika. Osim
što su ispisivani na turbetima i nišanima,
tarihi imaju svoj materijalni ekvivalent,
što znači da kaligraf mora na kamenu, že-
ljezu ili drvetu ispisati krasopis arapskih
harfova. Osim umrlima, oni su ispisivani
i o rođenju ili vjenčanju nekoga. Katego-
gizacija tariha bila bi sljedeća: tarihi na
nišanima i turbetima, tarihi na građevina-
ma (džamije, tekije, medrese). Svaki od
pisaca tariha pokušao je i sebe uvremeni-
ti, interpolirati u tekst. Postoji enormna
količina tariha o vodi i zem-zem vrelu.
Poznato je da kod muslimana postoji kult
vode jer život počinje i završava s vo-
dom. Musliman pet puta dnevno tijelo
umiva vodom da bi klanjao i komunicirao
s Allahom dž.š. Česme, hamami, šadrva-
ni i ćuprije također imaju tarihe.
“Važno je reći da je tarih spomen obi-
lježje, lirski medaljon koji je pokušavao 5
posvjedočiti unatoč prolaznosti ljudskog
života o stanju jednog vremena, stanju
jednog doba. U nekolicini tariha bolje se
može suditi o vremenu – političkim i eko-
nomskim okolnostima, te se radi o vjero-
dostojnoj slici vremena u kojoj je živio.
Ljudi neprekinuto zapisuju tarihe od 15.
stoljeća unutar divanske književnosti,
preko alhamijado pa do pisaca poput
Skendera Kulenovića, premda se nije pri-
državao formalnih obrazaca. Pisani su
tarihi o najrazličitijim situacijama: pri do-
lasku na vlast, odlasku na vojne pohode,
odlasku na hadž, pri čemu se bilježila jed-
na živa i vitalna historija. Nije pretjerano
reći da su tarihi pisana historija i istodob-
no kulturna povijest. Dakle, oni su svje-
dočanstvo duha vremena i ljudi koji su
tada živjeli”, rekao je Ervin Jahić.
Govoreći o knjizi hafiza Silajdžića re-
kao je da se radi o dirljivim posvetama
J
ljudima, prvenstveno alimima (znanstve- O
nicima, učenim ljudima) i dobrotvorima.
U njegovim tarihima nalazi se enormna U
količina altruizma, čovjekoljublja te odu-
živanje kroz tekst dragim sjenama ljudi. R
To su uglavnom merhumi, pri čemu je
prisutna vrlo suptilna i sugestivna njež-
N
nost prema tim ljudima koji su ovjekovje- A
čeni u tim tekstovima. Vještina slaganja
stihova na arapskom jeziku je imponira- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
juća i nevjerojatna, dajući sukus identite-
ta tim ljudima. Uspio nas je lirski puno-
vrijedno i esteski upoznati s osobinama
čovjeka o kojem piše. Jahić je zaključio
da se u knjizi nalaze spomeni i posvete
ljudima, pri čemu su tarihi puno šira pri-
ča. Oni ulaze u svaku domenu čovjekove
egzistencije.
Predgovor Džemaludina Latića
Džemaludin Latić, Silajdžićev učenik
je u predgovoru knjige napisao da u arap-
skom jeziku tarih označava historiju, po-
vijest, nadnevak, godinu, hroniku, ljeto-
pis, datiranje... U korijenskom trileru, iz
koga je derivirana ova imenica, stoji ideja
nečega što prolazi, a za čim se čezne: erh
(kh); ereha jerehu – čeznu-ti, osjećati.
U višestoljetnoj bosansko-hercegovač-
koj i bošnjačkoj pjesničkoj tradiciji tarihi
su jedna od najprisutnijih lirskih formi.
Prethodi im tzv. stećkovska tradicija
(Mehmedalija Mak Dizdar), epitafi ispi-
sani “na našem čistom narodnom jeziku i
bosančicom, kako je to uobičajeno na steć-
cima, a bilo je i domaćeg pisma, glagolji-
ce”, u ranoj fazi primanja islama na ovim
prostorima. Kultna bošnjačka i bosansko-
hercegovačka knjiga već spomenutog pje-
6 snika i istraživača, Maka Dizdara, pod na-
slovom “Stari bosanski tekstovi”, naju-
vjerljivije govori o ovoj našoj tradiciji.
Latić, koji je prepjevao Silajdžićeve
tarihe s arapskog, naglasio je da, za razli-
ku od srednjovjekovnih, predislamskih
epitafa, tarihi su gnomski zapisi, hrono-
grami, ispisani najčešće na turskome jezi-
ku i arapskim pismom i sa datumom do-
gađaja koga bilježe. Druga kultna boš-
njačka knjiga u kojoj je sabrana većina
našeg blaga je “Islamska epigrafika na tlu
Bosne i Hercegovine” Mehmed-ef. Muje-
zinovića. Osim konciznog izraza, sklad-
nih, monorimnih bejtova (distiha) i iza-
branih motiva, tarihi zahtijevaju posebno
umijeće: da se u tzv. ebdžed stihu domisli
godina događaja radi kojeg se tarih sas-
tavlja. To umijeće omogućeno je zahva-
ljujući posebnoj karakteristici arapskog
alfabeta (hurufata), čija slova (harfovi)
J imaju konvencionalno utvrđenu brojčanu
O vrijednost. Na osnovu toga, pjesnici su
ispisivali “potpune”, “polupotpune” i
U “dvostruke” tarihe, te tarih-i dževhere
(one čija se godina dobiva zbirom brojča-
R ne vrijednosti slova s točkama) i tarih-i
muhmele (one čija se godina dobiva zbra-
N janjem brojčane vrijednosti slova bez to-
A čaka). “Potpuni” tarihi su oni u kojima
nema nikakvog dodavanja na riječi po-
L sljednjeg, ebdžed stiha, a “polupotpuni”
Nedžad Latić
su oni tarihi u kojima pjesnik mora da
istakne na koji će se način dodavanjem ili
oduzimanjem jednog ili više harfova do-
biti tačna brojčana vrijednost godine da-
tog događaja.
Na isti način kako su bošnjački susje-
di, Srbi i Hrvati, na tuđim jezicima (latin-
skom i talijanskom, odnosno, ruskom i
crkvenoslavenskom) ispisivali svoju re-
nesansnu književnost, tako su Bošnjaci
na turskom, arapskom i perzijskom jeziku
ispisali književnost svoje “istočne re-
nesanse”, kako je ovu našu kulturnu epo-
hu nazvao hrvatski historičar filozofije i
književnosti Čedomil Veljačić.
Počevši od 1448. godine, kada je
uklesan tarih za Turhan Emin-begovu
džamiju u Ustikolini, pa sve do prvih de-
setljeća 20. stoljeća, naša tarihska tradici-
ja dala je mnoštvo pjesnika od kojih su
najpoznatiji: Muhammed Karamusić Ni-
hadi (16. st.), Muhammed Nerkesi (17.
stoljeće), Ahmed Zekić Vehbi (početak
19. stoljeća), Fadil-paša Šerifović (19.
stoljeće), Muhammed Kadić Enveri (po-
četak 20. stoljeća). Jedan je pjesnik, me-
đutim, ne samo nadmašio sve ostale
umjetnike ove lirske vrste, nego je njego-
vo tarihsko naslijeđe toliko raskošno, to-
liko umjetnički snažno, autentično,
bošnjačko i bosansko, da ono svojom
snagom prevazilazi granice ovog jezika i
ove kulture. Riječ je o Mehmedu Gurani-
ju Mejliju (Sarajevo, 1713.-1781.), pje-
sniku koji je, začuđujućom, reklo bi se
neponovljivom vještinom, u tarihu zabi-
lježio sve najvažnije događaje svoga gra-
da i svoga doba.
I taman kada smo - u svojoj kulturnoj
nesvijesti, u nametnutoj nam zabrani na
nacionalnu tradiciju - bili pomislili da je
naša divanska, orijentalna književnost
davno zamrla i da nam preostaje samo da
je, kamičak po kamičak, vadimo iz mutni-
na Vremena, u Sarajevu je, krajem 20. sto-
ljeća u tišini, na arapskome jeziku, svoje
tarihe ispisivao imam Gazi Husrev-begove
džamije i muderris na Gazi Husrev-bego-
voj medresi, hafiz Kjamil ef. Silajdžić.
Ali, nitko nije znao za njegove tarihe.
Bar ne dok smo bili u Medresi. Oni bi Bog
zna dokle ostali rasuti po brojnim nišani-
ma i zidovima nad džamijskim vratima da
sudbina nije htjela da profesor Silajdžić
bude muhaffiz nekolicini budućih hafiza
zajedno sa hafizom Halid ef. Hadžimuli-
ćem, koji je, svjestan i vrijednosti njegovih
tariha i opasnosti koja vreba sve dra-
gocjene rukopise, kada bi se odmarali u
pauzama preslušavanja kandidata, bilježio
jedan po jedan tarih koje je hafiz Silajdžić
imao običaj da pročita pred svojim ahbabi-
ma, muhaffizima. Tako je, zahvaljujući
mudrom i velikodušnom hafizu Hadžimu-
liću, mogla nastati ova zbirka. Nažalost,
neki tarihi hafiza Kjamila za sada nisu na-
dohvat ruke; nisu se našli u ovoj zbirci”,
napisao je Džemaludin Latić.
Tarihi su uvijek davali torzo naše na-
cionalne povijesti, posebno one kulturne
povijesti; oni su dragocjeni spomenik
društvu koje je u Bosni formirao islam,
društvu u kome se cijene pobožnost, zna-
nje, srčanost, džometluk, merhamet, veli-
kodušnost... To je bilo društvo brojnih
vakufa, među njima i onih za siromašne
djevojke, za sirotane, za nadarene đake,
čak i za napuštene pse i mačke...To je bilo
društvo univerzalnih vrijednosti, kako su
primijetili raniji književni historiografi.
“Zahvaljujući našem dragom profeso-
ru, hafizu Silajdžiću, mi ovim tarihima
vraćamo u svijest našu prvu kulturnu re-
nesansu (druga je nastupila tačno na po-
četku 20. stoljeća na latinici), našu zabo-
ravljenu divansku književnost i, u isto
vrijeme, od zaborava trgamo velikane na-
še kulture u drugoj polovini 20. stoljeća
(Šabanovića, Dobraču, Riđanovića, hafi-
za Sirću, Besima Korkuta, Kjazim-ef.
Hadžimejlića, Đozu, hafiza Trebinjca, dr.
Smajlovića...). Svaki će istraživač i anali-
tičar našeg društva u ovim tarihima moći
rekonstruirati to društvo i vrijeme u koji-
ma je islam preživljavao vjerovatno naj-
teža desetljeća svoga bitisanja na ovim
prostorima. Neka je rahmet duši našem
profesoru, hafizu Kjamil ef. Silajdžiću,
posljednjem bošnjačkom pjesniku tariha.
Neka mu Kur’an-i kerim bude drug u nje-
govoj kaburskoj kućici, nurom obasja-
noj”, napisao je Džemaludin Latić, nje-
gov učenik.
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Može li se i kako osigurati aktivnost djece u školskim učionicama i pobuditi njihovu radoznalost

Odgovornošću protiv sljepila

na različitost
Velika su očekivanja od rezultata i strategija koje će uslijediti nakon što bude provedena i analizirana anketa VBNMGZ
o položaju Bošnjaka u Zagrebu

Edina Smajlagić

Epidemija tzv. svinjske gripe kod
srednjoškolaca – maturanata, povratnika
iz Španjolske, Engleske, zatim odluka
Vlade R. Hrvatske o ukidanju besplatnih
udžbenika za 550 školaraca, a i prijevoza,
besplatnog boravka u đačkim domovima
u sljedećoj šk. godini! Teške teme. Neod-
govorna je to i nekonzistentna, ad hoc od-
luka, a u sve smo dubljoj recesiji. No, ne
bismo ovim tekstom htjeli dolijevati ulje
na vatru nego koliko-toliko biti konstruk-
tivni i optimistični.
Jacques Derrida, francuski filozof i lin-
gvist, pripadnik škole tzv. literarnog kriti-
cizma, čovjek koji je na tragu najpoželjni-
jih demokratskih stremljenja Europske
zajednice, nazvao bi sadašnja rješenja op-
ćedruštvene krize u hrvatskom društvu:
“odgođenom demokracijom”…jer niti
jedno pravo građana više nije pod zašti-
tom! Koncentracija vlasti, akumulacija,
monopol, ukratko kvantitativni fenomeni
slobodnog tržišta već su marginalizirali i
ušutkali mnoge. Mjeri se samo jednim
mjerilom - mjerilom novca! I kriterijima
vlasti koje njime – novcem – raspolažu!
Kapital je kultura
Kapital, istina, jest kultura. On kulturu
stvara, mijenja. Pa i kada je subkultura, a i
(ne)kultura, kada je svoja suprotnost i de-
strukcija! Tako je turistički kapital i u slu-
čajevima putnika-maturanata uvezao u
“kompletu” s bolešću i niz drugačijih (ne)
kultura. S najviših smo mjesta, putem jav-
nih medija, mogli čuti priopćenja u kojima
su minimalizirane opasnosti od širenja epi-
demije. Stara je istina da je na obale Sredo-
zemlja (a pisao je o tome početkom 20.
stoljeća francuski pjesnik P. Valery) “istim
brodom dovožena roba, ideje i metode”! I
filozof Husserl je o “duhovnom zemljopi-
su” Europe konstatirao da je “ona (Euro-
pa) sebe prepoznavala kao rt, krajnje izbo-
čenje kontinenta, …polaznu točku za ot-
krića, izume i kolonizaciju…”. Nepogreši-
va, dominantna, osvajačka, bešćutna Eu-
ropa! U ime budućnosti donose se brzopo-
tezne odluke! Možemo li sebi priuštiti ko-
mociju i na nedemokratske poteze zažmi-
riti na želju vlasti da zapravo dugogodišnju
krizu ‘presijeku’ autokratskim mjerama!?
Hoće li nas mladi već sutra ‘zaskočiti’, bu-
du li oponašali takav stil, nekim sličnim
netolerantnim i nasilničkim ‘rezovima’ i
odlukama?
Ima li uopće netko pravo na takvu
povijesnu neodgovornost!?
J. Derrida (a o tome govori u svom
‘smjeranju prema drugom’ u knjizi “Drugi
smjer”) u beskonačnoj (iredecibilnoj = ne-
svodivoj) ideji pravde vidi: odgovornost
“za sebe”, odgovornost “prema drugome”
i odgovornost “pred drugima” (institucij- 7
ska drugost). Javnim diskursom, procje-
nom, stvaranjem vidljivim problema jedi-
no se može postići takvu vrst odgovorno-
sti! I upozorava da se jedinstvo ‘scene’ ili
‘središnjost’ demokratskog foruma ne
smije pomiješati s jedinstvom i koncentra-
cijom, homogenošću mase, odnosno s mo-
nopolom. Jer takav put je put ka depoliti-
zaciji. Induciranost putem medija ili inter-
pretacije i procjene činjenica, ma koliko
eklektične i demokratične bile, usmjerava-
ju procjene, kanaliziraju energiju mase, /

“tiskanju
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH selektira, podupire u
i “nudi” udžbenike učiteljima, koji ih onda odabiru za generacije
novih mladih ljudi! To je i nužan diktat vlasti. Strategije u obrazovanju
svake zemlje mora biti. Stvoren je proteklih godina i u RH nacionalni J
kurikulum, nacionalna strategija, zacrtane smjernice. Naglašena je O
raznolikost, tolerancija na izbor, od pojedinačnog do manjinskog (i U
nacionalnog i religioznog)! Valjalo bi vidjeti u kojoj mjeri će sadašnja R
odluka o ukidanju besplatnih udžbenika eliminirati i kurikulumski N
A
zagovor i različitosti, mogućnost izbora. ” L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
pre/kidaju razgovor, a tijela i društveni po-
gled prilagođavaju ‘novoj fiziologiji’. Ta-
ko se kvaliteta, kultura drugih, jednostav-
no isključuje, postaje ‘neosvijetljena’, ne-
čitljiva i nepristupačna. Pojednostavljeno,
pasivizira se još više narod, pojedinac.
Marginaliziraju i ušutkavaju pojedinačni i
grupni interesi. Stoga nas i muči jedno
drugo pitanje, neodvojivo od onog što se
događa danas: Gube li se na taj način i po-
sebnosti nacionalnih manjina u svoj takvoj
monolitnosti, općoj presiji, nuždi?
Čak i semantički “kapitalizirane” vri-
jednosti, pa i one nacionalne, ne moraju i
ne bi trebale biti i naš izbor. Većina nas se
ne može, jer nismo gospodarstvenici niti
novčari, prikloniti nekoj teoriji koja
objašnjava sadašnje stanje i nudi izlaze.
Da je privatizacija i pretvorba u RH neza-
konito provedena, mnogi su, ipak, ‘osjeti-
li’ na vlastitoj koži ostajanjem bez posla,
imovine… Da smo u dužničkom ropstvu,
shvatimo već i kod urušavanja kreditno-
kartične kule od karata i to onog mjeseca
kada dugove, koje smo plaćajući na taj
način napravili, nismo u stanju i vratiti
banci. Je li, kako to dramatično tvrdi eko-
nomist dr. Slavko Kulić (“Nedjeljom u
2”, Prvi program HTV, 19. srpanj 2009.
godine) na djelu aberacija opće kulture
8 stanovništva!? I hoće li se moći, u promi-
jenjenim ekonomsko-socijalnim okolno-
stima, pokrenuti stvaranje novih dodanih
vrijednosti!? Koliko će, brine nas, pri sa-
dašnjim brzopoteznim rješenjima vlasti,
opet ‘nastradati’ izbor, različitost putova
rješavanja, zdrava pamet!? (Dr. Kulić,
koji za sebe kaže da je i filozof, ekolog,
tvrdi da će oporavak potrajati nekoliko
desetljeća.) I naša će manjinska, bošnjač-
ka, zajednica doći na još veći udar vlada-
juće ‘unisonosti’!? Što time poručujemo
mladima!? Zato moramo govoriti i pisati
o tome, propitivati se, potražiti putove
izlaza. Radi dostojanstva, humanosti!
Pravo na odgovor i izbor
Ritam kapitala nas ne bi smio zastrašiti!
A niti medijska moć nije neograničena i ne
potraje. Kako je i škola stup demokracije, a
J i ona je, eto, na zoran način kapitalom znat-
O no osakaćena, “spas”, naš izbor, ne mora
biti u onom što vlast drži ‘prihvatljivim rje-
U šenjem’ i nameće nam, diktira. I J. Derrida
zaključuje: “Imamo pravo na odgovor” i
R potiče na inzistiranje na - odgovornosti! Fe-
N nomenalnost političkih odluka nije (a nije
to nikada niti bila) mjera svih stvari. Kultu-
A ra ne počinje i ne završava – danas; ona je
projekt i proces…Unatoč velikoj moći ta-
L kođer subjekata kulture: monetarnih i poli-
Kulturalna (ne)prepoznatljivost bošnjačkih učenika
Sigurno je da nitko ne želi, pa niti nacionalne manjine, biti tek dekor u proeu-
ropski orijentiranom hrvatskom školstvu i papirnati zagovor o znanju kao najbo-
ljem putu u duhovno i materijalno bogatiju budućnost. Manjinski su učenici (a i
učitelji) i u osnovnim i u srednjim školama RH tek djelomično prepoznati kao
nosioci specifičnih kulturalnih navika i svjetonazora koji većinsku kulturu, mogu i
žele, poduprijeti. Školske državne ustanove imaju golem utjecaj na formiranje nji-
hovih osobnosti i izbora. Ipak, ne detektiraju se sustavno, ne istražuju kontinuirano
utjecaji tih posebnosti (u oba smjera) i ne koriste mogućnosti i potencijali tih kul-
turalnih srazova i drugih različitosti. Izvan pravila, izvan naučenog i zadanog, čak
i pojavnog, mladima je posebice atraktivnije, zabavnije učiti, istraživati, okušavati
se i širiti granice. Avantura je to koju neobuzdana mladost, iskreno i s ljubavlju, s
entuzijazmom, a i hrabrošću – damo li joj šansu, potaknemo li je i tamo gdje smo
“uredili” odnose, donijeli “pravila” - može oživotvoriti još neslućena rješenja,
usmjeriti na dobre putove.
tičkih vlasti! Na što se danas ‘svela’ razno- balizacijom. Zna se da nakon 40. godine
likost koju smo genima i Božjom voljom života oko 400 gena postaje gotovo neak-
“dobili” i različitost koju smo gradeći civi- tivno (istraživanja Harvard Medical Scho-
lizacije materijalizirali, ozakonili? Razvija- ol), a to utječe na učenje i sposobnost ko-
mo li ih, osvjetljavamo li ih sebi i drugima munikacije. I prema studiji časopisa “Eco-
ili pasivno pristajemo na izbor tek TV kana- nomist” koordinacija i snalažljivost na
la, izgled potrošačke kartice, mobilnog ure- radnom mjestu smanjuje se poslije 25. go-
đaja, pa i literature koju kupujemo u veli- dine, a drastičnije opada nakon 35. godine
kim robnim kućama, glazbe ‘u trendu’? života. Granica za novačenja mladih tale-
Kako možemo izbjeći taj robovski ‘izbor’, nata diljem svijeta danas se u bogatim i teh-
umaknuti reproduciranju, robotiziranju? nološki razvijenim zemljama spustila na
Nanotehnologija koja nam uvelike olakša- uzrast od 8, 9 ili 10 godina! I to je zorna
va život sama po sebi ne pretvara nas u ki- pljuska okoštaloj školi, danak ubrzanom
borge, oponašatelje, epigone i ‘fanove’. ekonomskom rastu i upozorenje na hitriju
Zaboravljamo da inercijom, nesudjelova- promjenu organizacije rada u odgojno-
njem u izboru, pristajemo na tuđu ponudu! obrazovnim ustanovama. Može li se i kako
Da se prepuštamo tržištu i marketingu! Ta- kod djece u učionicama osigurati aktivnost,
ko je i kod izbora udžbenika. Ministarstvo pobuditi radoznalost za, primjerice, čak i
znanosti, obrazovanja i športa RH ih selek- rješenja sadašnje društvene i ekonomske
tira, podupire u tiskanju i “nudi” učiteljima, krize, a koja mi sada ne naziremo!?
koji ih onda odabiru za generacije novih Upitah, u prošloj šk. godini, učenike
mladih ljudi! To je i nužan diktat vlasti. koji polaze strojarske, metalske, tehničke
Strategije u obrazovanju svake zemlje mora programe što će učiniti ne nađu li posao u
biti. Stvoren je proteklih godina i u RH na- svojoj struci, očekujući da će biti u dvoj-
cionalni kurikulum, nacionalna strategija, bama te ću ih moći potaknuti na daljnje
zacrtane smjernice. Naglašena je raznoli- školovanje. Odgovoriše mi, sasvim oz-
kost, tolerancija na izbor, od pojedinačnog biljno: bavit će se švercom, preprodajom.
do manjinskog (i nacionalnog i religio- Na stranu dječja zaigranost, neozbiljnost,
znog)! Valjalo bi vidjeti u kojoj mjeri će nezrelost. Ta se reakcija ne smije prečuti!
sadašnja odluka o ukidanju besplatnih udž- Ona je naš odraz, kontura što je rišemo mi
benika eliminirati i kurikulumski zagovor i stariji i prenosimo mlađima vlastitim
različitosti, mogućnost izbora. obrascima ponašanja! Ili, još jedan pri-
Ustvrđeno je, primjerice, što treba nau- mjer: u očekivanju pohvala za svoje trgo-
čiti, što se mora znati i ponavljati u ponuđe- vačke sposobnosti dogodilo mi se i da mi
noj građi!? Latinska – da je ponavljanje je učenik, usred predavanja, bez imalo
majka učenja, zna se, ima ozbiljnu etičku ustručavanja (trgovački ‘konspirativno’)
manu (ako nema odgovornosti!): vlast, iz- ponudio, povoljno, na prodaju - remen.
davač, pa i učitelji /svjesno ili inercijom/ na Bilo je sličnih pokušaja i s prodajom mo-
kraju tog lanca “odlučuju, procjenjuju” što bitela, traperica. Djecu, kao i njihove ro-
je to što treba zapamtiti. Obrazovanje jest
sve važnije za budućnost mladih, a i za
ditelje, pritišće muka preživljavanja, po-
zornost nije usmjerena na učenje gradiva.
odrasle; pretvorilo se u doživotno učenje i Na sreću, pozitivnih je primjera mnogo-
kontinuirani proces zbog brzine promjena struko više. Umješnost je time pedagoš-
uzrokovanih znanošću, tehnologijom i glo- ko-psihološka i znanje odgajatelja i učite-
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

lja na dodatnoj kušnji! Cijeli razred valja
‘preusmjeriti’ nakon takvog /ne/kultur-
nog ispada, na ono što treba naučiti, na
ono što je propisano programom. Nije to
ništa novo u školi, nešto čega nije bilo u
povijesti školstva, bilo je i težih izbora o
kojima su odlučivali učitelj, ali su jedni
drugima (učenici – učiteljima) uvijek bili
inspiracija i kreativni poticaj…
Nasilnički obrasci
Zanimljivo je istraživanje iz 1993. godi-
ne koje je proveo dr. S. Kauffman ( engleski
sveučilišni Oxford University Press; djelo:
“The origins of order: Self-organisation and
selection in evolution”) o tzv. (okviru) para-
digmatskom prihvaćanju znanja. U svojim
je radovima, na molekularnoj razini, taj
znanstvenik predložio klasifikaciju nai-
zgled neograničene raznovrsnosti bioloških
pojava prema strukturama i funkcijama.
Ustvrdio je, i to računalnim modelima ge-
netskih struktura s neograničenim brojem
kombinacija, da se zapravo u njima stvara
red u potencijalnom kaosu. Računalni su se
geni pokoravali jednostavnim pravilima
upravljanja i interakcije i ostvaren je malen
broj kombinacija. Razumljivo, nesmjerljivi
su, neusporedivi biološki i društveni oblici i
brojem i različitošću, osim, možda, kao pa-
radigma, princip. Opet nam treba, za kom-
paraciju, diskurs o upravljanju u školi.
Ometanje nastave (disruption) pri usvajanju
znanja učitelji će izbjeći općim strategijama
vođenja razreda, pedagoškim znanjima i
poznavanjem svojih učenika. Obrazac se
takva ponašanja može primijeniti i do razi-
ne izvršne vlasti. Vlasti nas ne smiju - ne
poznavati! I - ne uvažavati našu različitost
potreba! Ne mogu nam, poput onog učeni-
ka u egzistencijalnoj nevolji, kršeći gotovo
sve kulturne norme, nuditi “da kupimo” ne-
što što nam ugrožava planirani, osmišljeni
koncept napredovanja, razvoja, izgrađene
tolerancije i postignutih prava. Upast ćemo
tako, ako ne činimo ništa, u zamku “kombi-
nacije” drugih, ne vlastita izbora. Posve-
mašnja je to, onda, demokratska hiperre-
dukcija. Do mjere koja ugrožava i egzisten-
cijalno.
Koristeći moć medija, čujemo od gos-
podarstvenika i direktora konditorske
tvornice “Kraš” Nadana Vidoševića, 23.
srpnja 2009. godine /u 3. HTV Dnevniku/,
kako nam ‘državnički’ bahato poručuje da
Vlada RH ne treba pregovarati s intere-
snim grupama nego odlučno sniziti svima
prihode!. Bešćutni kapital nikada nije
imao ljudsko lice i empatije za socijalno
ugrožene. Predočite si sličan nasilnički
obrazac u školskoj učionici! Osjetljiva su
to pitanja - kako nas moćnici, pojedince a i
nacionalnu manjinu, vide, razumiju, podu-
piru. Valja o tome zapodjenuti žučniju ra-
spravu. Stereotipna nerazumijevanja – tra-
dicionalistička i konzervativna (tako i od
naših, bošnjačkih, predstavnika u izvršnoj
vlasti!), zaustavljaju demokratske procese,
reduciraju ih, a kao krajnju konzekvencu,
urušavaju i naše dostojanstvo, vjeru u
zdravu moć rasuđivanja, u izbor, u identi-
tete koji su osjetljivi na (ne)razumijevanje
i (ne)toleranciju, zbog svega što jest dru-
gačije: jezik, slika o sebi, socijalizacije
drugačijih, a i na očekivanja sredine u ko-
joj pojedinac živi i djeluje kao i na druš-
tveno-ekonomske procese globalno. Šanse
primjene manjinskih postignuća kao i de-
vijacije i netolerantnost će, s oskudicom,
vjerojatno eskalirati. Zato ni sadašnji
obrasci koje prakticiraju vlasti nisu dobar
primjer i uzor za oponašanje i primjenu.
Autorica teksta (ako govorimo o razini
J. Derridaove odgovornosti “za sebe” i
“prema drugima”) nema načina izdvojiti se
od činjenice da jest dio zagrebačke, školske
životne sredine i okolnosti, separirati se od
činjenice da je uključena – svjesno ili ne-
svjesno - u određeni društveni sloj i da je
usvojila određena uvjerenja i vrijednosti.
Eto, iz tog rakursa, osobnog povijesnog
iskustva, svjetonazora (kako god to zvali)
proizlazi i bojazan da su aktualni društveni
obrasci i rješenja - hod unatrag i ka novim
devijacijama i diskriminacijama. Stoga
apeliramo na daljnju stalnu procjenu i ana-
lizu stanja bošnjačke manjine. Sigurna sam
da će ih omogućiti i pokrenuta anketa Vije-
ća bošnjačke nacionalne manjine o položa-
ju Bošnjaka u Zagrebu. Tako potreba za
stalnim promišljanjem i djelovanjem (puno
ažurnije i upornije nego dosad i s više
osjetljivosti za brojne nijanse i komparacije
s drugim manjinskim pitanjima!) neće ovi-
siti samo o najvišoj razini, o izvršnoj vlasti!
Treba još više foruma i javnih rasprava,
procjena stanja pa i među najmlađima.
Spoznaja o vlastitom umu i postupcima, 9
htijenjima, brojne interakcije omogućit će
da lakše i sigurnije odgonetamo i tumači-
mo i mjerimo sadašnju i buduću praksu,
stvaramo strategije za budućnost. I da bez
srama, jer smo makar pokušali mijenjati i
djelovati još danas, odgovorno odgajamo
dostojanstvene mlade ljude pozivajući ih
da nas u dobrim rješenjima i slijede.

“metalske,
Upitah, u prošloj šk. godini, učenike koji polaze strojarske,
tehničke programe što će učiniti ne nađu li posao u svojoj
struci, očekujući da će biti u dvojbama te ću ih moći potaknuti na
daljnje školovanje. Odgovoriše mi, sasvim ozbiljno: bavit će se
švercom, preprodajom. Na stranu dječja zaigranost, neozbiljnost,
nezrelost. Ta se reakcija ne smije prečuti! Ona je naš odraz, kontura J
što je rišemo mi stariji i prenosimo mlađima vlastitim obrascima O
ponašanja! Ili, još jedan primjer: u očekivanju pohvala za svoje U
trgovačke sposobnosti dogodilo mi se i da mi je učenik, usred R
predavanja, bez imalo ustručavanja (trgovački 'konspirativno') N
A
ponudio, povoljno, na prodaju - remen. ” L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Inspirativna tribina sisačkog imama Alema ef. Crnkića o odnosu između Boga i ljudi
Ljubav između Allaha i ljudi
Ismet Isaković
Na tradicionalnoj Islamskoj tribini če-
tvrtkom “Dr. Sulejman Mašović”, koja je
održana 5. veljače 2009. godine, sisački
imam Alem ef. Crnkić govorio je o ljubavi
prema Allahu Uzvišenom i Njegovoj lju-
bavi prema nama.
Na početku predavanja Crnkić je na-
glasio da na ovome svijetu nitko ne može
živjeti bez ljubavi pošto je život bez ljuba-
vi prazan, nema nikakve vrijednosti niti
smisla. Ljubav je nešto što pulsira čovje-
kov život. Srce koje nije ispunjeno ljubav-
lju je grubo i kameno. Kao što znamo, čo-
vjek je biće koje se sastoji od tijela i duše,
razuma i osjećanja i obje komponente čine
cjelinu čovjeka. Crnkić je citirao islam-
skog učenjaka Ahmeda Behdžeta koji ka-
že kako islamsko vjerovanje počiva na dva
krila, razumu i ljubavi, a ljubav je osnovna
nit u svemiru. Čovjek je po svojoj prirodi
10 (odnosno po Božanskoj prirodi) stvoren da
voli i svoj potencijal ljubavi dužan je
usmjeriti prena Onome koji Mu je podario
osjećaj ljubavi, prema svom Stvoritelju.
Ljubav prema Allahu Uzvišenom
Allah dž.š. u samo jednom kur’anskom
ajetu govori šta je cilj stvaranja i postoja-
nja Njegovih stvorenja. To je kur’anski
ajet kojeg često čujemo, a malo o njemu
razmišljamo: “Džinne i ljude sam stvorio
samo zato da Mi ibadet čine, odnosno da
Mi se klanjaju.” Mnogi su islamski uče-
njaci pokušali tumačiti ovaj kur’anski ajet.
Tako npr. Muhiddin ibn Arabi, tumačeći
ovaj kur’anski ajet, vjeruje da je Allah
Uzvišeni stvorio ovaj svijet radi toga da bi
taj svijet iskazao svoju ljubav prema Nje-
mu, Allahu Uzvišenom. Ibnul-Kajjim na
osnovu citiranog kur’anskog ajeta smatra
J da je Allah stvorio ovaj svijet upravo zato
O da bi Mu taj svijet “ibadet činio, pokoran
bio, jer ustvari ibadet znači vrhunac ljuba-
U vi i njeno savršenstvo”.
Postavlja se pitanje zašto Uzvišeni
R Allah dž.š. od nas traži da Ga volimo? Od-
govor je jednostavan: samo zato što nas je
N On, Slavljen i Uzvišen pretekao u Svojoj
A ljubavi prema nama, svojim stvorenjima.
Uzvišeni Allah dž.š. voli ono što je stvorio,
L On voli Svoja stvorenja. Naravno, treba na-
Alem ef. Crnkić
glasiti da ljubav Allaha dž.š. prema nama
nije ista kao ljubav stvorenja prema stvore-
njima. Imam Crnkić je naglasio da danas
našu ljubav pretjerano fokusiramo ili izra-
žavamo prema dunjalučkim blagodatima, a
zapostavljamo ljubav prema Izvoru svih
blagodati, prema našem Stvoritelju. Zbog
prolaznih, kratkotrajnih ljubavi zaboravlja-
mo i zapostavljamo vječnu ljubav, a vječna
ljubav je samo ljubav prema Allahu dž.š.
Prva ljubav koja nas najviše okupira i
koju nikako nemožemo iskorijeniti iz naših
srca jeste ljubav prema samom sebi. Pro-
blem je što volimo isticati samo svoje kvali-
tete, a one mane i loše strane znamo dobro
ušminkati. Osim toga, čovjek voli imetak,
bogatstvo, a ono je prolazno i relativno o če-
mu svjedoči ekonomska recesija. Najmoć-
nije svjetske banke doživjele su bankrot
zbog pretjerane ljubavi ili pohlepe, gramzi-
vosti za novcem. Čovjek voli ugled, vlast,
moć, utjecaj i poziciju, što je prolazno.
Crnkić je naglasio da našu ljubav pre-
tjerano ispoljavamo prema ovodunjaluč-
kim blagodatima. Međutim, postavlja se
pitanje kolika je naša iskrena ljubav prema
Allahu dž.š., da li je naša ljubav prema
Allahu Uzvišenom samo obaveza ili je to
samo nešto što je lijepo činiti. Uzvišeni
Allah u Časnom Kur’anu kaže: “Reci:
Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i bra-
ća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja va-
ša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju
strahujete da prođe neće imati i kuće vaše
u kojima se prijatno osjećate-miliji, draži
od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe
na Njegovom putu, onda pričekajte dok
Allah svoju odluku ne donese, a Allah ne-
će uputiti narod koji mnogo griješi.” (Et-
Tevbeh, 24).
U ovom kur’anskom ajetu, koji je u vi-
du poruke i zapovijedi, Uzvišeni Allah go-
vori o osam stvari koje ljudi vole na dunja-
luku. Pritom nam poručuje kako je svijet
prolazan, te kako su ovozemaljske veze la-
ko raskidive. Ljubav treba svoj vječni Ideal,
a to je ljubav prema Izvoru, prema Stvorite-
lju. Navedeni ajet nas ne poziva na ostavlja-
nje svega ovoga, nego nam ovaj ajet daje
poređenje, svih tih osam stvari su na jednoj
strani dok se na drugoj strani nalazi ljubav
prema Uzvišenom Allahu. Ako ovih osam
stvari nadmaše i pretegnu nad ljubavlju pre-
ma Allahu, to znači da čovjek nema iskrenu
ljubav prema Allahu. Allah Uzvišeni nam
nije u ovom ajetu rekao: “Zabranjuje vam
se da to volite ili nemojte to voljeti”, nego
nas je pozvao na razmišljanje da promotri-
mo sve ove stvari – jednu po jednu i vidimo
jesu li nam one draže ili Allah dž.š.
“Gdje smo mi sada u odnosu na ove
riječi? Ljubav prema roditeljima, supruzi,
djeci, imetku - to je svojstvo koje ti je
Allah dao i sjeme ljubavi u tvom srcu po-
sadio.” Uzvišeni Allah je kroz ovaj
kur’anski ajet rekao kako je temelj da voliš
Allaha jer On ti je dao osjećaj da i druge
voliš i da trebaš paziti da ne daš prioritet
svim ovim stvarima iznad Njega. Ne smije
ti novac, imetak biti razlog da zapostaviš
Allaha, porodica da bude razlog da zapo-
staviš Allaha, da te namaz prolazi, a ti sa
društvom ili si na kahvi, znači prednost da-
ješ dunjaluku, a ne svome Stvoritelju. Prvo
što je Allahov Poslanik izgovorio prilikom
ulaska u Medinu, dok su ljudi držali povo-
dac njegove kamile, bile su riječi: ‘O ljudi,
volite Allaha svim srcem.’ Nemojte do-
zvoliti da se vaše srce ne ispuni ljubavlju
prema Allahu. Sigurno se pitamo kako vo-
ljeti Allaha dž.š., što nas treba motivirati,
nadahnuti. Naš Poslanik nam daje odgo-
vor: ‘Volite Allaha zbog blagodati koje
vam je podario’”, rekao je imam Crnkić i

dodao da ljubav prema Allahu dž.š. u ljud-
skom srcu treba hraniti spoznaja o svemu
onome što je Allah podario čovjeku.
Jedan učenjak kaže da je u pogledu
materijalnih dobara na ovome svijetu po-
trebno gledati one koji su slabiji od tebe,
pa će čovjek biti zadovoljan i sretan. Ma-
kar imao malo. U stvarima vjere potrebno
je gledati one koji su bolji od tebe, truditi
ih se sustići, pa će čovjek opet biti sretan.
Čovjek će uvijek pronaći one koji su mate-
rijalno slabiji od tebe i koji su u vjeri ispred
tebe. “Jer, ako budeš, u stvarima ovoga
svijeta, gledao one koji su ispred tebe, bit
ćeš nesretan i siromaštvo će ti uvijek biti
pred očima. Isto tako, ako u stvarima vjere
budeš gledao one koji su Allahu nepokor-
ni, zavarat ćeš se i obmanuti i tako propa-
sti”, rekao je Crnkić.
Citirao je Muhammeda a.s. koji je re-
kao: “Kod koga se nađu tri stvari, osjetit će
pravu slast imana: da mu Allah i Njegov
Poslanik budu draži od svega ostalog, da
voli neku osobu isključivo radi Allaha i da
mrzi povratak u kufr (nevjerstvo), nakon
što ga je Allah iz njega izbavio.”
Imam Crnkić je nabrojao nekoliko stup-
njeva ljubavi prema Allahu dž.š. Prvi stu-
panj je ljubav koja prekida i odbacuje svaku
lošu misao, jer loše misli razaraju iman i
prouzrokuju svađe među vjernicima. U srcu
mu’mina zajedno se ne mogu naći ljubav i
zloba prema bratu, loša misao, itd. Prvi na-
čin da osjetimo ljubav prema Allahu dž.š.
jeste druženje s Kur’anom. Naime, Kur’an
je Allahov govor i onaj tko se druži s
Kur’anom, taj voli Njenog autora. Pritom
učenje Kur’ana, ili bolje reći proučavanje
Kur’ana, treba biti sa razmišljanjem o nje-
govim porukama, značenjima, a ne samo
mehaničko čitanje. Abdullah b. Mes’ud r.a.
je rekao: “Onaj tko voli Kur’an - taj voli
Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s.!” (Ta-
berani). Poslanik a.s. poručio je ashabu koji
je stalno učio suru Ihlas (Kul-huvallah) u
svojim namazima zbog toga što ju je volio
jer je na najljepši mogući način opisivala
Allaha dž.š.: “Obavijestite ga da ga Allah
dž.š. voli!” (Muttefekun ralejh).
Onaj tko voli Allaha, on će se truditi
podrediti sav svoj život, govor, ponašanje,
djela, onome što Voljeni voli, te će prije
svakog djela u sebi reći: da li je Allah za-
dovoljan s ovim djelom ili nije? To je je-
dan od najvećih vidova ljubavi: da ljudski
prohtjevi, želje, čežnje i strasti slijede za-
dovoljstvo tvog Gospodara. Jedan od po-
kazatelja ljubavi prema Allahu dž.š. jeste
da čovjek ne može otrpiti da gleda ljude
dok griješe i krše Allahove propise. On že-
li da sva njegova braća i sestre po vjeri vo-
le Allaha.
Imam Crnkić naveo je primjer kada je
Uzvišeni Allah naredio meleku Džibrilu
da uništi selo čiji stanovnici su bili griješ-
nici, Džibril je tada rekao: “Gospodaru, u
njemu je čovjek koji stalno klanja na-
maz.”, a na što je Uzvišeni rekao: “Džibri-
lu, od njega počni, njegovo lice se nikada
nije promjenilo od srdžbe zbog gaženja
Mojih propisa.” To znači da vjernik ne
može biti ravnodušan ako netko koga on
posjećuje krši Allahove propise. Vjernik
će koristiti svaki trenutak da mu na lijep,
blag i pristupačan način govori o tome.
Volimo Allaha, volimo sve vjernike. Onaj
tko voli Allaha dž.š. on mu žuri da pokaže
svoju ljubav. Naš Vjerovjesnik je govorio:
“Najveća radost mi je u namazu.”
“Na kraju da zaključimo poglavlje o
tome kako steći ljubav prema Allahu dž.š.
Prvo, ako želiš ići putem onih koji vole
Allaha, voli ono što AIlah voli i što propi-
suje, a kloni se Onoga što Allah prezire i
osuđuje. Nastoj da ostaviš što više grijeha.
Ako vidiš ono što te navodi na grijeh, trudi
se i nastoj da to ostaviš. Nemoj misliti da
su oni koji vole Allaha dž.š. bezgriješni i
nemoj misliti da je ljubav prema Allahu
jednaka negriješenju. Ljubav prema Alla-
hu ogleda se u tome da se u trenutcima ka-
da skreneš sa pravog puta odmah vratiš na
njega – učiniš grijeh i brzo se pokaješ. Po-
kajanje i tevba su usko vezani sa ljubavlju
prema Allahu”, rekao je Crnkić, naglasivši
da ovo nije poziv na činjenje grijeha već
da nismo sačuvani od činjenja grijeha.
Ako čovjek pogriješi treba se brzo povrati-
ti Allahu, pokajati Mu se i čuvati se ustraj-
nosti i pretjerivanja u grijehu.
U svakom slučaju potrebno je odmah
se ostaviti lošeg društva. “Kad ovo kažem,
ne mislim na one koji su nemarni prema
Allahu, već na one prijatelje koji te vode u
nepokornost Allahu i grijeh prema Nje-
mu”, rekao je imam Crnkić. Najvažnije je
ustrajno klanjati namaze u njihovo vrije-
me. Namaz je prvo za što ćemo biti pitani
na Sudnjem danu. Namaz je put kojim teče
Allahova ljubav prema nama i naša ljubav
prema Allahu. Onaj kod koga nema nama-
za, prekida taj put. Osim toga, potrebno je
spominjati Allaha u svakom momentu, a
ne samo kada zatreba čovjeku. Allah po-
sebno voli zahvalne, a ne voli nezahvalne
koji misle da im se sav uspjeh u životu po-
drazumijeva. Kada nam se desi nešto što
po nama nije lijepo i dobro, treba reći: “El-
hamdulillah ala kulli hal (Hvala Allahu na
svakom stanju).” Možda u tome što ti se
desilo ima neki hajr. Također, potrebno je
učiti što više dova. Posebno čini dove
Allahu da te učvrsti u vjeri i sačuva te gri-
jeha, a jedna od takvih dova jeste: “Allahu
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
moj, pokaži mi istinu istinom i pomozi mi
da je slijedim, i pokaži mi zabludu zablu-
dom i pomozi mi da je se klonim!” Vjernik
se treba družiti s dobrim ljudima i tražiti
vjernike za prijatelje, te činiti dovu Allahu
da nam podari dobre prijatelje.
Allahova ljubav prema nama
U većini djela nailazimo na govor o
ljubavi ljudi prema Allahu. Međutim, ma-
lo je onih koji govore o Allahovoj ljubavi
prema svojim stvorenjima, odnosno prema
robovima. Veliki broj ajeta i hadisa govore
o tome koliko Allah voli svoja stvorenja.
Nažalost, puno nas je kod kojih su veze sa
Allahom samo veze ibadeta u kojima ne-
ma duše i suštine. Mnogi ljudi te ibadete
razumiju samo kao obaveze koje su im na-
ređene i izvršavaju ih rutinski.
Uzvišeni Allah kaže: “Allah će sigurno
mjesto njih dovesti ljude koje On voli i ko-
ji Njega vole.” Allah nam je mogao nare-
diti da Ga volimo i mi bismo se pokorili. U
ovom kur’anskom ajetu, Uzvišeni Allah je
prvo spomenuo Svoju ljubav prema robo-
vima, pa tek onda ljubav stvorenja prema
Njemu. Allahov Poslanik kaže: “Kada
Allah zavoli čovjeka, pozove Džibrila (i
kaže mu): “Allah je zavolio tog čovjeka,
pa ga voli i ti.” Kada ga Džibril zavoli, po- 11
zvat će stanovnike neba i reći: “Dosta je
Allah zavolio tog čovjeka, pa ga volite i vi.
Kada ga zavole stanovnici neba, tog čovje-
ka će prihvatiti stanovnici zemlje.” Znači,
Uzvišeni Allah obznanjuje: “Kada Allah
zavoli čovjeka, pozove Džibrila (i kaže
mu): ‘Allah je zavolio tog čovjeka, pa ga
voli i ti.’” Isto tako, ni Džibril ne krije svo-
ju ljubav: “Kad ga Džibril zavoli, pozvat
će stanovnike neba: ‘Doista je Allah zavo-
lio tog čovjeka, pa ga volite i vi.’”
“Međutim, nije dovoljno da ova ljubav
ostane samo na nebu, već se spušta i na
zemlju, pa ljudi to saznaju. Kako? Kada ga
zavole stanovnici neba, tog čovjeka će pri-
hvatiti stanovnici Zemlje. Koga još Uzvi-
šeni Allah voli: JNNELAHE JUHIBBUL
MUTTEKIN ‘Allah zaista, voli one koji se
često kaju.’ Ako želiš da te Allah voli, če-
sto se pokaj. Zatim: INNELLAHE JUHI-
BBUL-MUHSININ ‘Allah, zaista, voli
J
one koji dobra djela čine.’ Ako želiš da te O
Allah voli čini dobra djela. INNELLAHE
JUHIBBUL-MUTTEKIN ‘Allah zaista U
voli pobožne.’ INNELLAHE JUHIBBUL
MUKSITIN ‘Allah voli pravednike.’ Ako R
želiš da te Allah voli budi pravedan, prema
svojoj djeci, obitelji, prijateljima”, rekao je
N
sisački imam. A
Allah dž.š. nam u kudsi-hadisu kaže ka-
ko se možemo približiti Njemu: “Ničim se L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
drugim Moj rob Meni ne može više približi-
ti kao onim što sam mu Ja propisao (farzo-
vima).” To znači, ako želimo biti Allahovi
štićenici, ako se želimo približiti Allahu,
onda to možemo učiniti izvršavanjem far-
zova – klanjanjem pet dnevnih namaza.
Ako želimo dalje od toga, ako želimo da
nas Allah zavoli, nastavlja se dalje u kudsi-
hadisu: “Moj rob će se Meni približavati
nafilama (dobrovoljnim ibadetima) sve dok
Ga ne zavolim.” U nafile (dobrovoljne iba-
dete) spadaju dobrovoljni namazi, poput
sunneta pet dnevnih namaza, i ostalih na-
maza koje je sunnet klanjati poput teravih-
namaza, duha-namaza, istihare-namaza, te-
hijjetul-mesdžida, nafila između dva ezana
ili između ezana i ikameta, itd. U nafile spa-
da i dobrovoljni post poput posta ponedjelj-
kom i četvrtkom, posta bijelih dana kada je
mjesec pun, posta na dan ašure, posta na
Dan Arefata za onoga tko nije na hadždžu,
posta šest dana mjeseca ševvala, posta tri
dana svakog mjeseca, posta subotom i ne-
djeljom, davudovog posta, itd.
Imam Crnkić je naglasio da u nafile
spada i dobrovoljna sadaka zbog koje Allah
dž.š. zna zavoliti čovjeka. Allah dž.š. kaže:
“Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i da-
nju, tajno i javno, dobit će nagradu od Gos-
podara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni
12 za čim oni neće tugovati!” (2-274). Dalje
Allah nastavlja: “A kada ga zavolim, onda
sam (postanem) njegov sluh kojim sluša.”
To znači da tada slušamo samo ono što je
dozvoljeno, a ako se desi da čujemo nešto
što nije dobro, onda Allah daje načina da se
tome suprostavimo ili da napustimo društvo
u kojem se ogovara naš brat ili sestra. Allah
kaže: “A kada ga zavolim, onda sam vid
njegov kojim gleda.” To znači da onda ne
gledamo u golotinju, u ono što nam je Allah
zabranio da gledamo. Allah kaže: “Onda
sam ruka njegova kojom uzima (radi), noga
njegova kojom korača.” Dakle, činimo sve
s čime je Allah zadovoljan. To je pravi stu-
panj ljubavi.
Učenjaci su rekli: “Nije čudno kada
rob voli svog Gospodara, ali je za svako
čudo kada Gospodar voli svoga roba.”
Uzvišeni Allah u drugom kudsi-hadisu ve-
li: “Ako Mi se približi za pedalj, Ja ću Mu
J se približiti za lakat. Ako Mi se približi za
O lakat, Ja ću Mu se približit za hvat. Ako mi
dođe idući, Ja ću Njemu trčući.” Pritom se
U naravno misli na trčanje koje je svojstveno
Allahovom Uzvišenom biću i mi to ne bi-
R smo smjeli porediti s ljudskim trčanjem.
Allah, tako Silan i Moćan voli nas, nemoć-
N na bića. Koliko Allah voli Svoje robove
A govori nam i naš Poslanik: “Uzvišeni
Allah svake noći silazi na nebesa (najbli-
L žim dunjaluku) i to u zadnjoj trećini noći.”
Dakle, Uzvišeni Allah na način svojstven
Njegovoj Uzvišenosti, silazi na dunjaluč-
ko nebo svake noći i govori: “Tko mi upu-
ćuje dovu, primit ću je, tko Mi traži – bit će
mu odobreno, tko moli za oprost – bit će
mu oprošteno.”
Prethodni ajeti i hadisi nam potvrđuju
da nas Allah voli, ali koji su pokazatelji
Allahove ljubavi prema nama?
1. Uzvišeni AIlah ne žuri sa kaznom.
Zašto? Da bi ti ostavio vremena da se po-
kaješ. Učenjaci kažu: “Kada odlučiš učini-
ti kakvo loše djelo, melek koji ih bilježi ne
piše ništa i ostavlja te neko vrijeme kako bi
se pokajao. A melek koji bilježi dobra dje-
la, ubilježi ih onog trenutka kada pomisliš
da to dobro djelo učiniš.” Dakle, nema žur-
be u kazni i ovo je jedan od dokaza Alla-
hove ljubavi.
2. Primanje pokajanja. Jedan od poka-
zatelja Allahove ljubavi jeste i to što Allah
prima pokajanja. Trebamo se zapitati ima-
mo li mi nekog drugog tko će nam oprosti-
ti grijehe i nekog drugog tko će nam se
smilovati.
3. Jedan od znakova Allahove ljubavi
jeste i to da Allah za dobra djela nagrađuje
deseterostruko, a za loše djelo kažnjava
samo za to jedno djelo. Tko odluči da učini
dobro djelo, a ne učini ga – biva nagrađen
jednim dobrim djelom, jer je imao namje-
ru uraditi ga. A ako naumi uraditi loše dje-
lo, pa ga ne uradi – onda mu se ne piše,
već, ako ga ostavi radi Allaha – piše mu se
dobro djelo. Logično bi bilo da se za jedno
dobro djelo daje jedna nagrada, a za jedno
loše djelo jedna kazna. I to je pokazatelj
velike Allahove ljubavi prema nama.
4. Allah Svojim robovima koje voli daje
velike nagrade za učinjena mala djela. Pri-
mjer rečenog je post na Dan Arefata. Taj
post briše grijehe iz prethodne i nastupajuće
godine. Također je i pet dnevnih namaza
oprost za grijehe koji se počine između njih
Alem ef. Crnkić i Mirza ef. Mešić
za one koji izbjegavaju velike grijehe. Ra-
mazan do ramazana je oprost grijeha, džu-
ma do džume oprašta grijehe između njih.
To je velika Allahova ljubav, milost.
5. Ako kažeš subhanalah 100 x dnev-
no, zaradit ćemo 1.000 sevapa. Ovo je lju-
bav. Ne radi se o brojkama, to je Allahova
milost.
6. Allahov Poslanik kaže: “Tko kaže u
jednom danu 100 x Subhanallahi ve bi
hamdihi bit će mu oprošteni grijesi pa ma-
kar ih bilo koliko morske pjene.
7. Riječ elhamdullilah (hvala pripada
samo Allahu) puni mizan (vagu kojom se
mjere djela). Sve su ovo pokazatelji Alla-
hove ljubavi prema nama.
8. Jedan od pokazatelja Allahove lju-
bavi prema nama jeste i to što je broj Nje-
govih lijepih imena koja Ga opisuju kao
Milostivoga veći od broja imena koja Ga
opisuju kao onoga ko kažnjava i sveti se.
9. Jedan od pokazatelja Njegovi ljuba-
vi prema nama jeste i to što On od nas traži
i podstiče nas da Mu što više činimo dove
za sve ono što nam treba: “Pozovite Me i
Ja ću Vam se odazvati.” Dakle, Allah traži
od nas, On želi da ga molimo za neku po-
trebu. Kako je sa nama ljudima, bježimo
jedni od drugih.
Imam Crnkić je citirao Tavusa, jednog
od velikana iz generacije tabiina koji je pu-
no činio dovu: “Ne navaljujem u dovi zbog
svoje potrebe, već inzistiram u dovi iz ra-
zloga što Allah voli one koji uporno čine
dovu.” U jednom hadisu se kaže: “Zaista je
Uzvišeni Allah stidljiv i plemenit i On se
stidi čovjeka koji podigne svoje ruke prema
Njemu da mu ih vrati prazne.” Vrlo zani-
mljivo i inspirativno predavanje sisački
imam je završio s jednim hadisom koji ga
često motivira: “Allah daje ovaj svijet i oni-
ma koje voli i onima koje ne voli, a vjeru
daje samo onima koje voli. Pa, onoga kome
je data vjera, Allah je zavolio.”

