Hvala, reise!

820 godina Povelje bosanskog bana Kulina

Intervju – Senad Nanić
Nema dogovora o promjenama
Priča o Avdagi Hasiću
“Drugi” muslimani
Muhammed a.s. – Poslanik islama
JOURNAL, broj 115, 2009.

Partija stoljeća
ZAGREBAČKA DŽAMIJA Geneza bliskoistočnog sukoba
Ja, Lukman ibn Mursel
FOTO: PATRIK MACEK • WWW.PATRIK-MACEK.COM
 SADRŽAJ ZANIMLJIVOSTI

SADRŽAJ pojavljuju i nestaju na našemu mental- time omogućeno pregledavanje svih pa-
nom “ekranu” iz trenutka u trenutak. pinih govora i uživo praćenje nastupa, uz
“Ipak, postoji i tamna strana medalje. mogućnost snimanja istih na iPod.
UVODNIK
Preduga upotreba računa ima snažan učinak Velika novost, koju je na mala vrata na-
Hvala, reise! ............................................................................................... 3
na način na koji razmišljamo, osjećamo i javio otac Paolo, jest da će papa Benedikt
ISSN 1334-5052 BOŠNJACI U HRVATSKOJ ponašamo se. “Iako internet unapređuje XVI preko spomenutih stranica ujedno ko-
Una iz mog sna .......................................................................................... 4 procesuiranje informacija i ubrzava sposob- municirati s mladim vjernicima o pitanjima
PREPORODOV JOURNAL nost donošenja odluka, pretjerana upotreba koja ih muče. Unatoč silnoj popularnosti in-
Počast palim bošnjačkim vojnicima ........................................................... 5
mjesečnik KDBH “Preporod” može oštetiti neke naše druge vještine. S terneta, vatikanska pošta dan-danas se bori s
Znanjem protiv raka dojke ........................................................................ 8
Izdavač: Akcija darivanja krvi ................................................................................. 10 vremenom se, naime, smanjuje sposobnost pismima koja stižu iz cijelog svijeta, kao i s
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Priznanje donijelo stabilnost .................................................................... 11 povezivanja s ljudima i dolazi do pada zadr- brojnim vjernicima koji žele svojim najmili-
“Preporod” U susret Bošnjačkom saboru .................................................................. 12 žavanja pozornosti”, upozorava Small te jima poslati razglednicu iz samog Vatikana.
Sevdah u Novom Zagrebu ...................................................................... 14 preporučuje da ako cijeli dan osoba radi za Pošta ima dvije podružnice na Trgu svetog
Glavni urednik:
Životni problemi ..................................................................................... 15 računalom, nakon posla se treba što je više Petra, dok je glavna pošta unutar samog Va-
Ismet Isaković
820 godina Povelje bosanskog bana Kulina .............................................. 16 moguće družiti s ljudima.  tikana. U svim poslovnicama turisti mogu
Zamjenik glavnog urednika: Bajramska poruka .................................................................................... 19 kupiti razglednice kao i kovanice s likovima
Filip Mursel Begović Teheran će dovesti do kraja svoj nukle- iz crkvene povijesti. Možda je najpoznatija
HRVATSKA arni program i razviti ratnu industriju kao djelatnost vatikanske pošte izdavanje po-
Redakcija:
Amina Alijagić Josipović najozbiljniji kandidat ................................................................. 20 Arapski Nostradamus politički pritisak. Mubarak će imati zdrav- štanskih markica – za čiji posjed se bore
Mirza Mešić stvenih problema, ali i neka od zemalja mnogi numizmatičari. Zadnja izdana marki-
INTERVJU – SENAD NANIĆ Ova će godina biti odlična papi Bene- sjeverne Afrike ostat će bez svoga čelnika. ca ove godine izašla je u suradnji vatikanske
Sena Kulenović
Zadovoljstvo postignutim rezultatima ..................................................... 22 diktu XVI, ali loša talijanskom premijeru Ove će godine loše završiti, vjerojatno pošte i pošte Kraljevine Švedske s motivom
Edis Felić
Faris Nanić Silviju Berlusconiju, kao i mnogim dru- umrijeti, francuski pjevač Johnny Hally- “Bogorodica s djetetom na tronu s dva anđe-
BOSANSKI BAROMETAR
gim političarima na čelu s američkim day, a momčad jedne europske zemlje po- la, u pratnji sv. Joakima i sv. Ane”, što je rad
Suradnici: Nema dogovora o promjenama .............................................................. 25
predsjednikom Barackom Obamom, koji bijedit će na Svjetskom nogometnom pr- renesansnog slikara Francesca Melanzija.
Mirsada Begović Portugal zasluženo slavio ......................................................................... 27
bi mogao izgubiti život. Godina će biti lo- venstvu u Južnoafričkoj Republici. 
Ajka Tiro Srebreniković ša i egipatskom predsjedniku Hosniju Mu-
Edina Smajlagić IZ SVIJETA
Recesija, minareti, Nobelova nagrada za mir... ........................................ 29 baraku. Štoviše, Benedikt XVI će u 2010.
Dino Mujadžević pridonijeti dolasku do suglasja između kr-
Avdo Huseinović (BiH)
Edin Tule (BiH)
KULTURA šćana i muslimana. To su prognoze za ovu Svi mailovi idu u Rim
2 Dvore gradi Komadina Mujo ................................................................... 34 godinu Tunižanina Hassana al-Charnija, 63
Adresa: Na tragu pogrešnih identiteta ................................................................. 35 koji je poznat i kao arapski Nostradamus. Unatoč velikoj popularnosti Djeda Bo-
Preporodov Journal Kulenovićev književni opus ...................................................................... 36 Arapski astrolog Hassana al-Charni žićnjaka i brojnih pisama koja idu na adre-
Ilica 35, 10000 Zagreb Festival ozbiljnih namjera ........................................................................ 39 polučio je do sada neke uspjehe u progno- su u Finskoj, veliki istup Katoličke crkve
Telefon/faks: Žena – za krizna vremena! ...................................................................... 41 ziranju događaja pa je tako predvidio prema modernome načinu komunikacije –
+385 (0)1 48 33 635 smrt princeze Diane, palestinskog čelnika internetu, ove godine učinio je Rim sredi-
PRIČE IZ BOSNE Jasera Arafata i kralja popa Michaela štem najljepših želja. Otvaranjem internet-
e-mail:
Priča o Avdagi Hasiću .............................................................................. 43 Jacksona. Sada premijeru Berlusconiju ske stranice www.Pope2you.net, Vatikan
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr predviđa crnu godinu i političku propast, je posjetiteljima omogućio da na izrazito Ozbiljnost u pristupu internetu kao su-
SINE IRA ET STUDIO koja će uslijediti i zbog fizičkog slablje- jednostavan način iskažu svoje čestitke pa- vremenome mediju komuniciranja vidi se i
ismet.isakovic@sk.t-com.hr “Drugi” muslimani ................................................................................... 45
web: www.kdbhpreporod.hr nja nakon nedavnog napada kada ga je pi Benediktu XVI osobno, uz vlastite pri- u čestim sastancima rimskih biskupa i struč-
maketom milanskog Duoma u lice pogo- godne fotografije. njaka medijske komunikacije. Isto tako va-
Žiro-račun: ŽIVJETI ISLAM
dio Massimo Tartaglia. Ni Berlusconije- Odabrane čestitke bit će isprintane i lja napomenuti kako je www.Pope2you.net
ZABA 2360000-1101441490 Muhammed a.s. – Poslanik islama (II) ...................................................... 47
va stranka Narod slobode neće imati do- pokazane Petrovu nasljedniku, a najljep- plod suradnje glavnih medijskih uzdanica
Devizni račun: POVRATAK U BUDUĆNOST bru godinu, predviđa Al-Charni u horo- še prikazane na samoj stranici. Iako nema Vatikana: Papinskog vijeća za sredstva
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 Partija stoljeća ......................................................................................... 50 skopu koji je načinio za talijansku novin- točnog podatka, pretpostavlja se kako je društvenih komunikacija, Vatikanskog tele-
Cijena: 10 kuna sku agenciju AKI (Adnkronos Internatio- do sada poslano na stotine tisuća čestita- vizijskog centra, Radio Vatikana, Talijanske
DIJALOG CIVILIZACIJA nal). No, prije nego li se Berlusconijevi ka, dok je sama stranica u zadnjih osam biskupske konferencije, H2O Newsa te
Pretplata: Geneza bliskoistočnog sukoba (II) ........................................................... 54 politički suparnici počnu veseliti, treba mjeseci posjećena oko sedam milijuna brojnih drugih medijskih stručnjaka.
RH 80 HRK godišnje kazati da je Al-Charni jednom pogriješio puta. Ujedno je preko iste stranice omo- Ujedno, papa Benedikt XVI. redovito
BiH 20 KM godišnje OGLASI u prognozama za Italiju, kada je počet- gućeno posjetiteljima da i drugim ljudima poziva mlade na evangelizaciju: “Osje-
J Svijet 15 € godišnje Fond za stipendiranje BNZH .................................................................. 59 kom 2008. prognozirao dugi život Vladi pošalju čestitku, i to s papinom slikom i ćajte svojom obvezom unositi u kulturu
J
O Tisak:
MURSELOV ŠEGISTAN
lijevog centra Romana Prodija, koja je
nekoliko mjeseci poslije pala.
njegovim porukama. Voditelj i dizajner ovoga novog komunikacijskog i informa- O
mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica projekta www.Pope2you.net, talijanski cijskog okruženja vrijednosti na kojima
U Tiskano uz financijsku potporu iz
Ja, Lukman ibn Mursel ............................................................................. 60 Papa Benedikt XVI će polučiti uspjeh svećenik Paolo Padrini, pobrinuo se da počiva vaš život! Na vama, mladi, koji ste U
u odnosima s muslimanskim svijetom, što mogućnost slanja čestitke bude dostupna se gotovo spontano suživjeli s tim sred-
R Državnog proračuna Republike ZANIMLJIVOSTI je svakako pozitivno poslije njegova govo- i preko poznatih društvenih stranica kao stvima komunikacije, leži posebna zada- R
Hrvatske putem Savjeta za nacionalne Stop podzemnim tunelima ...................................................................... 62
ra u Njemačkoj 2006. nakon kojeg su pro- Facebooka i Twittera, kao i stranice po- ća evangelizacije toga ‘digitalnog konti-
N manjine Republike Hrvatske Facebook i razvodi .................................................................................. 62
tiv njega prosvjedovali u islamskim ze- svećene fotografijama – Flickr. Svakako nenta’”, rekao je papa Benedikt XVI u
N
Internet i inteligencija .............................................................................. 62
A Na naslovnoj stranici:
Arapski Nostradamus .............................................................................. 63
mljama. Tuniski astrolog predviđa Obami treba napomenuti kako je prije ove strani- poruci za 43. Svjetski dan sredstava druš- A
Ajvatovica “iznenadni, pa čak i tragični konac”, odno- ce pokrenuta i posebna stranica preko vi- tvenih komunikacija. 
L Svi mailovi idu u Rim ................................................................................ 63
sno “smrt u nenormalnoj situaciji”. deoportala YouTubea. Posjetiteljima je Pripremio: Ismet Isaković L

Riječ glavnog urednika
Hvala, reise!
Početkom prosinca 2009. Sena Kulenović, članica redakcije
“Preporodovog Journala”, dobila je iz Sarajeva e-mail sljedećeg sa-
držaja:
Dobio sam vaš “Preporodov Journal” putem e-maila i zahva-
ljujem se. Ponosan sam na vas i na koncept vašeg “Journala”. Ova
simbioza nacionalnog, vjerskog i kulturnog u Bošnjaka impresioni-
rala me, jer to je ono o čemu sam uvijek sanjao – da budemo jedan
narod različitih pojedinačnih sposobnosti sa jednim zajedničkim
ciljem, a to je nacionalni ponos, vjersko-moralna dosljednost i kul-
turna kreativnost. Vaš “Journal” je sve to i zato hoću da vam kažem
da nastavite sa radom i da nastavite sa entuzijazmom, jer 21. stolje-
će je stoljeće našeg nacionalno-bosanskog buđenja, našeg kultur-
no-bošnjačkog preporoda i našeg bosansko-državnog patriotizma.
Selam i neka vas Bog čuva!
Mustafa Cerić,
reisu-l-ulema i vrhovni muftija
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Reisova pohvala je dodatan motiv za rad i potvrda da smo na do-
brom putu. Riječi prvog čovjeka Islamske zajednice na južnoslaven-
skim prostorima istovremeno vesele, ali i obavezuju našu redakciju.
Kvalitetu nije lako održavati, ona se mora dokazivati iz broja u broj.
“Preporodov Journal” je nastao prije nešto više od šest godina, kada
se odvojio od starijeg, poznatijeg brata “Behara”, u kojemu je godina-
ma bio podlistak, bolje rečeno podstanar. Dobro je poznato da je uzrok
nastanka “Journala” bio sukob unutar redakcije oko članka Farisa Na-
nića, kasnije prvog glavnog urednika, na temu zbivanja u Americi i
svijetu nakon poznatih događaja 11. rujna 2001. godine. Bila je potreb-
na ljudska hrabrost, principijelnost i intelektualna snaga da se pokrene
nešto novo i drugačije, da se progovori i o nama samima.
U prethodnom periodu “Journal” je gradio svoju poziciju u boš-
njačkom nacionalnom korpusu u Hrvatskoj. Sadašnji vizualni i sa-
držajni izgled “Preporodovog Journala” stvaran je nekoliko godina,
pri čemu smo željeli obuhvatiti sve segmente bošnjačkog nacional-
nog bića. Postepeno je nadograđivana koncepcija, oblikovane i
otvarane nove rubrike i kolumne, osmišljavane nove teme koje smo
željeli predstaviti čitateljima, proširen broj članova redakcije i su-
radnika. Bili smo uvjereni da radimo nešto dobro, nešto trajne vri-
jednosti, na korist našem narodu.
Nastojali smo afirmativno pratiti događaje u bošnjačkoj zajednici u
RH, pri čemu nismo bježali niti od polemičkih tonova, naročito kada je
bila riječ o (ne)radu Šemse Tankovića, bošnjačkog saborskog zastupni-
ka. Sukobima oko “Journala” posebno je bila obilježena 2008. godina,
kada smo otvoreno i argumentirano progovorili o nedosljednostima
ljudi koji kreiraju bošnjačku političku poziciju u Hrvatskoj. Nadamo se
da je period osporavanja i nerazumijevanja iza nas.
“Journal” je bio i ostao otvoren za sve Bošnjake, za različita sta-
jališta i mišljenja koja mogu pridonijeti napretku i očuvanju posebno-
sti bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Pritom je cilj oko “Pre-
porodovog Journala” okupiti intelektualnu elitu bošnjačkog naroda u
RH, najumnije i najproduktivnije pripadnike generacije rođene 60-ih
i 70-ih godina, generacije koja je predugo bila na margini društvenih
događanja. Vjerujemo da smo na dobrom putu, a u prilog tome neka
posluži podatak da je čak 16 članova redakcije i suradnika kreiralo
dvobroj u kojemu je bio intervju s reisom Cerićem.
UVODNIK
“Journal” nije samo informativan, već smo izborom rubrika i
tema, dužinom tekstova željeli dobiti na edukativnosti, s određe-
nom prosvjetiteljskom crtom. Činjenica je da nedovoljno poznaje-
mo vlastitu povijest – značajne događaje i povijesne ličnosti. Bo-
sansko-hercegovačka i bošnjačka povijest je velika nepoznanica
najširim slojevima našeg naroda, što predstavlja problem bržem na-
cionalnom konstituiranju. Nastojimo stvoriti časopis iznimne kvali-
tete, a put do toga se sastoji od mnogo malih koraka. Nadamo se da
će doći i taj dan kada će “Journal” imati profesionalne članove re-
dakcije, stabilno financiranje, veliku pretplatu, mnogo veći tiraž i
polumjesečno izlaženje.
“Journal” se čita i izvan granica Hrvatske, a naročito u Bosni i Her-
cegovini. Tome svakako pridonosi elektronska verzija našeg časopisa
koja putem e-maila dospijeva u sve dijelove svijeta. Osim toga, “Jour-
nali” u pdf-formatu se trenutno mogu pronaći na trima web-stranicama:
KDBH “Preporod”, Islamske zajednice u Hrvatskoj i Vijeća bošnjačke
nacionalne manjine grada Zagreba, što predstavlja značajan iskorak i
za redakciju i za KDBH “Preporod”.
Svakako treba naglasiti da smo svjesni i svojih nedostataka: po-
vremene neredovitosti u izlaženju i nedovoljanog broja suradnika
izvan Zagreba. Problem neredovitosti (veći broj dvobroja) nado-
knađujemo povećanim brojem stranica (daleko više od 40 stranica
po broju na koliko smo obavezni prema ugovoru sa Savjetom za
nacionalne manjine RH). Nažalost, i pored svih napora nismo 3
uspjeli pronaći suradnike koji bi svojim pisanjem izvještavali čita-
telje o događanjima u Istri, te na jugu Dalmacije, u Splitu i Dubrov-
niku. Iznenađuje mala zainteresiranost za pisanje, koje je u našim
uvjetima mnogostruko važnije, jer predstavlja i svojevrsno arhivira-
nje događanja u bošnjačkom manjinskom korpusu za buduće gene-
racije. Naime, jasno nam je da će “Preporodov Journal” u nadolaze-
ćim desetljećima biti jedan od važnih izvora podataka za znanstve-
ne radove o Bošnjacima u Hrvatskoj. Između ostaloga, zato i toliko
prostora u našem časopisu zauzima rubrika takvog naziva.
Veliki problem sadašnjeg “Journala” je financiranje. Sadašnjih
145.000 kuna godišnje za 10 brojeva po 40 stranica je nedovoljno.
Prošlogodišnje minimalno povećanje budžeta nije dostatno da po-
krije narasle troškove tiskanja i distribucije. Značajan problem je i
distribucija časopisa, pri čemu su jedino Zagreb i Sisak redovito
“pokriveni” u dovoljnoj količini. Nažalost, ostala gradska središta u
RH sa značajnijom bošnjačkom populacijom su periodično i nere-
dovito opskrbljena. Ovdje treba naglasiti problem pretplate. Naime,
dobro je poznato da se veliki proračunski novac slijeva na račune
bošnjačkih udruga i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine. Jedan od
najboljih načina za svrsishodno trošenje tog novca je pretplata na
“Preporodove” časopise – “Behar” i “Preporodov Journal”. Koristi
J
su mnogostruke, a utrošena financijska sredstva veoma se lako mo- O
gu pravdati. Teško je shvatljiva činjenica da je jedino Vijeće boš-
njačke nacionalne manjine u Sisku pretplaćeno na 25 primjeraka U
“Journala” i “Behara”.
I pored svih problema – idemo dalje, s obećanjem da će i “Pre- R
porodov Journal” dati svoj skroman doprinos da 21. stoljeće bude
stoljeće nacionalno-bosanskog buđenja, kulturno-bošnjačkog pre-
N
poroda i bosansko-državnog patriotizma. I za kraj, hvala reis-efen- A
dija, Vaše nam riječi mnogo znače. 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Aktivnost Kulturnog centra Ambasade Bosne i Hercegovine u Zagrebu
Una iz mog sna
U prostorijama Kulturnog
centra Ambasade Bosne i Herce-
govine u Zagrebu, 3. studenog
2009. otvorena je izložba umjet-
ničke keramike pod nazivom
“Una iz mog sna”, autorice Hali-
de Emrić. Svečanom otvorenju
izložbe, pored autorice, prisu-
stvovali su Vladimir Raspudić,
novi veleposlanik BiH u Zagrebu
i Nermin Ogrešević, načelnik Op-
ćine Cazin. Zagrebačka izložba
umjetničke keramike organizira-
na je pod pokroviteljstvom Opći-
ne Cazin (Unsko-sanski kanton).
Halida Emrić je rođena 1965.
godine u Bihaću. 2006. godine osnovala je
studio za izradu umjetničke keramike Ser-
hatArt. Od 2006. do 2009. godine usavrša-
vala je znanje na privatnoj školi keramike
Tapiker u Zagrebu. Do sada je izlagala na
22 samostalne i sedam zajedničkih izložbi
u Bosni i Hercegovini. Izlagala je, između
4 ostalog, u Sarajevu, Kuršumli medresi,
Tešnju, Travniku, Gračanici, Gradačcu,
Goraždu, Vitezu, Kaknju, Zvorniku i svih
sedam gradova Unsko-sanskog kantona.
Osim toga, svojim radovima predstavila se
i u Sloveniji – u Ljubljani i Kopru. Osmi-
slila je i realizirala projekt izrade suvenira
– amblemi bosansko-hercegovačkih gra-
dova, čiju realizaciju je pomoglo Federal-
no ministarstvo za turizam i okoliš.
U uvodnim riječima Minka Ljubijankić,
ataše za kulturu i voditeljica Kulturnog cen-
tra je rekla da Halida Emrić oblikuje svoj
umjetnički svijet s unutarnjom ustreptalo-
šću i stvaralačkim uzbuđenjem. Svoju ma-
štu razbuđuje kada svojim rukama dotakne
glinenu masu od koje izrađuje razne oblike
vaza, tanjura, zdjela, nakita i zidnih ukrasa.
Prisutne posjetitelje u prostorima
Kulturnog centra BiH pozdravio je i bh-
veleposlanik Vladimir Raspudić, koji se u
J svom govoru osvrnuo na veoma uspješan
O rad Kulturnog centra BiH u 2009. godini.
Izložbu je svečano otvorio načelnik
U Općine Cazin, kao pokrovitelj ove mani-
festacije. “Drago mi je da naši umjetnici
R ruše sve barijere, granice i nesporazume
kroz umjetnost i umjetnički rad. Drago
N mi je da smo mi dio toga kroz podršku u
A realizaciji ove izložbe i drago mi je da
Halida prenosi duh krajiške tradicije i
L kulture i izvan granica Bosne i Hercego-
Slijeva: Halida Emrić, Nermin Ogrešević,
Vladimir Raspudić i Minka Ljubijankić
vine”, rekao je, između ostalog, načelnik
Ogrešević u svom obraćanju prisutnima.
Halida Emrić je umjetnica koja većinu
svog rada posvećuje Bosanskoj krajini i
Krajišnicima, a ponajviše Cazinu i njego-
vim stanovnicima. Načelnik Ogrešević je
ujedno i jedan od onih ljudi kojima se poro-
dica Emrić duboko i srdačno zahvaljuje na
velikoj podršci u svom radu. “Naglašavam
da dio uspjeha mojih izložbi pripada općini
Cazin i načelniku Ogreševiću, zbog čega ću
se uvijek osjećati dijelom kao Cazinjanka”,
riječi su Halide Emrić. Naglasila je da su
sastavni dio izložbe vaze i zdjele rađene
specijalnom tehnikom portugalskog oslika-
vanja na glini, kao i ručno rađeni nakit.
Obavijestila je prisutne da se izložba “Una
iz mog sna” nakon zagrebačkog predstav-
ljanja seli u Petrinju, gdje će se u periodu od
9. do 15. studenog 2009. predstaviti na
“Tjednu bosansko-hercegovačke kulture”.
Metafizika gline
Izložba “Una iz mog sna” je ocijenje-
na jedinstvenim izričajem i suvremenim
oplemenjivanjem rada na keramici. Ako
je iskrena, umjetnost je uvijek suvremena
bez obzira na formu. Upravo ovo pojaš-
njenje vjerojatno je najpreciznije kada je
riječ o profinjenoj keramici predstavlje-
noj u Zagrebu.
U lijepo urađenom prospektu izložbe
Fatima Maslić se lijepim biranim riječima
osvrnula na umjetnički izričaj Halide
Emrić. Naglasila je da Halida Emrić, su-
pruga poznatog bosansko-hercegovačkog
slikara Seada Emrića, svoju vještinu kori-
sti na više planova što je i prikazano na
izložbi u Zagrebu. Djeluje kroz
projekte praktičnog osmišljava-
nja i realizacije izrade prihvatlji-
vog suvenira: amblemi bosansko-
hercegovačkih gradova, što je
doprinos inovativnosti i vizual-
nom obogaćivanju turističkog bh-
proizvoda. Ovom programu mo-
že se pridružiti i kolekcija nakita
kao prepoznatljivog proizvoda
keramičke radionice SerhatArt, u
čiji rad se sve više uključuje i ci-
jela porodica.
“Pored produkcije suvenira
Halida Emrić traži način da u sferi
primjenjene umjetnosti iznese
svoja estetska iskustva u kojima su natalo-
žene refleksije i senzacije iz vanjskog svije-
ta, koje na neki način određuje naziv pred-
stavljenog ciklusa ‘Una iz mog sna’. Ona
svoj likovni izraz podređuje funkciji odre-
đenog predmeta (posude, vaze) dajući im
specifičnu estetsku dimenziju i pretvarajući
ih u svojevrsne artefakte. Suptilna priroda
njene ličnosti neposredno se iskazuje u lir-
skim crtežima na keramičkim slikama, dok
je u primjenjenim predmetima naglašena
koloristička ekspresija glazirane površine.
Pa i kada u primjenjenim formama poštuje
zakonitosti njihove funkcionalnosti i upo-
trebljivosti, Halida Emrić te forme oblikuje
na prepoznatljiv način, dajući im osobit pe-
čat, kroz proces slobodne modelacije obli-
ka, razuđenu kolorističku igru, zanimljive
taktilne vrijednosti obogaćene specifičnim
‘feminiziranim’ teksturama. Radeći s gli-
nom Halida Emrić je spoznala simboličko
značenje materije, onaj iskonski nagon, koji
je duboko kao naslućena informacija upre-
ten u našoj svijesti. Kreativan je to proces
transformacije pramaterije (gline, zemlje)
od koje smo sazdani, u neke nove forme,
određene suvremenom estetikom i kreativ-
nim impulsima njenog unutarnjeg bića. Taj
metafizički aspekt, sadržan u svojstvu gli-
ne, često susrećemo kao motiv istočnjačke
mudrosti”, napisala je Fatima Maslić. Za-
ključila je da je to svojevrsna “metafizika”
zemlje koja se mora prepoznati i osjetiti da
bi se u procesu izrade keramike materija
mogla oživjeti. Artefakti predstavljeni na
ovoj izložbi potvrđuju da je tu “metafiziku
gline” Halida Emrić uspjela otkriti i da joj
se s radošću u potpunost predala. 
Ismet Isaković

Projekcija dokumentarnog filma “Džamija u Logu pod Mangartom”
Počast palim bošnjačkim vojnicima
U Islamskom centru u Zagrebu, u sklo-
pu Islamske tribine “Dr. Sulejman Mašo-
vić”, 5. studenog 2009. gost je bio lju-
bljanski muftija dr. Nedžad ef. Grabus.
Prisutnima u Kongresnoj dvorani “Hadži
Salim Šabić” predstavljen je dokumentar-
ni film “Džamija u Logu pod Mangartom”,
čiji su autori muftija Nedžad Grabus i Mu-
hamed Halilović. Film je proizveden u
travnju 2008. godine, a izdavač je Ured
muftije u Ljubljani. Film je lijep doprinos
Islamske zajednice u Sloveniji očuvanju
sjećanja na Bošnjake, koji su obilježili jed-
no poglavlje povijesti i bili prepoznatljivi i
odvažni učesnici Prvog svjetskog rata.
Bošnjaci u Prvom svjetskom ratu
Dokumentarni film “Džamija u Logu
pod Mangartom” počinje s mudrim riječi-
ma: “Tko je bez prošlosti, taj je bez lica i
identiteta.” Područje Bosne i Hercegovi-
ne stoljećima se nalazilo na razmeđu veli-
kih kultura i civilizacija. Od 1463. do
1878. godine BiH je bila u sastavu
Osmanskog carstva, a zatim od 1878. do
1918. godine u sastavu Austro-ugarske
monarhije. Samo tri godine nakon austro-
ugarske aneksije BiH, tj. 1881. godine
uvedena je opća vojna obaveza koja je za
mlade Bošnjake počinjala s navršenih 20
godina života. Vojna obaveza je podrazu-
mjevala tri godine boravka na prvoj bor-
benoj liniji, a narednih devet godina u
rezervnom sastavu. Prve čete oformljene
su već 1882. u Sarajevu, Banja Luci, Tu-
zli i Mostaru, a desetak godina kasnije
pojedini bataljuni bili su dislocirani izvan
domovine, u Beču i Budimpešti.
U toku Prvog svjetskog rata, tada zva-
nog Veliki rat, bošnjačke regimente ras-
poređivane su širom Monarhije. To je bi-
lo vrijeme kada se pod imenom Bošnjak
podrazumijevao svatko tko je bio iz Bo-
sne i Hercegovine, bez obzira na vjersku
pripadnost. Značajan broj Bošnjaka su-
djelovao je u Prvom svjetskom ratu na
Soškom frontu. Soški front bio je dio ju-
gozapadnog fronta dugog preko 600 kilo-
metara, koji se prostirao od Švicarske
preko Alpa do Jadranskog mora. Sami
front dobio je ime po rijeci Soči, a bio je
dug oko 90 kilometara.
Do prvih se borbenih linija smještenih
na planinskim vrhovima u početku dolazi-
Spomenik i nišan na vojnom groblju
u Logu pod Mangartom
lo pješice, kroz planinske vrleti i kanjone,
šumskim putovima teško prohodnim zbog
čestih padalina – kiše i snijega. Da bi se
olakšao pristup Soškom frontu trebalo je
izgraditi cestu. Izgradnja ceste od Kranj-
ske gore, preko prijevoja Vršič na nadmor-
skoj visini od 1.611 m do Trenda, počela je
u svibnju 1915. godine. Cesta je bila od
strateškog značaja za front jer je omoguća-
vala nesmetano snabdjevanje jedinica s
municijom, hranom i lijekovima. Za iz-
gradnju ceste angažirano je preko 10.000
zarobljenih ruskih vojnika, koji su radili u
svim vremenskim uvjetima i ljeti i zimi,
pri čemu su mnogi umrli od zime, raznih
bolesti i iscrpljenosti. Najveći gubitak
imali su ispod jedne od lavina kada je is-
pod snijega ostalo zatrpano 110 zaroblje-
nika, te šest ili sedam austrijskih stražara.
Njima u spomen preživjeli ruski zaroblje-
nici izgradili su 1917. godine kapelu kao
znak sjećanja na poginule kamarade. Ka-
pela je preživjela do današnjih dana, a
2006. godine je i temeljito obnovljena.
Bošnjački vojnici isticali su se po
odjeći u velikoj austro-ugarskoj vojsci.
Bili su obučeni u sive uniforme, nosili su
čakšire i fes na glavi. Također su se isti-
cali s oružjem jer su se u borbi, pored pu-
šaka, gotovo uvijek koristili noževima i
buzdovanima. Bošnjaci su bili poznati
kao hrabri i neustrašivi borci. Bosansko-
hercegovačke regimente važile su za elit-
ne jedinice Carske armije i bile su raspo-
ređivane na najteže frontove. Svojom
hrabrošću i odvažnošću Bošnjaci su se
isticali u mnoštvu drugih nacija kako u
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
čitavoj armiji, tako i među 17 nacija koje
su se borile na Soškom frontu. Vrh Rom-
bon na visini 2.208 m držali su Bošnjaci i
ta kota nikada nije prešla u ruke Talijana.
Kota 588 na Tolminu bila je najisturenija
pozicija i jedini dio fronta na desnoj obali
rijeke Soče. Bošnjaci su držali i tu pozici-
ju kroz svih 11 ofenziva koje su Talijani
pokretali na Soškom frontu.
Kako bi se jedinice što bolje prilago-
dile ratovanju na tom dijelu fronta, armija
je pokretala nastavne kurseve koje su vo-
dili poznavaoci tog izuzetno teškog pla-
ninskog terena. I Bošnjaci su pohađali te
kurseve i bili učenici jednog od pionira
alpinizma i alpskog poete, dr. Juliusa Ku-
gya (1858.-1944.). U znak zahvalnosti i
sjećanja na njegov doprinos pored puta
Vršič – Tolmin stoji spomenik tom vri-
jednom entuzijasti.
Prve borbe na tom, zbog planinskog
terena najtežem dijelu jugozapadnog
fronta, počele su krajem svibnja 1915.
godine, a bošnjačke regimente su već u 5
lipnju ratovale na tom području. Do vrha
Rombon vojnici su dolazili pod punom
ratnom opremom, penjući se uz metalne
stepenice koje su urezane u stijene, pri če-
mu je veliki broj vojnika stradao. Bosan-
ska regimenta broj 4 bila je dijelom elit-
nih jurišnih diviziona koji su probili tali-
janske linije u toku dvanaeste, posljednje
Soške bitke. Ta je bitka predstavljala ko-
načnu pobjedu na tom dijelu ratišta. Sa-
čuvani dokumenti svjedoče o hrabrosti,
dobroti i solidarnosti Bošnjaka koji su
međusobno dijelili zadnji komad kruha.
Dostupni dokumenti svjedoče da su na-
kon borbe izvlačili ranjenike i nosili ih do
priručnih bolnica. Borba prsa u prsa pred-
stavljala je završni dio svake bitke, a u
tome su Bošnjaci bili posebno snalažljivi
i hrabri, zahvaljujući upotrebi buzdovana
i tzv. bošnjačkih noževa. Zapisano je i
upamćeno da Osman-aga Grabčanović,
J
vlasnik najvećeg odlikovanja – Zlatne O
medalje za hrabrost, kao i mnogih drugih
ordenja, nije koristio vatreno oružje. U U
borbu je išao naoružan samo buzdova-
nom i bošnjačkim nožem. R
Ono po čemu su ih Talijani, ali i njiho-
vi saborci iz drugih dijelova Monarhije
N
veoma lako prepoznavali bio je fes. U po- A
četku su ga nosili samo muslimani, a ubrzo
i svi vojnici koji su bili u sastavu bosan- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
sko-hercegovačkih regimenti. Borbeni fes
je bio sive, a paradni crvene (bordo) boje.
Zanimljivo je da su dolaskom Bošnjaka u
Ratnu mornaricu promjenjeni propisi o
uniformi i opremi. Naime, Lutvo Šekić,
brodski kadet na brodu “Švarcenberg” ja-
vio je svom zapovjedniku da se boji da će
ga se njegov otac odreći ako čuje da ne no-
si fes. Njegov je slučaj bio uzrokom da se
promjene pravila uniformiranja i opreme
osoblja Ratne mornarice.
U Prvom svjetskom ratu Bošnjaci se
ubrajaju u red najnagrađivanijih boraca.
Zaključno s kolovozom 1918. godine pri-
padnici bosansko-hercegovačkih regi-
menti ukupno su nagrađeni s najmanje
35.618 medalja. Jedinica koja je u čitavoj
Auatro-ugarskoj armiji imala najveći broj
nosilaca Zlatne medalje za hrabrost jeste
Bosansko-hercegovačka regimenta broj
2. Osman Alagić, Mustafa Bašić, Smajo
Čatak i Osman Grabčanović samo su ne-
ka od imena preko stotinu nosilaca tog
visokog ordena kojeg su dobijali samo
najhrabriji. Ta je jedinica imala u svojim
redovima i jednog nosioca Ordena Marije
Terezije, što je rang viteza i najviše odli-
kovanje uopće u Habsburškom carstvu. U
red onih koji su primili srebrnu medalju
za hrabrost uvrstio se i dječak od 14 godi-
6 na, mali heroj, Elez Dervišević. Taj dje-
čak iz Bijeljine zbog svog junaštva una-
prijeđen je u čin korporala i time postao
najmlađi korporal u čitavoj Austro-ugar-
skoj monarhiji.
Bosansko-hercegovačka regimenta
broj 4 bila je na 2.208 m visokom Rombo-
nu, najvažnijem vrhu čitavog fronta. Sre-
dinom rujna 1916. godine talijanske jedni-
ce dobile su naredbu da bez obzira na gu-
bitke zauzmu Rombon. Tri dana i tri noći
Talijani su svim sredstvima nastojali izvr-
šiti naredbu, ali su njihove napade odbijali
Bošnjaci. Rombon ni prije ni poslije nije
pao u ruke neprijatelja. S tog vrha bosan-
ske jedinice prebačene su južnije, u sastav
diviziona koji su se pripremali za konačni
proboj i za ono što je poznato kao 12. bitka
na Soči. Njih su zamijenili manje snažni
bataljuni koji su umjesto kapa i šljemova
morali nositi fesove, a pet puta dnevno
J učio se ezan kako Talijani ne bi primjetili
O odsustvo hrabrih Bošnjaka.
Bošnjaci su često nagrađivani i većina
U ih se vratila svojim kućama, ali mnogi od
njih položili su svoje živote za Austro-
R ugarsko carstvo. Na Soškom frontu uku-
pno je poginulo oko 1,2 milijuna ljudi, od
N toga je na tisuće Bošnjaka, a točan broj do
A sada nije utvrđen. Pretpostavlja se da je
preko 4.500 Bošnjaka u Prvom svjetskom
L ratu izgubilo život na području današnje
Muftija Grabus postavlja nišan na
vojnom mezarju
Slovenije. Samo na groblju u selu Log
pod Mangartom leži 859 vojnika, od čega
je poznati broj Bošnjaka, muslimana –
102. Zahvaljujući slobodama koje su
imali svi građani Carstva, tako su i Boš-
njaci svoje poginule ukopavali klanjajući
im dženazu i postavljajući nišan na njiho-
vo uzglavlje.
Bošnjaci su tokom povijesti u različi-
tim periodima bili primorani ratovati da-
leko od svojih domova. 1878. godine pru-
žili su silovit otpor Austro-ugarskoj kada
su njene vojne jedinice ulazile na teritorij
Bosne i Hercegovine. Samo nekoliko go-
dina kasnije razvile su se oštre rasprave
među Bošnjacima mogu li oni biti vojnici
u Austro-ugarskoj vojsci. Nakon što su se
izborili za vjersko-prosvjetnu i vakufsko-
mearifsku autonomiju, Bošnjaci su imali
znatno bolji položaj u ukupnom Carstvu.
Za razliku od svih vojnika Austro-ugar-
ske carevine samo su Bošnjaci bili musli-
mani. Vjerska prava su bila zagarantirana
i poštovana. Bošnjaci su mogli prakticira-
ti svoju religioznost, konzumirati hranu
sukladno halal standardima i ukopavati,
sahranjivati poginule vojnike prema
islamskim propisima. U vojsci su bili an-
gažirani i vojni imami koji su brinuli o
duhovnom i vjerskom životu vojnika.
Vojnici su mogli obavljati namaze, džu-
ma-namaze i bajrame. Poginulim vojnici-
ma klanjana je dženaze-namaz, na mezar-
je postavljan nišan ili drveni bašluk na
kojem je bilo ispisano ime i prezime, go-
dina rođenja i datum smrti.
Tako je bilo i na vojnom groblju u Lo-
gu pod Mangartom i na drugim vojnim
grobljima na širem području Soškog
fronta. Međutim, nakon Prvog svjetskog
rata ubrzo je došlo do promjene vlasti.
Drveni nišani zamjenjeni su drugim sim-
bolima. Talijanske vlasti, a kasnije ni ju-
goslavenske nisu imale sluha za to pita-
nje. Tek su demokratske vlasti moderne
Slovenije spoznale vrijednost i važnost
tog pitanja za Bošnjake. Svijest o Bošnja-
cima ukopanim u vojnom groblju u Logu
pod Mangartom počeli su širiti mnogi au-
tori odmah nakon raspada Jugoslavije i
demokratskih procesa s početka 90-ih go-
dina prošlog stoljeća. Prvi ozbiljan tekst o
tome u bosanskim novinama napisao je
Isnam Taljić, a članak je objavljen u “Lji-
ljanu”. Džematlije iz Medžlisa Islamske
zajednice iz Jesenica, te rukovodstvo i
članovi kulturnog društva “Biser” iz Jese-
nica prepoznali su taj problem i ustrajali u
naporu da se konačno postave nišani na
mezare muslimana. Svoj doprinos afirmi-
ranju tog pitanja dao je i Ahmed Pašić,
koji je objavio knjigu na slovenskom jezi-
ku koja govori o Bošnjacima na Soškom
frontu. Pašić je polovinom 2006. godine
upoznao o tome i ambasadora Bosne i
Hercegovine u Sloveniji Ismira Talića.
Ambasador je dao značajan doprinos i
poticaj da se riješi pitanje nišana na voj-
nom groblju u Logu pod Mangartom.
Islamska zajednica u Sloveniji se
službeno uključila u riješavanje tog pita-
nja po dolasku Nedžada ef. Grabusa na
poziciju muftije u lipnju 2006. godine, pri
čemu je uz suradnju s navedenim osoba-
ma i institucijama preuzela kompletnu
realizaciju projekta. Prijedlog nišana ura-
dio je Nihad Babović, autor turbeta ra-
hmetli Alije Izetbegovića na Kovačima u
Sarajevu. Odgovorne osobe iz Zavoda za
zaštitu kulturnog naslijeđa iz Nove Gori-
ce inzistirale su da obilježja, odnosno ni-
šani moraju biti crne boje i visine kao i
druga obilježja. Nišani su urađeni od
inoksa, na pločici je ispisano ime i prezi-
me vojnika i datum smrti. Ugraviran je i
simbol kojeg muslimani imaju na nišani-
ma – polumjesec sa zvijezdom. Realiza-
ciju projekta vodio je Ured muftije u Lju-
bljani. Projekt pripreme, izrade i postav-
ljanja nišana podržali su Medžlis Islam-
ske zajednice Sarajevo, Kanton Sarajevo,
Grad Sarajevo, Općina Stari grad Saraje-
vo i Ekrem Šabić iz Ljubljane. Komple-
tan projekat realiziran je uz pomoć dona-
torskih sredstava i dobrovoljnog rada.
Nakon dobivenih svih dozvola i sugla-
snosti 18. kolovoza 2007. godine obavlje-
na je zamjena obilježja na mezarima mu-
slimana i postavljanje nišana. Organizira-
na je posjeta članova nekoliko džemata
Islamske zajednice u Sloveniji mezarju u
Logu pod Mangartom, kojom prilikom je

proučen Ja’sin pred duše davno poginulih
Bošnjaka, pripadnika Austro-ugarske ar-
mije. Bio je to dan u kojem je ispravljena
višedesetljetna posthumna nepravda koja
je nanesena ljudima koji su bili pokopani
pod obilježjima koji su bili njihovo život-
no uvjerenje, a da bi nakon toga desetljeći-
ma ležali pod obilježjima koji nisu odraža-
vali njihovu vjeru. To je dan u kojem je
vraćen dignitet i dostojanstvo i mrtvim i
živim muslimanima u Sloveniji. Ozarena
lica sudionika postavljanja nišana na me-
zare bošnjačkih vojnika govorila su više
od bilo kojeg verbalnog svjedočanstva.
Rat nikome ne donosi sreću, no i poslije
rata važno je sačuvati pamćenje. Mezari i
grobovi u Logu pod Mangartom opominju
i upozoravaju.
U selu Log pod Mangartom, koje leži
u neposrednoj blizini slovensko-talijan-
ske granice, nekada se nalazila i džamija.
Mala, bijela džamija bila je izgrađena od
drveta s kraćom munarom i jednim šere-
fetom. Sagradili su je Bošnjaci iz Bosan-
sko-hercegovačke regimente broj 4. Po
kazivanju starijih mještana, a to potvrđu-
ju i sačuvane fotografije, ulaz u džamiju
ukrašavala je nadstrešnica od lijepo rez-
barenog drveta. Krov je bio prekriven
najvjerojatnije limom, a šerefe je imalo
drvenu ogradu. Oko džamije se jedno vri-
jeme nalazila i ograda s ulaznom kapijom
od drveta. Pretpostavlja se da je džamija
izgrađena početkom 1916. godine. Naža-
lost, još uvijek nisu pronađeni pisani tra-
govi o njenom nastanku. Ne postoje niti
dokumenti koji svjedoče na koji je način
džamija srušena. Po riječima mještana
nekima od njih je služila i kao meta u ga-
đanju iz lovačke puške.
Nedugo nakon završetka Prvog svjet-
skog rata od nje nije ostalo ništa ili, bolje
rečeno, nije ostalo ništa na površini ze-
mlje. Ali u njenoj unutrašnjosti, ne tako
duboko, i danas se nalaze ostaci kamenih
temelja nekadašnje džamije u Logu pod
Mangartom, na bivšem Soškom frontu.
Veoma je važno što sazrijeva kulturna
svijest o važnosti prošlosti i što se sve ve-
ći broj ljudi zanima za prvu džamiju koja
je bila sagrađena u Sloveniji.
Obraćanje muftije Grabusa
Na početku obraćanja muftija Grabus
se prisjetio svečanosti otvaranja obnovlje-
ne kapele poginulim ruskim zarobljenici-
ma, kada je Janeza Janšu pitao da li je sa-
da na redu Log pod Mangartom, na što je
slovenski premijer odgovorio: “Bit će.” U
prvom periodu riješeno je pitanje nišana
na vojnom groblju, a u narednom je cilj
Dr. Nedžad ef. Grabus i mr. Mirza ef. Mešić
postavljanje spomen ploče na mjestu ne-
kadašnje džamije ili na lokaciji u blizini
spomenika kojeg je izradio češki umjetnik
Ladislav Kofranek. Spomenik austro-
ugarskim vojnicima, koji su se borili na
Soškom frontu, jedan je od naljepših i naj-
većih spomenika te vrste u Sloveniji.
“Zemljište je privatno, tako da je pri-
stup do njega težak. Nažalost, mi nema-
mo toliko financijskih sredstava da bismo
kupili to zemljište. Imamo ideju da bismo
u Logu pod Mangartom napravili repliku
prvobitne džamije. Ukoliko ne budemo
mogli na tom mjestu, onda na nekom dru-
gom. Radi se o vremenskom periodu koji
je nedovoljno poznat. U Bosni i Hercego-
vini, kada se o tome govori, onda slučaj
ubojstva austrijskog prijestolonasljednika
princa Ferdinanda zasjeni sve druge žrtve
koje su se dogodile u Prvom svjetskom
ratu. Mnogi Bošnjaci uopće nisu informi-
rani koliko je naših djedova poginulo na
području tadašnjeg Austro-ugarskog car-
stva”, rekao je Grabus. Naglasio je da je
neprihvatljivo što su Talijani odmah na-
kon završetka rata promjenili simbole na
mezarima poginulih bošnjačkih vojnika.
Ima mnogo takvih primjera i u drugim di-
jelovima Slovenije, ali niti na jednom
drugom nisu sačuvana imena umrlih. Ia-
ko su vojnici islamske vjeroispovijesti u
Logu pod Mangartom ležali pod metal-
nim križevima, dobro je što su na njima
bila ispisana njihova imena. Zahvaljujući
civilizacijskom napretku uspjelo se doći
do perioda kada su zamjenjena nadgrob-
na obilježja. Grabus je podsjetio da po-
stoji vojno groblje u Tolminu na kojem je
ukopano više od 200 Bošnjaka, ali nije
napisano niti jedno ime, te se stoga ne
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
može postavljati nikakav simbol. U Slo-
veniji postoji nekoliko muzeja koji se ba-
ve prikupljanjem suvenira iz Prvog svjet-
skog rata, a u području Soče ima četiri
privatna muzeja u kojima ima mnogo ra-
zličitih bošnjačkih eksponata i simbola.
Muftija Grabus je rekao da moramo
mijenjati svijest jedni o drugima. Ljudi-
ma nije previše zanimljivo što se događa- 7
lo u prošlosti, iz prostog razloga jer su
opterećeni dnevnom politikom. “Koliko
god je važna današnja džamija u Ljublja-
ni, koju ćemo napraviti usprkos svim pro-
blemima kroz koja danas prolazimo, važ-
na je i džamija u Logu pod Mangartom.
Ona je napravljena 1916. godine, dakle
prije nego Zagrebačka džamija. Drugo,
ako je islam priznat u Austro-ugarskoj
1912. godine, to znači da je i u Sloveniji
priznat 1912. godine jer je Slovenija u t
doba bila sastavni dio Austro-ugarske. Mi
ne pristajemo da obilježavamo godišnjicu
prisustva islama s osnivanjem Odbora
1967. godine. Nije točno. Imam džemata
Ljubljana bio je tamo već 1936. godine.
Bilo je 1917. godine muslimansko mezar-
je u Ljubljani, koje je zahvaljujući našoj
nebrizi nestalo i danas ga nemamo. Sve
ovo o čemu mi danas govorimo, nažalost
bila je samo dobra ideja naših ljudi”, re-
J
kao je ljubljanski muftija. Praktično je O
sve privatno urađeno, međutim iza ova-
kvih projekata trebaju stajati državne in- U
stitucije države BiH, što nije bio slučaj.
Na kraju obraćanja prisutnima rekao je da R
je većina bošnjačkih vojnika koji su po-
kopani u Logu pod Mangartom iz Herce-
N
govine, s područja Čapljine, Mostara, A
Stoca i drugih hercegovačkih gradova. 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Tribina dr. med. Ferida Latića o prevenciji i terapiji raka dojke