Skup koji je okupio bošnjačke asocijacije
Znanstveni skup o Husagi Ćišiću -
kazivanje o čovjeku čiji su ideali bili
u raskoraku sa stvarnošću
U dvorani BNZ za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, 21.3. 2009., održan je znanstveni skup pod nazivom “Ulo-
ga Huseina Husage Ćišića u razvoju i afirmaciji Bošnjaka i Bosne i Hercegovine - 130 godina od rođenja.”
Filip Mursel Begović
Tko je bio Husaga Ćišić? Zašto je on
važan za historijsku znanost? Imamo li
adekvatnu predodžbu o njegovoj osobi?
Ova pitanja postavio je doc. dr. sc. Adnan
Jahić s Fakulteta političkih znanosti u Tu-
zli na Znanstvenom skupu o Huseinu Hu-
sagi Ćišiću održanom u Zagrebu. Svaka
znanstvena analiza života i djela zname-
nitog Mostarca morala bi poći od navede-
nih pitanja. Dr. Jahić, koji već duže vre-
mena surađuje s Bošnjačkom nacional-
nom zajednicom u Zagrebu smatra da
ovakav pristup omogućava sagledavanje
stvarnog Husage, u okvirima historijske
zbilje, bez idealizacije i zadržavanja na
površini njegove karakterne pojavnosti.
O Husagi Ćišiću do sada se uglavnom go-
vorilo kao o autoru zahtjeva za priznava-
njem bošnjačke narodne posebnosti u
Ustavu poslijeratne Federativne Narodne
Republike Jugoslavije. Usljed takvog pri-
stupa ostale su na marginama istraživanja
druge relevantne činjenice iz Husaginog
života koje su značajne kako za historij-
sku revalorizaciju njegova lika, tako i za
rekonstrukciju društvenih prilika u koji-
ma je on djelovao. Tamo, pak, gdje se te-
žilo cjelovitoj retrospektivi, usljed ideo-
loških pretenzija, Ćišićevoj osobnosti je
dat smisao koji je sadržajno premašivao
granice njegovog svijeta, pa je prikazan
kao svojevrsni prorok dolazećih ideja i
vrijednosti. Noviji osvrti glorificiraju ga
kao borca za nacionalno dostojanstvo
Bošnjaka, bakljonošu bošnjačke narod-
nosti, stavljajući ga u kontekst moderne
rasprave o bošnjačkom kontinuitetu i sa-
mosvojnosti. Nećemo pogriješiti ako ka-
žemo da je priča o Husagi Ćišiću kaziva-
nje o čovjeku čiji su ideali bili u raskora-
Salkan ef. Herić
Husein Husaga Ćišić (1878.-1956.)
ku sa stvarnošću u kojoj je živio, usljed
čega je ovaj Mostarac doživljavao brojna
razočarenja: u ljude, pokrete, države, ide-
ologije... Njegova snaga, pak, ležala je u
činjenici što on ta razočarenja nije prihva-
tao kao povod za pasivizaciju i konformi-
zam. Nije se mirio sa postojećim stanjem,
najmanje sa rezigniranim povlačenjem u
privatnost, daleko od društvenih proble-
ma. Dr. Jahić je tijekom znanstvenog sku-
pa apelirao da se traži veći sluh historij-
ske nauke za Husagu i druge borce za
nacionalna prava Bošnjaka.
Šesta buktinja hrabrog Mostarca
Husein (Husaga) Ćišić (1878.-1956.)
rođen je u Mostaru. Osnovnu i srednju
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
školu završio je u rodnom mjestu. Kao
mladić bio je predsjednik Muslimanske či-
taonice u Mostaru. Pripadao je onoj kate-
goriji ljudi koja se ne zadovoljava životom
ispunjenim brigom za materijalni probitak
i društveni položaj. Čini se kako je taj ide-
alizam u sebi prepoznao još kao mladi po-
laznik medrese, slušajući muderisa Ali
Fehmi ef. Džabića, budućeg vođu pokreta 13
za vjersko-prosvjetnu autonomiju. Tradici-
onalni pristup islamskim naukama nije pli-
jenio srce znatiželjnog Husage, čiji je inte-
lektualni interes nadilazio uske okvire me-
dresanske učenosti. Džabić je u njemu vi-
dio valjanog vjerskog službenika, ali u
Husagi nije bilo sklonosti ka pozivu koji
nije otvoren prema izazovima vremena. S
vremenom su Džabićevi nagovori prerasli
u pritisak, pa je Husaga napustio medresu
izjavljujući da ima druge životne naume.
“Posvetiću život historiji i ljudima ...” -
programski je opisao svoja opredjeljenja i
nazore. Posvećenost historiji i ljudima zna-
čila je borbu za slobodu i čast njegove do-
movine, za prava i interese njegovog naro-
da. Samo dijelom je njegov idealizam
imao oslonac u njegovom materijalnom
položaju. Husaga je bio srednji zemljopo-
sjednik, živio je od prihoda porodičnog
imanja, bez luksuza i rasipanja. Nije se J
upuštao u unosnije poslove, a puno novca
je trošio na knjige, obrazovanje i društvene O
inicijative. U poslijeratnim godinama U
ostao je po strani političkih svrstavanja, ali
je krajem 1926. godine prihvatio ponudu R
JMO da joj bude nosilac liste na oblasnim
izborima za Grad Mostar. Taj mu je anga- N
žman donio položaj potpredsjednika Obla-
sne skupštine, te mjesto referenta za soci-
A
jalna i zdravstvena pitanja za Hercegovinu. L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Husein Husaga Ćišić (1878.-1956.) iz Mostara jedan je od najistaknutijih bošnjačkih političara i intelektualaca XX.
stoljeća, ličnost koja je dala nemjerljiv doprinos očuvanju i jačanju identiteta Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.
Radi se o čovjeku koji je u historiji ostao zapamćen po tome što je u Titovoj Jugoslaviji prvi javno progovorio i postavio
pitanje priznanja bosanskog naroda. Naime, na zasjedanju Ustavotvorne skupštine Jugoslavije 1946. godine podnio je aman-
dman na Ustav FNRJ i javno istupio protiv negiranja prava Bošnjaka i drugih Bosanaca na ravnopravan tretman u nacionalnoj
politici nove države. Iako je Bosna i Hercegovina po tadašnjem Ustavu ušla kao ravnopravna republika u sastav jugoslavenske
federacije, Husaga se oštro usprotivio tome što na grbu nove države, pored postojećih pet, nije unesena i šesta buktinja, a koja
bi označavala Bosance kao šestu jugoslavensku naciju, uz Srbe, Hrvate, Slovence, Makedonce i Crnogorce.
Kako na tadašnjoj sjednici njegov prijedlog nije usvojen, Ćišić je prigovorio Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine i bio jedi-
ni poslanik koji je 1946. godine uskratio svoj glas za Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije. U svom dopisu Predsjed-
ništvu Ustavotvorne skupštine od 18. januara 1946. godine Ćišić je sasvim jasno podcrtao nepravdu koja je nanešena Bošnjacima,
jer je po tadašnjem ustavu Bosna i Hercegovina bila zasnovana na ravnopravnosti Hrvata i Srba, a bez spominjanja Bošnjaka kao
konstitutivnog naroda. Husaga Ćišić je već tada ukazao na srpski nacionalizam te se sukobio s Milovanom Đilasom.
O kakvoj se ljudskoj veličini radi govori i činjenica da su bili bezuspješni svi pokušaji, u različitim historijskim prigodama,
da se Husein Husaga Ćišić vrbuje i prikloni bilo kojoj struji koja bi dovela do promjene njegovog principijelnog stava i mišlje-
nja. Dr. Džaferbeg Kulenović, koji je u Pavelićevoj vladi bio “čovjek za muslimanska pitanja”, pokušao ga je pridobiti za NDH
ali ga je Ćišić izbacio iz svoje kuće, ne prihvativši njegove stavove. Također, general Ambrosi ga je uzalud 1942. godine nasto-
jao pridobiti za stvar fašizma. Svim udarima, strujama i pokušajima Husein Husaga Ćišić se oštro i hrabro odupirao.

nike koji vjekovima žive na tom teritori-

ju, čije je istorijsko narodno ime Bosanac,
odnosno Bošnjaci. Prijedlog Husage Ći-
šića nije bio prihvaćen.

“Zagonetna sfinga” bošnjačkog

14
Sudionici znanstvenog skupa
Nije izgubio samostalnost političkog rasu-
đivanja, ali mu je egzistencija sve više ovi-
sila o javnoj službi. Nakon šestosiječanj-
ske diktature, pritisnut teškim bremenom
velike porodice, odlučio se prikloniti dr.
Mehmedu Spahi - vođi Jugoslavenske mu-
slimanske organizacije o kojemu je do tada
imao negativno mišljenje koje je poticalo
iz karaktera njegovog odnosa prema beo-
gradskom režimu. Tada je istupio na Ma-
čekovoj listi na petosvibanjskim izborima,
J što mu je osiguralo mandat mostarskog
O gradonačelnika i funkciju predsjednika va-
kufskog sabora u Sarajevu. Taj mu je čin
U donio egzistencijalnu stabilnost, ali samo
do sloma jugoslavenske države i formira-
R nja NDH. Slijedili su novi izazovi, odlazak
sinova u partizane, život u okupiranom
N gradu, tegobe ratnog preživljavanja ...
A Bio je jedan je od pokretača Musli-
manske rezolucije grada Mostara 1941.
L protiv ustaških zločina. Član je III. zasje-
danja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Na
Trećem zasjedanju AVNOJ-a podnio je
amandman o bošnjačkom nacionalnom
pitanju, koji, na žalost, nije usvojen. Bio
je predsjednik Vakufsko-mearifskog sa-
bora u Sarajevu do 1945. godine. Kao
član Ustavotvorne skupštine DFJ, nije bio
zadovoljan nacrtom novog Ustava, jer u
njemu nije bilo šeste baklje koja bi sim-
bolizirala Bošnjake kao narod ravnopra-
van ostalim narodima jugoslovenske fe-
deracije. Iz tih razloga Husaga je 18. ja-
nuara 1946. godine predložio amandman
na član 3. prijedloga Ustava u kome je
tražio da se umjesto pet ugradi šest bukti-
nja u grb koje bi simbolizirale: “Srbe, Hr-
vate, Slovence, Makedonce i Crnogorce,
kao i ravnopravne federalne jedinice tih
naroda. Pri tome se, vjerovatno “slučaj-
no”, zaboravilo na šestu buktinju, koja bi
uz federalnu jedinicu Bosnu i Hercegovi-
nu simbolično predstavljala i sve stanov-
naroda
Ćišić je bio svjestan u kojoj mjeri je
bio sustavan propagandni rad srpskih i hr-
vatskih nacionalističkih krugova da se
bosanski muslimani pretvore u neki drugi
narod, no “naš je musliman na sva dosa-
danja pokušavanja u tom smjeru ostajao i
ostao savršeno ravnodušan, ne pokazuju-
ći ni najmanje volje da napusti pozu za-
gonetne sfinge, koju je saobrazno tome
već davno zauzeo.” Kakva je to “zagonet-
na sfinga” bošnjački narod? To je pitanje
koje Ćišić pokušava razjasniti. Pritom,
valja imati u vidu da su dva velikodržav-
na i nacionalistička projekta izvan Bosne
cijelo dvadeseto stoljeće potrošila na po-
tiranje Bosne i Bošnjaka, jednom se radi-
lo “nacionaliziranjem”, a drugi put istre-
bljivanjem muslimanskog naroda sa zacr-
tanih velikodržavnih teritorija – primjetio
je prof. dr.sc. Senadin Lavić na simpoziju
o Husagi Ćišiću. O “zagonetnoj pozi boš-
njačke sfinge” postoje bar tri predrasude
ili stereotipa koje uočava Ćišić: 1) musli-
manski narod je kratkovid, konzervativan
i neprijemčiv prema novotarijama, 2)
islamska religija je kriva što muslimani
ne mogu prihvatiti suvremene ideje, te ne
mogu razvijati pojam nacije i 3) bosanski
muslimani su podrijetlom Turci.
Ove podvale i predrasude “patentira-
nih nacionalista” Ćišić raskrinkava kao
neznanje, ignorantsko sljepilo, bezobra-
zluk i proračunatu himbenost, jer preci
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

muslimana nikada nisu zaboravili svoju
zemlju, jezik, narodne običaje ili tradici-
ju, bez obzira što su pokatkad bili lijeni i
indolentni na otvorene nasrtaje na njiho-
vo biće i historijsku svijest. Jesu Bošnjaci
jedno vrijeme vezali svoju sudbinu uz
Osmanlije, ali nikada nisu ostavili ili za-
nemarili svoju zemlju. Bošnjaci su 1737.
godine pod Banjalukom pokazali tko su i
što im znači Bosna, te su se sami obranili
od nasrtaja austrijske soldateske, jer im
tada Osmanlije nisu mogle pomoći usli-
jed zapletenosti u rat sa Rusima i Perzi-
jancima. Poslije toga kraha austrijska voj-
ska pedeset godina nije napadala na Bo-
snu. Što se tiče treće podmetnute pretpo-
stavke o turskom podrijetlu, Ćišić odmah
primjećuje pitanje s jezikom, smatrajući
da bi današnji muslimani govorili turskim
a ne bosanskim jezikom da su pridošli od-
nekud iz azijskih prostora.
Husaga Ćišić je, doista, uočio glavne
antibosanske i antibošnjačke konstrukcije
koje su instalirane u političkom, historio-
grafskom, ideološkom i vojnom diskursu
velikodržavnog ekspanzionizma u XX.
stoljeću. Radi se, dakle, o tome da: 1) Bo-
sna ne može biti samostalna država, nego
je dio “životnog prostora” patentiranih
nacionalista iz susjedstva, 2) Bošnjaci su
Turci ili srpski/hrvatski odmetnici koji ne
mogu biti narod niti razvijati svoju nacio-
nalnu ideju.
Nismo mi repa bez korijena
Kada je u pitanju socijalno-političko i
znanstveno mišljenje između dva svjetska
rata, ali i nakon uspostave SFR Jugoslavije,
također, dolazi skoro do potpunog utihnuća
uporabe imena Bošnjak – objašnjava prof
dr. sc. Adib Đozić na znanstvenom skupu.
Jugoslavenska i bosanskohercegovačka so-
cijalno-politička znanstvena misao, sve do
kraja šezdesetih godina dvadesetog stolje-
ća, uokvirena i određena dogmatskim še-
matizmom vulgarno-marksističke ideologi-
je, ne samo da osporava ime Bošnjak, već i
negira bilo kakvu nacionalnu posebnost
Bošnjaka, ostavljajući im mogućnost da se
etnički imenuju Srbima, Hrvatima ili pak,
ako to hoće, mogu biti nacionalno neopre-
dijeljeni. Dakle, mogli su biti bez nacional-
nog imena, mogli su prihvatiti tuđe nacio-
nalno ime (Srbin, Hrvat), samo nisu mogli
biti ono što povijesno jesu - Bošnjaci. Upr-
kos svih tih političkih i “znanstvenih” ospo-
ravanja i negiranja, u okvirima bošnjačkog
socijalnog i političkog mišljenja bilo je au-
tora koji su nedvosmisleno i argumentirano
u svom spisateljskom radu ukazivali na ne-
opravdanost osporavanja imena Bošnjak ili
pak na neadekvatnost njegove zamjene
imenom Musliman. Posebnu upornost i do-
sljednost u političkoj i znanstveno-spisatelj-
skoj praksi afirmacije nacionalnog imena
Bošnjak, nakon Drugog svjetskog rata, is-
poljili su: Husein (Husaga) Ćišić, Adil-beg
Zulfikarpašić, Ćamil Avdić i Smail Balić.
Dr. Đozić u svom je radu istakao razumije-
vanje Bosne i Bošnjaka u spisateljskom dje-
lu Huseina (Husage) Ćišića, naglašavajući
tri značajna pitanja: a) doprinos metodološ-
kom diskursu prevladavanja stereotipnog
interpretiranja bošnjačkog nacionalnog
identiteta; b) kritiku vulgarno-marksističkih
i nacionalističkih interpretacija bošnjačke
nacije; c) samorazumijevanje Bošnjaka u
uslovima historijske nužde. O društveno-
povijesnoj autentičnosti i autonomnosti
Bošnjaka, kako ih u svom spisateljskom
djelu naziva Husein Ćišić, navodi dr. Đo-
zić, i njihovoj neraskidivoj povezanosti i
uvjetovanosti zemljom i državom Bosnom i
Hercegovinom, najbolji bi dokaz bio upra-
vo sljedeći Ćišićev stav: “Mi nismo neka
repa bez korijena, kako bi to neki htjeli da
kažu, a naša privrženost bosanštini ne dati-
ra od novih datuma, kako to neki već vele,
nego je ona produkt jedne zdrave narodne
misli, koja je vjekovima davala impulsa
svom javnom životu u našim pokrajinama.”
Husein (Husaga) Ćišić bio je izuzetno obra-
zovan čovjek iako mu je nedostajalo odgo-
varajuće školske spreme i stručnosti. Ćišić,
međutim, nije dozvoljavao da ta realnost
kompromitira principe i ideale u koje je vje-
rovao. To je jasno pokazao tijekom ratnih i 15
poratnih četrdesetih, kad se sukobio sa esta-
blishmentima režima koji su negirali boš-

U dvorani Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku župa-

niju, 21.3. 2009., održan je znanstveni skup pod nazivom “Uloga Huseina Husage
Ćišića u razvoju i afirmaciji Bošnjaka i Bosne i Hercegovine - 130 godina od ro-
đenja.” Radovi koji su tom prigodom izlagani objavljeni su u časopisu Bošnjačka
pismohrana (br. 27) koji izlazi u BNZ. Organizator i pokretač znanstvenog skupa
bila je Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju,
međutim, lijepo je bilo čuti da su se u realizaciju projekta uključili i Vijeće boš-
njačke nacionalne manjine Grada Zagreba, Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske
“Preporod” i Medžlis Islamske zajednice Zagreb. Organizacijski odbor skupa
predvodio je dipl. ing. Dževad Jogunčić, a sačinjavali su ga mr. sc. Senad Nanić,
dipl. iur Mirsad Srebreniković i dipl. ing. Ekrem Bećirović. Na skupu su se mogla
čuti više nego zanimljiva izlaganja poznatih bošnjačkih intelektualaca, znanstve-
nika i sveučilišnih profesora. S Fakulteta političkih nauka u Sarajevu u Zagreb su
stigli doc. dr. sc. Senadin Lavić s radom “Kako misliti Bosnu na početku XXI.
stoljeća”, prof. dr. sc. Esad Zgodić koji je predavao o Husagi Ćišiću, Benjaminu
Kalaju i Avdi Humi i prof. dr. sc. Šaćir Filandra s radom “Dvojenja o naciji i dr-
žavi”. Svoja istraživanja o važnoj osobnosti iz povijesti BiH predstavili su profe-
J
sori s Fakulteta političkih nauka u Tuzli - prof. dr. sc. Adib Đozić s radom “Bosna O
i Bošnjaci u spisateljskom opusu i političkoj praksi Husage Ćišića” i doc. dr. sc.
Adnan Jahić s zanimljivim zapažanjima na temu “Husaga Ćišić između ideala i U
stvarnosti”. Doc. dr. sc. Vedad Spahić s Filozofskog fakulteta u Tuzli književnopovijesno je ocjenio rad i pisanje Husage Či-
šića, a svoja istraživanja predstavio je radom “Literalizacija povijesti u historijskoj publicistici Huseina Husage Ćišića”. Svoj
R
rad pod nazivom “Doprinos Huseina Ćišića afirmaciji bosanskohercegovačke državnosti” predstavio je prof. Enes Ratkušić iz N
Mostara, a na skupu svoj su obol dali i Bošnjaci koji žive u Zagrebu – dr. sc. Fahrudin Novalić svojim znanstvenim zapažanji-
ma o Ćišiću i identitetu Bošnjaka i mr. sc. Alija Hodžić radom “Bošnjaci i država”. Dipl. ing. Dževad Jogunčić i prof.dr sc. A
Sead Berberović kao domaćini skupa održali su izlaganja uvodničarskog karaktera.
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
njačko pravo na slobodu i nacionalni digni-
tet u vlastitoj domovini.
Za života je napisao mnogo knjiga.
Najznačajnije su: Agrarno pitanje i po-
jam o socijalnoj pravdi naše demokratije
(1919.), Jedan prijedlog za razmišljanje
zemljovlasnicima (1925.), Husein kape-
tan Gradaščević (1928.), Muslimanka i
njezina peča i feredža (1935.), Istina o
Smail-agi Čengiću i njegovoj pogibiji
(1936.), Bosanskohercegovački Musli-
mani i bosanska autonomija (1945.,
objavljeno 1990.), Mostar u Herceg-Bo-
sni, objavljeno 1990. godine
Kako je govorio Husein Husaga
Ćišić
Godine 1927., u spomen Osmanu Điki-
ću, Husaga Ćišić je sljedećim riječima opi-
sao bošnjački narodni karakter i profil:
“Jedna od najizrazitijih karakternih crta
naših pređa, naših starih Bošnjana najsta-
rijega, kao i starijega doba, bila je jedna
vrst otmene netrpeljivosti prema svemu –
što nije njihovo. – Ni samo vrijeme, ni sve
one faze političkog života, kroz koje se, tije-
kom vremena, nevoljno promicahu nije do-
stajalo, da tu crtu u njihovu karakteru izmi-
jeni. – Oni su uvijek ostajali i ostali dosljed-
16 ni sami sebi. Razne siledžije, istina, uspije-
vale su da ih, od vremena na vrijeme, pritje-
raju zidu i prisile u jednu ruku da zatvaraju
svoja srca pred njima, da bi tako povučeni
sami u sebe izdržali sve napasti napastnika
do kraja i to – do svakoga kraja.”
Na konstituirajućoj sjednici Vakufsko-
mearifskog sabora od 5. juna 1937. godine
na prijedlog dr. Mehmeda Spahe, Husaga
Ćišić je jednoglasno izabran za novog pred-
sjednika tog sabora. Tom prilikom održao
je govor više političkog, a manje vjerskog i
prosvjetnog sadržaja. Nakon izraza zahval-
nosti kruni i državnim zvaničnicima uputio
je kraći panegirik u čast bošnjačkog vođe,
nezamisliv u ranijim godinama: “Ali svaka-
ko jedna od najprijatnijih mojih dužnosti
jeste ta, što kao člana ovog visokog foruma
mogu pozdraviti i našeg dragog vođu g. dr.
Mehmeda Spahu. Naša radost je tim veća,
što ga evo danas vidim u svojoj sredini kao
J našega druga, od čijeg autoriteta, sposob-
O nosti i iskustva mi sa sigurnošću očekujemo
najjaču potporu u našem odgovornom ra-
U du. Muslimani Kraljevine Jugoslavije – a
specijalno sa ovog našeg područja – će po-
R koljenjima predavati ime tog našeg – musli-
manskog – najistaknutijeg čovjeka zadnjih
N decenija, koji je kao vođ nas muslimana do-
A stojno branio naše interese i svojom mu-
drom politikom vratio nam ono zašto su se
L Firdus, Džabić i ostali narodni prvaci prije
Husein Husaga Ćišić s hanumom
dvadeset godina borili i što su ostvarili. Ne-
ka g. dr. Spahi bude najjača zahvalnost sa-
znanje, da muslimanski elemenat u njemu
gleda najdragocjeniji svoj kapital.”
Poslije rata pisao je o bošnjačkim žr-
tvama uloženim u izgradnju novog druš-
tvenog poretka, “u kojem neće biti povla-
šćenih i podvlašćenih elemenata, povla-
šćenih i podvlašćenih po otrcanim nacio-
nalnim receptima patentiranih naciona-
laca nego poretka u kojem će princip pu-
ne ravnopravnosti među ljudima dobre
volje nehvaljeno doći do svoga izražaja.”
Ćišić je još 1929. napisao podužu ra-
spravu pod nazivom “Bosanskohercego-
vački Muslimani i bosanska autonomi-
ja”, no zbog kursa šestojanuarske dikta-
ture nije ju dao na uvid javnosti, pa mu,
zbog nadolazećih ratnih neprilika, to nije
pošlo za rukom niti 1940. godine, ali kada
ju je doradio, Husaga kaže:
“Sve beogradske vlade u Jugoslaviji od
oslobođenja do ujedinjenja, pa do potpu-
nog njena kraha pod fašističkom okupaci-
jom, u službi srpske nacionalne misli, na-
stojale su, svaka na svoj način, našoj užoj
domovini Herceg-Bosni oduzeti njenu indi-
vidualnost i obesnažiti svaki spomen na
nekadašnju njenu samostalnost. Po intenci-
jama beogradskih vlastodržaca imalo se iz
školskih udžbenika brisati svo štivo, koje je,
direktno ili indirektno, podsjećalo na neka-
dašnju samostalnost bosansku, na njezin
individualitet, pa bilo u kom obliku, jer ta
sjećanja i same insinuacije na ta i takva
sjećanja ni u kom pogledu nisu mogle kon-
venirati zdravoj ‘nacionalnoj misli’ koju
sada propagira nacionalni Beograd. Okol-
nost, pak, da ta naša uža otadžbina stvarno
predstavlja jednu posebnu etničku cjelinu
među jugoslovenskim narodima i to da je
ona u svom vjekovnom zasebnom životu
stekla i vlastitu dušu, pa što više da je i pri
oslobođenju ušla u sastav ujedinjenih jugo-
slovenskih zemalja, kao posebna admini-
strativna jedinica po vlastitoj volji, nije im
smetalo u njihovim nastojanjima jer su za
ta nastojanja nalazili podrške i kod jednog
dijela samih Bosanaca. Jer po srpskoj na-
cionalnoj ideologiji, naša uža otadžbina
Bosna i Hercegovina, spada u životni pro-
stor srpske nacije, kao i još mnoge druge
nacionalno nepročišćene zemlje, te se zato
nameće dužnost svakom nacionalnom Srbi-
nu, ma gdje se nalazio, da nastoji, da bi se
te zemlje i stvarno uklopile u svoj nacional-
ni matičnjak, kao sastavni dio njegov. Oda-
tle sukobi i odatle nevolje za sve one otadž-
benike, koji se zanose tom i takvom nacio-
nalnom ideologijom i konsekventno tome,
koji mirne duše ne podnose da se na tako
problematičan način proigra ugled njihove
uže otadžbine Bosne i Hercegovine.” Mo-
starski ‘Preporod’ je tek 1991. godine u
znak sjećanja na Huseina Ćišića izdao spo-
menutu knjižicu za koju je u novembru
1945. godine u Mostaru bio napisan uvod.
Kao da se do tada nije dopustilo autoru da
objavi svoje misli i saznanja. Danas ne mo-
žemo znati kako bi mu odgovorili oni koje
je dezavuirao u njihovim nakanama, kakve
bi bile reakcije velikodržavnih ideologa ko-
ji nisu priznavali bosanskohercegovačku
posebnost, autonomnost i pravo na postoja-
nje. Zbog toga je razmišljanje o Ćišićevim
stavovima prema ljudima njegovog vreme-
na koji su na razne načine – politički, reli-
gijski, ekonomski, “znanstveno” i militarno
– konstruirali predrasude i podvale o Bosni
i Hercegovini i njenom narodu, dijelom
uskraćeno za odgovore ili komentare. No
vrijeme je pokazalo da se dio odgovora
mogao pretpostaviti i da ih, nažalost, danas
ponavljaju s istom zaslijepljenošću, mr-
žnjom, obezvrijeđivanjem i bezobrazlu-
kom drugi nastavljači “velikih država” ma-
lobrojnih naroda. Čak i površna analiza
jednog tako žestoko intoniranog teksta ot-
kriva suštinske razloge njegove intelektual-
ne i političke marginalizacije, preciznije
rečeno potpune eliminacije iz javnog živo-
ta. “Njegova karakteristična retorika, u pot-
punosti lišena demagoškog prizvuka, ko-
jom je Ćišić iznosio vlastitu argumentaciju
jednostavno nije odgovarala partijskoj stra-
tegiji, koja se više nego očito, s obzirom da
je rat tražio širu uključenost, spremala na
zauzimanje jednog bitno drugačijeg kursa
spram duštvenih kretanja u budućnosti.” –
primjetio je prof. Enes Ratkušić na znan-
stvenom skupu u BNZ. Suštinski, u partiji
je pobijedila kontinuirano prisutna opcija,
koja je u Bošnjacima, ali i u Bosni i Herce-
govini gledala problem, prepreku za ostva-
ranje starih ambicija, čega je Ćišić bio du-
boko svjestan. Husagi je moralo biti gole-
mo razočarenje kad je početkom 1946. go-
dine spoznao da nacionalnom politikom
novonastajuće države iznova kormilare lju-
di koji žmire pred činjenicama zarad poli-
tičkih interesa.

Promocija Preporodovih izdanja
Nove knjige Naska Frndića i
Emsuda Sinanovića
Filip Mursel Begović
U Kulturno informativnom centru
BiH, u svibnju ove godine, predstavljene
su dva prošlogodišnja izdanja KDBH
“Preporod”. Riječ je o knjizi pjesama “Ču-
dovita Bosna” autora Naska Frndića i knji-
zi pjesama “Tarih o Slavonki” autora Em-
suda Sinanovića. O knjizi Emsuda Sinano-
vića govorili su tajnica KDBH “Preporod”
mr. Ajka Srebreniković i glavni urednik
“Behara” književnik Sead Begović koji je
ujedno predstavio i knjigu “Čudovita Bo-
sna”. Urednik izdanja Filip Mursel Bego-
vić pročitao je prigodno pismo Naska Frn-
dića koji zbog poodmaklih godina nije
mogao prisustvovati promociji svoje knji-
ge i kojega zbog prijemčljive šarmantnosti
u cijelosti prenosimo u ovom broju Jour-
nala. Govoreći o svojoj zadnjoj zbirci pje-
sama publici se obratio prof. Emsud Sina-
nović koji je govorio i o književniku Na-
sku Frndiću. Naime, Sinanoviću je Frndić
posebno drag, i njegovim se djelom kao
kritičar već bavio, upravo zbog obilatog
korištenja narodnog jezika koji je prisutan
kod obojice autora. Treba reći da Sinano-
vić, u svojoj zadnjoj zbirci, pokazuje za-
vidnu razinu moderniteta kojeg crpi iz ra-
zličitih čitanja postmodernih pjesnika juž-
noslavenskih naroda, ali i klasika svjetske
ljubavne poezije. Dakle, narodni jezik kod
Sinanovića služi tek da šarmira svojom ne-
posrednošću, a u biti je riječ o posvemu
suvremenoj poeziji. Frndić nema potrebe
za postmodernim pjesničkim promišljanji-
ma jer se izvrsno snalazi koristeći bogatu
bošnjačku književnu baštinu. Iako Frndić
reaktualizira prošlost, njegov pjev nipošto
nije demode, naime, spašava ga upravo za-
čuđujući ritam života koji diktira pjesmov-
ni metar te se oni spajaju u jedno jedin-
stveno bogatstvo tradicije u smislu etno-
loškog očuvanja leksičkog blaga. Uosta-
lom, Frndić i Sinanović posve su različite
pjesničke generacije, a njihova srodnost,
kao i ostalih pjesnika Bošnjaka koji žive u
Hrvatskoj, očituje se ponajviše preko nes-
putane ljubavi prema Bosni. Oba autora
nadušak se čitaju i pravo su osvježenje u
Emsud Sinanović
novijoj pjesničkoj produkciji Bošnjaka ko-
ji stvaraju u Hrvatskoj.
Mr. Ajka Srebreniković rekla je da čita-
ti kao žena, a potom interpretirati zbirku
Tarih o Slavonki na prvi pogled pomalo je
intrigantno te je na osnovama kulturalne
kritike pokušala objasniti ljepotu nekih Si-
nanovićevih stihova. “Moram priznati da
sam u listopadu, kad je zbirka izašla, sama
sa sobom zvocala kako je u pitanju još jed-
na knjiga tematski vezana za ženu, napisana
iz pera muškog autora, što znači da je i vi-
zura gledanja na tematiku ljubavi, također,
prožeta onim što je duboko ukorijenjeno u
identitetu muškarca. Ali, pažljivim iščitava-
njem Sinanovićevog Tariha, ukaza se ne-
skrivena dramatika, što je potvrđeno i u
predgovoru Seada Begovića, spoznaja koja
je, donekle, opravdala intimni pjesnički sa-
držaj ove zbirke. I doista, opjevana je drama
lirskog subjekta i to predočena na dvije ra-
zine, onoj osobnoj duboko emotivnoj i onoj
drugoj općoj razini, koja bi se mogla ozna-
čiti kulturološkom oznakom. I zato je “Ta-
rih o Slavonki” kulturološko susretalište
kako na tematskom tako i jezičnom planu,
planu onoga što je duboko ukorijenjeno u
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Sinanovićevoj tradiciji, njega Bošnjaka, i
one druge kulture u kojoj participira dugi
niz godina.” Srebrenikovićka smatra da lir-
ski subjekt posjeduje snažan osjećaj za
prošlost i njenu harmoničnost koja odjekuje
u svakom stihu. U tom kontekstu, autor je
nastojao ispjevati odu ljubavi i erosu kroz
govor neobuzdanog i vrelog tijela, ali i pre-
zentirati duboko egzistencijalne probleme
koji za Sinanovića predstavljaju samu bit
vlastitog života, koji se u Tarihu nemilosrd-
no sukobi s onim što je kroz život dolazilo.
“Moram priznati kako sam u početku nasu-
mice listala Sinanovićevu zbirku, uvjerena
da je žena prezentirana predmetom žudnje,
ne one produhovljene, suptilne čežnje, nego
one koja ženu svodi samo na materiju, ali 17
stihovi pjesme Duša ti, tijelo ti, nude veću
razinu doživljaja i spoznaje ljubavi. U nji-
ma autor sjedinjuje tjelesno s duhovnim,
dualitet koji je vrlo teško spojiv, ali se u
ovoj pjesmi međusobno prožima: davni mi-
risi pohranjeni negdje duboko u nama isplo-
ve na površinu kad se sjetimo predaka, kad
se sjetimo svih napisanih i nenapisanih pje-
sama što su se u čežnju pretvorile i isplove
onda kad se život u trenu ukaže kao nemirni
san. To su stihovi koji imaju u sebi nečeg od
Petrarkinog zaljubljenika, oni su nježni,
stvoreni nakon jednog skrivenog pogleda, a
opet su drugačiji od njih na način da lirskog
subjekta pohode bića koja su, u kulturološ-
kom smislu, autora već odredila, pojavnost
koja predstavlja dio njegovog osobnog zna-
ka, npr. hurije i evlije haremske.”- rekla je
mr. Ajka Srebreniković.
Književni kritičar Sead Begović po-
hvalio je Sinanovića kao jednog od emi- J
nentnijih suvremenih bošnjačkih pjesnika,
posebice onih koje okuplja, prihvaća i hva-
O
li “Preporod”. “Emsud Sinanović je već U
ostvario znatni književni opus, a ovom će
svojom, zasad zadnjom knjigom, mnoge R
obradovati. Riječ je o zreloj ljubavnoj liri-
ci koju ovaj pjesnik, već u muževnim go- N
dinama, ispisuje kao vlastiti čistopis o sli-
kovitim ljubavnim realijama. Pjesnik Si-
A
nanović se približava stamenoj misli ko- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Pismo Naska Frndića pročitano na promociji knjige pjesama “Čudovita Bosna”
Od maksuma do đuturuma
Svakom ljudskom stvoru suđeno je
18 proživjeti svoj vijek trajanja od rođenja
do smrti. Nekima Allah daje nafaku da
požive dugo, dugo i da tako od mak-
sum-bebe na majčinoj sisi domognu se
duboke starosti, a onda im se ona nasmi-
je u svehnuto lice, u ishlapio duh, a đu-
turum-tijelo svaki dan ih podsjeća da je
možda bilo bolje umrijeti mlad i lijep,
nego star i poharan.
Tako sam i ja pred samim pragom de-
vedesete godine životnoga devera shva-
tio da u tom halu i ahvalu nema mi drugo
nego dane i noći kod kuće tavoriti, vrteći
u glavi mnoge filmove sjećanja na ono
što je bilo i kako je bilo, a moglo je biti i
drukčije, pa se insan ždere kao da je jučer
bilo ono što se dogodilo prije dvadeset,
trideset ili pedeset godina. Osjećam da
mi je najbolji lijek protiv pristiglih tje-
skoba uzeti teku i olovku i ponešto od
J pamćenja i od pustih razmišljanja zapisa-
ti, ili stare bosanske priče i kronike čitati,
O pa usput i po koju pjesmu skititi. Tako je
i nastala zbirka “Čudovita Bosna”. U njoj
U sam trudio se biti dokumentaran, izvo-
ran, pa sam u tom duhu dao u knjizi i od-
R govarajuće napomene uz manje poznate
N prigode, ljude i događaje.
Neke bošnjačke davne zgode tako su
A složile se u ciklus pjesama o sarajev-
skom kroničaru Mula Mustafi Ševki Ba-
L
jom su se služili bošnjački pjesnici ‘istoč-
ne renesanse’ ispisujući svoje stihove na
tarihe. Kao što je poznato riječ je o popu-
larnoj lirskoj vrsti takozvane divanske
književnost. Sinanović umije da ljubi. On
je od onih vitezova ljubavi kojemu ništa ne
može promaknuti jer on sve u svom lju-
bavnom okružju, kao vrsni vizualac, goto-
vo filmski švenkira. On je ljubavnik čija
frazeologija fiksira kronologiju vlastitih
duševnih zgoda, a rezultat je autonomna
umjetnina koja teži estetskoj cjelini. Stoga
se pjesnik bitno razlikuje od ljubavnih co-
olera današnjice koji otkrivaju svoju loo-
zersku intimu, a da se pritom ne dotiču
ljubavi.” – rekao je Begović koji je bio pun
hvale i za knjigu Naska Frndića.
Begović je primijetio da kao poznava-
lac starije pjesničke baštine, Nasko Frndić
u “Čudovitoj Bosni” promiče sadržaje koji
šeskiji, i njegovim suvremenicima u
osamnaestom stoljeću. U tom stilu je i
pjesma “Priča iz baštine”, koja je, ču-
jem, na jednom čitanju izazavala kod
nekog nazočnika komentar, kao da je
njena fabula dvojbena, vjerojatno zbog
toga što dodiruje sferu incestuozne ero-
tike. Ja tu pjesmu nisam izmislio nego je
samo preuzeo iz naše bosanske baštine.
Neću o tome sve reći da vam bude zani-
mljivije saslušati onoga tko bude proči-
tao tu pjesmu na ovom susretu. A ono-
me tko hoće znati više priopćujem da je
kratka priča, koja mi je bila poticaj za
pjesmu, tiskana pod naslovom “Žena
ocu majka” u opsežnoj knjizi “Narodni
humor i mudrost Muslimana”, davne
1972. godine u Izdavačkom poduzeću
“Stvarnost” u Zagrebu, na stranicama
33 i 34. I još ima dosta u “Čudovitoj Bo-
sni” mojih stihotvorevina koje traže ko-
mentare, ali bih vas time suviše zama-
rao. Mislim da je važan osnovni dojam
koji čitalac ili slušatelj dobije u prvom
kontaktu, jer se tada događa kreativna
sinteza između autora i njegova isto ta-
ko kreativnog partnera, koji unosi u do-
življaj svoj prilog pamćenja, iskustva i
umjetničkog dojma. Nema velike razli-
ke u konačnom zbiru između onoga tko
je pjesmu napisao i njegova suradnika u
finalnoj primjeni.
dolaze iz života, točnije iz prošlosti Bosne,
ali mi, čitači, na neki također “čudovit” na-
čin osjećamo i šum našega doba. “On je
pjesnik izravne riječi te ga s radošću odči-
tavamo već u prvoj instanci čitanja. Nje-
gov jasan izjavni stih, u kome riječi leprša-
ju poput konfeta, strogo je ulančan u poet-
sku priču, a diskurzivna ujednačenost i
monolitnost ogleda se u autorovim suvere-
nim vladanjem bosanskog jezika, i to onog
koji je već pomalo na izdisaju i nalazimo
ga još tek u tragovima: u literaturi i pone-
kom sjećanju. Frndić diše u skladu sa svo-
jim pjesmama. Svaki udisaj i izdisaj je
dobro promišljen, potom izgovoren i na
kraju zapisan u stvarne, a ne figurativno
predodžbene sintagme. Pjesnik, dakle, osluš-
kuje i svojim talentom putem povratnog
sjećanja oblikuje ‘Čudovitu Bosnu’” - za-
vršio je predstavljanje Begović.
Radi istine moram naglasiti da ove
knjige ne bi ni bilo, da nije bilo sluha i
razumijevanja glavnog urednika “Beha-
ra” Seada Begovića, istaknutog bošnjač-
kog i hrvatskog pjesnika i književnog
kritičara , koji je na moju suzdržanost
očekivanja od tog rukopisa rekao mi
“Ima u njemu nešto posebno.” Ja i danas
smatram da je moja zbirka “Čudovita
Bosna” samo upiranje prstom u zajednič-
ki nam nemar prema svojoj baštini. Mi
Bošnjaci nismo svjesni kakvo blago jezi-

ka, mudrosti, pripovjedačkog i pjesnič-
kog talenta, i koliko dragocjenog doku-
mentarnog materijala leži u zaturenim
bošnjačkim narodnim pričama, pjesma-
ma, poslovicama, i drugim izražajnim
žanrovima, naročito junačkim pjesma-
ma, koje drijemaju u sivoj zoni prošlosti.
Ipak ima i svijetlih primjera. Znan-
stvenica dr. Đenana Buturović predanim
istraživačkim radom u Zemaljskom mu-
zeju u Sarajevu mnogo je pridonijela ot-
krivanju i tumačenju bošnjačke usmene
baštine. Još se posebno bavi musliman-
skim junačkim pjesmama dr. Rašid Du-
rić, lektor bošnjačkog jezika na njemač-
kom sveučilištu u Bochumu. On u studij-
skoj knjizi “Junaci epske pjesme Bošnja-
ka” navodi dvojicu američkih stručnjaka
- Milmana Parryja i Alberta Lorda, koji
su usporedili veliku starogrčku epsku
tvorevinu - Homerovu “Ilijadu” sa spje-
vom bošnjačkog narodnog pjevača Avde
Međedovića, a koji je utvrđeni autor ve-
lebnog spjeva “Ženidba Smailagić Me-
he” s 12.311 stihova , što bi jedva stali u
knjigu od 400 stranica. Međedović je ži-
vio u Bijelom Polju u Sandžaku od 1880.
do 1953. godine . Taj spjev je živim kazi-
vanjem bošnjačkog pjevača zapisan, ali
nije do danas svestrano proučen kao dje-
lo izuzetne umjetničke, dokumentarne i
povijesne vrijednosti. Šta bi dali srpski ili
hrvatski proučavatelji i ljubitelji narodne
baštine da imaju jedno takvo velebno na-
rodno djelo, o kojem bi se mogle napisati
tri doktorske radnje!?
Još je mnogo bošnjakog narodnog
blaga koje čeka predane stručnjake i lju-
bitelje narodnog stvaralaštva. Ja sam
dosad na tom polju, odužujući se Bosni,
objavio prvo “Muslimanske junačke
pjesme” u knjizi od 651 stranice, što je
izašla u Zagrebu 1969, i u ono vrijeme
jednoumlja bila od ponekog dočekana
prijekim pogledom, ali je naklada od
10.000 primjeraka bila u kratkom roku
rasprodana, najviše u Bosni, ali i u dru-
gim krajevima ondašnje Jugoslavije. Tri
godine kasnije kod istog izdavača izašla
je moja već spomenuta knjiga “Narodni
humor i mudrost Muslimana” na 423
stranice odabranog bošnjačkog blaga,
uz iscrpan predgovor. Nije dobro musli-
manskom narodnom stvaralašrtvu prili-
jepiti danas vrlo profanu etiketu “fol-
klor”, što čine neki naši autori, jer se ti-
me muslimanska visoko vrijedna epika,
umjetnički nadahnute bošnjačke priče i
lirske pjesme stavljaju u isti koš sa za-
bavnim pučkim drmežom u šarenoj noš-
nji bilo kojeg kraja. Respektabilno pro-
učavanje bošnjačkog anonimnog i au-
torskog stvaralaštva veliki je prilog sa-
mospoznaji Bošnjaka što su bili u proš-
losti, što jesu i šta mogu biti danas.
U bogastvo usmene baštine ubrajam
i njen vjekovima formirani resurs samo-
bitnog identiteta, a to je izvorni bosan-
ski jezik, čiji znakoviti primjerci žive i u
današnjem hrvatskom i a još više u srp-
skom jeziku. Tko danas zna da su nazivi
bakar, boja, bubreg, čarapa, čekić, čelik,
česma, čizma, duhan, džep, pa dalje na
preskok: limun, rakija, sapun, sat, šećer,
zanat i još je na stotine drugih naziva u
hrvatskom i u srpskom jeziku preuzetih
Sead Begović i Ajka Tiro Srebreniković
iz bošnjačkog jezika. Iako su to službe-
no turcizmi, te riječi bi se mogle zvati -
bosnizmima, jer je svaka od njih u mli-
nu bosanskog sluha i duha tijekom du-
gih stoljeća preživljavala razne faze
preobrazbe u ondašnjioj velikoj Bosni,
koja se protezala na sjeveru od Osijeka
preko Tuzle, Zenice, Sarajeva, Mostara
do blizu drevnog Dubrovnika, a na za-
padu od Udbine, junačke utvrde Mustaj-
bega Ličkog, pa s Dalmatinskom Zago-
rom, s Imotskim u kojem i danas postoje
ostaci kule Imotskog Kadije iz “Hasana-
ginice”, tog dragulja bošnjačke usmene
baštine, pa od Klisa nadomak Splitu ge-
ografski prostor Bosne pružao se daleko
na istok - do Novog Pazara, Bijelog Po-
lja i Prijepolja u Sandžaku.
Treba jasno reći - narodna baština i
njen jezik su temeljni dio kulturne povije-
sti svakog naroda. Usporedna proučava-
nja starog bosanskog jezičnog fundusa,
kojeg Hrvati zovu hrvatskim, Srbi srp-
skim, a Bošnjaci bošnjačkim - dala bi za-
nimljive rezultate ne samo različitosti ne-
go i povezanosti triju jezika i triju naroda.
Upravo zajednička jezična baština kojom
je obogaćen i hrvatski i srpski jezik govori
da se ni danas ne može povući čista grani-
ca šta je čije, najviše zaslugom pojedinih
ondašnjih sakupljača narodnoga blaga kao
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
što je bio Vuk Stefanović Karadžić, koji je
sve što je našao u srpskom, bošnjačkom i
hrvatskom narodu u okviru turskog car-
stva, strpao u srpsku baštinu, a slično su
postupali i hrvatski sakupljači narodnog
blaga, tako da ima dosta izrazito bošnjač-
kog proznog i pjesničkog usmenog blaga
u knjigama susjednih nam naroda, što nije
ni loše, jer je i to dokaz kako nam je histo-
rija bila zajednička nažalost neuspješna
učiteljica života. Tko može danas iz srp-
skog jezika izbacitii imena beogradskih
naselja Tašmajdan, Terazije, Karaburma,
Ćumurija, Kalemegdan, Skadarlija. Ima
još bezbroj spomenika prošlosti po Srbiji
koji nose tursko-bošnjačka imena. A u
Slavoniji se i danas govori divaniti, sokak,
avlija, pendžer, kašika, šeftelija, jorgovan,
marama (od mahrama) uz obilje drugih
starinskih bosnizama.
Ako bismo u ovom smjeru išli dalje,
našli bismo korijene bosanske jezične
baštine u tisućama živućih, ponavljam
živućih prezimena i naziva raznih lokali-
teta u dijelovima Hrvatske, koji su bili
tijekom stoljeća u sastavu s musliman-
skom Bosnom, a u Srbiji još je više i pre-
zimena i lokaliteta, nesumnjivih ostataka
zajedničke nam prošlosti. I sve to može
biti valjanim argumentom da smo tri 19
srodna a ne jedan drugom tri suprostav-
ljena naroda, usprkos nedavnim strašnim
zločinima za koje nije kriv ni jedan na-
rod, nego njihovi imenom i prezimenom
znani politički moćnici, propagatori i re-
alizatori genocidnog nacionalizma.
I na kraju moram dodati da nisam
usamljen što u “Čudovitoj Bosni” ima
najviše pjesama s nadahnućem iz narod-
nog stvaralaštva, U manjem omjeru to
imaju i drugi bošnjački pisci u Hrvatskoj.
I naš veliki slikar Mersad Berber na svo-
jim platnima vrlo sugestivno oživljava
prepoznatljive ambijente i likove stare
Bosne. Uz pjesme iz baštine u mojoj
knjizi ima i onih koje su izraz bremenite
suvremenosti, u kojoj Srebrenica i njena
tragedija ostaje i dalje komad leda u boš-
njačkoj duši. U završnici je ciklus pjesa-
ma “Iz djetinjstva i starosti”.
U starosti sam knjigu pisao, sretan da J
me memorija još služi, iako me tijelo
svaki dan i noć podsjeća da je stiglo vri-
O
jeme putovati tamo negdje preko modre U
rijeke, široka je, duboka je, o čemu je sti-
hove trajne vrijednosti iza sebe ostavio R
bošnjački veliki pjesnik Mak Dizdar.
N
Uz bošnjački selam rahatli i beriće-
tli život želi Vam vaš Nasko Frndić
A
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Sjećanje na dvojicu velikana bošnjačke duhovne misli

Reis Čaušević i šejh Hafizović

Tokom travnja 2009. godine u Islamskom kulturnom centru u Zagrebu, u sklopu Islamske tribine četvrtkom “Dr.
Sulejman Mašović”, predstavljeni su životni put i djelo dvojice bošnjačkih velikana: reisu-l-uleme Mehmeda
Džemaludina Čauševića (9. travnja) i šejha Mehmeda ef. Hafizovića (30. travnja). U ovom broju “Preporodovog
Journala” donosimo biografiju reisa Čauševića, koju je napisao Mirsad Bakšić, te biografiju i osvrt na monografiju
o šejhu Hafizoviću, koju je napisao dr. Sead Seljubac.

Reisu-l-ulema Mehmed
Džemaludin Čaušević
Hadži Mehmed Džemaludin ef. Čau-
šević je rođen 28. prosinca 1870. godine
u selu Arapuša u blizini Bosanske Krupe.
Čaušević je zasigurno jedan od najblista-
vijih umova među bosanskim muslimani-
ma svog vremena, koji je ostavio veoma
bogatu duhovnu ostavštinu za budućnost
na svim poljima društvenih djelatnosti.
Bio je mislilac, vjerski vođa, prevoditelj
na svim kulturnim poljima, čovjek čvr-
stog karaktera i nesalomljive volje, veliki
20 borac za kulturnu, vjersku i političku
emancipaciju muslimana. Posebno im-
presionira podatak da je Džemaludin Ča-
ušević tokom svoga 32-godišnjeg publi-
cističkog i znanstvenog rada izdao oko
520.000 primjeraka raznih djela, koja če-
kaju punu znanstvenu obradu.
Uviđajući svu kobnu opasnost od veli-
kosrpske provedbene mašinerije i nastojeći
osujetiti barem na idejnoj razini biološku
eliminaciju muslimana, veliki reisu-l-ule-
ma Čaušević suprotstavlja se tome svojim
stavom koji je najbolje determinirao sljede-
ćom izrekom: “Bosansko-hercegovački
muslimani moraju uvijek ići s Hrvatima
ako hoće da se održe i spase.” Zbog ovako
nedvojbenog stava velikosrpska politika
činila je sve kako bi onemogućila velikog
islamskog vođu i preporoditelja, smijenila
ga s mjesta reisu-l-uleme i na njegovo mje-
sto dovela beogradskog poslušnika. Kada
J je prvi izabrani reis Bosne i Hercegovine
O podnio ostavku, Hodžinska izborna kurija
predložila je Džemaludina Čauševića za
U prvog kandidata za reis-l-ulemu. S obzirom
da to nije odgovaralo Zemaljskoj vladi i ne-
R kim muslimanskim političarima, ovi su iz-
bori iz formalnih razloga bili poništeni. Na
N ponovljenim izborima Čaušević je izabran
A i 1914. godine ustoličen na položaju reisu-
l-uleme za Bosnu i Hercegovinu, a 1929.
L za cijelu Jugoslaviju.
Njegovo opredjeljenje smetalo je beo-
gradskim vlastima, a posebice nakon što
je u veljači 1919. francuskom novinaru
Charlesu Rivetu, koji je tada boravio u
Sarajevu, dao intervju te u prisutnosti
dvojice uglednih predstavnika islamske
religije i francuskog stožernog časnika
govorio o neodrživom položaju muslima-
na. Time je dao povoda da o tome dopru
glasovi u inozemstvo. Između ostalog, re-
kao je i ovo: “I kakvi događaji. Tisuće
ljudi ubijeno, šest žena spaljeno, 270 sela
opljačkano i uništeno, eto bilance za nas
muslimane svečanog stvaranja Jugoslavi-
je... Srbi nas drše tuđincima. Mi smo ipak
Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju
takvima. Smatra nas se uljezima. I drugi
će vam kazati da smo mi naprotiv pravi
ljudi, koji pripadaju ovoj zemlji. Nakon
što su Srbi postali gospodari situacije, mi
nismo nikada pozvani da sudjelujemo u
političkim sastancima i savjetovanjima...
Muslimane neprestano zapostavljaju i
vrijeđaju... Ove stereotipne pojave među
Srbima-građanima našle su, nažalost,
oduševljena odziva među inače lako za-
paljivim seoskim stanovništvom, te su se
dogodila monstruozna pljačkanja, paleži,
ubojstva i svake vrste uvreda i poniženja
islamskog elementa.”
Ovaj tekst pisan 1919. godine, kao da
je sada napisan, zapanjujuće definira sve
buduće događaje i uzlaznu liniju stalnog i
nepopustljivog zločinačkog ponašanja
Srba kroz ogroman broj godina. Nepo-
sredno nakon ovog intervjua Atanasije
Šola, predsjednik Zemaljske vlade u Sa-
rajevu, upućuje zahtjev reisu-l-ulemi da
svoju izjavu datu pariškom novinaru de-
mantira. Naravno da Čauševiću ni na kraj
pameti nije padalo da tako postupi. Dapa-
če, odlučno je odbio takav zahtjev, na što
je Beograd reagirao traženjem da se ma-
kne s položaja reisa i pošalje u mirovinu.
Šola sam na ovaj zahtjev odgovara “da je
veoma teško protiv reisa u sadašnjoj situ-
aciji ikakve ozbiljnije korake poduzeti jer
bi bila krupna politička greška staviti ga
pred krivični sud, a pitanje je bi li ga sud
osuditi uopće mogao”. Po zakonu ne mo-
že se protiv reisa tako postupati. Isto tako
ne može biti umirovljen, ako na osnovi
osude krivičnog suda ne izgubi kvalifika-
ciju za ovo visoko mjesto koje zauzima.
Kada je Stjepan Radić 31. siječnja
1926. godine stigao u Sarajevo, na zboru
na kojem je bilo 8.000 ljudi, bilo je najvi-
še muslimana, istakao je kako je došao do
uvjerenja da su muslimani očuvali Bosnu
i da oni trebaju biti “naša veza s cijelim
islamskim svijetom”, da bez njih nema
napretka u državi. Poslije zbora na banke-
tu Radić je izjavio, među ostalim, da su
muslimani uvijek bili pravi predstavnici
hrvatstva u ovim krajevima. Nakon toga
imao je sastanak s reisom Čauševićem,
koji mu je tom prilikom govorio kako tre-
ba da se zauzme za bosansko-hercego-
vačke muslimane, što je Radić obećao i
činio. Kad se prouče zapisnici sa zasjeda-
nja Skupštine tadašnje Jugoslavije, što se
može vidjeti i iz knjige profesora beo-
gradskog fakulteta Koštunice i Čavoš-
kog, neposredan povod za ubojstvo Radi-
ća u Skupštini bilo je protivljenje zahtje-
vima Srba za rješenje muslimanskog i al-
banskog pitanja u roku od 24 sata, po
metodi imanentnoj velikosrpskoj politici.
Svi ovi kontakti s istaknutim pred-
stavnicima hrvatskog naroda, zločini Sr-
ba nad muslimanskim narodom odredili
su cjelokupan politički život Džemaludi-
na Čauševića, iako se politikom nije ba-
vio i usmjerili ga pravcima traženja za-
jednice s Hrvatima katolicima. Naravno
da ovo nije bilo po ćudi beogradskom
dvoru, pa je ministar pravde dr. Milan
Srškić počeo izrađivati nacrt Zakona o
islamskoj vjerskoj zajednici, kojim se su-
stavno ruši vjerska autonomija. Željelo se
uvođenjem novog režima osigurati u mu-
slimanskoj vjerskoj samoupravi vlastiti

prestiž političkog vođe Bosne i Hercego-
vine. U tome dr. Srškić nailazi na žestok
otpor reisa Čauševića, koji želi sačuvati
vjersku autonomiju, kao dragocjenu ste-
čevinu svih muslimana.
List “Obzor” 1940. godine piše: “Bila
je to teška i neravna borba jednog čovjeka
karaktera protiv autoritarnog režima, iz
koje je on izašao pobijeđen, ali ne i skršen
i ponižen u očima naroda, već je još više
uzdignut.” Zbog ovog nastojanja ministra
pravde reisu-l-ulema Čaušević 4. travnja
1930. godine piše ponovno dr. Srškiću u
jednom od brojnih pisama da je dobio
ukaz N.V. Kralja, kojim je postavljen za
vrhovnog muslimanskog vjerskog pogla-
vara u Jugoslaviji i odlučno traži promje-
ne u uredbi, jer u protivnom ne može vr-
šiti dužnost, pa kaže u pismu: “Pošto Vi,
gospodine ministre, ne uvažavate želje i
prijedloge reisu-l-uleme, kao predstavni-
ka islamske vjerske zajednice, izgleda mi
da Vi hoćete da budete i ministar pravde i
reisu-l-ulema, a da Reis-ul-ulema pored
Vas figurira to zvanje.”
Povodom dvogodišnjice smrti Dže-
maludina Čauševića “Obzor” donosi i op-
širan tekst kojim opisuje ovu tešku borbu
velikog duhovnog vođe i pritiske Živko-
vićevog režima, od pokušaja nagovaranja
na popuštanje, pa sve do prijetnje gubitka
mirovine. No, ni prijetnje nisu pokolebale
Čauševića, te on u svom pismu od 11.
travnja 1930. godine otvoreno ističe
Srškiću da on ostaje na svom stajalištu i
da traži umirovljenje, pa makar i bez pra-
va na mirovinu. Kako nije popuštao, krat-
ko vrijeme nakon toga je i umirovljen.
Umirovljenje je izazvalo zaprepaštenje u
muslimanskoj javnosti i duboku žalost
što je s takva položaja povučen najveći
muslimanski borac, ali je izražena želja
da se ustraje na takvu putu. Ova prepiska
najbolji je dokaz koliko je reisu-l-ulema
volio svoj narod, islamsku vjersku zajed-
nicu i svoju užu domovinu.
Svoje obrazovanje Čaušević je zapo-
čeo u medresi u Bihaću, a poslije odlazi
na školovanje u Istanbul. Već tada se iz-
dvaja od sredine naročitom bistrinom
uma i slobodnim pogledima na život. Uo-
čili su to njegovi profesori kao i znanstve-
nici turske carevine te mu proricali blista-
vu budućnost. Uživao je podršku velikog
turskog povijesničara Ahmed Dževdet-
paše, koji ga je štitio od progona turske
tajne policije, te ga poslao kao novinskog
izvještača u Jemen. 1903. godine završio
je teologiju i pravo, te stekao naslov mule
od Stambola. U istanbulskim krugovima
slovio je kao filozof i mistik rijetkih spo-
sobnosti (stupio je u red derviša osnovan
Reisu-l-ulema Mehmed Džemaludin
Čaušević
još u XIII stoljeću), koji je dubinom svo-
jih misli osvajao. U običnu razgovoru
umio je unijeti mudre filozofske pouke,
što je svatko s lakoćom mogao razumjeti.
Kao prevoditelj dolaskom 1902. u Sa-
rajevo uočio je prosvjetnu zaostalost i sve
društvene mane i zaostatke, te u svojim
prvim vazovima (propovijedima) u Bego-
voj džamiji ističe pogreške i nelogičnosti
u svim oblicima društvena života, a koje
su u proturječju s jasnim stavom Kur’ana.
Mnogobrojna predavanja, koja je držao u
džamijama, pribavila su mu široki krug
prijatelja i štovatelja.
Unaprijedio je rad u svim školama,
1903. godine postaje profesorom arap-
skog jezika na Velikoj gimnaziji u Saraje-
vu. Oživio je vjersku nastavu po mektebi-
ma (osnovno školovanje), medresama
(više školovanje) i drugim školama. Su-
djeluje intenzivno na izdavanju vjerskih
knjiga. Okuplja oko sebe mlade ljude i
potiče ih na prevođenje i pisanje, a sam
preuzima brigu oko tiskanja. Godine
1908. pokreće list “Tarik” (u prijevodu
Zvijezda Danica), koji je u narodu bio vr-
lo popularan. Unaprjeđuje i podiže kul-
turnu razinu i ugled svećenstvu i zagova-
ra udruženje ilmije u staleška udruženja,
te u tom smjeru pokreće list “Mualim”,
kao i tjednik “Misbah”. Reformira Gazi
Husrev-begovu medresu u Sarajevu, izra-
đuje nastavni plan vjeronauka za osnovnu
i srednju školu.
Kad se analizira njegov veliki vjer-
sko-prosvjetni rad kroz 17 godina djelo-
vanja na mjestu reisu-l-uleme, vidi se da-
je on čitav vjersko-prosvjetni život posta-
vio na solidnu osnovu i udario čvrste te-
melje budućeg razvitka. Uočavajući po-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
trebu upoznavanja vjernika i ne samo
vjernika s kur’anskim porukama na vla-
stitom jeziku kako bi pored suptilne i div-
ne harmonije koja proizlazi iz Kur’ana
čitanjem na arapskom jeziku, spoznali
odredbe Kur’ana te moralni nauk i uputu
Božjeg poslanika ne samo na razini emo-
cija već i razumski, time Kur’an Časni
učini dostupnim svima, godine 1937.
objelodanio je u Sarajevo u suradnji s
Mehmedom Pandžom prvi i potpuni pri-
jevod Kur’ana, poprativši ga opširnim
uvodom, tumačenjem i bilješkama, a sve
u namjeri da u svom vjerskom reforma-
torskom radu i obraćanju Svevišnjemu
bude na jeziku, koji je dostupan svakom
čovjeku njegovih prostora.
Ferid Karihman u povodu novog izda-
nja Kur’ana iz 1971. piše: “Prevoditelj s
arapskog, kojemu je stalo do dobra prije-
voda, treba posjedovati veliku spremu i
izražajnu moć. A u tome je rahmetli Dže-
maludin ef. Čaušević imao velike predno-
sti. Njega se može bez kolebanja smatrati
jednim od naših najboljih poznavatelja
orijentalnih jezika (arapskog, turskog i
perzijskog), jednim od najvećih islam-
skih učenjaka kod nas i pjesnikom lijepog
i jedrog jezika. Prijevod Kur’ana mu je
stoga bez ikakve sumnje izvrstan.” Prije-
vodom Kur’ana učinio je svima dostu- 21
pne i razumljive kur’anske odredbe, pa
smo svi koji ne vladamo arapskim jezi-
kom mogli od tada na nivou razuma i raz-
boritosti razumjeti i prihvatiti odred-
be Kur’ana i tako, osim pune spoznaje
veličine vječne upute, stekli smo moguć-
nost valjanog suprotstavljanja osporava-
nja zlonamjerne interpretacije onih koji
su na svaki način željeli obezvrijediti sve
postulate na kojima se temelji islam i nje-
gova istinska veličina. Zbog ovog prije-
voda dugujemo najveću zahvalu časnom
Džemaludinu Čauševiću.
Džemaludin Čaušević surađivao je u
listovima i časopisima: “Biser” (1918.),
“Sarajevski list” (1918.), “Gajret” (1925.),
koji je napustio kad su putem puča “Gaj-
retom” ovladali prosrpski orijentirani čla-
novi, koje je izravno financirao i stipendi-
rao Aleksandar Karađorđević, potom “No-
vi behar” (1927.-1937.), “Jugoslavenski
J
list” (1919.), “Islamski svijet” (1933.- O
1935.), “Narodna uzdanica” (1933.-1935.)
i drugim. Uredio je i sedmo godište lista U
“Behar” i izdao knjigu “Islamski velika-
ni”. Bio je član i predsjednik društva R
“Merhamet”, a sudjelovao je u gospodar-
skom životu Bosne i Hercegovine, o če-
N
mu je s najvećim poštovanjem u svojoj A
knjizi “Od bosanskih šuma do Venezue-
le” pisao Mirko Sančević, otac prvog hr- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
vatskog veleposlanika u BiH, dr. Zdravka
Sančevića, kao o čovjeku najvećih etičkih
standarda i moralnih kvaliteta.
Osam godina nakon povlačenja s po-
ložaja reisu-l-uleme, umro je u Sarajevu
28. ožujka 1938. godine, iscrpljen stal-
nom borbom s autoritarnim srpskim reži-
mom, ali ne i pobijeđen. Naprotiv, uzdi-
gnut u očima naroda. Povodom njegove
smrti “Obzor” iz 1938. godine u nekrolo-
gu donosi: “Sa smrću Džemaludina Čau-
ševića odlazi u grob najmarkantnija lič-
nost među bosansko-hercegovačkim mu-
slimanima. Iz naše sredine nestao je čo-
vjek rada i akcije, muž, koji je osvajao
simpatije i stjecao duboko poštovanje
gdje god se pojavljivao. S njegovim vjer-
nicima muslimanima dijele bol svi njego-
vi prijatelji drugih vjera, a u prvom re-
du Hrvati – katolici.”
Šejh Mehmed ef. Hafizović
Veliki mudžahid, šejh Mehmed ef.
Hafizović pao je kao šehid za svoju vjeru
i domovinu u ponedjeljak (dan posta) 21.
zul-ka’de 1414. h.g. (02.05.1994. godine)
na kladanjskom ratištu.
Rođen je 1957. godine u selu Potoča-
ri, općina Srebrenica. U Srebrenici je za-
22 vršio osnovnu školu, nakon koje se upi-
sao na Gazi Husrev-begovu medresu u
Sarajevu, koju završava školske 1977./78.
godine. Nakon odsluženja vojnog roka
počeo je svoj rad kao imam, hatib i mua-
lim u Malom Zvorniku, gdje ga je zate-
kao rat. Više od mjesec dana ostao je sa
svojim džematom, ili bar onim što je od
tog džemata ostalo, u Malom Zvorniku,
pod izuzetno teškim uvjetima. Kada je
postalo već nepodnošljivo i kada je zapri-
jetila opasnost direktno po njegov život i
život njegove porodice, uz Allahovu po-
moć, među posljednjima iz džemata uspi-
jeva se preko Mađarsku prebaciti u Hr-
vatsku. Mehmed-efendija se u Hrvatskoj
angažirao na radu sa muhadžirima redov-
no održavajući vezu s Bosnom. Kada su
se za to stekli potrebni uvjeti vratio se u
Bosnu i uključio u redove Armije BiH, u
Prvu podrinjsku muslimansku brigadu. U
J sklopu te brigade ubrzo će osnovati jedi-
O nicu mudžahida pod nazivom “Šejh Ha-
san Kaimi”. Kao emira pomenute jedini-
U ce suđeni čas ga sustiže za vrijeme jedne
od akcija njegove jedinice na prvoj bor-
R benoj liniji.
Mehmed-efendija se vrlo rano počeo
N interesovati za tesavvuf. Kao učenik Gazi
A Husrev-begove medrese često je posjeći-
vao tekije, derviške halke i vodio duge
L razgovore s poznavateljima tesavvufa ka-
Šejh Mehmed ef. Hafizović
kav je šejh h. hafiz Mustafa ef. Mujić iz
Paleža kod Kiseljaka, koji je kao muhad-
žir svoj smrtni čas dočekao u Visokom.
Kao njegov murid, Mehmed-efendija je
brzo napredovao iz stupnja u stupanj dok
nije dostigao sposobnost da sam vodi i
podučava svoje vlastite učenike.
Cijeli period svog rada u Malom Zvor-
niku šejh Hafizović je proveo u neumor-
nom nastojanju da sjeme dina, a time i te-
savvufa, posije u što više mladih srca, što
mu je, uz Allahovu pomoć, jako dobro us-
pijevalo. Kao šejh nakšibendijskog tarika-
ta rahmetli šejh h. Mehmed-efendija se
odlikovao nizom svojstava koja su ga, kao
ličnost od tesavvufa, vidno krasila. Uvijek
je bio vedra i nasmijana lica. S tim izrazom
se upoznavao s ljudima, takav je s njima
vodio plodonosne razgovore, a sa osmije-
hom se i rastajao. Vedrog lica je spušten u
svoj kabur, a takvog će, vjerujemo, i pred
Rabba izaći. Ta vedrina je plijenila ljude i
ostavljala kod njih prijatan osjećaj.
Njegovi dugi dersovi okupljenim uče-
nicima kao i savjeti pojedinim njegovim
muridima, bili su obavezno protkani
Kur’anom i hadisom, kao i velikim bro-
jem hikaja iz života sufijskih velikana.
Oni kojima se obraćao pomno su ga slu-
šali jer je birao slatke riječi koje bi se ure-
zale duboko u srce i dušu onih koji bi ga
slušali. Znao je rahmetli šejh da u inti-
mnim razgovorima sa svojim muridima
očinski sasluša sve njihove probleme, bez
obzira o kojoj vrsti problema se radilo i
sve svoje mogućnosti bi koristio da otklo-
ni eventualne teškoće na koje bi oni naila-
zili. To je stvaralo obostrano povjerenje i
produbljivalo čvrstinu veze njega s njima
i njih s njim.
Šejh h. Mehmed-efendija je bio do-
sljedan učenju o tesavvufu kojem ga je
podučavao njegov šejh i to je učenje i te-
oretski i praktično prenosio na svoje mu-
ride.
Ono što bi se kao specifično u ovom
pogledu moglo podvući i istaći je činjeni-
ca da je rahmetli šejh h. Mehmed-efendi-
ja nastojao, postepeno, kod svojih derviša
da odstranjuje određene postupke koji ni-
su dio izvornog tesavvufa. U njegovoj
halki nije se činio idžra’. Pred izbijanje
rata jedno vrijeme je bio dokinuo kijam
zikr, a iz upotrebe pri zikru isključio def i
kudum. Ovaj njegov nijjet je od izuzetne
važnosti i kao nastojanje zaslužuje da bu-
de nastavljeno i dovedeno do kraja.
Dr. Sead Seljubac je 2003. godine,
dovršavajući svoj prijevod knjige čuve-
nog autora Seida Havve “Naš duhovni
odgoj”, napisao: “Prve dublje informacije
o sufizmu sam dobio od rahmetli
Mehmed-efendije Hafizovića, šejha nak-
šibendijskog sufijskog reda, šehida koji je
i svojom smrću posvjedočio tevhid. Prije-
vod ove knjige posvećujem njemu. Osje-
ćam da je to najmanje što mogu učiniti,
kao izraz svoje zahvalnosti njemu, uz do-
vu Rabbu Dragom da ga obraduje Svojim
rahmetom...”
Seljubac je rekao da držeći u rukama
knjigu, monografiju o šejhu, ima isti osje-
ćaj – zahvalnost na brižljivo podijeljenim
informacija o duhovnim putevima koji
vode najdragocjenijoj vrijednosti svih
svjetova – Rabbovoj blizini. U osvrtu na
monografiju dr. Sead Seljubac je rekao
sljedeće:
“Knjiga je dovršena. Ukupni njen sa-
držaj i mene vraća u vrijeme mog nešto
dubljeg upoznavanja sa rahmetli šejhom.
Ne želim ponavljati ono što su mnogi u
ovoj knjizi kazali o njemu, a slažem se da
ima jako mnogo zajedničkih dojmova ko-
je i sam dijelim s njima. Moja je želja da
na ovom mjestu, a prije nego kažem nešto
više o nastanku i sadržaju ove knjige,
istaknem ono što drugi o šejhu nisu dota-
kli u svojim sjećanjima.
Mnogi su stekli dojam, ili su pretpo-
stavljali, da rahmetli šejh nije mnogo či-
tao. Ovaj dojam je pogrešan. Prilikom
svojih druženja sa vlastitim učiteljem ra-
hmetli h. hfz. Mustafa-efendijom Muji-
ćem, šejhom s Paleža kod Kiseljaka, ‘pre-
lazio’ je temeljne kitabe iz kojih je i sam
šejh s Paleža crpio svoja znanja o duhov-
nim stazama sreće. Osim toga, njegova
redovna druženja sa mubarek Gazalijinim
‘Ihjaom’, o čemu svjedoče citati u derso-
vima, dodatno potvrđuju da je rahmetli
šejh, osim redovnog učenja i čitanja

Kur’ana, rado posezao za temeljnom lite-
raturom o tesavvufu.
Šejhova rječitost plod je, prije svega
drugog, Allahovog dara, datog mu od Ono-
ga Kojega je volio više od cijelog svijeta.
On taj svoj ašk nikada nije krio. I da je htio
nije mogao. Sam je iz njega izbijao. Čak i
kad spava. Svjedok sam, iz našeg druženja
jednog ramazana u itikafu gornjotuzlanske
Čaršijske džamije, da je i spavajući tiho zi-
krio: ‘Allah, Allah,...’ Međutim, želim ista-
ći da je taj dar od Boga, bogatu rječitost,
brižljivo njegovao družeći se sa jakom lite-
raturom iz oblasti sufizma.
Nekome se može učiniti da je činjeni-
ca spoja imama i šejha u njegovom sluča-
ju usputna. To promiče nekako nezapaže-
no, a smatram da je jako bitno. Sve je
manje imama koji se obogaćuju tesavvuf-
skim iskustvima, kao da sve više zabo-
ravljaju podatak da je u kompleksu Gazi
Husrev-begove medrese, uz prostorije za
učenje bio i Hanikah (boravište šejhova i
derviša), a da je veliki broj čuvenih alima
ovog podneblja istovremeno pripadao ne-
kom od derviških redova i u svom radu
koristio duhovna bogatstva koja iz sebe
nudi islamska duhovnost.
Meni je šejh bio drag upravo zbog to-
ga. Bilo je i drugih šejhova od kojih sam
mogao dobiti potrebna znanja o tesavvufu,
ili s njima zajedno prolaziti neka duhovna
iskustva, ali ja sam baš u njemu prepoznao
onaj sretni spoj medrese i tekije, a u njego-
vom učitelju šejh Hadži-hafizu (kako su
zvali Mustafa-efendiju Mujića) osobu ka-
kvih danas, na našu žalost, više nema –
alim i šejh starog kova. Eto to je mene,
pored mnogo čega drugoga, uz šejh
Mehmeda držalo petnaestak godina.
Kada se hadžija Edib Kravić pojavio sa
idejom da obilje materijala pohranjenog u
sjećanjima ljudi koji pamte šejha, na video
i audio zapisima širom Bosne pa i svijeta,
u bilješkama s njegovih dersova, u njego-
voj ličnoj porodičnoj arhivi, itd., prikupi-
mo na jedno mjesto, obradimo i pokušamo
ponuditi u vidu monografije, činilo mi se
da je grehota takvu ideju ne realizirati.
Njegovoj volji dodao sam informaciju da
je dio tog posla već uradila Nakšibendijska
tekija “Šejh Mehmed-ef. Hafizović” iz
Olova, i rad na knjizi je započet.
Najveći dio posla oko prikupljanja gra-
đe, svojom ljubavlju i upornošću, obavio
je hadžija Edib. Bilo je mnogo sirovog ma-
terijala na audio i video zapisima koje je
trebalo prenijeti na papir i u tome su mu
pomogli mnogi mladi ljudi koji su prepo-
znali vrijednost ovog projekta i osjetili da
je čast biti dio njega. Izdvojeni su novinski
članci i obavljeni kontakti sa brojnim po-
znavaocima bilo koje sfere šejhovog živo-
ta, a koji su spremni pretočiti svoje infor-
macije u formu zabilježenog sjećanja. Moj
skromni zadatak je bio da sve materijale
pregledam, ispravim, obradim, i složim u
formu koju imamo pred sobom. Činilo
nam se da konačni izgled treba da vidi više
ljudi tako da smo sačekali da materijale
pročitaju šejh Nijaz Džindo i prof. dr. Re-
šid Hafizović, te daju svoje primjedbe na
to. U materijalima smo imali nejasnih mje-
sta, mjesta koja se ponavljaju, formulacija
u sjećanjima koje ne bi bilo umjesno stavi-
ti u ovu knjigu, i slično, tako da smo zadr-
žali pravo da pri obradi materijala neke
dijelove izostavimo. Nadamo se da nam to
neće biti uzeto za zlo.
Knjiga, osim uvodnog teksta i opisa
šejhove dženaze, sadrži još: sjećanja, riječ
imama i šejha, te priloge. Činilo nam se
umjesnim da sjećanja ljudi koji pamte šej-
ha poredamo po periodu šejhovog života
koji tretiraju. To su osvrti na različite prili-
ke u kojima su njegovi bliski rođaci, uče-
nici, prijatelji i poznanici istakli ono čega
se u susretima sa šejhom najupečatljivije
sjećaju. Drugi dio knjige je ispunjen šejho-
vim dersovima održanim u raznim prilika-
ma i različite su prirode. Ima tu hutbi, va-
zova, predavanja sa tribina, ima dersova.
Poredali smo ih redom kojim su se dogodi-
li. Za većinu obraćanja smo uspjeli utvrdi-
ti vrijeme i mjesto održavanja, pa smo to i
naznačili na kraju teksta. Naslove smo da-
vali sami, shodno tematici koju ders obra-
đuje. Pošto je šejh imao ubičaj da većinu
svojih obraćanja započinje identičnim rije-
čima, te smo riječi stavili na početak svih
tekstova ove vrste.
Šejh efendija u halci s muridima
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Prilikom prikupljanja materijala došli
smo do vrijednih fotografija i dokumenata.
Jedan broj njih smo stavili u priloge, a veći-
nu smo smjestili uz tekst kojem odgovaraju.
Za ovu priliku, iz sadržaja knjige bih
izdvojio neke šejhove misli o tesavvufu i
njegovoj gorljivoj želji da se on širi u
svojoj autentičnoj formi. Odlomci su pre-
uzeti iz različitih dijelova knjige a ne s
jednog mjesta.
Mehmed-efendija kaže:
“* Tesavvuf - to je širok, izuzetno ši-
rok pojam, i treba o njemu godinama uči-
ti i studirati. Jedna od definicija tesavvufa
jeste – da je to studij o samome sebi u
sebi, odnosno vaspitanje sebe u sebi, i či-
šćenje svoga srca, za svoga Uzvišenoga
Hakka, svoga Allaha dragoga, jer je srce
mjesto manifestacije Uzvišenoga Boga,
po riječima Alejhisselama, s.a.v.s. - da je
mu’minsko srce Allahova kuća.
* S obzirom da imamo osnovnu, sred-
nju i visoku školu, naravno da imamo,
shodno tome, i učenike, učitelje, nastav-
nike, profesore i tomu slično. Tako je i u
tesavvufu.
* Prema tome valja u prvom razredu
savladati gradivo koje je predviđeno za
prvi razred... Tako je i u tesavvufu. Treba
da se savlada prvi razred. Najteži razred
je taj. On počinje od odstranjivanja haj- 23
vanluka, svih negativnosti. Najteži razred
u tesavvufu, odnosno u dinu, je taj. Od
dvanaest razreda koliko ih ima, dvanaest
mekama duše, taj prvi razred je najteži i
ljudi se u njemu zadržavaju najduže, a ne-
ki nikad ne završe. Ostanu u njemu.
* Kod muslimana je nužno posjedo-
vati edeb, dinsku kulturu, gdje se pita za
J
O
U
R
N
A
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
dopuštenje od onih koji te vode kroz ovaj
dunjalčki život, pa ko upita svog muršida
za neki svoj posao i on mu dozvoli, i učini
mu hajr dovu, na tu dovu i meleki amina-
ju. Nasuprot tome, ako se nešto naredi pa
se postupi suprotno od toga, neka se do-
bro pripazi onaj ko uradi ono što nije tre-
bao uraditi jer će ga snaći ono što ne bi
želio da ga snađe. To je izreka jednog od
naših šejhova, pa je, po tesavvufu, obave-
za postupati tačno onako kako se naredi.
* Jedino se disciplinom, vaspitanjem
sebe, terbijjei-nefsom, ličnom discipli-
nom nad samim sobom može dospjeti do
deredža. Zato je u tesavvufu prvi šart
upravo - vaspitanje sebe u sebi, odgoj se-
be u sebi.
* Mnogi u tesavvufu ne polože taj pr-
vi sufijski, tesavvufski, derviški šart i
ostanu izvan njega, ne mogu dalje. Šart je
jasan, brate dragi, ali je za neke težak.
Svaka pilula, svaki lijek koji dobro koristi
za određenu bolest je vrlo gorak, ali gutat
ga je, da bi, bi iznillahi te’ala, preko njega
došao derman – lijek.
* Vidimo da je nužno govoriti o ško-
lovanju srca svoga, a to se u tesavvufu
zove – tasfijei-kalb. Školovanje srca je
njegovo čišćenje i glačanje, kako bi pred-
stava o Uzvišenom Allahu bila potpuna i
24 tačna. Onog trenutka kada srcem sazna-
mo za Allaha, dž.š., prihvatimo Ga, po-
vjerujemo Mu, prekidamo poslovanje sa
đavolom i spašavamo se zablude, razvra-
ta i harama, u koji je zapao evropski nei-
slamizirani razum.
* Tesavvuf je zaista jedno visoko škol-
stvo u islamu, jedna visoka disciplina u
vjeri islamu. Kada govorimo o tesavvufu,
molim vas poštedite me onih nedostataka
u tesavvufu, jer ja se time ne bavim i ne
želim da se ni jedan mu’min, odnosno moj
učenik, time bavi. Tome ne učimo svoje
sljedbenike, nikakvim manjkavostima, ne-
dostacima, nego učimo kristalnom te-
savvufu, kristalnoj misli o islamu, a te-
savvuf, po nama, jeste - da je to šerijat ka-
kav su Alejhisselam i njegovi ashabi prak-
tikovali. Ne moj i tvoj šerijat, kakav tebi i
meni odgovara, već čisti tesavvuf. Eto ta-
ko mi nastojimo da tu misao prenosimo.
J * Tesavvuf itekako u tome vodi raču-
O na o svojim sljedbenicima... Mi znamo da
ima nastranosti i ove i one vrste, među-
U tim, kad mi, (ovdje) u Bosni, govorimo o
tesavvufu, govorimo o njegovoj čistoj
R izvornoj misli i možemo vam reći da sko-
ro ni jedna zemlja, pa ni arapski svijet
N nema čistu tesavvufsku misao kao što se
A uspjelo u Bosni očuvati...
* Govorim o ehli-tesavvufu, ne govo-
L rim o sektama, jer nas to ne zanima i ne
Odbrana domovine je farz za svakog muslimana: Šejh Hafizović u ratnim danima
želimo se time baviti. Ni ja ni moji učeni-
ci. Želimo poštediti svakoga takve rabote.
Alejhisselam je sunce dina uzvišenoga.
Poslije Alejhisselama ashabi su zasigurno
nastavili živjeti ashabskim životom.
* Sufija u islamu nikako drugačije ne
može živjeti, jer bez šerijata nema tarikata.
Nema tesavvufa bez originalnog Pejgam-
berovog, s.a.v.s., šerijata. Želimo da slije-
dimo i kažemo da smo umet Alejhissela-
mov. Međutim, varamo se i zavaravamo.
Ne voli Alejhisselama niko ko živi druga-
čije nego što je to njegov put, njegova sta-
za, njegova džada. Laže i vara se onaj koji
kaže da voli Muhammeda, s.a.v.s., a živi u
zlu i nemoralu, u birtiji i kafani provodi
dragocjeno vrijeme koje se ničim ne može
zamijeniti. Tesavvuf od svog sljedbenika
traži da itekako vodi računa u šta troši sva-
ki trenutak, jer će za to biti pitan.
* Tesavvuf, o kojem ovdje večeras go-
vorimo, itekako traži od svakog svoga
sljedbenika da poznaje Kur’ani-kerim, ha-
disi-šerif, islamski akaid, fikh i islamsko
šerijatsko pravo. Jer, to je ono iz čega se
kristalizira islamska tesavvufska misao.
* Ne mogu se stvari iz jednog tarikata
prenositi u drugi tarikat. Istina je da su svih
dvanaest ehli tarikatskih pravaca, derviških
redova, hakk, istina, ali svaki ima svoj usul,
svoga pira, svoga učitelja, svoga muršida i
svoj usul. I ne može se iz usula u usul prela-
ziti, isto ko što se ne mogu stvari iz mezhe-
ba u mezheb prenositi i uzimati. To su, prvi
znaci zablude - kada se iz mezheba u me-
zheb počnu stvari prenositi. Prvi znaci za-
blude u tarikatu, u tesavvufu jesu, isto tako,
kada se počne iz jednog tarikata, iz jednoga
usula izlaziti i uzimati propisi i pravila dru-
gog tarikata, drugog usula.
Zato, radite na čistoti izvornog tesavvu-
fa, ..., pogotovu što je čistota Dina, islama,
sama po sebi takva. I čistota islamskog tari-
kata mora se očuvati. Islam, dini-islam, nije
folklor. Isto tako islamski tesavvuf, nije fol-
klor. I zato, u tom pogledu ukoliko ne bude-
te svjesni, i u tome pravcu, ukoliko se budu
i dalje miješale stvari iz usula u usul, ići ćete
iz težeg u teži problem. Nećete imati duhov-
nu jačinu. Puno štošta se u posljednje, novije
vrijeme, događa - pa i kod nas se u tesavvu-
fu, mnoge stvari su se počele miješati, za-
pravo počeo se, u posljednje vrijeme i kod
nas, od tesavvufa praviti uglavnom folklor,
pa na žalost i u samom zikru. Toga moramo
biti svjesni, da naš uzvišeni Din, naš islam,
naš tarik, tarikat, tarikatski usul, nije folklor
i nisu igre i igrarije. Jačina našega tesavvufa
jeste upravo u izvornoj čistoti. Zato vodite
računa, nemojte praviti folklorne grupe
umjesto zikra i na zikrovima. To je ono što
nikako ne pripada našemu tesavvufu, niti
jednome tesavvufu u cjelini, ako hoćemo
sagledati i gledati, a ne, posebice ne, našemu
tarikatu, našem nakšibenijskome usulu.”
Tako je govorio šejh Mehmed-efendi-
ja Hafizović. Ova knjiga nije savršena, a
nije ni konačna. Bilo bi veoma korisno
ako oni koji je budu, ako Bog da, čitali pa
primijete određene nedostatke nama, na
adekvatan način, na njih ukažu, a ako po-
sjeduju još materijala da nam ih dostave,
kako bi u nekom narednom izdanju bili
pridodati knjizi.
Zahvalu upućujemo Uzvišenom Alla-
hu koji nam je dao snage da napravimo
ovaj rad. Zahvaljujemo se svima koji su
na bilo koji način doprinijeli da se ova
knjiga nađe u rukama čitalaca. Allaha
molimo da ih sve nagradi iz Svoje neiz-
mjerne hazne a našeg rahmetli šejha obra-
duje Svojim zadovoljstvom i blizinom za
kojom je toliko žudio.
Pripremio: Ismet Isaković

Predavanje dr. sc Senadina Lavića o bošnjačkim prezimenima – socioantroponimijski pristup
Prezimena kao znakovi postojanja
Filip Mursel Begović
Medžlis Islamske zajednice Zagreb i
Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad
Zagreb i Zagrebačku županiju, 4. lipnja u
Islamskom centru Zagreb, u sklopu tribine
“Dr. Sulejman Mašović”, organizirali su
predavanje s temom “Ime i biće – bošnjač-
ka prezimena: socioantroponimijski pri-
stup. Predavanje je održao prof. dr. Sena-
din Lavić s Fakulteta političkih nauka u
Sarajevu. U uvodnom dijelu pod nazivom
“Imenovanje bića”, dr. Lavić govorio je o
imenu koje nesumnjivo govori o postoja-
nju bića, a biće je ono što jeste, što postoji i
što ima specifična svojstva. Lična imena
koja susrećemo oko sebe rezultat su ljud-
ske povijesne društvene djelatnosti, objaš-
njava Lavić, to jest komuniciranja. Napri-
mjer, vrlo je zagonetno ime zemlje Bosne i
rijeke Bosne. Da li je to ime nekog starog
plemena Besa ili Bosa(na) (autohtona etni-
ja koju pominju stariji pisci I. F. Jukić, A.
Knežević i dr.) koje je i rijeci i zemlji dalo
ime ili stvar stoji sasvim obrnuto. Dr. Lavić
postavlja pitanja poput: “Možda je zemlja
dala ime plemenu i rijeci? Možda je rijeka
dala ime plemenu i zemlji? Da li je uopće
moguće prodrijeti u ovu zagonetnu pojavu
ako nismo u stanju da rekonstruiramo “ilir-
ski” (ili neki predilirski) jezik, jer se nije
pisao ili da li smo u stanju da raspoznamo
tragove gotskog jezika u onomastičkim se-
dimentima oko nas.” Sigurno je pak da je
riječ Bosna predslavenska, kao i velik broj
drugih naziva na Balkanu. Imena rijeka
Bosne, Neretve, Drine, Vrbasa, Plive, Une,
Sane... danas su za nas semantički donekle
zagonetna. Sasvim slobodno možemo pret-
postaviti da su to predslavenska, keltska,
ilirska, arbanaška ili gotska imena koja do-
laze iz starijeg perioda povijesti i opstaju
usprkos burnim društvenim, političkim i
kulturnim promjenama kojima je područje
Bosne i Balkana bilo izloženo stoljećima.
Ova imena zatičemo i prihvatamo. Narav-
no, ovdje nam donekle mogu pomoći me-
tode jezičko-historijskih komparacija, lin-
gvističkih istraživanja, filološke studije i
historijske analize antike. Zato se razvijaju
brojne nauke koje se bave imenima.
Dr. Senadin Lavić je nastavio svoje pre-
davanje govoreći o postupcima istraživanja
bošnjačkih prezimena. Naime, predavač je
uputio publiku da u njemačkom jeziku po-
stoji oznaka Namenforschung ili Namen-
kunde, tj. disciplinarno istraživanje imena
(prezimena, nadimaka). Znanstveno istraži-
vanje imena i prezimena ide u sklopu ono-
mastike ili, još preciznije, antroponimije.
Tako se socioantroponimijski pristup u
istraživanju imena i prezimena zasniva na
pitanjima porijekla prezimena u određenom
društvenom kontekstu, njihove povijesne
pristunosti u određenom krajoliku, raspro-
stranjenosti, njihovim transformacijama,
promjeni i uzimanju novih prezimena (time
se utemeljavaju “novi” rodovi), vraćanju na
stara prezimena itd. Princip kojeg koristi dr.
Lavić jest socioantroponimijski pristup koji
treba da pokaže jednu dimenziju bošnjačkih
prezimena, tj. njihovo prostorno rasprosti-
ranje u određenom vremenu, trajanje i ne-
stajanje, novo pojavljivanje na nekom dru-
gom mjestu, njihovu povijesnu i društvenu
uslovljenost i određenost. U svemu tome
prepoznajemo povijesne događaje, procese,
sudbine ljudi, ideja, etnija, religija i država.
Preko prezimena se može razaznati određe-
ne društvene i etničke grupe u oblasti jugo-
istočne Evrope, njihova povijesna raspro-
stranjenost, kretanje, djela, karakteristike.
Bošnjačka prezimena danas se ne zatiču u
mnogim krajevima gdje su postojala stolje-
Senadin Lavić
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
ćima kao prepoznatljivi znakovi društve-
nog djelovanja. Dr. Lavić upozorava da je
pred nama veliki zadatak da napravimo ma-
pu bošnjačkih prezimena na Balkanu koja
bi bila prethodna radnja za globalnu mrežu
prezimena Bošnjaka današnjice. Za potrebe
ovoga rada predavač je “pratio” bošnjačka
prezimena u istočnim djelovima BiH i do-
dire sa crnogorskim krajolicima koji su ne-
kada bili u sastavu Bosne, te sa Dubrovni-
kom i sandžačkim predjelima gdje su Boš-
njaci većina. Prvu stvar koju je dr. Lavić
naglasio jeste to da Bošnjaci koji su prihva-
tili islam u Hercegovini vrlo rano imaju
svoje tragove u pisanim izvorima. Tako, na-
primjer, u Gračanici kod Gacka u musli-
manskom haremu stoji uklesano na kame-
noj ploči: “Ase leže dva Miloševića, Alija i
Jusup...”, a to je XVI stoljeće. Predavač pri-
mjećuje da je očito da su to muslimani koji
su od jednog starog roda koji živi na po- 25
dručju Hercegovine u procesu širenja isla-
ma prihvatili vjeru. U Hercegovini je mno-
go starih rodova koji su poznati do danas i s
ponosom nose svoja stara prezimena (Lju-
bovići, Obradovići, Sijerčići, Sokolovići,
Pavlovići itd.). Njihove političke, ekonom-
ske i kulturne veze s Dubrovnikom bile su
snažne i intenzivne stoljećima. Dubrovnik
je pak bio obavezan da prihvati nalog Tri-
J
O
U
R
N
A
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
dentskog sabora u XVI stoljeću kojim se
nalaže uvođenje prezimena za kršćane, a
posebno da se više nadijevaju imena kr-
šćanskih svetaca, nego narodna imena.
Druga stvar koju je dr. Lavić naglasio jesta
ta da danas postoje brojne monografije
određenih porodica ili rodova, naprimjer,
Dženetića, Gazibegovića, Filipovića, Čen-
gića, Tahirbegovića itd. u kojima se prezen-
tiraju njihova genealoška istraživanja.
U svom izlaganju predavač nije prezen-
tirao što znači koje prezime, od čega je mo-
glo postati i kako se razvijalo. “Ovo je prvi
istraživački korak kojim pravimo popis pre-
zimena u prostoru za neku buduću mapu
bošnjačkih prezimena. Mnoge bošnjačke
porodice po Hercegovini su izumrle, raselje-
ne, prognane, zaboravljene. Svi tragovi o
njima su nestali kao da ih nikada nije ni bilo.
Samo su ostali neki nazivi ulica ili dijelova
grada koji ukazuju na njih ili njihovo speci-
fično svojstvo: Brankovac, Cernica, Muta-
povina, Begovina (u Stocu, Trebinju ili Ne-
vesinju), Skender Vakuf u Krajini... Radi
nestajanja mnogih rodova treba napraviti
mapu prezimena da se očuva znanje o njiho-
vom postojanju.” - upozorio je dr. Lavić.
Preko prezimena Bošnjaci mogu vidjeti
svoj etnički raspored u prostorno-povije-
snom smislu, prožimanje s drugim etnija-
26 ma, narodnu raširenost i procese sabijanja
njihovog narodnog bića u zadnjih dvije sto-
tine godina. Prostor u kojem zatičemo boš-
njačka prezimena govori, dakle, o mjestima
koja su povijesno naseljavali Bošnjaci i u
kojima su ostvarivali svoje kulturno biće
koje se nikako ne može reducirati samo na
etničke ili religijske karakterisitike, jer je
egzistencija uvijek kompleksnija i zahtjev-
nija za svaku moguću interpretaciju. Prezi-
mena su tako znakovi postojanja. Dr. Lavić
upućuje da su Bošnjaci očuvali dobar dio
predosmanlijskih, starobosanskih imena
koja su veza sa starim porodicama koje su
poslije 1463. prihvatile islam i koje su ih
vremenom proširile i prihvatile kao svoja
prezimena. Takva prezimena su, naprimjer,
Kulenović, Sijerčić, Ljubović, Kulin, Soko-
lović, Pavlović, Obradović, Predojević,
Tvrtković, Sankovići, Nikšić, Vučjaković
itd. Zatim su dio prezimena pravili na osno-
J vi turskog, arapskog ili perzijskog imena:
O Muhamed > Muhamedović, Mehmed >
Mehmedović, Ahmed > Ahmedović, Maho
U > Mahović, Sulejman > Sulejmanović. Ta-
ko mnoga bošnjačka prezimena imaju
R imenske korijene iz arapskog, turskog i per-
zijskog jezika na koje dodaju sufiks –ić, što
N predstavlja njihovu specifičnost. Mnoge
A porodice svoja prezimena dobijaju po pa-
tronimiku (npr. Avdići iz Plane kod Bileće),
L u Mostaru katolici Anići su dobili prezime
po matronimiku (mada je to vrlo rijetko).
Mnoge porodice dobijaju prezime po zani-
manju koje obavljaju njihovi preci (Mlinar,
Dizdar, Samardžić, Đemiđić/Skeledžija),
po mjestu iz kojeg su porijeklom (Nevesi-
njac, Konjicija, Neretljak, Ljubušak, Nov-
ljanin, Novo, Gačanin), po životinjama
(Zec, Kurt, Vuk, Lav(ić), Guska, Patak, Ri-
bić, Šaran, Konjić), po namirnicama i hrani
(Burek, Hošaf, Hošafčić, Pita, Tikvina).
Prezimena preko oca ili po “muškoj liniji”,
tj. patrilinearno, upućuju na descendenciju,
objašnjava dr. Lavić, na vezu otac-sin, tj. na
čuvanje ognjišta preko sina.
Svoje zanimljivo predavanje dr. Lavić
nastavio je govoreći o bošnjačkim gentil-
nim imenima (prezimenima) koja su u svo-
me nastanku različito stara – neka idu od
srednjevjekovlja, a jedan veliki dio potiče iz
relativno novijeg vremena. Starost prezi-
mena se kreće između sto godina onih novi-
jih i dvije do tri stotine godina onih starijih.
Bošnjačka i hrvatska prezimena potječu iz
nekoliko različitih izvora. Kada se pogleda-
ju bošnjačka prezimena, onda se u njima
raspoznaju skupine koje nam daju odgovo-
re na pitanja: čiji si, kakav si, odakle si i šta
si. Kada govori o njihovom porijeklu, dr.
Lavić ima na umu da postoje određeni slu-
čajevi u kojima nastaju: 1) prezimena koja
su izvedena iz imena (nadimka) rodonačel-
nika na koje se dodaje slavenski sufiks –ić
ili –ović, a u njima se radi o krvnom srod-
stvu ili descendenciji, tj. vezi roditelj – dije-
te; tad su im osnova, dakle, lična imena,
patronimi (prezimena izvedena od imena
oca: Branković, Filipović, Tvrtković, San-
ković, Kulenović, Ljubović, Obradović,
Kotromanić) i matronimi (prezimena izve-
dena od imena majke: Anić), te prezimena
koja sadrže staleške naznake pripadnosti
(Mehmedbegović, Agić, Ahmetagić, Hasa-
nefendić) ili neke specifičnosti rodonačelni-
ka imena roda (Karasalihović, Karahodžić,
Karić, Hadžiahmetović, Hadžiarapović) ili
govore o kakvom bitnom ili karakteristič-
nom obilježju nosioca prezimena (Dizdar,
Pašić, Vladavić, Serdarević) ili njegov na-
dimak (Trbonja, Rogonja, Glavaš, Debe-
ljak, Crnić, Obad); 2) prezimena koja su
izvedena iz zanimanja (i zanata) kojim se
određeni rod bavio (Imamović, Hodžić, Ka-
lajdžić, Kovač, Kovačević, Kujundžić,
Lončar, Mlinar, Muderizović, Mujezinović,
Terzić, Tkalčić, Voloder); 3) prezimena ko-
ja su nastala po mjestu (oblast, regija) pori-
jekla roda, tj. prezimena koja za svoju osno-
vu imaju toponime koji tvore antroponime:
Krajinović, Serhatlija, Hrvat, Arnautović,
Bošnjak, Sarajlija, Sarajlić, Užičanin, Ko-
njičanin, Mostarac, Nevesinjac, Gačanin,
Novljanin, Hercegovac, Novalić, Novo).
Iz uvida u imena iz kojih potiču bo-
sansko-bošnjačka prezimena može se vi-
djeti da postoji nekoliko slojeva koje je
dr. Lavić oprezno distingvirao. Tako se
raspoznaje predslavenski sloj (Grabus,
Kulin, Sokolović...), sloj starobosanskih
narodnih imena i slavenski sloj (Srebren,
Zlatan, Zlatko, Tvrtko, Godin kao osnova
prezimena), sloj posuđenih imena (iz dru-
gih kultura), islamski sloj (imena koja su
se proširila poslije prihvatanja islama kod
Bošnjaka: Mehmed, Mustafa, Osman,
Fatima, Ahmed, Hasan, Hava, Fata...),
sloj pomodnih imena (imena koja su re-
zultat društvenih događanja, ideologija i
popularnih ljudi: Jugoslav, Indira, Elvis,
Ines, Nives, Irjasen, Dolores...). Izvođe-
nje prezimena iz ovih imena je osnova
prezimenske strukture bošnjačkih, hrvat-
skih i drugih jezičkobliskih balkanskih
etnija.
Dr. Lavić na kraju predavanja osvrnuo
se na etnoklerikalni škripac u kojem su se
sudarili balkanski duhovi na kraju 20. sto-
ljeća, u kojem je ime bio znak identiteta,
nosilac identitetske razlike, znak suštin-
skog raspoznavanja. Reci ime da znam ko
si – moglo bi se sažeto kazati. Nije teško
pretpostaviti da Ivić, Stjepanić, Šimunović
pripadaju katoličkoj, a Mehmedović, Ri-
zvanbegović, Sulejmanpašić, Jusufbegović
– islamskoj i Jovanović, Stevović, Simono-
vić pravoslavnoj vjeri. Kao bitna razlika
među etnijama se pojavila religijska razli-
ka. Ključnu ulogu u tome je odigrala reli-
gijska institucija koja je vršila etničku ho-
mogenizaciju svojih potčinjenih vjernika.
Tako su od pravoslavaca nastajali Srbi, od
katolika Hrvati i od muslimana Bošnjaci.
Oni što su bili prije podvode se pod imeni-
telj onih koji sada dominiraju određenim
prostorom. Tako su svi Vlasi postali Srbi
ili Hrvati ili Bošnjaci. Oni su u Bosni total-
no asimilirani i etnicizirani od dominantni-
jih grupa. “Taj proces se u Bosni dovršio u
XIX i XX stoljeću i neprovratno je promi-
jenio odnose u njoj. Zato je opasno kroati-
zirati ili srbizirati bosansko srednjevjekov-
lje. Ono se ne može srbizirati ili kroatizira-
ti bez krivotvorenja i lažnih hipoteza o
izvornosti. Bosanska crkva, bosanska he-
reza, bosanski vladari ili bosanska obiljež-
ja i specifičnosti prije naleta Osmanlija,
nisu bile srpske ili hrvatske – naprotiv, bile
su bošnjanske ili bosanske. Brojni kvazi-
znanstveni pokušaji da se Bosna i njeno
stanovništvo kroz bližu i dalju povijest pri-
kažu “kao nešto drugo ili neko drugi” iz
susjedstva, samo su refleksi aktualnih veli-
kodržavnih ekspanzionističkih projekcija i
nacionalističkih politika susjednih zema-
lja.” – završio je dr. Senadin Lavić.