Znanjem protiv raka dojke

U Islamskom centru u Zagrebu, u sklo-
pu Islamske tribine “Dr. Sulejman Mašo-
vić”, 12. studenog 2009. dr. med. Ferid
Latić je održao predavanje o prevenciji i
terapiji raka dojke. Dr. Latić je specijalist
opće kirurgije i subspecijalist digestivne
kirurgije. Rođen je 1955. u Čapljini (BiH).
1979. godine završio je Medicinski fakul-
tet u Sarajevu, a specijalizaciju iz opće ki-
rurgije 1987. godine u Zagrebu. Ispit iz
uže specijalizacije, digestivne kirurgije,
položio je u Zagrebu 2008. godine. Radio
je u Domu zdravlja Bosanski Brod, gdje je
obnašao i dužnost ravnatelja, a potom kao
specijalista u Medicinskom centru u Trav-
niku. Od 1991. godine radi na Kirurškom
odjelu Opće bolnice “Dr. Josip Benčević”
u Slavonskom Brodu. Latić je učesnik Do-
movinskog rata, a dobio je više ratnih i
mirnodopskih priznanja. Od Hrvatske li-
ječničke komore 2006. godine dobio je
odličje za unaprijeđenje kirurške struke u
Hrvatskoj na području endoskopske kirur-
8 gije. Na tom području medicine educirao
je liječnike iz Bosne i Hercegovine. Obja- Dr. med. Ferid Latić
vio je više od 50 stručnih radova u časopi-
sima i na kongresima. Od samog početka bolest, to je bolest čitavog oganizma koja dojke iste veličine, zatim podignuti ruku i
učestvovao je u formiranju bošnjačkih vitalno ugrožava bolesnicu. Od ove bolesti pogledati da li postoji asimetrija između
asocijacija u Republici Hrvatskoj, kao i najčešće oboljevaju žene koje su ranije lijeve i desne dojke. Osim toga, desnom
njihovih koordinacija. Trenutno obnaša imale ranije bolest ili povredu dojke, tu- rukom se ukrug opipa lijeva dojka i obrnu-
funkciju predstavnika bošnjačke nacional- mor jajnika ili nadomjesno hormonsko li- to. Osobni pregled dojki je vrlo važan i
ne manjine u Brodsko-posavskoj županiji. ječenje (NHL). “Danas mnogo žena mlađe treba se obaviti barem jedanput mjesečno.
ili srednje dobi koriste nadomjesno hor- Klinički pregled dojki vrši doktor obitelj-
Dijagnostika tumora dojke monsko liječenje kao kontracepciju, a že- ske medicine ili specijalist - kirurg, onko-
ne starije dobi kako bi preventivno djelo- log ili radiolog. Pregled podrazumijeva
“Karcionom dojke je veliki problem u vale na simptome menopauze. Žene koje inspekciju i palpaciju, a žene starosti do 36
Hrvatskoj i svijetu, koji iziskuje velike koriste nadomjesno hormonsko liječenje godina trebaju ga obaviti jedan puta godiš-
troškove liječenja, a kada bolest dođe u su u rizičnoj grupi”, rekao je dr. Latić. nje. Potrebno je obavezno registrirati po-
uznapredovanu fazu onda se faktički malo Osim toga, anamneza može biti obiteljska, stojanje iscjetka na bradavici, koji može
može pomoći. Veliki broj žena nastrada ako je netko po ženskoj liniji (baka, majka, uputiti na postojanje upalne ili maligne pa-
zbog te bolesti. Treba naglastiti da se nije sestra, itd.) bolovao od karcinoma dojke ili tologije. Razlikujemo dvije osnovne meto-
sramota pregledati. Islam kao vjera propa- jajnika. Mnogo je faktora rizika: pozitivna de kliničkog pregleda dojke: slikovne i in-
gira sve što je u interesu zdravlja, sve što je osobna anamneza, pozitivna obiteljska vazivne. U slikovne metode ubrajamo
u interesu čovjeka. Svaka žena treba pre- anamneza po ženskoj liniji, nerađanje i ka- mamografiju, ultrazvuk, ductosonografiju,
J gledati i kontrolirati dojke, kako sama tako sna dob pri rađanju prvog djeteta, dugo doppler sonografiju i magnetnu rezonanci-
O i kod liječnika, kako bi pronašla bolest u trajanje generativnog razdoblja, hormon- ju. Invazivne metode su stereotaksija, ci-
ranoj fazi”, rekao je na početku predavanja ska kontracepcija, produženo hormonsko ljana citološka punkcija, cor biopsija, ga-
U dr. med. Ferid Latić. Danas milijun žena u nadomjesno liječenje, loš stil života (alko- laktografija i duktoendoskopija.
svijetu boluje od karcinoma dojke. Kod hol, pušenje, stres, prekomjerna tjelesna Slikovne metode kao rezultat pregleda
R žena u Hrvatskoj najviše sijelo karcinoma težina), mala fizička aktivnost i povrede daju sliku. One su bezbolne, bezopasne,
je bila dojka, čak 23% od ukupne maligne dojke. Žene koje spadaju u rizičnu skupinu nisu štetne i vrlo su jednostavne. Najrašire-
N patologije. Godišnje se u Hrvatskoj otkrije trebaju se češće pregledavati osobno ili nija slikovna metoda je mamografija i da-
A između 2.300-2.500 novih slučajeva, a isto kod liječnika. Svaka žena bi trebala nauči- nas u Hrvatskoj ne postoji ozbiljna medi-
toliko žena i umre. Dr. Latić je naglasio da ti kako sama pregledati svoje dojke. Po- cinska ustanova koja nema aparat koji se
L karcinom dojke nije lokalna već sistemska trebno je stati pred ogledalo i uočiti da li su zove mamograf. Slikaju se obje dojke u

najmanje dvije projekcije. U premenopau-
zi radi se u prvoj fazi ciklusa, od 8. do 12.
dana. Ako slikamo prije osmog ili poslije
dvanaestog dana onda dobijamo lošiju sli-
ku. Veoma je važna tzv. bazična mamo-
grafija, ona koju je žena uradila prvi puta u
životu, a koja se obavlja sa 37 ili 38 godina
života. Mamografija se do 50. godine živo-
ta radi 1-2 puta na godinu, od 50.-70. jedan
puta godišnje, a iza 70. godine svake dvije
godine. Mamografija je veoma raširena
metoda, ali nema veliku vrijednost kod vo-
luminoznih, velikih (parenhimatoznih)
dojki, te se u takvim slučajevima mora
kombinirati s drugim metodama. Druga
slikovna metoda je ultrazvuk - najpristu-
pačnija, najjeftinija i najbezopasnija meto-
da. Žene do 35 godina starosti trebaju radi-
ti samo ultrazvuk jer se smatra da je do te
starosti bolest tako rijetka da je dostatna
samo dijagnostika ultrazvukom. Ultra-
zvučna metoda daje bolje rezultate kod pa-
renhimatoznih, velikih dojki, te značajnije
podiže točnost kod postavljanja dijagnoze.
Obavlja se jednom u godini, a preporuka je
i češće. Značajno je naglasiti da mamogra-
fija i ultrazvuk daju 90% dijagnoze.
Ductosonografija je ultrazvučna dija-
gnostika, gdje se koriste specijalni aparati
visokih mogućnosti (sonde frekvencije 12-
15 MHz i veličine 12-15 cm), koji pregle-
daju samo bradavice i mliječne kanale.
Doppler sonografija je ultrazvučna
metoda kod koje se u boji prate krvne žile
dojke, s ciljem traženja patološke vaskula-
rizacije na promjenama u dojci kako bi se
tumor otkrio u ranoj fazi.
Najbolja metoda je magnetna rezonan-
cija, kod koje nema zračenja, ali je visoka
cijena. Ova metoda je vrlo važna kod žena
koje su operirale dojku jer ima veliku vri-
jednost kod razlučivanja da li se radi o re-
cidivu tumora ili ožiljku. Također, značaj-
na je kod dojki s implantatima – u slučaju
rupture i curenja u parenhim dojke.
Kod invazivnih metoda atakiramo na
organizam, one su malo bolne, ali daju vr-
lo važne podatke za liječenje. Stereotaksi-
ja se izvodi pod kontrolom mamografa. U
području gdje se sumnja na postojanje tu-
mora uzima se uzorak tkiva. To je gotovo
milimetarski precizna metoda kod uzima-
nja uzorka, gdje se mjesto punkcije odre-
đuje kompjutorski. Izvodi se kod mikro-
kalsifikacija suspektnih na karcinom (pra-
šinaste vapnene sjene na manjem lokalite-
tu). Ova metoda se odnedavno koristi u
Hrvatskoj, a karakterizira je visoka cijena.
Nakon mamografije i ultrazvuka treća
po važnosti metoda je ciljana citološka
punkcija. Izvodi pod kontrolom ultrazvu-
ka s malom, tankom iglom koja se ubada u
sumnjivo mjesto i uzima uzorak stanica.
Pritom je trauma minimalna, a korist veli-
ka. Nema opasnosti od rasapa bolesti.
Cor biopsija je slična citološkoj punk-
ciji, a razlika je u tome što se izvodi sa ši-
rokom iglom s kojom se ulazi u tumor.
Uzima se uzorak tkiva koji se gleda pod
mikroskopom. Mjesto biopsije određuje se
kompjutorski, a uzima se 3-5 uzoraka za
patohistološku analizu. Ova metoda je bol-
na, a kod nje je veća mogućnost komplka-
cija (hematomi, infekcije). Cor biopsija se
ne može neograničeno ponavljati.
Galaktografija je slikanje izlaznih ka-
nala dojke, odnosno iscjetka (gnoj, mlije-
ko ili krv). Izvodi se pod kontrolom ma-
mografa. Retrogradno se uvodi kontrast u
mliječni kanal, potom se dojka snima u
dvije projeckije. Dobra je za prikaz pro-
mjena u lumenu mliječnog kanala. Dukto-
endoskopija je nova metoda i prisutna je u
samo nekoliko zdravstvenih ustanova u
Hrvatskoj. Izvodi se malim optičkim siste-
mom s kojim se ulazi u mliječni kanal i
pod kontrolom oka se gleda da li ima pro-
mjena u lumenu mliječnog kanala. Radi se
o dijagnostičkoj, ali i operativnoj metodi,
koja je jako skupa i nedostupna. Veoma je
važan tretman operirane dojke. “Žena koja
je operirala dojku mora i dalje kontrolirati
kako zdravu, tako i operiranu dojku. Prvi
mamografski pregled je sedam dana nakon
operativnog zahvata kod parcijalnih ope-
racija. Nakon šest mjeseci obavlja se drugi
mamografski pregled, a potom jedanput
godišnje, osim ako stanje pacijentice ne
nalaže drugačije. Kod mastektomiranih
dojki, tj. dojki koje su kompletno odstra-
njene, mamografski pregled se obavlja je-
danput godišnje. To je protokol koji se
mora poštovati”, naglasio je dr. Latić. Tu-
mor dojke kod muškarca je rijetka bolest,
Tribina o raku dojke
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
jednako opasna kao i kod žena. Na 1.000
oboljelih žena dolazi jedan i pol muškarac.
Najčešća pojavnost kod muškaraca je gi-
nekomastija – obostrana, a kod jednostra-
ne je češća lijeva dojka. Kod sumnje na
malignu bolest dojke algoritam dijagno-
stičkih postupaka isti je kao i kod žena
(mamografija, ultrazvuk, ciljana citološka
punkcija i operacija). Prema preporuci
Svjetskog senološkog društva obavezni di-
jegnostički postupci su mamografija, ul-
trazvuk i ciljana citološka punkcija. “Sva-
ka žena do 35. godine života treba raditi
samo ultrazvuk, a preko 35. godine ultra-
zvuk i mamografiju. Ako ultrazvuk ili ma-
mografija pokažu bilo kakvu promjenu,
onda se radi ciljana citološka punkcija ka-
ko bi se odredilo da li se radi o benignom
ili malignom tumoru”, posebno je istaknuo
dr. Latić. Ako se koristi pravilan algoritam
dijagnostičkih postupaka kod otkrivanja
tumora dojke upotreba momografa, odno-
sno RTG zračenje ne povećava pojavnost
karcinoma dojke. Ultrazvuk i mamografija
su bezopasne metode, s vrlo malom do-
zom zračenja. Kod njih se ne radi s rent-
genskim zrakama, te se pregled može
obavljati više puta godišnje bez opasnosti
od neželjenih posljedica.
Karcinom dojke je veoma ozbiljan
problem, a liječenje kod uznapredovalih 9
tumora kompleksno i skupo. To je nagnalo
Ministarstvo zdravstva RH da pokrene
projekt pod nazivom “Mama” u interesu
rane dijagnostike bolesti. Žene u dobno
najrizičnijoj skupini od 50-60 godina na
kućnu adresu dobivaju poziv i termin za
mamografiju, koju bi obavezno trebalo
učiniti, te nakon toga nastaviti daljnje kon-
trole. Nažalost i pored preporuka Ministar-
stva zdravstva, danas se u Hrvatskoj redo-
vito pregleda 40% žena, što i dalje ostavlja
mogućnost dijagnosticiranja uznapredova-
lih tumora koji imaju lošu prognozu.
Razvojem kirurške tehnike, a i supsti-
tucione terapije uz ranu dijagnostiku pro-
mjenili su se i kirurški stavovi u zadnjih 10
godina. Danas se tako kod tumora, koji su
veličine u dijametru do 3 cm, radi poštedni
kirurški zahvat uz sačuvanje većeg dijela
dojke, a odstranjenje samo bolesnog se-
gmenta. Nakon ovih operacija nema potre-
J
be za rekonstrukcijom. Kod većih tumora O
mora se odstraniti čitava dojka, koja se
može nadomjestiti transplanktatima iz U
estetskih razloga. Nakon operacije obave-
zno treba provesti substitucionu terapiju R
(kemoterapija i zračenje). Iz navedenog je
vidljivo da je dojka poseban kako dijagno-
N
stički, tako i terapeutski problem i zato za- A
služuje posebnu pozornost. 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Aktivnosti Omladinskog kluba muslimana u Zagrebu povodom Svjetskog dana tolerancije
Akcija darivanja krvi
Svjetski priznati liječnici preporučuju
konzumiranje što više omega tri masnih
kiselina u organizam kako bi se tijelu vra-
tio potrebi balans. Balans koji je narušen
neispravnom prehranom i životnim stilom
modernog čovjeka. Balans koji je narušen
na razini naših tijela dalje se kroz oblik na-
ših odnosa prikazuje u obliku naše kulture
prema drugima. Zato UN proklamira kao
jedan od najvećih prioriteta, a što je svaka-
ko i jedan od najvažnijih Božjih zakona,
pravo svih na zdravlje. Tako je zdravlje
definirao ne samo kao odsustvo bolesti,
već i kao sveukupno tjelesno, duševno, so-
cijalno i ekonomsko blagostanje.
Kako bi smo postigli taj sklad ili to bar
pokušali u ovim turbulentnim vremenima,
OKM (Omladinski klub muslimana) u Za-
grebu, pod organizacijom mladog profesora
matematike Saliha Hadžismajlovića je or-
ganizirala već treći put za redom akciju da-
rivanja krvi. Akcija je planski pripremljena
na Svjetski dan tolerancije 15. studenog
10 2009. s ciljem da se u projekt uključe ljudi
različitih svjetonazora te da im se na posre-
dan način približi islam u pravom svijetlu,
kao vjeru mira, ljubavi i tolerancije.
Kao i svake godine do sada, akcija je
bila medijski popraćena od strane HRT-a.
Na akciju se odazvalo 20-ak ljudi raznih
profila, koji su nesebičnim darivanjem krvi
pokazali da iznad bilo koje religije prije
svega stoji kako smo svi ljudi i da u nama
teče tekućina iste boje ma tko on bio, a koja
nam život znači. Ne zna se kad će kome za-
trebati i kome će ona spasiti život. Tko čini
dobro i vratit će mu se, višestruko nego što
je zaslužio, a to nam i znanost potvrđuje kad
nam kaže da darivanje krvi za organizam
znači “osvježavanja” tj. obnavljanje orga-
nizma te jačanje imuniteta. Kada se uzme u
obzir da je akcija bila uza vrijeme najžešće
propagande vezane za svinjsku gripu i virus
(A)H1N1 uistinu možemo biti ponosni što
J su se ljudi odazvali, pobijedivši tolike stra-
O hove koji nam se svakodnevno serviraju.
Strahove kako bismo radi sigurnosti pribje-
U gli zatvaranju i izolaciji od ljudi, plaćali
mjesečno razna osiguranja protiv raznih
R strahota koje bi nas eventualno mogle zade-
siti, a koje najčešće, hvala Bogu ne dogode,
N no čovjek nekako prirodno da bi se osjećao
A sigurniji ulaže u to – “et’ da se nađe”. Kao
da će mu novac od osiguranja kasnije znači-
L ti kad se zdravlja od pretjeranog stresa uni-
Prof. Salih Hadžismajlović, organizator akcije darivanja krvi
šti (jedino u državama kao SAD gdje zdrav-
stvo nije riješeno, pa ljudi bankrotiraju kad
se razbole ako nemaju razna osiguranja) jer
kako i znanost potvrđuje imunitet čovjeka
slabi kada je pod stresom. No zato se tu na-
đu lijekovi koje se lako mogu nabaviti u
ljekarni, poput onih “malih rozih”. Tako se
čovjek navuče na osjećaj umjetne sigurno-
sti, udaljavajući se od ljudi i samoga sebe, a
korist od toga imaju jedino farmaceutske
tvrtke i osiguravajuća društva.
Pa pitamo se, gdje je izlaz? Upravo je
primjer ove akcije jedan od izlaza! Kada
čovjek žrtvuje i daruje najvrednije što ima,
a to je on sam ili njegov dio kao što je to s
darivanjem krvi, oslobađa se u njemu i ot-
pečaćuje srce koje tada prima smirenost i
čovjek osjeti sigurnost u sebi. Tada je svje-
stan da što god ga zadesi nije ga moglo
mimoići, te da bi mu se dobrim vraćalo
mora i sam tako postupati. Takav sklop
razmišljanja čovjeka drži “budnim” od za-
mračivanja i skretanja u “mračne” ulice i
uličice, gdje ga neminovno čekaju velika
uživanja, međutim samim time i postepe-
Akcija darivanja krvi
no, ali sigurno strovaljivanje u samouni-
štenje zbog svoje neumjerenosti i hedoniz-
ma. Istinski poklon je samo onaj od srca,
kažu ljudi, a nije li darivanje krvi najbolji
poklon nekome? Čist poklon nije vezan
natruhama koristi i materijalnih interesa.
Upravo ne znajući kome će ova krv biti
darovana, s iskrenom namjerom da pomo-
gne osobi darivatelj za svaku danu kapi
krv ostvaruje neizmjernu nagradu, koje tad
možda nije niti svjestan.
“Nitko od vas neće dostići potpuno
vjerovanje sve dok ne bude želio i volio
svome bratu ono što želi i voli samome se-
bi”, stoji u Buharijinoj zbirci hadisa, kao i
“Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok su-
sjed ne bude siguran od njegovih pakosti i
podlosti”. Kako vjera nije samo na srcu i
jeziku, već i se dokazuje djelima, upravno
je ova akcija pokazala istinski islam, istin-
sku predanost Davatelju snage koji nas je
sve stvorio. Zahvaljujemo Mu se i time što
smo imali priliku dati zekjat na svoje tije-
lo, time se pročistivši i omogućili svome
tijelu da se obnovi svježom krvlju, novom
energijom. Energijom koja će pomoći da
budemo zdraviji, a time i da naši odnosi u
društvu budu usklađeniji, harmoničniji i s
manje međusobnih trzavica i problema.
Zasigurno da jedna akcija darivanja kr-
vi neće riješiti mnogobrojne nagomilane
probleme kod ljudi i u zajednici, ali daje
jedan svijetli primjer kako se ljudi mogu
okupiti oko dobre stvari, činiti dobro, te
time polako usmjerite sebe, ali i druge u
pozitivnom smjeru. 
Mirsad Dubravić

Tribina o političko-sigurnosnoj situaciji na Kosovu i regionu
Priznanje donijelo stabilnost
U Islamskom centru u Zagrebu, u
sklopu tribine “Dr. Sulejman Mašović”,
19. studenog 2009. godine Azem Vlasi,
nekadašnji visoki državni i partijski funk-
cioner u Socijalističkoj Federativnoj Re-
publici Jugoslaviji, održao je predavanje
na temu “Političko-sigurnosna situacija
na Kosovu i regionu”.
Azem Vlasi je u periodu od 1974.-
1978. bio predsjednik Saveza socijalistič-
ke omladine Jugoslavije, zatim predsjed-
nik Socijalističkog saveza radnog naroda
Kosova (1981.-1982.), te član Predsjedniš-
tva Pokrajinskog komiteta Saveza komu-
nista Kosova i Centralnog komiteta Save-
za komunista Jugoslavije (1982.-1988.). U
međuvremenu je svibnja 1986. izabran za
predsjednika Saveza komunista Kosova.
Na toj dužnosti bio je do jeseni 1988. godi-
ne, kada dolazi u sukob s tadašnjim ruko-
vodstvom Srbije, na čelu sa Slobodanom
Miloševićem. Vlasi se suprotstavio ustav-
nim i političkim promjenama koje je Milo-
šević najavljivao, a koje su trebale Kosovu
oduzeti visok stupanj autonomije. Tada su
izbili masovni protesti Albanaca na Koso-
vu, koji su pružili podršku Vlasiju. Protesti
su kulminirali u veljači 1989. godine, kada
su se rudari u rudniku Stari Trg zabaraka-
dirali u svoja rudarska okna, zahtjevajući
obustavu najavljenih ustavnih promjena.
Ubrzo je rukovodstvo Slovenije pružilo
podršku rudarima, što je izazvalo revolt
građana u Srbiji. Više od milijun građana,
na mitingu u Beogradu 28. veljače 1989.
godine, zatražilo je hapšenje Vlasija. To se
dogodilo početkom ožujka 1989. godine,
kada je srpska policija ugušila otpor Alba-
naca u pokrajini. Vlasi je osuđen zbog
“kontrarevolucionarne” aktivnosti. Iz za-
tvora je izašao u travnju 1990. godine. Ka-
snije je radio kao odvjetnik i politički sa-
vjetnik mnogih kosovskih političara. Tako
je 2005. godine postao savjetnik tadašnjeg
kosovskog premijera Bajrama Kosumija, a
kasnije i Agima Čekua.
Na početku predavanja Vlasi je pod-
sjetio da je Kosovo posljednja država na-
stala nakon raspada bivše SFR Jugoslavi-
je. Tokom 80-ih godina prošlog stoljeća
određene političke snage u Srbiji tražile
su jednog vođu koji će milom ili silom
preurediti Jugoslaviju nastalu na osnovu
Ustava iz 1974. godine. Izbor je pao na
Slobodana Miloševića, a njegov zadatak
Azem Vlasi
je trebao biti stvaranje Jugoslavije sa srp-
skom dominacijom, koja je odgovarala
samo Srbima i nikome više. Miloševićev
zadatak je bio vraćenje točka povijesti
unatrag za barem 40-ak godina. Vlasi je
ocijenio da je politički sukob, koji se ubr-
zo dogodio, bio neminovnost. “Među na-
ma je moralo puknuti. Prva njegova stani-
ca na krvavom pohodu bili su Kosovo i
Albanci, najslabija karika u Jugoslaviji.
Bili smo najnemoćniji, ali i najnepokorni-
ji. Mi Albanci smo čudna rasa, svašta
smo preživjeli i po tome smo slični Boš-
njacima. Svašta je gazilo preko nas, ali se
nismo predavali”, rekao je Vlasi. U to je
vrijeme Milošević tražio nekakvu vrstu
legitimiteta za svoje postupke nastojeći
pridobiti nekoliko Albanaca uz svoju po-
litiku. Sukob između Vlasija i Miloševića
se zbio u trenutku kada drugi u Jugoslavi-
ji još nisu znali, niti vidjeli što zapravo
smjera srpsko političko vodstvo. Mnogi
su mislili da se radi o ograničenim ciljevi-
ma, tadašnjim Socijalističkim autono-
mnim pokrajinama – Kosovu i Vojvodini,
nakon čega će stati. Jedino su Slovenci
vidjeli da to “ne miriše na dobro”. 1989.
godina označava početak krvavog Milo-
ševićevog pohoda u kojem su Bošnjaci i
Bosna i Hercegovina bili najveće žrtve.
Vlasi je rekao da tadašnji krajnji cilj Al-
banaca na Kosovu nije bila nezavisnost, već
postizanje istog političkog statusa kakvog
su imale ostale federalne jedinice u SFR Ju-
goslaviji. Ukoliko ne opstane Jugoslavija,
druga opcija je bilo albansko ujedinjenje.
“To je legitimno opredjeljenje albanskog
naroda. Nepravednim diplomatskim rješe-
njima velikih europskih sila 1913. i 1918.
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
godine postavljene su državne granice po-
sred etničkih albanskih teritorija. Veliki dio
Albanaca je ostao na Kosovu, zapadnoj
Makedoniji i Crnoj Gori”, naglasio je Azem
Vlasi. Kada je došlo do raspada Jugoslavije,
Albanci na Kosovu su ostali po strani glo-
balnog rješenja tadašnje situacije. Prvi ra-
zlog je moćna srpska diplomacija, koja je
skoro ubijedila svjetsko javno mnijenje da
je Kosovo oduvijek bilo sastavni dio Srbije.
Drugi razlog je pragmatični svijet koji nije
adekvatno reagirao na ratni požar u Jugo-
slaviji, koji je započeo s kosovskom krizom
1989. godine, nakon koje su na red došli
Hrvatska 1991. i Bosna i Hercegovina
1992. godine. Kada su SAD ozbiljnije rea-
girale u BiH s ciljem zaustavljanja ratne
tragedije, Kosovo je opet ostavljeno po stra-
ni kao poseban slučaj – sui generis.
“Kosovo je dobilo nezavisnost s mnogo
ograda: pojačano međunarodno prisustvo,
pojačani međunarodni nadzor, razni ustup-
ci Srbima da se mnogo ne ljute. Mislim da
je velika greška međunarodne zajednice što 11
ima mnogo obzira prema apetitima Srbije i
određenih hegemonističkih krugova koji
mogu stvarati probleme svima u regionu.
No, ipak sam optimista i smatram da će
stvari ići ka normalizaciji”, istaknuo je Vla-
si. Zbog ratne tragedije u BiH i stradanja
Bošnjaka u ratu od 1992.-1995. godine, put
prema nezavisnost Kosova bio je znatno
olakšan. Međunarodna zajednica, a prven-
stveno Sjedinjene Američke Države, nisu
mogli dopustiti da se pred njihovim očima
ponovi još jedan ratni sukob s tragičnim
posljedicama. Stoga se na kosovskom slu-
čaju mnogo brže reagiralo. “Kosovo sada
funkcionira manje-više kao i svaka druga
država u regionu. Život se odvija normal-
no. Institucionalni sistem je zaokružen: ad-
ministracija, sudstvo, policija, javne služ-
be. Naravno, imamo kriminala, imamo ko-
rupcije, ali funkcioniramo kao država. Ko-
sovo je zadobilo međunarodni legitimitet
J
činjenicom što je priznato od 63 zemlje, O
među kojima su tri stalne članice Savjeta
sigurnosti Ujedinjenih naroda”, rekao je U
Azem Vlasi. U narednom periodu Kosovo
očekuje daljnja unutarnja konsolidacija. R
Vlasi je zaključio da je nezavisnost Kosova
stvorila stabilnost u regionu jer je ono stal-
N
no bilo potencionalno krizno žarište zbog A
neriješenog albanskog pitanja. 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Predavanje akademika prof. dr. Muhameda Filipovića u Karlovcu
U susret Bošnjačkom saboru
U organizaciji Bošnjačke nacionalne
zajednice za Karlovačku županiju i Med-
žlisa Islamske zajednice Karlovac, aka-
demik prof. dr. Muhamed Filipović je 21.
studenog 2009. u Karlovcu održao preda-
vanje pod nazivom “U susret Bošnjač-
kom saboru”. Pored njega, prisutnima se
obratio i mr. sc. Alaga Dervišević, sa In-
stituta za istraživanje zločina protiv čo-
vječnosti i međunarodnog prava na Uni-
verzitetu u Sarajevu. Domaćini su im bili
mr. sc. Mujo Dizdarević, predsjednik kar-
lovačkog ogranka Bošnjačke nacionalne
zajednice Hrvatske i mr. sc. Rusmir Ak-
šamija, predsjednik Vijeća bošnjačke na-
cionalne manjine Karlovačke županije.
Tribina je organizirana s ciljem obilje-
žavanja Dana državnosti Bosne i Hercego-
vine (25. studeni). Prethodno su akademik
Muhamed Filipović i mr. Alaga Derviše-
vić posjetili Pulu i Rijeku, gdje su se obra-
tili Bošnjacima nastanjenim u tim gradovi-
ma. U izjavi za “Jutarnji list” prilikom go-
12 stovanja u Rijeci, Filipović je rekao sljede-
će: “U novijoj povijesti Bošnjaci su izvr-
gnuti denacionalizaciji, pritiscima sa srp-
ske i hrvatske strane koji su ih htjeli pri-
svojiti, ne priznajući im narodnost, nego ih
se tretiralo kao etničku skupinu. Svi povi-
jesni izvori pokazuju da su Bošnjaci stari
narod vezan za bošnjačku državu koja je
postojala još prije 12 stoljeća, a koju nikad
nisu napustili. Stoga, nikada se ovaj narod
nije odvajao od svoga identiteta kao neki
drugi narodi na području BiH.” Naglasio
je da Bošnjaci nikada nisu doveli u pitanje
ravnopravnost drugih naroda u BiH, čak i
za vrijeme rata 90-ih godina. Optužio je
međunarodnu zajednicu jer je umjesto da
pomogne BiH dopustila Srbiji da ubija
Bošnjake, te iz agresije i genocida usposta-
vi Republiku Srpsku, na što nije imala pra-
vo. “Vraćanje u Ustav RH bošnjačke naci-
onalne manjine ojačat će ulogu Bošnjaka u
J hrvatskom političko-društvenom životu”,
O rekao je akademik Muhamed Filipović na
kraju izjave za zagrebački “Jutarnji list”.
U nacionalne zajednice.
Odgovornost za sudbinu BiH
R moraju biti svjesni što su uvjeti opstanka
“Nisam došao nikoga da pridobivam,
N nikakvu propagandu da vršim, već da ka-
A žem jednu naučnu istinu da smo mi Boš-
njaci uvijek bili tolerantni. Nama nikada
L nitko nije smetao: ničiji nam ugled, način
Slijeva: Alaga Dervišević, Rusmir Akšamija, Muhamed Filipović i Mujo Dizdarević
mišljenja, vjera, nacija i porijeklo nije
smetao. Mi smatramo da svaki čovjek ima
pravo da misli, vjeruje, ponaša se onako
kako njemu najbolje odgovara, onako ka-
ko je naučio od svojih roditelja i predaka
– kako ga njegova tradicija uči. Tradicija
je za nas vrlo važna. Kao i drveće i ljudi
imaju svoje korijenje. Ljudsko korijenje je
njihova tradicija. Što dublje ulazimo u
svoju tradiciju, što dublje spuštamo svoje
znanje u našu tradiciju i povijest, u ono što
su naši djedovi, roditelji i pradjedovi mi-
slili, radili, njegovali, poštovali, uvažavali
i činili, u njihovu mudrost koju su nam
ostavili – to smo mi jači, to bolje odolije-
vamo vjetrovima kojima smo izloženi. Mi
Bošnjaci smo, nažalost, u našoj zemlji
izloženi vjetrovima koji vrlo snažno pušu
po nama pogotovo posljednjiih 150 godi-
na. Ti vjetrovi su proizvedeni s namjerom
da nas se iščupa iz korijenja, da nas se ot-
puše s naše zemlje, da nas se rasturi po ci-
jeloj Zemaljskoj kugli ili da nas se uništi,
da nestanemo”, rekao je Muhamed Filipo-
vić na početku obraćanja prisutnima u pro-
storijama karlovačkog ogranka Bošnjačke
Filipović je naglasio da zato Bošnjaci
jednoga naroda i što jedan narod mora na-
praviti kako bi bio siguran da će opstati i u
budućnosti imati sigurno tlo pod nogama.
Prva stvar koja je bitna za opstanak jednog
naroda je njegova svijest o sebi, da zna tko
je i što je. Bošnjaci su čuvari svoje zemlje
– Bosne i Hercegovine, za razliku od Hr-
vata i Srba koji se od sredine 19. stoljeća
okreću prema Zagrebu i Beogradu, odno-
sno Hrvatskoj i Srbiji. Bošnjaci su uvijek
BiH smatrali svojom državom, branili je i
ginuli za nju. “Naši su preci bili odgovorni
za svoju zemlju, oni su je čuvali, vodili su
brigu na čemu ćemo mi živjeti. I predali su
cijelu Bosnu nama u ruke”, rekao je Fili-
pović. Da bi narod opstao, osim svijesti o
sebi, mora imati i državu jer je ona instru-
ment pomoću kojeg se narod održava.
Svaki narod koji želi osigurati vlastiti op-
stanak i budućnost budućim naraštajima,
mora izgraditi državu sposobnu da ga za-
štiti i osigura uvjete razvoja.
“Sve što smo mi proizveli, uništeno je
nakon odlaska Turske 1878. godine. Doš-
la je Austrija, koja nam je naplatila kon-
tribucije zbog otpora naših Bošnjaka au-
stro-ugarskoj okupaciji. Tko god je uče-
stvovao u ratu protiv austro-ugarske oku-
pacije bio je kažnjen – imanja su bila
oduzeta, a vođe pogubljene. Štoviše, bila
su oduzeta sva imanja za koja ljudi nisu
mogli ispostaviti tapije. A mnogi su izgu-
bili tapije ili su im izgorile u paljevinama.
Drugo, prilikom prve agrarna reforma ko-
ju je izvršila Stara Jugoslavija, odnosno
Vlada Nikole Pašića 1919. i 1923. godi-
ne, nama je oduzeto 1,85 milijuna dunu-
ma najbolje zemlje i uglavnom podijelje-
no srpskim seljacima. Nakon toga je do-

šao komunistički režim, koji je uzeo još
680.000 dunuma naše zemlje. Poslije je
uslijedio Zakon o nacionalizaciji, kojim
su oduzete kuće, avlije, radnje i građevin-
sko zemljište. Ništa nikome nije bilo pla-
ćeno. Dakle, bošnjačkom narodu u BiH je
oduzeta ekonomska osnova za život. Mi
smo osiromašeni, postali smo sirotinja”,
rekao je Filipović.
Sličan obrazac je upotrijebljen i u pret-
hodnom ratu – popaljene su bošnjačke ku-
će, uništena imovina, oni koji nisu pobije-
ni svedeni su na sirotinju i bili prisiljeni
odseliti se u druge zemlje (Njemačku,
Švedsku, Nizozemsku, Norvešku, SAD,
itd.), gdje često žive samo od socijalne po-
moći. Sve je to urađeno s ciljem da se stvo-
ri prostor za druge narode. Filipović je
podsjetio da su nekada Bošnjaci muslima-
ni posjedovali 80% zemlje u BiH, u grado-
vima činili oko 90% stanovništva, a u cje-
lokupnom bh-stanovništvu činili 70% po-
pulacije. “Mi se danas gubimo, nas polako
raseljavaju ili našu mladež prisiljavaju na
odlazak zato što nema posla. Tako je zato
što nemamo države i vlasti u svojim ruka-
ma. Ono malo što imamo, moram s veli-
kim žaljenjem reći i lišiti vas iluzija, da se
ta uglavnom upotrebljava da bi se izvjesni
ljudi, koji su nosioci te vlasti, najčešće bri-
nuli za sebe i uski krug ljudi oko sebe”,
rekao je Filipović i dodao da kako je cilj
njihovog političkog angažmana osiguranje
dobrih financijskih prihoda. Oni koji bi se
trebali brinuti o narodu i državi, brinu se
prvo o sebi. Zbog toga je potrebno stvoriti
jako bošnjačko patriotsko osjećanje i za-
htjevati odgovornost političara prema na-
šoj zemlji, državi i njenim građanima. “Mi
se moramo vratiti logici naših predaka, da
ne damo svoje, da budemo čvrsto ukopani
u svoju zemlju, da pustimo duboko korije-
nje u našu tradiciju, da se držimo svoje
Bosne jer da nije nas ona bi nestala. Jedno-
stavno bi bila podijeljena. A da nije Bosne
i mi bi nestali”, naglasio je Muhamed Fili-
pović i dodao da je logika vrlo jednostavna
jer su država Bosna i bošnjački narod sud-
binski isprepleteni.
Govoreći o inicijativi za sazivanje
Bošnjačkog sabora Filipović je rekao da je
situacija u Bosni i Hercegovini vrlo teška.
“Mi se ne možemo pouzdati u Zapad. Za-
pad je antimuslimanski raspoložen. Među-
tim, nije toliki problem u zapadnom anti-
muslimanskom raspoloženju koji se, ipak,
neće iskazati na neki drastičan način. Za-
brinjavajuće je što mi nemamo politiku
koja je sposobna da parira iz razloga što
nemamo kvalitetno vodstvo. A drugo, i to
što imamo, međusobno se ponašaju kao
rogovi u vreći. Tri lidera tri najveće stran-
ke za koje glasaju Bošnjaci – SDA, Stran-
ka za BiH i SDP – ne mogu pronaći zajed-
nički jezik ni u čemu. I onda je normalno
da mi moramo misliti da oni imaju neke
svoje računice koje su im važnije nego sa-
ma Bosna”, rekao je Filipović. Naglasio je
da se već nekoliko godina, a naročito za-
dnjih šest mjeseci Sulejman Tihić, Haris
Silajdžić i Zlatko Lagumdžija oko ničega
ne mogu dogovoriti. Jedni drugima podva-
ljuju i međusobno se optužuju. Očigledno
je da bošnjački narod nema političko vod-
stvo koje je sposobno nositi se s postoje-
ćom političkom situacijom. “Pošto mi mo-
ramo poštovati političke institucije i ne
možemo poduzimati nikakve korake koji
bi nas kompromitirali kao nekakve nede-
mokrate, mi smo se odlučili sazvati Sabor
svih Bošnjaka. Ono što smo imali ranije.
Ranije je taj Sabor odigrao značajnu ulo-
gu. Mi smo poduzeli odgovarajuće korake,
uz velike teškoće i otpore, pogotovo politi-
čara. Proveli smo diskusije, razgovore i
konsultacije te smo ga odlučili sazvati. Sa-
bor će se vjerojatno održati oko Nove go-
dine”, rekao je akademik Filipović.
Naglasio je da cilj Bošnjačkog sabora
nije miješanje u politička pitanja i kom-
petencije Skupštine, Vlade ili političkih
stranaka, već da intelektualni i moralno
najkvalitetniji dio bošnjačkog naroda ka-
že što misli o današnjoj situaciji, što bi
trebalo činiti. Na Saboru će ukupno uče-
stvovati 300 ljudi. Iz Hrvatske je planira-
no 15 učesnika, iz Slovenije 10, a iz Srbi-
je, s obzirom na Sandžak, nešto više – 20.
Zajedno s nabrojanim zemljama iz boš-
njačke dijaspore širom svijeta (Australija,
SAD, Kanada, zapadnoeuropske zemlje,
Turska, Crna Gora i Makedonija) planira-
no je da Saboru prisustvuje 150 učesnika.
Akademik Muhamed Filipović
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Trebalo bi biti prisutno i 50 gostiju,
uglednih europskih intelektualaca, politi-
čara i poslovnih ljudi, između ostalih i
predsjednik RH Stjepan Mesić. Kao gosti
iz Hrvatske vjerojatno će biti pozvani Ve-
sna Pusić i Zoran Milanović. Iz svih regi-
ja Bosne i Hercegovine trebalo bi prisu-
stvovati 150 učesnika. Kao gosti Boš-
njačkom saboru će prisustvovati pred-
stavnici uleme i političkih stranaka u
BiH. “Oni će moći izložiti svoje mišlje-
nje, ali neće moći odlučivati. Zašto? Zato
što mi smatramo da oni imaju već unapri-
jed zadato mišljenje jer moraju poštovati
stranačke političke odluke ili, s druge
strane, vjerske uzuse. Stoga će njihova
mišljenja biti svjetodavnog karaktera”,
rekao je Filipović.
Samo će predstavnici dijaspore, odno-
sno bošnjačke javnosti – koji će biti bira-
ni prema kriteriju da su u svojoj okolini
poznati kao pošteni i misleći ljudi koji su
u stanju otvoreno kritički promišljati i ko-
ji nemaju iza sebe nikakvih afera, nika-
kvog “putra na glavi” – biti aktivni uče-
snici Bošnjačkog sabora. Oni će biti u
komisijama koje će donijeti čitav niz za-
ključaka. Sabor će donijeti odgovarajuće
dokumente i formirati stalni Komitet koji
će pratiti realizaciju zaključaka, odnosno
Rezolucije i Deklaracije. Osim toga, Sa- 13
bor priprema Bijelu knjigu o Bosni i Her-
cegovini. “Činjenica je da je Bosna čudna
država koja nikada nije izdala o sebi niti
jednu dokumentiranu publikaciju, tako da
svijet sazna tko smo, odakle smo, otkad
potječemo, kakvi su odnosi, tko u njoj ži-
vi, itd. Mi smatramo da je neophodno da
izdamo takvu knjigu i u njoj kažemo kako
se tko odnosio prema nama. Treba poka-
zati kakvu su ulogu igrale Sjedinjene
Američke Države, Velika Britanija, Fran-
cuska, Njemačka, Rusija, Austrija, Hrvat-
ska i Srbija u našoj novijoj historiji, a na-
ročito nakon proglašenje bosansko-her-
cegovačke nezavisnosti 1992. godine.
Država mora o sebi reći neke istine, kako
se nebi stvorila situacija u kojoj svatko
proizvodi o nama neke istine, a samo mi
ne proizvodimo. Tako Hrvatski sabor
može donijeti Rezoluciju da Hrvatska ni-
je bila agresor, a jeste bila. Ja sam gledao
J
hrvatske trupe koje su djelovale na terito- O
riju Bosne i Hercegovine”, rekao je na
kraju obraćanja prisutnima akademik U
prof. dr. Muhamed Filipović.
Mr. sc. Alaga Dervišević je predstavio R
velik i značajan Filipovićev spisateljski
opus, s posebnim naglaskom na dvije knji-
N
ge: “Ko smo mi Bošnjaci” i “Afera Agro- A
komerc i smrt Hamdije Pozderca”. 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Koncert povodom Dana državnosti BiH i Kurban bajrama
Sevdah u Novom Zagrebu
U povodu Dana državnosti Bosne i
Hercegovine i Kurban bajrama, Bošnjač-
ka nacionalna zajednica Hrvatske i Vije-
će bošnjačke nacionalne manjine Grada
Zagreba, u nedjelju 22. studenog 2009.
organizirali su koncert sevdaha i folklora
u Kazalištu lutaka, scena Travno, Božida-
ra Magovca 17 u Novom Zagrebu.
U programu su nastupili: “Preporodov”
ženski pjevački zbor “Bulbuli”, Komorni
mješoviti zbor “Bosana”, BKUD “Sevdah”,
Folklorni ansambl BNZH “Bosana” te soli-
sti i orkestar ansambla “Bosana”.
Na početku priredbe predsjednik za-
grebačkog ogranka BNZH prof. dr. Sead
Berberović uputio je pozdravne riječi pri-
sutnima, istaknuvši kako su “folklor i
sevdalinka dio naše tradicije koju poku-
šavamo njegovati. 25. studenog se obilje-
žava Dan državnosti BiH, a na taj datum
1942. godine su postavljeni temelji Bosne
i Hercegovine koja svoje suvremeno is-
hodište ima još u srednjovjekovnoj Bo-
14 sni”. Prof. Berberović je pozvao prisutne
na prigodnu izložbu “Ja, ban bosanski
Kulin”, koja će biti otvorena u srijedu,
2.12. 2009. u prostorijama BNZH, Ilica
45. Izložba također ima prigodni karakter
jer se ishodište suvremenoj Bosni nalazi u
njenim srednjovjekovnim korijenima.
Predsjednik Vijeća bošnjačke nacio-
nalne manjine Grada Zagreba Ekrem Be-
ćirović pozdravlja prisutne u svoje i u ime
dvadeset pet vjećnika. Bećirović u po-
zdravnom govoru ističe kako je “cilj ovog
koncerta prikazivanje našeg stvaralaštva
povodom dva vrlo značajna blagdana,
jednoga koji se tiče naše vjerske pripad-
nosti i drugog koji se tiče naše državo-
tvorne samobitnosti. 1942. u Mrkonjić
Gradu temelje suvremenoj BiH su po-
stavljali, ne samo Bošnjaci, nego i Srbi i
Hrvati s ciljem da se stoljetna opstojnost
BiH očuva. A Bosna je bila još prije tisu-
J ću godina i prije Mrkonjića, povijesna
O činjenica koju se ne može ignorirati niti
odbaciti, što znači da će Bosna živjeti
U vječno”.
Nakon pozdravnih govora, u blagdan-
R skom ozračju, potekli su prastari akordi,
opjevavani davno, još prije nas. U ovoj
N predivnoj noći kad se sve okrunilo ljepo-
A tom riječi i pomalo nostalgičnim sjećanji-
ma na djetinjstvo i mladost, prisjetih se
L naših poznatih imena koji su o istom pro-
mišljali kao i mi, samo, možda, na druga-
čiji način, uvjetovan vremneskim i povje-
snim kontekstom.
Safvet–beg Bašagić za narodno stva-
ralaštvo je rekao kako u narodu “imade
nešto što nije prolazno, što ne može ni
najljući neprijatelj uništiti, a to su umo-
tvorine (…) U tom carstvu ni sila, ni slu-
čaj, ni zub vremena ne može pomračiti
umne stečevine naroda. Taj trijumf ostaje
na vijeke, jer je on amanet budućim nara-
štajima i vremenima.”
A Hamza Humo za sevdalinku koja
je, također, riznica narodnog blaga je re-
kao: “Koliko ima samo duševne mehkote
i ljepote u toj sevdalinci! Ima tu prikrive-
ne nježnosti i obzira, ima tu još rumenog
stida u obrazima. Ima tu još poštivanja i
prefinjene skromnosti, ima tu još i pono-
sa, koji kao vatra plane (…) Otuda je sev-
dalinka u našem životu kao biser u školjci
koji zadugo neće izgubiti svoj sjaj.” Udio
sevdalinke u formiranju vjere u stvaralač-
ku snagu naroda i u borbi za narodni jezik
je vrlo veliki. Ona je dala najbolje obras-
ce stila i jezika našem romantizmu, koji
se oslanjao na njenu ljepotu izraza, forme
i cjelokupnog pjesničkog svijeta u njoj.
Sevdah je dio kulturne baštine ne samo
Bošnjaka nego svih onih koji u svom biću
nose duboke korijene bosanske.
Pjesma je oduvijek bila mehlem za du-
šu ranjenu, ali i onu koja zna sevdisati u
obilju, u danima kad se nafaka iz hazne
Božje blagodati podari robovima, da joj se
ne vidi kraja. Ponekad insan od rahatluka
zaboravi na drugog i njegovu muku. Ama,
ponesu ti taktovi merakli čovjeka pa nina-
što drugo ne misli osim na dunjaluk i nje-
govu ljepotu. A ovo naše druženje bi neka-
ko drugačije. U pitanju je susretanje s po-
vodom, u ime većeg cilja. Izložba “Ja, ban
bosanski Kulin” dodatno će pojačati i
oplemeniti blagdanski ugođaj.
Mehmed Goražda uz Komorni orke-
star “Bosana” izveo je “Iftar” i “Zemlja
Tvrtka i Kulina bana.” Zbor “Bosana”, po
bosanski, zapjevao je “Pokraj puta” i “Sa-
rajčice.”
Makove stihove iz “Modre rijeke”,
koje je uglazbio Fuad Ahmedspahić, te
“Đul Zulejhu”, “Kraj tanana šadrvana”
prekrasno je izveo zaljubljenik sevdaha
Ivan Pavišić.
Preporodov ženski pjevački zbor
“Bulbuli” publici se jako dobro predsta-
vio s dvije kompozicije: “Kiša pada trava
raste” i “ Haj, od kako je Banjaluka posta-
la.” Napominjemo kako je u tijeku završ-
na faza izrade prvog CD-a ovog zbora.
Nadamo se kako će dvanaest vrlo pozna-
tih sevdalinki izazvati veliko interesova-
nje kod ljubitelja sevdaha.
BKUD “Sevdah” je publici dobrohot-
no darivao davno zaboravljene običaje i
pjesme bosanske, na što ih je publika na-
gradila velikim pljeskom.
U nastavku programa, ponovno se
“Bosana” predstavila s pjesmama: “Oj,
jeseni tugo moja”, “Čuda jada od Mostara
grada”, “Opančići pleteni”…, a njeni fol-
kloraši su prezentirali pjesme i igre iz Bo-
sne.
U razgovoru s nekim našim hanuma-
ma, koje su od ljepote sevdaha zaboravi-
le tko je bio organizator ovog druženja
saznadoh kako nam je “Bosana” “plaho
dobro” uz svoje goste, u ovoj prohladnoj
kasnojesenskoj zagrebačkoj večeri prire-
dila divno druženje koje izazva nostal-
gična sjećanja na Bosnu, njene proljetne
avlije i prve zaljubljene poglede, skoro
već zaboravljene. Sevdalinka se i ovog
puta potvrdila kao najjače živo svjedo-
čanstvo dubokog emocionalnog života
naroda BiH, a njenu ne samo interpreta-
ciju nego i uživanje u interpretaciji mogu
izvoditi i osjećati samo oni koji posjedu-
ju duboko istančane osjećaje. Iako je to
narodna pjesma, ona je duboko intimi-
stičkog karaktera. A ja bih, bez obzira na
sve, dodala isto ono što je nekad naš Arif
Hikmet-beg Rizvanbegović ponukan sti-
hovima sevdalinke: “Kun ga majko i ja
ću ga kleti,/ al’ stani ja ću započeti:/ Ta-
mnica mu moja njedra bila…” - sav u
zanosu rekao: “Moj narod je najveći pje-
snik!” 
Ajka Tiro-Srebreniković