Posjeta bosanskog karizmatika Hrvatskoj
Kupite avion i provozajte se s
hafizom Sulejmanom Bugarijem
Mirsad Dubravić
Danas više nego ikada postoji potreba
za moralnim autoritetima. Ljudi tragaju za
srećom, pokušavaju biti ispunjeni. Sa svih
strana ih se bombardira raznim prolaznim
užicima koje “garantiraju” sreću - a uz to
dobijete i besplatni set noževa! Kad zaista
i ostvare navedene materijalne želje ljudi
shvate da tu ne leži istinska sreća.
Ključ uspjeha velikog moralnog autori-
teta ovih prostora Sulejmana Bugarija je u
tome što shvaća ljudsku psihu i prilazi ljudi-
ma na način da im pokušava ispuniti njihovu
dušu u onome što novac, auti i mobiteli nisu
uspjeli. To je ono zadovoljstvo vjere koje se
može osjetiti samo predanim služenjem
Allaha dž.š. Zašto je hafiz Sulejman Bugari
tako uspješan za razliku od drugih? Hafiz
ispunjava kriterije koje je sebi postavio da bi
mogao pozivati ljude ka dobru.
Prvi i osnovi kriteriji je njegov iskreni
nijjet. To se osjeti u svakom njegovom go-
voru, osmijehu i riječi koju s ljubavlju izrazi
prema slušatelju. Slušatelju se ne gubi kon-
centracija jer se osjeća počašćenim topli-
nom riječi i izraženom ljubavi. Hafiz ne
želi da se ljudi plaše vjere već ljudska srca
pridobiva kroz ono što njima nedostaje u
svakodnevnici - bezinteresna komunikaci-
ja. Svjestan kako će ga Milostivi za njegov
trud nagraditi hafiz Sulejman se s puno lju-
bavi posvećuje drugima, što se njemu više-
struko vraća. Zato osjećamo njegov nur i
zato kada se kaže da će na nekom mjestu
biti njegov predavanje dolazi veliki broj lju-
di. No, ima onih koji slično pristupaju ljudi-
ma, ali ne ostvaruju takve rezultate. U čemu
je trik, što hfz. Bugari ima a da drugi nema-
ju? Riječ je o pristupu jer osim iskrenog ni-
jjeta on pristupa ljudima sa potpunim zna-
njem o onome što govori. Mnogo je danas
ljudi koji “moraliziraju” bez pravog znanja
i ubjeđenja i što je gore njihova djela ne po-
tvrđuju njihovu riječ. Kod hfz. Sulejmana
nije tako.
Završio je medresu u Sarajevu, sa FIN-a
u Sarajevu odlazi u Medinu na Univerzitet
islamskih nauka gdje 1988. godine diplo-
mira na odsjeku Kur’ana i tefsira. Iduće go-
Hafiz Sulejman Bugari
dine se angažirao kao imam Baščaršijske
džamije u Sarajevu, a nakon toga od 2003.
godine radi i djeluje u džematu Bijele dža-
mije na Vratniku. Kordinator je svih centara
za borbu protiv ovisnosti od droge ispred
Rijjaseta islamske zajednice BiH. Osim to-
ga do sada je objavio tri knjige: “Vratimo se
Gospodaru”, “Mi smo jedni drugima najbo-
lji poklon” i “Dersovi i druženja”. Dakle,
hafiz je čovjek od zanja i iskenog nijjeta i
djela. To znanje imaju i mnogi drugi pa
opet ne postižu ovako zadivljujuće rezulta-
te. Hafiz svoje znanje ne ističe na arogantan
način. On na svojim predavanjima uvijek
pridaje važnost kategorijama slušatelja,
svjestan da svi ljudi nisu na jednakom stup-
nju duhovnog (imanskog) razvoja. To često
ističe u usporedbi u kojoj se govori u hadisu
- kako je “musliman onaj koji svojim jezi-
kom i rukama neće ozlijeditti drugog musli-
mana, a mumin (vjernik ) osoba koji svojim
jezikom i rukama neće nanijeti zlo niko-
me”. Zato na svojim predavanjima često
poziva muslimane da iz “bašče islama pre-
đu u bašču imana”. Također koristi još jed-
nu čestu usporedbu sa četiri razine vjernika-
muslimana. Gdje je prva (musliman) ona
koja zna počiniti veliki grijeh, ali je još uvi-
jek u islamu, takav je poput pješaka. Kada
hoda često stane na nešto, spor je i sl. Mu-
min je već kupio bicikl! On je već brži, mo-
že puno više preći, manje se ozlijedi, može
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
dati muslimanu koji krug da se povoza.
Muhsin (iskreni vjernik) je kupio auto. On
je već “faca”, može otići u drugu državu, a
može i povesti koga hoće. Brz je i brzo rije-
šava stvari. A šakir (onaj koji je stalno za-
hvalan) je poput onog koji je kupio avion!
On ove gleda s visine, maše , začas sve sre-
di i ništa mu nije teško.
Svjestan da je među vjernicima većina
na prvom stupnju duhovnog puta hafiz ta-
ko i nastupa, ne napadajući i ne kritiziraju-
ći već blagim i ugodnim nastupom daje na
znanje što je ispravno, a što ne.
Osim navedenog hafiz je svjestan u ko-
jim društveno političkim prilikama su nasta-
la razna mimoilaženja u razmišljanju ljudi i
kulturnim različitostima ljudi koje poziva. 27
Hafiz poznaje prijašenje i trenutne učitelje u
tom području, što je jako važno kako bi nje-
govi stavovi bili u skladu sa važećim konce-
zusom učenjaka. Time on sa svojim orignal-
nim razmišljanima i pristupom ne izlazi van
okvira samog islama i kulturne sredine tog
područja, a samim tim ostvaruje najveći uči-
nak jer ne stvara pomutnju. Kao što je spo-
menuto, hafiz izrazito pazi na proučavanje
ljudske psihe i osnovnih ljudskih težnji.
Svjestan da pažnju slušatelja može zadržati
jedino ako govori o onome što slušatelja in-
teresuje on ders koncipira tako da ako ga
drži pred motoristima daje primjere na mo-
torima, a kada daje primjere studentima fizi-
ke daje primjere u raketama, formulama itd.
Zato je ključan onaj uvjet širokog znanja ko-
je mora imati da bi mogao komunicirati sa
svim vrstama ljudi. Naravno da on ne ide u
detalje i svjestan je da obrazovani stručnjaci
u tom djelu nauke znaju bolje od njega, no
J
upućuje ih da stvore osnovu sliku onoga što O
im on želi reći na način koji je njima shvat-
ljiv. Izrazitu pažnju posvećuje nauci o etici i U
ponašanju. U različitim kulturama različito
se iste stvari vrednuju. Podrigivanje je u ne- R
koj kulturi nekulturno, u drugoj je kulturno.
Sve navedeno on obasjava svjetlom
N
Kur’ana i sunneta te se onda jasnije vidi lje- A
pota Allahove upute. Često mi sami znamo
sve što hafiz govori, ali jednostavno o svim L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
tim stvarima nismo razmišljali. On nas samo
nekako podsjeti na to i ono što nam je pred
nosom izvuče i kaže “eh, jel vidiš sad” i ti
onda to skontaš. Zato je milina slušati ga jer
zapravo nas podsjeća na ono dobro u nama
koje samo leži da bude probuđeno. To i ha-
fiz sam kaže: “Za mene je svaki čovjek poput
fildžana zašećene kahve. Ako je kahva gor-
ka, to znači da šećer nije promješan. Dakle,
samo malo treba promiješati i eto slatke ka-
hve. Ako ne promiješamo bit će gorko. E ja
prilazim tom šećeru kojeg ima u svakom čo-
vjeku: i u Muji, i u Jozi, i u Jovanu, i u Han-
su, i u Davidu...”
Predavanje hafiza u Zagrebu
Početkom prvog mjeseca 2009. godine
islamski svijet i Palestinu pogodio je strašan
teroristički napad. Djece, žene, muškarci,
Palestinci svih uzrasta bile su žrtva genoci-
da koje je Izrael vršio nad njima. U takvim
trenutcima omladina se počela pokretati i
počela je shvaćati neke istine oko sebe. Ta-
da je u Zagreb, na incijativu OKM-a Za-
greb, došao hfz. Sulejman Bugari. U stre-
snim trenutcima njegove riječi kao lijek le-
gnu na dušu. Riječi pune ljubavi i topline.
Kroz njegov govor čovjek se okrene sebi i
uvidi da krivac za stanje ovakvog ummeta
28 nije neki vanjski faktor, neka strana zemlja,
već da su prvenstveno sami muslimani krivi
jer ne drže do sebe. Predavanje je bilo kon-
cipirano na dva načina. Prvo je održan je-
dan ders od 45 minuta, koji je mnoge na-
smijao, ali mnogi su se pitali i za stanje
svoje vjere... nikoga nije ostavio ravnoduš-
nim. Nakon toga uslijedio je slijed pitanja
hfz. Bugariju. Pitanja su bila promišljena i
ciljana. Prikupljena su prije toga od strane
naše omladine i ciljala su na one probleme
koje mlade najviše interesiraju. Koliko god
bila dugačka predavanja, vrlo je upečatljivo
kako brzo proleti vrijeme kada se sluša ha-
fiza. Često vas baci u razmišljanje, a onda
nešto provali pa se nasmijete do suza. U ta-
kvim oscilacijama nikad vam nije dosadno.
Također moram naglasiti da je omala-
dina, uz prethodno odobrenje hafiza i
omladine iz studentskog doma “Nedžari-
ći”, napravili mp3 kolekciju hafizovih pre-
J davanja. Prodano ih je oko 100 koliko je i
O bilo napravljeno i svi prihodi su išli za po-
moć djeci u Palestini.
U Čini se kao da marketing hfz. Sulej-
manu Bugariju rade sami meleci.
R su neki od osjećaja koje je probudio i
Posjet Sulejmana Bugarija Medžlisu
N Bugari. Sama njegova pojava zrači pozi-
Sisak
A tivnom energijom, a tek njegovi savjeti,
Kako je bilo lijepo tog sunčanog ne-
L djeljnog popodneva u sisačkom mesdži-
du. Mesdžid ispunjen mladićima, a mek-
teb djevojkama koji se u saffove redaju
da klanjaju podne-namaz. Prodornim i
jakim glasom ezanom poziva na namaz
Dženan ef. Čaušević, imam u Sarajevu
(inače školska generacija našeg glavnog
imama). Podne-namaz predvodi glavni
imam Alem ef. Crnkić u čijem se glasu
osjeća uzbuđenost, radost i ushićenje -
možda zbog hafiza Sulejmana ef. Buga-
rija koji se nalazio kraj njega ili prisutne
omladine na namazu ili možda oboje.
Nakon podne-namaza nastaje komeša-
nje, ženski dio džemata prelazi iz mekte-
ba, smještavaju se u mesdžidu, hafiz ča-
sti prisutne svojim blagim osmjehom
govoreći kako ih je lijepo vidjeti, a zatim
glavni imam riječki Hajrudin ef. Mujka-
nović uči ašere (kraći odlomak iz
Kur`ana). Lijepo, milozvučno i sasvim iz
duše izlaze birani kur`anski ajeti u obli-
ku dove. Alem ef. nakon ašera izražava
svima dobrodošlicu sa željom da se
ugodno osjećaju. “Ovdje smo danas da
se družimo”, kaže naš glavni imam i pre-
dade mikrofon hafizu Sulejmanu ef. Bu-
gariju.
Hafiz je počeo govoriti, a za okuplje-
ne kao da je vrijeme stalo, njegove riječi
su poput mehlema za ranjenu dušu, lijek
za sve duševne bolesti. Malo, malo pa
smijeh, hafiz sve nasmijava kroz probra-
ne primjere iz svakodnevnog života. Na-
kon hafizovog predavanja Omladinski
klub Medžlisa iza džamije je pripremio
prigodan domjenak na otvorenom. Omla-
dini se u razgovoru pridružio i hafiz Bu-
gari te ostali imami. Nakon ikindije-na-
maza odlazi se u Kazalište 21 gdje je
predviđena tribina hafiza Bugarija. Pri-
sutno oko 200 ljudi. Za organizatora i
domaćina više nego dobar odaziv. Uče-
njem Kur`ana ponovno započinje Hajru-
din ef. Mujkanović, a Alem ef. Crnkić,
kao domaćin i moderator, ukratko govori
o hafizu Bugariju. Hafiz kroz dva sata
predivno govori o ljepoti življenja u isla-
mu i mudrosti islamskog načina života.
Misli potkrepljuje sa primjerima iz sva-
kodnevnog života – o zdravlju, smislu,
duševnom zadovoljstvu i smiraju. Smi-
jeh se razlijeva salom svakih par minuta.
Nakon predavanja postavljena su i svr-
hishodna pitanja. Osjećaj ljepote i ponos
što smo muslimani, motivacija i inspira-
cija da ustrajemo na Pravom putu samo
afirmirao kroz svoja predavanja hafiz
poruke i riječi. Dok govori, govori svim
svojim bićem.
Sulejman Bugari u posjeti
muslimanima SAD-a
Hafiz je tijekom ramazana 2008. odr-
žao turneju po SAD-u. Posjetio je Seattle,
Portland, San Jose i Phoenix. U Phoenixu
ga je, ispred Islamske zajednice Bošnjaka
Sjeverne Amerike, dočekao Sabahudin ef.
Ćeman. Hafizova posjeta džematima u
Americi ostavila je veliki dojam na sve one
koji su imali priliku da se druže s njim, a
jedan od njih je bio imam Abdullah ef. Po-
lovina iz Seattlea, koji nije krio radost što
je hafiz Bugari boravio nekoliko dana u
njegovom džematu. Također, hafiz Sulej-
man bio je impresioniran imanom američ-
kih muslimana. Na predavanju koje je odr-
žao u 5. 4. u Sisku rekao je kako ga fascini-
raju načini na koji oni tamo shvaćaju vjeru
i kako joj prilaze. S kakvom dubinom ulaze
u svaki detalj islamkog propisa i pomno ga
ispituju i proučavaju. Tako je od njih nau-
čio o zdravstvenim aspektima namaza. Na-
ime, znanstveno je utvrđeno da je jedan od
najvećih uzročinika raka višak slobodnih
radikla u tjelu (otrova). Konstatno naku-
pljanje je još opasnije ako se osobe malo
kreću. Kako je muslimanima propisana na-
maz u kojem se moraju kretati, i u kojem se
kroz kretnju onda oslobađaju i iz tijela is-
puštaju slobodni radikali, takav način moli-
tve čovjeka štiti od mnogih oboljenja koji
bi inače mogli nastati. To je kaže Bugari
samo jedan primjer, kako Amerikanci mu-
slimani pristupaju islamu i to je jedan od
razloga zašto je SAD zemlja sa najvišim
porastom muslimana u svijetu.
Ovaj tekst je samo kratki pregled ak-
tivnosti koje ovaj energični čovjek obav-
lja. Spomenuli smo aktivnosti borbe protiv
ovisnosti o drogama gdje je on glavni ko-
ordinator, glavni je imam u Bijeloj džami-
ji, tri puta dnevno daje predavanja i razgo-
vore na radiju, neprestalno je u pokretu i
tražen da održi negdje neko predavanje, a
kada dođe ljudi nikako da se zasite njego-
vih riječi. On je uz to i obiteljski čovjek.
Iskrenost i ljubav, to je ono temeljno što iz
njega izbija i zbog čega je toliko karizma-
tičan. Znanje o onome što radi se očituje
kroz lakoću kojom on predstavlja i najteža
pitanja vjere i čini ih lakim. Zato ga svi
volimo i hvala Allahu na njegovom trudu i
radu. Hvala Allahu što mu je dao znanje da
u nama zna probuditi ono najbolje. Tko
želi čuti i vidjeti njegova predavanja može
se obratiti i na info@okm.com.hr ili na
mirsad.dubravic@okm.com.hr za preuzi-
manje predavanja u mp3 formatu. Mnogo
toga nalazi se slobodno i na internetu te se
može preuzeti, a službena stranica hafiza
je www.sulejmanbugari.com.

U BNZ za Grad Zagreb promoviran novi roman Jasmina Imamovića
Molim te, zapiši – uspjeti kao pisac
i gradonačelnik
Na prostorima u kojima živimo pisanje povijesnih romana je sasvim prirodna stvar. Dok se fabula romana “Molim te,
zapiši” odvija u vrijeme bana Stjepana II. Kotromanića, autor na tematskoj razini progovara o bosanskoj toleranciji i
pravu na različitost. Kroz Bosnu pisac odašilje poruku univerzalnosti, dok se Bosna nameće kao prostor pouke. Po-
sebno je zanimljiv način na koji Jasmin Imamović integrira natpise sa starih stećaka u svoje štivo i od toga pravi aktivan,
živ tekst.
Filip Mursel Begović
Jasmin Imamović (51), pisac, prav-
nik, političar, član SDP-a i nekonvencio-
nalni gradonačelnik Tuzle, poznat kao
preporoditelj grada i vizionar, u Zagrebu
je 13. svibnja promovirao svoj četvrti ro-
man “Molim te, zapiši” u izdanju zagre-
bačkog V.B.Z.-a, koji je pobudio veliko
zanimanje publike i kritičara. Dvorana
Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad
Zagreb bila je premala da primi sve zain-
teresirane, a na promociji je prisustvovao
i Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba.
Bandić je zahvalio na pozivu i rekao da se
veseli biti s prijateljima Bošnjacima u
Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici. “Mi
smo prijatelji i puno smo truda uložili u
naš odnos. Posebno pozdravljam svog
kolegu Jasmina. Želim da ova knjiga us-
pije na tržištu, a svi građani Tuzle su do-
brodošli u Zagreb” – prigodno je poručio
Bandić na otvaranju. Roman “Molim te,
zapiši” je napeta povijesno-ljubavna pri-
ča smještena u srednjovjekovnu Bosnu u
doba bana Stjepana II. Kotromanića, u
kojoj Imamović pripovijeda o zaboravlje-
noj Crkvi bosanskoj, stećcima, inkvizici-
ji, Dušanu Silnom, Rimu i papi, ali prije
svega, kako sam kaže, o “ljubavi, koja je
izvor i posljedica svega na svijetu”. Ja-
smin Imamović napisao je povijesni ro-
man o vlastelinu Gorčinu, njegovoj službi
kod dobrog bosanskog bana, ali i neo-
stvarenim ljubavima, njegovim službe-
nim posjetama Dubrovniku, ugarskom
kralju i Veneciji. Osim toga, na vrlo vje-
rodostojan način on uključuje povijesne
događaje kao što su bitka za Bobovac iz-
među bana Stjepana i cara Dušana, odno-
si Bosne i Dubrovnika, Bosne i Ugara,
bosanskog bana i bizantijskog dvora, kao
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
i Stanak (sabor) sve zemlje Bosne. Poseb- ljenko Jergović. Imamović je objavio i
no je zanimljiv način na koji Imamović roman “Besmrtni jeleni”, te tri stručne
integrira natpise sa starih stećaka u svoje pravne knjige o nekretninama i vlasniš-
štivo i od toga pravi aktivan, živ tekst. tvu. Djela su mu prevedena na engleski,
Roman započinje ovim rečenicama: “Na njemački, francuski, talijanski, kurdski,
jesenjem turniru, 1332. godine, moje stri- hebrejski, mađarski, španjolski i poljski
jele bile su najpreciznije. Imao sam de- jezik. Za promjenu imidža Tuzle dobio je
vetnaest godina i već bio poznat po vič- nekoliko europskih ekoloških nagrada, a
nosti oružju i peru. U zimu 1333. godine grad su posjetili Bianca Jagger, Martin 29
pozvaše me da služim banu Stjepanu II. Luther King III, jordanska kraljica Nur i
Kotromaniću. A bio sam se tek zagledao drugi. O toj metamorfozi “depresivnog
u lijepu Kaliju.” Unutar tog povijesnog rudarskog grada u turistički i kulturni
okvira Imamović je ispričao svoju priču, centar BiH” govorio je na Harvardu i u
a ukomponirao je i zavodljivu priču o lju- središtu Svjetske banke.
bavi i ljubavnim slabostima. Ova knjiga
podsjeća nas da je rat najveća nesreća u
svim vremenima i potvrđuje Imamoviće-
vu rečenicu da je za njega nepristojno u
knjizi biti dosadan. Na prostorima u koji-
ma živimo pisanje povijesnih romana je
sasvim prirodna stvar. Dok se fabula ro-
mana odvija se u vrijeme bana Stjepana
II. Kotromanića, autor na tematskoj razi-
ni progovara o bosanskoj toleranciji i pra-
vu na različitost. Kroz Bosnu pisac odaši-
lje poruku univerzalnosti, dok se Bosna
nameće kao prostor pouke.
Imamović je u izdanju zagrebačkog
Meandra objavio dvije autobiografske
proze, “Ubijanje smrti” 1994. i “Oboža-
J
vatelj trena” 2001., a te iste godine pokre- O
nuo je Međunarodne književne susrete
“Cum grano salis” u Tuzli za govorno po- U
dručje Hrvatske, Bosne i Hercegovine,
Crne Gore i Srbije, koji su ubrzo prešli R
granice BiH i postali važna književna ma-
nifestacija u regiji. Na susretima se do-
N
djeljuje nagrada “Meša Selimović”, koju A
su u osam godina dobili pisci Marinko
Koščec, Mirko Kovač, Ivica Đikić i Mi- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Na promociju u BNZ za Grad Zagreb

govorila je književnica Julijana Matano-
vić koja potpisuje uredništvo knjige i po-
duži popratni pogovor. “Ukratko, kad u
nekom novom čitanju malo splasne užiće,
prepoznavanje i ono Bosne što je ima u
meni, hladnija znanstvena analiza, u ko-
joj recipijent od struke gubi pravo prizna-
ti da ga je Jasminov tekst skroz fato, po-
brojat će sve situacije koje idu u prilog
tezi o žanru.
Roman je pisan, ponavljam, u okviri-
ma romana povijesnog ili o povijesti, ali
njegova romanesknost, zanimljivost, po-
jačana je i brojnim epizodama koje gradi-
raju radnju, čine priču napetom, a čitate-
lja dovode u stanje nestrpljivosti. Ima-
mović, na tradiciji najboljeg bosanskog
pripovjedaštva, navješćuje ono što se ima
dogoditi. Oslikavanje i pojačavanje priče
rečenicama sa stećaka (a sve one imaju
svoje podrijetlo) neprocjenjiva su mjesta
romana. Štoviše, kameni zapis svjedoka
daje mu pouzdanost i snagu. Uz ovaj ro-
man čitatelj se osjeća bolje. I počinje ra-
zumijevati ne samo da čovjekova sreća ne Dva gradonačelnika: Milan Bandić i Jasmin Imamović
smije zavisiti od vanjskih okolnosti, nego
i da pretjerana blizina moćnima i poželj- man Enesa Karića te da ove slične knjige našao zbirku prekrasnih starobosanskih
nima, može koristiti ali i škoditi. I da je treba čitati paralelno. Promotor je nasta- izreka, prepisanih sa stećaka, koja me fas-
zato najmudrije držati se lijepe literature. vio govoreći o tome da je Imamović je- cinirala. Na stećcima su svi analizirali
30 Romana kao što je Imamovićev, blag i dan od ljudi koje iznad svega cijeni, a ornamentiku i likovne simbole - jelene,
mio u svom naslovu, a majstorski izgovo- ostali se mogu nabrojati na prste dvije ru- nebeska tijela i cvijeće, ali ne i tekstove.
ren i pouzdan u svom sadržaju.”- rekla je ke i nalaze se najviše u Bosni. “Ti ljudi su Shvatio sam da je ono što sam tražio neg-
Julijana Matanović. veći od vremena u kojem žive i bolji su dje daleko na istoku ili u latinskim i grč-
Zadnji Imamovićev roman svojim od nas. To su ljudi koje zamišljamo kada kim izrekama odavno zapisano na staro-
kritičkim žalcem pohvalio je i književnik govorimo djeci što su kraljevi, učitelji, bosanskim stećcima. I ponio me taj povi-
Miljenko Jergović. “Po mojem čitanju elita. Ono što je napravljeno s Tuzlom je jesni eros i filozofija ljubavi, i napisao
koje nije egzaktno i nije posve pouzdano, potvrda da smo mogli sve napraviti puno sam srednjovjekovnu ljubavnu priču
riječ je o najboljem Imamovićevom ro- dostojanstvenije. Da nema Tuzle, čovjek “Molim te, zapiši”. Kako bih tu priču na-
manu koji je radikalno drugačiji od pret- bi se zapitao ima li smisla biti dobar. Kad pravio što boljom, pročitao sam zbornik
hodnih. Ovakvi romani su se pisali 40-ih bi u cijeloj Bosni postojala samo borba “Krleža o religiji” u kojoj je on gorljivo
i 50-ih godina prošlog stoljeća i to starin- tko će napraviti veću džamiju ili crkvu, pisao o bogumilima i stećcima, a zatim i
sko je privlačno u njemu, a ujedno funk- izgubio bi vjeru u Bosnu. Sloboda nije papino pismo bosanskom banu Stjepanu
cionira kao tužna i gorka politička alego- stanje, to je proces, a isto tako i antifaši- II. Kotromaniću, objavljenom u knjizi
rija. Radnja, međutim, polemizira s 20. i zam. Nije pitanje današnjeg fašizma ni “Povijest Bosne”, u kojem ga on optužuje
21. stoljećem i to s lokalnim političkim Pavelić ni Ljotić, nego je to pitanje živih da štiti heretike u Bosni. Shvatio sam da
idejama. Zbog toga je ovaj roman uzbud- ljudi. Samo u Tuzli antifašizam i sloboda ću priču morati širiti. I tako sam krenuo
ljiv. Alegorije se u naše doba pišu iz dva su stalni proces i tamo se to svakog tre- od zadnjeg poglavlja k prvom.”- rekao je
razloga. Prvi se tiče neslobode, kada pi- nutka vidi. Tuzla nema Bad Blue Boyse Jasmin Imamović i nastavio svoju priču
sac nema mogućnosti da jasno kaže što ni zelene momke koji će tući homoseksu- na način da je promocija sve više selila u
misli. U Jasminovom slučaju ne radi se o alce. Sarajevo je, nasuprot Tuzli, grad sferu političkog govora. Govorio je o pi-
J tome jer on nije kukavica i ne proizvodi mučenika.” – završio je Miljenko Jergo- ramidama u Bosni koje se promoviraju
O defekt slobode. Drugi razlog je to da se vić dok su se u publici mogli čuti priguše-
ni tonovi negodovanja.
umjesto stećaka, o džamijama, nacional-
nim spomenicima i tvornicama soli. Zaci-
ljudima pokušava nešto reći što oni odbi-
U jaju razumijeti i čuti i to mogu primiti sa- O knjizi je govorio i sam autor koji je jelo je pisac i gradonačelnik želio obja-
mo pomoću alegorije. Vrijeme im je na- publici objasnio da je u mladosti puno či- sniti svoju motivaciju za pisanje knjige
R točilo olovom uši. To je razlog alegorije u tao istočne mislioce Lao Tsea, Chuang ujedno braneći svoje spisateljske polaziš-
Imamovića. Ovo nije Ezopova basna pa Tsea i Ibn Arebija, analizirajući taoizam i ne točke. Miljenko Jergović je na to du-
N ne čitajte sve pod nekim ključem.” Jergo- sufizame pa je tako saznao da postoji filo- hovito, kada je u dvoranu BNZ-a uz gro-
A vić je istaknuo da je zanimljivo što Ima- zofski pravac “obožavatelji trena”. Tako moglasni pljesak ušao Milan Bandić, re-
movićev roman izlazi u isto vrijeme kada je nazvao svoj pretposljednji roman - kao: “Sreća je da se i Bandić ne bavi knji-
L u Sarajevu izlazi dobar i intrigantan ro- “Obožavatelj trena”. “A zatim sam pro- ževnošću jer bi to bila velika strka.”

III. Konvoj mladih Bošnjaka na putu za Srebrenicu – “Da se nikada ne zaboravi”
“Jelde, bolan, kako bi bilo dobro
poslati ga u Potočare”
Ajka Tiro Srebreniković
U organizaciji VBNM Grada Zagre-
ba, 29. 5. 2009. godine, krenuo je III.
konvoj mladih Bošnjaka RH i njihovih
prijatelja pod nazivom “Da se nikad ne
zaboravi” put Srebrenice. Sudionike iz
petnaestak autobusa, iz cijele Hrvatske,
ispratio je ispred Zagrebačke džamije
muftija Ševko ef. Omerbašić, gradonačel-
nik Milan Bandić i učesnici konvoja, Sre-
breničani Aziz ef. Hasanović i predsjed-
nik VBNM Grada Zagreba Ekrem Beći-
rović. U prepunoj dvorani Islamskog
centra, humane riječi cijenjenih govorni-
ka odnosile su se na dostojanstvo, oprost,
s nadom da se Srebrenica nikada, nigdje i
nikome više ne dogodi. Slušatelji niti u
jednom trenutku nisu mogli osjetiti mr-
žnju prema počiniteljima stravičnih zloči-
na jer su riječi dolazile iz uvjerenja pravih
vjernika: “I ne recite da su mrtvi oni koji
su poginuli na Božjem putu, oni su živi,
samo mi to ne vidimo.” A tog lipnja 1995.
godine pogubljeno je u samo nekoliko da-
na 8372 Bošnjaka, gdje broj još uvijek
nije konačan. Povijesna činjenica koja je
sama po sebi strašna. I onda kad smo vi-
jest primali preko medija, u toplini naših
domova, nije nikakvom pravom čovjeku
bilo lako. Ubiti toliki broj mačaka ili pti-
ca strašno je! Pitala sam se kako je zemlja
mogla podnijeti toliku krv, bila sam si-
gurna da i nakon desetka godina ona mo-
ra mirisati po ljudskoj krvi. I doista, bila
sam u pravu.
Policija je išla ispred konvoja sve do
granice s BiH, a onda je konvoj dalje na-
stavio pod pratnjom bosanske policije.
Zašto li moraju pratiti ljude koji samo že-
le odati počast ubijenim i stradalim? U
bunkerima naših autobusa bile su narod-
ne nošnje, knjige, časopisi... Tko li još
želi i da li još po drumovima bosanskim
hodaju oni koji bi kidisali na ljude koji su
hodočasnici mira i ljubavi? Srebrenica,
pitomina tamo u bosanskim brdima, živi
svoju prošlost. Nisam osjetila ništa što bi
upućivalo na to da bi se moglo govoriti o
budućnosti. Nema je tko niti graditi u
Srebrenici. Osjetila sam da je to grad pre-
pušten sam sebi, prepušten svojoj boli,
prepušten vjetrometini prošlosti koja ga
polako, a sigurno izjeda. Oni koji su još
tu, naši Bošnjaci, bolje reći Bošnjakinje,
starice koje u svakom novom jutru vide,
čuju i osjećaju glasove svojih sinova, bra-
će i muževa, tkaju najžalosniju priču od
starinske potke koja na krajevima postaje
samo pretanka nit.
Potočari... Sad sam zastala i nisam
znala što napisati. Silina emocija: srdžba,
bijes, ljutnja, poniženja, itd. preplavili su
me tako da je svaka riječ beskorisna, bez-
vrijedna i mala u odnosu na strahotu tra-
gedije koja se tamo u snenim brdima do-
godila. Mezarje, nepregledno bijelo me-
zarje šuti, zemlja ne progovara, a htjela
sam čuti Njih, one golobrade mladiće ko-
ji su prerano ušutkani, kojima je kama
oduzimala živote samo zato što su bili
muslimani, zato što su ostali vjerni pra-
starim grobištima išaranim zelenkastim
lišajevima, uraslim u zemlju. Postoji li
ikakva riječ koja bi mogla opisati nepre-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
glednu tišinu, sablaznu tišinu dok sam
prolazila pored nišana. Što li smo krivi
ovim prostorima da svakih pedesetak go-
dina samo Fatihe učimo nad riječnim br-
zacima ili na poljanama stratišta tisuća i
tisuća nevino stradalih sunarodnjaka. U
ime svoje djece i one koja će tek doći po-
stavljam pitanje Nebu, ljudima, vladari-
ma, moćnicima ovog dunjaluka da li će
ponovno zemlja primati nevinu krv? I
Drina je tekla dvadest četiri sata četrdeset
i treće krvava, a Srebrenica i danas leleče,
u 21. st., zbog dušmanskih kama i pitam
se dokle će biti tako. Zavapila sam na po-
točarskom mezarju da ne smijemo zabo-
raviti, da ne smijemo više biti poslušnici
onih koji odlučuju u naše ime, odlučivati 31
možemo i sami, ne trebaju nam tutori pa
pod cijenu i vlastitog života. Umrijeti do-
stojanstveno i nije neki grijeh jer nas za-
dnji čas sviju čeka, i neće ostati nitko.
Kao zavjet Njima koje nikad nisam vidje-
la, a toliko su mi bliski, obećala sam da
svojoj djeci nikad neću pričati romantič-
ne bajke, da ih neću odgajati kao što su
mene i Njih odgajali kako bi sve zabora-
vili, ostajući u presudnom času zatečeni,
odrvenjelih moždanih vijuga koje su od-
govorne za vlastiti život i opstanak. Pa tu
instinktivnu potrebu za goli život posje-
duje svako živo Božje stvorenje, a kako
ne bi i čovjek.
Krst nad Srebrenicom. Strašno! Da li
su naše vođe u pregovaračkim timovima
pristale na to obilježje grada koji nikad
nije bio srpski, grada koji je poklan i istje-
ran pod znamenjem krsta, a nitko o tome
niti da progovori. Vjersko obilježje imaju J
i Bošnjaci pa zašto ne staviše iznad Sre-
brenice mjesec i zvijezdu npr. To je bilo
O
najveće moje razočarenje. Vidjelo se ka- U
ko je na djelu još jedna lijepo upakirana
priča u koju nas prisiljavaju da pokorno R
vjerujemo, kao nekad u ofucanu krilaticu
bratstva i jedinstva. Cinizam suvremenog N
uma kojeg naše vođe, očito, nisu svjesne,
ili jesu, ali zbog lagodnog vlastitog života
A
ne bi se šteli mešati u zamisli uglednih L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
svjetskih (bjelosvjetskih) kreatora zajed-
ničke nam budućnosti. Bošnjaci, očito po
njihovim parametrima nisu imali ni zna-
čajnu osobu u povijesti po kojoj bi glavna
srebrenička ulica nosila ime, nego nas još
uvijek siluju, a mi na to svjesno pristali,
nazivom nekog Srbina na plavoj ploči is-
pisanoj ćiriličnim pismom. Još jedan stra-
vični detalj kojeg sam primjetila u samo
jednom danu, a odnosi se na naziv Kul-
turnog društva koje djeluje u tom napaće-
nom gradu. Djevojčice i dječaci od dva-
naest, trinaest godinica zaigraše kolo bo-
sansko u crvenim narodnim nošnjama što
su ličile na dimije, dar neke italijanske
fondacije koja gradi mir na tim prostori-
ma, koja je vjerojatno i okupila dječicu u
Kulturno društvo “Vasa Jovanović”. A
oni su bili sjajni. Igrali su svi zajampureni
što su mogli bolje splet bosanskih igara.
A nitko ne htjede niti u tom društvu, a ni-
ti drugdje uprizoriti stradanje njihovih
sugrađana one krvave 95.! Svi žele što
prije zaboraviti, vratiti se u normalu, jer
život mora ići dalje. Ama neka ide dalje,
nije nitko protiv života i protiv nemirne
djece. Naprotiv! Sve me podsjetilo na
istinite priče poslije Drugog sv. rata kad
su nasilu htjeli pomiriti zločince i njihove
žrtve, ali samo s jedne strane. Kolektivno
32 sjećanje jednog naroda uništiti kako bi
sljedećih pedesetak godina uljuljan i snen
od lažne ljepote ponovno dočekao neko
novo klanje. A mi smo skloni zaboravu.
Hedonizam nam brzo udari u glavu, a onu
staru “kako je povijest učiteljica života”, i
ne bendamo.
Četrnaestogodišnji dječaci iz Srebre-
nice, Mitar i prijatelj mu David u Domu
kulture bili su gledatelji s moje lijeve
strane, a njima poznata ekipa, jedna Olja i
još tri žene sjedile su u redu ispred nas.
Mali Mitar se strašno uvrijedi kad sam
zbog gužve razumijela da se zove Mithat,
glasno skoro na slogove mi ponovi da on
nije Mithat nego Mitar, a ima prijatelja
Davida. Nakon toga sam ušutjela, kao da
mi je netko pljusnuo šamarčinu, jer se po-
tvrdiše moje sumnje u to kako svi znaju
kud gone u ovom svijetu, pa čak i četrna-
estogodišnji Mitar, osim nas koji još uvi-
J jek ne znamo gdje nam je pravo mjesto.
O Nešto se ustručavamo, sklanjamo kao da
smo došli u tuđu kuću, pa nam i sasvim
U normalno bude kad nas iz nje istjeraju. A
Srebrenica, Bosna cijela je i naša kuća.
R Nebo je previsoko, a zemlja tvrda da bi
mogli tek tako nestati. Ta dva dječaka ko-
N ji su bili moji susjedi na prezentaciji kul-
A ture i lijepe riječi dobacivahu, smijuljeći
se nastupima KUD-ova iz Hrvatske, a za
L jednog učesnika razgovijetno sam čula
kako je David za sebe i
svoju ekipu glasno ko-
mentirao: “O, j..... koli-
ki je onaj.” A onaj je
bio u zelenoj bosanskoj
nošnji, prizor pravog
gordog Bošnjaka. Ni-
sam mogla prešutjeti
pa mu ko iz topa srdito
dobacim: “Jelde, bolan,
kako bi bilo dobro po-
slati ga u Potočare.”
Tada se starija gospođa
okrenula, prostrijelila
me pogledom i zapo-
vjednički rekla malom:
“Ćuti!” Jedva sam če-
kala da se lažna, nasil-
na ceremonija kulture u
Srebrenici okonča i da
iz socijalističkog zda-
nja obljepljenog usmr-
djelim tepisonima iza-
đem u kišno srebrenič-
ko veče. A tamo na
ostavljenim, polunapu-
štenim kućnim prago-
vima nesigurno su iza
vrata pomaljale glave prekrivenih starijih votima 8500 ljudi. Strašno, strašno! Pa i
Bošnjakinja. Sklanjale su se iza zavjesa, a Hitler i njegovi luđaci su bili isti kao Mla-
samo slobodno, bez ikakvog ustručava- dić i njegova svita. Ali cijeli svijet je osu-
nja, ko da su oslobodile ove pitome kraje- dio nacizam, a za nacizam u Srebrenici
ve, na prozorima su bile nepokrivene že- malo je znano. Humani svijet je odmah
ne, glava nakićenih raščupanim trajnama. nakom sloma Rajha rascjepkao veliku
Strelovito bi pogledale na prolaznike te bi Njemačku, a gle ponovo cinizma da se
nemarno okretale glavu na drugu stranu. dozvolili da deželica u Deželi, RS stvore-
Većina avlija i kuća bošnjačkih u Srebre- na na genocidu, kulturocidu, rođena iz kr-
nici je napušteno. Mogli su zločinci ispa- vi nevino stradalih, ko ratni srpski trofej i
liti makar nekoliko hitaca po fasadama ili danas prkosi ne samo žrtvama nego cije-
polupati stakla na prozorima pa da bar lom svijetu. Ubij, opljačkaj, osvoji i onda
malo maskiraju svoje zločine, jer bi mo- ko u prastaroj hordi obilježi svoj zauzeti
gli reći kako su se tu i vodile nekave voj- prostror. Slično ga obilježavaju i jedinke
ne. Ali nisu. Vidi se da su ti ukućani samo iz životinjskog svijeta. A nitko ne govori
izvedeni iz svojih kuća i odvedeni u ne- da tu zločinačku tvorevinu, koja nikad po-
povrat. vijesno niti kulturološki nije postojala tre-
O ljepoti kulture življenja Bošnjaka ba ukinuti. Naprotiv, vode se vrlo umni
ovog kraja najbolje svjedoče bašče koje razgovori kako bi se Dodike umolio i pri-
su sad već zarasle u korov, a ruže i miri- volio za neke visoke humane i političke
šljavi đulovi što odolijevaju svakom ne- ciljeve. A on neće pa neće. A veliki svjet-
vremenu stidljivo otvaraju pupove iz već ski glavari se nadaju i nadaju, tobože pri-
podivljalih grana. Prvo što mi je palo na jeteći mu, a guštaju isto kao i on. Jer da je
pamet kad sam razmišljala o Onima koje drugačije, samo jednim dekretom, onako
su odvodili što li su radili s njihovim kako je RS stvorena, tako bi mogla i ne-
osobnim stvarima. Kako li su mogli uni- stati. Ali, očito, to je neka velika politika,
štiti nečiji album fotografija s mature ili djelo velikih umova koje ne razumijem.
onaj još stariji iz prvog osnovne, kako li Ama, pravimo se bedasti, znamo mi vrlo
su mogli zaviriti u ormare s donjim ru- dobro koje se igre i igrice igraju. Ne more
bljem onih koje su poklali i nemilosrdno Bosna u ovom stanju u kojem sada jeste
ustrijelili ko ptice u letu za vrijeme lova? naprijed, a to ti bjelosvjetskim mirotvorci-
Ne, ja to ne mogu nikako sebi objasniti. ma dobrano paše. Od svega je najbitnije
Poremećenim umovima, luđacima dato je da mi znamo o čemu se tu radi i što su
pravo da presude, u ime ne znam čije, ži- veliki pisci htjeli reći.
 INTERVJU

Razgovor s Nedžadom Hodžićem, predsjednikom Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske

“Nemamo ni jedan razlog da

savijamo kičmu ili obaramo pogled, a
imamo ih tisuću da budemo ponosni”
Razgovarala: Sena Kulenović

Krajem 2008. na hrvatskoj političkoj društvo ne bi smjelo funkcionirati. Kada to

sceni pojavila se nova stranka, Bošnjačka
demokratska stranka Hrvatske, čiji su re-
zultati na proteklim lokalnim izborima po-
tvrdili da su Bošnjaci u Hrvatskoj dobili
snagu na koju treba računati u budućnosti.
U razgovoru s predsjednikom BDSH
Nedžadom Hodžićem doznajemo koje su
programske smjernice stranke te kakav je
odnos stranke prema društveno-političkim
pitanjima važnim za opstanak Bošnjaka u
RH, ali i općenito za budućnost Hrvatske.
Vlasnik ste i glavni menadžer vrlo
uspješnog građevinskog poduzeća Ha-
nn-invest, no u posljednjih godinu dana
aktivno ste se angažirali u politici. Ot-
kud taj interes?
Dugo sam vremena razmišljao o tome.
Na žalost, moje osobno iskustvo kao čovje-
ka i gospodarstvenika u ovoj državi izrazito
Nedžad Hodžić
je negativno. Ono što smo moja obitelj i ja
preživjeli moglo bi postati obrazac kako
shvatite kao građanin i porezni obveznik
koji daje svoj materijalni doprinos da bi
društvo funkcioniralo, a vidite da se doga-
đaju stvari koje ne samo da nisu moralne
nego su u suprotnosti sa zakonom, društve-
nim normama i sve to osjetite na vlastitoj
koži, onda si postavljate pitanje da li poku-
šati dati doprinos i nešto promijeniti svojim
angažmanom. Činjenica je da jedan čovjek
ne može mnogo, pa ni grupa ljudi, ali ako se
stvari ne pokušaju promijeniti onda može
biti samo još gore. Presudno za moj ulazak 33
u politiku bile su činjenice da sam materi-
jalno situiran, da sam podigao tri sina (naj-
mlađi je pred studijem, a druga dvojica su
studenti) i da još uvijek imam energije za
nove stvari. U životu sam vrlo rano, do 30-
te godine, okusio slasti struke, elektrotehni-
ke, radeći kao glavni inženjer najvećeg ter-
moenergetskog postrojenja u BiH, a nakon

“materijalno
Presudno za moj ulazak u politiku bile su činjenice da sam
situiran, da sam podigao tri sina i da još uvijek imam
energije za nove stvari. U životu sam vrlo rano, do 30-te godine,
okusio slasti struke, elektrotehnike, radeći kao glavni inženjer
najvećeg termoenergetskog postrojenja u BiH, a nakon raspada
Jugoslavije sam zajedno sa svojom braćom i malim početnim J
kapitalom izgradio tvrtku od 100 i više zaposlenih, korak po korak, O
bez pretvorbi i privatizacija ili političkih veza, na otvorenom tržištu. U
Ali pored toga, posebna mi je inspiracija taj naš korpus kojem R
pripadamo, jer kada analiziram sva svoja negativna iskustva, ona su N
A
vezana uz ime i prezime, moju nacionalnu pripadnost. ” L
 INTERVJU

“različitih
Shvatio sam da su se mnogi povukli iz bošnjačkih asocijacija iz
razloga: ili se nisu slagali s nekim stavovima ili se nisu slagali s
ljudima koji su predstavljali naš bošnjački korpus. Ali kroz jednostavan,
ljudski razgovor iskazali su želju da se neke stvari promjene, stvorila se
jedna pozitivna, kritična masa što je dovelo do toga da je moj rezultat na
tim izborima bio gotovo prolaz u saborske klupe, pofalilo je oko 100 i
nešto glasova. Dakle, bilo je dovoljno da čovjek koji je apsolutno
nepoznat u društvenom radu samo porazgovara s ljudima. Zapravo,
ljudima nedostaje jedna normalna ljudska komunikacija, razgovor na
temu ozbiljnih društvenih problema, a ne politikanstvo. ”
raspada Jugoslavije sam zajedno sa svojom ja, razgovor na temu ozbiljnih društvenih tehnička inteligencija. Na bošnjačkoj
braćom i malim početnim kapitalom izgra- problema, a ne politikanstvo. sceni danas se osjeća negativna selekci-
dio tvrtku od 100 i više zaposlenih, korak Nakon tih rezultata na parlamentar- ja vodećih kadrova u bošnjačkim asoci-
po korak, bez pretvorbi i privatizacija ili po- nim izborima bio sam dnevno opsjednut jacijama jer mnogi u njih ulaze iz krivih
litičkih veza, na otvorenom tržištu. Ali po- pozivima jer su razmišljanja o stranci vi- razloga, a često nisu ni dovoljno obrazo-
red toga, posebna mi je inspiracija taj naš sjela u zraku, motala se po glavama ljudi. vani niti znaju iskoristiti danu poziciju u
korpus kojem pripadamo, jer kada analizi- Za mene pitanje je bilo da li sam spreman interesu Bošnjaka.
ram sva svoja negativna iskustva, ona su voditi novu stranku. Vodili su se razgo- Kadrovska politika je ključni problem.
vezana uz ime i prezime, moju nacionalnu vori i s ljudima iz drugih gradova, Du- Prije svega, tražimo ljude koji nisu ni na
34 pripadnost. To nikada nije izravno rečeno, brovnika i naročito Rijeke. Na kraju je koji način kompromitirani kao članovi
ali je uvijek bilo prisutno tako da jednostav- došlo do odluke i inicijativni odbor se sa- društva, dakle, čestit obraz to je naš temelj.
no osjetite potrebu da date doprinos društvu stao u Puli. Većina ljudi se nije poznava- U Rovinju je predsjednik ogranka čovjek
u kojem su vam djeca rođena i u kojem žive la, bilo je mnogo neprospavanih noći, ali koji je bivši inspektor u policiji, a sada je u
kako bi se pokrenule pozitivne promjene. stranka je na koncu registrirana i krenulo mirovni. Upoznali smo se na osnivačkoj
se u rad. Ono što je do sada učinjeno je skupštini kada smo predstavljali program.
U listopadu 2008. godine osnovana sjajan rezultat, a to je već skoro tisuću On je oko sebe okupio ljude, prepoznali su
je Bošnjačka demokratska stranka Hr- članova. Trenutno Bošnjačka demokrat- ideju i aktivno se uključili. Ista stvar je s
vatske, a vi ste izabrani za njenog prvog ska stranka Hrvatske ima sedam ograna- Umagom, gdje je predsjednik ogranka je-
predsjednika. Koliko je ogranaka osno- ka: Pula, Poreč, Vodnjan, Rovinj, Raša, dan mladi ekonomist, izuzetan poduzet-
vano do sada i gdje? Labin, Novigrad. Također su u pripremi nik. Dakle, ne radi se samo o tehnokratskoj
Nakon što sam se odlučio kandidirati ogranci u Bujama, Umagu, Kršanu i Bu- strukturi ili poduzetničkoj, to je samo pri-
na manjinskoj listi mjesec dana sam kru- zetu. Ono što je bitno napomenuti je da vid jer je struktura naših ljudi u Istri takva
žio po Hrvatskoj, razgovarao s našim lju- smo već napravili prezentaciju našeg pro- da je većina samostalna u svojim djelatno-
dima, Bošnjacima, koje sam prvi put vi- grama u Sisku i Zagrebu, a u pripremi su stima. Istra je jednostavno ekonomski in-
dio, otkrilo se da među nama ima jako Dubrovnik i Gunja. Ogranak u Sisku bi teresantnija. Mnogo je, da tako kažem,
mnogo pozitivne energije. Shvatio sam već bio formiran da se oko BDSH nisu običnih ljudi. S njima je nešto lakše jer vr-
da su se mnogi povukli iz bošnjačkih aso- pojavili pojedinci koji imaju malo drukči- lo brzo prepoznaju suštinu, dok je s inte-
cijacija iz različitih razloga: ili se nisu je poglede nego što su programski i zato lektualcima nešto teže - što je logično. Na-
slagali s nekim stavovima ili se nisu sla- smo zaustavili osnivanje ogranaka. Nešto ravno, pitanje je kada ćemo mi sve te ele-
gali s ljudima koji su predstavljali naš slično se dogodilo i u Dubrovniku gdje se mente programa moći realizirati jer našu
J bošnjački korpus. Ali kroz jednostavan, stranku pokušalo iskoristiti za osobnu stranku čine ljudi koji rade i moraju zaslu-
O ljudski razgovor iskazali su želju da se
neke stvari promjene, stvorila se jedna
promociju. Naš cilj je dugoročan, ne osni-
vamo ogranke samo radi lokalnih izbora,
žiti svoju plaću, a imaju obaveze i prema
obiteljima, dakle, nisu profesionalci. Fi-
U pozitivna, kritična masa što je dovelo do nego se želimo u Dubrovniku i svim osta- nanciranje svih aktivnosti stranke za sada
toga da je moj rezultat na tim izborima lim gradovima predstaviti i oko te ideje pokriva poduzetnički milje, ljudi koji žele
R bio gotovo prolaz u saborske klupe, pofa- okupiti ljude, a zatim će uslijediti osniva- i imaju mogućnosti da pomognu organiza-
lilo je oko 100 i nešto glasova. Dakle, bi- nje ogranaka, što je zapravo formalnost. cijski i materijalno. Oko kadrova smo vrlo
N lo je dovoljno da čovjek koji je apsolutno rigorozni iako nam se ljudi sami nude. Ka-
A nepoznat u društvenom radu samo poraz- Kako ste izabrali ljude u vodeća tijela drovska politika nam je vrlo bitna, kriterij
govara s ljudima. Zapravo, ljudima nedo- stranke? Gledajući izvana, najzastuplje- je relativno jednostavan i naravno da želi-
L staje jedna normalna ljudska komunikaci- niji su poduzetnici, inženjeri, odnosno mo što više intelektualaca.

Nedavni lokalni izbori bili su vatreno
krštenje za BDSH. Po prvi put ste imali
priliku u javnoj areni isprobati ideju i
program stranke. Kako ste zadovoljni
postignutim rezultatima i da li su oni is-
punili vaša očekivanja?
Da, po prvi puta i to na povijesnim iz-
borima na kojima smo birali gradonačelni-
ke, načelnike općina i župane po prvi puta
direktnim biranjem osoba, ali za nas su oni
povijesni i zbog toga što smo kao stranka
po prvi puta nakon osnivanja na izborima.
Izašli smo na izbore sa samostalnim lista-
ma u Istarskoj županiji te samostalnim li-
stama za gradska i općinska vijeća u Puli,
Vodnjanu, Raši, Labinu, Rovinju, Poreču,
Umagu, Bujama i Cetingradu. Ono na što
smo posebno ponosni je činjenica da se na
tim samostalnim listama našlo više od
dvjesto bošnjačkih imena sa velikim bro-
jem žena i omladine što smatramo jednom
velikom pobjedom i potvrdom da je ideja
BDSH naišla na apsolutno plodno tlo u
bošnjačkom nacionalnom korpusu. Poseb-
no smo ponosni na način na koji smo vodi-
li kampanju i naše predizborne skupove,
na kojima smo govorili o našem programu
i ciljevima, a bez i jedne ružne riječi o dru-
gima. Ti su naši skupovi i od medija, ali i
od dugogodišnjih političkih aktivista iz ra-
znih stranaka ocijenjeni kao najdostojan-
stveniji politički skupovi do danas viđeni u
RH. Bošnjaci su predstavljeni u jednom
sasvim novom svjetlu, a posebno impo-
zantan je bio naš centralni županijski skup
u hotelu Histria u Puli kojem je nazočilo
više od 700 osoba.
Rezultat od dva vijećnika, u Labinu i
Raši, kao i 2465 glasova za našu županij-
sku listu na izborima smatramo zaista ve-
likim. Mora se imati na umu i da je stran-
ka SDA imala u Raši samostalnu listu i
ušla u gradsko vijeće, što nas raduje. Ta-
kođer, moram istaknuti da je protiv BD-
SH na ovim izborima radilo nekoliko po-
jedinaca iz nacionalne zajednice na čelu s
gospodinom Pršićem koji je, ne znam sa
kojim pravom sa SDP-om potpisivao u
ime nacionalne zajednice nekakvu koali-
ciju i par dana prije izbora slao na boš-
njačke adrese pisma na memorandumu
nacionalne zajednice i pozivao ih da gla-
saju za SDP. Stoga je naš rezultat u Istri
još značajniji i pokazuje da smo za vrlo
kratko vrijeme kod Bošnjaka probudili i
nacionalni ponos, ali i političku svijest.
Kojih je pet najvažnijih ciljeva BDSH
u neposrednoj budućnosti?
Naše temeljno bošnjačko pitanje je da
tek trebamo izgraditi bošnjački nacional-
ni identitet kako ovdje tako i u matičnoj
državi. Činjenica je da naš identitet nije
sustavno građen, nakon Osmanskog car-
stva ostali smo na nekoj vjetrometini, pa
smo živjeli pod Austro-Ugarskom mo-
narhijom, pa u Kraljevini Jugoslaviji, pa
u socijalističkoj Jugoslaviji i nikada ni-
smo imali slobodu da se izjasnimo onako
kako se osjećamo. Danas to po prvi put
možemo, a imamo i svoju matičnu zemlju
Bosnu i Hercegovinu. Podizanje svijesti o
bošnjačkom nacionalnom identitetu je
naš osnovni cilj. Drugi cilj je da to sve
odradimo do popisa stanovništva 2011. i
pokušamo pokazati koliko nas zapravo
živi u Hrvatskoj. Treći politički cilj je do-
prinos da ova država postane društvo rav-
nopravnih građana, ona je, naravno, prije
svega hrvatska država jer se 86% građana
izjasnilo kao Hrvati, ali ona mora biti
društvo ravnopravnih građana, jednakih
pred zakonom. Ako ginemo za državu,
ako plaćamo poreze onda moramo biti
ravnopravni u onim elementarnim pravi-
ma. Četvrto, da na popisu stanovništva
pokažemo koliki je stvarni broj Bošnjaka
u Hrvatskoj i da u određenim sredinama
kao što je na primjer Istra pokažemo da
nas je preko 5%, ili u određenim gradovi-
ma kao što je Raša pokažemo da nas je 40
%. Recimo u Raši imamo situaciju koja je
dokaz potpunog političkog sljepila. U
gradu koji naseljava 40% bošnjačke po-
pulacije nemate recimo Vijeće bošnjačke
nacionalne manjine jer imate samo 3,8%
izjašnjenih Bošnjaka. Kada sam na pre-
govorima s IDS-om zatražio da nam, ako
žele da podržimo njihovog gradonačelni-
ka daju dogradonačelničko mjesto u Ra-
ši, gladak odgovor je bio “Bošnjaka je u
Raši samo 3,8%!”. Dakle, ta situacija ja-
sno govori koliko su protekle godine u
političkom radu promašene. Neki su bili
mišljenja da nema smisla osnivati još jed-
INTERVJU
nu nacionalnu stranku, ali smatramo da
za bošnjačku stranku itekako ima prosto-
ra upravo zato što imamo temeljni pro-
blem da pokažemo koliko nas ima da bi
mogli konzumirati prava koja su regulira-
na zakonom o nacionalnim manjinama.
Nemamo o čemu pregovarati ako se ne
zna koliko nas ima. Recimo, u lokalnim
zajednicama gdje ima 15% pripadnika
neke manjine automatski po zakonu ima-
mo pravo na dogradonačelnika. Ako ne
prođe u prvom krugu, u drugi krug prola-
zi jer se mora izabrati manjinac. Dakle,
postoji niz mogućnosti i mi želimo našim
ljudima poslati poruku da oni nisu ovdje
samo zato da bi radili, živjeli i čekali da
umru, nego da i naša djeca imaju moguć-
nost da se osjećaju građanima, sa svim
pripadajućim pravima i obavezama.
Pored toga odnos Hrvatske prema na-
šoj matičnoj državi je dugo vremena bio
dvoličan: jedno se pričalo, drugo se radi-
lo. Dok smo mi u ovoj državi ginuli u je-
dinicama HVO-a, s druge strane smo
imali pregovore hrvatske i srpske strane o
podjeli BiH. Odnos Hrvatske i BiH danas
je temeljno vanjskopolitičko pitanje. Hr-
vatska će ući u EU onog trenutka kad Eu-
ropa o tome odluči, ali je nama itekako
bitno da se ovdje kaže da je BiH cjelovita,
nedjeljiva, ravnopravna kao i sve druge 35
države. To su dakle osnovni ciljevi.
Da li ste uspostavili odnose sa Stran-
kom demokratske akcije? BDSH se pri-
družilo dosta onih koji su bili nezado-
voljni radom SDA na terenu.
SDA ima bošnjačke simpatije, ona je
sinonim za predsjednika Aliju Izetbegovića
koji je bio izuzetno poštena i čestita osoba.
Druga je stvar što su stranke danas u politič-
koj borbi pretvorene u interesne skupine.
Ali kad se govori o čovjeku koji je u jed-
nom odsutnom trenutku poveo bošnjački
narod u izglasavanje nezavisne države BiH
sve su simpatije i podrška bošnjačkog naro-
da bile na njegovoj strani. Mislim da u gla-
vama ljudi još uvijek postoji ta paralela
SDA-Alija Izetbegović, pa recimo i u glavi
moje majke koja je vjernik i ne propušta na-
maze. Međutim, SDA na terenu u Hrvat-
skoj zapravo na postoji. Ona postoji kroz
J
neke ogranke, ali u radu na terenu, s boš-
njačkim korpusom, apsolutno ne postoji.
O
Najbolji primjer je Raša, koju sam ranije U
spomenuo. Postavlja se pitanje da li je to
trebala odraditi SDA. To je temeljno poli- R
tičko pitanje jer iz toga proizlaze prava na-
cionalne manjine. To nije učinjeno, a SDA
N
je parlamentarna stranka što znači da dobi- A
va i određena sredstva za rad. Koliko god
mi bili nezadovoljni i na određeni način re- L
 INTERVJU
fleks nerada SDA, ne doživljavamo je kao
neprijatelja nego kao partnera jer su nam
interesi zajednički, a to, prije svega, znači
naš narod i njegova politička svijest. SDA
je naš partner i ako to i oni budu željeli mi
možemo zajednički odraditi niz stvari, ako
se usaglasimo. Moja je procjena da će se
SDA uz nas iskristalizirati u ozbiljnu poli-
tičku stranku ili će nestati. SDA po prvi put
ima konkurenciju u Hrvatskoj i sad će se
pokazati njena prava vrijednost. Činjenica
je da među našim članovima ima mnogo
ljudi koji su godinama bili politički aktivni i
kad su vidjeli da SDA ne ostvaruje ciljeve,
odnosno, ne radi ono što bi trebala, priklju-
čili su se BDSH-u. Naravno, SDA će mora-
ti malo više raditi na terenu ili se barem liši-
ti ljudi koji našu bošnjačku priču pretvaraju
u trivijalne, sitne stvari. Ukoliko budu spre-
mni na suradnju, mi smo spremni. Čak sam
u Raši sugerirao da se za lokalne izbore ide
s našom zajedničkom listom, a ne da smo
stalno na tuđim listama i glasamo za druge,
nego da to bude naša lista, naše gradsko vi-
jeće pa da vidimo koliko nas može proći.
Želimo im sreću kao stranci i kao pojedinci-
ma koji čine SDA i nadam se da će naše
aktivnosti probuditi pozitivne reakcije u ra-
du SDA.
36 Za manje od dvije godine, 2011. godi-
ne, možemo očekivati novi Popis stanov-
ništva u RH. U zadnjih osam godina boš-
njačke asocijacije su propustile priliku da
osmisle kvalitetan program kojim bi djelo-
vale na svijest i promijenile odnos izjašnje-
nih Bošnjaka i Muslimana u RH. Kako će
se BDSH pripremiti za Popis stanovništva?
To je naš temeljni zadatak. Do sada smo
sve bili podredili lokalnim izborima, ali sa-
da namjeravamo pokrenuti operativni plan
koji djelomično već provodimo. Na pri-
mjer, naš ogranak u Rovinju je dobio podat-
ke iz matičnog ureda tko se kako izjašnjava,
anketirali smo ljude i dobili vrlo optimistič-
no izvješće što se tiče rada naših aktivista na
terenu: od 472 anketiranih njih 411 je potvr-
dilo izlazak na lokalne izbore i da će glasati
za listu BDSH-a, ali su istovremeno prihva-
tili da svi oni koji to još nisu učinili promje-
ne nacionalno ime Musliman u Bošnjak. Za
J tu temeljnu zadaću morat će se osigurati
O sredstva, zadužiti ljudi koji će to odraditi
metodom od vrata do vrata, uz sve moguće
U prateće promidžbene materijale. Važno je
da se u slijedeće dvije godine svi oni koji to
R nisu učinili na popisima birača izjasne kao
Bošnjaci. Ali to nije dovoljno jer će tek
N izjašnjavanje na Popisu stanovništva postati
A relevantno. Izjašnjavanje na popisu birača
je jedna stvar i vezana je više uz politiku.
L Međutim, ako ljudi na popisu birača pro-
mjene svoje nacionalno opredjeljenje Mu-
sliman u Bošnjak veća je vjerojatnost da će
to učiniti i na Popisu stanovništva. Na svi-
jest onih koji to ne učine sada pokušat ćemo
utjecati sve do Popisa stanovništva 2011.
godine. Naravno, pred sam Popis stanov-
ništva trebat će pojačati promidžbene aktiv-
nosti i rad na terenu. Ono što mi sanjamo je
1,5% izjašnjenih Bošnjaka u RH. To bi au-
tomatski značilo promjenu zakona o izboru
saborskih zastupnika jer bi nam u tom slu-
čaju po Ustavu pripalo jedno mjesto u Sa-
boru, a moralo bi se revidirati i mnogo dru-
gih stvari, recimo radna mjesta. Dakle, po-
krenut ćemo dvogodišnji operativni pro-
gram u svim sredinama gdje žive Bošnjaci i
za to moramo osigurati sredstva jer se bez
njih to neće moći učiniti. Danas ne možete
više očekivati da će netko raditi iz čistog
entuzijazma jer zapravo treba zakucati na
svaka potencijalno bošnjačka vrata i razgo-
varati s ljudima. Mi smo kroz promidžbu
stranke već počeli raditi na tome. Za poče-
tak smo napravili 2500 bedževa s pet razli-
čitih sadržaja. Naš znak simbolizira pripad-
nost državi Hrvatskoj, žuta i plava boja
simboliziraju BiH, a ljiljan je simbol borbe
za neovisnu državu. BDSH nema članarinu,
ali dovoljno je da se kupi jedan bedž za 10
kn i time platite godišnju članarinu. Mislim
da je to prvi promotivni materijal na temu
Bošnjak/Bošnjakinja.
Kakva je recepcija BDSH kod Islam-
ske zajednice i drugih bošnjačkih asoci-
jacija?
Moram reći da sam kao čovjek i kao
Bošnjak razočaran pojedinim ljudima koji
vode bošnjačke asocijacije. Ne volim go-
voriti o nekome kada nije prisutan, ali do-
voljno je da vidite što piše recimo “Boš-
njački glas” ili da odete na stranice Nacio-
nalne zajednice Bošnjaka Istre i da vidite
što tamo piše. Ozbiljan čovjek mora biti
istinski tužan kada vidi neke od članaka.
Recimo u članku pod nazivom “Platforma
za lokalne izbore” doslovno stoji da SDA i
BDSH ne predstavljaju Bošnjake, da su
one dvije od stotinu stranaka u Hrvatskoj i
da će Nacionalna zajednica voditi prego-
vore sa strankama i sastavljati pismene za-
ključke za koga Bošnjaci trebaju glasati.
Dakle, radi se o elementarnom nepoznava-
nju smisla i djelovanja nacionalne zajedni-
ce kojoj svi pripadamo bez obzira na stra-
načko opredjeljenje. Čelni ljudi daju pau-
šalne, neargumentirane ocjene po receptu
“sad sam ja hadžija i biti će kako ja ka-
žem”. Nadalje, to što već u nekoliko broje-
va piše “Bošnjački glas”, tamo ne samo da
se laže i izmišlja, nego doslovno stoji “ako
me dobro plate, ode Ibro iz Bošnjaka!”. I
to piše potpredsjednik nacionalne zajedni-
ce koji bi za dobre pare otišao iz Bošnjaka,
a on bi trebao biti uzor. To je stanje koje se
treba prevazići i to stanje zahtjeva ozbiljan
zahvat. Zato mislim da je BDSH bila ne-
minovnost da se naprosto ne izgubimo.
Što se tiče Islamske zajednice mi želi-
mo da ona bude anacionalna i nadnacio-
nalna. Ona nema što tražiti u politici. Prije
nego što je stranka registrirana zatražio
sam sastanak s muftijom Ševkom ef.
Omerbašićem kao poglavarom Islamske
zajednice u Hrvatskoj i Bošnjakom kako
bi mu iz prve ruke objasnio ideju stranke.
Razgovarali smo oko sat vremena i on nije
imao ništa protiv pokretanja stranke. Tom
prilikom mi je dao jako dobar savjet do ko-
jeg izuzetno držim: “vodi računa kakve
ljude okupljaš oko sebe!”. Ako je Islamska
zajednica do sada, u određenim povije-
snim okolnostima, bila na neki način uz
SDA, mislim da se sada, a to oni i u svojim
javnim istupima potvrđuju, ne želi miješati
u politiku. Političke stranke su jedna stvar,
a vjerska zajednica sasvim druga. Naša je
želja da u bošnjačkom korpusu stvari po-
stavimo na svoje mjesto: vjera je vjera,
nacionalnu zajednicu činimo svi koji se
osjećamo Bošnjacima neovisno o politič-
kim stavovima, a mi u BDSH smo grupa
ljudi koja se želi baviti politikom.
Saborski zastupnik bošnjačke manji-
ne, prof. dr. Šemso Tanković, u drugom
je mandatu. Kako ste zadovoljni njego-
vim dosadašnjim djelovanjem?
Kada ste u Saboru vi ste po zakonu
ove države profesionalac, vi ste izabrani,
plaćeni i u radnom ste odnosu da radite
ono što je propisano Ustavom. I to bi tre-
bao slijediti i netko tko je izabran da
predstavlja pet nacionalnih manjina.
Onako kako to radi većina manjinskih za-
stupnika pa i naš prof. Tanković, osim
možda nekih srpskih, to je jednostavno
odrađivanje koalicijskog sporazuma da se
mandat preda u ruke drugome, a obaveza
je doći samo kada se nešto izglasava. To
je potpuna degradacija smisla saborskog
zastupnika, potpuno neprimjereno i su-
protno demokratskim načelima. Ne biraju
se ljudi da bi se razdvojili na dva tabora,
nego se biraju da diskutiraju o problemi-
ma i donose rješenja. Što se tiče prošlog
mandata stvar je bila ista. Dakle, na za-
padu ništa novo. Ali ne radi se tu samo o
prof. Tankoviću. Nažalost, puno je sabor-
skih zastupnika koji se tako ponašaju.
Prof. dr. Tanković nedavno je dao
ostavku na mjesto predsjednika Kluba
nacionalnih manjina, a nakon toga je

najavio da se će se povući iz politike.
Međutim, istovremeno i dalje ostaje loja-
lan koalicijskom sporazumu s HDZ-om
dizanjem ruke za nepravedni zakon o
medicinski potpomognutoj oplodnji koji
je u javnosti žestoko osporavan. Kako
komentirate te poteze?
Nakon tih svojih odluka profesor Tan-
ković me kontaktirao i održali smo sastanak
u Zagrebu. U slučaju da se on povuče iz po-
litike i Sabora RH, ja bih ga zamijenio, s
obzirom da sam drugoplasirani na prošlim
parlamentarnim izborima. No, ta odluka nije
još donesena, a ako do nje dođe spreman
sam preuzeti odgovornost. Međutim, mo-
ram reći da me sam njegov poziv da se sa-
stanemo obradovao jer sam imao priliku i
njemu kao predsjedniku SDA iznijeti te-
meljne razloge za osnivanje BDSH, kao i
naše programske ciljeve. Konačno, pripada-
mo istom korpusu i imamo zadatak surađi-
vati. Mi se u RH moramo boriti za opstoj-
nost bošnjačke nacionalne manjine, a ne za
vlast. Što se tiče lojalnosti HDZ-u niti tu se
nema što spočitavati obzirom na koalicijski
sporazum poslije izbora. Tu je ključno pita-
nje da li druga strana ispunjava svoje obveze
iz tog sporazuma. Što se tiče spornog zako-
na on će najvjerojatnije pasti na Ustavnom
sudu, a profesora Tankovića osim obveze da
glasa za zakon zbog koalicijskog sporazu-
ma, vjerojatno je vodio i osobni konzerva-
tivniji svjetonazor. No, na to pitanje ipak
mora dati odgovor profesor Tanković.
BDSH je zasada najviše koncentrira-
na na Istru i Primorsko-goransku župa-
niju, ali, između ostaloga, predstoji vam
osnivanje i ogranka u Zagrebu. Koliko
je za BDSH važan ogranak u Zagrebu?
Apsolutno najvažniji! BDSH u Zagre-
bu ima jednog potpredsjednika, dva člana
Glavnog odbora, a i dosta članova. Do sa-
da smo bili više okupirani Istrom zbog lo-
kalnih izbora, ali u Zagrebu smo obavili
razgovore i cilj nam je pridobiti određeni
krug naših intelektualaca, moramo iznaći
načine da te ljude motiviramo kako bi pre-
poznali ideju i priključili nam se. Zagreb je
središte našeg naroda u Hrvatskoj, pogoto-
vo onog intelektualnog dijela. U tom smi-
slu BDSH vidimo, da tako kažem, s inte-
lektualcima u prvom safu i poduzetnicima
u drugom, ne dijeleći ljude ni po kojem
osnovu. Međutim, ako ono što mi Bošnjaci
imamo u Hrvatskoj u intelektualnom smi-
slu uspijemo samo djelomično okupiti on-
da će to biti jedna reprezentativna snaga.
Naša statutarna obveza je najkasnije za
dvije godine napraviti novu skupštinu i iz-
vršiti reizbor vodstva stranke, predsjedniš-
tva i Glavnog odbora na što će svakako
INTERVJU
“ SDA je naš partner i ako to i oni budu
željeli mi možemo zajednički odraditi niz
stvari, ako se usaglasimo. Moja je procjena
da će se SDA uz nas iskristalizirati u ozbiljnu
političku stranku ili će nestati. SDA po prvi
put ima konkurenciju u Hrvatskoj i sad će se
pokazati njena prava vrijednost. Činjenica je
da među našim članovima ima mnogo ljudi
koji su godinama bili politički aktivni i kad
su vidjeli da SDA ne ostvaruje ciljeve,
odnosno, ne radi ono što bi trebala, priključili
su se BDSH-u. Naravno, SDA će morati
malo više raditi na terenu ili se barem lišiti
ljudi koji našu bošnjačku priču pretvaraju u
trivijalne, sitne stvari. ”
utjecati svi oni koji nam se pridruže. Ova znanje do kojeg sam došao živeći u ovoj 37
priča nema osobne ciljeve ni interese. Jedi- zemlji i kao građanin i kao poduzetnik i
ni interes je bošnjačka nacionalna svijest i kao pripadnik bošnjačke nacionalne ma-
bit ćemo ponosni ukoliko budemo uspjeli njine da se u ovoj zemlji do danas pravio
motivirati veliki dio bošnjačkog intelektu- račun bez krčmara. Sada je krčmar stigao,
alnog korpusa. Zagrebu ćemo posvetiti crta je podvučena i morat će se zbrojiti svi
posebnu pažnju jer će se stranku sigurno u dosadašnji promašaji. Po prirodi sam opti-
budućnosti više ocjenjivati kroz rad zagre- mist, ali vjerujte mi, učinjeno je toliko pro-
bačkog ogranka nego samog sjedišta mašaja i pogrešnih strateških postavki u
stranke. Ulažemo vrlo velike napore, kao ovoj zemlji tako da, moram reći, ne vidim
što smo to činili i u Dubrovniku, Sisku, Ri- brz izlazak iz krize. Ono što će krčmar
jeci i drugdje, da pridobijemo kvalitetne zbrojiti ispod crte bit će poražavajuće i
ljude koji će prepoznati ideju i htjeti se proći će dugi niz godina do nekakvog zna-
upustiti u realizaciju. Onoga trenutka kada čajnijeg ekonomskog oporavka. Svjetska
procijenimo da imamo pravu ekipu krenuti recesija s tim nema nikakve veze. Vlada se
ćemo u osnivanje ogranka. Već sada ima- na žalost ponaša onako kako je političari-
mo dovoljno članova koliko je po statutu ma koji su na vlasti to jedino važno, a to je
potrebno za osnivanje ogranka, ali bi htjeli ne izgubiti vlast. No, prije ili kasnije će se
da u Zagrebu ipak imamo grupu ljudi koja morati napraviti radikalni zaokret i posta-
može dostojno predstavljati Bošnjake. viti novi, zdravi temelji ove države na ko-
jima će se graditi zemlja jake vlastite proi-
Republika Hrvatska zadnjih mjeseci zvodnje, zemlja vladavine prava i društvo J
prolazi kroz vrlo turbulentno razdoblje od
ostavke premijera, preko dva rebalansa
s ljudskim likom. BDSH će zasigurno u
okviru svojih mogućnosti učiniti sve što
O
proračuna u mjesec dana, do otkrivanje bude potrebno. Tu prije svega mislim na U
različitih korupcijskih i privatizacijskih inicijativu da “Merhameti” diljem RH po-
afera. Kako kao privrednik procjenjujete novno počnu aktivnije raditi, ali temeljna R
najnovije odluke Vlade i da li BDSH na- bitka će se voditi za očuvanje radnih mje-
mjerava pomoći Bošnjacima slabijeg imo- sta. Posao neće biti lak, ali je najvažnije da
N
vinskog stanja da prežive ovu situaciju? svi građani znaju da ulazimo u duži period A
Temeljni razlog zbog kojeg sam i do- ekonomske stagnacije i da je najvažnije
nio odluku da se politički aktiviram je sa- “ispružiti se koliko je jorgan dug”. L
 KULTURA

Kako je Preporodova predstava umirila međunacionalnu netrpeljivost u Jajcu

Iznenađenje na
Mesneviji u Jajcu
Kakvo li su samo razočarenje Hrvati doživjeli u trenutku kada je na pozornicu izašao književnik Sead Begović s
iranskim tadžom na glavi i počeo čitati početne stihove Mesnevije. Ostatak glumačke ekipe mogao je uskoro čuti
dječji plač i komešanje u publici. Ali, nitko nije izašao iz dvorane. Vjerovatno je teško objasniti savjesti da se zbog
nacionalne i vjerske netrpeljivosti ne želite kulturno uzdizati.

Filip Mursel Begović

Nakon gostovnja BZK Preporod iz

Jajca u Zagrebu, dramski studio “Orient
espresso” pozvan je po drugi put u Jajce
da u travnju izvede predstavu Mesnevija
na III. Festivalu duhovne poezije i muzi-
ke Plivske omahe – Bosanskohercego-
vačko višeglasje. Festival se održavao od
23. 4 – 26. 4. i po programu je vidljivo da
je organizator, Dom kulture Jajce, želio
ponuditi sadržaje koji bi zadovoljili i Hr-
vate i Bošnjake. Poznato je da je Jajce
38 duboko podijeljen grad na dva entiteta i
da tamo suživot i dijalog za neke nije la-
gan ili uopće ne postoji. Nekad kraljev-
ski grad srednjovjekovne Bosne, zatim
ratno skrovište druga Tita i mjesto zasje-
danja AVNOJA, devedesetih je prvo
osvojen od srpske vojske koja je rušila i
hrvatska i bošnjačka vjerska i kulturna
dobra. Zatim je Jajce oslobođeno od Hr-
vatskog vijeća obrane i kasnije potpalo
pod Federaciju BiH. Povratak je kretao
polako i mukotrpno, a danas Bošnjaci či- Sead Begović, Filip Mursel Begović i Senad Nanić
ne polovicu stanovništva grada, ako ne i u kostimografiji iz predstave “Mesnevija”
većinu. Za vrijeme bivše Jugoslavije Jaj-
ce je bilo obavezno mjesto svih školskih vine, koje je sagradila bivša država, pro- prepričavaju među muslimanima Jajca, a o
ekskurzija i promovirano je kao kolijev- padaju i da nemaju više važnost kao ne- njegovoj bogatoj ostavštini govorili su
ka komunizma i zajedničke borbe svih kada. Neki bi rekli tužno, ali očito da je Mensur Valjevac, Ibrahim Babić i Ramiz
jugoslavenskih naroda protiv stranog riječ o neminovnostima koje donosi novo Bećirović. Da bi obje strane bile zadovolj-
agresora. To je bilo tako do devedesetih, društveno uređenje. Međutim, pitanje je ne dan prije organiziran je i okrugli stol o
a onda je agresor postao netko drugi. kakve veze s ovim ima Rumijeva Mesne- životu i djelu fra Petra Anđelovića, a pre-
Slična ironična i paradoksalna priča vid- vija koju je Preporodov dramski studio davači su bili Dubravko Lovrenović, Želj-
J ljiva je i u hangaru u tvorničkoj hali u izvodio u Jajcu 25.4., u velikoj dvorani ko Ivanković i Goran Mikulić. Odmah na-
O Potočarima kod Srebrenice. Na mjestu nekadašnjeg Doma armije. kon potonjeg okruglog stola Preporodov
gdje su Bošnjaci čekali deportaciju ili Program festivala zamišljen je politič- dramski studio izveo je i Mesneviju. Ništa
U smaknuće još uvijek je vidljiv veliki nat- ki korektno, na način da i hrvatska i boš- čudno, rekli bismo. Međutim, u čaršiji se
pis: “Druže Tito mi ti se kunemo”. Zbog njačka strana budu podjednako zadovolj- može čuti da Hrvati iz Jajca uopće ne dola-
R ovakvih apsurda nejasno je zašto neki ne. Tako se na repertoaru našao i okrugli ze na događanja koja u sebi imaju prizvuk
bosanski muslimani još uvijek iskazuju stol o životu i djelu šejha Mustafe ef. Čoli- bošnjačkog ili islamskog. Vjerovatno je
N nostalgično povjerenje u nekadašnji poli- ća koji je dugi niz godina obitavao u Jajcu, ista stvar i s Bošnjacima koji uzvratno
A tički sustav kad je posve jasno da je to gdje je u glavnoj čaršijskoj džamiji službo- ignoriraju hrvatska kulturna događanja.
umjetno zajedništvo vodilo u klanje. U vao kao imam. O ovom šejhu može se čuti Slijedeći tu naviku građana, koja puno go-
L Jajcu je vidljivo da monumentalne građe- mnoštvo zanimljivih priča koje se usmeno vori o međunacionalnoj netrpeljivosti, hr-

vatska publika koja je nazočila okruglom
stolu o fra Petru Anđeloviću zasigurno ne
bi došla na “bošnjačku” Mesneviju koja se
igrala odmah nakon. To bi bilo tako da nije
bilo riječ o Mesneviji. Igrom sudbine na
plakatu koji najavljuje predstavu pisalo je
da je riječ o predstavi Mesnevija dramskog
studija iz Zagreba te se iz toga moglo za-
ključiti da je riječ o hrvatskom djelu pro-
grama. Hrvati su vjerovatno razdragano
krenuli na predstavu i sa sobom poveli dje-
cu, čak i tek rođene bebe. Kakvo li su sa-
mo razočarenje doživjeli u trenutku kada
je na pozornicu izašao književnik Sead
Begović (koji je zamjenjivao inače stalnog
člana glumačke postave dr. Ebtehaja Na-
vaeya ) s iranskim tadžom na glavi i počeo
čitati početne stihove Mesnevije. Ostatak
glumačke ekipe, mr. Senad Nanić, Elza
Hasanamidžić i Filip Mursel Begović mo-
gli su uskoro čuti dječji plač i komešanje u
publici. Ali, nitko nije izašao iz dvorane.
Ciklus novog iranskog filma u kinu “Tuškanac”, od 9. do 16. ožujka 2009.
Dinamičan i šaren organizam
iranskih filmova
Filip Mursel Begović
Kao i prethodne četiri godine jedan
tjedan u ožujku rezerviran je za nove
iranske filmove. Organizator ove manife-
stacije je Iranski kulturni centar u Zagre-
bu i Hrvatski filmski savez. Iz ove uvijek
zanimljive kinematografije ovom je prili-
kom hrvatska publika mogla vidjeti šest
filmova snimljenih u razdoblju između
2003. i 2008. godine. O ovogodišnjem ci-
klusu Diana Nenadić je zapisala: “Da je
iranska kinematografija, unatoč strogim
kulturnim i religijskim kodeksima koji
njome ravnaju, dinamičan i šaren organi-
zam, nakon svih dosadašnjih, pokazuje i
ovogodišnji izbor iranskih filmova. Po-
pulističnijeg predznaka, s potpisom ma-
nje poznatih autora i jedne autorice, taj
novi ili drukčiji iranski film okrenutiji je
urbanom ambijentu (“Posljednji čvor”,
“Djeca vječnosti”, “Noć”), djeci i suvre-
menoj iranskoj obitelji (“Znamen”, “Dje-
ca vječnosti”), ali i otvoren žanrovskom
Vjerovatno je teško objasniti savjesti da se
zbog nacionalne i vjerske netrpeljivosti ne
želite kulturno uzdizati.
Predstava je i zamišljena da ugodi svi-
ma i to je posvema u duhu kojim je pisana
Mesnevija – interkulturalnom i univerzal-
nom. Iskustvo izvođenja Mesnevije go-
vori da su predstavu redovito bolje pri-
hvaćala publika koja nije islamske vjero-
ispovijesti. To ne mora čuditi jer je Rumi-
jeva knjiga jedno od najčitanijih knjiga na
Zapadu. Europa i Amerika jednostavno je
“luda” za očaravajućim duhovnim poru-
kama koje se otkrivaju u Mesneviji – jed-
nake svim vjerama i nacionalnostima,
mladima i starima, a s obzirom da se u
predstavi dio radnje odvija u kazalištu
sjena i bebe su mogle pratiti dramsku igru
na pozornici. Znalo se desiti da su članovi
dramskog studija morali objašnjavati pu-
blici da je Rumi bio musliman i da je Me-
snevija u biti tumačenje Kur`ana i neod-
prosedeu – u krimiću “Posljednji čvor” te
ratnom filmu “Treći dan”, službeno naj-
boljem iranskom filmu u 2007. godini.
Kuriozum svakako predstavlja japansko-
iranska koprodukcija “Tepih od vjetra”
Kamala Tabrizija iz 2003., u kojem su
tradicija izrade čuvenih perzijskih sagova
i sudjelovanje dječjih likova poslužili kao
podloga za priču o dodiru drugih kultura
s mentalitetom perzijskog potomstva u
eri globalizacije.” Projekcije su se održa-
vale od 9. do 16. ožujka u kinu “Tuška-
nac”, a ciklus je započeo filmom “Zna-
men” Fereidoona Hassanpoora, a nasta-
vio se “Posljednjim čvorom” Hassana
Lafafiyana.
Prvi film donosi priču o dječaku Aliju
koji otkrivši identitet roditelja bježi iz si-
rotišta i kreće na sjever Irana kako bi ih
pronašao. Iznenađenje koje ga dočeka ni-
je ugodno, no ipak Ali ne odustaje. “Zna-
men” pripada u Iranu čestom žanru obi-
KULTURA
vojiva od islama. Riječ je o površnim za-
padnjačkim tumačenjima koji često Me-
sneviju, u svojim prijevodima i prezenta-
cijama, otuđuju od islama. Newagerski
nastrojenim Europljanima sufizam zvuči
tako mistično i tajanstveno, i samo taj
njegov aspekt skloni su proučavati. Zabo-
ravljaju da je Mesnevija duboko uteme-
ljena u osnovama islamskog vjerovanja,
baš kao i sufizam. Neosporno jest da je
Mesnevija pisana univerzalnim jezikom i
da iz nje mogu crpiti oni iskrena srca bez
obzira na vjeru, ali, s druge strane, upravo
je privlačna duhovna snaga Mesnevije je-
dan od glavnih razloga zašto su neki od
zapadnjaka prešli na islam. A što je bilo s
Hrvatima u Jajcu? Ništa posebno, nisu se
poturčili ili slično, jer dok gledate Prepo-
rodovu predstavu i slušate Rumijevu Me-
sneviju više niste Hrvati ili Bošnjaci, po-
stajete samo posjetioci koji se ne razliku-
ju jedni od drugih.
39
teljske drame o temi djece, a često puta
one znaju biti vrlo dirljive, pa vidjeti
uplakanu publiku tijekom projekcije nije
rijetkost, čak ni u mraku kino dvorane
gdje tada umjesto kokica šuškaju papir-
nati rupčići. No, drugi film - “Posljednji
čvor” ne pripada u Iranu tako čestom žan-
ru. Riječ je o kriminalističkom filmu koji
počinje policijskom istragom ubojstva
iranskoga poduzetnika s njemačkom
adresom u jednome teheranskome hotelu.
Svi tragovi naizgled vode do uglednog J
industrijalca i njegove kćeri koja je pred
udajom za očeva poslovnoga partnera,
O
mladog dizajnera tepiha koje otac proi- U
zvodi za njemačko tržište. “Treći dan”
Mohammada Hosseija Latifija je, uvjetno R
rečeno, ratni film. I u filmu koji je ove
godine odabran kao predstavnik suvre- N
mene iranske kinematografije tematizira
se iransko-irački rat, a radnja je dijelom
A
smještena u provinciju Khuzestan u juž- L
 KULTURA

nome Iranu, gdje hendikepiranu mladu

ženu zarobi iračka strana. Saznavši za to,
njezin će brat sa suborcima dati sve od
sebe da je oslobodi. “Treći dan” je pro-
glašen najboljim iranskim filmom u 2007.
godini.
Ovaj put je ženska predstavnica jedna
od najcjenjenijih iranskih redateljica -
Pouran Derakhshandeh, a u ciklusu je
njen film “Djeca vječnosti” - također
obiteljska drama u čijem su središtu dje-
ca, odnosno mladi. Saeid i Negar su mla-
di zaljubljeni par koji planira skoro vjen-
čanje. Saeid nalazi na poteškoće oko pri-
stanka Negarina oca zbog obaveze koje
mladić ima prema mlađem bratu obolje-
lom od Downova sindroma. Mladić je
svomu ocu na samrti obećao da će uvijek
brinuti o bratu, no čini se kako bi ga
upravo ta odgovornost mogla stajati že-
ljene budućnosti s Negar. “Tepih od vje-
tra” Kamala Tabriza je film nastao kao
koprodukcija Irana i Japana, a priča je to
o desetogodišnjoj japanskoj djevojčici
Sakuro koja s ocem putuje u Iran kako bi
preuzeli perzijski sag koji je dizajnirala
njezina nedavno preminula majka. Iako
pri dolasku nailaze na srdačnu dobrodoš-
licu, ispostavi se da proizvodnja saga ni-
je ni započela, a trebao bi biti predstav-
40 ljen na japanskom festivalu za samo dva-
deset dana. Shvativši koliko im to znači, U Iranu se godišnje službeno snimi između
jedanaestogodišnji Ruzbeh pokrenut će
sve lokalne radnike da bi sag napravili u 60 i 100 filmova, a neslužbeno još oko tri
roku.
U filmu “Noć” Rassola Sadr`Amelija, tisuće. Država potpomaže proizvodnju filma
mladoga policajca Mohsana tijekom ru-
tinske pratnje zarobljenika zatekne
s malim sredstvima i svakomu daje pomalo,
snježna oluja. Zakasnivši na posljednji
vlak za Nehbandan prisiljen je prenoćiti
a većina novca dolazi iz privatnoga sektora.
pod istim krovom s postarijim uhićeni- Financijera ima mnogo jer zbog goleme
kom, doktorom Khoramijem. Nepovjer-
ljiv i napet odnos među suputnicima ras- gledanosti filmovi nemaju gubitaka. Osim
piruju Mohsanovu bojazan da će zaka-
sniti na vlastito vjenčanje zakazano za toga, iako s nekim ograničenjima, iranski su
tri dana i doktorovu želju da se oslobodi
lisica kako bi ispunio želju bolesne maj-
redatelji i redateljice razvili iznimnu finoću i
ke. U Iranu se godišnje službeno snimi
između 60 i 100 filmova, a neslužbeno
sposobnost nijansiranja svojih priča, što je
još oko tri tisuće. Država potpomaže njihovoj kinematografiji priskrbilo dobar
proizvodnju filma s malim sredstvima i
J svakomu daje pomalo, a većina novca ugled u svijetu.
O dolazi iz privatnoga sektora. Financijera
ima mnogo jer zbog goleme gledanosti
U filmovi nemaju gubitaka. Osim toga, ia- velikih imena, a da se u njoj itekako na, a prije svega univerzalne ljudske vri-
ko s nekim ograničenjima, iranski su re- osjeti dah orijenta ili neke druge neodre- jednosti i jednostavnost. Humanistički
R datelji i redateljice razvili iznimnu fino- đene sile koja je oslobodila iranski film kod toliko se zavukao pod iranski celu-
ću i sposobnost nijansiranja svojih priča, buke i bijesa zapadnjačke modernizaci- loid već i prije Revolucije, da gledatelji-
N što je njihovoj kinematografiji priskrbilo je, ali i jačih društveno-kritičkih tonova. ma koji nemaju smisla za povijesne či-
A dobar ugled u svijetu. U zemlji toliko Umjesto toga, iranski je film prigrlio njenice može biti nebitno je li neki film
opsjednutoj celuloidnim duhom nije teš- običan život, ma gdje bio, goli osjećaj i snimljen prije ili poslije revolucionarne
L ko sastaviti pričuvnu reprezentaciju bez žudnju, ma kojom nedaćom bila izazva- 1979. godine.