Predsjednički kandidat prof. dr. Ivo Josipović u posjeti Bošnjacima Maljevca
Životni problemi
U srijedu 23. studenog 2009. pred-
sjednički kandidat prof. dr. sc. Ivo Josi-
pović (SDP) posjetio je selo Maljevac,
koje se nalazi uz granicu s Bosnom i Her-
cegovinom. Prvo je posjetio mesdžid u
Maljevcu, a zatim se s maljevačkim Boš-
njacima zadržao u dužem razgovoru u
restoranu “Laguna”. Posjeta Maljevcu je
uslijedila na kraju jednodnevne prediz-
borne posjete Bosni i Hercegovini. Nai-
me, toga je dana delegacija hrvatskog
SDP-a na čelu s dr. Ivom Josipovićem
posjetila Bihać i Veliku Kladušu.
U masdžidu u Maljevcu imam Admir
ef. Muhić je predstavio svoj džemat, koji
je formiran 1998. godine. Naglasio je da
je sadašnji mesdžid pretijesan za vjerske
aktivnosti. “Stoga smo, nakon 11 godina,
na tragu ideje o izgradnji džamije i Islam-
skog centra”, rekao je imam Muhić i ista-
knuo da Maljevcu gravitira 11 sela iz tri
općine – Vojnić, Cetingrad i Topusko.
Pohvalio se s najbolje riješenim pitanjem
ukopa umrlih muslimana, pri čemu u Ma-
ljevcu postoji manje mezarje u koje se
sahranjuju isključivo muslimani po svo-
jim vjerskim običajima. Imam Muhić je
podsjetio da je 60-ih godina prošlog sto-
ljeća na popisu stanovništva općina Voj-
nić imala 10 Bošnjaka (Muslimana), dok
je danas udio Bošnjaka u ukupnom broju
stanovništva veći od 10%. Kada se tome
pridodaju sela iz Cetingrada i Topuskog,
onda je ovo područje u Hrvatskoj gdje su
uglavnom nastanjeni autohtoni Bošnjaci,
kojih ima oko 800 (džemat Maljevac).
“Nalazimo se na području između ri-
jeka Korane i Gline, a džemat Maljevac
se proteže nizvodno od rijeke Gline uz
bosansku granicu. Za naše mjesto tvrdi-
mo i da smo ‘centar svijeta’, a bit ćemo i
više od toga kada sagradimo svoju džami-
ju pa da vas u njoj ugostimo narednih go-
dina. Zahvaljujemo vam se, gospodine
Josipoviću, što ste se odvažili posjetiti
nas i što ste održali ljudsku riječ da ćete
nas posjetiti. U Rijeci ste mi obećali, a u
Maljevcu izvršili. Posjetio nas je i pred-
sjednik Mesić 2004. godine, pa se nada-
mo da će i budući nastaviti njegovim sto-
pama. Iskreno se nadamo da će budući
predsjednik RH postaviti kamen temeljac
za džamiju u Maljevcu”, rekao je imam
Muhić. U znak poštovanja i prijateljstva
poklonio je dr. Josipoviću Kur’an s prije-
Ivo Josipović i Admir ef. Muhić
vodom na bosanski jezik i knjigu “Halal i
haram u ishrani”.
U maljevačkom mesdžidu Husein De-
lić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacio-
nalne manjine Općine Vojnić, obratio se
Josipoviću s dva pitanja. Prvo je bilo veza-
no uz (dez)informacije o mogućnosti odu-
zimanja hrvatskog državljanstva Bošnjaci-
ma iz Cazinske krajine, a drugo u svezi
nepostojanja malograničnog prijelaza, što
predstavlja životnu potrebu stanovnika
Maljevca i Velike Kladuše, koji imaju
svoju imovinu s druge strane granice.
U odgovoru na pitanja dr. Josipović je
rekao da Ustav RH kaže da svi hrvatski
državljani imaju jednaka prava, pri čemu
ih oni koji žive u Hrvatskoj prakticiraju
na drugačiji način nego oni izvana. “Ne-
ma govora o tome da netko razmišlja o
oduzimanju državljanstva – po Ustavu to
nije moguće, niti to netko hoće. Naravno,
mi ćemo morati kroz jedan stalni dijalog
uređivati odnose između nas koji živimo
u Republici Hrvatskoj s Hrvatima i dru-
gim hrvatskim državljanima izvan RH. O
nekom oduzimanju državljanstva nema
govora. Ne znam nikoga ozbiljnog koji bi
to zagovarao”, rekao je Josipović i dodao
da je upoznat s problemima oko prelaska
granice – vožnja traktorom sedam kilo-
metara okolo i posjedovanje 100 eura
dnevno. Smatra da su to besmislene stva-
ri, te da države moraju pronaći načina da
ljudima olakša dnevni prelazak granice.
U obraćanju prisutnima Bošnjacima u
restoranu “Laguna” predsjednički kandi-
dat prof. dr. Ivo Josipović je rekao sljede-
će: “Moja politika je politika razumijeva-
nja, prijateljstva, ljubavi i tolerancije.
Smatram da svaki građanin u Hrvatskoj,
bez obzira na svoju vjeroispovijest, pori-
jeklo i socijalni status ima jednaka prava.
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
U svojoj dosadašnjoj političkoj praksi po-
kazao sam da se za to zalažem. Imao sam
prilike razgovarati s brojnim Bošnjacima
na otvaranju Islamskog centra u Rijeci.
Bilo je impresivno s koliko ljubavi su
Bošnjaci došli na svečanost polaganja ka-
mena temeljca. Ja sam siguran da je i to
dokaz da je Hrvatska, pa i politička opcija
kojoj ja pripadam, naklonjena vjerskim
slobodama. Hrvatska mora biti zemlja
vjerskih sloboda za sve, za sve jednako.
Prema tome, svaka vjeroispovijest ima
pravo i mora imati mogućnosti da prakti-
cira svoju vjeru. S druge strane, mislim
da su države Hrvatska i Bosna i Hercego-
vina međusobno povezane, cijela povijest
nas povezuje, a ne razdvaja. Nažalost, u
novijoj povijesti bilo je događaja koji su
bili loši, koji nisu išli u tom pravcu. Mi-
slim da je došlo vrijeme da se nastavi ne-
kim drugim putem. Znam da ima mnogo
praktičnih problema i države moraju po-
moći. Države nisu tu da bacaju balvane
pred svoje građane, već da im pomognu. 15
Čuo sam da ima problema s graničnim
prelazima. Mislim da su to nepotrebni
problemi koji se vrlo lako rješavaju, po-
sebice ljudi koji s jedne i druge stane ima-
ju zemlju, imovinu. Oni moraju imati la-
gan pristup, tu ne smije biti barijera. Isto
tako, Hrvatska će uskoro postati članica
Europske unije i ja ću se boriti da šengen-
ska granica ne bude zid između dvije ze-
mlje, da to bude propusna granica. Želim
da jednoga dana i Hrvatska i BiH zajedno
budu u Europskoj uniji i da granica izgubi
na značenju. Politika za koju se zalažem
jest politika ravnopravnosti i sloboda.
Međutim, mi zajedno imamo jedan veliki
problem. Nažalost, prosperitet Republike
Hrvatske je ugrožen od korupcije i krimi-
nala. To je najveći problem kojeg mi ima-
mo. Znam, taj isti problem ima i susjedna
Bosna i Hercegovina. Mi smo danas u si-
tuaciji da se definitivno odlučimo: da li
J
ćemo biti zemlja poštenja i pravednosti ili O
ćemo biti zemlja koju će pojesti mafija?
Ja nudim politiku koja je s ove strane U
svjetla, s ove strane dobra. Molim vas da
podržite takvu politiku i date svoj dopri- R
nos da Hrvatska odstrani od sebe mrak
kriminala, te da ponosno uđemo u Europu
N
i budemo dio demokratskog prosperitet- A
nog svijeta.” 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Izložba “Ja, ban bosanski Kulin” povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine
820 godina Povelje bosanskog
bana Kulina
U prostorijama BNZH u Zagrebu, u
srijedu 25. studenog 2009. povodom Da-
na državnosti Bosne i Hercegovine otvo-
rena je izložba pod nazivom “Ja, ban bo-
sanski Kulin”. Organizatori izložbe bili
su Bošnjačka nacionalna zajednica za
grad Zagreb i Zagrebačku županiju i Hi-
storijski muzej Bosne i Hercegovine u
suradnji s Općinom Tuzla. Autorica
izložbe bila je Elma Hašimbegović, viša
kustosica Historijskog muzeja BiH.
Značaj Dana državnosti BiH
Na početku svečanosti obilježavanja
Dana državnosti Bosne i Hercegovine glu-
mac Tarik Filipović pročitao je riječi Po-
velje Kulina bana, a zatim se prisutnima
obratio prof. dr. sc. Sead Berberović, pred-
16 sjednik zagrebačkog ogranka Bošnjačke
nacionalne zajednice. On je podsjetio da je
u burnoj povijesti Bosne i Hercegovine 25.
novembar/studeni značajan datum, koji je
odlukom prvog saziva Parlamenta neovi-
sne i međunarodno priznate Republike
Bosne i Hercegovine proglašen Danom dr-
žavnosti. Nažalost, to je dan koji danas u
Daytonskoj Bosni i Hercegovini nema sta-
tus državnog praznika kakav zaslužuje,
već se obilježava i slavi samo u dijelovima
Bosne i Hercegovine u kojima vlast obna-
šaju političke stranke bošnjačke, odnosno
bosanske državotvorne orijentacije. Ber-
berović je naglasio da se ovaj datum neo-
pravdano ponekad od neupućenih etiketira
kao “komunistički” praznik, a od onih zlo-
namjernih, koji negiraju državotvornost
Bosne i Hercegovine, kao “komunistička”
podvala kojom se, priznavanjem bosanske
državnosti, oduzimaju nečiji “povijesni/
J historijski prostori”. Stoga, kada se govori
O o ovome datumu nužno je poznavati povi-
jesne činjenice, iz kojih možemo pravilno
U valorizirati bošnjačku i bosansku prošlost.
25. studenog 1943. godine u Mrkonjić
R Gradu održano je Prvo zasjedanje Zemalj-
skog (dakle Državnog) antifašističkog vi-
N jeća narodnog oslobođenja Bosne i Herce-
A govine. ZAVNOBiH je, kako povjesničari
bilježe, predstavljao ratni parlament Bosne
L i Hercegovine, odnosno tijelo koje je ima-
Tarik Filipović (u pozadini Povelja
Kulina bana)
lo snagu najvišeg političkog predstavnika,
a kasnije zakonodavnog i izvršnog tijela
Bosne i Hercegovine. Upravo zato, tada
donesene odluke imaju poseban značaj u
potvrđivanju punog državnopravnog su-
bjektiviteta Bosne i Hercegovine u proš-
lom stoljeću. Na Prvom zasjedanju ZAV-
NOBiH-a donesena je Rezolucija u kojoj
je istaknuto da narodi Bosne i Hercegovi-
ne žele živjeti u slobodnoj Bosni i Herce-
govini u kojoj je garantirana potpuna jed-
nakost i ravnopravnost svih naroda. Bosna
i Hercegovina je tada pravno konstituirana
u svojim historijskim granicama kao drža-
va ravnopravnih građana Srba, Muslimana
i Hrvata, čiji su predstavnici odlučili da
Bosna i Hercegovina kao federalna jedini-
ca uđe u sastav Demokratske Federalne
Jugoslavije, ravnopravno s ostalih pet fe-
deralnih jedinica, tj. Republika. Tada su i
granice Bosne i Hercegovine potvrđene i
priznate kao rezultat višestoljetnog politič-
kog, kulturnog i demografskog kontinuite-
ta i razvitka.
Država Bosna i Hercegovina, njen teri-
torij i njene granice imaju dugu povijesnu
tradiciju. Kontinuitet bosanske države seže
od srednjovjekovne Bosne (“od Kulina ba-
na i dobrijeh dana”), preko zasebne admini-
strativno-teritorijalne jedinice unutar Oto-
manskog carstva – Bosanskog ejaleta ili
pašaluka, za vrijeme Austro-ugarske upra-
ve koja je trajala od Berlinskog kongresa
1878. kada su definirane granice današnje
Bosne i Hercegovine pa do kraja Prvog
svjetskog rata, te u prvoj Jugoslaviji u kojoj
je Senžermenskim ugovorom potvrđena te-
ritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine.
Između dvaju svjetskih ratova u Kraljevini
Srba, Hrvata i Slovenaca administrativnim
podjelama na oblasti i banovine nastojao se
razbiti teritorijalni integritet i državnotvor-
na pozicija Bosne i Hercegovine. Pokušaji
svojatanja Bosne i Hercegovine nastavili su
se i za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa
opet pola stoljeća kasnije, u burnim 90-im,
kada je Bosna i Hercegovina stjecala i bra-
nila svoju cjelovitost i nezavisnost. “Svi ti
pokušaji su propali i danas je naša matična
domovina Bosna i Hercegovina neovisna i
cjelovita, u svojim historijskim granicama
koje su stare više od tri stoljeća i najstarije
su među svim bivšim jugoslavenskim repu-
blikama, današnjim državama. U svjetlu
ovih kratkih historijskih reminiscencija va-
lja vrednovati značaj odluka ZAVNOBiH-
a. One su utrle put državotvornosti i teritori-
jalnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine,
učvršćenim kasnije u Ustavu SFRJ iz 1974.
godine. Time je ostvarena neupitna osnova
državnopravnog subjektiviteta Bosne i Her-
cegovine, koju je ustanovila Badinterova
komisija sačinjena od pravnih eksperata po-
četkom 90-ih i potvrdila pravne pretpostav-
ke za osamostaljenje Bosne i Hercegovine.
Na kraju čestitam Dan državnosti Bosne i
Hercegovine svim Bošnjacima i svim Bo-
sancima i Hercegovcima, njenim građani-
ma kojima je Bosna i Hercegovina u srcu”,
rekao je prof. dr. Sead Berberović.
Značaj i ciljevi izložbe
Elma Hašimbegović, viša kustosica
Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine
je govorila o izložbenom postavu, a izlož-
bu “Ja, ban bosanski Kulin” zajednički su
otvorili Jelena Pavičić-Vukičević, zamje-
nica zagrebačkog gradonačelnika i Ja-
smin Imamović, tuzlanski gradonačelnik.

U zabavnom dijelu programa nastupio je
ansambl “Bosana”, koji djeluje pri zagre-
bačkom ogranku Bošnjačke nacionalne
zajednice. Moderator svečanog otvorenja
izložbe bio je Dževad Jogunčić, potpred-
sjednik Bošnjačke nacionalne zajednice
za grad Zagreb i Zagrebačku županiju.
Izložba “Ja, ban bosanski Kulin” je
posvećena jednoj od najvažnijih ličnosti
bosansko-hercegovačke povijesti, banu
Kulinu (1180.-1204.), kao i najstarijem
sačuvanom pravnom dokumentu bosan-
ske kancelarije, Povelji koju je on izdao
Dubrovniku prije 820 godina – 29. kolo-
voza 1189. godine. Kulin je vladar iz či-
jeg vremena nemamo mnogo podataka,
no ono što je preživjelo do danas pruža
dragocjene informacije o političkoj, eko-
nomskoj, crkvenoj i kulturnoj povijesti
Bosne u 12. stoljeću. Kulin je i vladar čija
važnost prevazilazi okvire nauke, jer je
on jedna od rijetkih povijesnih ličnosti
srednjeg vijeka koja je ušla u narodnu po-
slovicu i kulturu sjećanja naroda s ovih
prostora. Tako Mavro Orbini u knjizi
“Kraljevsto Slovena” (original “Il oregno
de gli Slavi”) iz 1601. godine piše: “U
njegovo vrijeme bilo je (kažu) u izobilju
svega blaga Božjega, tako da i danas obi-
čan puk, kad ima velikog obilja obično
kaže: ‘Vratila su se vremena Kulina ba-
na.’” Poznata je i izreka: “Od Kulina bana
i dobrijeh dana.”
Skromnost podataka iz Srednjeg vije-
ka, brojna pitanja u historiografiji koja su
i dalje otvorena, ali i nauka često obojena
političkim i nacionalnim ideologijama,
samo su neki od razloga koji bosansko
srednjovjekovlje čine osjetljivim i pogod-
nim za manipulaciju i od strane neaka-
demske javnosti. Znajući da je neinformi-
ranost jedan od najvećih neprijatelja i
prepreka razvoju svakog pojedinca, a sa-
mim tim i zdravog društve, prvenstveni
cilj i namjera izložbe je da posjetiocima
ponudi sve mjerodavne informacije o Po-
velji bana Kulina i vremenu u kome je
nastala.
Centralni eksponat izložbe je Povelja,
koja sama za sebe pruža mnogo izuzetnih
podataka. Na izložbi je ona raščlanjena i
segment po segment analizirana s ista-
knutim detaljima o kojima dokument
svjedoči. Analiza je dopunjena rasprava-
ma o originalu Povelje i njenim prijepisi-
ma, kao i priči o zanimljivoj sudbini do-
kumenta, tj. putu Povelje do Sankt Peter-
sburga u Rusiji, gdje se danas nalazi je-
dan od tri sačuvana primjerka.
Posjetioci imaju priliku kroz autentič-
ni povijesni izvor, u čije podatke se mogu
sami uvjeriti, crpiti znanje o srednjovje-
Brojni posjetitelji na otvorenju izložbe
kovnoj Bosni i njenom vladaru, ali i ra-
zvijati potrebne vještine za kritičko čita-
nje izvora (čitanje ćirilskih dokumenata,
analiza diplomatskih izvora i sl.). Cilj
izložbe je i promovirati ćirilicu, pismo
Povelje bana Kulina, ali i drugih bosan-
skih vladara i velikaša, kao danas neo-
pravdano zapostavljeno pismo u dijelu
bosansko-hercegovačkog društva.
Bilinopoljska abjuracija i veze s
Dubrovnikom
O skoro četvrt stoljeća vladavine bo-
sanskog bana Kulina nije sačuvano mno-
go podataka, no to ne spriječava Kulina
da ostane zapamćen kao jedan od najslav-
nijih vladara srednjovjekovne Bosne. Po-
Slijeva: Dževad Jogunčić, Jelena
Pavičić-Vukičević i Jasmin Imanović
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
daci koji su sačuvani idu tome u prilog, a
govore o političkoj, ekonomskoj, crkve-
noj i kulturnoj historiji Bosne 12. stolje-
ća. Kulin je prvi vladar koji je ostavio pi-
sani trag iza sebe. Povelja, koju je izdao
Dubrovčanima 29. kolovoza 1189. godi-
ne, najstariji je pravni dokument Bosne, a
svjedoči o uređenoj državi u kojoj vladar
stranim trgovcima daje slobodu kretanja i 17
pravo trgovine. Ime Kulina vezano je i za
pojavu hereze u Bosni i optužbama koje
stižu na njegov račun, a sam ban prisutan
je sa prvacima redovničke zajednice na
Bilinom polju 1203. godine (Bilinopolj-
ska abjuracija), kad se pred papinim po-
slanicima odriču krivovjerja i vraćaju u
okrilje Rimske katoličke crkve.
Abjuracija bosanskih krstjana ili Bili-
nopoljska izjava je dokument u kojem su
poglavari bosanskih krstjana pred izasla-
nikom rimskog pape Ivanom de Casama-
risom, a u prisustvu bana Kulina, izjavili
da se odriču krivovjerja. Izjava je potpi-
sana 8. travnja 1203. godine na Bilinom
polju, a potpisali su je Kulin, dubrovački
arhiđakon Marin, kao i sedam poglavara
crkve. Bilinopoljska abjuracija predstav-
lja značajan povijesni izvor za poznava-
nje vjerskih prilika u Bosni na početku
13. stoljeća.
J
Ragusa ili Republika Sv. Vlaha, kako O
se Dubrovnik nazivao i njeni umješni tr-
govci bili su prvi poslovni partneri sred- U
njovjekovne Bosne. Još od 1189. godine,
otkako im je ban Kulin zagarantirao slo- R
bode trgovine i kretanja po Bosni, pa pre-
ko svih bosanskih vladara koji im ove
N
slobode potvrđuju, Dubrovčani igraju A
ključnu ulogu u razvoju trgovine u bosan-
skim privrednim centrima. Dubrovčani L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
su kao prvi susjedi srednjovjekovne Bo-
sne imali najtješnje veze s njezinim vla-
darima, vlastelom i trgovcima i bili naj-
bolji poznavaoci prilika u bosanskoj dr-
žavi. Znanja koja danas imamo o privre-
di, ali i o političkim, vjerskim i kulturnim
prilikama u srednjovjekovnoj Bosni za-
hvaljujemo njihovoj pismenoj korespo-
denciji s bosanskim vladarima i velikaši-
ma, a koja je sačuvana u Državnom arhi-
vu u Dubrovniku. Povelja bana Kulina iz
1189. godine od iznimnog značaja je i za
Dubrovnik jer spada u najstarije doku-
mente arhiva u Dubrovniku, a svjedoči o
ranim trgovačkim vezama Dubrovnika sa
zaleđem. Značajna je i zbog upotrebe sla-
venskog naziva grada.
Tri primjerka Povelje
Povelja bana Kulina iz 1189. godine
sačuvana je u tri primjerka. Danas se dva
nalaze u Državnom arhivu u Dubrovniku,
a jedan u Akademiji nauka u Sankt Peter-
sburgu (Rusija). Sva tri primjerka sadrže
latinski tekst Kulinove zakletve, koji je
bez potpisa, a ispod latinskog teksta nala-
zi se bosanski tekst koji u sva tri teksta
nosi potpis dijaka Radoja. Pošto je svaki
od njih pisan različitom rukom, ne zna se
18 koji je od njih stvarno pripadao Radoju.
U nauci se dugo raspravljalo koji je od tri
sačuvana primjerka original, a koji su pri-
jepisi nastali početkom 13. stoljeća. Iako
suprotnih stavova, najznačajniji doprinos
nauci dali su Josip Vrana i Gregor Čre-
mošnik. Vrana je smatrao da je Petro-
gradski primjerak original (što su prihva-
tili mnogi filolozi), da je tekst povelje
napisan na latinskom u Dubrovniku, da
ga je dubrovačka vlada poslala u Bosnu, a
Radoje na istoj povelji dopisao slobodni
prijevod s latinskog. S druge strane, po
Čremišniku original se nalazi u Dubrov-
niku, tj. najstariji primjerak Povelje je
onaj koji je u literaturi poznat kao “stariji
prijepis”. On je zastupao i mišljenje da je
i latinski tekst nastao na Kulinovom dvo-
ru u Bosni, a da ga je napisao neki pisar
koji je jako dobro poznavao latinski jezik.
Tekstovi sva tri primjerka nastali su pri-
J bližno u isto vrijeme, gotovo su identični,
O s minimalnim razlikama koji se izražava-
ju samo na jezičko-grafijskom planu i to
U samo u nekoliko pojedinosti, stoga pita-
nje koji je primjerak najstariji, nije od
R presudnog značaja.
Ni danas nije poznato kad i kako je
N točno primjerak Kulinove povelje dospio
A u Rusiju. Na Povelju je prvi upozorio
1832. godine Jeremija Gagić, tadašnji ru-
L ski konzul u Dubrovniku, koji je tvrdio da
Ansambl “Bosana”
je u posjed Povelje došao već 1817. godi-
ne nakon požara Kneževog dvora. Na-
vodnu ju je pronašao na pijaci gdje su
prodavačice umotavale ribu u arhivske
dokumente. U ovu se priču dosta dugo
vjerovalo sve dok nije utvrđeno da se Po-
velja 1832. godine i dalje nalazila u Du-
brovniku, jer ju je te godine, zajedno s
drugim ćirilskim dokumentima prepisao
Đorđe Nikolajević, učitelj srpske škole u
Dubrovniku, te objavio u “Srpskim spo-
menicima”.
I druga dva primjerka Povelje imala
su zanimljiv put preko Beča, Beograda,
ponovo Beča pa natrag do Dubrovnika.
Zajedno s ostalim ćirilskim arhivalijama,
po naredbi austrijske vlade, 1833. godine
prebačeni su u Haus-Hof-und Staatsarc-
hiv u Beču, gdje su bila pohranjena sve
do 1921. godine. Te godine arhivalije iz
Beča vraćene su Jugoslaviji i sve do Dru-
gog svjetskog rata bile su u Beogradu. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata ponovo su
prebačene u Beč, da bi 1947. godine po-
novo bile vraćene u Dubrovnik, gdje se i
danas nalaze.
Natpis s Kulinove crkve u Biskupićima
kod Visokog, 1194. godina
Ploča s Kulinovim imenom
Ploča s Kulinovim imenom pronađe-
na je 1898. godine u Biskupićima kod Vi-
sokog. Po mišljenju Pave Anđelića radi
se o natpisu na crkvi koju je ban Kulin
dao sagraditi oko 1194. godine. Natpis
opisuje tehnološki proces izgradnje cr-
kve: Kulin je najprije crkvu kamenom
ozidao, a zatim na nju stavio drvenu gra-
đu – grede i krov, koje je našao u podgori
ili podgorju brda Slijepča (Slijepčića). Na
kraju je stavio svoj obraz nad pragom cr-
kve. Kako obraz u srednjovjekovnim tek-
stovima znači sliku, lik ili skulpturu, pret-
postavlja se da je postojala freska ili skul-
ptura s likom Kulina. Natpis spominje i
Kulinovu ženu Voislavu. U donjem dijelu
ploče, u svakom od šest polja osim prvog,
nalaze se zapisi koji spominju imena i
zvanja raznih osoba. Zapise je pisalo više
osoba – Krile, Desivoj, Desjen, Radhna
krstjanin, Obrad i drugi čija imena se ne
mogu pročitati. Ovi natpisi nastali su ka-
snije, najvjerojatnije u vrijeme bana Stje-
pana II Kotromanića (1322.-1353.).
Kulinova ploča predstavlja izuzetno
značajan izvor za proučavanje vjerskih
prilika u srednjovjekovnoj Bosni u doba
bana Kulina, ali i u kasnijem periodu. Na
ploči je primjetno da su križevi više ili
manje oštećeni i to na određenim mjesti-
ma, što znači da je oštećenje nastalo s ne-
kim ciljem, a ne slučajno. Pretpostavlja se
da je lokalno stanovništvo strugalo koma-
diće ploče zbog vjerovanja u njena ljeko-
vita svojstva, što nam predstavlja znača-
jan izvor za proučavanja običaja i vjero-
vanja stanovništva i u kasnija vremena. 
Ismet Isaković

Bajramska hutba muftije Ševke ef. Omerbašića
Bajramska poruka
Ranojutarnjim bajram-namazom, u pe-
tak 27. prosinca 2009. počela je u Hrvat-
skoj, kao i u cijelom svijetu nastanjenom
muslimanima, četverodnevna proslava
Kurban bajrama. Centralna bajramska sve-
čanost i molitva održana je u Zagrebačkoj
džamiji, uz tradicionalno veliki broj vjerni-
ka i direktan prijenos Hrvatske televizije i
Hrvatskog radija.
Na početku bajramske hutbe predsjed-
nik Mešihata Islamske zajednice u Hrvat-
skoj, zagrebački muftija Ševko ef. Omerba-
šić izrazio je duboku vjerničku zahvalnost
Svevišnjemu na svim darovima i blagodati-
ma kojima nas je obasipao i još uvijek to
čini darujući nas mirom i sigurnošću na
Kurban bajram, najveći muslimanski blag-
dan. Kurban bajram nas, prije svega, pod-
sjeća na našega davnog praoca Ibrahima
a.s. i njegova sina Ismaila a.s., koji su sagra-
dili hram Svevišnjemu nazvavši ga Kabom
i mesdžidul-haramom u kome se s dužnom
pobožnošću Allahovo ime spominje više od
5.000 godina. “Ovo je blagdan žrtve, jed-
nog od najznačajnijih obilježja naše uzviše-
ne vjere. Da bi došli do cilja muslimani mo-
raju mnogo čega žrtvovati, puno se odricati
i strpljivo, uz naporan rad, čekati ostvarenje
planova i nadanja. Jednu od tih žrtava polo-
žit ćemo na ovaj veliki blagdan Kurban baj-
ram u znak naše pokornosti odredbama
Svevišnjega. Zapamtimo da Svevišnjemu
ne trebaju krv ni meso naših žrtava, nego
snaga naše vjere”, rekao je Omerbašić.
Naglasio je da život postaje sve napor-
niji, a posebice ovaj sadašnji, praćen broj-
nim izazovima, krizama i sukobima, pa za-
to naše žrtve imaju većeg smisla. Brojni
sukobi i žarišta vezani su za muslimane, ko-
ji su nerijetko žrtve neokolonijalnih sila, ali
i međumuslimanskih sukoba. Neki su pro-
matrači skloni tvrdnji da su trenutno u
islamskom svijetu na sceni dramatični do-
gađaji, na žalost i s golemim ljudskim i ma-
terijalnim žrtvama. Zabrinjava i činjenica
da se u muslimanskom svijetu javno i kri-
tički ne progovara o međumuslimanskim
sukobima. Omerbašić je podsjetio da smo
posljednjih mjeseci svjedoci samoubilačkih
atentata u Pakistanu i Afganistanu, dok su
takve pojave u Iraku postale rjeđe. “Musli-
manska ulema mora progovoriti o tom fe-
nomenu i ozbiljno se s njim uhvatiti u ko-
štac, jer će u protivnom smislu islam biti
obilježen kao religija koja potiče te postup-
ke, što on apsolutno nije. Zbog toga je auto-
ritet islama dobrano ugrožen. Sve je više
među zapadnim kritičarima onih koji oz-
biljno misle da islam i njegovo učenje stoje
iza tih suludih činova. Na nekim sveučilišti-
ma u svijetu pišu se magistarske radnje do-
kazujući vezu islama i samoubojica. Sveta
je zadaća uleme i svih predstavnika islama
čuvati ugled naše vjere u onakvom obliku i
sadržaju u kakvom ga je Svevišnji objavio
svom poslaniku Muhammedu a.s. Svevišnji
je i Poslanika upozorio da vodi računa o
Objavi: ‘Poslaniče! Dostavi ljudima objav-
ljeno tebi od Gospodara tvoga, a ako ne
učiniš tako, misiju nisi obavio, Bog te čuva
od ljudi, a Bog nevjernike ne upućuje’”, re-
kao je zagrebački muftija.
Omerbašić je naglasio da su muslimani
su u vjerskom smislu obezglavljeni onoga
trenutka kada je nestalo vrhovnoga autoriteta
i kada su kompetencije islama prešle na naci-
onalne, državne i lokalne razine. Svi pokuša-
ji da se obnovi hilafet kao vrhovni islamski
autoritet ostali su bez uspjeha. Umjesto toga
pojavili su se brojni kvazi-autoriteti opasno
ugrožavajući jedinstvo i slogu vjernika,
omogućivši tako bujanje sekti i sljedbi, pri
čemu svaka od njih smatra da je ona prava.
Te su podjele naročito opasne i pogubne kod
onih pripadnika islama koji malo ili nimalo
poznaju islamske misije. Muftija je podsjetio
da je drugog dana Kurban bajrama u Švicar-
skoj organiziran referendum s pitanjem: Tre-
ba li dopustiti muslimanima da grade džami-
je s minaretima? “To jasno govori koliko su
ugrožena vjerska prava i slobode muslimana
u zemlji koju drže najkulturnijom na konti-
nentu. Stoga je na muslimanima Europe da
najozbiljnije razmisle o svojoj organizaciji,
koja je usput rečeno vrlo slaba. U Europi ne-
ma vjerskih autoriteta, a muslimanskim za-
jednicama upravljaju ljudi nesposobni da
svojim vjernicima osiguraju vjerski život”,
rekao je Omerbašić i istaknuo da je u našoj
vjeri vrlo važno biti razuman i umjeren. Po-
trebno je pod kontrolom držati egoizam i
emocije, koji nerijetko uzrokuju brojne pro-
bleme u međumuslimanskim odnosima. Ci-
tirao je Muhammeda a.s., koji je rekao: “Bu-
dite razumni i uljudni, jer ja mrzim uporabu
grubosti u vjeri.”
“Iako je broj muslimana u Hrvatskoj za-
nemariv u odnosu na broj u svijetu, nastoji-
mo dati svoj doprinos i boljitku naše vjere.
Vjernici su u svim religijama uvijek bili u
manjini. Uvjeti vjere su zahtjevni i traže ve-
liko odricanje. Zato se i pitamo u ovom ve-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
likom blagdanu dajemo li od sebe toliko da
se možemo nazvati vjernicima. Uspoređu-
jući se s drugima i uzimajući u obzir uvjete
u kojima živimo i radimo, i teškoće u koji-
ma se nalazimo, možemo u nekoliko biti
zadovoljni, iskreno se nadajući da je s na-
šom vjerom zadovoljan i Svevišnji, a to
nam je najvažnije. Ako je suditi po nekim
konkretnim djelima, muslimani u našoj ze-
mlji u jednom dobrom procentu vezani su
za Islamsku zajednicu i koriste njene uslu-
ge, ali je i pomažu u njenim aktivnostima.
Kao primjer naše predanosti vjeri navodi-
mo podatak da će muslimani ovoga bajra-
ma žrtvovati tisuću kurbana i tako pomoći
uzdržavanje Islamske gimnazije, vjeronau-
ka u školama i mektebima i pružiti golemu
pomoć siromašnima. To znači da svaki pe-
deseti musliman i muslimanka u Hrvatskoj
prakticira ovu islamsku obvezu. Međutim,
još uvijek je velik broj onih koji iz različitih
razloga nisu u njenim redovima. Islamska
zajednica, a prije svega mi imami, moramo
sve učiniti da otklonimo zapreke koje ih pri- 19
ječe da se uključe u njene redove. Allah je u
Kur’anu upozorio Božjega poslanika na od-
nos prema vjernicima: ‘Božjom milošću s
njima si uljudno postupao, a da si grub i
surov s njima bio napustili bi te. Zato im
opraštaj i za oprost njihov Svevišnjega moli
i njoj ustraj i na Boga se osloni, jer Allah
voli koji se na njega oslanjaju’”, rekao je
muftija Omerbašić.
Podsjetio je da su početkom listopada
2009. Islamska zajednica u Rijeci i Hrvat-
skoj otpočeli izgradnju Islamskog centra,
što je poslije izgradnje Zagrebačke džamije
najveći projekt naše Zajednice. Muslimani-
ma Rijeke i rukovodstvu Zajednice trebat
će potpora i podrška, koju s punim pravom
očekuju od nas sviju. Omerbašić je izrazio
uvjerenje da će muslimani Rijeke za dvije
do tri godine umjesto u sportskim dvorana-
ma bajram-namaz klanjati u svojoj džamiji.
“Ovu 2009. godinu, koja je na izmaku, mo-
žemo smatrati dosta uspješnom na polju
J
vjeronauka, a posebno onoga u školama. O
Naredna 2010. godina biti će izborna za Iz-
vršne odbore i Sabor, i očekujemo aktivnost U
svih koji mogu doprinijeti boljem stanju
Islamske zajednice. Ove godine na hadž je R
otišlo 66 muškaraca i žena, više nego ijedne
godine do sada, pa i to doprinosi ukupnom
N
uspjehu”, rekao je zagrebački muftija Šev- A
ko ef. Omerbašić. 
Ismet Isaković L
 HRVATSKA
Izbori za predsjednika Republike Hrvatske
Josipović najozbiljniji kandidat
Najviše sukoba bilo je među desnim kandidatima koji su bili članovi ili dio HDZ-ove Vlade. Josipović, pa i Bandić, nisu s
nikim ulazili u sukob. Većina kandidata obećavala je i ono što po Ustavu nije posao predsjednika Republike Hrvatske.
Edis Felić
Vlada Republike Hrvatske silom
Ustava raspisala je izbore za predsjednika
države za 27. prosinca 2009., s tim da bi
se drugi krug, bude li ga, održao 10. siječ-
nja 2010. godine. Od 4. studenog, kada je
odluka objavljena u “Narodnim novina-
ma”, svi koji su željeli postati predsjedni-
kom države imali su 12 dana za prikuplja-
nje 10.000 potpisa birača koji podupiru
njihovu kandidaturu. Kampanja je počela
18. studenog 2009.
Potpise je uspjelo prikupiti 12 kandida-
ta, a tih dana se predviđalo da će njihova
kampanja ukupno koštati oko 30 milijuna
kuna. Od njih kao najveći favoriti već u
početku su isticani Ivo Josipović (SDP),
Andrija Hebrang (HDZ) te nezavisni kan-
20 didati Milan Bandić (bivši SDP-ovac) i
Nadan Vidošević (bivši HDZ-ovac). Ve-
sna Pusić (HNS-LD) kotirala je tu negdje,
no pretpostavilo se već onda da će i neki
birači koji bi joj dali glas radije to usmjeri-
ti na Josipovića da na kraju glasovi ne bi
propali. Ipak, barem u prvom krugu Pusić-
ka je mogla očekivati otprilike onoliko
glasova koliko bi dobila i njena stranka da
su parlamentarni izbori. Malo iznenađenje
napravio je Dragan Primorac (bivši mini-
star obrazovanja u Sanaderovoj Vladi) ko-
ji je uspio dobrano uzdrmati Andriju He-
branga. I to je tih šest najozbiljnijih kandi-
data koji su mogli računati, neko s više,
neko s manje šanse, da uđu u drugi krug.
Inače, već opočetka je bilo jasno da nije-
dan kandidat neće u prvom krugu dobiti
apsolutnu većinu te će se dva najjača kan-
didata plasirati u drugi krug nakon čega će
između njih dva biti izabran novi predsjed-
J nik Republike Hrvatske.
O Ostalih šest kandidata, bilo je to ja-
sno, mogli su slobodno za svoj izborni
U slogan iskoristiti de Coubertinovu olim-
pijsku “nije važno pobijediti, važno je
R učestvovati”. Tako su se kao nezavisni
kandidirali predstavili Miroslav Tuđman
N (sin Franje Tuđmana), Boris Mikšić
A (američko-hrvatski biznismen), Vesna
Škare Ožbolt (bivša Tuđmanova savjetni-
L ca) i Josip Jurčević (sveučilišni profesor
Predsjednički kandidati: Milan Bandić,
Nadan Vidošević i Ivo Josipović
– konzervativac). Damira Kajina kandidi-
rao je Istarski demokratski sabor (IDS), a
Slavka Vukšića, poduzetnika, kandidirala
je Demokratska stranka slavonske ravni-
ce. Svi oni nisu mogli skupiti zajedno ni
10-ak posto podrške u anketama.
Unutarstranački sukobi
Ako pogledamo kandidate, onda ćemo
ovdje vidjeti da su se desile neke važne
stvari koje su predsjedničku utrku učinile
zanimljivom. Prije svega, važno je reći da
dvije manje stranke, ali ipak važne nisu
istakle svoje kandidate. To je Hrvatska se-
ljačka stranka (HSS) koja je sada član vla-
dajuće koalicije s HDZ-om i Hrvatskom
socijalno-liberalnom strankom (HSLS).
Druga je Hrvatska stranka prava (HSP),
stranka prikrivene (nekad otvorene) prou-
staške orjentacije čije se biračko tijelo zna-
čajno osulo. No, i takva može ponuditi
usluge svoga članstva nekom kandidatu,
kao i dosta jači HSS. Ako ovdje u obzir uz-
memo i HSLS, koji također nije istakao
svoga kandidata, a znamo da se bez obzira
na naziv radi o konzervativnijem dijelu bra-
ča, onda je svakako jedan od glavnih napa-
da predsjedničkih kandidata bio kako pri-
dobiti ove birače. To je utoliko zanimljivije
jer su se desili lomovi unutar dvije najjače
stranke u Hrvatskoj – u HDZ-u i SDP-u.
Naime, iako je SDP kandidirao Ivu Josipo-
vića za predsjednika Republike, desilo se
ono što se dugo nagađalo: zagrebački gra-
donačelnik Milan Bandić, Josipovićev stra-
nački kolega, dugo godina je bio u sukobu
sa stranačkim vrhom i odlučio se kandidira-
ti kao nezavisni kandidat. Tada je definitiv-
no puklo između SDP-a i Bandića i on je
isključen iz stranke. Znalo se još od ranije
da Bandić koketira sa biračima na populi-
stički način koji je bliskiji ljevici nego de-
snici (iako niti ljevica nije lišena populiz-
ma), pa je svakako računao na dio birača
barem umjerene desnice. No, bilo je pitanje
kako će se ovaj razlaz odraziti na SDP-ove
birače. Ipak, čini se da Bandić, iako do
predsjedničke kampanje važan čovjek u
SDP-u, nije uspio previše uzdrmati SDP.
Josipović je od početka dobijao najveću po-
dršku u Hrvatskoj, blizu 30%, da bi, što je
kampanja odmicala, čak i prešao 30% po-
drške. To je upravo i snaga biračkog tijela
SDP-a, što znači da ni žestoka Bandićeva
kampanja, plaćena s mnogo novaca nepo-
znatih donatora, nije uvjerila SDP-ove bira-
če da odbace pristojnog i finog zagrebač-
kog sveučilišnog profesora na Pravnog fa-
kultetu Josipovića. No, ako to nije uspio
SDP-u, jeste pomrsio konce ostalim desnim
kandidatima. Naime, u HDZ-u se desilo
isto što i SDP-u. Kandidat ove stranke bio
je Andrija Hebrang, ali se za nezavisnog
kandidata prijavio i Nadan Vidošević, mi-
nistar gopodarstva za vrijeme Franje Tuđ-
mana, a sada aktualni predsjednik Hrvatske
gospodarske komore i predsjednik Uprave
“Kraša”. Poput SDP-a, i HDZ je odmah iz-
bacio iz stranke Vidoševića. Osim njih, kao
nezavisni kandidat u predsjedničkoj utrci
odlučio je učestvovati i Dragan Primorac,
bivši ministar obrazovanja u Vladi Ive Sa-
nadera, koji je podnio ostavku na tu duž-
nost onda kad je i Sanader ovog ljeta neoče-
kivano podnio ostavku. Kako on nije bio
član HDZ-a čak ni u to vrijeme, HDZ ga
nije mogao niti izbaciti iz stranke. Najslabi-
ji favorit “velike šestorke” svakako je Ve-
sna Pusić, predsjednica Hrvatske narodne
stranke-liberalni demokrati, stranke koja za
razliku od HSLS-a zaista njeguje vrijedno-
sti liberalne demokracije i građanskog
društva, odnosno države u kojoj je suveren
građanin, a ne zajednica, bila nacionalna ili