Preporod u Crnoj Gori
Okrugli stol o braći Idrizović
U Bijelom Polju, 17. i 18. travnja, održan je okrugli stol na temu “Književno stvaralaštvo Murisa i Nusreta Idrizovića”,
a značajnu ulogu imao je i KDBH “Preporod”.
Filip Mursel Begović
U Centru za kulturu Bijelo Polje u Cr-
noj Gori, 17. i 18. travnja, održan je okru-
gli stol na temu “Književno stvaralaštvo
Murisa i Nusreta Idrizovića”. Inicijator
književnog okupljanja je NVO “Stari
most” iz Bijelog Polja koji istražuje, čuva
i unapređuje kulturne vrijednosti na po-
dručju Bijelog Polja i Crne Gore. Ideju su
podržali Centar za kulturu Opštine Bijelo
Polje, Kulturno društvo Bošnjaka Hrvat-
ske “Preporod” iz Zagreba, čelni ljudi iz
lokalne uprave i Vlade Crne Gore, Udru-
ženje “Almanah” Podgorica i Centar za
očuvanje i zaštitu kulture manjina Podgo-
rica. Preporod iz Zagreba ponudio je dva
referata: predsjednik mr. sc. Senad Nanić
govorio je o filozofskim aspektima djela
Nusreta Idrizovića, a pročitan je i rad
glavnog urednika Behara, književnika
Seada Begovića koji se osvrnuo na po-
sljednji Idrizovićev roman “Efendija u
tajnom gradu” u izdanju Preporoda, ali i
na ostale knjige Nusreta Idrizovića. Vodi-
telj Preporodovog dramskog studija, Filip
Mursel Begović, recitirao je odabrane
tekstove iz djela Nusreta Idrizovića i na
video zidu prezentirao izvorne zapise i
fotografije iz ostavštine ovog znamenitog
bošnjačkog književnika. Preporod je u
Bijelom Polju i Rožaju izveo i monodra-
mu “Kameni spavač” koja svojom simbo-
likom odgovara temi Okruglog stola, ba-
rem kada je riječ o književniku Nusretu
Idrizoviću. U Okruglom stolu sudjelovao
je potpredsjednik “Preporoda” iz Zagre-
ba, Ferid Dizdarević, obiteljski prijatelj
Nusreta Idrizovića. Dizdarević, koji je ta-
kođer rodom iz Bijelog Polja, publiku je
dirljivo podsjetio na svoja druženja s Nu-
sretom. Na okruglom stolu nazočila je i
supruga rahmetli Nusreta Idrizovića, gos-
pođa Hata Idrizović, a okupljene asocija-
cije održale su i radni sastanak pod nazi-
vom “Mogućnosti i okviri saradnje izme-
đu organizacija i institucija u Crnoj Gori i
u susjednim državama”.
“Čovjek i društvo koji ne spoznaju sa-
mog sebe i svoju kuću, nijesu sposobni da
ostvaruju komunikaciju sa drugima” - pod-
Nusret i Muris Idrizović
sjetio je na otvaranju manifestacije pred-
sjednik Organizacionog odbora i moderator
skupa dr. Asim Dizdarević. Naglasio je da
ovu svečanost Bijelo Polje doživljava s po-
miješanim osjećanjima: “osjećajem sjete
zbog relativno zakašnjelog reagiranja u or-
ganizovanom pristupu da naše zavičajne
velikane Murisa i Nusreta Idrizovića na vri-
jeme postavimo na zaslužena visoka mjesta
uglednika našega kraja i ponosa što su dio
naše duhovne vertikale. Ne tako rijetko za-
pitamo se da li to naše Bijelo Polje prati ne-
ki strašan usud, da nam skoro sve velikane
iz oblasti književnosti i kulture, pa i drugih
oblasti kreativnog stvaralaštva prepoznaju,
otkriju i afirmišu druge, daleko bolje, razvi-
jenije i naprednije sredine, te nam ih tako
kompleksno obrađene predaju, i time nas
prekore i postide.” - rekao je Dizdarević.
Nusret je, nažalost, preminuo 13. ožujka
2007. godine, s neispunjenom željom da još
jedanput vidi i osjeti toplinu zavičaja, a nje-
gov brat Muris je Okrugli stol dočekao u
poodmaklim godinama i pritisnut bolešću,
u nemogućnosti da se odazove pozivu orga-
nizatora. Nedugo nakon toga je, tijekom
ljeta ove godine, i preminuo. “Muris Idrizo-
vić je rođen u Bijelom Polju, živio je u Bo-
sni i Hrvatskoj, i kroz njegova djela se vidi
da je dobro poznavao sve krajeve u kojima
je živio. Takav je bio i njegov brat Nusret.
KULTURA
Iza sebe su ostavili veliko djelo i Bijelo Po-
lje može biti ponosno što je imalo takve
stvaraoce.” - rekao je na otvaranju skupa
gradonačelnik Bijelog Polja Tarzan Milo-
šević.
Muris i Nusret su rođeni u uglednoj
porodici imama Junus-efendije Idrizovića,
koji je službovao u Pirotu, Bijelom Polju i
Sarajevu, i majke Aiše, rođene Dobardžić.
Muris Idrizović (1925. – 2009. ), bio je
profesor na Filozofskom fakultetu Univer-
ziteta u Sarajevu, direktor Prve i druge
muške, kao i Klasične gimnazije u Saraje-
vu, urednik “Svjetlosti”, dobitnik Šestoa-
prilske nagrade grada Sarajeva i Dvadeset-
sedmojulske nagrade BiH, nagrade za do-
prinos razvoju dječje književnosti za 2007.
“Mali princ”, koju dodjeljuje Društvo pri- 41
jatelja knjige “Mali princ” iz Tuzle, kao i
više nagrada za prevodilački rad. Muris
Idrizović, tada vidno uzbuđen što “Mali
princ” ide njemu u ruke, rekao je da mu se
uvijek bilo lijepo vraćati svijetu djetinjstva
jer u tom svijetu čovjek lakše može tražiti
odgovore na pitanja koja mu se kroz život
nameću, i lakše rješavati zagonetke. Mož-
da je u tom trenutku pred sobom imao sli-
ku djetinjstva u rodnom Bijelom Polju.
Područja književnog rada bila su mu povi-
jest književnosti, esejistika, književna kri-
tika i prevođenje. Doajen je stvaralaštva u
oblasti dječje književnosti na području
SFRJ, s posebnim doprinosom u prevođe-
nju dječje poezije sa slovenskog i make-
donskog jezika.
Nusret Idrizović (1930. – 2007. ) je pro-
vjereni, antologizirani pisac, prepoznat u
esejističko-beletrističkom ciklusu u knjiga-
ma “Kolo bosanske škole smrti”, zatim
J
“Kolo tajnih znakova” i “Kolo svetog bro-
ja”. Idrizović je nadasve bio poznat kao pi-
O
sac povijesne sudbe Bosne. Napisao je se- U
dam romana, ali je iznad svega, u Hrvatskoj,
prepoznat s karizmatičnim i esejiziranim ro- R
manima u kojima je nakon svih bezazlenih
tumačenja fenomena stećaka napokon dota-
N
knuo “tajnu”. Za svoju trilogiju bio je nagra- A
đivan. Primio je nagradu Željezare Sisak
(1984. godine) za najbolju knjigu eseja u L
 KULTURA

bivšoj Jugoslaviji, a nagrađen je i najvišom zadnje knjige preselio onkraj stvarnosti.

hrvatskom nagradom “Vladimir Nazor”. Ako bismo se zapitali o žanrovskom odre-
Izuzetno je zapažena njegova knjiga “Hude đenju ovoga romana umah bi ga odredili
sudbe” u kojoj je razložno dokazao da je si- kao povijesni, s neobično izgrađenim psi-
lovanje muslimanki i katolkinja bilo progra- hizmom likova, ali i sa čvrstim moralnim
mirano kao program slamanja otpora i gu- stavom te sa složenim društveno političkim
bljenja smisla postojanja. Idrizović je bio implikacijama koje su nastale na sandžač-
mudroslovan čovjek koji je za života emiti- kom tlu nakon Drugog svjetskog rata. Riječ
rao gospodstvo stila, pa i kada je riječ o ra- je dakle o složenosti, poteškoćama i speci-
dio- drami. One su izvođene uglavnom na fičnostima života Bošnjaka Sandžaka. Ma-
Radio-Zagrebu i više su puta reprizirane. štovit i vrstan stilist, Idrizović gradi istinitu
Također je dramatizirao više od stotinu ro- i dirljivu priču bez zadrške. Predstavlja nam
mana domaćih i stranih autora za emisiju se pisac koji je izučavao književnu tradiciju
Radio-roman. Riječju, Idrizovićeva se valo- Sandžaka sačuvanu u svim glavnim tipovi-
rizacija, kao književnika trojaka kojega cije- ma – od stare književnosti na orijentalnim
ne u Bosni, Hrvatskoj i Sandžaku tek očeku- jezicima, alhamijado književnosti, narod-
je. Osobno je znao reći: “Imam svoj san i on nog usmenog stvaralaštva pa sve do moder- Asim Dizdarević i Ferid Dizdarević
je djelomice ostvaren pa makar i u tuđim nih iskustava. Kao književni učenjak Idri-
snovima”. Mehmedalija Mak Dizdar je o zović sva ta dobrodošla iskustva osjeća či- ka i anti-djela. Univerzalizam i internacio-
djelu Nusreta Idrizovića zapisao da “Čovjek tavim svojim spisateljskim bićem. I što je nalizam više ne vidi ostvarivim bez real-
bi morao biti nihilistom pa da, nakon susreta posebno važno, čitač već na prvim stranica- nog prostornog, povijesnog i jezičnog
sa filozofsko-istorijskim romanom Nusreta ma upoznaje onog koji se nikada nije odro- okružja. No ipak ostaje vjeran univerzumu
Idrizovića ‘Kolo bosanske škole smrti’ ra- dio od bošnjačke tradicije, one koja je upra- suprotnosti i bošnjačku kulturu, putem ži-
dosno i nesuzdržano, umah, bez prethodnih vo najbrojnija na Sandžaku. Kao književnik vih protagonista, tumači kroz prizmu pret-
objašnjenja, ne usklikne: ova knjiga je prvo- trojak, ovim se romanom trajno vezao uz postavljenog bogumilskog neomanihej-
razredni literarni, kulturno-povijesni, du- svoju prvotnu domicilnost. Nju pak ponaj- skog dualizma za koji vjeruje da do danas
hovni doživljaj”. Na ovom mjestu treba citi- bolje određuje glavni akter u romanu – živi kroz kulturu. Kao čitatelj, s time se ni-
rati kraći izvadak iz referata književnika efendija koji začudno sintetizira, strpljivo i sam mogao složiti. Vjerovao sam da je ono
Hadžema Hajdarevića koji je o knjizi “Kolo predano, posredstvom autora, jedan prostor bošnjačko kao razlikovno u djelu protago-
bosanske škole smrti” na Okruglom stolu u monoteističke religije – islam – dajući mu nista ostvareno kroz prizmu naslijeđenih i
42 Bijelom Polju rekao: “Za ovog pisca ništa integralnost i onu vječnu ozbiljnost na razi- osviještenih vidova islamskog svjetonazo-
ne znače lišajevi i mahovina vremena, on će ni spoznaje i iskustva.” – rekao je Sead Be- ra. Čisto etimološki čitana, riječ Islam zna-
je naprosto sastrugati i prepoznati kao naša gović. či pomirba. Pa kako bi drukčije i moglo
vlastita tisućljetna lica.” Mr. sc. Senad Nanić, govoreći o filo- biti kad je univerzum, kako nas uči Kur’an,
Književnik Sead Begović u svom refe- zofskim aspektima djela N. Idrizovića, re- sazdan od parova, komplementarnostima
ratu koji je pročitan na Okruglom stolu za- kao je da tragajući za onim bošnjačkim u dakle, a ne suprotnostima? Kontrast svoj
pisao je: “Kada sam predstavljao novu knji- predmetnom umjetničkom djelu, za onim identitet oblikuje oštrim naglaskom na
gu istaknutog bošnjačkog i hrvatskog knji- razlikovnim, Idrizović neminovno zalazi u potpuno razdvajanje od drugog i tako po-
ževnika Nusreta Idrizovića, iskreno sam se teorijska razmatranja koja su obilježena čiva u zamrznutoj slici bez ploda i mijene.
nadao da neće biti i zadnja jer je Nusret, i u njegovim filozofskim uvjerenjima. “Inte- Komplement, pak, traži sklad s onim od
bolesti, pokazivao iznimni interes za knji- lektualnim rastom u okružju tada domi- svoje vrste, kojemu je sličan, a različit
ževno istraživanje i pisanje. Nažalost, efen- nantnog egzistencijalizma, Idrizović čini upravo u potencijalu plodonosnog sudjelo-
dija riječi je nedugo nakon promocije svoje kritički odmak od tvrdog pojma anti-juna- vanja u vremenu i prostoru. Na moju ra-
dost i iznenađenje, rahmetli Idrizović je
poslije promocije iskazao suglasje s mo-
jim čitanjem filozofskih aspekata njegova
djela, što nam je bio uvod u više ugodnih,
filozofijom začinjenih razgovora.” - ustvr-
dio je Nanić. O književnom opusu Murisa
Idrizovića govorili su Akad. prof. Žarko
Đurović: “Vrijeme uzajamnih stvaralačkih
J potpora”, Advan Hozić: “Vrijedan pisac i
O istraživač- slovo o M. Idrizoviću” i Alija
Džogović: “Onomastika u djelu M. Idrizo-
U vića”. O stvaralaštvu i životu N. Idrizovića
prikazan je i kratak dokumentarni film ko-
R jega je KDBH “Preporod” donio iz Zagre-
ba. O Nusretovom djelu govorili su i Raj-
N ko Cerović: “Bosansko kolo smrti”, Faruk
A Dizdarević: “Između izrecivog i neizreci-
vog – Bistrička svitanja” i Uzeir Bukvić:
L Zajednička fotografija sudionika Okruglog stola “10 godina sa Nusretom”.

Nevolje jednog bosanskog bilmeza ispričane iz pera vrsnog komediografa
“Bilmez” – novi roman Fadila Hadžića
Novi roman Fadila Hadžića o poštenom i naivnom Bosancu koji dolazi u veliki Zagreb grad, gdje ga čekaju uobičajene
urbane zamke. Hadžić kaže da mu je ovo posljednja knjiga.
Filip Mursel Begović
Novi roman “Bilmez” Fadila Hadži-
ća, najizvođenijega hrvatskog komedio-
grafa, predstavljen je 14. svibnja u knjiža-
ri Profil Megastore u okviru 6. Zagrebač-
kog sajma knjiga. “Taj roman najproduk-
tivnijega hrvatskoga dramskog pisca i
komediografa ne ishodi iz linije recentne
hrvatske književnosti, to je knjiga koja
proizlazi iz neobične vedrine koja barata
finim stereotipima”, rekao je Ervin Jahić,
urednik knjige koju je izdala zagrebačka
izdavačka kuća V.B.Z. Ista izdavačka ku-
ća ove godine izdala je i izdat će gotovo
dvadesetak bošnjačkih autora ili onih koji
su porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Uz
vlasnika Boška Zatezala treba zahvaliti
pjesniku i književnom kritičaru Ervinu
Jahiću koji kao urednik V.B.Z. –a objav-
ljuje i promovira ponajbolja književna
ostvarenja iz Bosne. V.B.Z. je do sada
objavio devet knjiga Fadila Hadžića. Kao
polivalentni intelektualac, Fadil Hadžić
(rođen u Bileći 1922. godine) ostvario je
zamjetan i raznolik umjetnički opus. Kao
slikar, dramski pisac (komediograf),
filmski režiser i novinar te autor satiričnih
tekstova, u poslijeratnom kulturnom ži-
votu Hrvatske bio je pokretač bitnih kul-
turnih događanja. Osnovao je satirički list
“Kerempuh”, bio je spiritus movens poli-
tičkog tjednika “Vjesnik u srijedu”, i naj-
dugovječnijih novina za kulturu u socija-
lističkoj Jugoslaviji – “Telegrama” i
“Oka”, a također je bio vrstan kao ured-
nik kulturne rubrike “Vjesnika” i kao vi-
šegodišnji intendant Hrvatskog narodnog
kazališta u Zagrebu. Tvorac je prvog hr-
vatskog crtanog filma “Veliki miting”, a
snimio je desetak dugometražnih filmova
koji su odjeknuli u javnosti. Neovisno od
ideološke matrice, Hadžić je u svojim
igranim filmovima uvijek iznašao načina
da kritički oštro progovori o anomalijama
društva. Kroz ljudsku dramu znao je izra-
ziti socijalni karakter društva i naglasiti
psihološki sukob među ličnostima. Tako-
đer, jedan je od osnivača filmskog festi-
vala u Puli.
Fadil Hadžić je, poput mnogih mladi-
ća, rano došao u Zagreb iz BiH. Za vrije-
me Drugog svjetskog rata studirao je sli-
karstvo na Akademiji likovnih umjetnosti.
Kako ga je rat prekinuo, a poslije se svim
srcem i dušom predao pisanju, novinama,
filmu i kazalištu, slikarstvo je završio u
punoj zrelosti. Ugodno se osjećao u druš-
tvu tadašnjih mladih umjetnika, a kasnije
poznatih slikara Dubravke Babić, Ivice
Šiška, Dore Kovačević, Ljubomira Staho-
va i drugih. “To je bilo društvo u kojem
sam posebno uživao i koje me je posebno
motiviralo pa sam i brzo diplomirao”. Kao
filmski redatelj debitira crtanim filmom
“Začarani dvorac u Dudincima” (1952.).
Godine 1961. režira svoj prvi igrani film
“Abeceda straha”. Nakon toga slijedi ko-
medija “Da li je umro dobar čovjek?”
(1962.) te ratni film “Desant na Drvar”
(1963.). Za film “Službeni položaj”
KULTURA
(1964.) biva nagrađen Velikom zlatnom
arenom na festivalu u Puli. Do početka se-
damdesetih snima još šest filmova, među
kojima se ističu “Protest” (1967.), “Sara-
jevski atentat” (1968.), “Idu dani” (1970.).
Godine 1972. realizira hvaljeni “Lov na
jelene”. Nakon dulje stanke, 1979. godi-
ne, snima svoj, po ocjeni kritike, najbolji
film “Novinar”. U osamdesetima snima
film “Ambasador” (1984.). Nakon punih
19 godina pauze, 2003. godine, snima
igrani film “Doktor ludosti”, zatim 2005.
slijede “Lopovi prve klase” i posljednji
koji je prikazan 2008. godine pod nazi-
vom “Zapamtite Vukovar”. Fadil Hadžić
objavio je dvadesetak knjiga, među ostali-
ma: “Budha me lijepo primio” (1995.), 43
“Dosadna komedija” (1956.), “Hrvatski
Olimp” (1970.), “Tele s dvije glave”
(1979.), “Požar u operi” (libreto za operu
B. Popandopula, 1984.), Izabrane kome-
dije (1984.), Nevini lopovi (1988.), “Glu-
mac - to čudno stvorenje” (1995.), “Crve-
ni mozak” (1997.), “Anatomija smijeha”
(1998.), “Kora” (2001.) i drugi.
“‘Bilmez’ donosi priču o infantil-
nom, a na trenutke i ridikuloznom svijetu
glavnog protagonista, prije svega naivne
poštenjačine. Bosanac sa zagrebačkom
adresom, tek “iz druge ruke” postaje drag
i osvaja čitatelja, a tek na kraju romana
shvaćamo da pisac zagovara čovjeka, na-
ivne i nevine ljude”, rekao je urednik Er-
vin Jahić. Njegov roman “Bilmez” nasta-
vak je autorova smiješnog i komičnog
motivskog repertoara drugim sredstvima,
što, dakako, ne znači da je pisan samo da
nas nasmije. Naprotiv, infantilan, a na
J
trenutke i ridikulozan svijet glavnog pro-
tagonista koji je, usuprot dobu socijali-
O
stičkih marifetluka i naziruće ratne apo- U
kalipse, naivni poštenjačina, Bosanac sa
zagrebačkom adresom, tek nam ‘iz druge R
ruke’ postaje nekako mio i razgaljuje ne-
što u nama. Njegovi solilokviji i komen-
N
tari, te mreža socijalnih zavrzlama u ko- A
jim se stalno zapetljava, otkrivaju nam,
premda rođenog pod sretnom zvijezdom, L
 KULTURA

ustvari slabašna subjekta groteskne egzi- Hadžić je pojasnio da je riječ “bilmez” tur-
stencije. Ma koliko Hadžić baratao s pro- cizam koji označava blentavu, prostoduš-
pitnim, ali vrlo žilavim stereotipom o do- nu osobu. Zato su za glavnog junaka, koji
tepencu u zagrebačku urbanu bajku, nje- je zapravo antijunak, vezane peripetije i
gov nevini antijunak poslužio mu je da zamke koje Zagreb kao veliki grad pruža.
nas prošeta po različitim sektorima druš- “Sve to gledam s ironične strane da ne bu-
tva u kojemu smo nekoć živjeli, napisavši de pretužno. Ovo je roman o došljacima i
vedru prozu o jednom vremenu, jednom pola Zagreba su došljaci, poput mene.
gradu i njegovim osebujnim ‘akterima’. Svatko od njih ima svoj roman, svoju pri-
Branko Hećimović zapitao se koliko je ču.”, rekao je Hadžić. Najavio je da je
to dokumentaran roman, a koliko fikcija, “Bilmez” njegov posljednji roman, osta-
napomenuvši da je autor aluzivan kad go- vivši ipak mogućnost da to neće biti tako,
vori o današnjici. “Pisac u romanu uspije- jer, kako je rekao, prije pet godina je tako-
va oživjeti vrijeme kada glavni lik Rudi đer najavio da je snimio posljednji film,
dolazi iz Gornjeg Vakufa u Zagreb na stu- iako je nakon toga snimio još dva. Prije par
dij prava, kao i vrijeme provedeno u Vaku- godina izjavio je da mu je želja napisati još
fu, stvarajući mozaik situacija, vremena i nekoliko djela koja će na pozornice po-
prostora. Hadžić u djelu pokazuje jednu stavljati neki novi mladi redatelji, a gledati
novu osobinu, suosjeća s ‘bilmezom’, žali ih nova publika. Njegova komedija “Dr-
ga i voli.”- rekao je Hećimović, dodajući žavni lopov”, napisana prije 35 godina,
da ga “Bilmez” asocirao na “Idiota”, ro- nedavno je postavljena na sceni u Sloveni-
man F. M. Dostojevskoga. Na promociji ji, a u BiH mu je, pak, u jednome gradu
se učinilo da se često spominju Hadžićeve igrana stota repriza istog komada. To zna-
godine pa je Hećimović natuknuo da su či, kako bi rekao Hadžić, da neke njegove
nedavno razgovarali i da mu je Fadil rekao komedije traju s njim, a neke će možda tra-
da priprema retrospektivu slika. “Pitam ga jati još 100-200 godina. “Daj Bože da se to
kada to stigne. On reče vikendom kada se dogodi pa ću onda zadovoljan otići s ovo-
odmara slikajući. Čini se da se on čitav ži- ga svijeta!”, plaho, po starački dodaje Fa- Inventura života iz pera
vot odmara s obzirom na opseg opusa koji dil Hadžić. Rekli bismo - sasvim dosta za Fadila Hadžića
je izrazito raznovrstan.”- duhovito je za- jednog “dotepenca” koji je zadužio hrvat-
44 ključio Hećimović. Hadžić je potvrdio da sku kulturu. Uostalom, svoj novi roman, Nakon 50 godina umjetničkog djelo-
uopće više nema uvid u svoje djelo, toliko nadamo se ne zadnji, započeo je rečeni- vanja pravim kućnu bilancu
je pisao i snimao. “Mislim da samo Heči- com – Ako ti je nešto suđeno, ne možeš od – 47 komediografskih tekstova
mović ima uvid u moje djelo” – dodao je. toga pobjeći. – 24 izdane knjige (putopisi, priče,
kozerije, eseji, zbirke, komedije)
– 17 dugometražnih igranih filmova i
osam dokumentarnih
– oko 2000 tekstova za novine, oko
stotinu kratkih tekstova za Kabaret-
sku scenu Jazavca i pedesetak tek-
stova (Štef iz Klanjca) za velikog
glumca Ivu Serdara koji je poput
Molięra izgorio na pozornici.
– Preko tisuću slika (ulja na platnu i
pastela)
Ni malo ni mnogo. Da sam s prijate-
ljima kartao i igrao šah, bilo bi toga
upola manje. Sva sreća postoji slavni
Španjolac Lope De Vega (a ni drugi
J komediografi od Aristofana do Gol-
donija nisu bili lijenčine), koji je na-
O pisao 2000 tekstova za pozornicu
(400 je sačuvano), pa se pozivam na
U njega kad okolo ogovaraju moju
R plodnost. Imam dosta ideja na zalihi,
u bilježnici, ali očito vrijeme ističe.
N Čehov je napisao brdo najboljih priča
na svijetu i više drama, a živio je sve-
A ga 44 godine. Koliko je njemu ostalo
nenapisanih djela.
L Ervin Jahić, Fadil Hadžić i Branko Hećimović na promociji “Bilmeza”

Četrdeset godina književnog rada i sedamdeset i deveta godina života književnika Feđe Šehovića
Poruke koje vrijede za sva vremena
U Profil megastoreu, 20. svibnja, predstavljena je “Prokleta ergela”, novi roman Feđe Šehovića.
Sead Begović
Na predstavljanju svoga zadnjeg roma-
na pod naslovom “Prokleta ergela”, koji je
proljetos izišao u nakladi zagrebačkog
V.B.Z.-a pod uredništvom pjesnika Ervina
Jahića, Feđa Šehović je na pitanje vodite-
ljice Mirsade Begović: jednom ste izjavili
da ste bili dubrovački galeb, da ste galeba-
rili, kako sad stoje stvari? – duhovito od-
govorio – “Ja sam još uvijek galeb samo
što više ne mnogu letjeti, ne dižem se do-
voljno u visine, iz mene se samo čuje gla-
sanje ga, ga”. Jedno je sigurno, ovaj isku-
sni hrvatsko – bošnjački književni bard,
pripovjedač i dramski pisac vrlo bogate bi-
ografije i bibibliografije, još uvijek piše s
istom mladenačkom žestinom iako, tako-
đer ovih dana, bilježi i proslavlja obljetni-
cu s više od četrdeset godina književnog
rada i sedamdeset i devetu godinu života.
Dovoljno je spomenuti njegovu jedinstve-
nu Dubrovačku tralalalogiju, humoristič-
ko-satirički portret jednog grada, njegovih
ljudi, mentaliteta, morala i običaja kojega
je oslikao u šest svojih romana: Kazin, Sa-
vršeno umorstvo, Veljun, De bello ragusi-
no, Dogon i Knjiga postanka. Zbirku puč-
kih komedija, drama i dramoleta objavlju-
je kao svoju prvu knjigu godine 1962., u
već zrelim muževnim godinama, a tijekom
domovinskog rata, u kojemu se je nesebič-
no angažirao, piše Ratni dnevnik koji se u
prvom izdanju iz 1992. godine zvao Zla
kob zaborava.
Kritika ističe da je riječ o jednoj od
najreljefnijih stranica suvremene hrvatske
književnosti i autoru koji je većinu svojih
interesnih temata vezao uz Dubrovnik, za
njegovu povjesnicu ili suvremenost, nje-
gove ljude i njihove sudbine, život i običa-
je, navike i predrasude. Isti također ističu
književne relacije prema Eccu i Ginzbur-
gu, što nije mala stvar kada je riječ o do-
maćoj književnosti i o njegovim ponajbo-
ljim romanima kao što su Gorak okus du-
še, Oslobađanje đavola, Uvod u tvrđavu,
posljednji roman Prokleta ergela i uspjeli
krimić-triler Zločin u samostanu u kojemu
“povijest na nov način priziva naše vrije-
me, ali još nije sve poručila našoj suvre-
menosti jer temeljne ljudske vrijednosti
često bivaju potisnute na račun velikih ide-
ja” ( Ivan J. Bošković). Zasebnu tematsko
motivsku cjelinu čini njegov roman Svi ka-
petanovi brodolomi iz godine 1962., da bi
sintezu svoga pripovjedačkog stvaranja
ostvario romanesknim petoknjižjem Ilija-
sbegovići – cronica travuniana. No, po-
sebno mjesto u njegovu opusu zauzima
romaneskna referenca Marin Držić, koje-
mu posvećuje romansiranu biografiju pod
naslovom Vidra.
Pisac kao što je Šehović, ponekad po-
sežući i za postmodernističkom struktu-
rom romana, jedan je od prvih koji je pri-
povjedno umio definirati distinkciju izme-
đu romana o povijesti i povijesnog roma-
na, jer, potonji može biti podjednako i po-
vijesni ljubić, krimić ili romaneskna fan-
tazmagorija, dok će roman “o povijesti”
označiti i razotkriti epohu. Stoga je Šeho-
vić ne samo jednom isticao: “Tako je to na
ovom svijetu i u životu: iza sagorjelih ljudi
ostaje pepeo dostojan poštovanja, neizbri-
siv trag ljudskog prkošenja moći zla, a iza
ljigavaca samo slinavi trag kojega vrijeme
KULTURA
brzo i lako izbriše”. Svoju povijesno roma-
nesknu, kronikalnu građu u Prokletoj er-
geli, kao i u većini romana Šehović je kon-
cipirao dvojako, iako na više razina – kao
sukob literarnosti i života, kao korelat
onodobna svijeta (kraj 16. i početak 17.
stoljeća), kao komunikacija odigrane povi-
jesti i našeg doba, u kršćansko musliman-
skoj dualnosti istoka i zapada. Kod njega
je unekoliko posve drugačija rekonstrukci-
ja povijesti (u ovom slučaju oslobađanje
kliške tvrđave od Turaka), bez naglašene
ideološko plitičke potke u temi i sadržaju,
bez jezične poetizacije, manirizma i bez
esejiziranja. U ovom se romanu osjeća po-
stojanost skriptora, smirenost fabule, a ti-
me i veći ustupak tradiciji pripovijedanja,
primjerice, bez tuđih bilježenja i bez citat-
nih umetaka. Šehović i nadalje zadržava 45
sukcesivne, naraštajne veze glavnih akte-
ra, da bi se povijesni tijek pretopio u fino
predivo priče. Osjeća se toplina, ljudskost,
koloritna snaga sredine – kao u petoknjižju
o Ilijasbegovićima.
U cijelom svom opusu on emitira po-
ruke što vrijede za sva vremena i za sve
civilizacije i kulture. Ukrižuju se različita
iskustva što se tiče izvornosti i univerzal-
nosti na ljudskoj i teološkoj razini, kada je
riječ o nauku svetog Franje Asiškog. Ko-
munikacija i interakcija s današnjicom do-
lazi do izražaja u mudrim i lapidarnim
izrekama o silnicima: “Silnici su uvijek u
pravu, ma koliko se to kosilo s ljudskim i
Božjim zakonom, za sve lako nađu oprav-
danje pa i za zločin”. Prostor proklete er-
gele pod Klisom, gdje je za odmazdu, kr-
šenjem ugovora o predaji, na najsvirepiji
način pobijeno 1200 turskih vojnika (ma-
hom Bosanaca i Hercegovaca, kao što su u
J
mletačkoj vojsci bili uglavnom Dalmatin- O
ci) aluzivno se suodnosi s prostorom Ma-
njače, Omarske, Trnopolja i Keraterma i U
svih takvih zlogukih mjesta nepravične eg-
zekucije i neljudskog mučenja. Uprkos R
tome, svijetli lik u romanu, fra Andrija,
pronosi nauk svetog Franje o snošljivosti
N
među narodima, međutim, upravo zbog A
toga, tužno i paradoksalno, u romanu stra-
davaju svi glavni likovi. I tek kada mu po- L
 KULTURA
nestaje dojmljivih i potresnih riječi da opi-
še zlo, Šehović će posegnuti za slikovito-
šću: “…cviljenje spaljenih knjiga kao da-
leki plač ugrožene djece…” ili “Čovjek
okrugle glave, sitnih očiju s tri jednaka
podvaljka poredana kaskadno ispod zasa-
ljene brade”. Ipak, prevladava izričajna
ekonomija i rečenice su skladane u funkci-
ji onoga što se želi reći. Autor kao da je
spoznao staru maksimu: U lijepim slikama
ne piše se povijest.
Heretičke misli u ovom romanu (život
je vječna borba dobra i zla te istine i laži, a
vjere nisu isključive i nepomirljive) prono-
se karakterni likovi u romanu – fra Andrija
i Ali-beg. Da li je pred nama povijesni ili
novopovijesni roman (zbog inovativne in-
tertekstualne komunikacije) manje je važ-
no i uglavnom će biti predmet hrvatske
povijesti književnosti. Za nas je važno da
je pred nama odličan roman o povijesti.
Uostalom, kao što je to razvidno u peto-
knjižju Ilijasbegovići – cronica travunia-
na u kojem se autor vraća u 17. stoljeće u
kojem je živio trebinjski kapetan. Neiscr-
pnu događajnu naraciju, dobro uočene am-
bijentalno etnološke navike ljudi i iskustvo
46
Ervin Jahić, Feđa Šehović i Sead Begović na promociji “Proklete ergele”
posredovano jezikom, te suvremenu histo-
riografsku fikciju, nalazimo i u opisima iz
razdoblja austrijskih vlasti u Bosni, a za-
tim se s istom uvjerljivošću razlaže vojnič-
J ka sudbina Hasan-bega koji je dospio u
O talijansko zarobljeništvo, kao i njegov brat
kojeg zarobljavaju Rusi. Obitelj napušta
U svoju bosansku begovinu i preseljava u
Dubrovnik, a potom sudjeluje na dvije
R strane u sljedećem ratu. Roman završava
događajima iz hrvatsko muslimanskog ra-
N ta, a razrješava se u Haagu.
A Feđa Šehović (rođ. u Bileći, 1930.) na-
kon studija u Zagrebu odmah dolazi u Du-
L brovnik, ali s tom sredinom nerijetko nije
bio u harmoničnim odnosima, osobito s
tamošnjim političarima, iako je ustrajno
pridonosio kulturi Grada i Hrvatske. No,
bilo je i zagovarača njegova djela i osob-
nosti. Primjerice, Slobodan Prosperov No-
vak odmah je prepoznao i štitio autentič-
nog stvaraoca čije se prosudbe zasnivaju
na načelima etike i estetike, a ne na načeli-
ma koja su utemeljena na političkim, reli-
gioznim i rodovskim osjećajima pojedina-
ca ili grupe. Stoga ne čudi naglašena ori-
jentacija prema Držiću uz kojeg ga veže
zajednička negativna stigmatizacija od ra-
zličitih stigmatora. No, najveći zagovarači
Šehovićeva djela su njegovi čitači širom
lijepe naše, a kada bi već zatražio neku za-
štitu, zatražio bi je od samoga sebe, kako
je jednom zgodom izjavio.
Gorak okus duše smatra se remek dje-
lom povijesnog romana, u vrijeme kada se
pojavio pa sve do danas, a pisan je na teme-
lju fiktivne kronike fra Mavra Sorkočevića.
Na kraju romana priložena je i odlična poe-
ma (kao izraz duše koja krvari) u kojoj je
sadržan sav emotivni i duševni život glav-
nih likova – fra Vincenca i njegova nećaka
Vicka koji sa svojim pjesmama želi prele-
tjeti more očaja. Koliko je već zarana Šeho-
vić obnovio kompoziciju povijesnog roma-
na dovoljno govori činjenica da je Gorak
okus duše objavljen godinu dana prije ro-
mana Umberta Eca Ime ruže. U dva rečena
romana, ali i na drugim mjestima, ovaj će
pisac ustrajno promicati multikulturalnost
bosanskih franjevaca, no, za opsade Grada
u zadnjem ratu o takvim njegovim aktivno-
stima nitko nije ni zucnuo, i začudo, dok je
on promicao toleranciju i međusobnu sno-
šljivost među narodima i vjerama, drugi su
dobivali nagrade i priznanja. Naime, u vri-
jeme rata, on je predstavljao nešto kao du-
brovačku savjest, a upravo će to izvrsno
projicirati njegov potresni, aktualni i anga-
žirani roman “četiri jahača apokalipse”, ko-
ji je pisan bez isforsiranog patosa i himnič-
ne nacionalnosti, pa i kad se dotiče trebinj-
skog četnika Vučurevića. Riječ je o apoka-
lipsi koja je zadesila narode i narodnosti
bivše Jugoslavije i u kojoj se otkriva sve
ono o čemu se tada nije smjelo govoriti, a
kamoli pisati. Jedna od njih je i fatalna greš-
ka naše mlade države prema Bosni.
Šehović se nije dvoumio da uoči prvih
demokratskih izbora, kada se to nitko nije
usudio, istupi i progovori na jednom od pre-
dizbornih skupova (pred crkvom svetog
Vlaha), stoga ne čudi da ga je već 1971.
okružni javni tužitelj tužio da svojom pro-
zom ismijava i vrijeđa narodnooslobodi-
lačku borbu. Neki su takve njegove “ispa-
de” hvalili kao “veličanstveni hepening”
koji je nalikovao na sat iz hrvatskog, jer se,
kako kaže, “masa naše čeljadi pretvorila u
njegove bivše učenike”. Naime, predložio
je da na takvom “satu” dekliniraju imenicu
Hrvatska. On je postavljao pitanja: Tko ili
što vam je u srcu? – a gomila je odgovarala
– Hrvatska! Kada su ga urednici u hrvat-
skom izdavaštvu nagovarali da piše pod
pseudonimom (Raul Mitrovich) činilo mu
se to više zabavnim nego što je ispalo pro-
midžbeno efektnim. Zapitao se: “Pa jesam
li komediograf ili nisam?” Potom je napisao
izmišljenu biografiju južnoamerikanca du-
brovačkih korijena i da se vlasti ne dosjete
dao mu je deset godina više od sebe, jer je
navodno taj u Drugom svjetskom ratu slu-
žio u britanskom RAF-u. Tad se digla veli-
ka frka te se stalo nagađati tko je novo spi-
sateljsko otkriće, a nikome nije padalo na
pamet da bi to mogao biti pseudonim već
uglednog i “ozbiljnog” hrvatskog pisca Fe-
đe Šehovića. Spominjali su se, kao mogući
autori, uglavnom akademici Rafo Bogišić i
Frano Čale, iako su oni pisali znanstvena
djela o Dubrovniku. Šehović je, dakle, vo-
lio uzburkati i provocirati ustajale mentali-
tete o kojima se počesto brinu sve vjerske
institucije sa svojim ideologijama i koji će
još dugo populizam smatrati bitnom odred-
nicom našeg postojanja. Pravo će vredno-
vanje njegova djela pospješiti tek vrijeme
koje mu očito “ide na ruku”. Neka se njego-
va djela igraju u teatrima i nakon nekoliko
desetljeća, na isti se način tiskaju i njegove
proze, a zahvalni čitaoci i adoranti ustrajno
se s njim dopisuju.
Mogu “puhetati” novi vjetrovi u knji-
ževnosti, pa bili isključivo stvarnosni ili
figurativni, fantastični ili povijesni, pos-
tmoderni ili realistični – osvježavajuća će
biti tek njihova kvaliteta, a koju je Feđa
Šehović, u četrdesetogodišnjem razdoblju,
uspio sačuvati.

Tužilaštvo BiH pokrenulo istragu protiv Milorada Dodika
Dodik sve nervozniji
Odluka o otvaranju istrage uslijedila je na temelju izvješća o počinjenom kaznenom djelu, a potpisao ga je pomoćnik
ravnatelja SIPA-e Dragan Lukač protiv kojega je zbog Dodikova pritiska poveden čak i stegovni postupak.
Edis Felić
Nakon što je Agencija za istrage i za-
štitu BiH (SIPA) predala Tužilaštvu Bosne
i Hercegovine dokumente o sumnjivim fi-
nancijskim radnjama Milorada Dodika i
njegovih suradnika, Tužiteljstvo je odluči-
lo otvoriti istragu protiv predsjednika vla-
de manjeg entiteta. Njega se sumnjiči da je
sa skupinom suradnika i poslovnih partne-
ra oštetio entitetski proračun za iznos od
115 milijuna konvertibilnih maraka (oko
425,5 milijuna kuna). Da podsjetimo, već i
sama predaja optužnog prijedloga od stra-
ne SIPA-e, kada navodno nije poštovana
procedura, izazvala je puno žuči, ali i stra-
ha kod Milorada Dodika, o čemu je Jour-
nal pisao u prošlom broju. Dodik je toliko
bio nervozan i uplašen da je propao i susret
velike trojke (Tihić, Čović, Dodik) u Mo-
staru. Odluka o otvaranju istrage uslijedila
je na temelju izvješća o počinjenom ka-
znenom djelu koje je ranije podnijela SI-
PA, a potpisao ga je pomoćnik ravnatelja
te agencije Dragan Lukač protiv kojega je
zbog Dodikova pritiska poveden čak i ste-
govni postupak.
Tužiteljstvo i Sud BiH nelegalni i
nelegitimni
Tužiteljstvo BiH sada traži dodatne
informacije od Financijsko-obavještaj-
nog odjela SIPA-e te od Uprave za ne-
izravno oporezivanje BiH. Dodik i njego-
vi suradnici pod sumnjom su da su prali
novac pri kupnji namještaja i opreme za
novu zgradu entitetske vlade u Banja Lu-
ci jer je dokazano da su, primjerice, cije-
ne namještaja bile višestruko uvećane u
odnosu na stvarne cijene kod dobavljača.
Mediji su kao primjer rasipanja proračun-
skog novca ranije navodili primjer kupnje
pepeljara koje su plaćane po 500 eura.
Također se provjerava jesu li pri tim na-
bavkama uredno plaćeni PDV i carine.
Uz istragu o opremanju zgrade Vlade,
utvrđuju se i činjenice vezane uz način
financiranja gradnje autoceste Banja Lu-
ka-Bosanska Gradiška.
Milorad Dodik na otvaranju zgrade Vlade RS
Predsjednik Vlade manjeg bosansko-
hercegovačkog entiteta, Milorad Dodik,
rekao je da nije službeno obaviješten o
otvaranju istrage Tužiteljstva BiH protiv
njega i ponovio da su Tužiteljstvo i Sud
BiH nelegalna i nelegitimna tijela. “Vjero-
jatno je to odmazda za stavove koje sam
iznosio o stranim sucima i tužiteljima, koji
neće moći produžiti svoj mandat i neće do-
biti našu suglasnost”, zaključio je Dodik.
On smatra da je medijska najava o
otvaranju istrage protiv njega “pokaziva-
nje zuba”. “Neka oni rade svoj posao, a
Tužiteljstvo i Sud BiH su za mene nele-
galni i nelegitimni i ja ću odlučiti o tome
kako ću postupati u slučaju eventualnih
istraga i procesa na tom planu”, rekao je
Dodik i dodao da nije spreman surađivati
s nelegalnim i nelegitimnim organima.
On je mrcvarenjem nazvao događanja
vezana za istragu koju SIPA i Tužiteljstvo
BiH vode protiv njega zbog navodnih zlo-
poraba pri izgradnji zgrade Vlade u Banja
Luci i autoputa, uz ocjenu da je to dokaz
da u ovoj tužbi očigledno nema ozbiljnih
stvari. “Zgrada Vlade smeta političkom
establišmentu u Sarajevu, ali ona je urađe-
na u skladu s zakonom i nikakve zloporabe
nije bilo”, poručio je Dodik i dodao da ta
zgrada treba biti ponos, ne njemu, nego na-
rodu i Vladi entiteta kojeg on predstavlja.
BOSANSKI BAROMETAR
47
Skrnavljena istina o malom Mili
On je nazvao “skrnavljenjem istine”
pisanje medija u Federaciji BiH o navod-
nim zloporabama i izvješćima SIPA-e o
pranju novca kojom je proračun manjeg
bh. entiteta oštećen za 115 milijuna KM.
“Za mene su Sud i Tužiteljstvo BiH mje-
sta političke egzekucije, nelegalna poli-
tička tijela koje je nametnuo visoki pred-
stavnik koji nije imao pravo to uraditi”,
naglasio je Dodik. On je podsjetio da je
visoki predstavnik tumač Daytonskog
sporazuma, a ne zakonodavac u BiH.
“Takav je slučaj Suda i Tužiteljstva BiH
jer je potpuno nelegitimno da u njima ra-
de strani tužitelji i suci” - zaključio je Do-
dik i dodao da je na to ukazivao i prije
godinu dana.
No, bilo kako bilo, oko Dodika se ste-
že obruč i očito je da će morati popustiti J
u mnogim svojim tvrdim stavovima koje
je do sad ispoljavao. Ovdje se govori o
O
konkretnim ciframa, a poznato je da se U
istraga o kriminalu oko izgradnje zgrade
njegove vlade vodi već puno više od go- R
dinu dana, možda čak i dvije, i sigurno je
da Dodikovi protivnici ovaj put imaju
N
itekako jak adut u rukavu. Događaji će A
pokazati da će on morati postajati miro-
ljubiviji. L
 BOSANSKI BAROMETAR

Kongres SAD-a donio rezoluciju o Bosni i Hercegovini

Vjetar u leđa ustavnoj reformi

Uključivanje BiH u Euro-atlantsku zajednicu nacionalni je interes SAD-a. Također se daje uputstvo novoj američkoj
administraciji kako da odlučnije, energičnije i jasnije nastupi u Bosni, predlažući, između ostalog, i imenovanje poseb-
nog izaslanika za Balkan.

Edis Felić

Kako je i najavljeno u prethodnom Jo- koj administraciji od strane američkog bio obilježen agresijom, etničkim čišće-
urnalu, američka vanjska politika polako, Kongresa. njem i genocidom, koji su zaustavljeni
ali sigurno vraća u fokus Bosnu i Herce- Daytonskim mirovnim sporazumom. Re-
govinu. To pokazuje i Rezolucija (H. Sve urgentnija potreba za zolucija potom precizira da je Daytonski
Res. 171) o Bosni i Hercegovini koju je sporazum uključivao mnoge kompromise
sredinom svibnja donio Zastupnički dom promjenama koji su bili nametnuti potrebom da se sa-
Kongresa. Kongresmen Howard Berman, Uostalom, evo konkretnijih dijelova čuvaju ljudski životi, ali koji su otežali
predsjedavajući Komiteta za vanjsku po- ove značajne rezolucije. Rezolucija 171 napore da se razviju efikasne i efektivne
litiku u Zastupničkom domu Kongresa podsjeća da je rat u Bosni i Hercegovini političke institucije.
SAD-a, prvi je sponzorirao ovu Rezoluci-
ju, a pridružilo mu se 29 kongresmena
kao susponzori.
Ovom rezolucijom Zastupnički dom
američkog Kongresa reafirmira svoj stav
o nužnosti ustavnih reformi u Bosni i
48 Hercegovini te o važnosti nastavka par-
tnerstva Sjedinjenih Američkih Država i
Europske unije po tom pitanju. Američki
kongres poziva na hitnu ustavnu reformu
koja će omogućiti Bosni i Hercegovini da
postane efektivna i efikasna u izvršavanju
svojih domaćih i međunarodnih obveza,
posebno u vezi procesa pristupa Europ-
skoj Uniji i NATO savezu.
Rezolucijom se, između ostalog, kaže
da je uključivanje BiH u Euro-atlantsku
zajednicu nacionalni interes Sjedinjenih
Američkih Država. Također se daje uput-
stvo novoj američkoj administraciji kako
da odlučnije, energičnije i jasnije nastupi
kada je u pitanju Bosna i Hercegovina,
predlažući, između ostalog, i imenovanje
posebnog izaslanika za Balkan. Nadalje,
SAD bezrezervno podržava suverenitet,
teritorijani integritet i pravni kontinuitet
države Bosne i Hercegovine.
J Rezolucija poziva na zaključke Vene-
O cijanske komisije o neefikasnosti držav-
nih institucija i njene preporuke za jača-
U njem istih, a dominantna je namjera
usklađivanja novog Ustava BiH sa stan-
R dardima definiranim Europskom pove-
ljom o ljudskim pravima. Ova rezolucija
N ima posebnu težinu jer je donesena u tjed-
A nu koja prethodi posjeti potpredsjednika
SAD-a Josepha Bidena Bosni i Hercego-
L vini i služi kao svojevrsna uputa američ- Kongres SAD-a

Rezolucija također ističe da trenutno
ustavno uređenje Bosne i Hercegovine
nije ni efikasno ni racionalno, te da držav-
ne institucije trebaju pojačati efektivnost
i demokratičnost kako bi zemlja mogla
krenuti ka članstvu u Evropskoj uniji.
Rezolucija stoga konstatira da Kongres
SAD-a smatra da je sve urgentnija potreba
da Bosna i Hercegovina radi na kreiranju
efikasne i efektivne države, s funkcional-
nijim institucijama, koja je u mogućnosti
ispunjavati svoje domaće i međunarodne
obveze, uključujući i državnu vladu spo-
sobnu provoditi samoodržive reforme.
Kongres SAD-a smatra da ustavna re-
forma treba promovirati demokratske
principe i stvaranje jedinstvenog eko-
nomskog prostora u Bosni i Hercegovini.
Također je stav Kongresa da Vlada SAD-
a treba imenovati Specijalnog izaslanika
za Balkan koji bi u saradnji sa Europ-
skom unijom i političkim liderima u BiH
osigurao reforme na svim razinama vlasti
u Bosni i Hercegovini.
Rezolucija zaključuje da je potrebno
osigurati precizne kriterije i standarde za
jačanje funkcionalnosti države Bosne i
Hercegovine, koje potom treba imple-
mentirati kroz ustavnu reformu.
Podrška američkom angažmanu
“HDZ 1990. pozdravlja Rezoluciju H.
RES. 171 Kongresa SAD o potrebi ustavne
reforme u BiH i potrebi snažnog partnerstva
SAD u tom procesu”, stajalo je u priopćenju
predsjednika HDZ 1990. Bože Ljubića.
Njegova stranka zalaže se za funkcionalnu
državu Bosnu i Hercegovinu, ustrojenu na
način da odgovori potrebama svojih građa-
na i naroda kao i uvjetima potrebnim za pri-
ključenje EU i NATO te HDZ 1990. upor-
no, Ljubić kaže od osnutka, zagovara potre-
bu korjenite ustavne reforme BiH. “Stoga
smo koristili svaku priliku, posebice zasje-
danja Vijeća za implementaciju mira (PIC),
da istaknemo kako postojeće ustavno ure-
đenje ne može Bosnu i Hercegovinu učiniti
niti funkcionalnom niti stabilnom državom.
Također smo isticali da pokušaj zadržava-
nja statusa quo može rezultirati destabiliza-
cijom i daljom dezintegracijom BiH, što ne
može biti bez posljedica za širu regiju i Eu-
ropu. Uz to, nismo nikada propustili priliku
istaknuti da je pored domaćeg dijaloga, kru-
cijalna potpora i partnerstvo EU i SAD u
ovom procesu”, rekao je u podužem izlaga-
nju Ljubić.
Stoga su u HDZ-u 1990., dodao je,
posebice ohrabreni riječima u Rezoluciji
da je “puno uključenje Bosne i Hercego-
vine u euroatlantske integracije u nacio-
nalnom interesu SAD i važno za stabili-
zaciju jugoistočne Europe”, te da je SAD
spremna u partnerstvu s EU pomoći da
Bosna i Hercegovina dođe do funkcional-
nog državnog uređenja koje će državu
osposobiti za ove integracije. “Također
podržavamo inicijativu da SAD imenuje
Specijalnog izaslanika za Balkan koji će
u partnerstvu sa Specijalnim izaslanikom
EU (nakon što se ispune uvjeti za zatvara-
nje OHR-a), te domaćim partnerima dje-
lovati u pravcu izgradnje funkcionalne i
samoodržive BiH, zemlje ravnopravnih
građana i konstitutivnih naroda. “Po-
zdravljam, također i skori posjet američ-
kog potpredsjednika Joe Bidena BiH ko-
jeg smatram simboličnim i stvarnim po-
četkom novog snažnijeg angažmana
SAD u BiH i jugoistočnoj Europi”, naveo
je predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić.
I član Predsjedništva BiH Haris Silaj-
džić pozdravio je Rezoluciju o potrebi za
ustavnom reformom u Bosni i Hercegovi-
ni koju je jednoglasno usvojio američki
Kongres, stojalo je u priopćenju iz Silajd-
žićevog ureda. “Usvajanje ove Rezoluci-
je, u kombinaciji s predstojećom posje-
tom američkog potpredsjednika Bidena
Bosni i Hercegovini, konkretizira plano-
ve za snažniji anganžman Sjedinjenih dr-
žava u našoj zemlji, te navodi mjere koje
moraju biti poduzete s ciljem izgradnje
potpuno demokratske i funkcionalne dr-
žave BiH”, smatra Silajdžić.
Silajdžić smatra da ova Rezolucija ša-
lje ohrabrujuću poruku za Bosnu i Herce-
govinu, te da predstavlja snažnu podršku
onim političkim snagama koje se zalažu
za izgradnju funkcionalne i potpuno de-
mokratske države Bosne i Hercegovine.
Osim Ljubića i Silajdžića, koji su inače
i dalje protivnici tzv. “Travanjskog spora-
zuma”, paketa ustavne reforme iz 2006. go-
dine, a koja se polako ponovo počela pro-
vlačiti kroz medije, svoje viđenje Rezoluci-
je iznijeli su i ostali akteri bosanskoherce-
govačke političke scene. Tako je Tihić za-
dovoljan zbog sve većeg američkog anga-
žmana bez kojih će biti vrlo teško pronaći
kompromis, izražavajući uvjerenje da će
Obamina administracija ići u smjeru ove
Rezolucije. Tihić je inače bio pristalica
“Travanjskog sporazuma”, a sa predsjedni-
kom HDZ-a BiH Draganom Čovićem i
predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodi-
kom sada to ponovo pokušava afirmirati
(možda sa samo malo većim zahtjevima za
političkim ustupcima od Srba) preko iz-
gradnje tzv. sporazuma u Prudu. Poslovič-
no uljudni Dragan Čović, takođe ljubitelj
“Travanjskog sporazuma”, za kojeg bi čo-
vjek, da ga građani BiH nisu upoznali, re-
BOSANSKI BAROMETAR
kao kako on najviše od sviju voli Bosnu i
Hercegovinu, došao je do zaključka da je
ova rezolucija snažan vjetar u leđa bosan-
skohercegovačkim vlastima i čvrsta potpo-
ra da se ustavne promjene, koje su pokrenu-
te, iznesu do kraja. Ostale manje političke
stranke koje većinu biračkog tijela imaju u
F BiH, također su izrazile zadovoljstvo spo-
menutom Rezolucijom, a njihov zaključak
može se svesti na to da je dobro da su Ame-
rikanci shvatili da se u Bosni ništa neće mo-
ći promijeniti bez pomoći izvana. To je i 49
logično, s obzirom da je Bosni i Hercegovi-
ni nametnut takav Ustav da naprosto suge-
rira neprijateljima Bosne i Hercegovine ka-
ko dogovor uopće nije nužan te da ovu ze-
mlju mogu rastezati koliko hoće.
A kad smo već kod neprijatelja Bosne
i Hercegovine, kažimo da je Milorad Do-
dik rekao da američki Kongres ima pravo
iznijeti svoj stav o Bosni i Hercegovini,
ali nema nikome pravo nametati svoju
volju. On je dodao da njegova bratija
ostaje i dalje na putu kojim su i do sada
išli, a kome je cilj, iako to naravno nije
eksplicite rekao, stići do Velike Srbije.
Rezolucija je dobar znak. Optužbe me-
đunarodne zajednice da su političke stran-
ke u BiH neozbiljne te da same snose od-
govornost za napredak svoje zemlje, za-
pravo pokazuju koliko je i međunarodna
zajednica neozbiljna, jer je ona skrojila,
kako rekosmo, takav Ustav da politički ak-
J
teri neozbiljno pristupaju problemu. Zato O
međunarodna zajednica, a napose Ameri-
ka, mora također da se uključi u proces U
ustavne reforme, ali ne na način da pritisne
unutarnje političke snage, nego da stane na R
stranu onih snaga koje su za Bosnu i Her-
cegovinu, a koje su spremne na kompro-
N
mis sa Miloradom Dodikom, ali ne baš na A
veliki kompromis. Jer prostora za kompro-
mis ostalo je zaista izuzetno malo. L
 BOSANSKI BAROMETAR
Odnosi unutar SDA uoči Petog kongresa
Ma, tko to skreće s Alijinog puta?
Predkongresna situacija već nekoliko mjeseci bila je užarena, a od tri kandidata, Tihića, Izetbegovića i Terzića, samo
su prva dvojica bili ozbiljni takmaci.
Edis Felić
Nikada neki kongres SDA nije izazvao
toliko interesovanja javnosti koliko peti po
redu, održan 26. svibnja. O njemu su se
vodile polemike u medijima, raspravljalo
se u kafićima ili na raznim druženjima, no,
tko god raspravljao o tome, Bosnu je tada
bila zahvatila kongresomanija. Jedan od
razloga jeste vrijeme u kojem se Kongres
održavao; ustavna reforma mora biti zavr-
šena i za manje od godinu dana i nije bilo
nebitno kakav će kurs zauzeti SDA, a što
bi se pokazalo unutrašnjim prestrojava-
njem stranke. Drugi je razlog interesova-
nja javnosti bio zbog toga što je po prvi put
postalo neizvjesno tko je taj koji će voditi
stranku u jednom od najsudbonosnijih tre-
nutaka za Bosnu i Hercegovinu.
50 Kao kandidati već odavno su slovili
tadašnji (a ispostavit će se i sadašnji) ak-
tualni predsjednik stranke Sulejman Tihić
te njegov dugogodišnji oponent, potpred-
sjednik stranke Bakir Izetbegović, sin
Alije Izetbegovića. Krajem ožujka svoju
kandidaturu pomalo neočekivano istakao
je i Adnan Terzić, takođe potpredsjednik
stranke i bivši predsjedavajući Vijeća mi-
nistara BiH (neka vrsta bosanske Vlade,
samo s manjim ovlastima od uobičajenih
državnih vlada).
Terzića bi raja…
U jednoj telefonskoj anketi koju je or-
ganizirala sarajevska TV Hajat mjesec dana
prije Kongresa stranke desilo se malo izne-
nađenje: Tihić je dobio oko 1200 glasova,
Izetbegović oko 1700, a Terzić kao njih
dvojica zajedno, oko 2900 glasova. No, jed-
J no su bile želje anketirane javnosti, a drugo
O su stvarni odnosi unutar stranke. Zapravo,
baš u to vrijeme mnogi poznavatelji prilika
U unutar SDA prognozirali su da će se voditi
žestoka bitka između Tihića i Izetbegovića
R u kojoj bi Izetbegović, tako je to izgledalo u
drugoj polovini travnja, mogao nešto lakše
N doći do pobjede. Terzićeva pozicija bila je
A takva da je, unatoč podršci anketiranih gra-
đana, bilo jasno da nema svoje ljude na
L glavnim funkcijama niti oni prevladavaju u
nižim organima stranke, tako da se postav-
ljalo pitanje hoće li uopšte dobiti puno gla-
sova. Ne zbog toga što bi netko i htio glasa-
ti za njega, koliko zbog same bojazni da bi
taj glas otišao uludo, a bilo bi ga bolje dati
jednom od dvojice favorita. Računica je
jednostavna: ako neko smatra da je Terzić
najbolji kandidat, a zna da ne može proći za
predsjednika, radije će ga dati onom kandi-
datu koji je po političkoj (ili nekoj drugoj)
vokaciji bliži Terziću.
A koji je od dvojice favorita bliži Terzi-
ću? To je dobro pitanje i tada nije bilo na
njega lako odgovoriti. Slušajući njega i Ti-
hića, čini se da su puno bliži njih dvojica
nego Terzić i Izetbegović. No, Tihić je Ter-
zića praktično marginalizirao u radu stranke
tako da se Terzić od odlaska iz Vijeća mini-
stara nije gotovo ni čuo u javnosti. Doduše,
legenda kaže da ga je na mjesto predsjeda-
vajućeg Vijeća ministara tada postavio Ha-
san Čengić, za kojeg veliki broj medija u
BiH tvrdi da je jedan od najvećih kriminala-
ca u BiH i čovjek kojeg se nije usudila dira-
ti previše ni međunarodna zajednica, iako
spada u ekstremno krilo SDA. Uzimajući u
obzir navedeno, Terzić je više slovio kao
pijun Čengićeve grupacije, iako to možda
ne bi baš ni htio. Kako je Terzić bio slab,
Čengićevoj je grupaciji, pak, od dvojice
glavnih favorita bliži (i danas) Izetbegović,
pa su zato neki bili skloni kovati i teorije
zavjere lansiranjem priča da se Terzić kan-
didirao kao uljepšana verzija Bakira Izetbe-
govića, koji će barem malo oteti glasova
Tihiću. To je diskutabilno, iako je bilo zna-
čajnih indicija. Jedno je sigurno, Tihić i
Terzić nisu u najboljim odnosima i ako ni-
šta drugo, Terzić je mogao na Kongresu da
otvori dušu i napadne Tihića.
…Izetbegovića bi izvorni…
Izetbegović je, da ponovimo, figuri-
rao kao nešto malo izgledniji predsjednik,
iako je to bilo sve na vagi. Zanimljivo je
da je ovom sinu Alije Izetbegovića zapra-
vo najslabiji adut upravo bila krvna veza
sa svojim babom; čak naprotiv, mnogi
članovi SDA takvu činjenicu su ignorira-
li, poput SDA u Krajini. Izetbegović juni-
or zapravo je najviše šanse, bile su pro-
cjene nezavisnih medija, imao među
krim-miljeom i ekstremnom desnicom
unutar SDA, a koja nije baš beznačajna.
Kako su novine pune napisa o sumnji i
indicijama o njegovoj povezanosti s kri-
minalom, analitičari su tvrdili da će krim-
milje unutar SDA (a kojeg nesumnjivo
ima) dati snažnu podšku Izetbegoviću.
Kad je u pitanju ekstremna desnica, i tu
je Izetbegović mogao očekivati podršku.
Doduše, baš u to vrijeme nije se znalo sa
sigurnošću što će se dešavati, jer bi se, ba-
rem kako je bilo najavljeno, mogao javiti
još jedan (četvrti) kandidat ispred redova
tzv. “izvornih” SDA-ovaca koji su zajedno
s Alijom Izetbegovićem prije 19 godina su-
djelovali u osnivanju stranke. U tu grupu,
pored Čengića, spadaju i Džemaludin Latić,
Edhem Bičakčić, Omer Behmen te još neki
stranački prvoborci koji aktuelnom stranač-
kom šefu Sulejmanu Tihiću već dulje vre-
mena zamjeraju “skretanje s Alijinog puta”.
Predstojeći kongres SDA trebao je biti
ujedno i posljednja prilika da “izvorni”
SDA-ovci pokušaju preuzeti kontrolu nad
“vlastitom” strankom, kakvom je inače
smatraju, a koju im je Tihić, kako kažu,
“ukrao”. Tko je mogao biti njihov kandidat,
da su se odlučili za tu soluciju, teško je reći,
mada je od svih njih nekako najizgledniji
bio Bičakčić, nekadašnji premijer Federaci-
je BiH. On se također udaljio iz politike, da
bi se počeo polako u nju vraćati preko
Islamske zajednice BiH gdje je aktualni
predsjednik njenog Sabora, a ujedno je i
predsjednik Nadzornog odbora Elektropri-
vrede BiH kao SDA-ov kadar.
No, kako se i pretpostavljalo, ova grupa
podržala je Izetbegovića juniora. Razloge u
tim pretpostavkama, koje su se pokazale
točnim, treba potražiti i u tome što je i
Izetbegović lansirao priče da je Tihić skre-
nuo sa Alijinog puta, a indikativno je da su
njih dvojica zauzeli oprečne stavove i oko
najnovije afere sa stanovima, gdje se vodila
istraga protiv Bičakčića i tada aktualnog fe-

deralnog premijera Nedžada Brankovića.
Radi se o podjeli stanova između musli-
manskih i hrvatskih kadrova (čitaj SDA i
HDZ), a koju su dogovorili krajem 90-ih
Bičakčić i sadašnji predsjednik HDZ-a BiH
Dragan Čović. Jedan od tih stanova, 140
kvadratnih metara, dobio je i Branković ko-
jega je otkupio za tričavih 920 KM (oko
3600 kuna). Vjerovatno je to tada i urađeno
prema propisima (certifikati), ali i to govori
o kriminalcima u SDA-HDZ redovima, ko-
ji su ih krojili prema svojim potrebama.
Ipak, i tako povoljni propisi izgleda nisu bi-
li potpuno poštivani, jer je upitno kako je to
tako jeftino mogao dobiti, a još je upitniji
kriterij prema kojem su se dijelili stanovi.
U svakom slučaju, i ovdje se vidjela
razlika u stavovima dvojice kandidata.
Dok je Tihić bio za to da Branković od-
stupi sa funkcije premijera ukoliko se
protiv njega podigne optužnica, Izetbego-
vić je i ovdje tražio podršku braneći
Brankovića, pravdajući se da stalno nad-
ležni organi provode kojekakve istrage i
da bi s tim trebalo prestati, jer bi se na taj
način moglo dići 100 000 optužnica. No,
koliko god mu je bila važna podrška
Brankovića, još mu je važnija bila podrš-
ka “izvornih” SDA-ovaca, kojima pripa-
da Bičakčić, a kojeg ujedno ovakvim sta-
vom Izetbegović brani.
… a nije ni Tihić sis’o vesla
Ne treba nimalo zanemariti ni podršku
reisa Mustafe Cerića Izetbegoviću mla-
đem, koji je također “izvorni” SDA-ovac,
i pri tome otvoreni Tihićev protivnik.
Sulejman Tihić ipak nije bio bez podrš-
ke. On će je dobiti od nemalog broja SDA-
ovaca iz svih dijelova BiH, koji doduše nisu
toliko ekstremni kao pomenuta grupacija,
ali se ne može isključiti da će mu i određeni
dio krim-miljea iz svojih razloga dati podrš-
ku. Uostalom, sigurno je da Tihić ne bi insi-
stirao na Brankovićevoj smjeni ukoliko se
podigne optužnica, da je ovaj kojim sluča-
jem pripadnik njegove struje. I dok je
Izetbegović računao posebno na glasove
delegata iz sarajevskog, zeničko-dobojskog
i tuzlanskog kantona, Tihić je mogao dobiti
značajan broj iz preostalih sedam kantona u
F BiH, no ne treba iz tih kantona zanemariti
ni brojne Izetbegovićeve pristalice. Osim
toga, Tihić je isto tako računao i na glasove
iz dijela BiH koji je za sada pod kontrolom
vlasti u Banja Luci.
Tihiću mnogi, pogotovo njegovi protiv-
nici, s pravom prigovaraju da je premeka-
han u pregovorima oko ustavnih promjena
te da svojim postupcima spašava političku
karijeru Milorada Dodika. Kao ključni do-
Zajedništvo na iftaru SDA
kaz tome je nedavni tzv. “Prudski” dogovor
(kod Odžaka), kada je Međunarodna zajed-
nica već bila otpisala Dodika kao čovjeka
spremnog na pregovore. Pored toga, Tihić
se tu zaista ponašao autokratski jer je na
pregovore otišao ne obavjestivši svoje naj-
bliže suradnike. Njegova posebna boljka je
nešto što mu inače ne stavljaju na dušu nje-
govi protivnici, a to je definiranje samog
problema Bosne i Hercegovine. Tihić upor-
no insistira na definiciji da u BiH postoje tri
strane koje se trebaju dogovoriti, što je kata-
strofalno pogrešno tumačenje i ide na ruku
Dodiku, ali i HDZ-u u zahtjevu za trećim
entitetom. Naime, ako postoje tri strane, on-
da su i u proteklom ratu postojale tri strane,
pa se taj rat onda može tumačiti kao građan-
ski rat, što naprosto nije tačno. Rat je, kao
što je svakom iole normalnom čovjeku ja-
sno, bio izazvan agresijom Srbije, Crne go-
re i Hrvatske na BiH i u rješavanju ovog
ključnog problema za sudbinu BiH (ustav-
ne promjene) ne postoje nikakve tri strane.
Mogu samo postojati dvije strane – jedna
koja jeste za BiH i druga koja to nije. To je
pravi stav i takvog treba zauzeti bilo koji
pregovarač koji kaže da se bori za opstanak
BiH. No, tu zapravo Tihić kao da demantira
svoje protivnike koji mu spočitavaju da je
napustio Alijin put, jer je upravo Alija
Izetbegović očitu agresiju na BiH tretirao
kao građanski rat. Tihić pak veli, kad su u
pitanju optužbe da je napustio Alijin put, da
to nije tačno, jer on kao i Alija (jel’ te) slije-
di put dijaloga.
Kandidati su takvi kakvi jesu
Ko je od ove trojice bio najbolje rješe-
nje? Kad bismo mogli birati mi koji volimo
BiH, rekli bismo ni jedan. No, to je nemogu-
će, ponude su date, pa naše želje moramo
prilagoditi tome. Tihić je zaista premeka-
han, ima se osjećaj da mu se sledi krv u žila-
ma dok Dodik samo podvikne, a s druge
strane ima pogrešno polazište o trima stra-
BOSANSKI BAROMETAR
nama u BiH, što je pogubno. Zato nije bilo
dobro da on bude predsjednik! Izetbegović
je pak percipiran kao vrlo opasan kriminalac
kojemu. S druge strane, bila bi to zabrinja-
vajuća činjenica ako bi na čelo stranke do-
šao čovjek kojeg cijela Bosna i Hercegovina
percipira kao najvećeg kriminalca u državi.
Haman pa bismo u takvom krugu ljudi
rekli da bi možda najbolje rješenje bio Ter-
zić. Nije se svađao na nacionalnoj osnovi,
pokušavao je nešto napraviti dok je bio na
čelu Vijeća ministara (mada su mnogi pro-
jekti bili čisti promašaj, poput onog smi-
ješnog naziva “Buldožer”). Njegova je
mana što baš ne odaje povjerenje u vlastitu 51
sposobnost, jer u nastupima izgleda poput
nekog klauna koji je odlutao iz cirkusa,
izazivajući čak i podsmjeh javnosti. Ipak, i
kao takav bio je možda i najsimpatičniji
SDA-ovac, možda baš zbog te svoje oso-
bine. To pokazuje i pomenuta anketa na
TV Hajatu, a ujedno nam na neki način an-
keta sugerira kakav to politički kadar ima
SDA kada ga olako sa čak oko 50 posto
glasova potuče jedan Terzić.
Doduše, ovdje i za Tihića moramo reći
da nikad nije širio mržnju prema pripadni-
cima drugih nacija, iako je jedno vrijeme
rata bio čak i u četničkom logoru. Od nje-
ga se nikad ništa ružno nije moglo čuti ni
na račun autonomaša, čime barem nije do-
lijevao ulje na vatru zbog tog nesretnog
međumuslimanskog sukoba, a stranku je
koliko toliko odvojio i od religije (“od sad
u SDA i s pivom”) te ju je otvorio (doduše
s krajnje mršavim rezultatima) i za pripad-
J
nike drugih nacionalnosti. O
Tihića je otvoreno favorizirala među-
narodna zajednica, dok je Izetbegovića fa- U
vorizirala Dodikova bratija. Međunarod-
noj zajednici je stalo do Tihića sklonom R
pregovorima, a Dodiku i njegovima do
Izetbegovića koji će svojim ekstremiz-
N
mom i kriminalnom percepcijom biti sjaj- A
no sredstvo za otupljivanje oštrice protiv
Dodika (evo, i muslimani su isti kao i mi). L
 BOSANSKI BAROMETAR

Održan 5. kongres SDA

Sulejman Tihić porazio

Bakira Izetbegovića
Uprkos žestokoj kampanji Izetbegović nije uspio smijeniti Tihića. Pobjednik je najavio efikasnije djelovanje, a poraženi
su pozvali da podrže novog predsjednika. Ipak, barut je još u zraku!

Edis Felić

Kampanja za predsjednika SDA bila je ta nije znalo sa sigurnošću tko će pobijediti, je precepcija o njegovoj vrlo blagoj pred-
žestoka, a kako se ulazilo u njen finiš, bila je iako se netom pred Kongres situacija nešto nosti bila više rezultat njegove žešće
sve otvorenija. Optužbe koje su se upućiva- iskristalizirala, pa je bilo jasno, ako je kampanje u odnosu na Tihićevu.
le ispod stola, usmenom predajom, nepo- Izetbegović i slovio kao neki vrlo blagi fa- No, tu nije bio ni izbliza kraj priče i
sredno uoči Kongresa govorile su se javno. vorit, da je to sada ipak Tihić. mogao se očekivati preokret. Da je tome
Svaki je od kandidata imao svoju izbornu Naime, u pohodu na SDA-ov tron vo- bilo tako, ukazivala je druga bitka koja se
bazu koja je već unaprijed, bez obzira koli- dile su se dvije odlučujuće bitke; u jednoj vodila oko kvota za izbor delegata Kon-
ko optužbe protivnika bile opravdane ili ne, je Tihić odnio ubjedljivu pobjedu. U toj gresa i ona je bila daleko važnija od Statu-
čvrsto stajala iza svog kandidata. Zato je bitci Izetbegovićeva struja tražila je pro- ta. Zapravo odlučujuća. Na prethodnom
svaki od njih nastojao iskoristiti slabosti mjenu Statuta stranke u kojoj bi ovlasti stranačkom Kongresu delegati su birani na
svojih protivnika samo zbog toga da prido- predsjednika bile znatno manje nego su temelju ostvarenih rezultata na parlamen-
bije određen broj onih koji nisu bili sigurni sada, ali taj je pokušaj propao. Tada se tarnim izborima. Tako je iz Dodikovog
52 da se njihova baza opredijelila za kvalitet- vidjelo da je autoritet tihog Tihića puno entiteta biran po jedan delegat za svakih
nog kandidata. Tako se do zadnjeg momen- snažniji od galamdžije Izetbegovića i da 500 osvojenih glasova, a iz Federacije BiH
na svakih 1000 osvojenih glasova. No, kao
što je Izetbegović tražio promjenu Statuta,
tako je nešto kasnije Tihić tražio promjenu
pravila izbora delegata. Razlog tome je što
je SDA na posljednjim izborima u tzv.
“srpskom entitetu” ostvarila skroman iz-
borni rezultat, pa je Tihić tražio novi mo-
del izbora delegata, prema popisa stanov-
ništa iz 1991. godine. Kako je računao na
bezrezervnu podršku delegata iz “srpskog
dijela” BiH, to bi praktično značilo da bi
na stranačkom kongresu sudjelovao skoro
podjednak broj delegata iz oba entiteta. To
je bio znak da Tihić u tom trenutku nije bio
siguran u svoju pobjedu. Bilo je jasno, kao
što je Tihić čvrsto branio Statut, da će
Izetbegović čvrsto braniti dosadašnji mo-
del izbora delegata. Tu je moglo zaista
prevagnuti, jer s ovakvim modelom veće
J šanse za pobjedu (doduše minimalne), vje-
O rovali su analitičari, imao je Izetbegović.
Ali, dan uoči Petog kongresa SDA čini se
U da je sve bilo jasno. Cijelo vrijeme smireni
Tihić, koji je mnogo čistije vodio kampa-
R nju nego Izetbegović i Terzić, na internim
kladionicama je stajao bolje od svojih pro-
N tukandidata. Kampanja se vodila do po-
A sljednjeg momenta, bukvalno do delegata
koji je u tom trenutku trebao zaokružiti ko-
L Pobjednik Sulejman Tihić jeg kandidata želi.

Moramo nadoknaditi izgubljeno
Na petom kongresu SDA delegati su
većinom glasova za predsjednika izabrali
Sulejmana Tihića, kome će ovo biti treći
uzastopni mandat na čelu te stranke.
Osim njega, za zamjenika je izabran
Asim Sarajlić, te pet potpredsjednika i 80
članova Glavnog odbora.
Novi/stari predsjednik Stranke demo-
kratske akcije izjavio je da će u naredne
četiri godine ova stranka postati efikasnija
i bolje organizovana, a također je najavio
bolju saradnju zakonodavne sa izvršnom
vlasti. Za Tihića je glasalo više od polovi-
ne delegata 5. kongresa SDA; od ukupno
745 delegata on je dobio 425 glasova, što
je 57,05 posto. Njegovi protukandidati Ba-
kir Izetbegović i Adnan Terzić dobili su
301 glas (40,4 posto), odnosno 19 glasova
(2,55 posto). “Moramo nadoknaditi izgu-
bljeno, jer su u posljednja dva mjeseca bile
pripreme za Kongres, pa su reforme koje
smo pokretali, na neki način, ostavljene za
poslije, tako da sada moramo nastaviti sa
procesom dogovaranja, traženja kompro-
misa i dijaloga”, rekao je Tihić novinari-
ma, te najavio da će u SDA doći do odre-
đenih kadrovskih promjena.
Na konferenciji za novinare Tihić je ka-
zao da će svojim protukandidatima za pred-
sjednika SDA, Adnanu Terziću i Bakiru
Izetbegoviću, ponuditi mjesto u rukovod-
stvu Stranke, nakon što s njima obavi kon-
sultacije. “Mislim da su oni potrebni i da
trebaju ostati u SDA”, kazao je on, dodavši
da će u narednom periodu SDA nastaviti
započete aktivnosti. “Moramo nadoknaditi
ono što smo izgubili u protekla dva mjese-
ca, jer smo bili zaokupljeni izbornom kam-
panjom”, rekao je predsjednik SDA.
Također, kazao je da je najavljena
ostavka premijera Federacije BiH Nedža-
da Brankovića u skladu sa zahtjevima ko-
je je on, kao predsjednik SDA, ranije
uputio, dodavši kako je to Brankovićeva
dobra odluka. “Sljedeći kandidat za pre-
mijera vjerojatno će biti osoba koja ima
političko iskustvo i iskustvo privrednika
te ćemo gledati da to bude mlađa osoba,
jer je riječ o teškom i zahtjevnom poslu”,
kazao je Tihić.
Da je Tihić pobjednik ovih izbora po-
tvrđeno je i izborom Asima Sarajlića za
zamjenika predsjednika, a koji je bio Ti-
hićev kandidat. Sarajlić je dobio 417 gla-
sova, dok je Safet Softić, drugi kandidat
za potpredsjednika i Izetbegovićev favo-
rit, osvojio 328 glasova.
Novi zamjenik predsjednika Stranke
demokratske akcije (SDA) Asim Sarajlić
izjavio je novinarima da je njegov izbor na
Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović i Adnan Terzić
današnjem Kongresu SDA dokaz da je ovo
demokratska stranka, što ona svaki dan po-
kazuje. “SDA će trebati timove mladih lju-
di, koje SDA svakako ima na kantonalnim,
općinskim i svim drugim nivoima. Oni
moraju raditi za ovaj narod, za građane
BiH, da se izborimo s ovom teškom eko-
nomskom i socijalnom krizom koja potresa
našu zemlju”, kazao je Sarajlić.
Smatra da izborni proces i današnji
kongres SDA pokazuju koliko je ova
stranka poradila na sebi u proteklom peri-
odu i koliko je SDA unutar sebe demo-
kratična stranka.
Posebno je naglasio da je u razgovori-
ma sa svom trojicom kandidata za pred-
sjednika SDA dobio čvrsta uvjerenja da
“nikakvih novih avantura s novim stran-
kama neće biti”. Sarajlić je to izjavio jer
se špekuliralo da će Izetbegović u slučaju
poraza otići i formirati novu stranku. “Mi
ostajemo tim i sigurno nam treba svaki
čovjek za vrijeme koje dolazi”, poručio je
novi zamjenik predsjednika SDA Asim
Sarajlić.
Izetbegović ne prijeti praznom
puškom
Kandidat za predsjednika Stranke de-
mokratske akcije Adnan Terzić čestitao je
Sulejmanu Tihiću na pobjedi na izborima
za stranačkog predsjednika na današnjem
kongresu SDA. “Ja sam došao na Kongres
da delegatima ponudim jednu priču, koji
oni očigledno nisu prihvatili”, izjavio je
Terzić novinarima. Dodao je da je njegova
politička budućnost u perspektivi vezana za
SDA, samo bez ikakvih zvaničnih funkcija.
Terzić je, međutim, odbacio priče da je bilo
razgovora o tome da on nakon kogresa pri-
hvati neku funkciju u vladi. “Bilo je puno
špekulacija oko moje kandidature. Ja sam iz
vjere i uvjerenja prihvatio kandidaturu. Ni-
BOSANSKI BAROMETAR
sam govorio protiv drugih, nego o sebi. Na
kraju ponosno mogu reći da sam iznio jed-
nu kandidaturu i da sam u kampanji dao
nove standarde u BiH”, izjavio je Terzić.
Terzić smatra da će nešto izmijenjeno
rukovodstvo SDA na čelu sa Tihićem
pravi ispit imati na općim izborima na-
redne godine. “Nažalost, kako najavljuje
Dragan Čović, oni će se ponovo vratiti u
Prud, što nije dobro”, kazao je on.
Na kraju je upozorio da će, ako se Ti-
hić bude ponašao po principu “pobjednik
nosi sve”, kao poslije prošlog Kongresa,
53
sigurno doći do cijepanja stranke. “Ali,
možda je naučio nešto od prošlog Kon-
gresa do danas”, rekao je Terzić.
I drugi kandidat za predsjednika
Stranke demokratske akcije, Tihićev opa-
sni takmac Bakir Izetbegović, čestitao je
novom/starom predsjedniku pobjedu na
izborima i poželio mu svaku sreću u vre-
menu koje dolazi.
On je pozvao članstvo da ostane uz
predsjednika i stranku, da se ne pokoleba-
ju, jer se “valja izboriti za poziciju našeg
naroda u vremenu koje dolazi. Ima tu puno
posla i neće biti lako rukovodstvu stran-
ke”, rekao je Izetbegović novinarima. On
kaže da ne vjeruje da će biti u rukovodstvu
stranke, bez obzira da li će ga pozvati ili
ne. “Neki uticaj sigurno imam, čim sam
dobio snažnu podršku u stranci. Ja ću je
iskoristiti da držim stranku, da konstruk-
tivno djelujem”, rekao je Izetbegović. J
Poručio je da će iskoristiti svoj autori-
tet, a koji je potvrđen sa više od 300 gla-
O
sova, da ne dođe do bilo kakvog raskola u U
stranci, što su neki protumačili i kao upo-
zorenje Tihiću da će uvijek moći, ako za- R
želi, prodrmati stranku. No, možda je to
čak i dobro, jer ako SDA uspije konačno
N
da sazrije kao stranka, jaka opozicija unu- A
tar stranke može je samo ojačati, nikako
oslabiti. L
 BOSANSKI BAROMETAR

Posjeta potpredsjednika SAD-a Josepha Bidena Sarajevu

Američka podrška jedinstvenoj BiH

Biden je došao s jasnom porukom. Obamina administracija osnažit će dugoročnu privrženost Amerike Evropi, kao
cijeloj, slobodnoj i u miru, što uključuje i BiH. Vrata su otvorena za zemlje u ovom regionu, a SAD će pomoći da BiH
uđe kroz ta vrata.

Edis Felić

Posjeta potpredsjednika SAD-a Jo-
sepha Bidena Bosni i Hercegovini, Srbiji
i Kosovu u drugoj polovini svibnja iza-
zvala je veliko zanimanje javnosti u tim
zemljama. Posebno je to važno za BiH
koja za razliku od druge dvije zemlje još
uvijek ima nedefiniran ustavni status dr-
žave u odnosu na niže razine vlasti (ili
bolje rečeno praktično više razine) – enti-
tete. Američki gost održao je govor u Par-
lamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovi-
ne te se odvojeno sastao sa članom Pred-
sjedništva Bosne i Hercegovine, Harisom
Silajdžićem (Silajdžić ga inače smatra
prijateljem) i predsjednikom banjalučke
54 vlade Miloradom Dodikom. Biden je pri-
sutnima u bosanskom Parlamentu (osim
zastupnika bile su prisutne i druge osobe
iz političkog i javnog života) rekao da
maksimalizam ne funkcionira i njegovi
su rezultati predvidljivi. “Produbljivanje
nepovjerenja između zajednica, blokada
reformi i opasna priča o budućnosti ze-
mlje koja podsjeća na tragediju za koju su
se narodi ove zemlje tako snažno trudili
da je prevaziđu… i potrošili toliko krvi da
to prevaziđu. Uz puno poštovanje, opro-
stite što to kažem u vašem parlamentu, ali
to mora prestati. To mora prestati”, upo-
zorio je Biden nazočne kao i bosansku
javnost koja je putem Bosanskohercego-
vačke televizije (BHT) imala priliku di-
rektno pratiti Bidenov nastup.
Podrška OHR-u
Pridruživanje integrirane Bosne i
Hercegovine Evropskoj uniji jedini je
pravi put da se zemlji osigura prosperitet-
na budućnost, a to znači da političari, ako
se žele vratiti na pravi put, moraju sarađi-
vati preko etničkih i stranačkih granica.
“Mi dolazimo s jasnom porukom. Obami-
na administracija osnažit će dugoročnu
privrženost Amerike Evropi, kao cijeloj,
slobodnoj i u miru. I to uključuje i vas.
Vrata su otvorena za zemlje u ovom regi-
onu koje po prvi put u istoriji postaju ne-
razdvojni dio cjeline, cijele i slobodne
Evrope. A Sjedinjene Države će vam po-
moći da uđete kroz ta vrata”, poručio je
Biden.
Nije propustio da istakne kako prisut-
ni u Parlamentu imaju mogućnost da
zgrabe budućnost integracije, upozorava-
jući da će ih oštro suditi ako propustite tu
mogućnost. Ako naprave pravi izbor, Bi-
den se osobno obavezao da će SAD staja-
ti uz BiH. “Uz puno poštovanje, ja vam
kažem … ako propustite da to uradite, vi
ćete ostati među najsiromašnijim država-
ma u Evropi. U najgorem slučaju, strova-
lićete se u etnički haos koji je određivao
vašu zemlju u najvećem dijelu decenije.
Ja mislim da će vam historija suditi oštro,
historija i vaša djeca”.
Zbog takve situacije rekao je kako
SAD čvrsto podupire Ured visokog pred-
stavnika (OHR) te da neće dopustiti nje-
govo zatvaranje sve dok se ne provedu
reforme koje bi osigurale nastavak pribli-
žavanja BiH euroatlantskim intergracija-
ma. U svom na momente i emotivnom
istupu podsjetio je na ratna stradanja Sa-
rajeva, na genocid u Srebrenici te je pri-
znao kako je međunarodna zajednica ne-
dopustivo dugo oklijevala intervenirati u
BiH. “Jedini način da se ta ‘mračna povi-
jest’ ne ponovi je integriranje BiH u Eu-
ropsku uniju, a svaki drugi izbor ostavio
bi vas u trajnu siromaštvu i etničkim su-
kobima”, rekao je Biden.

Zajednička politika SAD-a i EU

U govoru u Sarajevu potvrdio je kako
J nova politika prema Europi ostaje vrlo
O važan dio politike američke Vlade jer ona
ovdje želi imati partnere s kojima će bli-
U sko surađivati u sučeljavanju s novim iza-
zovima.
R Američkoj diplomatskoj ofanzivi pri-
družila se i administracija Evropske unije
N koju je predstavljao komesar EU za vanj-
A sku politiku Javier Solana. Biden je ista-
knuo kako je Solanina nazočnost pokaza-
L Joseph Biden – drugi čovjek SAD-a telj jasne zajedničke politike SAD-a i

EU-a prema BiH te da i SAD i EU dijele
zabrinutost zbog činjenice da u toj zemlji
već tri godine “stalno jača nacionalistička
retorika koja se poigrava strahovima lju-
di”. Iako je partnerski odnos pokazan sa-
mim prisustvom ministra Solane u Sara-
jevu, i iz Bruxellesa je stigla poruka da
“Evropska unija i Sjedinjene Američke
Države imaju zajednički cilj – unutarnju
integraciju i stabilizaciju Bosne i Herce-
govine, a nakon toga, integraciju zemlje u
Evropsku uniju i NATO”.
Nakon obraćanju u Parlamentu, pot-
predsjednik SAD Joe Biden i komesar
EU za vanjsku politiku Javier Solana
imali su zatvorene sastanke sa liderima
vladajuće petorke i opozicije. Potpred-
sjednik Biden do sada je najviši je zvanič-
nik nove administracije SAD koji je po-
sjetio BiH.
Biden nikoga nije spomenuo imenom,
osim predsjednika SDA Sulejmana Tihi-
ća kojeg je pohvalio kao jednog od rijet-
kih konstruktivnih političara u Bosni i
Hercegovini. Iako je ova pohvala Tihiću
imala veliki značaj, s obzirom da nitko
drugi nije spomenut, čak ni u negativnom
kontekstu, Bidenovo spominjanje Tihića
protumačeno je i kao podrška zbog 5.
kongresa SDA. Ipak, izravno je kritizirao
politiku kakvu zagovara Dodik, kazavši
kako su u proteklim godinama svjedočili
pokušajima da se vrate unatrag provede-
ne reforme te da se ospori funkcioniranje
državnih tijela vlasti.
Različita tumačenja govora
Kako se i očekivalo, tumačenja Bide-
novih poruka bosanskim političarima bila
su različita. Član Predsjedništva BiH Ha-
ris Silajdžić rekao je da će Amerika ostati
fokusirana na Bosnu i Hercegovinu. Si-
lajdžić je na sastanku sa Bidenom ista-
knuo kako je ustavne reforme potrebno
provoditi odmah i završiti ih do kraja go-
dine, te kako je već izgubljeno mnogo
vremena. “Zakone koji su pred Parlamen-
tom potrebno je hitno usvojiti, a onaj ko
neće da usvoji te zakone, onda ga se treba
označiti. Na sastanku niko nije označen i
to je naš stari problem”, rekao je Silajd-
žić. On navodi da uvijek ima poziva na
kompromis, međutim, da se uvijek na
konkretnim detaljima sve vidi, da neko
koči sve procese te da treba jasno reći ko
je to.
Iako su mnogi rekli da je dobar dio
poruke bio upućen Dodiku, vođa manjeg
entiteta rekao je da to tako nije osjetio. “I
mi smo za Evropu, uz poštivanje Ustava
BiH i Dejtonskog sporazuma”, izjavio je
Joseph Biden u Parlamentarnoj skupštini BiH
Dodik, dodajući da se može naći kapaci-
tet za kompromis da Bosna i Hercegovina
ispuni uslove za pridruživanje Europskoj
uniji. U tom smislu njegov entitet ima iste
vrijednosti kao Sjedinjene Američke Dr-
žave. “Daytonski sporazum može zauvi-
jek obezbijediti stabilnost BiH u formi
‘Dayton zauvijek’, ali ne kako ga neko
tumači, nego kako je napisan. Biden je
savršeno jasno rekao da je stvar unutraš-
nje organizacije nešto što pripada BiH i
da nisu sporna dva entiteta”, rekao je Do-
dik.
Član Predsjedništva BiH Željko Ko-
mšić izjavio je da je potpredsjednik Biden
poslao jasnu poruku predstavnicima vla-
sti u BiH, ali da ne vjeruje da će ona ima-
ti efekte na aktere koji vode politiku u
BiH. “Američki potpredsjednik je u Par-
lamentu BiH uputio nekoliko poruka
snažne podrške BiH, te izrekao oštre kri-
tike domaćim vlastima za sve što je (ne)
urađeno – rekao je Komšić.
Predsjednik Stranke demokratske ak-
cije Sulejman Tihić ocijenio je govor pot-
predsjednika Bidena dobrom porukom
kako BiH treba dalje da radi da bi išla na-
prijed i dobila podršku Europske unije i
Sjedinjenih Američkih Država. “Očeku-
jem jak zajednički angažman EU i SAD,
te imenovanje specijalnog američkog iza-
slanika za Balkan”, rekao je Tihić.
Predsjenik SDP-a Zlatko Lagumdžija
izrazio je zadovoljstvo Bidenovom posje-
tom, kazavši da je ovo veliki dan za BiH.
On navodi da je Biden rekao da je dobra
vijest da je Amerika tu, međutim i da nije
rekao šta je loša vijest. “Loša vijest ste vi
gospodo, vi morate uraditi više”, kaže La-
BOSANSKI BAROMETAR
gumdžija. Istaknuo je da petorka koja
vlada Bosnom i Hercegovinom ima kapa-
citet da promijeni ustav, a SDP je spre-
man da ih podrži ukoliko se naprave
ustavne reforme koje su iznad travanj-
skog paketa. Prema njemu, Biden je po-
slao poruku da građani BiH nemaju razlo-
ga za strah, jer SAD su tu. 55
Slavodobitna tvrdnja velikosrba iz
Dodikovog entiteta da je Biden poručio
kako ostaje dvoentitetska struktura BiH
bila je demantirana baš od američkog ve-
leposlanika u BiH Charlesa Englisha. On
je poručio da američki potpredsjednik Bi-
den prigodom nedavnog govora u Saraje-
vu nije rekao da je uvjet za ulazak BiH u
Europsku uniju da bude sastavljena od
dva entiteta. “Ono što želim naglasiti i ot-
kloniti dvojbe jest da je potpredsjednik
Biden rekao kako BiH može ući u EU kao
država s dva entiteta, ali nije rekao da to
tako mora biti. Ma kakva bila unutarnja
struktura, ona mora biti utemeljena na
konsenzusu”, pojasnio je English.
Ocijenivši jako značajnim zajednički
nastup Josepha Bidena i Visokog pred-
stavnika EU-a za vanjsku i sugurnosnu
politiku Javiera Solane u Sarajevu, dodao
je kako će Washington i Bruxelles zajed-
J
nički nadzirati provedbu reformi u BiH. O
“Zajednički posjet Bidena i Solane znak
je kako će oni ubuduće imati jedan zajed- U
nički glas”, dodao je English.
Potpredsjednik SAD-a Joseph Biden, R
inače veliki zagovornik i prijatelj Bosne i
Hercegovine, najviši je dužnosnik ove ze-
N
mlje otkako je za predsjednika izabran A
Barack Obama. Nakon Sarajeva Biden je
posjetio još Beograd i Prištinu. L
 ŽIVJETI ISLAM

Povijest državotvornosti
Kraljevine Saudijske Arabije
Današnja Saudijska Arabija je, uvjetno kazano, sljednica stare Arabije u kojoj je 571. godine rođen posljednji Po-
slanik islama Muhammed a.s. Zahvaljujući svetim islamskim gradovima Mekki i Medini, koje muslimani iz cijeloga
svijeta pohode kako bi obavili petu islamsku dužnost – hadždž – jedna je od najutjecajnijih muslimanskih država,
a zahvaljujući posjedovanju četvrtine ukupnih svjetskih zaliha nafte, ona je jedna i od najutjecajnijih svjetskih
država. Saudijsko društvo, jedno od najkonzervativnijih na svijetu (jedino u kojem žene službeno ne smiju po-
lagati vozački ispit niti smiju voziti auto) uređeno je po strogoj interpretaciji islamskih vrela, sa vladajućom obite-
lji Saud čiji se članovi izmjenjuju na tronu i čiji prinčevi imaju skoro neograničenu vlast u zemlji. Jedino ih korigi-
raju članovi uleme koji opet uglavnom slijede volju vladajuće oligarhije. Ulema osigurava svaki legitimitet vladajućoj
obitelji. Saudijska je Arabija iz više razloga važna zemlja za sljedbenike islama, zato u ovom broju Journala za naše
čitatelje donosimo tekst o povijesti njene državotvornosti.

Mirza ef. Mešić

Prva saudijska država
Kraljevina Saudijska Arabija dobila je
ime po obitelji Saud i po tome je danas je-
56 dinstvena na svijetu. Niti jedna druga ze-
mlja nije nazvana po imenu ili prezimenu
svoga osnivača ili vladajuće obitelji.1 Su-
vremena povijest državotvornosti Saudij-
ske Arabije, usko povezana sa genealogi-
jom obitelji Saud, može se podijeliti u tri
razdoblja, odnosno možemo govoriti o tri
saudijske države. Prva saudijska država
utemeljena je 1744. godine sklapanjem
vjersko-političke alijanse između Muham-
mada ibn Sauda, lokalnog vođe plemena
Saud, po kome će kasnije država dobiti
svoje ime, i vjerskog vođe Muhammeda
ibn Abdul Vehhaba, utemeljitelja vjerskog
radikalnog pokreta, danas znanog kao ve-
habizam. To se dogodilo u Diriyi, mjestu
smještenom duboko u centralnoj arabij-
skoj provinciji Najd (Nedžd). Ugovor je i
dan-danas na snazi te podrazumijeva dvo-
struko vodstvo države: političko i vjersko.2
Muhammed ibn Saud se obvezao da
J će imenjaku Abdul Vahhabu pomoći voj-
O nim putem “očistiti” zemlju od iskrivlje-
nog tumačenja islama, kojeg su nametnuli
U Osmanlije, u to vrijeme nominalno upra-
vitelji tih područja, i Šiita, koji su nasta-
R njivali istočne dijelove Arapskog poluoto-
ka, te oživjeti ispravnu verziju islama ka-
N kvu je sam Poslanik islama Muhammed
A a.s. propovijedao. Zauzvrat, Abdul Vah-
hab se obvezao da će kod vjerskih ljudi
L osigurati politički legitimitet obitelji Sa-
ud među ostalim arapskim plemenima i
pomoći im uspostaviti političku vlast nad
cjelokupnim teritorijem Arapskog poluo-
toka. Model vlasti kojeg su zajednički
osmislili podrazumijevao je postojanje sa-
vjetodavnog tijela zvanog Shura (Šura)
sastavljenog od islamskih učenjaka. Niti
jedna važnija politička odluka nije se mo-
gla donijeti bez njihova odobrenja.3 Ugo-
vor je, naravno, podrazumijevao i zajed-
nički rat protiv Osmanlija, koji su, iako
predvodnici muslimanskog svijeta, viđeni
kao agresori. Koalicija dvojice Muham-
meda pokazala se učinkovitom.
Ubrzo su pokorena mnoga arapska
plemena, a Saudova i Vehhabova vojska
osvojila je područja od Iraka do Damaska
u Siriji. Usput su terorizirali sve muslima-
ne koji nisu prakticirali islam kao oni. Čak
su rušili džamije i druga muslimanska sve-
tišta te vraćali muslimane sa hodočašća
ako nisu prakticirali vehabijski islam.
Osmanski sultan, koji je ujedno predstav-
ljao i halifu4, kao zaštitnik dva najsvetija
mjesta za muslimane Mekke i Medine, na-
redio je osvajaču tih područja egipatskom
namjesniku Muhammadu Ali Paši da upo-
kori odmetnuta plemena. On se sa svojom
vojnom ekspedicijom 1811. godine iskr-
cao u luci Janbu na obalama Crvenoga
mora i do kraja godine uspio osloboditi
Mekku i Medinu. Do 1818. godine vojne
postrojbe Ali Paše osvojile su i prvu prije-
stolnicu saudijsko-vehabijske države Di-
riyu čime se završilo sedamdeset petogo-
dišnje trajanje prve saudijske države. Dva
unuka Muhammeda ibn Abdul Vehhaba
su pogubljena, a saudijski vladar Abdullah
ibn Saud deportiran je u Istambul gdje je
nakon kratkog vremena također pogu-
bljen u skladu sa fetvom tadašnjeg prvog
vjerskog čovjeka osmanskog carstva Mu-
stafe ef. Asima. Ostali saudi-vehabije su
odvedeni u različite dijelove grada kako bi
bili javno smaknuti i tako primjerom poka-
zali sudbinu koju su Osmanlije odredile
onima koji su političke želje udružili sa
vjerskim zastranjivanjem.5
Druga saudijska država
Iako ih je vojno porazio Muhammed
Ali, odnosno njegov sin Ibrahim paša, po-
tomci Muhammeda ibn Sauda očuvali su
koaliciju sa potomcima Abdul Vehhaba i
uspostavili drugu saudijsku državu, koja
je geografski zauzimala puno manje pro-
stora nego prva. Od dvadesetih do šezde-
setih godina 19. stoljeća oni će obnoviti
svoje izvore i pripremiti nove napade na
političku i vjersku vlast osmanske impe-
rije. U tome ih je nesebično ohrabrivala i
pomagala Velika Britanija, smjerajući
propasti osmanske vlasti i podjeli njiho-
vih posjeda. To je bio i glavni cilj ostalih
europskih sila kada je postalo jasno da je
Osmansko carstvo ozbiljno oslabljeno.6
Druga saudijska država trajat će od
1824. do 1884. godine, kada je saudijsko-
vehabijsku koaliciju porazio lokalni ple-
menski vođa Muhammad ibn Rashid (Ra-
šid). Obitelji Rashid, poput obitelj Saud,