neka druga. Sigurno će njezini glasači u
drugom krugu glasati za Josipovića, no na-
ma je ovdje zanimljivije vidjeti što se deša-
valo između četiri kandidata koji su računa-
li na glasove birača desnije orijentacije –
Bandića, Vidoševića, Hebranga i Primorca.
Bandićeva zahuktala kampanja
Već u startu za mnoge je bilo iznena-
đenje Bandićevo pozicioniranje u anketa-
ma koje su govorile da će se za drugo
mjesto (odmah se znalo da će Josipović u
drugi krug) voditi mrtva trka između nje-
ga i Vidoševića. Od početka je Bandić
bio drugi s 15-ak posto glasova, a Vido-
šević treći sa oko 1% manje glasova.
Svoju priliku su svakako tražili i četvrti
Hebrang (oko 8%) i peti Primorac (oko
7%), pa su između ove četvorice zapravo
sijale varnice. Josipovića cijelo vrijeme
kampanje nitko nije dirao, a i on se pona-
šao mirno (on doduše i jeste takav čo-
vjek), objašnjavajući što će raditi ako po-
stane predsjednik. Pomenuta četiri kandi-
data napadali su jedni druge, ali se moglo
primijetiti da najmanje sukoba s njima
ima Milan Bandić koji nije nikoga napa-
dao, a da su se tri HDZ-ova kandidata za-
pravo najviše čerupala. To je postajalo
vidljivije kada je u anketama Primorac
pretekao Hebranga i počeo se opasno pri-
bližavati u jednom momentu Bandiću i
Vidoševiću. No, i Hebrangova kampanja,
u početku mlaka, postala je sve odlučnija
pa se i on brzo vratio na staru poziciju.
Ipak, čini se da su sami HDZ-ovi kan-
didati jedni drugima naštetili. Doduše, nji-
hovo kandidiranje nije bilo nelogično s
njihovog osobnog interesa, ali malo tko je
očekivao da će se Bandić ipak usuditi kan-
didirati pored zvaničnog SDP-ovog kandi-
data. A kako jer vrijeme odmicalo, pred
kraj kampanje Bandić je čak i povećao
svoju prednost u odnosu na Vidoševića.
Rekosmo da Bandić nije uspio uzdrm-
ti SDP-ovo biračko tijelo. Ali je zato Vi-
doševiću, Hebrangu i Primorcu uspio
uzeti birače od umjerene do krajnje desni-
ce. Sigurno je dobio podršku značajnog
dijela HSS-a, zatim HSP-ove birače (jer
je HSP u sukobu s HDZ-om), dio HSLS-
ovih birača, ali i samih HDZ-ovih birača.
Razlog tome je što je, čini se, HDZ pogri-
ješio u izboru svoga kandidata, jer He-
brang baš i ne uživa veliku popularnost
među njegovim članovima i simpatizeri-
ma. Iako je čovjek vidljivo desne orjenta-
cije, s iritantnim nastupima prema slobo-
doumnijim političkim akterima koje sve
zajedno naziva komunjarama, čini se da
to ne pali ni kod svih HDZ-ovaca. Najve-
će licemjerje Hebrang je pokazao prema
svome ocu (takođe se zvao Andrija) ko-
jeg su komunističke vlasti ubile u vrijeme
rezolucije Informbiroa. Naime, Hebrang
junior je svih ovih gotovo 20-ak godina
hrvatske demokracije lagao da mu je otac
ubijen zato što se borio za hrvatske inte-
rese. Zapravo, Hebrang senior kao ista-
knuti partizan i komunista zaista je mučki
ubijen jer ga je Brozov režim optužio da
je pristalica Staljina. Iako se za to zna već
nekoliko godina, Hebrang junior i danas
uporno ponavlja da mu je otac ubijen kao
borac za hrvatsku stvar.
No, nije Hebrangu samo Bandić uzeo
dio HDZ-ovih glasova. Uzeo mu je to i
Vidošević i Primorac i time su mu dobra-
no naštetili. No, ni sami nisu potpuno is-
punili svoje planove s obzirom na njihovu
poziciju u anketama.
Svakom učeniku po laptop
Ako bismo mogli podijeliti biračke
orijentacije, onda bismo generalno mogli
reći da je Bandić oko sebe okupio šaroli-
ko društvo, nešto vrlo malo SDP-ovaca,
više umjerenih desničara pa do čak onih
HSP-ove orijentacije. Za Vidoševića je
mogla glasati uglavnom umjerena desni-
ca ili čak nešto malo liberalniji dio birač-
kog tijela, a sličnu podršku ima i Dragan
Primorac. Između njih dvojice su jedno
vrijeme sijevale varnce, jer je Primorac
optužio Vidoševića da je u Hrvatskoj gos-
podarskoj komori zaposlio svoju rodbinu,
a Vidošević mu je uzvratio da je Primorac
poznat i po tome što je tukao svoje žene.
Ni Hebrang Primorcu nije ostao dužan
nazvavši ga dezerterom, jer je napustio
Hrvatsku 1991. kada se vodio rat za neza-
visnost, a vratio se 2001. godine.
Dakle, bitka se vodila između njih tro-
jice, što je Bandić dobrano iskoristio. Ni
jednog od njih nije dirao, a niti njega nisu
nešto previše spominjali, pa je i on, poput
Josipovića, sam išao svojom stazom koja
ga je dovela na poziciju najozbiljnijeg
konkurenta za drugo mjesto u prvom iz-
bornom krugu. Vodio je vrlo agresivnu
reklamnu kampanju gdje je pokušao kapi-
talizirati svoje uspjehe (tako ih je okarak-
terizirao) za vrijeme desetogodišnjeg gra-
donačelničkog mandata u Zagrebu. Istina
je da se Zagreb preporodio, urbanizirao i
uljepšao, ali mnoge su afere izbijale upra-
vo zbog sumnjivih javnih nabava i natječa-
ja prilikom obnove gradnje Zagreba. Zani-
mljivo je reći da zapravo pravi protivnici u
ovoj kampanji nisu bili njegovi izravni
konkurenti, nego mediji urbane orijentaci-
je te sami građani koji su na facebooku ili
HRVATSKA
svojim internetskim stranicama pokretali
kampanju protiv Bandića. Na tim stranica-
ma moglo se pročitati o mnogim aferama
koje su povezivane s Bandićem, te se isti-
calo njegovo bahato ponašanje prema no-
vinarima svih ovih 10 godina koliko je
gradonačelnik. Ti pravi istinski protivnici
Bandića na taj su način postavljali pitanje
biračima trebali nam ovako bahat čovjek
koji će nas predstavljati u inozemstvu, te
treba li nam korumpirani predsjednik Re-
publike. Zanimljivo je istaći da su većina
njegovih protivnika liberalnije i lijeve ori-
jentacije, mnogo manje nego desne. Na-
ravno, sigurno će se pojaviti mišljenje da
iza takvih stranica stoje SDP i/ili HNS-
LD, ali je nemoguće da su svi oni članovi
toga. Vjerovatnije je da su takve inicijative
kasnije dobijale podršku ovih stranaka.
Druga karakteristika ovih izbora bilo je
to da su većina kandidata obećavali birači-
ma ono što nema nikakve veze sa funkci-
jom predsjednika Republike po Ustavu.
Primjerice, Dragan Primorac je išao čak
dotle da obeća kako će svi učenici u Hrvat-
skoj dobiti svoj laptop. O tome ne odlučuje
predsjednik već Vlada. Svi su se dotakli
gospodarskog programa, no dok su Josipo-
vić i Pusić to sveli u okvire predsjedničkih
ovlasti, drugi su, pogotovo Milan Bandić,
a nešto manje Nadan Vidošević, govorili o 21
gospodarskom programu i gospodarskoj
obnovi Hrvatske, što je pitanje unutarnje
politike o kojoj brine Vlada. Bandić je
obećao veće mirovine, veća socijalna da-
vanja, pomoć braniteljima, a nešto slično
radio je i Primorac. No, ako čak i pretpo-
stavimo da bi takva obećanja mogli ispuni-
ti, to nema veze s poslom predsjednika
Republike koji ima jasno naznačene ustav-
ne ovlasti. Upravo je to dio populizma i
demagogije ovih kandidata, za razliku od
Josipovića i Pusićke koji to nisu radili.
Tko će na kraju biti predsjednik? Nai-
jizgledniji kandidat je Josipović, no ne
treba smetnuti s uma da je Bandić u dosa-
dašnjoj kampanji napravio iznenađenje te
da neće žaliti ni dalje novca da se domo-
gne takve funkcije. Neke procjene krajem
studenog 2009., kada se vidjelo da se iz-
dvajaju on i Vidošević za drugu poziciju,
pokazivale su da bi u drugom krugu Josi-
J
pović pobjedio Vidoševića sa 60-ak posto O
podrške, a Bandića s 55% podrške. U
svakom slučaju, iako u prvom krugu Josi- U
pović ima veliku prednost u odnosu na
ostale, ne treba smetnuti s uma da je bilo R
puno više desnih kandidata i nitko se baš
sa sigurnošću ne bi smio usuditi reći tko
N
će pobijediti. Može se samo reći da je Jo- A
sipović najveći favorit za predsjednika
Republike Hrvatske.  L
 INTERVJU
Senad Nanić, predsjednik KDBH “Preporod” za “Preporodov Journal” govori o predstojećoj Izbornoj skupštini
Društva, bošnjačkom jedinstvu, referendumu u Švicarskoj, ustavnim promjenama, nosaču zvuka “Bulbula”...
Zadovoljstvo postignutim rezultatima
“Preporod” se može osloboditi pritiska za reprodukcijom tradicionalnog nasljeđa i snažnije se posvetiti cilju ostvaren-
ja referentne institucije stručne i znanstvene misli te umjetničkog djelovanja Bošnjaka u Hrvatskoj.
Razgovarao: Filip Mursel Begović
Predsjednik ste “Preporoda” već dva
mandata i osam godina na čelu ste Druš-
tva. Bliži se Skupština, novi saziv Glav-
nog odbora i izbor za novog predsjednika.
Kakvi bi po Vašem mišljenju morali biti
kriteriji da netko postane član Glavnog
odbora i predsjednik KDBH “Preporod”?
Zapravo smo već duboko zašli u devetu
godinu. U prvim mjesecima iduće godine
moramo održati izbornu skupštinu. Biramo
nove članove Glavnog odbora, predsjedni-
ka, dopredsjednike i članove Nadzornog
odbora. Iz iskustva proteklih skoro devet
godina mogu reći da su se sve funkcije u
određenim situacijama pokazale izuzetno
22 važnim. Sjećam se razgovora sa Journalom
pred prošlu izbornu skupštinu kada smo po-
zivali članove Preporoda da iskažu spre-
mnost uključiti se u rad Društva članstvom
u odborima. Naglašavali smo kako su nam
za kvalitetnu upravu, odlučivanje, izradu i
provedbu programa potrebni ljudi koji ra-
zumiju ciljeve i organizaciju društva, nači-
ne i mogućnosti financiranja, društveno
okruženje, ali istodobno svojim kreativnim,
požrtvovnim i intenzivnim radom financij-
ski slabo, a često i nikako nagrađenim, uče-
stvuju u oblikovanju i provedbi naših aktiv-
nosti. Osoba koja najbolje odgovara nave-
denom opisu kandidat je za predsjednika.
Zbog značaja Društva i učvršćenja njegove
relevantnosti, predsjednik mora biti osoba
koja svojim javnim djelovanjem potvrđuje
navedene ciljeve kroz dulje razdoblje. Važ-
no je da ju ne samo mi već ukupna javnost
prepoznaje upravo takvom.
J ba, ali zadovoljstvo je tim veće kada rezul-
O Mnogi misle da je biti predsjednikom
kulturnog društva poput “Preporoda” ve-
U lika čast. Neki misle da je riječ i o finan-
cijskoj koristi. Rijetki znaju da je pred-
R sjednik društva volonter koji za svoj rad
ne dobiva novčana primanja, a često mo-
N ra pošteno zavrnuti rukave i primiti se
A posla. Uvjerili smo se u Vaš predani rad u
našem kulturnom društvu. Imate li snage
L za još jednu rundu na čelu “Preporoda”?
Mr. sc. Senad Nanić,
predsjednik KDBH “Preporod”
Znam da mjesto predsjednika kulturne
udruge ni na koji način ne nudi ostvarenje
popularno shvaćenih koristi javne funkcije.
Kada osoba koja smatra da se tu može do-
bro manipulirati i financijski potkožiti
shvati da to nije tako, ambicije naglo opada-
ju. Zadovoljstvo djelovanjem na mjestu
predsjednika Društva može biti svakojako
osim financijsko. Počašćen povjerenjem
članova kao i mnogih suradnika i institucija
u proteklih devet godina svakako jesam. No
ne vide svi granicu između časti stečene od-
govornim izvršavanjem povjerene dužnosti
i ponora častohleplja. Često sam svjedočio
sukobima unutar i oko Društva iniciranim
tom vrstom emotivne i moralne nezrelosti.
Velik je trud uložen u prevladavanje suko-
tati pokazuju rast i zrelost. Predsjednik sto-
ga mora biti osoba velikog entuzijazma i
spremnosti na iscrpljujuće iznalaženje su-
glasja. No polet je nešto što se teško obnav-
lja. Naročito kada uvidite da sve manje do-
prinosite na kreativnom polju i da se vaša
uloga sve više svodi na održavanje sustava.
Možete li nam ukratko opisati uspone
i padove “Preporoda” u zadnjih osam go-
dina? Što KDBH “Preporod” mora pro-
mijeniti da bi bio još bolji i korisniji za
našu nacionalnu manjinu?
Mislim da je teško govoriti o usponima
i padovima. Ostvareno radije vidim kao
kontinuirano djelovanje s postupnim obo-
gaćivanjem programa. Sve naše aktivnosti
vremenom i velikim trudom postajale su
zrelije, potpunije, relevantnije. Unosili smo
nove programe, kao što su “Preporodov Jo-
urnal” i “Orient espresso”, osvježavali smo
tradicionalne novim nositeljima i njihovim
prioritetima kulturnog djelovanja, kao što
je “Behar”, proširivali smo djelatnosti u
obimu i raznovrsnosti, na primjer u izda-
vaštvu, Bošnjačkim riječima i “Bulbuli-
ma”. Postupan porast financijskih sredsta-
va iz Proračuna RH koji nam osigurava
Savjet za nacionalne manjine RH omogu-
ćio je svladavanje problema s početka pr-
vog mandata kao i povećanje obima i kva-
litete programa. Neke su, međutim, boljke
ostale neizliječene. Mi se još i danas suoča-
vamo s nedovoljnim brojem suradnika na-
ših informativnih izdanja. Zbog želje za
očuvanjem standarda, urednici zapadaju u
drugu neprihvatljivu poziciju, a to je nere-
dovitost izlaženja. Vjerovao sam da ćemo
do ovog trenutka ipak imati ohrabren veći
broj redovitih suradnika spremnih na ba-
rem nekoliko stručnih kvalitetnih tekstova
godišnje. Svoje sam uvjerenje temeljio na
činjenici nemalog broja visokoobrazova-
nih Bošnjaka mlađe i srednje generacije u
Hrvatskoj. Nadao sam se i većem broju iz-
davačkih projekata stručnog i znanstvenog
profila u svrhu vjerodostojnijeg osvjetlja-
vanja bošnjačke i islamske stvarnosti u Hr-
vatskoj i šire. Moj osobni angažman na
pokretanju dopunske nastave jezika i kul-
ture Bošnjaka uz otvorena vrata Ministar-
stva nije se počeo ostvarivati jer u tu svrhu
okupljeni profesori davno preuzetu obvezu
izrade programa većinom nisu ispunili.
“Preporod” je najstarije kulturno
društvo Bošnjaka u Hrvatskoj. U zadnjih

pet godina primijećena je inflacija kul-
turnih i folklornih bošnjačkih društava.
U svakom slučaju riječ je o dobrodošlom
pluralizmu mišljenja i programskih ak-
tivnosti. Po čemu se razlikuje “Preporod”
od ostalih bošnjačkih udruga?
Povećanjem broja društava koja se na
amaterskim osnovama bave glazbenim i
folklornim nasljeđem i izrazom, “Prepo-
rod” se može osloboditi pritiska za repro-
dukcijom tradicionalnog nasljeđa i snažnije
se posvetiti cilju ostvarenja referentne insti-
tucije stručne i znanstvene misli te umjet-
ničkog djelovanja Bošnjaka u Hrvatskoj.
Bošnjaci u Hrvatskoj svakako imaju poten-
cijala za ostvarenje takvog cilja. Vjerujem
da im i “Preporod” to može omogućiti.
Na koji način Vi vidite tzv. bošnjačko
jedinstvo u Hrvatskoj? Što nas to može
napokon okupiti? Uvjerili smo se da su,
više ili manje, projekti poput onih koji su
pod svoju kapu željeli staviti sve bošnjač-
ke udruge, a nazivaju se krovnim udru-
gama, neuspjeli. Pritom mislim da su kul-
turni standardi “Preporoda” visoki i da
teško može podnijeti programsko objedi-
njavanje.
Zato smo valjda i osnovali različite in-
stitucije kako bi one zadovoljile različite
društvene potrebe građana. Jedinstvo te-
meljnih načela svakako da, a ono je već
našom nacionalnom i vjerskom posebno-
šću, kao što je to slučaj svake zajednice,
jedinstvo višeg stupnja od onog koje odli-
kuje sve građane Republike. Sve ovo vri-
jeme nisam, naime, zapazio ikoga tko bi
našao razloga i snage za ozbiljniji pokušaj
ugrožavanja tog stupnja jedinstva. Pa za-
što onda forsirati još viši stupanj jedinstva,
onaj koji je društveno i organizacijski ne-
prirodan? Takva vrst jedinstva može se
ostvariti samo ako ukinemo sve mukotr-
pno izgrađene institucije i inauguriramo
jedinstvo putem jedne institucije odgovor-
ne za sva društvena pitanja koja proizlaze
iz posebnosti našeg identiteta. Hvala, ne.
Mislite li da će recesija u Hrvatskoj
utjecati na dotacije manjinskim kultur-
nim društvima? Što nas čeka u budućno-
sti i da li smo uopće sposobni samostalno
preživjeti bez financijske pomoći Savjeta
za nacionalne manjine?
Ne, nismo sposobni samostalno preži-
vjeti bez podrške iz Proračuna RH na ovoj
razini kvalitete i kvantitete programa. Zato
i postoji ovaj sustav financiranja programa
u području kulturnog stvaralaštva manjina.
Mogli bismo samostalno preživjeti, ali ta-
da sigurno ne bismo ostvarivali ciljeve
zbog kojih smo osnovani već bismo zado-
voljavali pojedinačne interese. Ni većinski
kulturni programi ne mogu komercijalno i
sponzorski preživjeti osim ako nisu izrazi-
to popularni, a kamoli manjinski. Hoćemo
li ukinuti financijsku podršku Hrvatskom
narodnom kazalištu zato što postoje ko-
mercijalno uspješni teatarski projekti?
Treba li zatvoriti državne škole zato što
postoje komercijalno uspješne privatne
škole koje obrazuju zanemarivu manjinu
djece naših uspješnika? Valjda smo napo-
kon shvatili da njegova svetost tržište ne
može biti odgovor na sva društvena pita-
nja. Barem ona bitna. Što se tiče recesije,
jasno je, a tako smo i službeno obaviješte-
ni, sredstva će pristizati u okviru moguć-
nosti proračunskog financiranja. Koliko je
održiv Proračun RH za 2010. toliko je odr-
živ i naš. Ukoliko se Proračun neće puniti
planiranim obimom i intenzitetom, Vlada
RH će manje ili više proporcionalno sma-
njivati financijska sredstva svim korisnici-
ma. No svi znamo da je priča o recesiji u
Hrvatskoj i svijetu puno dublja i složenija
od onoga što ovdje imamo prostora spo-
menuti, pa je i stupanj neizvjesnosti jednak
onom općedruštvenom.
Utječu li zbivanja u našoj matičnoj
domovini BiH na odnos hrvatskih građa-
na prema Bošnjacima i muslimanima u
Hrvatskoj? Primjerice, koliko na naše
međunacionalne odnose u Hrvatskoj
utječe kada se potuku i poubijaju navijači
(Bošnjaci i Hrvati) u Širokom Brijegu?
Može li se isto pitanje postaviti i kada ne-
ki “musliman” terorist digne u zrak ne-
boder u Americi? Da li je ksenofobija
prema muslimanima, među njima i Boš-
njacima, prisutna bez obzira na sva doga-
đanja?
Jasno da utječu. Iako se u Širokom nisu
potukli Bošnjaci i Hrvati, već navijači. Što
tragično potvrđuje i porijeklo ubijenog na-
vijača. No naglasio bih da su ljudi svugdje
u svijetu sve svjesniji manipulacija doga-
đajima i javnom percepcijom. Iako nas
švicarski debakl tjera na oprez, razumije-
mo da nas se sustavno i neprekidno gura u
nestvarne sukobe koji su lako rješivi civili-
ziranim ugovorima i s vrlo malo političke
volje. Marginalni nesporazumi naočigled
se napuhavaju izvan svake proporcije pa
su, zapravo, već stekli svojstvo kontrae-
fekta. Ljudi se više ne daju tako lako za-
strašiti. Znamo da nam neprijatelji nisu ni
muslimani niti kršćani, ni bijelci niti crnci,
ni zapadnjaci niti istočnjaci, bez obzira na
formalno porijeklo pojedinog lika global-
nog freak showa. Svjesni smo da smo kao
ljudi i kao građani napadnuti globalnom
imperijalnom refeudalizacijom koja se
INTERVJU
ima ostvariti potpunim uništenjem naših
nacionalnih i građanskih institucija. No
pasaran!
U ovom je kritičnom trenutku stoga
naša primarna dužnost brinuti o zaštiti i ra-
zvoju demokratskih institucija naše domo-
vine usprkos navedenoj sistemskoj agresi-
ji. A za to imamo skoru prigodu, izbore za
predsjednika RH. Izabrati treba onog kan-
didata za predsjednika Republike koji svo-
jim ukupnim znanjem i djelom jamči pro-
vedbu Ustava i ustavnih ovlasti prvenstve-
no u polju zaštite, stabilnosti i razvoja
ustavno-pravnog poretka RH u cilju jača-
nja političkog kapaciteta svakog građani-
na. Institucije Republike Hrvatske ne smi-
ju biti zloupotrebljene i uloga predsjednika
u tome je od središnje važnosti. Pojedinač-
ni, lokalni, manjinski, poslovni, plemen-
ski, stranački i slični interesi, koji su se
zadovoljavali nerijetko protiv temeljnih
vrijednosti i zakona demokratskog druš-
tva, ne smiju biti kriterij odlučivanja pri
izboru predsjednika. Pogotovo što se s po-
zicije predsjedničkih ovlasti takvi interesi
ni ne mogu zadovoljavati onako kako smo
navikli da se može s mjesta središnje izvrš-
ne nacionalne ili lokalne vlasti, jer fondovi
su u predsjednika tanki.
Trećeg dana Kurban bajrama, 29. 23
studenog 2009. godine, u Švicarskoj je
održan referendum na kojem su se sta-
novnici ove tradicionalno tolerantne dr-
žave izjašnjavali o ustavnoj zabrani iz-
gradnje novih minareta. Bosanski musli-
mani, koji žive u Švicarskoj, posebno su
teško doživjeli “uspjeh” referenduma s
obzirom na iskustvo urbicida i genocida
iz 90-ih godina prošlog stoljeća. Što je
uzrok takvom stavu Švicaraca? Jača li
islamofobija u Europi, možemo li govori-
ti o novoj rekonkvisti?
O rekonkvisti, što znači ponovno osva-
janje, eventualno možemo govoriti u slu-
čaju Bosne, Palestine, Iraka, Afganistana
ili Somalije. Švicarska nije niti je ikada bi-
la dijelom teritorija pod muslimanskom
vlašću. Možda ne poznaju muslimane pa
ih se boje, pomislit će netko. No Švicarska
je dugo već prepoznata kao zemlja kozmo-
politski orijentiranog gospodarstva, naro-
J
čito bankarstva, pa je dobro upoznata s
muslimanskim svijetom, naročito bogati-
O
jim. Problem je, dakle, negdje drugdje. U
Problem je u domaćim muslimanima, ga-
starbajterima, što će reći, radnim gostima, R
koji svoj teško zarađeni status građanina
ne žele svesti na odrednicu gosta. Oni ima-
N
ju i svoje kulturne potrebe. I vjerske. A od A
njih se očekivalo, vidi se po rezultatima
referenduma, da se asimiliraju, da svoje L
 INTERVJU
kulturne i vjerske posebnosti skriju u pri-
vatnost doma ili iza zatvorenih vrata ka-
kvog doma kulture ili mesdžida. Strah je
od neasimiliranih imigranata, bez obzira
na njihovo porijeklo i vjersku pripadnost,
kao i njihovih novih naraštaja koji teže
afirmaciji svog ukupnog i složenog identi-
teta. Najvidljiviji javni trajni simbol “stra-
nog” kulturnog identiteta je munara, i zato
se na taj nedužni graditeljski tip navalila
sva netrpeljivost bergbauera. Strah od imi-
granata radikalno se povećava u uvjetima
društvene nestabilnosti, blago nazvane re-
cesijom, koja pogađa do sada inače stabil-
ne i sigurne egzistencije ljudi i u naoko
bogatoj Švicarskoj. Zato je unatoč pozivu
vlade, svih crkvi i vjerskih zajednica, niza
udruga i uglednih pojedinaca da se građani
negativno očituju na referendumsko pita-
nje, populistička indoktrinacija ipak pre-
vagnula. U čijem interesu? Švicarskom
sigurno ne. To su pokazali i brojni demon-
stranti u švicarskim gradovima koji su u
znak neslaganja s rezultatima i spremnosti
na promjenu prosvjedovali noseći velike
makete munara. Dodatni je problem ap-
surd švicarskog ustavno-pravnog sustava,
gdje se uz dovoljan broj potpisa može ras-
pisati referendum, čak i ako je protiv te-
meljnih ljudskih prava i odnosnih obaveza
24 švicarske države. Tu neodrživu poziciju
nužno je mijenjati. Švicarski narod, vjeru-
jem, to može i hoće. Kao što nas tome po-
dučava i naše neposredno iskustvo.
2011. godina je iznimno važna za
Bošnjake u Hrvatskoj jer su u njoj plani-
rani popis stanovništva, manjinski i par-
lamentarni izbori. Što je potrebno učiniti
da kao kolektivitet što spremnije dočeka-
mo navedene događaje?
Pohvalio bih najprije aktivnosti koje se
već provode. Vijeće bošnjačke nacionalne
manjine Grada Zagreba 2009. je ostvarilo
značajan dio višegodišnjeg projekta istraži-
vanja socijalno-kulturnog statusa Bošnjaka
i tzv. Muslimana u Zagrebu. Pored ostvare-
nog kontakta s našim ljudima na terenu i
uvida u stvarno stanje po mnogim osnova-
ma, a što će biti od velike koristi za progra-
miranje aktivnosti svim našim institucija-
J ma, važno je naglasiti i činjenicu da se pot-
O pisom izjave uz anketu omogućuje ispitani-
cima promjena nacionalnog opredjeljenja u
U Bošnjak. U dogovoru s Gradom, ove izmje-
ne se upisuju u biračke popise. Korist je
R dvojaka. Značajno povećanje omjera Boš-
njaka i tzv. Muslimana ubrzano se ostvaruje
N što će se nužno odraziti u nadolazećem po-
A pisu stanovništva i posljedičnom “dimenzi-
oniranju” naših prava. S druge strane, zna-
L čajno se povećava biračko tijelo za manjin-
ske izbore što će se odraziti na povećanje
legitimiteta izabranih tijela i predstavnika.
Dobra je vijest da se projekt prenosi u druge
gradove Hrvatske. Vremena nema mnogo i
potrebno je projektu dati maksimalnu po-
dršku kako bi bio dovršen i predstavljen
prije popisa. U tom smislu, pozivam sve
Bošnjake spremne da se uključe u projekt
kao anketari. Njihov rad se nagrađuje, a o
njihovom broju na terenu ovisi uspjeh cije-
log projekta. Sve institucije maksimalno se
moraju posvetiti pitanju popisa 2011. Po-
trebno je organizirati terenska predstavlja-
nja, brojne tribine, u svakom javnom nastu-
pu naglašavati problem i upućivati ljude na
prednosti bošnjačkog opredjeljenja, od pra-
va na zaposlenje u državnoj i lokalnoj upra-
vi do povećanja aktivnosti bošnjačkih insti-
tucija na zaštiti i unapređenju kolektivnih i
pojedinačnih prava, tiskati i predstavljati
izdanja i materijale koji se bave tim pita-
njem. Preporod je obavezan dati punu po-
dršku svakoj konstruktivnoj inicijativi u
smjeru povećanja bošnjačkog opredjelje-
nja. Popis stanovništva je središnje politič-
ko pitanje ne samo naše nacionalne manjine
tokom sljedeće dvije godine.
U toku su četvrte po redu ustavne pro-
mjene, za nas Bošnjake posebno važne
jer ćemo ponovo biti uvršteni u preambu-
lu Ustava RH. Po Vašem mišljenju, što
povratak u Ustav znači za pripadnike boš-
njačke nacionalne manjine?
Promjene dolaze u pravi čas, pred po-
pis. Iako navođenje bošnjačkog imena u
preambuli Ustava ne povlači za sobom
ikakva prava koja nam kao manjinskom
kolektivitetu već nisu zajamčena odno-
snim zakonskim propisima, to je poruka
kulturno-civilizacijskog i za Bošnjake po-
jedinačno psihološkog značaja. Nitko više
ne može reći da Bošnjaci nisu priznati, od-
nosno da su priznati “s figom u džepu”. Na
pitanje o posebnosti i tzv. autohtonosti
bošnjačkog naroda u Hrvatskoj odgovore-
no je trajno i na najvišoj razini, u temelj-
nom dokumentu Republike. Definitivno je
dokinut argument mnogih naših tzv. Mu-
slimana da se u Hrvatskoj potajno preferi-
ra takvo opredjeljenje zbog eventualno
izglednije asimilacije. Nestaje bojazan da
se imenom Bošnjak pojedincu umanjuju
izgledi za osobnu društvenu i profesional-
nu ravnopravnost i afirmaciju.
Nedavno je izašao prvi nosač zvuka
“Preporodovog” ženskog pjevačkog zbo-
ra “Bulbuli”, koji djeluje pod vodstvom
Ismeta Kurtovića. Uslijed znatno prošire-
nog repertoara, “Bulbuli” su spremni i za
samostalne cjelovečernje koncerte. Jesu
li Bulbulice novi brend “Preporoda”? Iz
kojih izvora je projekt financiran?
Sretno je koincidirala mogućnost za-
dovoljenja stare potrebe i želje za zapisom
glazbenog djelovanja “Bulbula” sa spre-
mnošću Grada da zapis financijski usmjeri
k izdavanju prvog CD-a. Podrška Grada i
svih drugih sponzora, gdje se ističe SDAH,
omogućila nam je da projekt CD Bulbuli
ostvarimo iskoristivši sve adute ovog zbo-
ra. Voditeljska kvaliteta Ismeta Kurtovića,
više sam puta to naglasio, posebno se oči-
tuje u njegovoj sposobnosti da kreira takve
aranžmane koji tradicionalno vokalno so-
listički žanr uspješno prevodi u zborsko
pjevanje uz isticanje posebnosti i ljupkosti
melodije sevdaha. Oslobođeni izvorne vo-
kalno solističke ornamentiranosti, takvi
aranžmani doimlju se izuzetno bliskim i
ovdašnjem uhu što CD Bulbuli čini pro-
jektom namijenjenim vrlo raznolikoj pu-
blici, mnogo široj od naše bošnjačke. Tra-
dicija domaćih rock balada, sevdahu u biti
srodna, prostor je u kojem je Kurtović “do-
ma” i koji je ovdje prirodno okružje kojim
se sevdah širi tvoreći žanrovski novum u
odnosu na suvremene raznolike interpreta-
cije sevdaha. Studijski uvjeti omogućili su
Kurtoviću precizno brušenje, naglašavanje
i ravnotežu svih vokalnih i instrumentalnih
pojedinačnosti i kvaliteta zbora.
Prostorije KDBH “Preporod” nalaze
se u centru Zagreba, u Ilici 35. Radi se o
relativno malom prostoru, koji je u dosta
lošem stanju, naročito ured tajnice Druš-
tva. Da li su učinjeni konkretni koraci u
saniranju postojećeg stanja ili je ponuđe-
na alternativna lokacija? Da li možemo
očekivati pomoć od Grada Zagreba ili Sa-
vjeta za nacionalne manjine RH?
Nama drag i praktično lociran prostor
“Preporoda”, osim dotrajalošću, zadovo-
ljavajuće uvjete, nažalost, više ne pruža ni
brojnim aktivnostima. Potreban nam je
prostor male scene s odgovarajućim mini-
malnim pratećim prostorima za pripremu i
izvedbu programa “Bulbula” i “Orient
espressa”, ali i manifestacije Bošnjačke ri-
ječi kao i drugih tribina, predstavljanja i
okruglih stolova. Stari plan o otvaranju
“Preporodove” knjižnice također nije mo-
guć bez zasebnog prostora dovoljnog za
dostupnost i pravilnu pohranu knjiga koje
je “Preporod” prikupio svih ovih godina.
KDBH “Preporod” se službeno obratio
Gradu Zagrebu molbom s navedenim
obrazloženjem. Molba je u proceduri već
dulje vrijeme. Imajući u vidu trenutnu situ-
aciju, teško je ocijeniti kolika je vjerojat-
nost pozitivnog odgovora i u kojem razdo-
blju. Bit ćemo uporni. 

Ustavne promjene skrenule u ćorsokak – treba potražiti druge metode
Nema dogovora o promjenama
Iako je održan ogovoreni sastanak glavnih političkih aktera, ništa nije dogovoreno. Nakon toga ušlo se u zatišje, pa su
glavne rasprave, kao i svake godine, vođene oko važnih datuma u državi.
Edis Felić
Studeni/novembar u Bosni i Hercego-
vini prošao je, možda najviše, u obilježa-
vanju važnih datuma za tu zemlju. Jedan
je 25. studeni, Dan državnosti Bosne i
Hercegovine, kojeg su slavili u jednom
dijelu tzv. federalnog entiteta (izostalo je
slavlje pod potpunom dominacijom
HDZ-a), dok se u entitetu pod kontrolom
Milorada Dodika taj praznik tradiocional-
no nije ni slavio. Kako velikosrbi, čije je
žezlo od Radovana Karadžića preuzeo
Dodik, ne priznaju Bosnu i Hercegovinu,
to se od njih nije niti očekivalo da ga sla-
ve. No, ne treba ovdje sada lamentirati o
tome kako to da se tu slavi, a tamo ne, jer
je ta priča odavno apsolvirana. Dapače,
možemo biti sretni da takvi likovi koji sli-
jede velikosrpske sluge, tj. Dodikovu bra-
tiju, ne slave zajedno s patriotima taj pra-
znik. I to je sve što se o obilježavanju tog
praznika treba reći. Naravno, isto vrijedi i
za sljedbenike HDZ-ovske politike koja
tradicionano u rukavicama priča o jedin-
stvenoj Bosni i Hercegovini, a inzistira-
njem na trećem entitetu zapravo zazivaju
nikad prežaljenu kvislinšku tvorevinu,
tzv. Herceg-Bosnu.
I dok patriote slave Dan državnosti,
neprijatelji Bosne i Hercegovine u tzv.
Republici Srpskoj slave 21. novembar.
Tog dana potpisan je Daytonski spora-
zum kojim je okončan rat i postavljena
sadašnja organizacijska struktura BiH –
dvoentitetska država sastavljena iz Fe-
deracije BiH i Republike Srpske s tri
konstitutivna naroda. O tome kolika je
krivnja Alije Izetbegovića što je svojom
politikom (mnogi smatraju svjesno) išao
na ruku agresorima Srbiji i Hrvatskoj, a
što je konačno rezultiralo “Daytonom”,
nekom ćemo drugom prilikom. Ovdje
ostaje činjenica da u onom tamo entite-
tu, za kojeg se ne smijemo nikad pomi-
riti da egzistira, taj datum slave kao pra-
znik – dan uspostavljanja Općeg okvir-
nog sporazuma za mir u BiH. U dijelu
BiH kojeg zovu Federacija BiH potpisi-
vanje Daytonskog sporazuma se ne obi-
lježava.
Valentin Inzko
Inzko optužio Dodika
U prošlom broju pisali smo o pokuša-
ju dogovora domaćih političara pod po-
kroviteljstvom SAD-a i EU oko ustavnih
promjena u BiH te smo svjedočili da su
oni prolongirani za drugu polovicu stude-
nog zato što su bili neuspješni. Kao ilu-
stracija najbolji su upravo navedeni pra-
znici u Bosni i Hercegovini. Jedni ga,
onaj 25. studenog, slave kao praznik je-
dinstvene Bosne i Hercegovine (doduše i
tu ima licemjera u redovima SDA i Stran-
ke za BiH), a drugi, onaj 21. studenog,
slave zapravo kao dan kada je potpisano
razbijanje BiH na najmanje dva dijela.
Zato i nastavak razgovora o ustavnim
promjenama nije ni mogao bolje proći.
Ušao je u ćorsokak. Neki su pokušali širi-
ti optimizam, poput predsjednika SDA
Sulejmana Tihića, koji je početkom stu-
denog izrazio uvjerenje i optimizam da će
domaći lideri pokazati odgovornost za si-
tuaciju u kojoj se BiH nalazi i da će uspje-
ti postići realan i moguć kompromis u
vezi s američko-europskim prijedlogom.
U pregovorima je najavio i nešto novo,
potrebu ugradnje odredbe o mogućnosti
dvojnog državljanstva za bh-građane bez
bilateralnog sporazuma, jer “postoji opa-
snost da nakon 2013. godine, građani BiH
koji su stekli državljanstvo druge države,
sa kojom BiH nema bilateralni sporazum,
izgube bh-državljanstvo”. O tome je ina-
če, kako je rekao, bilo govora još za prud-
BOSANSKI BAROMETAR
skog sijela kada je bio i postignut određen
konsenzus.
Tako je došao i 18. studeni kada je Vi-
jeće za provedbu mira u BiH (PIC) treba-
lo u dva dana vidjeti može li se što uradi-
ti. Osnova za razgovore bili su propali
butmirski sastanci i drugi polugodišnji iz-
vještaj koji je visoki predstavnik Valentin
Inzko uputio Vijeću sigurnosti UN-a. In-
zko je u izvještaju Vijeću naveo kako je
BiH u proteklih pola godine napravila ve-
oma mali napredak u reformama, a najoš-
trije kritike upućene su na račun Vlade i
Narodne skupštine RS. Vlada RS, prema
Inzkovom stavu, stalno napada državne
institucije, nadležnosti i zakone, konstat-
no izaziva autoritet Visokog predstavnika
i Koordinacionog odbora Vijeća za im- 25
plementaciju mira. Uz to su prisutni anti-
daytonsko djelovanje i nacionalistička
retorika, naveo je Visoki predstavnik.
Državne nadležnosti potkopavaju se ak-
cijama Vlade RS i NSRS kada je u pitanju
ispunjavanje uslova iz Europskog partner-
stva i liberalizacije viznog režima. Zakoni
koji su predloženi pred državnim parlamen-
tom iz ovih oblasti oboreni su upravo zbog
protivljenja Republike Srpske, navodi se u
izvještaju. Također, primjetan je i trend u
kome političke partije prihvate zakone u
Vijeću ministara, a potom ih na jednom ili
oba doma Parlamenta BiH obore, što utječe
na produktivnost parlamenta.
Poziv premijera RS Milorada Dodika
vojnicima srpske nacionalnosti u Oružanim
snagama BiH da se vrate iz Gruzije, Inzko
je okarakterizirao kao antidaytonske aktiv-
nosti, uz napomenu da “kao premijer RS-a
nema komandnu odgovornost i ne bi treba-
J
lo da se miješa u nadležnosti koje pripadaju
isključivo državi”. Dodik je u izvještaju oš-
O
tro kritiziran i zbog izjava o ratnim dešava- U
njima u BiH. “Njegove izjave bile su pune
provokacija na račun ratnih zločina i ma- R
skra, međunarodnih sudija i tužilaca, nele-
gitimnost BiH i njen opstanak, pozivao je
N
na referendum, također, opisivao je moje A
odluke kao neustavne, ilegalne i kriminal-
ne”, naveo je Inzko. Uz navedeno, data je i L
 BOSANSKI BAROMETAR
ocjena kako se odnosi između Srba i Boš-
njaka zaoštravaju kad Bošnjaci iz Vijeća
naroda RS donose odluku da neće učestvo-
vati u radu tog organa zbog povrede nacio-
nalnog interesa. Premijer RS tad je zaprije-
tio da će izbaciti SDA iz vladajuće koalicije
tog entiteta, prijetio je i da će ukinuti Vijeće
naroda iz entitetskih institucija, jer to nije
daytonska institucija. Inzko je podsjetio i na
poništavanje zaključaka NSRS u svibnju
ove godine, a koje se odnose na prijenos
nadležnosti sa RS na BiH, što je kako se
tvrdi, znatno podiglo tenzije u zemlji. Među
opstrukcijama iznijeta je blokada imenova-
nja Sadika Ahmetovića za ministra sigurno-
sti BiH, za šte je Inzko optužio predsjedava-
jućeg Vijeća ministara BiH Nikolu Špirića i
stranku kojoj pripada - Savez nezavisnih
socijeldemokrata, a dotakao se i podjele pet
milijuna konvertibilnih maraka medijskim
kućama, što je izazvalo zabrinutost zbog
potencijalnog utjecaja na njihovu nezavi-
snost, tim prije što se opozicijske stranke
žale na nedovoljnu zastupljenost u mediji-
ma, kako državnim tako i privatnim.Naveo
je i slučaj “Elektroprijenos BiH”, kada je
18. rujna 2009. morao donijeti odluku ko-
jom je spriječio uništenje te državne tvrtke
zbog konstatnog bojkota i opstrukcija iz
Republike Srpske. Osim što je pred sobom
26 imalo izvještaj Visokog predstavnika, Vije-
će za provedbu mira saslušalo je stavove
lidera SNSD-a, PDP-a, HDZ-a BiH, HDZ-
a 1990, SDA, Stranke za BiH i SDP-a BiH
te predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH
Nikole Špirića.
Lošiji prijedlog nego u listopadu
Kad je pak u pitanju američko-europski
paket ustavnih promjena za BiH , svi su po-
novo odbili mogućnost da ga prihvate. Po-
novljene su stalne tvrdnje kako Srbi ništa ne
prihvataju, Bošnjaci traže previše, dok su
Hrvati u najlošijem položaju. Dodik je po-
novo zaprijetio referendumom u slučaju da
Visoki predstavnik nametne bilo što.
A što je sadržavao novi paket ustav-
nih promjena koji su na tom sastanku
predložili predstavnici Sjedinjenih Ame-
ričkih Država i Europske unije , a koji bi
J trebao da ubrza euroatlantski put BiH? U
O odnosu na prvi butmirski papir, novim su
podijeljene nadležnosti koje bi BiH imala
U sa entitetima, dodana je i unutarnja sigur-
nost. Izbačeno je i taksativno navođenje
R nadležnosti ministara u državnom Vijeću
ministara. Tako je revidiranim dokumen-
N tom predviđeno da se u Ustavu navedu
A one nadležnosti koje država već ima, po-
put obrane i obavještajnih poslova. Drža-
L va bi dijelila nadležnost s entitetima o pi-
tanju unutarnje sigurnosti, oporezivanja,
izbornog procesa, pravosuđa, poljopri-
vrede, znanosti - tehnologije, okoliša, lo-
kalne samouprave. Parlament BiH dobio
bi više zastupnika, 21 u Domu naroda i 87
u Zastupničkom. Umjesto predsjedavaju-
ćeg, domovi bi dobili predsjednika i dva
potpredsjednika. Entitetsko glasanje osta-
lo bi u državnom parlamentu. Tamo bi se
birala i tri člana Predsjedništva koji bi on-
da među sobom izabrali predsjednika. Vi-
jeće ministara u nadležnost bi dobilo vo-
đenje vanjske politike te predlaganje Dr-
žavnog proračuna. Na čelu državne izvrš-
ne vlasti bio bi predsjedavajući Vijeća
ministara. Izmjenama je predviđeno da se
u Ustavu navede Sud BiH, Tužiteljstvo,
SIPA i VSTV. Općenito gledajući, svi su
bili nezadovoljni, osim suzdržanog pred-
sjednika SDA Tihića. HDZ 1990 je zadr-
žao isti stav - jednakopravnost hrvatskog
naroda, dok je SDP na izvanrednoj sjed-
nici Predsjedništva stranke zaključio da
je ovaj dokument ispod onoga što je po-
nuđeno na posljednjem butmirskom sa-
stanku. Stoga je za njih ovaj prijedlog
neprihvatljiv. SDP smatra da je udovolje-
no političarima koji nastupaju s pozicije
sile i ucjene, misleći tu prije svega na Do-
dika. Kad smo već kod ove stranke, do-
dajmo da joj treba čestitati što je uspjela
izlobirati da se Dodikov Savez nezavi-
snih socijalista izbaci iz Socijalističke in-
ternacionale. Time je ova stranka pokaza-
la kako se treba obračunavati s onima
koji su neprijatelji Bosne i Hercegovine. I
Stranka za BiH bila je nezadovoljna jer
je, kažu, udovoljeno zahtjevima SNSD-a.
Tihić se jedini ne ljuti
No, da vidimo što su to konkretno re-
kli lideri političkih stranaka u BiH. Među
najnezadovoljnijima su stranke sa hrvat-
skim predznakom - HDZ 1990 i HDZ
BiH. “Mi smo kroz čitav tijek pregovora
tražili mogućnost da se ostvare ova dva
cilja: funkcionalna struktura državna BiH
i ravnopravnost naroda i građana u multi-
etničko BiH”, kaže potpredsjednik HDZ
1990 Martin Raguž. “HDZ BiH zagovara
da se umjesto sadašnjih dva entiteta, BiH
ustroji u četiri federalne jedinice”, navodi
portparol HDZ BiH Mišo Relota.
Inztistiranja Stranke za BiH da se pita-
nje državne imovine riješi na način da njo-
me upravlja država, a ne entiteti, nisu dio
prijedloga međunarodne zajednice, pa su i
oni iskazali nezadovoljstvo. Osim toga,
Damir Arnaut, pravni savjetnik Harisa Si-
lajdžića, ocijenio je da novi paket pred-
stavlja listu želja Milorada Dodika: “Deset
zahtjeva koje su predstavnici SNSD-a ek-
splicitno tražili tokom tri runde pregovora
oko butmirskog paketa je uvršteno u ovaj
novi, revidirani paket, dok nijedan prijed-
log Stranke za BiH nije uvršten.”
Dodik je, pak, rekao kako su insinuaci-
je da je revidirani paket spisak njegovih
želja apsurdne, jer da je to tako, nije mu
trebao biti ni uručen s obzirom da nije za-
interesiran za ustavne promjene. Uprkos
tome, najavio je da će dokument proučiti i
iznijeti stav - da li ga prihvata ili ne. “Ovaj
dokument je radni dokument i on nije bu-
tmirski prijedlog i u svakom slučaju ćemo
se sa posebnom pažnjom odrediti prema
ovome što smo vidjeli”, rekao je Dodik.
Ni opozicijske stranke u Bosni i Herce-
govini nisu bile zadovoljne. Tako je za
SDP dokument ispod onoga što je ponuđe-
no na posljednjem butmirskom sastanku.
Portparol Damir Mašić rekao je da ta poli-
tička partija nije na vlasti i ne može bitnije
utjecati da li će paket biti usvojen u Parla-
mentu: “Vladajuća parlamentarna većina
ima dvotrećinsku većinu, što znači da mo-
gu promijeniti ustav kako god žele i u ko-
joj god mjeri žele. To što se oni ne mogu
dogovoriti između sebe, ne može im biti
SDP krivac za to.” Potpredsjednik PDP-a
(predsjednik Mladen Ivanić) Slobodan
Nagradić rekao je da je najspornije to da
članovi Predsjedništva više neće imati pra-
vo veta kao što su imali do sada. Jedina
politička partija koja u startu nije odbila
ponuđeni dokument međunarodne zajed-
nice je Stranka demokratske akcije. Pred-
sjednik SDA Tihić istakao je da u revidira-
nom dokumentu nema velikih promjena,
ali da se zaustavljaju negativni trendovi i
započinje put do konačne ustavne reforme.
Komentirao je i stavove svojih kolega:
“Pametnjakovići koji znaju samo što neće,
a ne znaju kako doći do boljih rješenja.”
O ovim neuspjelim pregovorima viso-
ki predstavnik u BiH Valentin Inzko izvi-
jestio je krajem studenog u Washingtonu
Jamesa Steinberga, zamjenika državnog
sekretara SAD. Inzko mu je rekao da je si-
tucija u BiH zabrinjavajuća te ponovio
svoju konzistentnu podršku inicijativi Eu-
ropske unije i SAD, koja je dovela do po-
vratka glavnih političkih igrača za prego-
varački stol. “Zajedničkim naporima EU i
SAD popunjen je vakuum koji je bio pre-
preka dijalogu o najvažnijim političkim
pitanjama. Ustavne promjene su osnovni
preduslov za funkcionalnu državu, jake dr-
žavne istitucije, te će omogućiti ispunjenje
bosansko-hercegovačkih aspiracija za ula-
zak u EU i NATO”, rekao je Inzko.
Vrijeme ide, a dogovora nema. Očito je
da će se morati potražiti druge metode. 

Reprezentacija Bosne i Hercegovine nije se plasirala na Svjetsko prvenstvo u nogometu
Portugal zasluženo slavio
U dvije utakmice Portugal je pobijedio BiH sa po 1:0. Suđenje je bilo korektno, a najviše je zakazao srednji red. Mje-
sec dana nakon poraza Blažević podnio ostavku, a u međuvremenu su osuđena i dva čelnika NS BiH.
Edis Felić
Nogometna reprezentacija ponovo se
nije uspjela plasirati na Svjetsko prven-
stvo. Ovaj put je bila najbliža tom uspjehu
nakon dobro odigranih kvalifikacija i
osvajanja drugog mjesta u grupi te plasma-
na u baraž. No, uprkos nadanjima, Portu-
gal se ipak pokazao kao nepremostiv, iako
se moglo drugačije. Name, u prvoj utakmi-
ci Bosanci su odigrali solidno, ali su u dru-
goj utakmici potpuno zakazali. Ovdje tre-
ba i to reći da je suđenje, uprkos sumnjiče-
njima, bilo korektno i ni na koji način su-
dije nisu krive što Bosna i Hercegovine
iduće godine neće igrati u Južnoj Africi.
Minimalni poraz izabrane nogometne
vrste Bosne i Hercegovine od Portugala u
Lisabonu 0:1 u prvoj utakmici doigravanja u
kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u no-
gometu 2010. godine dao je nadu izabranici-
ma Miroslava Blaževića da bi ipak mogli
otići u Južnu Afriku, a sam izbornik je izja-
vio kako je uvjeren da će se to doista i dogo-
diti. Počelo je sa premoćnom ofanzivom
Portugala gdje se moglo vidjeti da ta repre-
zentacija zaista ima kvalitetan igrački kadar,
iako je izostala njihova glavna zvijezda i je-
dan od najboljih igrača današnjice Cristiano
Ronaldo. Portugal je poveo u 31. minuti go-
lom stopera Brune Alveza na asistenciju Na-
nija. Do tog trenutka Portugal je bio bolja
momčad, iako bosanska reprezentacija nije
igrala loše. U nastavku, pogotovo u drugom
poluvremenu BiH je uspjela uspostaviti rav-
notežu te čak tri puta pogoditi okvir portugal-
skog gola. Kapetan reprezentacije Zvjezdan
Misimović odigrao je katastrofalno loše, ali
ga je Blažević zamijenio tek potkraj utakmi-
ce. Općenito se može reći, iako bosansko-
hercegovačka reprezentacija slovi kao jedna
među jačim središnjim igračima, to veče
srednji red nije bio baš na visini zadatka.
Ipak, nije bilo ni toliko loše, a uprkos porazu
bio je to dobar nagovještaj za uzvratnu uta-
kmicu u Zenici četiri dana kasnije.
Ćirine strategije
Bosanski mediji su zaključili kako no-
gometaši BiH naprosto nisu imali dovolj-
Miroslav Ćiro Blažević
sa bh-reprezentativcima
no sreće te su propustili nekoliko izgled-
nih prilika za barem jedan zgoditak koji
bi donio ogromnu prednost u uzvratnom
susretu četiri dana kasnije u Zenici. Avaz
je propuštene prilike nazvao “pravom ne-
srećom”, ali i ispravno kritizirao Ćiru
zbog toga što je prekasno izvršio izmjene
igrača. “Moralo se ranije reagirati”, suge-
rirao je Avaz zaključujući kako se u Zeni-
ci mora nastupiti hrabrije i odlučnije, tim
prije što je jasno kako i u igri Portugala
ima rupa koje se mogu iskoristiti.
Blažević je, pak, u prvom susretu s
novinarima iz BiH nakon utakmice u Li-
sabonu, koji baš i nisu dizali u nebesa kao
dan ranije, samouvjereno izjavio da BiH
ide u Južnu Afriku. “Teško je bilo što
prognozirati, naročito u nogometu, no mi
u Zenici prolazimo”, bio je uvjeren Bla-
žević, il je samo glumio uvjerenost. Pri-
znao je ipak kako je vjerojatno trebalo
ranije tijekom drugog poluvremena uve-
sti nove igrače i pojačati napad. Potvrdio
je time kako ni sam nije zadovoljan onim
što je momčad BiH pokazala u Lisabonu
te najavio kako će se u Zenici igrati pot-
puno drugačije. “To se zove strategija ko-
ja će efekt imati samo ako ostane iznena-
đenje”, pokušao je biti zagonetan Blaže-
vić uoči zeničkog uzvrata, mada čini se u
tome baš i nije uspio previše.
No, kako se približavala operacija
“Zenica”, euforija je rasla i zaboravilo se
na dileme oko utakmice u Lisabonu. Na-
BOSANSKI BAROMETAR
vijači su već od ranih jutarnjih sati iz svih
dijelova BiH i inozemstva zaposjeli ze-
ničke ulice i trgove, a još dan prije Zenica
je bila okićena državnim zastavama koje
su postavljene i na brojne ustanove i pri-
vredne objekte, a navijački rekviziti pro-
davali su se na stotinjak mjesta u gradu.
Veliki broj navijača nije mogao kupiti
ulaznice, jer ih više nije bilo, a cijena kod
preprodavača kretala se i do više stotina
eura. I u glavnom gradu Bosne i Hercego-
vine atmosfera je bila užarena. Gradske
ulice su bile preplavljene, a pjesme navi-
jača odjekivale su odasvud. Preko 450
pripadnka policije, i to ne samo iz ZenIč-
ko-dobojskog, već i iz drugih kantonalnih
MUP-ova s područja FBiH, bilo je anga-
žirano za ovu utakmicu. 27
Ono o čemu su mnogi u posljednjim
danima pričali s dozom humora, skupina
zeničkih navijača pokušala je i ostvariti.
Naime, navijači Ćirinih zmajeva noć pri-
je utakmice, oko 22 sata, skupili su se u
blizini hotela “Zenica”, gdje su boravili
gosti iz Portugala, kako bi ih pjesmom,
bolje reći glasnim navijanjem držali
budnima cijelu noć prije povijesne uta-
kmice dodatnih kvalifikacija. Bila je to,
kako su rekli, osveta za tretman koji su
imali bosanski reprezentativci kada su
na carini prilikom dolaska u Portugal ne-
primjereno do u najsitnijih detalja pre-
gledavani, što je shvaćeno kao provoka-
cija.
Ipak, da ne dođe do incidenta koji je
mogao rezultirati drastičnim kaznama od
strane Fife i Uefe, zenička policija je in-
tervenirala pa se navijački skup razišao
do 23 sata. Veća skupina navijača s rekvi-
J
zitima okupila se i ispred shopping centra
“Konzum” u Zenici, a nakon što su poče-
O
li navijati, udarati u bubnjeve i trubiti, U
organi reda su ih prvo udaljili na drugu
stranu rijeke Bosne, dalje od Kamberovi- R
ća polja. Nastavak navijanja doveo je do
novog posjeta tri policajaca koji su bez
N
upotrebe sile prekinuli ovaj skup. Sve je A
završeno oko 23 sata uz opomene zbog
narušavanja javnog reda i mira. L
 BOSANSKI BAROMETAR
Bosanske “dubinske” lopte
Reprezentativci Bosne i Hercegovine
su od početka krenuli odlučno i sa željom
da što prije postignu pogodak. Prvo je za-
prijetio Džeko u 16. minuti koji je preba-
cio gol Portugalaca. Tri minute kasnije
pokušao je i Ibišević, ali Edurado sigur-
no intervenira. U 25. minuti bilježimo i
najbolji priliku za goste, no iz izgledne
šanse Raul Meireles pogađa Hasagića.
Igra bosanskih reprezentativaca zasniva-
la se na dubinskim loptama za napadače
koji su djelovali potpuno odsječeno. Te
dubinske lopte bile su zapravo tzv. “du-
binske”, jer je zapravo bilo vidljivo da
srednji red nema rješenja za dobro po-
stavljene portugalske igrače, pa bosan-
skim reprezentativcima nije nšta drugo ni
preostalo nego da prebacuju igru iz za-
dnje na prednju liniju. Nažalost BiH,
srednji red, ako je imao solidnih trenuta-
ka četiri dana ranije u Lisabonu, to veče
je potpuno podbacio.
No, da nastavimo. U 35. minuti Dže-
ko asisitira za Ibiševića, no napadač Hof-
fenheima nije na najbolji način zahvatio
loptu. Bosanski reprezentativci nisu osta-
vili loš dojam u prvom dijelu, no falilo je
koncentracije u završnici. Ipak, bilo je
28 očito da nedostaje posljednji pas koji bi
omogućio priliku za poentiranje. Odbra-
na je dobro odradila svoj dio posla, lako
su izlazi na kraj sa brzim Nanijem. Prvih
45. minuta okončano je 0:0.
Za postizanje pogotka, kako rekosmo,
bilo je potrebno da se dobije bitka na sre-
dini terena. Šef državne nogometne se-
lekcije BiH u svlačionici je ostavio Me-
dunjanina, a na travnjak Bilinog polja
istrčao je Zlatan Muslimović. Ipak, to
ostavlja dosta prostora za goste koji već u
49. minuti preko Nanija dolaze u izgled-
nu priliku, ali Hasagić brani. Minut kasni-
je pokušao je i Pjanić, ali lopta odlazi po-
red gola.
Ključni momenat desio se u 56. minuti
kada Nani oduzima loptu Pandži i asistira
za Raula Meirelesa koji pogađa za 1:0. Po-
slije toga izabranici Miroslava Ćire Blaže-
vića se potpuno otvaraju, a Portugalci br-
J zim napadačima stvaraju šanse. Na kraju
O je BiH mogla biti sretna što ih Portugalci
brzim kontrama nisu deklasirali. Ipak, Na-
U ni i dva puta Meireles nisu bili precizni.
Dobar pokušaj Bosanaca zabilježen je u
R 76. minuti kada je Pjanić odlično šutirao iz
slobodnjaka. U 79. minuti Salihović apso-
N lutno bespotrebno dobija crveni karton na-
A kon prigovora prvo pomoćnom sudiji, a
potom i glavnom Rosetiju. Nakon toga
L asistent je pogođen tvrdim predmetom te
Zato se počelo natezati hoće li Ćiro
Blažević otići s klupe reprezentacije BiH.
Oko mjesec dana se raspravljalo o tome
sve dok nije stigao poziv iz Kine da treni-
ra jedan klub u Šangaju. Tako je završila i
ova reprezentativna epizoda s Ćirom Bla-
ževićem, najuspješnija do sada. Za Ćiru je
najbolje da je otišao jer je svojim karakte-
rističnim nastupima i širenjem počesto
lažnog optimizma da je u Savezu sada sve
Detalj s utakmice Portugal - BiH
uredu općenito i dugoročno štetio rašči-
šćavanju kriminala u Savezu. Komentira-
je utakmica na trenutak prekinuta. Treba jući situaciju oko njegovog otkaza i
napomenuti da je travnjak u Zenici bio u atmosferu u Nogometnom savezu BiH,
izuzetnom lošem stanju. bivši selektor se požalio: “Da su me istin-
ski htjeli, ponudili bi ugovor za novi ci-
Misimovićeve “igre” klus odmah poslije repesaža s Portugalci-
ma! Međutim, Suljo (Čolaković) je prvi
Bio je to kraj bosanskih snova o pr- iskazao nepovjerenje.” Za sve ono što je
vom velikom uspjehu nogometne repre- uradio BiH mu svakako treba zahvaliti, ali
zentacije. No, ne treba očajavati, Portugal i potražiti nekog novog selektora koji će
je, iako ne puno, ipak bolja reprezentacija predvoditi vojsku koja će uništiti sile zla u
od BiH i nije bilo sramota izgubiti od nje. Nogometnom savezu BiH. Prva bitka već
Ono što se dešavalo nakon utakmice u ze- je dobijena jer su nekoliko dana nakon
nici vratilo nas je u bosanskohercegovač- utakmice sa Portugalom glavni tajnik No-
ku stvarnost. Ponovo je optuživan, s pra- gometnog saveza Bosne i Hercegovine
vom, Nogometni savez za sav lopovluk u Munib Ušanović i tajnik za financije i
i oko reprezentacije, a izbile su i svađe marketing Miodrag Kureš proglašeni kri-
između selektora Miroslava ćire blaževi- vima po točkama optužnice za produženo
ća i kapitena Zvjezdana Misimovića. Na- krivično djelo porezne utaje i produženo
ime, nakon loše odigrane utakmice u lisa- krivično djelo zloupotrebe položaja ili
bonu Misimovć se žalio na bol u koljenu ovlaštenja te su osuđeni na po pet godina
i zato nije igrao u zenici. No, četiri dana zatvora. Tužiteljstvo BiH je visokorangi-
kasnije sasvim je normalno nastupio u rane čelnike Nogometnog saveza Bosne i
Bundesligi, pa je izbila svađa između njih Hercegovine optužilo da su od 1. siječnja
dvojice. Blažević ga je optužio da ga je 2001. do 30. rujna 2006. godine izbjegli
izdao, a spominjalo se čak i ime Milorada plaćanje poreza na promet proizvoda i
Dodika da je izvršio pritisak na Misimo- usluga te poreza na plaće i poreza na do-
vića da ne igra. To nije dokazano i iako je prinose, čime su oštetili proračun Federa-
Dodik sigurno u ovm dvjema utakmica- cije BiH u značajnom iznosu. Tužiteljstvo
ma bio vatreni navijač Portugala, teško je također optužilo Kureša i Ušanovića da
možemo povjerovati da je baš vršio priti- su od 1. siječnja 2001. do 31. svibnja
sak na Misimovića. Neke su tu druge 2005. godine zloubotrebom svog službe-
stvari u igri, iako ni ovo nije isključeno. nog položaja pribavili značajnu imovin-
“Smatram da me u Lisabonu morao infor- sku korist nelegalnim putem.
mirati da je indisponiran, u tom slučaju Možda je baš to početak ozdravljenja
ne bi igrao, ne bismo izgubili i sve bi bilo bosansko-hercegovačkog nogometa. A
drukčije”, kazao je Ćiro, dodavši da Misi- kako se najavljuje, naozbiljniji Ćirin na-
mović spada u sam vrh. sljednik je Safet Sušić. 
Osim o Misimoviću, za kojeg je rekao da spada u sam svjetski vrh kvalitetnih
igrača, hvalospjeve je imao i za druge bosanske reprezentativce na kojima će se
graditi nade u uspjeh slijedećih kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Ukrajini i
Poljskoj 2012. tako je za Džeku rekao da spada u sam vrh. “Središnji vezni kakvih
je malo, makar smo neke utakmice izvrsno odradili i bez njega. Na vrhu je usa-
mljeni Džeko. Klasa izvan kategorije. Ima rezistenciju za egzistenciju u najtežim
uvjetima. Centarfor koji naprosto nema cijene - sve što platiš doista je premalo. Ne
tvrdim tek tako da je bolji od Zlatana Ibrahimovića!” Pominjući i druga imena iz
reprezentacije BiH, Ćiro je kazao: “Najkarakternija osoba je Muratović. Intelektu-
alac u kopačkama. Pravi frajer u najpozitivnijem smislu.”

Vijesti iz svijeta
Recesija, minareti,
Nobelova nagrada za mir...
Kraj arapske bajke
Pokušaj američkih medija da podsta-
knu potrošnju najavljujući shopping ma-
niu na Dan zahvalnosti, propao je kada je
početkom studenoga investicijska tvrtka
Dubai World, korporacijski paravan pri-
vatnih interesa vladajuće familije u Du-
baiju Al Mektum objavila da traži šesto-
mjesečni moratorij na otplatu svog duga.
To je odmah srušilo cijene dionica na
evropskim tržištima, a dan poslije isto se
dogodilo u Aziji i SAD. Najviše su pale
dionice banaka. Dubai World ima 60 mi-
lijardi dolara neotplativog duga, od čega
preko pola drže europske banke. Tvrtka
se jako zadužila posljednjih godina kako
bi financirala neukusnu postmodernu baj-
ku novovjekog turističkog raja, izgrad-
njom umjetnih otoka u obliku palmi, ni-
kad viđenih zabavnih parkova, hotela s
najvećim brojem zvjezdica, preluksuznih
trgovačkih centara i visokih tornjeva. To
je otvorilo prostor za neviđenu spekulaci-
ju nekretninama i financijskim derivati-
ma, što je trajala sve do prvih znakova
krize 2007. Godine. Kada je pukao finan-
cijski sustav, cijene nekretnina pale su za
preko 50%. Ali, to je tek vrh ledene sante
problema ekonomije malenog emirata.
Novac podzemlja, nelegalan novac i nje-
gov obrtaj zapravo tvore stvarnu ekono-
miju Dubaija. Ovaj je emirat, nakon po-
vrata Hong Konga pod kineski suvereni-
tet, stupio na njegovo mjesto i postao
središnje crno tržište svijeta, posebno za
pranje novca od afganistanske droge i vi-
sokorizične, neregulirane financijske
operacije. Pad Dubaija uvod je u novi val
financijske krize koji će, zbog izostanka
stvarne promjene svjetske financijske ar-
hitekture, biti još teži od sadašnjeg.
Dubaijska vlada objavila je kako će
joj susjedni Abu Dhabi s 10 milijardi do-
lara pomoći da otplati svoje dugove. Od
tog iznosa 4,1 milijarda dolara namijenje-
na je za pomoć Dubai Worldu. Riječ je o
iznosu koji je pokrio dospjele tzv. islam-
ske obveznice (sukuk) Nakheela, dijela
konglomerata Dubai World, piše BBC.
Ostatak novca bit će iskorišten za ostale
Dubai
kratkoročne obveze koje ima dubaijska
vlada. Za bolje poznavatelje prilika, fi-
nancijske injekcije iz Abu Dhabija otka-
ko je započela kriza nisu iznenađenje.
Vijest je odmah odjeknula burzama i do-
vela do kratkročnog zastoja pada indeksa,
ali još je više potvrdila kako je dobar dio
ugroženih financijskih interesa zapravo
vezan i za vrući kapital iz Abu Dhabija
koji ovim bail out aranžmanima mijenja i
političku ravnotežu u Ujedinjenim Arap-
skim Emiratima.
Poigravanje “Opelom”
General Motors, koji je odnedavno,
zbog ogromnih financijskih injekcija, u
većinskom vlasništvu američke vlade, 6.
studenog 2009. je odlučio izaći iz skoro
sklopljenog dogovora o prodaji svog
evropskog ogranka Opela većinski ru-
skom konglomeratu, pod vodstvom ka-
nadske tvrtke Magna. Odluka je izazvala
konsternaciju i u Njemačkoj i u Rusiji.
Objavljena je bez prethodnih konzultacija
s američkom administracijom i njemač-
kom vladom. Njemačka je, uložila velik
novac iz federalnih izvora da održi poslo-
vanje Opela za vrijeme restrukturiranja i
prodaje kako bi spriječila otpuštanje oko
10000 zaposlenih, odnosno 20% radne
snage. Američka federalna Riznica ima
oko 60% dionica General Motorsa, što je
IZ SVIJETA
rezultat ulaganja više od 50 milijardi do-
lara poreznih obveznika u kreditima i 29
drugoj pomoći koncernu. Neki promatra-
či se slažu kako bi državni odvjetnik
SAD, zbog ovoga, trebao istražiti moguć-
nost prevare. Ruski premijer Putin je izja-
vio: “Morat ćemo uzeti uobzir ovakav
način sklapanja poslova s partnerima u
budućnosti, iako ovakav prevarantski pri-
stup uglavnom pogađa Europljane, a ne
nas.” Na sjednici svoje Vlade 5. studenog
je rekao kako General motors nikoga nije
obavijestio, ni skim nije razgovarao...
usprkos svim postignutim dogovorima i
potpisanim dokumentima. Mislim da je
ovo dobra lekcija”. Njemački dužnosnici
osudili su odluku i zatražili povrat zajmo-
va. Član njemačkog nadzornog odbora
“Opela” izjavio je da “Opel” duguje fede-
ralnoj i vladama saveznih država oko 900
milijuna eura.
J
Sljedeći, molim
O
Posljednjeg dana studenog, par dana
nakon propasti Dubai zemlje čudesa, na U
listi zemalja koje mogu očekivati sličnu
sudbinu poredali su se: Irska, Grčka, Ma- R
đarska, sve Baltičke države, Ukrajina, Pa-
kistan, Rumunjska, Bugarska, Španjol-
N
ska, Ujedinjeno kraljevstvo i SAD. U A
svakoj ukupna zaduženost prelazi iznos
BDP-a, u nekima i značajno, dok su pri- L
 IZ SVIJETA
stigle i kratkoročne obveze prema privat-
nim bankama veće od dugoročnih. “Ovih
dana svjetski sustav Međunarodnog mo-
netarnog fonda klizi u lančanu reakciju
suverenih fiskalnih slomova”, izjavio je
američki ekonomist Lyndon LaRouche.
On smatra kako je svjetska financijska
elita, u svrhu spašavanja vlastitih kockar-
skih uloga, pritiskom na vlade da vlasti-
tim sredstvima spašavaju financijski su-
stav, najavila kraj perioda suverenih drža-
va koje će biti likvidirane valovima suve-
renih financijskih slomova.
Oduzeli Nobelovu nagradu za mir
Iranske vlasti oduzele su iranskoj od-
vjetnici Shirin Ebadi Nobelovu nagradu
za mir koja joj je dodijeljena 2003. godi-
ne “za napore koje je uložila za razvoj
demokracije i ljudskih prava”. Norveški
ministar vanjskih poslova Jonas Gahr
Stoere kazao je da su “šokirani ovim dje-
lom i distanciraju se od toga” te je dodao
da je ovo prvi put da vlasti neke zemlje
oduzmu Nobelovu nagradu za mir. Nobe-
lova medalja i diploma, koje su bile dodi-
jeljene Ebadijevoj, povučene su iz sefa u
banci u kojoj su bile pohranjene. “Nikada
se ni s jednim laureatom nije postupalo na
30 takav način”, kazao je Geir Lundestad,
tajnik Nobelovog odbora. Norveško mi-
nistarstvo vanjskih poslova pozvalo je
iranskog otpravnika poslova u Oslu da
prosvjeduje protiv odluke iranskih vlasti.
Shirin Ebadi već neko vrijeme boravi u
inozemstvu nakon što je za izbore u Iranu
rekla da su namješteni, objavio je 26. stu-
denog Norway Post.
Odbor brani izbor Obame za
Nobelovu nagradu za mir
Članovi norveškog Odbora za dodjelu
Nobelovih nagrada odbacili su sve kritike
na izbor američkog predsjednika Baracka
Obame za dobitnika ovogodišnje Nobelo-
ve nagrade za mir. Peteročlani odbor je 9.
listopada dodijelio Nobelovu nagradu
Obami zbog, kako stoji u objašnjenju,
“njegovih napora da ojača međunarodnu
J diplomaciju i suradnju među ljudima”, kao
O i zbog njegove vizije i djelovanja kojima je
cilj svijet bez nuklearnog naoružanja.
U Odmah nakon objave ovogodišnjeg
dobitnika iz cijelog svijeta su počele pristi-
R zati kritike na račun Obaminog izbora
smatrajući ga preuranjenim. Tri člana nor-
N veškoga Odbora su čvrsto odbacila kritike
A da Obama nije učinio ništa toliko vrijedno
da bi zaslužio nagradu. Thorbjoern Ja-
L gland, predsjednik Odbora je u izjavi za
Associated Press naglasio da je Obama na-
gradu dobio “za ono što je učinio”, dodav-
ši da je američki predsjednik “učinio sve
da izliječi pukotine koje postoje između
Zapada i muslimanskog svijeta, a i odu-
stao je od proturaketnog štita u Europi”.
Jagland je naglasio da je sve ono što je
Obama učinio stvorilo svijet “u kojem je
manje napetosti”. Također, predsjednik
Odbora je rekao da su Obamino nagrađi-
vanje pohvalili gotovo svi svjetski politič-
ki čelnici, a kritike dolaze ponajviše od
medija ili njegovih protivnika u SAD. “Al-
fred Nobel je napisao da ovu nagradu treba
dobiti osoba koja je u posljednjih godinu
dana najviše pridonijela miru. Tko je za-
služniji tome od Baracka Obame?”, pitao
je Thorbjoern Jagland.
Venecuelanski predsjednik Hugo
Chavez poručio je Obami da vrati Nobe-
lovu nagradu iz dva razloga. Prvi je slanje
dodatnih 30.000 američkih vojnika u Af-
ganistan, a drugi gomilanje američkih
trupa i vojne opreme na tri otoka u vene-
cuelanskom akvatoriju pod nizozemskim
suverenitetom: Aruba, Curracao i Bonai-
re. On je optužio Obaminu administraciju
da se sprema na vojnu intervenciju protiv
Venecuele, dok je američka strana odgo-
vorila kako je riječ o redovitim vojnim
vježbama sa saveznicima, tj. Nizozem-
skom koja je član NATO pakta.
Nema regulacije spekulantima
Dvostranačka koalicija u Zastupnič-
kom domu američkog Kongresa izglasala
je olakšice korporacijama, posebno banka-
ma i financijskim institucijama, za trgovi-
nu složenim derivativnim financijskim in-
strumentima bez vladinih restrikcija. Od-
luka je umanjila dosege predložene re-re-
gulacije financijskih tržišta Obamine ad-
Shirin Ebadi
ministracije. Demokratska većina u Zastu-
pničkom domu nastojala je pooštriti zako-
ne koji reguliraju financijske spekulacije
kako bi stvorila okvir koji bi onemogućio
ponavljanje krize iz prošle godine. Zastu-
pnički dom ranije je donio set zakona koji
reguliraju hipotekarne stečajeve, ali ih je
Senat odbio. Cilj ovih napora je da se spri-
ječi manipulacija i uvede više transparen-
tnosti na ovo globalno tržište vrijednosti
oko 600 bilijuna dolara. No, nakon pritiska
banaka i Trgovinske komore na zastupni-
ke, čak su i demokrati okrenuli leđa Oba-
mi, predlažući amandmane na vlastite pri-
jedloge u cilju izuzeća što većeg broja i
vrste korporacija iz oštrije regulacije. Tako
je zakonski okvir vrlo razvodnjen, a neki
analitičari smatraju da je sam Obama pri-
stao na takvu regulativu iz dva razloga.
Prvi je što i sam vjeruje u dominantnu eko-
nomsku teoriju, uz nužnu regulaciju zbog
sprečavanja šokova, a drugi je što se nada
time amortizirati protivljenje reformi
zdravstvenog osiguranja kao ključnom
faktoru njegove izborne pobjede. Ipak, vo-
deći demokrati, poput Nancy Pelosi, pred-
sjednice Zastupničkog doma smatraju ka-
ko “Amerikanci više neće biti na milosti
Wall streeta”.
Kopenhaški fijasko
Kako se očekivalo, prilično glasno
najavljivan svjetski summit o klimatskim
promjenama, održan u Kopenhagenu, ni-
je iznjedrio nikakav revolucionarni doku-
ment koji zamjenjuje istekli Kyoto proto-
kol, posebno neka oštra ograničenja u tzv.
karbonskim emisijama koje se krive za
fenomen staklenika i posljedične promje-
ne klime, posebno globalno zagrijavanje.
Na američko inzistiranje, usvojen je
završni dokument koji su UN i evropski

lideri pokušali prikazati kompomisnim,
ali koji ništa ne propisuje, a najmanje ro-
kove smanjenja ispuštanja karbonskih
plinova, što su tražili ekolozi i glasniji dio
znanstvene zajednice. Iako je američki
predsjednik Obama uvjerio lidere zema-
lja BRICK-a (Brazila, Rusije, Indije i Ki-
ne) i Južne Afrike kao novih i narastaju-
ćih industrijskih sila da stave svoje potpi-
se na razblažen dokument, bilo je vođa
nekih manjih zemalja koje se smatraju
ugroženima klimatskim promjenama koji
nisu potpisali dokument.
Mala oceanska otočna država Tulu
koja je na konferenciji i u medijima bila
oglednim primjerom ugrožene zemlje od
podizanja razine mora uslijed tzv. global-
nog zagrijavanja koje je uzrokovano
efektom staklenika, tražila je postavljanje
kratkih rokova i visokih granica smanje-
nja emisije ugljika jer njeni lideri misle
kako im je zemlja ugrožena, ne zbog ci-
kličkih temperaturnih promjena kakvih je
bilo i u bližoj povijesti (period između
800. i 1300. godine naše ere), uslijed
astronomskih i djelomično vulkanskih
djelovanja, već zbog povećane emisije
ugljikovih spojeva, pa čak i ugljičnog di-
oksida koji je conditio sine qua non ljud-
skog, životinjskog i biljnog života. Druge
zemlje u razvoju s pravom su tražile kom-
penzacije od bogatih zemalja, koje su se
razvile na industrijama emitentima na-
vodno opasnih stakleničkih plinova, kako
bi svoje privrede prestrojile na obnovljive
izvore i bile se u mogućnosti razvijati.
Kopenhaški dokument predviđa plaćanje
kompenzacija siromašnim zemljama za
organizaciju zaštite svojih kišnih šuma,
odnosno tropskih džungli jer ekolozi tvr-
de kako masovna sječa tih šuma 20% do-
prinosi efektu staklenika. Također, pred-
viđa fond od 30 milijardi dolara u iduće
tri godine za financiranje klimatski veza-
nih aktivnosti u siromašnim zemljama.
Ključan faktor neuspjeha ovako zami-
šljenog summita bila je zajednička izjava
Kine, Indije, Brazila, Sudana i Južne
Afrike od 27. studenog da neće potpisati
dokument koji im, fiksnim ograničenji-
ma, na znanstveno upitnim temeljima,
ograničava razvoj. Indijski je predstavnik
ironično izjavio za medije kako, unatoč
ovom dogovoru i opredijeljenosti za ra-
zvoj, on može jamčiti da će indijska emi-
sija biti i dalje bitno manja od emisije
većeg broja razvijenih zemalja. To je
ohrabrilo i neke druge zemlje u razvoju
da se suprotstave prvotnom UN-ovu pri-
jedlogu. Uoči summita izbila je afera koja
je dodatno ojačala sumnje u punu znan-
stvenu utemeljenost zahtjeva za ograniča-
Barack Obama
vanjem razvoja, kroz smanjenje emisija i
preokrete na obnovljive izvore energije,
posebno one koji ne mogu generirati
energiju za industrijsku proizvodnju, po-
put sunčevih kolektora i vjetrenjača. Po-
četkom prosinca direktor Zavoda za kli-
matska istraživanja sveučilišta East An-
glia, Phil Jones bio je prisiljen dati ostav-
ku, u očekivanju istrage o manipulacija-
ma temperaturnim podacima, odnosno
pretvaranja podataka koji indiciraju sni-
ženje globalne temperature u suprotne.
Manipulacija je otkrivena zahvaljujući
curenju e-mail korespondencije između
sveučilišta. Ubrzo je i Penn državno sve-
učilište pokrenulo internu istragu o slič-
nom djelovanju svog profesora Michaela
Manna koji surađuje i sa sveučilištem u
Arizoni. Sve ovo je nagnalo senatora Ja-
mesa Inhofea da zatraži saveznu istragu,
odnosno saslušanje pred senatskim odbo-
rom o očitim pokušajima manipulacije
podacima, kompromitacije znanstvenika
suprotnih mišljenja i zaobilaženja zakona
o dostupnosti informacijama. Njegovi re-
publikanci iz oba doma poslali su pismo
Agenciji za zaštitu okoliša u kojem su tra-
žili otvaranje istrage o skandalu u East
Angliji i povlačenje svih nalaza vezanih
na stakleničke plinove dok se teorija
znanstveno ne dokaže. Jedan od potpisni-
ka pisma Jim Sensenbrenner izjavio je
kako e-mailovi pokazuju uzorak “znan-
stvenog fašizma”.
Nafta je moja
Iranske trupe djelomično su se povu-
kle s lokacije spornog naftnog izvora el
Fawqa, u graničnoj zoni s Irakom, koju su
zauzeli nekoliko dana prije, objavila je
iračka vlada. Iranska je vojska izdala sa-
općenje u kojem navodi kako nije prodrla
na irački teritorij jer je sporni izvor na
IZ SVIJETA
iranskom ozemlju. Šefovi diplomacija
obiju zemalja tvde kako su odmah raspra-
vili “nesporazum” između graničnih poli-
cija. Naftno polje el Fawqa je jedno od
nekoliko bogatih nalazišta koje je iračka
vlada neuspješno licitirala u lipnju, a re-
zerve se procijenjuju na 1,55 milijuna ba-
rela/dnevno. Ono se nalazi na otprilike
500 metara od iranske pogranične utvrde
i oko kilometar od iračke, a predmet je
spora od 1974. kada je Irak počeo s ek-
sploatacijom. Formirana je zajednička
komisija za demarkaciju morske i kopne-
ne granice duž Šat el Araba koja s radom
treba početi u siječnju.
Irak je, u drugom pokušaju uspio
ustupiti koncesiju za istraživanje i ek-
sploataciju 1,8 milijuna barela/dnevno
naftnog polja Qurna-2 i to konzorciju pod
vodstvom ruskog Lukoila. Lukoil čini
85% konzorcija u kojem su još Stadtoil i
Hydra. Koncesiju će plaćati iračkoj vladi
1,15 dolara po barelu. Qurna-2 ima proci-
jenjene rezerve na 12,8 milijardi barela.
Sve se ovo dešava u uvjetima izrazito
povećanog terorističkog nasilja diljem
iračkih gradova, posbno u Bagdadu, gdje
je u seriji bombaških napada u jednom
danu ubijeno preko 100 civila. Promatra-
či smatraju kako porast nasilja ima veze
sa skorim općim izborima, na proljeće, 31
dok neki ne isključuju mogućnost veze s
Obaminim planom povlačenja američkih
trupa do 2011, odnosno njegovim spreča-
vanjem.
Suđenje zatvorskim čuvarima
Iransko vojno tužiteljstvo optužilo je
19. studenog tri državna službenika za
ubojstvo zatvorenika u zatvoru Kahrizak
u kojem su zatočeni demonstranti protiv
proglašenja pobjede Mahmuda Ahmedi-
nedžada na lipanjskim predsjedničkim
izborima u toj zemlji. ISNA je objavila da
optužni prijedlog traži od suda da presudi
trojici zatvorskih čuvara zbog “sudjelo-
vanja u premlaćivanju koje je uzrokovalo
smrt troje ljudi”. Trojica muškaraca bila
su zatočena u grupi od 150 ljudi u Kahri-
zaku, južno od Teherana, poslije demon-
stracija u lipnju. Prvobitno je službeno
J
saopćeno kako je uzrok smri bio meningi- O
tis. Takav izvještaj odbio je potpisati mr-
tvozornik zbog uočenih rana i modrica na U
tijelima koje su prouzročile smrt. Imena
optuženih nisu objavljena, ali je naznače- R
no kako se sprema optužnica protiv još
devet osoba za isti zločin. Vrhovni vođa
N
Ali Hamenei naredio je zatvaranje zato- A
čeničkog centra Kahrizak još u kolovozu,
navodno zbog loših higijenskih, prehram- L
 IZ SVIJETA
benih i životnih uvjeta i nedostatka medi-
cinske skrbi. Mnogi su demonstranti,
zbog nedostatka prostora bili smješteni u
ćelije s okorjelim kriminalcima, tvrdi op-
tužnica, a nenormalna i fizička kažnjava-
nja dodatno su pogoršala ovu lošu situaci-
ju u centru, stoji u vladinom priopćenju.
Tužiteljstvo pojašnjava da je optužnica
utemeljena na 98 pritužbi, od kojih je 51
povučena zbog nagodbe o kompenzaciji.
Također, tužiteljstvo navodi kako je 168
ljudi bilo pritvoreno u Kahrizaku 25. lip-
nja i 10. srpnja. Iranski zvaničnici navode
kako je u protestima poginulo 36 ljudi,
dok opozicijske grupe tvrde kako je ubi-
jeno 72 ljudi. Više od 4.000 ljudi je uhap-
šeno, a njih 140 je već osuđeno, neki i na
višegodišnje robije.
Referendum u Švicarskoj – stop
minaret
U Švicarskoj je 29. studenog 2009.
proveden referendum o zabrani gradnje
munara. Od približno 7,5 milijuna sta-
novnika, 6 je milijuna građana Švicarske,
a ostalo su stranci. Referendumu se
odazvalo 53,4% birača. Za zabranu je
glasalo 57,5% birača koji su pristupili re-
ferendumu. Od 26 kantona u njih samo
32 četiri, uglavnom frankofona, većina je
glasala protiv zabrane. To su Basel-Stadt,
Gen ve, Neuchâtel i Vaud. U preostala
dva velika grada, Zürichu i Bernu, tako-
đer je većina glasala protiv zabrane, kao i
u brojnim gradskim sredinama. Najviši
postotak za zabranu gradnje, čak 71%, bi-
lježi kanton Appenzell Innerrhoden.
U Švicarskoj živi 310.000 muslimana
uglavnom turskog, albanskog i bosan-
skog porijekla. Oni čine više od 4% sta-
novništva i treća su vjerska zajednica iza
katolika koji čine 42% i protestanata koji
čine 35% stanovništva Švicarske. U ze-
mlji postoji stotinjak mesdžida i samo če-
tiri munare i to u gradovima Genéve,
Zürich, Winterthur i Wangen bei Olten.
Tursko kulturno udruženje u mjestu
Wangen bei Olten 2005. je podnijelo za-
htjev za izgradnjom 6 metara visoke mu-
nare na krovu postojećeg islamskog cen-
J tra. Općinski odbor za građenje i prostor-
O no planiranje odbio je zahtjev. Na zahtjev
centra, Ministarstva gradnje i pravde po-
U ništavaju odluku Općinskog odbora oci-
jenivši ju neustavnom. Lokalni nezado-
R voljnici podižu tužbu na kantonalnom
upravnom sudu koji tužbu odbacuje, kao
N i po žalbi federalni vrhovni sud. Munara
A je u srpnju 2009. izgrađena. Od 2006. do
2008. pripadnici Švicarske narodne parti-
L je i Federalne demokratske zajednice po-
Referendumski plakat
krenuli su niz inicijativa za zabranu grad-
nje munara na kantonalnoj razini, ali u
svim slučajevima kantonalni parlamenti
ocijenili su inicijativu neustavnom. Kako
inicijativa za referendumom na federal-
noj razini ne podliježe pravnoj reviziji jer
mu je cilj ustavni amandman (!), u svib-
nju 2007. grupa desničara, uglavnom čla-
nova navedenih partija među kojima su i
wangenski nezadovoljnici, pod imenom
Egerkingenski odbor, pokreće inicijativu
za ustavnom zabranom munara. Članovi
odbora tvrde da munare nisu vjerski sim-
bol i nemaju vjersko značenje jer se ne
spominju u Kur’anu i drugim vjerskim
tekstovima. Munare su, tvrde, “zahtjev za
političkom dominacijom” što argumenti-
raju govorom turskog premijera Erdoğana
1997. kada je džamije nazvao “našim”
vojarnama, kupole šljemovima, munare
bajunetama, a vjernike vojnicima. Zabra-
na nije, smatra Egerkingenski odbor, kr-
šenje vjerskih prava jer postoje džamije
bez munara. Parlamentarni zastupnik Do-
minique Baettig smatra da se treba su-
protstaviti “puzajućoj islamizaciji” jer
“islam je netolerantan prema ženama i
homoseksualcima i neuskladiv je sa švi-
carskim vrijednostima”.
Za raspisivanje referenduma u Švicar-
skoj je potrebno skupiti 100.000 potpisa u
roku od 18 mjeseci. Na referendumu je
potrebno ostvariti većinu glasova na fe-
deralnom nivou i u većini kantona. Fede-
ralna vlada, federalni parlament, sve vjer-
ske zajednice, relevantne institucije i
udruge, pravni stručnjaci, svi su iskaziva-
li i argumentirali inicijativi suprotan stav,
poticali građane da na referendumu gla-
saju protiv zabrane, upozoravali na obve-
ze prema međunarodnim pravnim aktima
koje je Švicarska potpisala. Pravni struč-
njak Erwin Tanner smatra da se zabra-
nom ne krši ustav samo po pitanju vjer-
skih sloboda, već i slobode izražavanja,
prava korištenja imovine i ustavne jedna-
kosti građana. Švicarska stranka zelenih
namjerava podnijeti žalbu Europskom su-
du za ljudska prava. U znak protesta, 8.
prosinca je izgrađena munara na dimnja-
ku industrijskog postrojenja u mjestu Bu-
ssigny. Održane su brojne demonstracije
u kojima su prosvjednici nosili velike
kartonske makete munara.
Islamska zajednica u Langenthalu je
još 2006. podnijela zahtjev za izdavanje
lokacijske dozvole za izgradnju džamije s
munarom. Kako je zahtjev podnijela prije
referenduma, namjerava tužiti nadležne
organe Federalnom vrhovnom sudu i Eu-
ropskom sudu za ljudska prava ukoliko
im neće biti odobrena gradnja po osnovi
rezultata referenduma. Pravne bitke još
predstoje.
Svoj (na) svome
David Miliband, britanski ministar
vanjskih poslova, ispričao se svom izrael-
skom kolegi Avigdoru Liebermanu, na-
kon što je britanski sud izdao nalog za
hapšenje Tzipi Livni, bivše izraelske šefi-
ce diplomacije. Nalog je izdan zbog sum-
nji u Livničinu ulogu u ratnim zločinima
za vrijeme izraelskog napada na Gazu, na
bazi optužnice koju je sastavio južnoa-
frički sudac Richard Goldstone, a koja je
utemeljena na izvještajima Amnesty In-
ternationala, Human Rights Watcha i
Martinove komisije za Generalnog sekre-
tara UN, između ostalih. Povučen je na-
kon što je ona otkazala posjetu Londonu.
Miliband je također obećao Izraelcima da
će odmah poraditi na izmjeni britanskih
zakona kao bi se osiguralo da se takvi na-
lozi više neće izdavati za izraelske dužno-
snike u budućnosti! Premijer Brown čak
je nazvao Livni kako bi je uvjerio da je
uvijek dobrodošla u posjetu Britaniji. No,
ima i drukčijih glasova, posebno onih ko-
ji kritiziraju promjenu zakonodavstva da
bi se udovoljilo interesima izraelskih po-
jedinaca koji su upleteni u ozbiljna krše-
nja međunarodnog prava, izvještava El
Džezira.
Bivša ministrica za međunarodni ra-
zvoj, Claire Short izjavila je kako su zlo-
čini počinjeni u Gazi za vrijeme izraelske
operacije prije godinu dana označili klju-
čan trenutak u sukobu. Kritizirala je Izra-
el zbog potkopavanja međunarodnog po-
retka, kršenjem konvencija i ustanovlje-
nih normi u očitom pokušaju da poruči
svijetu kako postoje posebni zakoni za