Prva saudijska država
Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Image:First-saudi-state2.JPG
naglašavala je svoje pravo na političko
vodstvo arapskim plemenima. Glavni ra-
zlog poraza obitelji Saud ogledao se u
brojnosti nasljednika i njihovoj međusob-
noj borbi za vlast te britanskoj pomoći
obitelji Rashid. Britanci su u to vrijeme
sve više potiskivali Turke Osmanlije te
širili svoj utjecaj na lokalna plemena. Ibn
Rashid je ipak dopustio članu obitelji Sa-
ud Abdullahu al-Faisalu al-Saudu da na-
stavi upravljati Riyadom. Njegov brat,
Abdul Rahman, revoltiran Rashidovom
dominacijom, napustio je zemlju i emi-
grirao u Kuvajt. Sa sobom je poveo i svo-
ga malodobnog sina Abdul Aziza, budu-
ćeg saudijskog kralja i utemeljitelja treće
saudijske države koja i danas egzistira.7
Treća saudijska država: Kraljevina
Saudijska Arabija
Treću saudijsku državu utemeljio je
Abdul Aziz ibn Saud, na Zapadu poznat
kao Ibn Saud. Ranu je mladost proveo u
egzilu u Kuvajtu gdje je stekao potrebno
obrazovanje, učeći međunarodnu politi-
ku kroz praksu kod svoga zaštitnika emi-
ra Mubaraka, upravitelja Kuvajta. Nikada
nije prestao tvrditi da vlast u Arabiji pri-
pada njegovoj obitelji. Početkom 1902.
godine, mladi Ibn Saud sa 40 pratilaca
napušta Kuvajt i odlazi prema Rijadu
gdje je iznenadio pristalice obitelji Ibn
Rashid porazivši ih u izravnom sukobu.
Nakon što se proglasio upraviteljem Rija-
da, mlađahni Ibn Saud obnovio je staru
koaliciju sa vehabijskim učiteljima isla-
ma te zadobio povjerenje ostalih plemen-
skih vođa sa kojima nije bio u ratu.8
Do 1905. godine osmanlijski guverner
Iraka priznao ga je kao osmanlijskog na-
mještenika za pokrajinu Najd (Nedžd). Ibn
Saudu je to priznanje još više politički oja-
čalo poziciju, međutim, to mu nije smetalo
da 1913. godine protjera turske vojnike iz
istočnih dijelova Arabije, točnije iz pokraji-
Druga Saudijska Država
Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Second_Saudi_State.png
ne Hasa, u kojoj se nalaze najbogatija nala-
zišta nafte na svijetu. Budući da je zauzeo
Hasu, Ibn Saud je preusmjerio svoju pažnju
na obitelj Rashid u gradu Hailu, kako bi ih
porazio jednom zauvijek.9 Nakon što mu je
to uspjelo, proširuje svoju vlast na sjever
sve do Sirije i Jordana te poduzima pripre-
me za zauzimanje pokrajine Hidžaz u ko-
joj se nalaze najsvetija mjesta za muslimane
u gradovima Mekki i Medini. U to vrijeme
sve više jača pokret Ihvana (Braća) među
beduinskim plemenima. Naglašavajući
striktno slijeđenje islamskoga prava, što ga
je propovijedao Muhammed ibn Abdul
Vehhab, napuštaju tradicionalni način živo-
ta u pustinji i sele u poljoprivredne predjele,
čineći hidžru na što ih je poticao i sam Ibn
Saud.10 Do 1915. godine organizirano je vi-
še od 200 preseljenja (Hidžri) u pokrajinu
Najd, a 100 000 bedunskih ratnika prise-
gnulo je Ibn Saudu na vjernost, čekajući
njegovu zapovijed na rat protiv obitelji Ibn
Rashid. U međuvremenu, uviđajući njego-
vu stvarnu političku moć, Ibn Saudu poma-
žu i Britanci, šaljući mu mjesečnu novčanu
potporu od 5000 funti te brod pun oružja.
Britanci su se sve više uključivali i miješali
u unutrašnja politička previranja i međuple-
menski sukob na Arapskom poluotoku, po-
mažući sad jedne sad
druge vođe.11
Naime, zbog Pr-
vog svjetskog rata i
nazočnosti velikog
broja britanskih voj-
nika na obalama
Perzijskog zaljeva,
Ibn Saud se morao
prilagođavati želja-
ma Londona. Bri-
tanci su morali zau-
staviti Ibn Saudovu
vojsku u preuzima-
nju cijele zapadne
obale Perzijskog za-
ljeva, utemeljivši
ŽIVJETI ISLAM
protektorate sa nekoliko vladajućih obite-
lji iz kojih će nekoliko decenija kasnije
nastati male državice poznate po svojim
bogatim zalihama nafte i plina.12 Britanci
su Ibn Sauda zaustavili i u nastojanju da
proširi svoju vlast preko granica iračke,
jordanske i sirijske pustinje jer im je
ugrozio njihove imperijalne interese. Ibn
Saud, iako je u to vrijeme u Britancima
vidio svoje saveznike i pomagače, kasnije
je ipak dodijelio koncesije američkim a
ne britanskim naftnim kompanijama. No
sve više problema Ibn Saudu zadaju
Ihvani. Neki od njih su rat protiv obitelji
ibn Rashid smatrali nepotrebnim. Za njih 57
grad Hail nije imao nikakva religijskoga
značaja a nisu znali ni prave razloge rata
protiv obitelji Rashid. Oni su zapravo
svoju pažnju fokusirali na Šiite koje su
smatrali nevjernicima, te na Hidžaz kao
pokrajinu dva najsvetija mjesta u islamu,
koji je bio pod kontrolom obitelji Hashe-
mita (Hašemija) izravnih potomaka Po-
slanika islama Muhammada a.s.13 Njiho-
va mržnja prema Hašemijama bila je po-
znata od ranije zbog hašemijskog protiv-
ljenja vehabijskom pokretu.
Nevolje sa Ihvanima kulminirat će
kada Ibn Saud osovaja Hidžaz. Naime,
17
J
O
U
R
N
A
L
 ŽIVJETI ISLAM
još jednom će Ihvani, nadojeni vehabij-
skom ideologijom, pokazati svu svoju
okrutnost i mržnju prema svim muslima-
nima koji ne prakticiraju islam kao oni.
Zanemarivši Ibn Saudova upozorenja, ti-
jekom osvajanja Mekke i Medine, dva
najsvetija mjesta za sve muslimane, oskr-
navili su svetišta koja se nalaze u njima
te ponovno terorizirali muslimane koji su
se zatekli na hodočašću. Za kratko vrije-
me uspjeli su porušiti brojne mauzoleje,
džamije i časna mjesta devastirajući arhi-
tektonska postignuća Arabije, pravdajući
argumentom da su ta mjesta kod musli-
mana zadobila status svetosti, što se kosi-
lo sa njihovim tumačenjem islama.
Mnogi Ibn Saudovi saveznici prigovorili
su mu zbog divljačkog pohoda Ihvana, na
što im je Ibn Saud odgovorio kako su to
“njegova djeca” te je njegova dužnost da
ih savjetuje i odgaja a ne kažnjava.14
Nakon osvajanja Mekke, Ibn Saud
protjeruje lidera obitelj Hašemija Šerifa
Husejna, koji odlazi u današnji Jordan,
gdje će utemeljiti istoimenu kraljevinu.15
Nakon osvajanja Mekke, Ibn Saud je
sazvao i svjetsku islamsku konferenciju
kako bi ratificirao svoju kontrolu nad naj-
svetijim mjestima za muslimane. Većina
je muslimanskih lidera od njega tražila
58 da Mekka i Medina budu stavljeni pod
specijalni vjerski nadzor, mimo saudijske
vlasti, što je Ibn Saud odbio. Za upravite-
lja Hidžaza postavlja svoga sina Fejsala,
budućega saudijskog kralja, što je kod
Ihvana izazvalo otvorenu pobunu zbog
nepotističke odluke Ibn Sauda. Da bi odr-
žao vlast stabilnom morao je upokoriti
svoje najbolje ratnike, odmetnute Ihvane,
koji su se smatrali prevarenim. U tome
mu su mu pomogli i Britanci opskrbljuju-
ći ga najsuvremenijim oružjem. U prolje-
će 1929. godine u odlučujućoj bitci u gra-
diću Sibila, vojna moć Ihvana je slomlje-
na. Prvi put, ne i jedini, u pitanju je dove-
deno dvjesto godina staro savezništvo
sklopljeno između Muhammeda ibn Ab-
dul Vehhaba i Muhammeda ibn Sauda na
kojem su se temeljile prve dvije saudijske
države kao uostalom i današnja Saudijska
Arabija.16 Ibn Saud uz blagoslov tadašnje
J Uleme raselio je Ihvane u različite dijelo-
O ve Saudijske Arabije, no nipošto nije rije-
šio njihov slučaj. Oni će nekoliko puta
U pokušati svrgnuti obitelj Saud a na unu-
tarnjem planu ostaju i dalje najveća opa-
R snost po saudijsku vlast. Iz njihovih re-
dova dolaze najradikalniji pripadnici zlo-
N glasne Al-Qaide.
A Do 1932. godine Saudijska Arabija
izranja iz različitih plemenskih skupina,
L podupiranih različitim svjetskim silama,
Saudijski kralj Abdullah i Obama
ponajviše Velikom Britanijom, u ujedi-
njenu državu pod vodstvom kralja Abdul
Aziza ibn Sauda. Uspostavljenjem sau-
dijsko-vehabijske vlasti na većem dijelu
Arapskog poluotoka dovelo je do uspo-
stavljanja treće saudijske (vehabijske) dr-
žave. Ona je nastala iz konfuzije Prvog
svjetskog rata, propasti Osmanske impe-
rije te ukidanja hilafeta, kao vrhovne
vjerske i političke moći svih muslimana.
Muslimanski svijet je tim događajima za-
počeo unutarnju transformaciju ali i ušao
u duboku krizu političkog identiteta. Sau-
dijska Arabija je proglašena kraljevinom
23. rujna 1932. godine i od tada nosi služ-
beni naziv Kraljevina Saudijska Arabija.
Bilješke:
1 stičke politike Velike Britanije. Ono što razlikuje
Saud ibn Muhammed ibn Mughrin smatra se
utemeljiteljem obitelji Saud. Njegov sin Muham-
mad ibn Saud (1774-1765), puno poznatiji od
svoga oca, smatra se utemeljiteljem prve saudij-
ske države. Svoju političku moć počeo je širiti iz
mjesta Diriya gdje je upoznao Muhammada ibn
Abdul Vehhaba, kontroverznog islamskog uče-
njaka. Da bi osnažio sporazum , vjenčao je svoga
sina sa Abdul Vehhabovom kćerkom.
2
O prvoj saudijskoj državi opširnije pogledati:
Alexei Vassiliev, The History of Saudi Arabia,
New York University Press, 2000. str. 83-112.
3
Savjet Šure će odigrati ključnu ulogu u dozvoli
američkim vojnicima da mogu stupiti na tlo Sau-
dijske Arabije kako bi obranili zemlju od Sadamo-
ve vojske 1991. godine. To će, međutim, izazvati
nezadovoljstvo ekstremnijih krugova među Sau-
dijcima i pojačati ionako prisutan antiamerikani-
zam. Danas nešto slično postiji u Iranu gdje Vije-
će ajatolaha može osporiti svaku odluku iranskog
parlamenta ili predsjednika države ako ona nije u
skladu sa Kur’anom, svetom knjigom muslimana.
4
Nakon smrti Poslanika islama, Muhammeda
a.s., njegovi politički vjerski nasljednici nosili
su titulu halifa što je termin uzet iz svete knjige
muslimana Kur’ana i označava namjesnika na
zemlji. Po islamskom zakonu, halifa objedinjava
i političku i vjersku vlast, što znači on je ujedno i
imam (svećenik) i predsjednik države. Kod
Osmanlija termin halifa je postojao, no češće se
upotrebljavala titula sultan.
5
Hamid Algar, Vehabizam, kritički osvrt, prije-
vod Lamija Kulenović, Zagreb, 2004., str. 36.
6
Stephen Schwartz, Dva lica islama, s engleskog
preveli Enes Karić i Rešid Hafizović, Sarajevo,
2005., 131. str.
7
O drugoj saudijskoj državi opširnije pogledati:
Alexei Vassiliev, The History of Saudi Arabia,
New York University Press, 2000. str. 174-192.
8
Vlast je uspostavio u tri etape. Prva faza je po-
drazumijevala zauzimanje pokrajine Najd, druga
borbu protiv obitelji Ibn Rashid i treća zauzima-
nje pokrajine Hijaz (Hidžaz) u kojoj se nalaze
najsvetija mjesta za muslimane u gradovima
Mekki i Medini.
9
Kako bi smanjio mogućnost da potomci Ibn
Rashida organiziraju pobunu protiv obiteji Saud,
Ibn Saud je oženio djevojku iz te obitelji. Abdu-
llah, jedan od sinova iz tog braka, današnji je
saudijski kralj.
10
Hidžra označava preseljenje Poslanika islama
Muhammada a.s. i njegovih sljedbenika iz
Mekke u Medinu kako bi osnovali prvu islamku
zajednicu/državu. To se dogodilo 622. godine po
gregorijanskom kalendaru i od tada muslimani
računaju svoj klendar koji se ravna po mjeseče-
vom kretanju. Međutim, pod hidžrom se podra-
zumijeva svaka selidba što je muslimani poduzi-
maju iz mjesta nevjerovanja u mjesto gdje važe
islamski načini ponašanja.
11
Britanci su tako koalirali sa obiteli Hašemija
na Zapadu, koja je upravljala pokrajinom Hidžaz
iz grada Mekke, ohrabrujući ih da se otvoreno
sukobe sa Turcima te otvore još jedan front pro-
tiv njih u Prvom svjetkom ratu.
12
Državice Bahrein, Kuvajt, Qatar, Ujedinjeni
Arapski Emirati, direktni su produkt imperijali-
Saudijsku Arabiju od nabrojanih državica je da
nikada nije bila pod upravom nijedne europske
kolonijalne sile.
13
Vehabije u svome naučavanju idu tako daleko
da neke skupine poput Šiita i Sufija uopće ne sma-
traju muslimanima. Otuda stalna napetost između
Sunita i Šiita pa i otvoreni sukobi kakvi su oni da-
nas u Afganistanu, Iraku i nekim dijelovima Paki-
stana. Nešto slično ratovima između katolika i
protestanata vođenih u Europi u 16 i 17. st.
14
Habib, Ibn Sa’ud’s Warriors of Islam, The
Ikhvan of Najd and Their Role in the Creation of
the Sa’udi Kingdom, 1910-1930., Brill, 1978. 9.
poglavlje
15
Jedan od praunuka Šerifa Husejna, namjesnika
Hidžaza i grada Mekke je Abdullah, današnji
kralj Jordana. Šerif Husejn je izgubi potporu dru-
gih muslimanskih vladara kada se samo progla-
sio halifom, na što su predendirali i drugi lideri
poput egipatskog kralja Faruka.
16
Vjerski ekstremi među beduinima često vrše
veliki pritisak na obitelj Saud i njihove političke
odluke, osobito kada se radi o odnosima Saudij-
ske Arabije i Sjedinjenih Američkih Država. U
tim situacijama se pokazuje ranjivost saudijskog
političkog uređenja zemlje i za mnoge analitičare
može biti jedinim razlogom budućih unutarnjih
nestabilnosti u Saudijskoj Arabiji. Veliku ulogu
u balansiranju interesa između dvije strane vrši
službena Ulema, islamski učenjaci do kojih još
uvijek drži saudijsko društvo.
17
http://www.maps.com/ref_map.aspx?pid=12335

Priča o odrastanju
Djevojka s obrazom
U životu, ona se držala mota: ”Dobro i zlo nisu isto. Loše dobrim uzvrati...”. Razmišljajući o ovim riječima, zato što
su iz Kur’ana ali i zato što su potekle iz njenih usta, shvatio sam da se u njima krije lijek za izgradnju boljih i jačih
društvenih odnosa, pošto ljudi u većini slučajeva svoja nedjela pravdaju tuđim, racionalizirajući na taj način svoje zlo.
Edin Tule
Želim vam ispričati priču o razvoju
jedne posebne djevojčice. U najkritičnijoj
životnoj dobi, dobi puberteta, periodu ka-
da dječak, tako reći, preko noći postane
muškarcem a curica ženom, djevojku koju
spomenuh mučilo je pregršt pitanja na ko-
je je trebala jasne odgovore. Prva pitanja
bila su inicirana novim fiziološkim pro-
mjenama, ali i suptilnim zahtjevima duše,
uma i tijela. Prvo pitanje je bilo i ostalo
pitanje ljubavi. Kako voljeti? Što ponuditi
suprotnom spolu i u koje vrijeme? Na koji
način učiniti sebe vječno voljenom i biti
dostojna ljubavi koja neprekidno raste?
Pošto je bila inteligentna brzo je shva-
tila da se vrijedna i vječna ljubav može
zadobiti samo ako se probudi spram ne-
čeg što je vječno trajno, a to su duša i in-
telektualno-moralne kvalitete. Najbolji
način da se oni istaknu i učine fokusom
suprotnog spola je kroz prikrivanje ljepo-
te tijela i samousavršavanje duha i uma.
Izuzetno lako za definirati, malo teže za
ostvariti s obzirom da je ova djevojka
imala prirodnu ljepotu i fizičku privlač-
nost koju je teško bilo zatomiti.
Dio okoline strahuje da im djeca ne
potisnu previše tijelo i postanu nevidljivi
u društvu, egzistirajući u nekoj drugoj di-
menziji, bez društvene hrabrosti da se po-
nosno kreću i djeluju. Dok drugi dio oko-
line iritira čistoća koja uznemiruje nasla-
ge nečistoće u njihovom biću, a koju oni
ni ne pomišljaju dovoditi u red, pošto su
navikli na nered.
I s te točke počinje ono na što se ljudi
najviše žale a što je, čudna li čuda, nemi-
novno za izgradnju karaktera dostojnog
divljenja, a zove se - iskušenja.
Nedavno sam bio na jednom vodopa-
du koji se protezao preko 200 metara
uvis. Mami uzdah iz poluotvorenih posje-
tiočevih usta zabezeknutih njegovom lje-
potom, snagom i svježinom. U želji da
vidim sam početak vodopada uzverem se
do vrha. Neću vam reći koliko sam puta
pao i koliko sam se isprljao. Mjesto oda-
kle je izvirao vodopad bilo je mirno i tiho.
Voda je ležala u ravnom i mirnom tlu ko-
je je svojim mrtvilom i monotonijom
podsjećalo na neku baru iz koje i žabe
mrsko i nevoljno krekeću. Ono što je ovu
vodu učinilo interesantnom i vrijednom
pažnje i divljenja bile su oštre litice niz
koje se voda surovo sunovraćivala, u
mlazovima koji su se granali i razbijali u
mnoštvo na stijenama koje su određivale
brzinu, silinu pa i ljepotu vode koja je sa-
da, sasvim opravdano, oduzimala dah.
Da li je ova voda osjećala bol i da li je
ponekad proklinjala svoj životni put?
Možda, pošto je bučno huktala, ali sam
siguran da se nikad ne bi mijenjala s bilo
kojom barom!
Ljudi su, u svom kretanju, snazi, zani-
mljivosti, silini ili pak tromosti, bezvolji,
slabosti i dosadi, poput vode. Netko je
poput oceana ogromne snage i potencija-
la koji izaziva poštovanje. Netko drugi je
opet poput potočića koji osamljen i slaba-
šan plitko obraduje i zainteresira samo
slučajne prolaznike. Netko je opet plitak,
mutan i malen poput ustajale lokve. Ra-
zlika između nas i vode je u tome što mi
možemo izabrati životni put vrijedan div-
“ Dio okoline strahuje da im djeca ne
potisnu previše tijelo i postanu nevidljivi u
društvu, egzistirajući u nekoj drugoj
dimenziji, bez društvene hrabrosti da se
ponosno kreću i djeluju. Dok drugi dio
okoline iritira čistoća koja uznemiruje
naslage nečistoće u njihovom biću, a koju
oni ni ne pomišljaju dovoditi u red, pošto su
navikli na nered. ” L
POVRATAK U BUDUĆNOST
ljenja, a ona ne može; no opet nas ima,
čudna li čuda, koji bi najradije, da mogu,
spalili sva životna iskušenja za sva vre-
mena i negdje se ulokvili.
Djevojka o kojoj govorim ovom prili-
kom nije bila od te vrste. Voljela je pro-
matrati svijet drukčije i jedinstvenije. Još
kao djevojčica redovno je dubila na glavi
uživajući u pogledu na, sada, neobičnu
sliku svoje sobe. Znala je ispuniti svoj um
suptilnim zvukovima prirode, stvarnima
ili onima koje je zamišljala da čuje u
svom indijanskom šatoru koji je napravi-
la tako da je dekom prekrila tri stolice,
dok je unutar njega drvenom drškom od
metle održavala ugodno pucketanje vatre 59
neprekinutim. Potaknuta očevim dubo-
kim baritonom dok joj je pred spavanje
pričao o čarobnom stablu graha koje se
proteže sve do neba, čula je u svom umu
složno marširanje mravljih stopa, zujanje
radinih pčela s ciljem i rast trave u nje-
nom rastezanju uvis. Uživala je u zvuko-
vima zrelog voća dok ga njeni zbijeni i
zdravi zubi – poput redova bogobojaznih
vjernika na molitvi – rastaču na sitne dije-
love. Voljela je muziku pucanja naranči-
ne kore dok otkriva zreo plod uz osvježa-
J
O
U
R
N
A
 POVRATAK U BUDUĆNOST
vajuće rasprskavanje minijaturnih kaplji-
ca opojnog soka.
Uživala je u simfoniji nabujalih soko-
va čije je vibracije osjećala ispod svojih
prstića dok je njima prelazila preko hrapa-
vog stogodišnjeg stabla. Voljela je slušati
pjesmu ptica selica noć uoči kolektivnog
polijetanja na daleki i neizvjesni jug. Rado
je osluškivala ritam šume koji se protezao
od strpljivog rascvjetavanja lotosovog cvi-
jeta, preko ritmične svirke djetlića koji
svojim proaktivnim kljunom nije dozvo-
ljavao kukcima ispod kore drveta da se
ulijene, do ritma srca zeca koje kuca 600
otkucaja u minuti. Danju je drijemala u
oblacima, noću tonula u san uskladivši di-
sanje s ritmom tihoplovećih zvijezda, a
ranim se jutrom budila ozarena osmijehom
čuvši cvrkut ptica kako potiču svoje mlade
na akrobacije u letu. Dok se šetala s drago-
šću je punim plućima upijala miris morske
vode pomiješan s ljekovitim drvećem koje
raste uz obalu, a otisnuvši se na pučinu
uživala je slušati jata dupina koji prave ri-
tmičan zvuk probijajući opnu mora iska-
čući i uskačući dok vode svoje dinamične i
pune rizika podvodne živote.
Kasnije je očuvala ljubopitljivost u po-
gledu poretka stvari koje je zaticala oko
sebe a koji nisu imali neki smisao, uvijek
60 nastojeći imati drugačiju, posebnu točku
gledanja. To joj je pribavilo nerazumijeva-
nje okoline, te samim tim prva iskušenja i
boli koji su je učinili dostojnom mog i va-
šeg vremena. Često je značajno znala reći:
”Bol stvara genija”- na vrijeme shvaćajući
blagodati tog nepravedno omraženog osje-
ćaja, uživajući u zvuku treptanja vlažnim
očnim kapcima iz stida ili tuge zbog čežnje
za Gospodarom. Prelijepu muziku utjehe
nalazila je u igranju vjetra s listovima knji-
ge koju je držala u ruci dok je sjedila po-
kraj otvorenog prozora u nekom prijevo-
znom sredstvu.
Pažljivo je promatrala svijet oko sebe
dok joj je mnoštvo prefinjenih zapažanja
vječito titralo pred očima. Ljudi, pojave,
pojmovi koje je uočavala nosili su sa so-
bom mnoštvo asocijacija koje su navirale
na njen um, a koje opet nisu imale odliku
mehaničkog slaganja pošto su podilazile
J intuitivnoj kontroli njenog živog i pro-
O zračnog duha. Kao i sve inteligentne oso-
be imala je svoje vlastite izraze, uspored-
U be i nazive za razne pojave s kojima se
susretala. Kritizirajući glazbeni neukus
R svoga vremena znala je reći kako njen
čajnik na paru u kojem vrije voda ispušta
N ljepši i konstruktivniji zvuk od uvaženih
A doajena glazbene scene.
Pripremajući se za ulogu sveučilišne
L profesorice uspješno je izvojevala svoje
bitke protiv treme pri javnom govoru, po-
novno se služeći bujnom maštom. Nakon
što je auditorij pred kojim bi drhtala –
uslijed pretjerano velikog mišljenja o lju-
dima – uspjela zamisliti sa smiješnim ka-
picama na glavi ukrašenim klaunskim
zvončićima ili ih zamišljajući raskomoće-
ne na žutim dječjim tutama sa crvenim
tufnicama – u potpunosti bi dominirala
dvoranom i svojom bi njegovanom jezič-
kom magijom pokrenula bujanje umova i
srca svakog uha koje je sluša. Međutim,
paralelno sa spomenutom maštom njene
pripreme vlastite intelektualno-emocio-
nalne ponude bile su na takvom nivou
kao da želi obogatiti i zadiviti same Božje
izaslanike. Bez obzira što je postala sta-
menitim svjetionikom - u burnim svjet-
skim oceanima smutnje i pometnje – koji
je svojim jarkim svjetlom vodio zalutale i
nesigurne duše ka sigurnom tlu, nije gra-
dila imidž sveznajuće intelektualke. Čak
je znala ciljano na javno postavljeno pita-
nje – iako je znala odgovor – odgovoriti
na način da praktično obrazuje, ohrabri i
uprirodni auditorij, ističući kako ipak mo-
ra provjeriti određene izvore i da ne želi
davati polovične odgovore ili rješenja u
koja nije stopostotno uvjerena, pretpo-
stavljajući da netko u auditoriju možda
ima neki pametan odgovor.
Njena uspomena na prošlost u kojoj je
usamljeno tragala za istinom nikad nije
bila preduboko potisnuta u njenoj svijesti
iz razloga što je shvaćala da čovjek ne
prolazi kroz život kao što vlak prolazi
kroz stanice. Privilegija života je u kreta-
nju koje ništa ne ostavlja iza sebe. Ono
što smo bili jučer jesmo na neki način i
danas. Uživala je u iznenadnom lepetu
krila vremena u kojem je prerasla određe-
nu životnu dob, smijala se nezrelim ideja-
ma ili se sjećala grčeva u nogama zbog
cjelodnevnog planinarenja – nikada se ne
odričući tih dijelova sebe. Pravovremeno
shvaćanje ove životne činjenice pomoglo
joj je da prilazi s ljubavlju ljudima, neovi-
sno o njihovoj dobi, uzrastu, interesu, za-
nimaciji pa i trenutnoj ideologiji. Proma-
trala je ljude oko sebe sa vječitim osmje-
hom koji je lebdio u njenim očima a koje
su se iskreno brinule za njih. Radosna lica
koja su prolazila pored nje i nju su činila
sretnom. Veliki značaj pridavala je ljud-
skom osmijehu kojeg je nazivala naji-
skrenijom probom duše i blaženom kri-
vuljom koja sve stvari postavlja na svoje
ispravno mjesto. Imala je cio arsenal me-
toda kojim bi mamila osmijeh na tuđa lica
vjerojatno u želji da pospješi proces nji-
hovog uprirodnjavanja. To je bio odraz
nesumnjive dobrote, ali i neke nezasićene
unutarnje potrebe koju osjećaju ljudi do-
voljno “drugačiji” da budu neshvaćeni.
Nadomjestak za to nalazila je u društvu
djece koja mogu ponuditi više i ljepše ne-
go čitav svijet odraslih ljudi koji su, koje
li nedorečene tuge, isto bili djeca.
Zanimljivo je da čovjek počinje ovaj
svijet kao dijete i završava ga kao starac u
originalnom nastupu i pristupu stvarima
dok taj životni međuprostor, to razdoblje
između starca i dječaka, starice i djevojči-
ce, proživi uglavnom jako bezlično i neo-
riginalno. Često je imala osjećaj da gra-
dove kroz koje je prolazila preplavljuju
ljudi koji nose maske na licima. Nerijetko
se osjećala kao da je u nekom jeftinom
pozorištu bez dasaka, gdje je svatko sa-
movoljno sebi dodjeljivao, koje li ironije,
loše i bezlične uloge. Ti ljudi obično kada
zađu u poznu dob, vjerojatno uslijed sla-
bosti u rukama, odlažu te svoje maske iza
kojih su se cio život uporno krili pa se
predstave svijetu u svom pravom svjetlu
sa svim svojim slabostima, strahovima,
nadanjima, čežnjama, osjećajima te po-
staju iznova, laki za voljeti.
U životu, ona se držala mota: ”Dobro i
zlo nisu isto. Loše dobrim uzvrati...”. Raz-
mišljajući o ovim riječima, zato što su iz
Kur’ana ali i zato što su potekle iz njenih
usta, shvatio sam da se u njima krije lijek
za izgradnju boljih i jačih društvenih od-
nosa, pošto ljudi u većini slučajeva svoja
nedjela pravdaju tuđim, racionalizirajući
na taj način svoje zlo. Tako svatko lako
iskopa alibi i ispriku za vlastite gadosti.
Tužno je da čovjek većinu svojih djela,
zbog kojih se kad-tad počne stidjeti, čini
zbog ljudi koje uopće ne cijeni. Većina lju-
di zna nastupiti sumnjičavo, sa predrasu-
dama i unaprijed izgrađenom negativnom
ocjenom spram drugog čovjeka iz razloga
što (ne)svjesno strahuje od sličnog stava
koji bi mogao biti izgrađen spram njega/
nje pa se refleksivno štiti. Jedini način da
se taj defektni refleks ispravi je sadržan u
iznad citiranom ajetu (motu).
U svojoj veličanstvenoj odori koja sa-
kriva izuzetnu vrijednost, podsjećala je
na bisernu školjku u neistraženim dubina-
ma oceana koja krije dragulj neprocjenji-
ve vrijednosti, a koji je čekao dostojnog i
sretnog ronioca.
Dragulj jednostavno sjaji sjajem koji
nije dostupan svakom. Zato kad nabasate
na biser, čuvajte ga i pazite da mu ne po-
mutite sjaj. Iako je zaštićen i skriven, lako
je prepoznatljiv po svojoj školjci kojom
štiti svoje njegovane vrijednosti, ali i
obrazima rumenim od stida iznad kojih
sjaje oči dovoljno brižne i tople da ugriju
svijet.

Što učiniti kada završite u bolnici na pretragama srca u sobi s Hrvatom koji je tijekom rata ubio muslimana u
Hercegovini? Kako se klanja kažiprstom i može li se spavati kao zaklan cijelu noć?
Metak ispaljen na koti 23A ili
kako se Hrvatska branila u Bosni
Filip Mursel Begović
“Oprostio bih ti, da mogu, ali morao bi
me prvo ubiti.” Rekao sam to Ivanu
Madžeru, bolesniku na susjednom krevetu
u Specijalnoj bolnici za kardiovaskularne
bolesti u Krapinskim Toplicama u Hrvat-
skom Zagorju. Ivan je upalio svjetlo bol-
ničke sobe i brzo nestao u toaletu. Čuo
sam ga kako plače. Tri noći smo proveli
zajedno u sobi obavljajući pretrage prije
manjeg dijagnostičkog zahvata na srcu, a
bolesnik pod rednim brojem 2631 jecajući
me je nekoliko puta usred noći budio iz
sna. Ivan se borio protiv muslimana kod
Prozora u Bosni i svaku noć sanja jedan te
isti san: da u rukama drži pticu koja želi
odletjeti, zatim se ptica okreće i govori da
postoje dvije duše. Jedna se odnosi na mr-
tvaca i postaje leš, a druga leti u carstvo
duša. Ivan ne može zaboraviti lice mladića
kojega je ubio i tri noći zaredom u snu je
tiho mrmljao: “Oprosti mi. Oprosti mi.” Ja
bih mu rado oprostio u ime mladića kojega
je ostavio mrtvog u snijegu, kako mi je re-
kao, s ledenim očima, ali to nije moje pra-
vo, nije mene ubio. Ne razgovaram s mr-
tvima i uopće mi nije jasno otkuda mu ta
iskrenost i zašto je baš mene našao da mi
priča o ratu. Shvatih tada da ljudi, suočeni
s bolestima, imaju neodgodivu potrebu da
se ispovijedaju. Duše im tada prolaze kroz
procjepe tijela, drhte u vijavici pokajanja,
zmijavici. U jednom mi se trenutku ispri-
čao što me opterećuje pričama o svom ži-
votu, ali “što ću kad me ova bolnica pod-
sjeća na isti onaj strah, smrt i bol koju sam
osjetio na ratištu”, pravdao se Ivan. Vjero-
jatno ima nešto i u tom sterilnom mirisu
bolnice što plaši čovjeka, mirisu formali-
na, mirisu rana i tijela gladnih života, a
duša umornih od tijela. Nisam mu rekao da
sam musliman, a po imenu nije shvatio jer
su me sestre zvale gospon Filip, a efendiju
Mursela, unatoč što su oba imena u doku-
mentima, nisu spominjali. Dva imena su
ponekad zgodna stvar, možete inkognito
ući u um onih koji su ubijali muslimane
kod Prozora. “Po naredbi”, objašnjavao je
Ivan, “a to nije isto kao dobrovoljno”. Ra-
di toga sam i šutio jer sam znao kako mi se
zasigurno ne bi ni otvorio da zna moj pravi
identitet. Žarko sam poželio bolničkim se-
strama reći: “Dajte mi nekog cimera koji
nije ubijao muslimane kod Prozora ili se-
stro, ja bih promijenio prozor u sobi”, me-
đutim, šutio sam. Bilo mi je zaista krivo
zbog toga, grizla me savjest, ali nisam ra-
dio ništa što inače ne radim, to jest skrivam
se poput prave manjine.
O tome sam razmišljao dok sam sjedio
pred bolnicom večer uoči tog zahvata na
srcu kojeg zbog straha odgađam već dvije
godine. Mislio sam o tome koliko sam
ustvari jadan. Koliko sam manjina. Koliko
se plašim da neću islamskim vjerskim
obredom uznemiriti osoblje bolnice, a po-
“ Žarko sam poželio bolničkim sestrama reći:
“Dajte mi nekog cimera koji nije ubijao
muslimane kod Prozora ili sestro, ja bih
promijenio prozor u sobi”, međutim, šutio
sam. ”
sebice svog susjeda. Zato u takvim prilika-
ma klanjam prstom. Sjednem na klupu i
klanjam kao da se spremam hraniti golubo-
ve, kao da čekam posjet najbliže rodbine
koja će mi u bolnicu donijeti kilo banana i
kilo naranča. Prstom se klanja tako da tijelo
miruje, a prst se okreće prema Kibli, sagiba
se, sjedi, baš kao u molitvi, a stisnuta šaka,
to smatram znakom otpora, simbolički
označava sedždu. Sve ostalo se izgovara
kao i inače u molitvi. Tužno, pomislit će-
mo. Gledao sam u crkvu pored bolnice i bio
ljubomoran na bolesnike katolike. Među-
tim, klanjanje prstom polučilo je neočeki-
vane duhovne realizacije. Naime, za kla-
njanje prstom potrebna je puno veća kon-
MURSELOV ŠEGISTAN
centracija jer, bez obzira što prst imitira gi-
banje tijela, klanjač mora i u glavi osvijesti-
ti sve pokrete da bi se pravilno obavila
molitva. To mora učiniti dok raščupana sta-
rica na klupi plačljivo govori svojoj kćerki
da pripremi crninu za njen sprovod, a ova je
usiljeno uvjerava da će živjeti dulje od kor-
njače s Galapagosa. Mnogima nije dosta,
mnogi misle da nisu dovoljno živjeli. Mno-
gi čuvaju tijelo čitav život, da slučajno ne bi
pretjerali, piju da se opiju a ne napiju, opre-
zni su, a održavaju se ljekovitim kupkama,
skupocjenim kremama, masažama i pilula-
ma, a neki pokupe i metak kod Prozora. Na
kraju žive koliko im je zapisano, ni manje,
ni više. Za to vrijeme, u smjeru Kible, akti- 61
van je moj prst kažiprst. Iako sam u počet-
ku imao problema s koncentracijom, usko-
ro nisam primjećivao ljude i glasove oko
sebe te sam gajio osjećaj da upravo tada, po
prvi put u životu, potpuno i ispravno kla-
njam. Umirući u tijelu, umirući u prostoru,
proniknuo sam u djelić svog nebeskog po-
drijetla. U onaj pravi “ja” koji je zanijekao
J
važnost mojega tijela. Napokon sam shva- O
tio da zapravo i ne mogu umrijeti baš kao
što ne umiru ni nebeska tijela. Taj moj pra- U
vi “ja” bi prešao i u viši stupanj nijekanja
samoga sebe nauštrb duše koja bi rado pro- R
govorila, ali iz meditacije me je trgnula ona N
starica koja je kćerki na odlasku rekla:
“Kristina, ne želim da se moje tijelo koristi A
kao leš u znanstvene svrhe i ne želim da me
daš kremirat’, to boli, si me čula, ha!?” L
 MURSELOV ŠEGISTAN
Ivan Madžer mi se u prvi tren predsta-
vio kao Slavonac iz Požege, ali kroz priču
sam otkrio da je Hrvat iz Bosanske Gradiš-
ke. Iz Bosne je, otjeran od Srba, pobjegao
s obitelji i nastanio se u Požegi gdje je sa-
gradio kuću i do sada promijenio šest do-
maćih djevojaka. U Gradiški je ljubio sa-
mo jednu i ta mu je ostala u najljepšem
pamćenju. Uopće ga ne brine što će uskoro
navršiti četrdesetu, a nikada se nije oženio.
Brine njegovu majku i tetke. Ivan smatra
da mu je bolje u Hrvatskoj, ali u početku
nije mogao naći posao te su ga neki momci
nagovorili da pristupi Hrvatskoj vojsci.
Uvjerili su ga da je rat u Hrvatskoj u biti
gotov i da će jedina muka biti dizanje rano
ujutro za dobru plaću. Ivan se prevario.
Nakon početne obuke saznao je da su nje-
govu brigadu poslali na ratište u Bosnu i
Hercegovinu. Baš se zaratilo s muslimani-
ma i bosanskim Hrvatima trebala je vojna
pomoć. Njegova satnija pobunila se zbog
takve odluke jer nisu željeli ratovati u Her-
cegovini, u drugoj državi, ali uskoro se u
kasarni pojavio general Bobetko. Pretili i
zajapureni visoki časnik je, očito iznervi-
ran što mu neki Slavonci kvare planove za
vikend, urlajući držao domoljubne govore
o tome da se Hrvatska brani u Bosni i Her-
cegovini. Ivan mi je objasnio da mu nije
62 bilo drago, ali poveo se za većinom i zavr-
šio u rovovima kod grada Prozora, na pla-
nini Makljen. Tamo je bio snijeg do kolje-
na, a krv do vrata. Nikad nije mrzio musli-
mane, reče mi, ni Srbe, ali oni su ga otjera-
li pa mu je bilo logično da protiv njih i ra-
tuje, a ne protiv muslimana. “Kako se Hr-
vatska može braniti u Bosni jer, molim vas
lijepo, gdje se onda brani Bosna?” – pitao
se Ivan Madžer dok je branio Hrvatsku
kod Prozora. Na ratištu je bio samo četiri
mjeseca, ali to je bilo dovoljno da danas
dnevno pije osam raznoraznih tableta za
smirenje. Sve to zbog onog momka kojeg
je ubio kod Prozora. Njegov vod je dobio
dojavu o bošnjačkoj izvidnici koja se kre-
će prema njihovim položajima te su dvoji-
cu odmah ubili u zasjedi, a dvojicu malo
kasnije dok su bježali prema zaklonu. Ivan
zna da je jednog ubio baš on. Natporučnik
Stošić ga je poslao da provjeri jesu li balije
J doista mrtvi. Tada je pogledao sudbini u
O oči. Mladić je bio još uvijek živ, hroptao je
jer mu je metak prošao kroz prsa, negdje
U kod srca ili u samo srce. Ovdje je Ivan stao
s pričom i nije pokazivao emocije, ne, za-
R čudio se što mu nedostaju riječi za neizre-
civo, pojmovi za neshvatljivo. Ukratko,
N mladić ga je ispočetka gledao preplašenim
A ali prkosnim očima, a zatim se iznenada
smirio i skrenuo pogled nekud u daljinu.
L Od tada su Ivanu sve daljine mrtve.
“Zaprepastio me je taj njegov pogled,
ta odsutnost optužbe. Da me je barem pro-
kleo, opsovao mi majku, bilo što. Umirući,
on kao da mi je poručio da je divno biti
mrtav. Ja sam mu sprašio taj metak u prsa
i to s leđa, ja sam ga ubio, a opet, nije želio
tu svoju smrt podijeliti sa mnom. On je po-
gledao u nebo i to je pripadalo samo nje-
mu, a ja sam stajao u snijegu i gledao u
njegove oči.” Nakon ovih riječi Ivan je na-
glo ušutio. I ja sam šutio jer sam se uplašio
i zgrozio čovjeka koji je upravo došao iz
operacijske sale i jednom muslimanu priča
kako je to ubiti muslimana u snijegu na
planini Makljen kraj grada Prozora. Prije
nego što je potpuno ušutio, zauzeo je pozu
mislioca i kratko ustvrdio da je smrt sa-
svim osobna stvar svakog čovjeka i da ti je
nitko ne može oduzeti, samo dati.
Umjesto da večer uoči tog manjeg ope-
racijskog zahvata, od kojeg sam bježao
dvije godine, razmišljam o svojoj trudnoj
ženi koja me čeka kod kuće, ostao sam bu-
dan i razmišljao o događaju na koti 23A
kod Prozora gdje je poginuo bezimeni boš-
njački mladić. Bože, što li je mislio? Je li
ga zastidila vlastita smrt? Je li zaslužio
džennet? Zaplakao sam i zamislio sebe u
njegovoj koži. Da me ubije neki Ivan koji
je ljubio jednu ženu u Gradiški i šest u Po-
žegi. Bi li mu netko kasnije vratio ili sudio
za počinjeno zlo? Možda da mu ja vratim?
Evo mi prilike, Ivan spava, nakljukao se
tableta, mogao bih ga udaviti jastukom
kao krupni nijemi Indijanac Jacka Nichol-
sona u filmu “Let iznad kukavičjeg gnijez-
da”. Kada me sestre ujutro pitaju: “Što je
bilo, gospon Filip?”, ja bih odgovorio: “Ne
znam, spavao sam kao zaklan čitavu noć”.
Zatim bih se okrenuo prema zidu i slavo-
dobitno prošaptao: “Jesam ja spavao, ali
nije efendi Mursel.” Da, baš sam to mogao
učiniti, ali nisam. Ljudi mogu jedni druge
otrgnuti od smrti. Čime? Ljubavlju i opro-
stom koja miriše na izlječivu bolest u spe-
cijalnoj bolnici za srčane tegobe negdje na
sjeveru Hrvatske. Na kraju krajeva, nismo
mi ti koji sudimo. A ni Ivan nije više onaj
koji je ispalio hitac na koti 23A. To je sada
čovjek uništen grižnjom savjesti s bole-
snim srcem, koji dnevno proguta punu ša-
ku tableta za smirenje.
Dakle, taj manji zahvat na srcu zove se
ablacija i riječ je o električnom spaljivanju
snopa živaca u srcu koji su višak i izaziva-
ju aritmiju srca. Ivanu su sličan zahvat ra-
dili dan prije i tješio me čitavo jutro. Bio
sam sumnjičav prema njemu nakon svih
onih priča. Zahvat se sastoji od toga da li-
ječnici uguraju nekakvu sondu kroz venu
na preponi i dođu do srca gdje puštaju
električne impulse, nalaze problematični
živac i unište ga. Rekli su da je to rutinski
zahvat uvjeravajući me da sam snažan
dvadesetdevetogodišnjak i da se ne moram
bojati. Skinuli su me do gola i mogao sam
vidjeti sve one velike igle koje su mi gura-
li u prepone jer su mi zahvat vršili u bud-
nom stanju. Osjećao sam se kao hrpa me-
sine koju će razrezati i baciti psima da ju
rastrgaju. Zar i duša također nema svoje
apetite?, pomislih. Je li je moja duša spre-
mna primiti moje srce ako tijelo predaju
zemlji? Zahvat ne boli koliko je neugodan
i ubrzo sam na ekranu mogao vidjeti sondu
kako čeprka po mojem središnjem organu.
Zamislite kada bi u mojem srcu našli i spa-
lili sve ono što me kvari: idealista s dozom
ironije, sanjara s nepresušnim vrelom im-
presija, sumnjala s mnoštvom lucidnih za-
pažanja, književnika koji ulazi u srce pro-
blema, idiota bez problema, intelektualca
koji ulazi u srž problema, zatim pozera,
brbljavca, laskavca, člana glavnog odbora
Preporoda Hrvatske, vampira, izvršnog
urednika, zaraze, amatera, glavnog uredni-
ka, glumatala... Kada bi sonda mogla vi-
djeti sve ono što ne može vidjeti, bi li se
cijenjeni docent sa skalpelom u ruci zacr-
venio od stida? Zamislite docenta da kaže:
“Gospon Filip, upravo sam vam spalio
prekršeno obećanje, sestro, malo lijevo,
da, tu su: neraskrinkana laž, odbačena dje-
vojka, malo strpljenja, i, da, pec, pec – či-
tavi odredi sočnih psovki su uništeni. Za-
mislite kada bi se polupani srčani emotivni
snopovi mogli mehanički liječiti.
Zažmirio sam i pokušao ne misliti što
se događa s mojim tijelom i ponavljao da
Tekst je objavljen u Islamskim informativnim novinama “Preporod”, broj 19/909, 2009.
Bog je jedan i najveći i da je Muhammed
s. a. v. s. njegov rob i poslanik. Tada osje-
tih da mi je strah neopravdan i da sigurno
neću umrijeti na tom stolu. Presvjestan
sam opasnosti i to bi bilo odveć lako. Tko
je svjestan Stvoritelja u trenutku smrti, taj
će ući u džennet, kaže se. Ali, nije to uvi-
jek lako jer hajde se sjetite Boga u djeliću
sekunde dok se sudarate s jurećim auto-
mobilom ili vlakom, sjetite ga se dok vas
na planini Makljen kod Prozora posred
srca pogodi metak jednog Ivana koji je u
Gradišci ljubio jednu djevojku, a u Pože-
gi šest i koji nije vjerovao da se Hrvatska
brani u Bosni. Da je onaj docent samo
malo dublje ušao u moje srce, našao bi
sliku tog mladića kako, zagledan u nebo,
ispraća svoje tijelo nasukano na planinu
Makljen, i moju suzu bi tamo našao kako
oplakuje njegova ubojicu. Jer, da je do-
cent, dan prije, samo malo dublje ušao u
srce Ivana Madžera, našao bi tamo metak
ispaljen na koti 23A koji nikako da se
smiri, nikako da spava, nikako da presta-
ne braniti Hrvatsku u Bosni.
 SADRŽAJ VREMEPLOV

SADRŽAJ
Iz starih novina i časopisa
UVODNIK

ISSN 1334-5052
“Zajedništvo” obučeno u unifomu srpske vojske ...................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Muhamedova slika u Splitu
PREPORODOV JOURNAL Posljednji bošnjački pjesnik tariha .............................................................. 4
mjesečnik KDBH “Preporod” Odgovornošću protiv sljepila na različitost ............................................... 7 U plitkoj i tihoj uvalici su je krasan portret biskupa Marije. Marija stoji prekriže-
Ljubav između Allaha i ljudi ..................................................................... 10
Izdavač: mora na sjeveru Splita, na po- Splićanina Tome Nigrisa, ko- nih ruku u uzvišenoj niši, a
Znanstveni skup o Huseinu Husagi Ćišiću ............................................... 13
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske ložaju koji je od močvarnog ji je bio napisao, nažalost, iz- ispod nje se redaju, u živah-
Nove knjige Naska Frndića i Emsuda Sinanovića ..................................... 17
“Preporod”
Reis Čaušević i šejh Hafizović .................................................................. 20 tla dobio ime Poljud prema gubljenu povijest Hrvata. noj raspravi, na klupama, ra-
Glavni urednik: Prezimena kao znakovi postojanja .......................................................... 25
Ismet Isaković latinskom Paludes, nalazi se i Sunčani klaustar samostana zni pisci s listovima svojih
Kupite avion i provozajte se s hafizom Sulejmanom Bugarijem .............. 27
Zamjenik glavnog urednika: Molim te, zapiši – uspjeti kao pisac i gradonačelnik ................................ 29 danas stari samostan otaca krasi čitav niz nadgrobnih izreka o toj tajni vjere. U kraj-
Filip Mursel Begović “Jelde, bolan, kako bi bilo dobro poslati ga u Potočare” ......................... 31 franjevaca. Oni imaju tu svoj ploča iz pločnika crkve i po- njem kutu slike poprsje je
Redakcija: samostan od sredine 15. sto- stavljenih uz zid klaustra. Na proroka Muhameda s turba-
INTERVJU – NEDŽAD HODŽIĆ
Amina Alijagić
“Nemamo ni jedan razlog da savijamo kičmu ili obaramo pogled,
ljeća, kada su bježeći iz su- njima su grbovi i likovi po- nom na glavi i s razvijenim
Mirza Mešić
Sena Kulenović
a imamo ih tisuću da budemo ponosni” .................................................. 33 sjedne Bosne u primorske kojnika iz patricijskih obitelji listom na kojemu se čita:
Edis Felić krajeve, našli utočište i polje staroga Splita; između ostalo- “Nullus est ex Adam, quem
KULTURA
Alem Crnkić
Iznenađenje na Mesneviji u Jajcu ............................................................. 38
rada u našem pitomom pri- ga i ploča grobnice Marulića non tenuerit Satan preteo Ma-
Suradnici: Dinamičan i šaren organizam iranskih filmova ......................................... 39 morju. – Crkva sv. Marije na koji su dali Hrvatima i prvog riam et filium eius Mahome-
Mirsada Begović
Amela Handanović
Okrugli stol o braći Idrizović ................................................................... 41 Poljudu, zapravo je mnogo humanističkog pjesnika Mar- to, I, II libro V Corant” (“Nit-
“Bilmez” – novi roman Fadila Hadžića .................................................... 43
Edina Smajlagić Poruke koje vrijede za sva vremena ........................................................ 45
starija. Ona je bila podignuta ka Marulića. U crkvi je i dr- ko nije iz roda Adamova, koji
Avdo Huseinović (BiH) još početkom 11. stoljeća od veno Propelo, izrađeno od nije podlegao Sotoni, osim
Edin Tule (BiH) BOSANSKI BAROMETAR
2
splitskog nadbiskupa Pavla, franjevca Fulgencija Bakoti- Marije i njezina sina”). O ovu 63
Adresa: Dodik sve nervozniji ................................................................................ 47
Preporodov Journal Vjetar u leđa ustavnoj reformi ................................................................. 48
koji ju je nakon svoje smrti ća, zanimljiv rad samouka se sliku veže zanimljiva pre-
Ilica 35, 10000 Zagreb Ma, tko to skreće s Alijinog puta ............................................................. 50 darovao svojem sinu načelni- fratra-rezbara. Kristovo tije- daja. Još je živa riječ u naro-
Telefon/faks: Sulejman Tihić porazio Bakira Izetbegovića ............................................ 52 ku ili prioru grada Splita, a lo, do iznemoglosti mršavo, du, da su franjevci povodom
Američka podrška jedinstvenoj BiH ........................................................ 54
+385 (0)1 48 33 635 ovaj je ostavio gradskom sa- izrešetano je brojnim ranama nekog upada Turaka u split-
e-mail:
kdbhpreporod@zg.t-com.hr ŽIVJETI ISLAM mostanu sv. Stjepana “u bo- iz kojih curi zgrušana krv: to sko polje, pokazali napadači-
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr Povijest državotvornosti Kraljevine Saudijske Arabije ............................. 56 re” na ulazu u splitsku luku. je pučka umjetnost koja hoće ma tu sliku s prorokom Mu-
web: www.kdbhpreporod.hr Poznato je, da je u tom samo- ganuti i potresti mase vjerni- hamedom i na taj način spasi-
POVRATAK U BUDUĆNOST
Žiro-račun:
Djevojka s obrazom ................................................................................ 59
stanu, bio sebi odabrao vječ- ka. li sebe i samostan od propasti.
ZABA 2360000-1101441490
no počivalište herceg Hrvat- Ali brojni stranci, koji po- Strancima se s ponosom
Devizni račun: MURSELOV ŠEGISTAN ske Stjepan Trpimirović, kad sjećuju Poljud, najradije gle- pokazuju i dva korala ispisa-
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 Matak ispaljen na koti 23A ili kako se Hrvatska branila u Bosni .............. 61
se uslijed teških prilika u hr- daju dvije stare umjetnine: na goticom na pergameni i
Cijena: 20 kuna
VREMEPLOV vatskim stranama bio odre- sliku s Muhamedom u crkvi i iskićena šarenim minijatura-
Pretplata:
RH 80 HRK godišnje
Muhamedova slika u Splitu ...................................................................... 63 kao prijestolja i povukao u korale u samostanskoj knjiž- ma, a koje je izradio fra. Bo-
BiH 20 KM godišnje samostansku tišinu. Iz vreme- nici. Muhamed je čudnim slu- no Razmilović oko g. 1675.
Svijet 15 € godišnje na hrvatskih narodnih vladara čajem dospio na sliku u kr- (Ljubo Karaman)
J Tisak: čuva se u Poljudu još ulomak šćanskoj crkvi. Slika je po- 23. kolovoza 1943. J
mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
O s pletenom klesarijom danas svećena veličanju Bezgrješ- O
Tiskano uz financijsku potporu iz
U Državnog proračuna Republike
uzidan u zid Klaustra. Inače nog začeća Bogorodice i sa- Tekst je pronašla Journa- U
Hrvatske putem Savjeta za nacionalne crkva na Poljudu potječe iz stavljena je u obliku velikog lova suradnica Edina Smajla-
R manjine Republike Hrvatske vremena kada je prešla u po- koncila u kojemu su na okupu gić u izdanjima “Hrvatskog
R
N Na naslovnoj stranici: sjed franjevaca. U njoj se ču- svi sveti očevi i pisci koji naroda”, dnevnih novina ko- N
Novi Pazar: Isa-bega Isakovića hamam
A (fotografirao: Senad Nanić)
va više slika talijanskih maj- svjedoče ili se zalažu za Bez- je su se tiskale u vrijeme Ne- A
stora mletačke škole. Na gla- grješno začeće Majke Božje zavisne države Hrvatske.
L L
 Znanstveni skup o Huseinu Husagi Ćišiću
Kupite avion i provozajte se s hafizom Sulejmanom Bugarijem
JOURNAL, broj 109, 2009.

Intervju – Nedžad Hodžić

RAZGLEDNICE IZ Feđa Šehović - Poruke koje vrijede za sva vremena
Ma, tko to skreće s Alijinog puta
BOSNE I HERCEGOVINE Kako se Hrvatska branila u Bosni