određene države i da je država iznad za-
kona. Naglasila je licemjerje onih koji
traže sudski progon sudanskog predsjed-
nika El Bešira, a istovremeno odbijaju i
opstruiraju napore da se istraže i optuže
izraelski zločinci. Isprike Izraelu pred-
stavljaju tip reakcije koja se očekuje od
banana države, ne od Velike Britanije.
Hoće li ministar vanjskih poslova udovo-
ljiti Liebermanu, židovskom naseljeniku i
stanovniku Nokdima, naselja na Zapad-
noj obali koje se smatra nelegalnim, pre-
ma međunarodnim zakonima? Službena
politika britanske vlade je da su sva nase-
lja na teritorijima okupiranima 1967. ne-
legalna i krše rezolucije Vijeća sigurnosti
i Četvrtu Ženevsku konvenciju, rekla je
Short. Ona je naglasila kako su roditelje
Tzipi Livni britanske mandatne vlasti u
Palestini smatrali teroristima u četrdese-
tim godinama. Po članku 146 Četvrte Že-
nevske konvencije Britanija još uvijek
ima obvezu da traži osobe koje su navod-
no počinile ili naredile počinjenje ozbilj-
nih kršenja Konvencije i da takve izvede
pred svoje sudove, bez obzira na njihovo
državljanstvo.
Svi predsjednikovi ljudi
Afganistanski predsjednik Hamid
Karzai odbacio je kritike na svoj izbor
ministara od kojih su neki suočeni s op-
tužbama o korupciji. On se obvezao po-
duzeti mjere protiv svakog otuženog za
nezakonito djelovanje, nakon što je suo-
čen s tvrdnjama da je imenovao političare
koji su loše radili ili imaju veze s ratnim
vođama. Naglasio je kako nema pravo za-
konski proganjati ljude, već to čini su-
stav, institucije pravne države. Zvuči po-
znato? Karzai koji je u studenom progla-
šen konačnim pobjednikom spornih pred-
sjedničkih izbora, suočen je s pritiskom
tzv. međunarodne zajednice da se obraču-
na s korupcijom u svojoj vladi. SAD i
NATO okupacijske snage tvrde da je bi-
jes zbog korupcije ojačao podršku Tali-
banima. Zbog talibanske sve veće uspješ-
nosti i porasta nasilja, SAD i NATO za-
tražili su pomoć od savezničkih zemalja
te Rusije u osiguranju opskrbe preko nje-
zina teritorija i za vojne pošiljke, ali i dru-
gu vrstu pomoći.
Smrt u Teheranu
Veliki ajetullah Husein Ali Montaze-
ri, jedan od disidentskih iranskih klerika
umro je 19. prosinca, objavili su službeni
iranski mediji. Montazeri (87) bio je je-
dan od glavnih aktera islamske revolucije
1979, a sukobio se i sa sadašnjim vod-
stvom. Nalazio se u kućnom pritvoru, u
Qomu nekoliko godina. Zapadni mediji
smatrali su ga jednim od duhovnih lidera
opozicije vođi revolucije, Hameneiju i
predsjedniku Ahmedinedžadu, nakon
spornih predsjedničkih izbora u lipnju
koji su pokrenuli najmasovnije proteste
nakon revolucije. U kolovozu politički je
establišment nazvao diktaturom, rekavši
kako vladine mjere prema uličnim nemi-
rima mogu dovesti do pada režima. “Na-
dam se da će se odgovorne vlasti odreći
devijantnog puta na kojem ustraju i obno-
viti ugrožena prava ljudi. Nadam se i da
će vlasti imati hrabrosti objaviti kako
ovaj sistem nije ni republika niti islamska
i da nitko nema pravo izraziti mišljenje ili
kritiku”, rekao je Montazeri u kolovozu.
Alireza Ronaghi, dopisnik el Džezire iz
Teherana, rekao je da su Montazerijeve
izjave bile značajne jer je jedno vrijeme
bio u liniji Homeinijevih nasljednika.
Seyid Muhammed Marandi, politički
analitičar s Teheranskog sveučilišta, u
kolovozu je izjavio da je Montazeri govo-
rio iste stvari oko 25 godina. “Nakon što
je otkriveno da su njegovi najbliži surad-
nici imali veze s teroristima Mujaheedin-
a-Halk, s bazama u Iraku, reformisti su ga
izolirali”, rekao je Marandi.
Suđenje za genocid u Kambodži
Troje najviših dužnosnika režima Cr-
venih Kmera u Kambodži, između 1975.
i 1979., ideolog i drugi čovjek Nuon
Shea, formalni šef države Kieu Sampan i
ministar vanjskih poslova Ieng Sari optu-
ženi su sredinom prosinca pred Sudom
UN u Phnom Penhu za genocid nad vijet-
namskom i šamskom nacionalnom manji-
nom. Narod Šama je većinski islamske
vjeroispovijesti. Genocid koji su Crveni
Kmeri, ekstremna, od maoističke Kine
podržavana vojna frakcija u građanskom
ratu 1970.-1975. bio je povod također ko-
munističkom, od Sovjetskog Saveza po-
državanom, ujedinjenom Vijetnamu da
vojno intervenira i sruši vlast. Tek nakon
toga otkriven je stravičan razmjer od oko
2 milijuna pobijenih Kambodžanaca ra-
zličitih nacija i vjera u retrogradnom i
ideološki krajnje simplificiranom obliku
ekstremnog komunističkog terora, bez
presedana. Građanski rat u Kambodži za-
počeo potiskivanjem gerilaca komuni-
stičkog, prosovjetskog Vietkonga iz Juž-
nog Vijetnama na kambodžanski teritorij
i odlukom američkog predsjednika Nixo-
na da proširi rat i na Kambodžu. To je bio
početak kraja američke vijetnamske in-
IZ SVIJETA
tervencije, a Crveni Kmeri su, iako nepri-
kriveno ekstremni, na inzistiranje američ-
kog državnog tajnika, Henry Kissingera,
uključeni u mirovne pregovore. Po povla-
čenju Amerikanaca iz Južnog Vijetnama i
Kambodže preuzeli su apsolutnu vlast i
tri godine pobili 2 milijuna, a raselili i de-
portirali više od 5 milijuna ljudi.
Samo tjedan dana poslije, Ieng Tirit,
tadašnja ministrica za socijalnu skrb, pod
čijim se patronatom provodio stravičan
društveni eksperiment masovnog raselja-
vanja i ubijanja, također je optužena za
genocid. Ona je inače supruga Ieng Sari-
ja. Suđenje za genocid nakon trideset go-
dina od pada režima i skoro dvadeset od
prestanka građanskog rata, daje nadu da
će i neki drugi preživjeli zločinci, na
ovim geografskim širinama susresti prav-
du, ako ne danas, onda u budućnosti.
Ekonomsko izrabljivanje
Konferencija UN za trgovinu i razvoj
(UNCTAD) tokom studenog izvijestila je
kako je palestinska ekonomija na okupi-
ranim područjima Gaze i Zapadne obale
dosegla najnižu točku ikada. Atif Kubur-
si, profesor na kanadskom McMaster sve-
učilištu i bivši razvojni ekspert UN-a, u
intervjuu za El Džeziru je izjavio da Pale- 33
stinci ne mogu nezavisno trgovati na
svjetskom tržištu zbog toga što Izraelci
upravljaju vodama, akumuliranim u pod-
nožju brda na Zapadnoj obali, sprečavaju
Palestincima njihovo korištenje i sve vo-
de skreću u ilegalna židovska, etnički či-
sta naselja na Zapadnoj obali te za ostale
potrebe u Izraelu. Izrael je nedavno obja-
vio kako trećina opskrbe vodom za njego-
ve potrebe dolazi sa Zapadne obale. Ku-
bursi drugi problem vidi u izraelskom
opterećivanju palestinskih poljoprivred-
nih proizvoda različitim parafiskalnim
nametima, ali i cestovnim blokadama ko-
je povećavaju transportne troškove, pa
oni, unatoč većoj produktivnosti, ne mo-
gu konkurirati na izraelskom tržištu. Isto-
vremeno, izraelska vlada subvencionira
svoje poljoprivrednike, pa je i prodajna
cijena njihovih proizvoda manja. Cijena
umjetnog gnojiva u Izraelu i na okupira-
J
nim područjima znatno je viša od cijene u O
ostatku arapskog svijeta koji je, tradicio-
nalno, glavno tržište za palestinske proi- U
zvode. Konačno, Palestinci, zbog niza
apsurdnih zakona ne mogu slobodno uvo- R
ziti potreban repro materijal, a izvoziti
mogu samo pod izraelskim uvjetima. Sto-
N
ga, Kubursi rješenje vidi samo u potpunoj A
nezavisnosti Palestine. 
Pripremio: Faris Nanić L
 KULTURA
Priča o sevdalinkama: najčuveniji mostarski gradonačelnik sagradio dvorac najvećoj ljubavi koja se udala za
drugog
Dvore gradi Komadina Mujo
Avdo Huseinović
“Koliko ima samo duševne mehkote i
ljepote u toj sevdalinci! Ne gledajte samo
njenu spoljašnjost. Ima tu prikrivene
nježnosti i obzira, ima tu još rumenog sti-
da u obrazima. Ima tu još poštivanja i pre-
finjene skromnosti, ima tu još i ponosa,
koji kao vatra plane. Ima tu još i širokog
srca za dobro i oduševljenja za ljepotu
prirode. Naposljetku, ima tu jedan krhko-
obazriv i bratski nježan ton u međusob-
nom ophođenju kakav se rijetko susreće
na drugoj strani. Otuda je sevdalinka u
našem životu kao biser u školjci koji za-
dugo neće izgubiti svoj sjaj”, napisao je
pjesnik Hamza Humo 1937 godine. U
ovom broju pišemo o nastanku jedne od
najljepših mostarskih sevdalinki “Dvore
gradi Komadina Mujo”, koju je svojom
jedinstvenom interpretacijom prepunom
34 neke čudne topline, proslavio rahmetli dr.
Himzo Polovina.
Mostarska sevdalinka “Dvore gradi
Komadina Mujo” spada u red vrlo lijepih
sevdalinki. Pjesma je opjevala čuvenog
Mujagu Komadinu (1839.-1925.), jed-
nog od najzaslužnijih građana Mostara.
“U nizu pregalaca koji su za vrijeme au-
stro-ugarske uprave mnogo zadužili grad
Mostar i okitili ga spomenicima trajne
vrijednosti, najvidnije i najzaslužnije
mjesto zauzima popularni mostarski gra-
donačelnik Mujaga Komadina. Njego-
vom inicijativom sagrađeno je više im-
pozantnih građevina koje su do 1992.
godine služile na ponos Mostaru, a tada
su, skoro sve zapaljene ili potpuno sruše-
ne… Nijedan gradonačelnik grada na
Neretvi nije ostavio tako duboko sjećanje
na vrijeme i djelo stvoreno u njemu kao
sto je to uspio Mujaga Komadina.” Nje-
J govom su zaslugom u Mostaru podignu-
O te: Općinska zgrada, Općinski sud, Grad-
ska banja, zgrada Velike gimnazije iz-
U građena u maurskom stilu, betonski mo-
stovi na Luci i Carini, džamija u Gornjoj
R Drežnici, ženski mekteb na Brankovcu,
hotel Neretvu...
N Evo i nekoliko zanimljivosti iz Muja-
A ginog života. Za vrijeme posjete i razgle-
danja Beča, upitan za procjenu njegove
L vrijednosti, Mujaga je lakonski odgovo-
Himzo Polovina je proslavio sevdalinku
“Dvore gradi Komadina Mujo”
rio: “Vrijedi kao kad dobra kiša na vrije-
me padne u Hercegovini!” Jednom prili-
kom, Mujaga je sjedio po strani stola,
mada je kao gradonačelnik trebao zauzeti
mjesto u vrhu stola. Jedan mu je vijećnik
na to skrenuo pažnju, te ga zamolio da za-
uzme svoje pravo mjesto, na što mu je
Mujaga uzvratio: “Nije čelo gdje vi kaže-
te, nego gdje ja sjednem.”
Mujagina ljubav prema ljudima dugo
će se prepričavati po Hercegovini, kao i u
sljedećoj priči. Mujaga Komadina je po-
stao neprikosnoven otac grada, čaršija se
ponosi njim, ali se njemu i obraća za po-
moć. On pomaže koliko hoće i može, a
nesporazume izglađuje duhovito. Četiri
vojnika se obratila molbom muftiji da im
produži po dva dana dopusta, da u svojim
domovima proslave bajram. Muftija je
produženje odobrio, ali je o tome zabora-
vio da obavijesti nadležnu komandu. Ni
krive ni dužne, četvoricu mostarskih voj-
nika pozva vojni sud. Očevi im se nađoše
kod gradonačelnika, Mujage Komadine.
On ih primi toplo i umiri. “Dobro!”, škrto
će Mujaga, zamisli se, pa nastavi: “Sino-
ve vodite kućama, a šesti dan da ste ih
poslali u jedinice.” Istoga dana mostarski
gradonačelnik objelodani epidemiju tifu-
sa i zabrani ulazak i izlazak iz grada. A do
pet dana izdade novu naredbu, po njoj je
epidemija tifusa prošla. Po jedan plakat
posla zadocnjelim vojnicima, da ponesu u
svoje kasarne.
Popularna sevdalinka “Dvore gradi
Komadina Mujo” govori o nesretnoj lju-
bavi koju je Mujaga imao s prelijepom
Mostarkom Zibom. Iako je ludo volio, sa-
gradio samo za nju dvorac u kojem je pla-
nirao živjeti kad je oženi, Ziba je navod-
no ostala Mujagina neostvarena ljubav i
vječita želja. Stariji Mostarci su znali pre-
pričavati da je zbog nje često znao biti
tužan, usamljen i zamišljen. Pričalo se da
je ta Mujagina simpatija izvijesna Zaimo-
va Ziba, koja je opjevana u ovoj sevdalin-
ci, udala za nekog siromašnijeg Mostarca
s kojim i nije imala sreće u životu. Muja-
ga Komadina je umro u 86. godini života.
U nekim starim mostarskim novinama,
koje su izašle nekoliko dana poslije nje-
gove smrti, zapisano je doslovice ovako:
“Sve što Mostar ima od muslimanskoga,
srpskoga, hrvatskoga i jevrejskoga uha,
došlo je na dženazu, da isprati Mujagu
Komadinu. Nije običaj grada da drugo-
vjernici učestvuju na dženazi. Mujaga je
poseban Mostarac. Srkao je kahvu sa sul-
tanom, pio bir sa ćesarom i vino sa kra-
ljem. Bio je uvijek i u svemu prvi. Radio
je i razmišljao više od drugih, pa i ima
najviše, bar da mu se to jednom prizna i
kaže, pa makar i na dženazi.” 
DVORE GRADI
KOMADINA MUJO
Dvore gradi Komadina Mujo,
sred Mostara najljepšega grada!
Oblazi ga c’jeli Mostar redom,
samo nema Zaimove Zibe!
Što te nema Zaimova Zibo,
za tebe su sagrađeni dvori.
Za tebe sam dvore sagradio,
i žeženim zlatom pozlatio!
Ruke traže topla milovanja,
lice želi nježna njegovanja!
Srce traži čista drugovanja,
usne traže pusta sevdisanja!

Mula Mustafa Bašeskija – 200 godina od preseljenja na ahiret (1809. – 2009.)
Na tragu pogrešnih identiteta
Amel Suljović
200 godina je od smrti Mula Mustafe
Bašeskije. Reklo bi se - jubilej dostojan
daleko većih, raskošnijih kultura od ove
naše, čije okvire, da ne kažem osnovne
postulate – nije jednostavno utvrditi, nije
dabome nikada ni bilo, nego su bošnjački
ideološki opsjenari, držali glavu u vru-
ćem pijesku. Još poraznija je činjenica što
(klerikalni) minimalisti bošnjačke (kultu-
rološke) provinijencije smatraju da je taj
identitet definiran. Na sreću, jubileji, ma
kako ih obilježavali (još je bitnije – tko ih
obilježava), ne mogu utjecati na značaj
samoga djela. Bašeskija je u Ljetopisu,
koji se nalazi u rukopisnom fondu Gazi
Husrev-begove biblioteke, zabilježio do-
gađaje koji su se se odvijali u Sarajevu, o
ljudima koji su tu živjeli, o običajima, za-
natima, i općenito o načinu života u dru-
goj polovini 18. stoljeća.
Sugestija autora ovoga teksta otišla bi
u pravcu da – svijet danas i prije četrdeset
godina, kada je Mujezinović publicirao
svoj prijevod Ljetopisa – jednostavno ni-
je isti, niti su interesiranja ljudi (uopće)
jednaka. Jedan potpuno drugačiji pristup,
sa vremenski podešenim komentarima
bacio bi novo svjetlo na Bašeskijin rad i
život, bez ozbira na populizam, jubileje te
bošnjačke stipančiće koji u nastojanju da
sve prilagode sterilno utvrđenom identi-
tetu, prave od naše baštine – idolatriju.
Otuda je Ljetopis za nas još važniji jer
on daje neizbrisivu, nepromjenjivu, ne-
kontamiranu, nepodešenu sliku ovoga
prostora, datoga vremena, i puno govori o
nama samima. Sve to, zapravo ide u pri-
log razumijevanju toga istoga - identiteta,
o čemu bi se opet dalo posebno govoriti.
Jedino tako se baština i može sačuvati
od tranzicijske (postmoderne) bahatosti,
zlovolje, i uopće od nekog čudnog (kolek-
tivnog) nemara.
Danas je pao crveni snijeg
Jedan od takvih primjera je i posjeta
autora ovoga teksta Gazi Husrev-begovoj
biblioteci u okviru čijega fundusa se nala-
zi Bašeskijin Ljetopis, koju je, u najvećoj
mjeri, obilježila – nevjerica. Očekujući
da će se jedna od najznačajnijih knjiga o
kulturnoj prošlosti Sarajeva čuvati u ne-
“Ljetopis”
koj posebnoj vitrini, ili barem u nekoj ku-
tiji, bio sam doslovno zaprepašten dvje-
ma činjenicama:
Prva je da te vitrine odnosno kutije -
nije bilo. Tačnije, knjigu pod (kataloš-
kim) brojem 7340 u istoj nisu mogli naći
ni nakon gotovo pola sata. Zapravo, nije
se tačno moglo utvrditi tko ju je “uzeo”,
niti gdje se sada nalazi;
Druga je (ni)malo ugodnija; knjiga je
napose ipak stigla, ali trajno nezaštićena
(niti u celofanom da ju umotaju). Tačnije,
jedan od bibliotekara ju je donio, doslov-
no, pod mišicom.
Ushićenje, i divljenje, to je prvo što bi-
lježi izravni susret sa Bašeskijom. U tada
vjerovatno luksuznoj opremi, tamno-sme-
đih kožnih korica koje mirišu po vremenu iz
kojeg su je donijeli, s onim “nečim” što ve-
lika djela čini takvima, listao sam stranice
Ljetopisa. Na pojedinim listovima je bio
(stari) pečat GHB-a, iz 1871. (1249. h.g).
Prva kataloška oprema knjiga, objav-
ljena u jednom od zbornika, itekako je
zanimljiva. Zapravo iz nje doznajemo da
je prethodni vlasnik, prije ove ustanove,
bio izvjesni Mehmed Ševki Alajbegović.
Nije navedeno pod kojim je uslovima
knjiga prešla u vlasništvo GHB-a.
Bibliotekar, listajući Ljetopis, tumači
pojedine stranice. Zastaje na dijelu gdje
Bašeskija daje popis osmanlijskih sultana
s godinama vladanja.
“Vrijednost ovoga djela, ističe, (pre-
vashodno) je u njegovoj autentičnosti. Ba-
šeskija je pisao neke, u tom vremenu ne-
važne stvari (nevažne za datoga gospodina
op.au.), međutim sada, odnosno danas one
vjerno ocrtavaju to vrijeme; npr. “Danas je
pao crveni snijeg ili ukopali su tu i tu, ne-
kog čovjeka koji se vratio sa vojne…”
KULTURA
Na moju zamolbu, na identičan način
i još strašnijem nemaru, došao sam u pri-
liku prelistati i medžmuu Mustafe Firaki-
je, jedinog Bašeskijinog muškog djeteta,
koji mu je uz (jednu) kćer preostao od de-
setero djece, tačnije, koji ga je kako i sam
navodi u tekstu “ispratio na drugi svijet”.
Važnost Firakijinog teksta (u kontek-
stu ove teme) je u činjenici da se tu po
prvi puta precizno navodi godina Baše-
skijine smrti, koja je prethodno bila veza-
na za godinu u kojoj je prestao sa pisa-
njem Ljetopisa.
Mentalitet kotline
Izlazeći iz ove ustanove lijepoga imena,
dostojnog vakifa, nije me napuštao osjećaj
želje da se ovaj kulturološki dragulj naše
prošlosti, čuva na nekom drugom mjestu,
trajno na očima svima koji ga žele vidjeti,
ali bez mogućnosti da ga se dodiruje (znoja- 35
vim) rukama, barem na način, na koji foj-
nički ili visočki fratri, (fra Gavran, fra Maj-
dandžić) čuvaju ljetopise iz osmanskog
vremena. Otuda, nije uzalud u romanima
Ive Andrića, pa i kod Selimovića mudrost
pohranjena u njihovima utvrdama, veselje u
bošnjačkim avlijama, a sumnja kod ljetopi-
saca koji umirući ne znaju koliko je to bio
(ili nije) uzaludan posao. Jer pitanje naše
prošlosti - pitanje je dostojanstva bez kojeg
niti jedan život ne vrijedi više od uzdaha
onih koji ispraćaju - rahmetliju.
Dakako, činjenica da je pišući Tvrđa-
vu, Meša Selimović u dobroj mjeri “kon-
zultirao” Bašeskijin Ljetopis, u mjeri da bi
se o tim “konsultacijama” dao napisati je-
dan zaseban tekst, ne ide u prilog tome ko-
lektivnom, (nacionalnom) dostojanstvu,
jer iako Selimović (kao pisac) nije bio du-
žan navoditi “svoje historijske izvore”, bio
je (zasigurno) dužan, zarad toga dostojan-
J
stva ukazati na univerzalne vrijednosti O
Ljetopisa skromnog pisara M. M. Bašeski-
je, negdje u dnu lista. Jer sva imena likova U
iz Tvrđave koje ćemo u većini pronaći u
Ljetopisu, ona antologijska scena kićenja R
izloga skromne pisarnice kod Sahat kule u
čast sultana Abdul Hamida, uopće osjećaj
N
kojim zrači ovo djelo, to je zapravo identi- A
tet ove kotline, u kojoj valjda nitko, nije
umro (niti živio) uzalud.  L
 KULTURA
Bošnjački književnik Skender Kulenović (1910. – 1978.)
Kulenovićev književni opus
Ajka Tiro-Srebreniković
Rođen u Bosanskom Petrovcu 2. ruj-
na 1910., a umro u Beogradu 25. siječnja
1978. Osnovnu školu je završio u rodnom
mjestu, a gimnaziju u rodnom mjestu
svoje majke, Travniku. U Zagrebu je
1930. upisao Pravni fakultet. U to se doba
već rađaju simpatije prema Komunistič-
koj partiji Jugoslavije. 1933. Kulenović
postaje član SKOJ-a, a dvije godine ka-
snije i KPJ. Skender se pridružio partiza-
nima već na početku Drugog svjetskog
rata, 1941. godine. Njegov ratni put je
uglavnom vezan za Bosansku krajinu (Pr-
vi partizanski odred Bosanske krajine).
Bio je vijećnik AVNOJ-a u Jajcu i član
ZAVNOBiH-a. I za vrijeme rata Kuleno-
vić piše poeziju (“Pisma Jove Stanivuka”,
“Stojanka majka Knežopoljka”, “Ševa”),
a nakon rata sve češće prozu i drame. Na-
kon rata bio je direktor drame Narodnog
36 pozorišta u Sarajevu. Bio urednik “Pre-
gleda”, “Književnih novina” i časopisa
“Nova misao”. Od 1950. do 1953. bio je
sekretar Narodne skupštine FNRJ, a za-
tim će iskusiti i nemilost od vladajuće eli-
te. Naime, nakon što je zabranjena “Nova
misao”, biti će za kaznu degradiran te mu
je ponuđeno mjesto korektora u beograd-
skoj “Borbi”. Od 1955. počinje raditi u
Mostaru kao dramaturg Narodnog pozo-
rišta. Njegov pjesnički prvijenac, sonetni
vijenac “Ocvale primule”, napisane još u
đačkim danima 1927., naišle su na vrlo
dobru ocjenu ne samo kod čitateljske pu-
blike nego i kod kritike. Nakon toga su
uslijedile vrlo snažne poeme s ratnom te-
matikom: “Stojanka majka Knežopoljka”
1945., i “Ševa”, objavljena 1952., kome-
dije (“Djelidba”, “Večera”, “A šta sad”)
1947., zbirka pjesama “Soneti” 1968.,
zbirka pripovijedaka “Divanhana” 1972.,
J priče za djecu “Gromovo đule” 1975. te
O roman “Ponornica” 1977. Pored književ-
nih oblika, Skender je pisao eseje, knji-
U ževne i kazališne prikaze, putopise, re-
portaže, itd.
R Kad se spomene ime Skendera Kule-
novića, asocijacije prije svega idu u smjeru
N poeme “Stojanke majke Knežopoljke” i
A možda, nenaklonosti suvremnog čitatelja
prema umjetničkom i životnom djelu ovog
L našeg znamenitog pisca. S pravom, ako se
Skender Kulenović (1910.-1978.)
ima u vidu nedavna društveno – politička
realnost koja je u naše svijesti ubilježila,
još uvijek, svježe rane srebreničke i bosan-
ske, ožiljci što ne zacijeljuju lako, ožiljci
prouzročeni od nekih Mlađana, Srđana što
su smjelo prešli drinske brzake i nemilo-
srdno uništavali sve ono što ima bilo ka-
kve veze sa islamom i bošnjaštvom. Zbog
toga čitatelji postaju skeptični kad se spo-
mene “Stojanka”. S razlogom. Tragična
sudbina i bol koji je razdirao utrobu boš-
njačkih majki i u onom i u ovom ratu,
smjelo mogu ustvrditi, kako nije dovoljno
na tematološkoj razini umjetničkog svijeta
prezentiran niti obrađen. Ako bismo samo
od tog motiva polazili, zanemarujući
strukturu, umjetnički svijet i poruku Sken-
derovih poema, onda zasigurno ono racio-
nalno u našoj svijesti, s pravom, pravi od-
stojanje od pjesnikovih ratnih poema. Ali!
Skenderove poeme imaju veću dimenziju.
Nastajale su u ratu pa prema tome one su
plod najneposrednijeg pjesnikovog doživ-
ljaja. Iako se u “Stojanki” čuje glas koji
poziva na osvetu, ipak je dominantniji an-
tiratni krik, aktualan u bilo kojem vreme-
nu. Umjetnički svijet Skenderovih poema
je i odraz čiste i široke bošnjačke duše koja
je uvijek, zbog svog urođenog ili stečenog
merhameta, etičnosti i moralnosti, više
osjećala tuđu nego vlastitu nevolju. A po
mom dubokom uvjerenju čin suosjećanja
ne predstavlja nikakav hendikep jer samo
velike duše patnju drugoga mogu osjetiti
kao vlastitu. Kako bi bilo dobro, doista bi
bilo dobro, ne samo zbog Bošnjaka, nego i
zbog pripadnika srpskog naroda čiji su na-
logodavci i izvršitelji od 1991. do 1995.
imali za cilj, pod svaku cijenu, ubiti i isko-
rijeniti bošnjačku i muslimansku bit na
ovim prostorima da se našao samo jedan
srpski sin, samo jedan Skender iz njihovog
naroda, koji bi u stih za svagda ubilježio
slike stravičnih srebreničkih noći, one
1995. godine, kad u nekoliko dana raspa-
mećene horde poubijaše preko 8.500 ne-
dužnih, nenaoražanih srebreničkih civila,
mahom muške čeljadi, samo zato što nisu
bili Srbi. Naš Skender je već davno osjetio,
duboko doživio bol jedne srpske majke
koja izgubi tri sina. Njena bol bijaše i nje-
gova. Njen krik u ratnom kaosu bi i njegov
krik. To su glasovi koji proklinju neprav-
du, nečovječnost, bez obzira s koje strane
dolazila. A koliko li po srebreničkim tek
ozelenjelim šumarcima ostade za svagda
ležati naših sinova o kojima niti jedan srp-
ski pjesnik ne napisa ni slova. Zašto? Zato
što se, očito, srpskog naroda taj genocid ne
tiče. A našeg Skender-bega Kulenovića se
ticala bol jedne srpske majke. Tri sina u
odnosu na osam i po hiljada bošnjačkih si-
nova!? I nitko od poštenih i pravednih Sr-
ba da glasno progovori o RS koja nastade
na genocidu, na tragediji bošnjačkih sino-
va. A sad se vode vrlo “umni” i “konstruk-
tivni” razgovori o ponovnom prekrajanju
bosanskog teritorija. Oni koji kao ratni tro-
fej dobiše dio Bosne, sada se zalažu da se
ona opet cijepa. Oni drugi, treći nikad nisu
bili ni sretni s podjelom. Kako bi i bili kad
izvršitelji genocidne politike dobiše skoro
polovicu bh-teritorija, a ostali drugu polo-
vicu. To me podsjeti na prastaru priču u
kojoj je maćeha djeci dijelila gurabije. Ka-
ko bi stvorila sliku “dobre i pravedne ma-
me”, reče da pastorčad, njih troje svom
polubratu, a njenom vlastitom djetetu dad-
nu po pola svoje gurabije. E, tako su ti di-
jelili Bosnu, pa zahvaljujući oštoumnosti
svoje “pravedne i dobre mame” Srbi dobi-
še skoro pola Bosne, a ono dvoje pastorča-

di pola pa nek se onda između sebe kolju,
a gospođa Mama na prijestolju carice Mi-
lice mudro gušta i baš je se plaho i ne tiče
preostala dioba carstva. Ona ugrabila ono
što joj nikad, od kad je čovjeka i vijeka,
nije pripadalo pa velikom pleščetinom lju-
bomorno prekrila nepravedni ratni trofej
za svog bradatog đetića.
Njima na čast, a nama zbog “Stojan-
ke” na diku i ponos za sva vremena.
Za poemu “Ševa”, pjesnik je rekao
kako ju je ispjevala ljudska glad. “Vrlo
dobro se sjećam povoda ovoj poemi. Jed-
nog majskog svitanja 1943. išao sam u
koloni Glamočkim poljem, iznad naših
glava pjevale su ševe. To je u meni pokre-
nulo čitav jedan svijet. U selu Vaganu,
gdje smo se poslije toga nastanili, počeo
sam da pišem. Pisao sam u jednom sjeno-
kosu. Kad je poema bila gotova, osjećao
sam da je u meni ostalo još mnogo toga
neispjevanog, ali je došlo do pokreta, pa
sam to morao odložiti za kasnije…”
U “Genezi jedne pjesme” autor se pri-
sjeća 1968. godine kako su nastajale nje-
gove ratne poeme. “Odista, kao suza, stih
stiže stih, jedan pišem, drugi već šapćem.
Tako se u jednom huku završi taj niz, i ne
čitam ga nego precrtavam onaj pred njim,
kao da krešem vriježe u koje sam se bio
zapleo. Gledam onda, vjerno, netremice,
kao i ova šuma, u plavet daljina, tamo
gdje mi se čini da je otprhnulo moje jato.
Radoznalo kao zraci sunčani, odletjelo je
da vidi to što ja sada čujem kako grmi iz
daljine - od toga drhti li to sa mnom i ora
šuma? Mjesec i više dana valja se ta sveta
obećana grmljavina kroz plavet mojih na-
da, kao jugovi da tutnje planinom moga
djetinjstva i prvi su joj tutnji davno već
prešli u nekoliko stihova što ih, ne znam
već koji put, šapćem nijemo, sav sada na-
brekao i otežao kao oblak iz koga će plju-
snuti sigurno, preobilno i blagodatno.”
Božo Milačić 1967. godine za “Sto-
janku” je rekao: “Čitava poema doima se
kao spomenik čovječnosti. Riječi su
isklesane, čvrste, odmjerene, postojane
bez obzira da li su nježne ili opore, bez
obzira da li se riječima miluje ili se od ja-
da i jeda progovara.”
Zbirka “Soneti” 1968. potvrdila je no-
va Kulenovićeva poetska iskazivanja,
izazvala mnoga priznanja i brojne knji-
ževne nagrade.
Stevan Raičković je 1969. godine za
“Sonete” rekao kako je Skender u njima
napustio spoljašnje horizonte života i upu-
tio se skrivenim stazama s kojih u čud-
nom, tajanstvenom obasjanju pucaju unu-
trašnji vidici i još netaknuti pejzaži. Sken-
der je u njima pjevanje pretvorio u otkri-
vanje, a krug čitalaca poezije sužava i
svodi na krug poetskih saučesnika. A Da-
nilo Kiš za jezik Skenderov je rekao:
“Skender Kulenović je bio rudar jezika
(…) zalazio je on u najdublje slojeve na-
šeg bogatog jezika (…) jednako u svojim
pjesmama kao i u svojim prozama, Sken-
der je birao uvijek najtvrđu riječ, uvijek iz
najdubljih jezičnih slojeva, uvijek iz naj-
tamnijih svojih leksičkih zona, jer je za
njega bila najtočnija ona riječ koja je naj-
duže mirovala u predanju, ona koja je naj-
manje istrošena, ona koja je najljuće zve-
knula na njegovom jezičnom nakovanju”.
U Kulenovićevim “Sonetima” se pre-
poznaje istočnjački senzualizam, kao i
osjećanje da jedino poput stećka može
nadživjeti sve iluzije je riječ teška, riječ
materinskog jezika. A Skender je imao
dušu bošnjačku, široku, toplu i nadasve
iskrenu, o čemu govore ne samo esejistič-
ki prikazi o sevdalinki, poimanju bosan-
skog jezika nego i njegovi stihovi: “Svijet
je ovo, do zla Boga, čulan i mašta o nje-
mu je čulna. A pod kamenom patrijarhal-
noh tabua izrazio se u najčišći fluid –
ispjevao u svojoj drijevnoj rijeci, jednu
od najrafiniranijih i najdramatskijih lju-
bavnih lirika u svijetu.” ( o sevdalinki).
“Još pot stotina godina turska vlast
ovdje da je ostala, ovi negdašnji patareni
govorili bi bosanski.” ( iz “Ponornice”).
“Sve do pojave kasnih sonata bitna ka-
rakteristika Kulenovićeve poezije bila je
impresionistička zanesenost lirskog su-
bjekta svijetom prirode, koji je ispunjavao
pjesnika osjećanjem neuništive snage i
energije. Predmetni svijet nije bio izvanj-
ski, nego je bio dio čovjekove intime, unu-
tarnji pejzaž čovjekovog bića, snažnog i
vječnog kao priroda. Otuda se to osjećanje
supstancijalnog jedinstva intimnog i uni-
verzalnog, antropološkog i kosmičkog, do-
življava ne samo kao predpostavka života,
nego i kao razlog pjevanja. Pjesnički čin je
značio ekspresiju tog životnog obilja.
Snažni životni otkucaji ponesenog Kuleno-
vićeva senzibiliteta upravo su zahtijevali
otvorenu i dinamičnu formu, dovoljno pro-
stranu da u sebi primi i autentično izrazi
vizije životnog intenziteta. Neprekinuto
kolanje i kovitlanje životne energije i ta
snažna pulsacija vječnog treperenja i kreta-
nja, uvjetovali su, dakle, i dinamičnu struk-
turu Kulenovićevog slobodnog stiha.” (iz
predgovora “Soneti i pripovijetke”).
Rat ili svegled satrap il jesen od rita/
poružne i svjetlost – nebo zemlji zgade./
Ti kamena lebdiš ko procvali badem/ žed-
na plavog bezdna, puzavica sita… ( iz
Tariha za Karađoz-begovu džamiju u
Mostaru).
KULTURA
Rat il stoglav satrap il zmaj zemljotre-
sa/ sruše sve do zvijezda, i nebo se jada./
Ti miran i savit preko mrakobjesa, / ljude
i rijeku puštaš ušću nada… ( iz Tariha za
Stari most u Mostaru).
Mati moja: Stabljika krhka u saksiji,/
Pod strehom pitoma kumrija./ Vijek u če-
tiri duvara./ Čelo na zemlji pred svojim
Allahom velikim i svemilosnim./ Derviš s
tespihom u tekiji.
U mejtefu,/ u žutoj sufari i bijeloj bra-
di hodžinoj,/ ovaj i onaj svijet ugleda:/ Po
kosi osjeti kosu meleća,/ na uhu crni ša-
pat šejtana,/ u srcu prelest saraja dže-
nnetskih/ I stravu vatara džehennemskih,/
pred očima čengel strašnog Azraila/ što
dušu vadi iz žila roba Božijega. ( iz pje-
sme “Na pravi put sam ti, majko, izašo”).
To su tople kćerke zavjetrina./ Skrive-
ne i nježne, za suncem se žute./ Bez mirisa,
na dnu žutih krvi slute/skoro iščeznuće s
dolaskom vrelina. / Kao da su mrtve. Ali
one ćute/ u srcima žutim strast mlakih to-
plina./ U njedrima vrije sok, struji svježi-
na,/ al primule meke I titrave šute./ U sivoj
ekstazi posljednjih bulbula,/ u časkama bi-
jelih procvalih ponoći,/ zaplakaše oči skri-
venih primula…( iz “Ocvalih primula”).
Roman “Ponornica” tematski je vezan
za onaj period bosanske povijesti kad je
stara carevina sa svojim civilizacijskim 37
sklopom već dovoljno davno izvan Bosne,
a nova već unijela svoj red i svoje običaje.
Niti je jedna dovoljno umrla niti je druga
dovoljno živa, a odsjaj i jedne i druge već
se talože u svakoj od ličnosti ovog romana.
Austrijska tema u bosansko-hercegovač-
koj literaturi nametala se skoro sto godina,
a naročito je prisutna u bošnjačkoj knji-
ževnosti. Ona je za bošnjačkog pisca i da-
lje opsesivna, jer ni danas se njegov svijet
nije odrekao civilizacijske važnosti za
“turski” orijentalni svjetonazor, a prihva-
tio je “austrijski”, zapadni. Zato Kulenovi-
ćeva tema i jest ponornica sa dosad stogo-
dišnjim tokom za koju ne vjerujem da je
našla svoju definitivnu ponikvu. Konkret-
no, Kulenovićeva “Ponornica” tematski je
ušla u avliju, u onaj smaragdni prostor iza
avlijskog zida, u senzibilitet o kome je on
pisao u izvrsnom eseju “Iz smaragdne
Une”. Taj rafinman, ta senzibilnost, to je
J
korijen ove teme. Zbog dubine njihovih O
živih žila roman “Ponornica” tematski je i
kompozicijski toliko razuđen. Ovaj roman U
po tematskom određenju je roman ličnosti,
i društveni, i povijesni i porodična hroni-
R
ka, a za sva ta formalna određenja u temat-
ski razuđenom toku može se naći potvrda.
N
Onaj dio fabule koji je posvećen Muhame- A
dovu životu, kroz cijelu se ličnu prizmu
prelomila cijela “Ponornica”, tematski je i L
 KULTURA
fabulativni okvir svih događanja tako da
on određuje i kompozicijsku strukturu ro-
mana.” (Fahrudin Rizvanbegović).
Roman “Ponornica” je objavljen go-
dinu dana prije Skenderove smrti. U ro-
manu su prezentirana prisjećanja glavnog
junaka Muhamed-bega na događaje koji
su se odigrali u njegovom zavičaju, prije
četrdeset godina. Jedno davno, požutjelo
pismo, dobiveno na Al-Azharu od rodice
Senije, u Muhamedovoj sadašnjosti leži
na stolu, “pokraj moje suhe, žute ruke pu-
ne već staračkih pjega i kvrga zelenih ve-
na”. Kroz cijeli roman se provlači, kao
moto, Senijina rečenica “Eto ih tamo, nek
rade što hoće”, koja ujedno označava
Muhamedov skeptični i relativni odnos
prema svijetu. Roman napisan u ispovi-
jednoj formi, kao i većina bosansko-her-
cegovačke prozne književnosti, postaje i
vrlo snažna priča o glavnom junaku Mu-
hamedu, vrlo konkretna priča o ljudskoj
sudbini. U širem kontekstu, tema “Ponor-
nice” je vezana za problem raslojavanja
društva koje prijeti raspadom patrijarhal-
ne bošnjačke, begovske obitelji.
Vrlo zanimljiv odlomak u “Ponorni-
ci” se odnosi na epsku rapsodu u kojoj
likovi Hilmi-beg i srpski kmet Ostoja pje-
vaju istu pjesmu o Zlatiji djevojci. Tu
38 scenu promatra i analizira glavni junak
Muhamed-beg koji iz pozicije sveznaju-
ćeg i pouzdanog pripovjedača obavješta-
va čitatelja kako su “… kod sviju, oči i
uši jedno”. Pjevači pjesmu pjevaju svaki
na svoj način, ali fabula uvijek ostaje ista.
Zlatiju djevojku u oba carstva prose, ali
ona svakog prosca odbija. I vezira je od-
bila, ali vezirova sujeta je bila toliko po-
vrijeđena da taj poraz ne mogaše nikako
prihvatiti. Uvrijeđeni vezir posla pismo u
kaursku carevinu, primorskome banu, s
nagovorom da pokupi vojsku te krenuše
na kulu Zlatijinog oca kako bi nasilu
ugrabili Zlatiju, a očevu joj kulu poharali.
Mnogi su izbjegavali krenuti u ovu bitku,
ali se nađe najmlađi od Bojčića te razbije
kaursku vojsku. Lijepa Zlatija pođe za ju-
naka Bojčića i rodi mu, kako kod kojeg
pjevača, tri ili sedam sinova. A kada
Ostoja zapjeva: “I vjeru ću svoju promi-
J jeniti/ Privest vojsku svijetlom veziru…”
O tada Hilmi-beg planu: ”Lažeš! Nije tako,
lažeš! Pjevaj pravo!” Ostoja se pravda
U kako ne zna drukčije. A Hilmi-beg mu
odbrusi: “Ne znaš? Znaš ti bolje nego ja!
R Nego hoćeš ovime niz dlaku. Ban je ju-
nak! Dušmanin, ali junak!” Mehmed-beg
N ovo napjevavanje doživljava kao kazališ-
A nu predstavu. Ovo napjevavanje nije be-
zazleno, njegova drama je mnogo dublja i
L kompleksnija, a sveznajući pripovjedač
upravo to kompleksno želi predočiti im-
plicitnim čitateljima: nadmetavanje u pje-
smi ujedno predstavlja i sukobljavanje
dva stoljećima suprotna svijeta - dva po-
larizirana i neprijateljski sučeljena druš-
tvena sloja: feudalna, begovska i kmet-
ska, hrišćanska. Kmet Ostoja je pjevač na
begovskim dvorovima, to je primjer pro-
fesionalnog rapsoda kojemu je zbog tra-
dicije uskraćeno biti umjetnički kreativ-
nim, jer su nepisana pravila zakonitosti
klase zahtijevala od pjevača (interpretato-
ra) strogo zacrtane forme ukalupljene u
ukus kolektiva. I danas, na žalost, takvih
pjevača i ulizica koji će dobrohotno po-
trefiti u žicu prastarih gusala koje opjeva-
vaju kolektivno junaštvo, bez stvarnog
povoda, ima na pretek. O fenomenu “be-
govskih pjevača” pisao je Alois Schmaus
u ogledu pod nazivom “Studija o krajin-
skoj epici”, gdje se govori o pojavi bo-
sanskih feudalnih pjevača koji su vodili
računa o staleški uvjetovanom ukusu, za
koje je epika značila projekciju idealizi-
rane slike prošlosti, a u junačkoj Krajini
su joj posvećivali vrlo značajno mjesto.
Neumitni kraj i propast begovske moći u
Bosni, bez ikakvog zazora priznaje Mu-
hamed-beg koji, pri povratku u zavičaj,
svjesno sudjeluje u nadmetanju “kamena
s ramena” sa snažnim srpskim mladići-
ma, kmetovima kod begova Filipovića.
Ovo nadmetanje je beg Muhamed doži-
vio samo kao igru, a njegovi sunarodnjaci
to doživljavaju kao “bitku između vjera”.
To nadmetanje je na takav način shvatio i
kočijaš Fehim, spočitavajući Muhamed-
begu kako nije smio dozvoliti blamažu
pred kmetovima. Ali Muhamed-beg već
odavno nije pripadao tom svijetu u kojem
se sve mjerilo i doživljavalo kao stoljetna
borba između svjetonazora i kultura. Me-
đutim, Skender Kulenović dobro je znao
kako je stara begovska slava samo lijepa
prošlost i da je ta aristokratska klasa u du-
bokoj krizi i odumiranju. “Ponornica”
predstavlja roman o propadanju begov-
skog plemstva u BiH, a Skender osjećaje
nije skrivao. Jednom je zapisao kako je
njegovom ocu imponirala begovska titu-
lar, ali je već bio svjestan kako je taj druš-
tveni sustav već na izdisaju. Od četvrte
do osme godine Skenderovog djetinjstva
otac je zanemarivao ubiranje trećine od
kmetova, a bavio se trgovinom. “A kad je
naša porodica 1918. izgubila kmetove, i
iz godine u godinu padala u sve veću bije-
du, da se na kraju nađemo u njenom vr-
hunskom užasu, sve optužbe i sav bijes
očaja, i kod oca i kod mene i kod svih nas
u porodici, svaljivali su se na begove, na
pretke, kao na ljude slijepe i tvrdoglave.”
“Ponornica” predstavlja kritiku bo-
sanskog begovata u bošnjačkoj literature,
analiza ekonomskog, socijalnog i moral-
nog propadanja prema kojemu Skender
nije pokazivao previše sentimentalnosti.
Muhamed-beg je otuđen od svog zavičaja
i vlastitog duhovnog izvorišta, svjestan je
nadolazeće budućnosti u kojoj će neka-
dašnja begovska slava ostati samo kao
daleka uspomena ili kao epska pjesma na-
ručena i ispjevana od kmetovskog pjeva-
ča. Ipak, njegov odnos prema tom svijetu
koliko god bio s određenim odstojanjem
oslikan, toliko je predstavljao samozataj-
nu ponornicu u svome biću od koje nije
mogao pobjeći. U Skenderovoj spisatelj-
skoj naravi su se, možda, zbog toga suko-
bljavala dva svijeta: onaj sklon komuni-
stičkoj ideologiji i drugi svijet sklon ari-
stokratskom begovskom izrazu. Skender
je bio ponosan na očev svjetonazor pa je
zapisao kako je u njihovu kuću, zahvalju-
jući ocu nezaustavljivo ulazio europski
način života, a to je značilo da je način
odijevanja, ne samo sinova nego i kćeri
bio u skladu s europskim načinom. “I se-
stra je išla na školovanje. Otac je nosio
šešir, kajao se što na vrijeme nije prodao
zemlju pa sve uložio u trgovinu…”
Skenderova kritika bosanskog begova-
ta nije bila zasnovana samo na pukoj for-
mi, ideološki motivirana nego duboko
emotivno proživljena. Skender-beg Kule-
nović je naizgled bezdušno prezentirao
svijet “Ponornice”, ali ga jezik i simbolika
duboko odaju, riječ je o bolnom i emotiv-
nom predočavanju neminovnih povijesno
društvenih kretanja. Mogli bismo reći ka-
ko je kroz lik Muhamed-bega prezentiran
vlastiti piščev autoportret, ali je u simbo-
ličkom smislu ipak najjači motiv ponorni-
ce, motiv koji je u isto vrijeme i centralni
motiv romana i centralni motiv cjeloku-
pnog Kulenovićevog književnog opusa. 
 KULTURA

XXVI Susreti kazališta/pozorišta Brčko Distrikt 2009.

Festival ozbiljnih namjera

Mladen Bićanić

Tradicija održavanja kazališnog festi-

vala u Brčkom seže u sedmo desetljeće
prošloga stoljeća. 1974. godine priređene
su prve pozorišne/kazališne igre, na čijem
je otvaranju Radoslav Zoranović, tada
ključni čovjek organizacije kazališnog ži-
vota u BiH, odmah uočio jednu od karak-
teristika što će ovaj festival pratiti sve do
danas: “Zaista ne mogu shvatiti ovaj kul-
turni fenomen u Brčkom – kako se uspje-
lo u relativno kratkom vremenu animirati
ovoliko i ovakve pozorištu odane publi-
ke.” Par godina poslije, književnik i
dramski pisac Alija Isaković naglasiće i
drugu značajku tih teatarskih dogadjanja:
“Smatram veoma značajnim što u Brč-
kom imamo godišnju smotru bosansko-
hercegovačke drame, jer je naše dramsko
stvaralaštvo u izvjesnom zaostatku za
ostalim književnim rodovima.”
Rat je, nažalost, učinio svoje, festival 39
je nakon 18 godina prekinut, da bi bio ob- dramski pisac u vremenu krize”, a u iz- Sve predstave što su se mogle pogle-
novljen 2002. godine. Bio je to, tada, “je- boru umjetničkog direktora i glavnog se- dati na ovogodišnjima suretima, na neki
dini teatarski festival u Bosni i Hercego- klektora prof. dr. Srđana Vukadinovića, način, slijedile su tu glavnu okosnicu, nit
vini na kojem se igraju predstave iz oba u najsjeverniju pozorišnu luku BiH dove- festivala – kako to dramski pisac odgova-
bosansko-hercegovačka entiteta – Fede- li su osam predstava: pet iz BiH i tri iz ra na zahtjeve vremena i to u doba krize,
racije BiH i Republike Srpske – a kon- regiona. Sve predstave u konkurenciji a kazališne kuće i njihovi ansambli u izu-
cepcijski se temeljio na kazališnim razli- ocjenjivali su stručni i žiri publike, a ove zetno izjednačenoj selekciji pokazali su
čitostima: jezičkim (bosanski, srpski, hr- godine u središtu pažnje bila su djela ži- kako to izgleda na pozornici.
vatski), žanrovskim, estetskim i izražaj- vih dramskih autora. Nastupili su: Ka- Zenička predstava kretala se u koordi-
nim, kao prepoznatljivoj specifičnosti merni teatar 55 iz Sarajeva, Dubravko natama smijeha, tuge i nadasve šutnje.
bosansko-hercegovačkog kazališnog si- Mihanović “Žaba”, režija Elmir Jukić, Vrlo čista u ideji, jasna u poruci – kada
stema i samog društva.” (Srdjan Vukadi- Narodno pozorište Republike Srpske, smo izbačeni iz svijeta koji poznajemo i
nović, prvi selektor) Banja Luka, Radmila Smiljanić “Balon nasilno ugurani negdje gdje civilizacijski,
Od tog trenutka festival se naziva Su- od kamena-moja sjećanja” u režiji Filipa kulturno i etnički ne pripadamo. Priča je
sreti pozorišta/kazališta u Brčkom i to mu Grinvalda, SARTR, Sarajevski ratni tea- to o životu prognanih iz Bosne u Šved-
je i treća odrednica. On zaista, svih ovih tar, Almir Imširević “Mousefuckers”, u sku: kada nam poruše i izbrišu sve što
godina, jeste mjesto kazališnih pregalaca, režiji Faruka Lončarevića, Bosansko na- smo imali – snove, čežnje, nade, ali i dom
teatarskih kuća, trupa i grupa, ali i ljudi rodno pozorište iz Zenice, Zilhad Ključa- i domovinu – tada šutimo. Predstava je
koji se, neposredno, bave teatrom, teatro- nin “Švedsko srce moje majke”, redatelj obavijena bijelinom, jer bijelo jeste boja
loga, dramatičara, dramaturga, kritičara, Aleš Kurt i Narodno pozorište iz Saraje- šutnje, boja boli i tuge, boja sjećanja, ali
što mu daje neku posevnu notu, šarm i va, Lada Kaštelan “Pobjeda” u režiji Sel- bijelo jeste i boja kroz koju se prelamaju
J
draž. Prije par godina zvanični program
festivala obogaćen je sudjelovanjem ka-
me Spahić. Srbiju su predstavljali Zvez- zrake svih drugih kolora, cijeli spektar O
dara Teatar iz Beograda sa “Generalnom obojenog svijeta. Samo je pitanje kako to
zališnih kuća iz regiona – Hrvatske, Srbi- probom samoubistva” Dušana Kovačevi- prepoznati, kako odabrati boju našeg srca U
je i Crne Gore, a jedini je uvjet da se igra ća u režiji autora, Srpsko narodno pozo- koja korespondira s bojom “Švedskog sr-
domaći dramski pisac i djelo pisano na rište iz Novog Sada sa “Brodom za lut- ca moje majke”. Gosti iz Novog sada, R
jednom od jezika koji se ovdje govori – ke” Milene Marković u režiji Ane Tomo- ujedno laureati Susreta, budući da je
bosanskom, srpskom ili hrvatskom. vić, dok je iz Zagreba stigao ansambl “Brod za lutke” od stručnog žirija (Mira
N
Netom završeni 26. Susreti pozorišta/
kazališta u Brčkom, priređeni od 26.11.
Satiričkog kazališta “Kerempuh”, odi- Banjac,glumica, Ahmed Imamović, reda- A
gravši “Metastaze” Ive Balenovića u re- telj i Darko Lukić, dramski pisac i teatro-
do 4.12.2009. pod motom “Suvremeni žiji Borisa Svrtana. log) proglašen najboljom predstavom fe- L
 KULTURA
stivala u cjelini, tu svakidašnjicu odrasta-
nja i sazrijevanja jedne žene, promatraju
kroz prizmu bajke. Milena Marković, au-
torica, prvenstveno je pjesnikinja, pa se
sve na sceni odigrava u fantazmagorič-
nom svijetu bajke. Ali ne jedne, već u
spletu i prepletu maštovitih kombinacija i
motiva iz raznih izvora susrećemo patulj-
ke i Snježanu, žapca i Palčicu, Zlatokosu
i medvjediće, Ivicu, Maricu i vješticu, ali
i niz drugih bajkovitih stvorenja tih fanta-
stičnih svjetova mašte. Stoga predstava,
na trenutke, poprima i svojstva nekog
imaginarnog turističkog vodiča po skri-
venim i često nedostupnim mjestima eu-
ropske bajke. Dušan Kovačeviću svom
prvom djelu nakon višegodišnje pauze pi-
sanja za teatar, komadu daje podnaslov
gorka komedija o laži. I upravo na razme-
đi ta dva pojma, gorčine svijetom u ko-
jem obitava i laži kojom se taj svijet hra-
ni, odigrava se život junaka te groteskne
igre, na tragu rableovske fantazije, kome-
dije hiperboličnih pretjerivanja i izuzetno
duhovitih oneobičavanja.
NPRS iz Banja Luke stiglo je s dram-
skim prvijencem svoje glumice, Radmile
Smiljanić, u kome nas autorica (nagrada
za najbolji dramski tekst pisca iz BiH)
vodi na sentimentalno putovanje u proš-
40 lost, u svoje i naše djetinjstvo, kada smo
živjeli neko drugo vrijeme i neke druge
vrijednosti, ali se, ujedno, i pita gdje za-
pravo prestaje čar tog djetinjstva i nevine
dječje igre, a počinje vrijeme odrastanja i
nekog novog doba i njegovih vrijednosti s
kojima se svakodnevno suočavamo.
O tom novom vremenu, iz ugla grupe
mladih ljudi koji su napustili, za vrijeme
rata, Sarajevo i Beograd i u Švicarskoj
provode izbjeglički život, odnosno o ne-
mogućnosti komunikacije i razgovora,
bilo kakve prisnosti među njima, govori
predstava “Mousefuckers” Almira Imši-
revića i Faruka Lončarevića. Efektna us-
poredba zvukova snimanih za vrijeme
opsade Sarajeva s materijalom unesenim
na zlatnu ploču Carla Sagana što od 1977.
godine kruži svemirskim prostranstvima
u potrazi za inteligentnim bićima koja bi
to trebala dešifrirati služi, zapravo, da au-
J tori postave središnje, krucijalno pitanje u
O komadu: zašto mi, uopće, želimo s nekim
komunicirati, zašto nam taj netko tako
U očajnički treba da ćemo se zaputiti i u be-
skrajne magline i sazviježdja širom vasi-
R one, a nismo to u stanju učiniti ovdje, na
matičnom planetu, unutar jedne zemlje,
N jednog naroda, jedne obitelji, u jednoj so-
A bi gdje petoro ljudi, tokom jedne jedine
večeri, proslavljajući rođendan jednog od
L junaka drame, ne može naći zajednički
jezik. Nova drama Almira Imširevića,
jednog od najdarovitijih mladjih dram-
skih pisaca u Bosni i Hercegovini, iza-
zovno i na teatarski relevantan način pita
gdje smo i kada izgubili ili zaboravili
moć međusobnog razgovora i druženja,
kako smo se otuđili jedni od drugih pa
tražimo pomoć iz kosmosa, a nećemo po-
kucati susjedu na vrata, gdje su one tako
grubo i silovito pokidane niti zajedničkog
života u kojem smo, ako se ne lažemo,
znali i uživati, a danas ga se, ako ne sa
strahom i odbojnošću, ali sigurno s nela-
godom, prisjećamo.
“Pobjeda” Lade Kaštelan, dramski
tekst nastao prema motivima dva drevna
antička komada, riječ je o Euripidovim
Trojankama i Hekubi, koje autorica kom-
binira, isprepleće, montira i time oblikuje
novu dramsku tvorevinu koja poštuje ori-
ginal nastojeći ga dati u novom, suvreme-
nom ruhu, stigla je u inscenaciji mlade
redateljice iz Sarajeve, Selme Spahić.
Tragediju Hekube, a na tom Euripidovom
tekstu uglavljena je zapravo poluga ko-
jom se pokreću sve silnice ove drame,
redateljica čita u ključu nemogućnosti
prekida lanca osvete i ubojstava, što čine
osnovu ove drame: “Živimo u zemlji koja
uvijek iznova odgaja naraštaje mržnje,
vidljive i nevidljive, koja eskalira u odre-
đenom trenutku proizvodeći jedino krvo-
proliće. ‘Pobjeda’ je tekst kojim sam se
zapravo zapitala kada nastupa umor i za-
sićenje? Da li će ljudi u daljnjem toku 21.
stoljeća prestati da proizvode smrt? Da li
je u ljudima krvoproliće toliko ogrezlo da
je, paradoksalno, jedini način zaustavlja-
nja zla ubijanje ljudskosti same? Kada
ćemo shvatiti da nekada treba stati? Zar
treba da se ponovi 20. vijek?” Na ta svoja
pitanja ova vrlo smjela i talentirana mlada
redateljica odgovara vrlo upečatljivim
kazališnim slikama, njen kazališni jezik
stiliziran je do krajnosti, sažet i potpuno
pregledan. To je osoba koja zna šta želi
reći u teatru i, najvažnije, kako to prenije-
ti na ansambl i pozornicu. Gluma u pred-
stavi njena je duša, osobito uloga Heku-
be, Tatjane Šoić, za koju je i nagrađena
od stručnog žirija.
Užas i bijeda života navučenog na
drogu, pijančevanje što vodi do bolnič-
kog kreveta i u krajnjem slučaju do mr-
tvačkog sanduka, brižno skrivane poro-
dične tajne, nasilničko ponašanje, odnos
prema slabijima i drugačijima, posebno
prema ženskom biću, silovanje, prostitu-
cija, fašistoidni ispadi, pljačka novca,
ubojstvo – sve su to teme koje svakod-
nevno vidimo na stranicama crnih kroni-
ka novima i u medijima željnim senzaci-
ja, žutila i žutila skandala, a tvore srž ko-
mada “Metastaze” s kojim je u Brčko
doplovio glumački ansambl Satiričkog
kazališta “Kerempuh” iz Zagreba. Boris
Svrtan,kao redatelj, te pore koje se u ubr-
zanom ritmu, poput gnojnih čireva, otva-
raju na istrošenom tijelu jednog društva
koje jednostavno nije u stanju tome pari-
rati, svjesno da je i samo, dobrim dijelom,
uzrok toj zloćudnoj bolesti čije metastaze
više nitko ne može zaustaviti. Zahvaljuju-
ći svom dugogodišnjem kazališnom isku-
stvu i istančanom osjećaju za dramski
obrat i scensku sliku, na pozornici prika-
zuje gotovo naturalistički, u svoj njihovoj
grubosti, pogubnosti i štetnosti po junake
ove drame, ali i za društvo samo.
Kamerni teatar 55 iz Sarajeva i “Ža-
ba” Darka Mihanovića u režiji Elmira Ju-
kića (nagrada za najbolju predstavu u cje-
lini iz BiH, uz nagradu glumcu Emiru
Hadžihafizbegoviću i stručnog i žirija pu-
blike) ipak se nekako nametnula kao sam
vrhunac festivala. Ova izvedba školski je
primjer kako teatar može biti, istodobno,
na granici dokumentarnog i fiktivnog, ka-
ko suhi realizam svakodnevice može biti
u isto vrijeme ispunjen osjećajnošću i
pretvoren u magiju, u san što od jave pra-
vi iluziju, ona je poprište na kojem se zor-
no vidi što je to i kako se igra postmoder-
na u teatru. Ta mala, neugledna, pohaba-
na brijačnica na kraju svijeta,u kojoj se
odvija radnja te začudno dobro napisane
drame, tako postaje mjesto na kojem se
zbiva čudo – nagovješta se smrt, priziva
uskrsnuće, događa rođenje nečeg novog
Ta mala brijačnica jeste mikrokosmos
kroz koji se prolama sudbina likova, ju-
naka, heroja i kukavica istodobno, ona je
i ispovjedaonica i proročište. No, tu drev-
ni žreci ne prekapaju po iznutricama zvje-
radi i ptica da bi proniknuli u tajne buduć-
nosti, ovdje se proriče iz vlastite utrobe,
secira se naše vlastito tijelo, duh i um, is-
povijeda se samom sebi, ne da bi se olak-
šali grijeha već da bi u grijehu spoznali
sebe i krenuli dalje. A proroci i oni koji se
ispovjedaju u ovom su slučaju glumci, jer
glumačka ostvarenja ono su što “Žabu”,uz
odličan tekst i primjerenu režiju, uzdiže
do samih vrhova kazališnog čina.
Peter Brook, nenadmašni praktičar i
teoretičar kazališne misli nekoć je zapi-
sao: “Teatar je osobit put koji nam omo-
gućava da pristupimo tamnim i skrive-
nim slojevima ljudskog iskustva.” Pred-
stave 26. Susreta pozorišta/kazališta u
Brčkom istinitost te tvrdnje višekratno su
potvrdila, uzdižući ga time u rang rele-
vantnih kazališnih festivala na ovim pro-
storima. 

Balkanski aršin
Žena – za krizna vremena!
Edina Smajlagić
Rizik je ako se rabe elementi iz real-
nosti za književnu fikciju jer svatko od
nas je ta/taj koji njima manipulira… Još
je “pomaknutije” viđenje te realnosti iz
ženske perspektive… U njega (realno vi-
đenje) se, uglavnom, sumnja…
Svi ženski (i mladi i stari) likovi spi-
sateljice Dubravke Ugrešić imaju skrive-
ne moći koje nisu osviještene. Posebno
starije generacije nisu svjesne svojih mo-
ći. Tako se i jedini lik Ugrešićkin, koji je
u romanu “Baba Jaga” toga svjestan, pre-
tvara u – pticu, simboličan je. Nestvaran.
Je li fiktivno i realnost – moguća perspek-
tiva? Potencijalna budućnost?
Predstavljala nam se ovih dana kandi-
datkinja za predsjednicu Republike Hr-
vatske Vesne Škare-Ožbolt kao “žena za
krizna vremena”! Jasno je da slogan cilja
na mlađu glasačku publiku, obrazovanu,
a sklonu liberalnijem statusu žene. Prof.
Vesni Pusić “zamjeralo” se da joj je mu-
žev otac, Amerikanac, podrijetlom - Li-
tvanac, bogat čovjek… Kao da svekrovo
“bogatstvo” pripada kandidatkinji! Iz
oporbe smo često i od najliberalnijih, po-
put Damira Kajina, slušali, opetovano,
kako sadašnju premijerku Jadranku Ko-
sor “nismo birali, nego ju je imenovao
bivši šef”! (Kao da cijela dvorana, i muš-
kih i ženskih HDZ-ovaca nije, aklamaci-
jom, podržala taj, navodno Sanaderov,
izbor!). To nije i moja “politička opcija”
no, moram iskreno priznati da mi je drago
čuti da makar premijerka, kada pozdrav-
lja političare, obvezno na prvom mjestu
spomene svoje kolegice. (Doduše, to je i
sve što mi se kod naše premijerke, kao
političarke, sviđa.) Premda to, u stvarno-
sti, ama baš ništa ne mijenja u statusu že-
na u Hrvatskoj, ipak se s najvišeg mjesta
na taj način “navikavamo” slušati neke
bontonske uzuse… A sviđalo nam se ili
ne, bilo ih je više (kadikad i komičnih) u
ona “omražena” socijalistička vremena!
Prije nego konstatirate: “Još jedna sen-
timentalna nostalgičarka…!”, pročitajte
do kraja – kada ste već započeli čitati.
(Hvala!) Nemalo me ugodno iznenadio i
neizmjerno razveselio jedan mail ovih da-
na: i to od mojih kolegica sa studija knji-
ževnosti i slavistike. Bile smo generacija
KULTURA
brucošica u vrijeme Hrvatskog proljeća! jalni TV-programi, svakodnevno, maltre-
Ah, protekla su od tada desetljeća… Rav- tiraju kojekakvim spodobama koje noću,
nopravno smo sudjelovale u štrajkovima, u sitne sate s TV-ekrana proriču sudbine,
jednako strahovale od milicijske represije otkrivaju bolesti, prognoziraju iscjelje-
kao i naše muške kolege. Kada smo zavr- nja… Često ih se, ili češće oni sami sebe,
šile svoje studije, marljivo smo prionule pretenciozno naziva – alternativcima!
poslu – kada i ako smo ga dočekale. Pone- “Vide” energije i “preusmjeravaju” ih s
kad bismo se susrele na nekom od semina- naivaca u svoj - džep. Zovi, samo zovi…
ra koje bi Ministarstvo znanosti, obrazova- Glupost je ljudska bezgranična; tako gle-
nja i športa RH organiziralo (veoma rijet- dam i slušam i ne mogu vjerovati dokle
ko!) za sve hrvatske profesore. seže: Pita jedna gospođa “vidilicu Vesni-
I, gotovo potpuno, nestale iz javnog, cu”: “Bolujem li od nekog raka?”
onog upravljačkog, života! Ta brojna in-
telektualna ženska većina! Ili se tu i tamo Ljudskost je “zastarjela”
pojavljivale u njemu, da zaliječimo ratne
rane: češće kao “pratilje”, bolje; sjene, Neizmjerna je, ipak, snaga prirođena i
svojih kolega. “Vječne” sekretarice! Uvi- ženi, kao i muškarcu. Pogotovu ženi kojoj
jek u uslužnim, ne i u upravljačkim ulo- je na duši učiteljski poziv – djeca, njihova
gama… Hoćemo li, moje prijateljice i ja, budućnost! Živjele smo, moje prijateljice i
s e-umrežavanjem umrežiti i svoju pozi- ja, ispunjavajući najčasnije prvu i najvaž-
tivnu energiju u – moć? Skeptična sam.… niju zadaću svakog ljudskog bića – osigu- 41
Iako moćan, internet je tek jedan od kra- rati nadolazećoj generaciji bolju sutrašnji-
kova te moći. cu. Tako su, barem, činile generacije naših
Ah, ta moja ženska generacija! Stasa- roditelja. Pokazivale na djelu vrijednosti:
la je u neka i mirna i burna, ali skromna poštenje, uvažavanje, vjernost… Sada su
vremena! U dobu punom planova i nade! to nerazumljive riječi: zamućena sadržaja,
Snova o boljitku! Godinama je većina tih zaprljane sebičnošću, grabežljivošću, be-
žena širila radost, poučavala, bodrila mla- šćutnošću. Gotovo da su riječi: nada i bu-
de u školama. A danas nas čak i komerci- dućnost postale arhaizmi.
Etimološka igra ženske (ne)moći
Babom se zove i dojkinja, babica, a babom se naziva i svaka žena pejorativno, također i
žena duga jezika, koja ogovara, zanovijeta i dosađuje suprugu.
U meteorologiji se koristi sintagma “babin kut” i označava stranu svijeta odakle najče-
šće dolazi pogoršanje vremena (u nas je to sjeverozapad).
U svijetu biljaka zdjeličarku narod je nazvao i babinim uhom, babićem se etiketira sorta
vina, a babura je krupna paprika.
Uz babu ide i glagol udarati; etnološki baba je željezni nakovanj na kome kosci otkivaju
kose (klepcem, kosnim čekićem).
Perzijskom se riječju baba naziva otac, djed; epitet je i titula, npr. Ali Baba, a tako se
naziva i jedna titula u derviškom redu. J
Strah prati stare i babe, pa otud i Babaroga, zamišljeno biće kojim su se plašila i još se
uvijek straše – djeca! O
S drugim dijelom sintagme naslova knjige D. Ugrešić “Baba Jaga” – Jagom, stvari stoje
ovako: Jaga je hipokoristik od Agata ili Jagoda. Ali, sjetit ćete se školske lektire i Shakes-
U
peareova Jaga, spletkara u drami “Otelo”, zapravo podstrekača Otelove ljubomore i uzroč-
nika tragična raspleta. Tako se, preneseno, i danas, ime Jago pridaje onima koji su opasni
R
intriganti, podmuklice. Iz školske lektire pamtimo i Jagicu iz S. Kolareve “Breze”.
Jagode, jagodice, volimo jesti, a jagodice su i jastučići na vrhovima prstiju kojima opi-
N
pavamo stvari oko sebe.
Dosta je i prezimena i toponima izvedenih od te riječi.
A
L
 KULTURA
Jedan 15-godišnjak o svome odisej-
skom desetogodišnjem “lutanju” napisao
mi je, nedavno, u školskoj zadaći kao o “ko-
matoznom stanju u koje je pao nakon auto-
mobilske nesreće”. Njegova poanta: Kada
se probudio iz desetogodišnje besvijesti -
čekala ga je sadašnja njegova djevojka, ali
ga je “dočekao” (od te vjerne djevojke) i
popravljeni njegov - auto! Djevojka ga je za
tu “prigodu buđenja” ulaštila, obojila, ama,
servisirala u potpunosti! O vremena, o obi-
čaji! Penelopa se u našem vremenu promet-
nula u automehaničarku! Nije loše, jedino
što se rodne podjele poslova tiče!
Rodne uloge su duboko “ukorijenje-
ne” (naučene), čak danas i više nego rani-
je naglašenije elektronskim medijima.
Podsjetit ću, naprimjer, na “pinki” crtiće
o Jagodici Bobici u kojima su i glavna ju-
nakinja i sve nacrtane djevojčice u cvjeti-
ćima, vrpcama, zvjezdicama, kuštravih
kosa, dugačkih i lepršavih… Prenježne
čak i kada poput ratnica jašu na konjima
tragajući za opasnim pustolovinama, jer i
konji su obojeni u ljubičasto i slično tako
da i njihove avanture postaju – pastelne.
“Omaklo” mi se da, vraćajući učeniku
jednu u roza obojenu bilježnicu, upitam:
“Djevojke, čija je?” Javio mi se kao po-
sjednik jedan nezgrapan momčina…
42
Ugrešićkino vještičarenje
Otvoren je, početkom prosinca 2009.,
na Dolcu u Zagrebu, stan-muzej posve-
ćen hrvatskoj spisateljici Mariji Jurić Za-
gorki i u njega su uselile aktivistice Cen-
tra za ženske studije. Kao poslastica po-
nuđena je čitateljicama ženske literature,
tom prigodom, promocija knjige jedne od
osnivačica Ženskih studija, Dubravke
Ugrešić, “Baba Jaga”. Taj zanimljivi ro-
man bio je promotivni izbor predavačice
poslijediplomskih i doktorskih studija iz
Budimpešte, dr. Jasmine Lukić. Istina, od
svoje junakinje Štefice Cvek, a koju je
publika čini se bolje upoznala u filmskoj
nego čitalačkoj ulozi, Dubravka Ugrešić
svakim je svojim romanom plijenila zna-
čajnu pozornost… Autorica je marginal-
no, epizodno, rubno, sporno… “žensko”,
J na originalan način, postavila u središte
O svoje trodijelne priče. Priča je to o žena-
ma koje su “vještice”. Prvi dio govori o
U preuzimanju mjesta moći glavne junaki-
nje od svoje ostarjele majke, drugi, bajko-
R viti, priča je o tri žene koje putuju u češke
toplice i to preko sedam gora i sedam mo-
N ra, a treći, fikcionalni dio romana, posve-
A ćen je kvaziznanstvenici iz bugarske Var-
ne. Tri tipa teksta “razgovaraju” među-
L sobno. Kako to funkcionira? Svjesno,
autorica je ušla u taj rizik, želeći vidjeti
kako utječu jedan na drugi, rade jedan
protiv/za drugog…
Nemogućnost sjećanja, a time i nepouz-
danost… otvara brojne probleme. Oduzima
moć! A sjećanje jest u srži ženske književ-
nosti. Zanimljivi mit o Babi Jagi, priča je o
starosti, o starim ženama. Koje – jer su
“vještice” - imaju moć. Ta, Baba Jaga, valja
podsjetiti, spava s mačem pod jastukom,
ona je opasna! Tri glavna lika su, zapravo, u
romanu tri Babe Jage… I sama autorica će
reći da je u pitanju feministički pamflet.
Dubravka Ugrešić se oslanjala, u karakteri-
ziranju, i na crno-bijele ruske filmove o Ba-
bi Jagi, a u kojima su, reče, uvijek glumili
muškarci. (Iako tu muško-žensku liniju, po-
igravanje s promjenom roda, u ovom roma-
nu nije iskoristila!)
Stare su žene u folkloru, slavenskom a
i drugim europskim, loših osobina. Govo-
rilo se često: Najgora je stara žena! Baba
Jaga ima kokošje noge. Doduše, od zla
jezika o starosti nisu često pošteđeni niti
muškarci. Starost je općenito negativno
obilježena. Knjiga je humoristična, uz
malo ironije… Knjiga je to o tegobama
starosti! Jer u starosti više ništa nije na
našoj strani: ni povijest, ni ekonomski
status. Osim mita i vlastita iskustva.
Roman “Baba Jaga” govori o kompli-
ciranim obiteljskim odnosima. Neskladan
odnos žena u obiteljima je često pretvo-
ren u odnos potrebe… Nema ljubavi. Ka-
da mlade osobe dolaze po pomoć Babi
Jagi, onda ona prema njima ima različit
odnos, a taj je odnos drugačiji prema mla-
dićima (npr. Ivanu Budalini ili Ivanu Ca-
reviću, mladiću koji je topao, plemenit…)
Ambigvitetan je taj Jagin stav. Djevojka-
ma obično, u mitovima, Baba Jaga daje
zadatke koje ne mogu ispuniti, a “save-
znici” nemoćnicama tada postaju lutke
(duhovi mrtvih majki): pomažu im često i
sitne, neugledne životinje, kao miševi itd.
Ipak, Jaga djevojkama daje darove koji će
im spasiti živote… Istina, ona voli i bezo-
brazne mladiće… (Arhetipizacija je to i
naslanjanje na rodne uloge.)
Autorica je inzistirala i na afirmaciji
slavenskih jezika kojima govore njene ju-
nakinje. Jer su i oni u suvremenom svije-
tu – marginalizirani. (Potvrda je tome i
progon ruskog jezika iz škola kod nas, u
Hrvatskoj!)
Je li “Baba Jaga” onda i roman o sla-
bosti? O nemoći starosti? Ako ga obrnuto
čitamo, moguće! Autorica sama, ispričala
je, počela je gledati vlastitu majku kao
Babu Jagu… Senilnu ženu. Ženu koja
proizvodi glasove, često neartikulirane,
uzdiše… Taj “jaginski pleter” hvatala je u
svoj roman, unosila ga i u druge svoje li-
kove. Ne treba smetnuti s uma da ta Baba
Jaga i - leti. Tako je i Ugrešićkina majka
tu, a nije riječ o njoj…
Ne želeći, ipak, skrenuti u kič, u fan-
tastičnu priču, nastojala je napisati raport
iz stvarnosti! Čvorna mjesta iz povijesti u
priči su kao odnosi epizoda: taj roman i
jest roman o povijesti rata u bivšoj Jugo-
slaviji, o njenoj propasti… Rub(ovi) pra-
znog bugarskog grada Varne asocijacija
su na nestanak Jugoslavije… A ljudi, svi
mi - živući, sadržaji smo mjesta u kojima
živimo i živjeli smo. S nama ta mjesta,
sela i gradovi… i nestaju.
Roman je i obrana žena, njihovog
vještičarenja. Zna se da je i autorica bila
istjerana iz Hrvatske. Njeno iskustvo je i
borba žene s društvom. Svakako taj ro-
man, kaže i sama autorica, ima i dublji
politički smisao…
Žene su (nečije) lutke
Pažljivijem čitatelju ne promakne u
tom romanu niti motiv lutke: Ugrešić ga je
koristila i kao folklornu lutku, ali i majčin
duh. Zanimljivo je, kaže i sama Ugrešić,
da se sve vještice u mitologijama zovu
isto: Buba-Beba-Kukla, i prikazuju se kao
lutke. Sibirska plemena pričaju u mitu o
Zlatnoj Babi, o moćnoj ženi. Ona živi, isti-
na, u “stiješnjenoj kućici”. (Uistinu, u šu-
mama Sibira postoje male drvene kućice u
koje su se postavljale lutke ili su lutke kra-
sile hranilišta za divlje životinje).
I evo nas sada opet na početnim pozici-
jama našeg teksta: Čija je “lutka” gospođa
premijerka? Kakve “skrivene moći” (pre-
ko materijalnog svojih muškaraca) ima
gospođa Pusić? Za kakva je to vremena
(sadašnje ili neko buduće, ili joj je iste-
klo?) “stasala” gospođa Škare-Ožbolt?
Kao što je poznato iz priče o Babi Jagi,
ona snosi – jaje. Već ta činjenica intrigantna
je jer i otvara ono vječno pitanje prvenstva:
kokoš ili jaje? Tko je koga rodio? Jaje - ko-
koš? Kokoš – jaje? Iskustvo se pretvara u
fikciju. Fikcija konstruira stvarnost!
Našu stvarnost konstruirat ćemo is-
ključivo – mi! Odgovornim izborima, vla-
stitim odlukama! Valja se trgnuti, preuzeti
odgovornost! Osnažiti govorom, izborom!
Sigurna sam da će to moje kolegice iz
studentskih dana znati, kao uvijek! I ne
samo putem mailova, već u stvarnosti.
Ma koliko ta realnost bila “fikcionalna”,
drugu nemamo! Ma kako nam babarogin-
ski djelovale vidilice, političke su “vješti-
ce” postale, eto, ipak dostatno moćne i
hrabre. Ali i trebaju, u politici je to i pra-
gma, našu podršku! 
 PRIČE IZ BOSNE

Avdaga Hasić, jedan od najvećih bošnjačkih heroja sjeveroistočne Bosne – čovjek koji nije dozvolio da se u
Drugom svjetskom ratu Bošnjacima dogodi genocid poput srebreničkog

Priča o Avdagi Hasiću

Borio se uglavnom protiv Drinskog korpusa i četničkog vojvode Jezdimira Dangića. / Bio aktivista Jugoslovenske Mu-
slimanske Organizacije dr. Mehmeda Spahe. / Paveliću poručio: “Ako nisi siguran u Zagrebu, dođi u Kladanj.”

Avdo Huseinović

Ako vas kojim slučajem kao putnika

namjernika put navede kroz Kladanj, Olo-
vo, Stupare, Živinice, Banoviće, Kalesiju i
sela na planinama Konjuh i Romanija, a u
njima zateknete nekog starca Bošnjaka koji
pamti Drugi svjetski rat i upitate ga: “Tko je
bio najveći bošnjački heroj tog vremena?”,
bez razmišljanja će vam odgovoriti: “Avda-
ga Hasić.” Tko je bio taj čuveni bošnjački
heroj iz Kladnja, na koga njegov rodni grad
čuva vječite uspomene? U Kladnju se danas
ponosno šeta ulicom Avdage Hasića, čije
ime se nije smjelo ili je samo tiho šapatom
spominjano od 1945. do 1992 godine. Zbog
Avdage, Kladanj i Olovo su bili kažnjeni 20
godina poslije Drugog svjetskog rata od
strane komunističkog režima, a ta kazna je
bila u vidu ekonomske blokade, izolacije i
zamrznutog razvoja ovih bosanskih kasaba.
Pored nabrojanih mjesta, Hasić je sa svojim
vojnicima, koji su mu maksimalno bili oda-
ni, štitio Bošnjake i u Tuzli, Vlasenici, te
mjestima u donjem toku Drine. Najveći dio
rata Avdaga je proveo boreći se protiv zlo-
glasnih četnika čuvenog krvoloka Jezdimi-
ra Dangića iz Bratunca, koji je bio četnički
komadant istočne Bosne. Dangić je inače
prije rata radio kao šef osiguranja na Dvoru
Kralja Petra Karađorđevića. 1941. godine
je ispratio kralja Petra s porodicom i svitom
u Nikšiću, odakle su odleteli iz zemlje, a
onda je se sa svojom četom odmetnuo se u
šume i planine iznad Drine u istočnoj Bo-
sni. Inače, on i njegovi četnici su očevi i
djedovi četnika koji su u srpnju 1995. godi-
ne napravili genocid nad Srebreničanima.
“I tada bi Dangić sa svojim četnicima
napravio iste zločine koje su sada četnici
napravili u Srebrenici, da im nije na put stao
Avdaga Hasić sa svojom vojskom”, rekao
nam je jedan stariji čovjek (vidno na izma-
ku života) u Kladnju upoređujući rat od pri-
je 50 godina i posljednji od 1992. do 1995.
godine.
“Nijedno muslimansko uho na području
Kladnja i ovog dijela Bosne ne bi ostalo ži-
vo. Sve bi četnici poklali, da ne bi našeg
Avdaga Hasić sjedi sa svojim jurišnicima
Avde. Allah mu dao lijepi dženet”, kaže
jedna osamdesetogodišnja nana iz Kladnja.
“Avdan, tako sam ga zvao, nije bio loš
čovjek. Često smo se na putu između Šeko-
vića i Kladnja sastajali i pregovarali i razgo-
varali o svemu. Ponudio sam mu jednom da
pređe sa svojom vojskom u partizane, kao
što su prelazili mnogi četnici. Mislim da se
dvoumio i da je sekunda falila da to možda
i učini. Mislim da ga je poklolebala njegova
supruga Emilija, koja je bila iz Zagreba i
bila je protiv toga da se Avdaga priključi
partizanima”, pričao je često tokom sedam-
desetih godina prošlog stoljeća pokojni Mi-
loš Zekić, narodni partizanski heroj iz Še-
kovića.
Životni put Avdage Hasića
Avdaga Hasić, sin Halilage, rođen je
1893. godine u Kladnju. Potiče iz ugledne i
bogate porodice. Imao je brata Ahmu, koji
je svojevremeno bio politički komesar u
partizanima i komandant kladanjskog parti-
zanskog odreda, kao i brata Rajifa, sljedbe-
nika pokreta Mladi muslimani, koji je do-
življavao hapšenje i razne torture od komu-
nističke vlasti. Radi se o vrlo naprednoj
43
porodici i velikim borcima za zaštitu Boš-
njaka svoga kraja. Po tom pitanju, Avdaga
je ponajviše otišao u tim mutnim vremeni-
ma koja imaju veliku sličnost s opstankom
Bošnjaka i nedavnoj agresiji na Bosnu i
Hercegovinu. Avdaga je imao četiri razreda
završene Osnovne škole u Kladnju i bio
uključen u cijeli društveno-politički život
Sreza Kladanj.
Bio je član prvog Odbora “Gajreta” u
Kladnju, a u političkom životu je bio Spa-
hinovac (aktivista i sljedbenik Jugosloven-
ske Muslimanske Organizacije, čiji je vođa
bio rahmetli dr. Mehmed Spaho, jedna od
najistaknutijih bošnjačkih historijskih lično-
sti i prvi Bošnjak koji se našao u vladi Kra-
ljevine Jugoslavije, gdje je tragično otrovan
u Beogradu), te je svojevremeno bio posla-
J
nički kandidat u Drinjskoj banovini kod mi- O
nistra Hasandedića. Odslužio je tri godine
austro-ugarske vojske i učesnik je Prvog U
svjetskog rata na talijanskom frontu na Tiro-
lu kao zapovjednik “cug firer”, pri čemu je R
za svoje junaštvo dobio “zlatnu kolajnu”.
Stvaranjem NDH 1941. godine, Avdaga je u
N
svojstvu delegata iz Kladnja s predstavnici- A
ma iz Tuzle i Zvornika učestvovao u razgo-
vorima u Zagrebu sa Kvaternikom o Rezo- L
 PRIČE IZ BOSNE
luciji BiH, koja se odnosi na autonomnost
Muslimana, tj. zaštitu narodnog puka. 7.
prosinca 1941. godine dobivena je sugla-
snost na ustroj domobranskih formacija za-
snovanoj na dobrovoljnoj osnovi musliman-
skog naroda. Tada dolazi do formiranja do-
brovoljačkih odreda u Tuzli pod komandom
bojovnika Muhameda Hadžiefendića. Tim
činom je stvorena sigurnost muslimanskog
naroda, formiranjem tzv. Muslimanske legi-
je u Tuzlanskoj oblasti, na čijem se čelu na-
lazio Bošnjak. Formacijski Muslimanska
legija je pokrivala oko 600 km² i prostirala
se: na istoku od Zvornika i Bijeljine, na sje-
veru Orašja i Šamca, do Gračanice na zapa-
du i Kladnja i Olova na jugu, pokrivajući
krug između rijeka Drine, Save, Bosne i
Krivaje. Tri najorganizovanije pukovnije bi-
le su u Kladnju pod komandom Avdage Ha-
sića, u Bijeljini pod komandom Nedima
Šahinspahića i Gračanici pod vodstvom Sej-
de Đulovića i Ibrahima Pjanića, dok su
ugledne bile i jedinice u dolini Krivaje pod
komandom Zaima Kapetanovića i Mujčina
Mujića iz Ribnice. Već 1942.godine bilo je
preko 6.000 dobrovoljaca u Muslimanskoj
legiji. U to doba Kladanj su četnici i partiza-
ni zbog svoje neosvojivosti nazivali tvrđava
– kladanjski Alkazar. 1943. godine za svoje
uspjehe u obrambenom ratu Avdagu je Za-
44 greb proglasio vitezom, a kladanjsku legiju
“Viteškom bojnom”.
Kako smo već napomenuli, Avdaga je
uglavnom ratovao sa četnicima Jezdimira
Dangića, pod čijom komandom su se nala-
zile zloglasne jedinice Drinskog korpusa
(kakva slučajnost, i u ovom ratu najveće
zločine nad Srebrenicom je napravio kor-
pus koji se po uzoru na tadašnji zvao Drin-
ski). Drinskim korpusom u Drugom svjet-
skom ratu komandovao je major Aleksa
Drašković, a u njemu su se posebno isticale
Srebrenička brigada kojom je komandovao
Vojin Dangić, rođeni brat Jezdimirov, te
Vlasenička brigada Momčila Mičića. Ne-
koliko puta i sam Tito je pokušao nadmu-
driti Avdagu, tražeći da ga pusti da prođe
kroz Kladanj, te rekavši “da neće izazivati
nikakva neprijateljska dejstva”. Izrazito
mudar, Avdaga je Titu preko kurira slao od-
govor “da nema šanse da on prođe sa parti-
J zanima ili bilo koja druga vojska kroz Kla-
O danj i da dobro zna što znači ta podvala, u
smislu da prođemo mirno, pa ćemo lakše
U osvojiti grad”. “Ne dam nikom da prođe
kroz Kladanj. Ni četnicima, ni partizanima,
R Nijemcima, Talijanima, a ni ustašama i do-
mobranima ako nemaju odobrenja i ako ni-
N su pod mojom komandom. Moj narod ne
A smije nitko da dira i progoni. Tko to bude
želio, biće strogo kažnjen od mene. Boriću
L se do zadnjeg ‘čojka’ da muslimane spasim
klanja”, često je isticao Avdaga u svojim
govorima okupljenoj vojsci.
U svojoj knjizi “Zapisi iz NOR-a”, par-
tizanski narodni heroj Rodoljub Čolaković
otkriva tadašnju dobru saradnju partizana i
četnika u borbi protiv Bošnjaka. “Tokom
cijele 1941. godine mi smo (partizani op.a.)
zajedno sa četnicima napadali Kladanj, ali
uspjeha nije bilo. Jedinice Avdage Hasića
su nas redovno poražavale”, napisao je Čo-
laković.
Već 50 godina se prepričava kako je
Avdaga poslao kurira u Olovo, koje su dr-
žali Romanijski četnici vojvode Save Deri-
konje, rodom sa Vučije luke, četničke oaze
poviše Sarajeva. Avdaga je po kuriru poru-
čio vojvodi Derikonji da će ga napasti tačno
u 17 sati. Kad je napao u dogovoreno vrije-
me, Olovo je bilo prazno jer je uplašeni De-
rikonja sa svojim četnicima nekoliko sati
ranije pobjegao na Romaniju. U njegovoj
jedinici posebno se po hrabrosti isticao izvi-
jesni tabornik Jamaković iz Olovskih luku.
Također se prepričava i jedno pismo koje je
Avdaga poslao Anti Paveliću u kojem je
napisao doslovice: “Dragi prijatelju, ako ni-
si siguran i bezbjedan u Zagrebu, dođi kod
mene u Kladanj.”
Po pričama svojih preživjelih vojnika,
Hasić je fizički bio nevjerovatno jak, tako
da se često znao kladiti s drugim, fizički ja-
čim Kladnjacima, tko će prije iz zemlje
izvaliti šljivu debelu 10 centimetara. Iako je
početkom rata imao 47 godina, redovno je
dobijao opklade i izlazio kao pobjednik.
Posljednji put Avdaga je u Bosni viđen
1944. godine u Tuzli, kako jaše na bijelom
konju. “Pouzdano se zna da je 1944. godine
preko Austrije uspio sa svojom pratnjom
preći preko Zidanog mosta i obreti se u dale-
koj Argentini, odakle je na različite načine
komunicirao sa rodbinom i saborcima. Na-
Drinskim korpusom je komandovao
zloglasni Jezdimir Dangić
rod je svog Avdu često opjevavao pjesma-
ma, a on je iz Argentine pisao da mu je jedi-
na želja da se vrati u svoj Kladanj i Bosnu,
kada jednog dana padne komunizam. Taj
dan nije dočekao. Po informacijama odgo-
vornih iz predratne stanice milicije u Klad-
nju, Avdagin dosije se završio 1982. godine,
kada je u svojoj 90 godini života umro u da-
lekoj Argentini”, rekao nam je profesor Mu-
hamed Muhić iz Kladnja, čovjek koji je prvi
počeo pisati o Avdagi Hasiću.
U svojim memoarima Muhamed Seid
Mašić iz Gračanice, Avdagu opisuje u mo-
mentu kad je bio blizu povlačenja iz Bosne.
Mašić je zbog tog par minutnog razgovora
sa Hasićem, dugo bio poslije rata na meti
ispitivanja od strane komunista. “Tih dana
mi se desilo još nešto za što su zlobnici po-
kušavali da mi zakače, kako bi odvratili pa-
žnju od svojih grijeha. Naime, jednog dana
sam prošao pokraj Rifatovog hotela pred
željezničkom stanicom, sa čijeg me je bal-
kona pozdravio neki debeljko, ustaški odje-
ven i sa mašinskim pištoljem o bedrima. U
tom sam debeljku prepoznao svog nekadaš-
njeg prijatelja Avdagu Hasića iz Kladnja,
koji je godinama vodio odbranu tog izolo-
vanog uporišta od nasrtaja bandi četničkog
vojvode Jezdimira Dangića. Ne opravda-
vam ja ničim toga predratnog ahbaba, inače
strastvenog lovca koji me često zaticao na
izletu u kladanjske šume i stijene. Ja s njim
nisam prozborio ništa osim konvencional-
nih pitanja za naše i naših porodica zdravlje
i to na relaciji ulica - balkon, jer niti me on
pozivao gore k sebi, niti sam ja želio da mu
pristupim. Valjda je uočio da shvatam nje-
gov položaj: povlačenje u nepoznato”, na-
pisao je Mašić.
Narod Kladnja se izborio da se glavna
ulica u ovom gradiću danas zove po njiho-
vom Avdagi, a postoji ideja da se uskoro
podigne i spomenik u centru grada, kao i da
se pokuša njegovo tijelo prenijeti iz Argen-
tine. Većina današnjih kuća u Kladnju po-
sjeduje Avdagine slike na zidu, a prije ne-
koliko godina je SFOR u jednoj kafani, ko-
ju u Kladnju drži bliža Hasićeva rodica na-
redio da se ukloni njegova slika sa zida jer
navodno smeta nekim ljudima.
Najveći problem tadašnjih komunista, a
i četnika je bila odluka da se Bošnjaci sami
brane od pokolja, raznoraznih “Škorpiona”
koji su postojali i prije 60 godina. Tako da su
svi Bošnjaci, koji su organizovali svoje jedi-
nice samo zbog toga da bi zaštitili svoj narod
tokom rata, označavani kao “sluge fašista”.
Hrabrost, mudrost, pogledi unaprijed i orga-
nizacijska sposobnost ovih ljudi, ujedno su
ponos bošnjačke historije, a i opomena no-
vim generacijama da vječito jednim okom
budu budni jer neprijatelj vječito prijeti. 
 SINE IRA ET STUDIO

Bez bijesa i pristrasnosti – sekularni muslimani

“Drugi” muslimani
Dino Mujadžević

Vrlo me zainteresirao komentar koji

je 4. prosinca 2009. godine u The New
York Timesu objavio gostujući komenta-
tor Tariq Ahmad, liječnik u Brigam and
Women’s Hospital u Bostonu. Ovoga
uglednoga američkoga liječnika uredniš-
tvo najutjecajnijih i najcjenjenijih novina
na svijetu pozvalo je da dade glas i “dru-
gim” muslimanima, onima koji su malo
ili nimalo religiozni, vjeru - ako je imaju
- tretiraju kao osobni moral, ali osjećaju
kulturnu pripadnost islamskoj civilizaciji
i ne odbacuju islamski identitet.

Sekularni pogled na svijet

Oni predstavljaju brojnu skupinu, ako
je vjerovati ovom autoru, zapravo naj-
brojniju unutar populacije 1,6 milijardi
svjetskih muslimana. Ti sekularni musli-
mani, koje “praktični” muslimani “u
praksi” najčešće ne priznaju vjernicima,
ali ih vrlo rado u politikantske svrhe pri-
dodaju ukupnom broju muslimana, ne-
maju svojih jakih globalnih organizacija,
kamoli novca za propagandu svojih staja-
lišta, i općenito su danas vrlo malo prisut-
ni u globalnim medijima. U musliman-
skoj dijaspori oni također nemaju ista-
knuto mjesto zbog toga jer su podložni
asimilaciji, ali i zbog pretežito neurbanog
podrijetla dijaspore te zbog neosporne či-
njenice da emigrantski život pogoduje
rastu religioznosti i bijegu u tradicionalne
vrijednosti, pa su za zapadnoga promatra-
ča postali još nevidljiviji, izgubljeni u
masi doseljenika. U islamskom svijetu
oni još uvijek postoje kao snažan politički
faktor u središtu zbivanja brojnih zemlja
(Bosna, Turska, Središnja Azija, Indone-
zija), no općenito gledano zadnjih tri de-
setljeća islamska “obnova” ih je u većem
dijelu islamskoga svijeta politički i de-
mografski marginalizirala.
Neupućenom promatraču, pogotovo sa
Zapada, moglo bi se učiniti da današnju
svjetsku muslimansku (čitaj sunitsku) po-
pulaciju sačinjavaju – krenimo s desna na
lijevo – famozna ultra-radikalna mreža Al-
Qa’ida i njima slični džihadisti, zatim kon-
zervativna većina muslimana koji “prakti-
ciraju” religiju, te relativno brojni, šutljivi
kulturno-vjerski potpuno asimilirani ex-
muslimani u zapadnim zemljama, kojima
treba pridodati šačicu glasnih “samomrze-
ćih” i islamofobnih otpadnika (npr. Ayaan
Hirsi Ali, Ibn Waraq). Dok prva skupina
prema mišljenju vjerskih stručnjaka i za-
padnih medija jesu muslimani, iako zablu-
djeli, dvije zadnje skupine nitko ne smatra
muslimanima, uključujući i njih same. Na-
ravno da je takva slika nepotpuna. Svi zna-
mo da ima i onih koji ne odbacuju islamski
identitet i tradiciju, no ne doživljavaju
islam doslovno. Islam doživljavaju kao
izvor svog morala i samopoimanja, no
smatraju da islam treba živjeti u skladu s
trenutnim vremenom i kontekstom. Vjer-
ske zakone i religiozno-mistično tumače-
nje svijeta smatraju povijesnom baštinom
koje se ne treba stidjeti i koja je u svoje
vrijeme bila emancipatorska, ali koja ne-
ma funkcije u suvremenom svijetu. Za njih
je najvažnije osnovna etička i humanistič-
ka poruka islama koja je bezvremenska i
vječna. Čini mi se da su i u Hrvatskoj ta-
kve osobe brojne. Po nekim indicijama
možemo naslutiti da ih ima i jednako mno-
go, ako ne i više, od “praktičnih” vjernika
svih orijentacija i razina. Nazovimo ih i mi
sekularnim muslimanima. Čini se da oni u
45
Hrvatskoj nemaju svog glasnogovornika
ni predstavničku organizaciju, što je šteta
jer bi se na taj način mogli lakše zadržati
svoji osnovni muslimanski identitet u ze-
mlji u kojoj asimilacija muslimana na
svim poljima nezadrživo napreduje, a broj
muslimana bez obzira na sva doseljavanja
već tri desetljeća stagnira.
Elem, u svom komentaru u Timesu dr.
Ahmad nas upozorava da postoje i velik
broj ljudi poput njega, na Zapadu i u
islamskom svijetu, koje imaju sekularni
pogled na svijet i nisu vezani za religiju,
ali i dalje sebe smatraju muslimanima.
Prema Ahmadu takvi su muslimani za-
pravo većina, no taj podatak nije mogao
potkrijepiti nikakvim podacima. Ahmad
kolumnu započinje kratkim opisom svo-
jega sekularnoga i vjerski indiferentnoga
J
djetinjstva u pakistanskom Karachiju, O
gdje je tek u četvrtom razredu od prijate-
lja saznao da je uopće musliman, a u U
osmom od nene da nije šijit, nego sunit.
Tijekom devedesetih na studiju u Sjedi- R
njenim Američkim Državama odlučio je
da se želi smatrati sekularnim muslima-
N
nom premda ne bez žalosti konstatira da A
je riječ o “nedefiniranom stvorenju bez
pravog mjesta u društvu”. L
 SINE IRA ET STUDIO
Ipak, priznaje da je nakon 11. rujna
2001. osjetio promjenu u odnosu američke
sredine prema sebi kao osobi s islamskim
imenom i identitetom. Razgovori za posao
“graničili su s rasizmom”, oko sebe je čuo
mnogo neumjesnih šala, dok su neki s dru-
ge strane bili pretjerano ljubazni prema nje-
mu, kao da su skrivali nešto. Zapad je, pri-
mjećuje, postao odjednom itekako svjestan
muslimana, no zaboravio je uočiti “nijanse”
među njima. “Realnost je da su mnogi mu-
slimani sekularni. Ne molimo se pet puta
dnevno, ne učimo Kur’an i ne provodimo
puno vremena u džamiji”, ukazuje Ahmad.
Štoviše, muslimani poput njega se islamu
okreću tek “kada se rodi dijete, netko se
vjenčava ili netko umre”. Požalio se da ljudi
poput njega nemaju političke predstavnike,
no da najviše pate zbog terorizma. Naime,
sekularni muslimani na Zapadu pokušavaju
biti integralni dio društava u kojima žive te
njih najviše zapravo pogađaju predrasude i
sankcije, dok vjerske fanatike koje teže izo-
laciji, ili su već izolirani, to ne dira puno.
Prema Ahmadu upravo bi muslimani koji
su “najmanje muslimani” trebali biti ona
snaga koja će pobijediti radikalizam. “Sa-
mo sekularne snage unutar islama mogu
suzbiti ispade radikalizma. Ujedinjeni smo
odsutnošću indoktrinacije, vjerom u osobnu
46 slobodu, rođenjem u sličnom okružju i mi
se moramo ujediniti da ispravno pripravimo
pozitivnu i progresivnu za muslimane u svi-
jetu”, završava Ahmad svoju vrlo zanimlji-
vu gostujuću kolumnu.
Ovo je prilika da nešto kažem i o naj-
novijim ozbiljnim istraživanjima razvije-
nosti i globalnom utjecaju, te njihovoj
ukupnoj brojnosti, bilo da je riječ o seku-
larnim, bilo o praktičnim muslimanima.
Pitanje brojnosti i utjecaja muslimana če-
sta je tema raznih islamskih propovjednika
i “mesija”, koji se razmeću s najčešće pre-
uveličanim brojem muslimana radi izazi-
vanja efekta moći islama na svijetu impli-
cirajući pritom da, eto, islam samo što nije
“pobijedio”. Bez obzira na to da je danas
nesumnjivo svaki četvrti čovjek na svijetu
musliman, dokumentirani podaci o kvali-
teti njihova života i razvijenosti sredina u
kojima žive ne ukazuju da nam predstoji
J islamska svjetska dominacija. Oni doduše
O ukazuju da većina muslimana ne živi u
najvećoj mogućoj bijedi i besperspektiv-
U nom kaosu, no sredine u kojima živi ta ve-
ćina ne pripadaju u svjetski globalni “gor-
R nji dom” ni po jednom pokazatelju.
N ger (br. 182, zadnja).
Brojčani pokazatelji
A I na kraju važno pitanje koje ne smije-
Naime, u 1990-ima je UN usvojio na-
L predniji oblik kvantificiranja razvijenosti
neke zemlje poznat kao Human develope-
ment index (HDI, Indeks humanog razvoja),
koji je nota bene razvio pakistanski ekono-
mist Mahbub ul-Haq. HDI se određuje na
osnovu kombinacije različitih pokazatelja:
očekivana životan dob, pismenost odraslih,
obrazovanje stanovništva tj. broj osoba koji
pohađa škole i bruto nacionalno proizvodu
per capita. Zemlje su podijeljene u četiri
skupine s obzirom na razinu humanog ra-
zvoja (visoko razvijene, razvijene, srednje/u
razvoju, nerazvijen). Daleko najveći prema
podacima iz 2007. godine, najvećim dijelom
nije pripadao u prve dvije skupine svjetske
topliste HDI koju ponosno predvodi Nor-
veška. U skupini zemalja s najvećom razi-
nom humanog razvoja od islamskih zemalja
nalazile su se Brunei (br. 30), Kuvajt (br. 31)
i UAE (br. 35). Simptomatično je da su jedi-
ne muslimanske zemlje u ovoj skupini mini-
jaturne monarhije bez stvarne globalne, čak
ni regionalne, političke težine. To su zemlje
koje redom obiluju naftom, koje važe kao
financijski i trgovački centri, izgrađeni kom-
binacijom novca od nafte i stranih ulaganja.
Tu nema ni blizu mnogoljudnih musliman-
skih nacija.
U drugu skupinu, skupinu razvijenih
(gdje se nalazi i Hrvatska na rednom broju
45) nalaze se sljedeće muslimanske zemlje:
Bahrain (br. 39), Libija (br. 55), Oman (br.
56), Saudijska Arabija (br. 59), Malezija
(br. 66), Bosna i Hercegovina (br. 76), Tur-
ska (br. 79), Kazahstan (br. 82) i Libanon
(br. 83). Premda je riječ uglavnom o većim,
gospodarski značajnim i relativno međuna-
rodno utjecajnim muslimanskim zemljama,
može se primijetiti da u ovakvim zemljama
ne živi ni 10% globalne muslimanske popu-
lacije. U skupini srednje razvijenih, tj. ze-
malja u razvoju, nalazi se većina globalne
muslimanske populacije: Azerbajdžan (br.
86), Iran (br. 88), Maldivi (br. 95), Jordan
(br. 96), Tunis (br. 98), Alžir (br. 104), Siri-
ja (br. 107), Turkmenistan (br. 109), Pale-
stina (br. 110), Indonezija (br. 111), Uzbe-
kistan (br. 119), Kirgizistan (br. 120), Egi-
pat (br. 123), Maroko (br. 130), Indija (br.
134), Komori (br. 139), Jemen (br. 140),
Pakistan (br. 141), Sudan (br. 150), Mauri-
tanija (br. 154), Džibuti (br. 155) i Nigerija
(br. 158). Skupini najmanje razvijenih ze-
malja na svijetu pripadaju pak sljedeće ze-
mlje: Obala Slonovače (br. 163), Eritreja
(br. 165), Senegal (br. 166), Gambija (br.
168), Gvineja (br. 170), Čad (br. 175), Bur-
kina Faso (br. 177), Mali (br. 178), Sierra
Leone (br. 180), Afganistan (br. 181) i Ni-
mo zaboraviti: koliko zapravo ima musli-
mana na svijetu? Zbog različite kvalitete
popisa stanovništva ili istraživanja u
mnogim zemljama, to uopće nije lako
utvrditi. Prema adherents.com, vrlo oz-
biljnoj web-stranici posvećenoj procjeni
broja pripadnika religija svjetskih religi-
ja, muslimana na svijetu ima 1,5 milijardi
(kršćana 2,1; sekularnih/ateista/bezvjer-
nih/agnostika 1,1; hindusa 0,9). Ozbilj-
nost ove procjene svakako povećava ten-
dencija autora ove stranice da utvrde broj
nereligioznih osoba u populaciji i prikažu
ga u posebnoj statističkoj skupini. U sku-
pinu pripadnika neke religije ulaze samo
osobe koje se tako deklariraju. S druge
strane, neki islamski izvori procjenjuju
broj muslimana i većim. Čini se da je je-
dan od razloga tome i činjenica da islam-
ski aktivisti, više nego paradoksalno, u
ukupan broj muslimana redovito uključu-
ju ne samo sekularne muslimane, nego i
one koji su podrijetlom iz muslimanskih
etničkih skupina, ali su izgubili ili odba-
cili bilo kakav islamski identitet.
Prije nekoliko mjeseci je u svjetskim
medijima sa zanimanjem popraćeno
objavljivanje vrlo pouzdane i detaljne stu-
dije o brojnosti muslimana koje je sastavi-
la međunarodna nevladina organizacija za
proučavanje utjecaja religije na javni život
Pew Forum on Religion and Public Life.
Ti podaci uglavnom potvrđuju gore spo-
menute procjene stranice adherents.com.
Prema podacima ove studije danas, tj.
2009. godine, u preko 200 država na svije-
tu živi 1,57 milijardi muslimana. To pred-
stavlja 23% ukupnog svjetskog stanovniš-
tva (6,8 milijardi). Od toga broja je 87-
90% sunita i 10-13% šijita. Studija Pew
Forum on Religion and Public Life jasno
ukazuje i na promjene u geografskoj distri-
buciji i koncentraciji svjetske musliman-
ske populacije. Naime, do druge polovice
20. stoljeća tradicionalni islamski svijet
prostirao se u južnoj, jugoistočnoj i središ-
njoj Aziji te sjevernoj, zapadnoj i sjeveroi-
stočnoj Africi te manjim dijelom u jugoi-
stočnoj Europi. Tijekom druge polovice
20. stoljeća značajno se povećao broj mu-
slimana u ostalim dijelovima Europe, za-
tim u Anglo-Americi i Australiji te čak
Latinskoj Americi. Muslimani su danas
većinsko stanovništvo u više od trideset
država na svijetu. Neke stvari su ostale kao
i stoljećima do sada. Preko dvije trećine
muslimana živi u Aziji, dok ostali žive na
drugim kontinentima. Geografski gledano
najveći broj muslimana koncentriran je u
kontinuiranom pojasu, na području koje se
proteže od Maroka do Bangladeša. Tome
treba dodati i veliku koncentraciju na po-
dručju Malajskoga arhipelaga (Malezija,
Indonezija). 

Islamske teme
Muhammed a.s. – Poslanik islama (II)
Mirza ef. Mešić
Muhammed a.s. je najavljen u
svim prijašnjim Objavama
Prema islamskom učenju Muhamme-
dovo a.s. poslanstvo najavljivano je u
svim izvornim svetim spisima objavlje-
nim prije Kur’ana. U posljednjoj Božjoj
Objavi na nekoliko je mjesta spomenut
Zavjet/Obećanje koje su vjernici iz pri-
jašnjih generacija, posebno oni iz Musao-
ve a.s. kao i oni iz Isaove a.s. generacije,
dali svojim Poslanicima da će budućim
generacijama vjernika prenijeti obvezu
slijeđenja Poslanika, koji bude od Boga
poslan s posljednjom Objavom. U
Kur’anu čitamo: “Allah je od svakog vje-
rovjesnika, kome je Knjigu objavio i zna-
nje dao, obvezu uzeo: ‘Kad vam, poslije,
dođe Poslanik koji će potvrditi da je isti-
na ono što imate (Tevrat, Zebur i Indžil/
Stari i Novi Zavjet) hoćete li mu sigurno
povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li
pristajete i prihvaćate da se na to Meni
obavežete?’ – Oni su odgovarali: ‘Prista-
jemo!’ – ‘Budite onda svjedoci’ – rekao
bi On – ‘i Ja ću vama svjedočiti! A oni
koji i poslije toga glave okrenu, oni su do-
ista nevjernici!’” (Ali Imran, 81-82). Za-
to je i pretposljednji Poslanik Isa/Isus a.s.
zahtijevao od svojih pomagača havarijju-
na/apostola te ostalih koji su povjerovali
u njegovo poslanstvo, da najave dolazak
posljednjeg Božjeg Poslanika, različito
označavanog i imenovanog u glavnim
svetim knjigama i raznovrsnim duhovnim
tradicijama.1 Isa a.s. ga je, kako to Kur’an
donosi, častio imenom Ahmed: “A kada
Isa sin Merjemin/Isus sin Marijin reče:
‘O sinovi Israilovi/ Židovi, ja sam vam
Allahov poslanik da vam potvrdim prije
mene objavljeni Tevrat/Toru i da vam do-
nesem radosnu vijest o Poslaniku čije je
ime Ahmed/Muhammed, koji će poslije
mene doći.’ I kad im je on donio jasne do-
kaze, oni rekoše: ‘Ovo je pravi sihr/
vradžbina!’” (Es-Saff, 6). Jedan drugi
kur’anski ajet, opisujući uvjete koje svat-
ko mora ispuniti da bi zavrijedio Allaho-
vu milost, navodi i sljedeće: “...koji će
slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji
neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod
sebe, u Tevratu (Tori) i Indžilu (Evanđe-
Levha Muhammed
lju), zapisana nalaze...” (Al-A’raf, 157)
Kako god se kroz cijelu povijest objavlji-
vao samo jedan Bog, koji je nazivan u
različitim jezicima različitim imenima
(Jehova, Elom, Elohim i Allah), tako je
kroz sve Objave, najavljivan isti Poslanik
s kojim se dovršava Objava i Poslanstvo,
Muhammed a.s..2
Zavjet slijeđenja posljednjeg Božjeg
Poslanika Muhammeda a.s., kojeg bi tre-
bali ispuniti svi ljudi koji svoju vjeru te-
melje na Abrahamovom monoteizmu,
svoje korijene ima u dovi/molitvi Ibrahi-
ma/Abrahama a.s. koju je on, nakon što je
na području današnje Mekke usred pusti-
nje po Božjem naređenju ostavio svoju
drugu ženu Hadžer/Hagar i prvorođenog
sina Ismaila/Jišmaela a.s., upućivao Alla-
hu dž.š. moleći Ga da budućim stanovni-
cima Mekke odabere Poslanika, koji će
svoje sugrađane, ali i ostale ljude poduči-
ti ispravnoj vjeri. Ibrahim a.s. je molio:
“Gospodaru naš, pošalji im poslanika,
jednog od njih, koji će im ajete Tvoje ka-
zivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti
ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar! Vjeru
Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne
drži do sebe. A Mi smo njega na ovome
svijetu odabrali, i na onome će biti među
dobrima”. (El-Bekara, 129-130).
Vjera Arapa prije objave Kur’ana
Grad Mekka, nakon dolaska Hadžere
i Ismaila a.s., nastajao je doseljavanjem
nekoliko arapskih plemena s juga Arabij-
ŽIVJETI ISLAM
skog poluotoka uslijed stalnih migracija
arapskog stanovništva. U tom dijelu
Arapskog poluotoka, barem koliko bilježi
novija povijest, nije bilo trajnijih tragova
ljudske civilizacije. Ibrahimov a.s. mono-
teizam, preko njegova sina Ismaila a.s.
koji je također bio Božji Poslanik, saču-
van je samo u nekoliko generacija među
stanovnicima Mekke. Vremenom su Ara-
pi islam grubo preoblikovali u najkrući
oblik politeizma. Iako su Poslanici poslije
Ibrahima a.s. s Objavama osvježavali
učenje čistog monoteizma (prije svih mi-
slimo na Davuda, Musaa i Isaa, a.s., ali i
na druge Poslanike) stanovnici Mekke i
drugih mjesta u Arabiji nisu prihvaćali
vjeru u samo Jednoga Boga, osim njih
malo koji su nazivani hanifi ili čistunci, a
koji su nekim čudom uspjeli s generacije
na generaciju sačuvati Ibrahimov a.s.
vjerski nauk. 47
Pouzdano se zna da su predislamski
Arapi uglavnom bili politeisti, iako su
imali doticaja sa svim tadašnjim poznatim
religijama, židovstvom, kršćanstvom i zo-
roastrizmom, starom perzijskom religi-
jom. Svako je od mnogobrojnih arapskih
plemena štovalo osobno božanstvo, koje
je opet odražavalo najvažniju potrebu ple-
mena. Neki su trebali božanstvo za kišu,
neki za sunce i druge prirodne pojave, a
neki za trgovinu ili zaštitu na putovanju,
itd. Čak su i domaćinstva imala svog po-
sebnog boga unutar svoga doma obožava-
jući ga i smatrajući da im donosi dobro i
štiti ih od zla. Bio je to, kako smo već na-
značili, najkrući oblik politeizma, koje je
sadržavalo skup razrađenih vjerovanja
koja su djelovala na više razina. Arapi su
u svome politeizmu išli do te mjere da su
pravili svoja božanstva od različitih siro-
vina, ponekada i od brašna ili šećera, a
J
onda ih često u stanju pijanstava znali i
pojesti. No neke Ibrahimove a.s. obrede,
O
iako iskrivljene, ljubomorno su čuvali. U
Kaba, časni hram, kojeg je izgradio Ibra-
him a.s. sa sinom Ismailom a.s., ostala je R
središte hodočašća, ali i bila ispunjena ra-
zličitim kipovima arapskih božanstava,
N
što je oskrnavilo njenu svetost hrama koji A
je trebao baštiniti čisti monoteizam. Zato
je prva stvar koju je Muhammed a.s. uči- L
 ŽIVJETI ISLAM
nio prilikom oslobođenja Mekke 630. go-
dine ili 8. godine po hidžri bilo čišćenje
Kabe od predislamskih božanstava otje-
lovljenih u brojnim kipovima.
Koliko je Kaba značila Arapima do-
bro su znali i susjedni narodi. Tako je
Ebreha, abesinski vojskovođa, 570. godi-
ne pokušao organizirano srušiti Kabu što
je bilo prvi i jedini put u njenoj povijesti.
Abesinija je iskoristila stalne sukobe iz-
među Bizanta i Perzije na početku 6. sto-
ljeća i okupirala Jemen te se nametnula
kao zaštitnica tamošnjih malobrojnih kr-
šćana. Prije toga nad kršćanima je izvršen
strašan pokolj kojeg spominje i Kur’an u
poglavlju El-Burudž. U svrhu zaštite i
promoviranja kršćanstva, Ebreha je iz-
gradio na jugu arapskog poluotoka gole-
mu crkvu kako bi zadovoljio tadašnjeg
abesinskog kralja koji ga je navodno želio
smijeniti. Nakon što su crkvu onečistili
neki beduini, da bi se osvetio Arapima što
nisu prihvaćali kršćanstvo, Ebreha orga-
nizira vojnu ekspediciju s ciljem rušenja
Kabe. Taj događaj govori o nespremnosti
Arapa da na silu prihvate novu religiju, a
spominjemo ga, jer se iste ili godinu ka-
snije u Mekki rodio posljednji Božji Po-
slanik Muhammed a.s. Ta godina je u
povijesti zabilježena pod nazivom “Godi-
48 na slona” koju i Časni Kur’an spominje u
105. poglavlju pod nazivom El-Fil u zna-
čenju “Slon”: “U ime Allaha, Milostivog,
Samilosnog! Zar nisi čuo što je sa vlasni-
cima slona Gospodar tvoj uradio! Zar
lukavstvo njihovo nije omeo i protiv njih
jata ptica poslao, koje su na njih grume-
nje od gline pečene bacale, pa ih On kao
lišće koje su crvi istočili učinio?” 3 Neu-
spjeli pokušaj rušenja Kabe izazvao je niz
pobuna među Arapima protiv abesinske
okupacije Jemena koja je ubrzo i završe-
na povlačenjem Abesinaca. Moćna car-
stva više nisu ni pokušavala uspostaviti
direktnu vlast na Arapskom poluotoku,
osim u pograničnim dijelovima. Većina
Arapa ostala je vjerna poganskoj vjeri
svojih očeva. Tako je bilo sve do 610. ka-
da će Allah dž.š. preko meleka/anđela
Džibrila/Gabrijela početi spuštati konač-
nu Objavu posljednjem Božjem Poslani-
J ku. Poslije tog događaja u svijetu ništa
O više neće biti isto.
U Muhammedov a.s. život do Objave
R Prema većini autora Sira (biografija
Muhammeda a.s.) posljednji Božji Posla-
N nik je rođen u Mekki 12. rebiul-evvela
A 571. godine od oca Abdullaha i majke
Amine. Pripadao je plemenu Kurejš, obi-
L telji Hašim. Njegovo rodoslovno stablo
po muškoj lozi svoje korijene seže sve do
Ismaila a.s., prvog Ibrahimovog a.s. sina.
Majka mu je bila porijeklom iz Medine,
tadašnjeg Jesriba. Kako je Muhammedov
a.s. otac umro prije sinovljevog rođenja,
svu brigu o svojoj snahi Amini i novoro-
đenom unuku preuzeo je Muhammedov
a.s. djed, poznat pod imenom Abdulmu-
ttalib, pravoga imena Šejba. Prema kazi-
vanjima Muhammeda a.s. veliki utjecaj
na njegov prvi odgoj i usađivanje moral-
nih vrijednosti do kojih su predislamski
Arapi posebno držali, kao što su ljubav
prema obitelji i plemenu, čuvanje povje-
rene stvari, ispunjavanje obećanja, gosto-
primstvo i svetost gosta, prijateljstvo,
hrabrost i poštenje, imao je njegov djed
Abdulmuttalib. Njegova uloga odgajate-
lja dobila je još više na važnosti nakon što
je umrla Muhammedova a.s. majka Ami-
na, kada je Muhammed a.s. imao samo 6
godina. Uz to, Muhammedov a.s. djed je
imao neosporni utjecaj kod tadašnjih
Arapa kao svojevrsni gradonačelnik
Mekke čija se riječ bespogovorno slušala.
Imao je među Mekancima najčasniju po-
vlasticu i odgovornost: opskrbljivanje ho-
dočasnika hranom i vodom. Svoj je ugled
učvrstio ponovnim otkrivanjem izvora
Zem-zem koji je dugo vremena bio zako-
pan uslijed plemenskih ratova. Nakon tog
događaja Mekka, osim što je već bila du-
hovni centar za sve Arape, za kratko je
vrijeme postala i ekonomski centar te
glavno odmaralište na razmeđu putova za
trgovačke karavane iz različitih zemalja.
Trgovci su u ovome gradu pronalazili
svaku sigurnost za sebe i svoju robu. Gra-
du Mekki i njenim stanovnicima to je do-
nosilo pravo bogatstvo. U Mekki je bora-
vilo sve više stranaca, što je značilo sve
više stranih običaja, riječi i izraza. Pošto
su Arapi jako držali do čistoće svoga jezi-
ka, uobičajili su svoju tek rođenu djecu
povjeravati dojiljama beduinkama da ih
podižu u pustinji, daleko od gradske vre-
ve na svježem zraku i surovim uvjetima
kako bi djeca stekla imunitet i naučila či-
sti arapski jezik. Muhammed a.s. je po-
vjeren dojilji Halimi koja je u početku
nevoljko pristala primiti Muhammed a.s.,
jer je bio siroče bez oca, no kao što je ka-
snije i sama kazala, uopće nije zažalila.
Dapače, njen se imetak za kratko vrijeme
višestruko uvećao. Zbog Muhammeda
a.s. cijelo je pleme Benu Saad osjećalo
veliki napredak. Tako je potrajalo nekoli-
ko godina, sve dok Halima nije naprasno
odlučila vratiti malog Muhammeda a.s. u
Mekku njegovoj majci i djedu. Razlog to-
me je neobičan događaj koji je jako upla-
šio Halimu. Naime, jedne je prilike dotr-
čao njen sin i kazao majci kako neobično
odjeveni ljudi vade srce iz Muhammedo-
vih a.s. grudi i ponovno ga vraćaju u nje-
govo tijelo. Prema tradiciji bili su to me-
leki/anđeli koji su očistili dio srca na koji
prokleti sotona ima najviše utjecaja, a na-
lazi se kod svakog čovjeka.4 Taj događaj
je bio samo početak različitih epizoda iz
Muhammedovog a.s. djetinjstava i kasni-
je mladosti koji su njega i okolinu pripre-
mali na najuzvišeniju misiju koju jedan
čovjek može imati, a to je primitak Alla-
hovih Riječi. No, prije početka Poslansta-
va, koje je primio u 40. godini svoga ži-
vota, u nekoliko ćemo rečenica opisati
Muhammedov a.s. život do tog momenta.
Djetinjstvo i mladenačko doba
Djetinjstvo je provodio, kao i svako
normalno dijete, u igri i čuvanju stričeve
stoke. Nakon majčine smrti ubrzo je umro
i njegov djed Abdulmuttalib, što je jako
pogodilo malog Muhammeda a.s. Bio je
suviše vezan za svoga djeda i volio ga je
kako se samo djed može voljeti. Prenosi se
da njegov djed, iako je kod drugih izazivao
strahopoštovanje, nikada nije želio početi
ručati bez voljenog unuka. Stalno je po-
navljao da ima osjećaj da će mali Muham-
med a.s. postati poznata ličnost. Nakon
djedove smrti skrb o malom Muhammedu
a.s. preuzeo je stric Ebu Talib, koji će ka-
snije imati ulogu njegova zaštitnika (iako
ni Ebu Talib nikada nije prihvatio nećako-
vu vjeru o čemu ćemo kasnije detaljnije
pisati), kada su ga Arapi počeli napadati
odbijajući prihvatiti novu vjeru. No kao
stric-skrbitelj na Muhammeda a.s. je imao
veliki utjecaj. Posjedovao je plemenite ka-
rakteristike poput svog oca Abdulmuttali-
ba i bio je punokrvni brat Muhammedo-
vom a.s. ocu. Zna se da je Abdulmuttalib
imao više žena s kojima je izrodio 10 sino-
va i 6 kćeri. Muhammedov a.s. otac Abdu-
llah bio je najmlađi.
Iz Muhammedovog a.s. djetinjstva
povjesničari izdvajaju još jedan neobičan
događaj. Kada je imao devet godina nje-
gov ga je stric odlučio povesti na put u
Siriju. Na putu prema Damasku, karava-
na se zaustavila u mjestu Busri, u blizini
staroga kršćanskog manastira u kojem je
službovao monah Behira. Upravo će taj
monah prvi puta saopćiti da Muhammed
a.s. na sebi ima pečat Poslanstva, isti onaj
kakav su na sebi imali i svi drugi Poslani-
ci - poveći mladež smješten između dvije
Muhammedove a.s. plećke. Prije toga je
ispitao dječaka o njegovim životnim na-
vikama, vjeri i obitelji i uvjerio se u neo-
bičnu dječakovu mudrost i oštroumnost.

Predložio je Ebu Talibu da malog sinovca
odmah vrati u Mekku jer bi mu drugi mo-
gli nauditi ako otkriju spomenuti znak. O
njegovoj adolescentskoj dobi nema do-
statnih podataka. Pretpostavlja se da je
čuvao stričevu stoku i bavio se trgovi-
nom. Izrastao je u prelijepog i stasitog
muškaraca kojeg su oslovljavali nadim-
kom El-Emin – pouzdani, povjerljivi. Ne-
koliko je puta mladić Muhammed a.s.
pokušao prisustvovati poganskim običa-
jima prinošenja žrtve, ali svaki put, po
njegovom kasnijem kazivanju, bio je
spriječen neobičnim događajima. Ili je
zaboravio ili se onesvijestio. Meleki su ga
sputavali da prisustvuje tim događajima.
Nakon što mu se to dogodilo dva ili tri
puta nikada više nije ni pokušavao. Za-
pravo, od kako je znao za sebe, osjećao je
prijezir prema predislamskim arapskim
idolima i izbjegavao boravak u njihovoj
blizini.
Zna se da je svatko uživao u društvu
mladog Muhammeda a.s. Krasili su ga
najljepši maniri. Bio je pravi gospodin,
ali i siromašan, što je odbijalo potencijal-
ne mlade. K tome treba dodati i stid kojeg
je Muhammed a.s. pokazivao kad god bi
se našao u društvu žena. Postao je i puno-
pravni član viteškog udruženja “El-Fu-
dul”, koje je imalo cilj zaštitu nemoćnih i
udovica koji su ponekada ni krivi ni dužni
morali ispaštati grijehe svojih predaka,
jer se osveta drugima među Arapima pre-
nosila i na buduće generacije. Muham-
med a.s. je sve više osjećao želju za podi-
zanjem obitelji. No, znao je da prvo mora
zaraditi da bi se oženio. Glas o njegovom
poštenju i istančanost za trgovinu dopro
je i do bogate i prelijepe udovice Hatidže
r.a., koju su mnogi Mekkanci prosili, na-
kon što joj je umro i drugi muž. Ona ga je
odlučila zaposliti kao vođu njene karava-
ne za Siriju. No njihova veza nije ostala
čisto poslovna. Prelijepa Hatidža u mla-
dom Muhammedu prepoznala je oličenje
dobrote i poštenja. Počela ga je gledati
“drugim očima”. Ni Muhammed a.s. nije
ostao imun na Hatidžin šarm. Ljubav je
planula. Uz posrednike, stidljivo i dis-
kretno, pristali su na brak. Hatidža r.a. je
postala Muhammedov a.s. oslonac u sva-
kome pogledu. Ona će postati prva osoba
koja će povjerovati Muahmmedu a.s. da
je Božji Poslanik. Čak ga je u uvjeravala
u to kad je sam posumnjao da mu se
objavljuje, misleći da ga napadaju džinni/
demoni. Njenu izreku: “Ne boj se, Bog te
neće nikada na zlo navesti, jer ti pomažeš
bližnjega svoga, pošteno zarađuješ i izdr-
žavaš svoju obitelj, podržavaš prijatelje
da ostanu na pravome putu, daješ utočište
Levha La illahe illallah
nejakima, govoriš istinu, ne prisvajaš tu-
đa dobra”, navodit će svi proučavatelji
života i djela Božjeg Poslanika kao pri-
mjer odanosti i ljubavi supruge prema
mužu. Rodila mu je šestero djece: sinove
Kasima i Abdullaha koji su umrli kao ma-
la djeca i četiri kćerke – Zejneb, Rukajju,
Umm Kulsum i Fatimu. Dok je Hatidža
bila živa Muhammed a.s. se nije ženio
drugom ženom, što je bilo sasvim nor-
malno i općeprihvaćeno u to vrijeme. Ov-
dje treba izdvojiti još jedan događaj koji
govori o statusu Muhammeda a.s. u kru-
tom i hijerarhijski strogo uređenom druš-
tvu. Arapi su obnovili Kabu i trebalo je na
mjesto vratiti “Crni kamen” (“Hadžerul-
Esved” ) njen najvažniji simbol. Zamalo
da nije izbio otvoreni rat zbog svađe ple-
menskih starješina koji će od njih imati tu
čast. Dogovorili su da će rješenje ponudi-
ti prvi koji se pojavi na vratima Časnoga
Hrama. Bio je to Muhammed a.s. i svi su
bili zadovoljni da im on osobno presudi.
Naredio je da “Crni kamen” polože na ša-
torsko krilo i da ga u isto vrijeme sve ple-
menske vođe podignu i donesu do predvi-
đeno mjesta. Muhammed a.s. je osobno
smjestio kamen. Svi su bili zadovoljni.
Pouzdano se zna da je Muhammed
a.s. i prije Objave obožavao samo jedno-
ga Boga – Allaha dž.š. I Arapi politeisti
također su imali znanja o Allahu kao vr-
hovnom Božanstvu, ali u isto vrijeme su,
kao što smo već naznačili, štovali i ple-
menska božanstva kao svojevrsne po-
srednike između njih i Vrhovnog Božan-
stva. Da su Arapi imali svijest o Jednome
Bogu govore i sljedeći ajeti kur’anske
Objave: “Upitaj: ‘Čija je Zemlja i sve ono
što je na njoj, znate li?’ ‘Allahova!’ – od-
govorit će, a ti reci: ‘Pa zašto onda ne
dođete sebi?’ Upitaj: ‘Ko je Gospodar
sedam nebesa i ko je Gospodar svemira
veličanstvenog?’ ‘Allah!’ – odgovorit će,
a ti reci: ‘Pa zašto se onda ne bojite?’
Upitaj: ‘U čijoj je ruci vlast nad svim, i
ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može
zaštićen biti, znate li?’ ‘Od Allaha!’ – od-
govorit će, a ti reci: ‘Pa zašto onda dopu-
štate da budete zavedeni?’ Da, Mi im Isti-
nu donosimo, a oni su zaista lažljivci.
ŽIVJETI ISLAM
Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema
drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim
što je stvorio radio što bi htio, i jedan
drugog bi pobjeđivao. Hvaljen neka je
Allah koji je daleko od onoga što oni
iznose; koji zna i nevidljivi i vidljivi svi-
jet, i On je vrlo visoko iznad onih koje
Njemu ravnim smatraju!” (El-Mu’minun,
84-92).
Muhammed a.s. je pripadao odabranoj
skupini ljudi koji su nastojali obožavati
Boga na sličan način kako su činili židovi
i kršćani, ali nisu nikada prihvatili njihov
vjerski nauk. Nazivani su hanifi – “čistun-
ci” ili “tražitelji”. I zaista je Muhammed
a.s. u svojim kasnim tridesetim počeo in-
tenzivno tražiti pravu vjeru. Poput svoga
djeda Abdulmuttaliba počeo se osamljivati
tijekom ramazana razmišljajući o Bogu, o
prirodnim zakonitostima, o životu i smislu
smrti. Najčešće je boravio na brdu Nur u
pećini Hira. U jednom takvom stanju pot-
pune zaokupljenosti svijetom duhovnosti
Muhammedu a.s. se javio melek Džibril,
naredivši mu da uči. (…) 
(Nastavlja se...)
Bilješke:
1
Prema jednoj tradiciji svi su Božji Posalnici molili
Allaha da budu sljedbenici Muhammed a.s. znajući 49
kakav ima status kod njihova Gospodara. Prema toj
tradiciji, Allah je jedino uslišao dovu Isau a.s., koji
će se pred kraj ovoga dunjaluka pojaviti na zemlji
kao Mesija/spasitelj i umrijeti slijedeći vjerozakon
Muhammeda a.s. Preporučujemo brošuru rahmetli
Ahmeda Dideeta “Što Biblija kaže o Muhammedu”.
Dostupno na: http://el-ilm.com/sadrzaj/uploads/
2009/08/ŠTA-KAŽE-BIBLIJA-O-MUHAMME-
DU-s.a.w.s.pdf
2
Poslanik-dovršitelj ciklusa poslanstva i svega Bož-
jeg objavljenja, biće podignut iz naroda koji nije
izravno vezan za “‘dom Davidov’”. Ali, s druge
strane, taj Poslanik je izravni potomak doma Ibrahi-
movog a.s.. Judeo-kršćanska tradicija je u ovome
elementu oprečna islamskoj tradiciji, samim tim što
posjeduje takav koncept povijesti koji ni načelno ne
predviđa eru islama i poslaničku misiju posljednjeg
Poslanika Muhammeda a.s.. Ono što je Muhammed
a.s. u islamskoj tradiciji glede Objave i poslanja, to
je Isa a.s. u kršćanstvu uz još neke dodatne osobito-
sti koje nisu primjerene duhu i naravi islamske obja-
ve, a Musa a.s. u judaističkoj tradiciji. Pogledati:
Rešid Hafizović, “Poslanička navještenja ‘’radosne
vijesti’’ o dolasku poslanika Muhammeda a.s.” Ta-
kvim, Sarajevo, 1986. str. 77-96.
3
Abesinski vojnici su prilikom pokušaja rušenja J
Kabe jahali na slonovima. Direktnom Allahovom
intervencijom Kaba je spašena. Allah je poslao pti- O
ce, koje Kur’an naziva Ebabil, koje su iz svojih kan-
dži ispuštale grumenja zemlje na abesinske vojnike
te ih na taj način usmrćivale.
U
4
Kasnije je Muhammed a.s. je podrobnije opisao
spomenuti događaj: “Dođoše mi dva čovjeka, odje-
R
veni u bijelo, sa zlatnom posudom punom snijega.
Onda me položiše, i otvoriše prsa moja, izvadiše mi N
srce, pa iz njega izdvojiše ugrušak crni, koji baciše.
Onda snijegom opraše srce moje i prsa moja.” Ley- A
denovo izdanje knjige “Kitab at-Tabaqat el-Kebir”
Muhammeda ibn Sa’da (I/1, 96). L
 POVRATAK U BUDUĆNOST

Islamska psihologija

Partija stoljeća
Edin Tule

U životu, pored mnoštva sati koji zavr-

še iza debele zavjese zaborava, postoje
momenti koji su tako upečatljivi da poslije
njih više nismo, niti ćemo ikada biti isti.
Nekada su to putovanja, nekada gubici i
životne tragedije općenito, a nekada spon-
tan susret uz iskren i kvalitetan razgovor s
drugom osobom mogu biti nezaboravni,
kao i obavezujući. Podjelit ću sa vama ra-
do sljedeći događaj.
Mladi čovjek je nakon ugodnog puto-
vanja vozom kroz schwarzwaldske plani-
ne stigao do odredišta koje mu je savjeto-
vano. Pokucao je na vrata od finog drveta
mahagoni boje, požljivo osluškujuci oče-
kivane šumove iz kuće koja se svojom dr-
venom konstrukcijom i mnoštvom cvijeća
na verandama skladno uklapala u nepo-
srednu okolinu. Ubrzo se na vratima poja-
vila srednjovječna žena prijatnog izraza,
50 sa pitanjem u očima.
“Dobar dan! Zovem se Imran. Želio
bih razgovarati sa dr. Wolfom”, ljubazno
se obratio mladić. “Prijatan i lijep dan že-
lim i ja vama”, srdačno je uzvratila žena,
“moj muž trenutno razmišlja, možete li sa-
čekati 5 minuta?”, s osmijehom je upitala.
“Svakako!”, odgovorio je Imran, okrenuv-
ši se smireno na peti prema gustoj šumi
koja se ambiciozno pružala prema nebu.
Morao je priznati sebi da još nije sreo
osobu koja razmišljanje shvaća kao ozbiljan
proces koji ne smije da se ometa u radu te
koji se pažljivo pokreće i još pažljivije zau-
stavlja. U civilizacijskom krugu iz kojeg je
poticao cijeli rudnici misaonog potencijala
su ležali duboko zakopani ispod nesavlada-
nih vještina razmišljanja. I to gotovo da ni-
kog nije uznemiravalo. Čak štoviše, određe-
na kategorija društva je to pretvorila u svoju
prednost, osiguravši mehanizme koji su pro-
J gresivno razmišljanje održavali u podze-
O mlju. Snažan osjećaj tonjenja u živi pijesak
- koji bi ga obuzimao kad god bi zašao u ra-
U zličite krugove i okupljališta svog naroda –
tjerao ga je na stalnu kretnju i putovanja u
R potrazi za odgovorima na mnoštvo pitanja
koja su se sama od sebe nametala.
N Ovaj mladić, širokih pogleda po odgo-
A ju, nazasitljive intelektualne žeđi po priro-
di, gotovo da nije mogao da nađe boljeg
L sagovornika od dr. Wolfa - osobe s obil-
nim međunarodnim iskustvom koja je vo-
dila aktivan život na svim kontinentima,
godinama oštro obzervirajući značajnije
pojave u različitim religijsko-civilizacij-
skim skupinama.
Dr. Wolf ga je ubrzo primio u radnu
sobu koja se nalazila na spratu, a koja je
bila harmonična kombinacija punog drve-
ta, neobičnog cvijeća i mnogo prozirnog
stakla koje je velikodušno, poput gostolju-
bivog domaćina, upuštalo cio mozaik sno-
pova svjetlosti u unutrašnjost sobe. Imra-
nov domaćin je bio vitak starac s nevjero-
jatno sačuvanim dječijim, ali ipak prodor-
nim očima iz kojih je zračila neka lucidna
samouvjerenost i smirenost. Sjeli su jedan
nasuprot drugog dopuštajući suncu da svo-
jim zrakama miluje i ispituje njihova lica.
Imran se u toku svog postdiplomskog stu-
dija intenzivno družio sa svojim profeso-
rom za geostrateške studije koji ga je i
uputio na mislioca iz Schwarzwalda, isti-
čući njegovu komunikativnost, intelektu-
alnu originalnosti, unikatnost obzervacija,
a više od svega - neizmjernu ljubav ka ši-
renju vidika kod mladih talenata.
“Dr. Wolf, zadovoljstvo mi je sto ima-
mo mogućnost da razgovaramo, i u znak
zahvalnosti i pažnje nudim vam najvrjed-
niji poklon koji sam dobio – islam!”, rekao
je šeretski veselo, ciljano nastupajući di-
rektno i pomalo agresivno. Družeći se s
kvalitetnim misliocima, Imran je znao da
su direktnost, otvorenost i jednostavnost
vrline koje ne ostavljaju ravnodušnim, a
koje sebi čovjek, opet, ne može priuštiti pri
komunikaciji s mnogim drugim kategori-
jama ljudi.
“Zahvaljujem vam na poklonu mladi
kolega”, veselo će domaćin, “a na koji na-
čin mislite da će vas cijenjeni poklon pove-
ćati kvalitetu moga života?”, pitao je dječije
radoznalo ovaj duhom mladi starac.
“Recimo da će vam pomoći pri elimi-
naciji mnogih dilema oko razlikovanja do-
brog od lošeg, pošto jednostrano oslanja-
nje na puki razum, bez konzultacije vjero-
dostojne božanske reference često pretva-
ra društva i cijele generacije u nerazumne
ekperimente s fatalnim posljedicama. Pri-
mjeri pogrešnog socijalnog uređenja, nee-
fikasnog pravosuđa, kodeksa oblačenja,
neuspješnog plasiranja univerzalnog ko-
deksa bratstva, psihološka oboljenja, sui-
cid u porastu, itd.”, prividno opušteno je
navodio Imran, ipak nestrpljivo očekujući
reakciju svog sugovornika.
“Uzimajući u obzir činjenicu da danas,
bez obzira na znanje, mudrost i reference,
nećete naći osobu koja je u stanju da u
svim svojim riječima i svim svojim djeli-
ma uvijek nastupa razumno i pametno,

morat ćete se složiti sa mnom da smo svi
mi blesavi, samo u različitoj minutaži”,
provokativno će dr. Wolf, očigledno dobro
raspoložen i bez žurbe da vrednuje ponu-
đene primjere.
“Nema te reference, bez obzira na po-
rijeklo, koja je u stanju kvalitetno regulira-
ti određeno društvo ako oni koji se poziva-
ju na te reference ne shvaćaju izazove i
prirodu realnosti mjesta i vremena u kojem
žive. Drugim riječima, društvu koje ne po-
ima prirodu realnosti mjesta i vremena u
kojem žive ne mogu pomoći ni sve objave
niti svi poslanici”, nastavio je ozbiljnije
Imranov sugovornik.
“Zašto imam osjećaj da nipodaštavate
muslimanska društva, smatrajući ih dezo-
rijetiranim?”, upitao je Imran nasmiješe-
nog lica uz blagi prijekor u očima.
“Možda zato sto su ta društva zabora-
vila da je Bog čovjeka – prije svega - stvo-
rio radi informacije, a infomacije su oduvi-
jek značile moć. Nedavno sam čitao istra-
živanje koje je sproveo časopis ‘National
Geographic’, oktobarsko izdanje 2003., u
kojem se iznosi da sve arapske zemlje za-
jedno godišnje ne prevedu na arapski, sa
drugih jezika, više od 330 knjiga, dok jed-
na Španjolska godišnje prevede oko
16.750 knjiga s drugih jezika na španjol-
ski, a što je više od cjelokupnog prijevoda
svih arapskih država u zadnjih 50 godina.
Nacionalna biblioteka kralja Abdul Aziza
u Rijadu ne broji više od pola milijuna na-
slova, a što je manje od jedne desetine na-
slova koje broji američka biblioteka u gra-
du Cincinnati, Ohio. Ono što želim reći,
mladi kolega, je da uređenje svijeta pripa-
da onima koji raspolažu s više kvalitetnih
informacija, pošto takvi po prirodi stvari
imaju bolji uvid u potrebe individua i cije-
loga društva”, dodao je sada starac autori-
tativnim glasom uz pobjednički osmjeh.
Imran je bio upoznat s ovom dispro-
porcijom znanja između pripadnika njego-
vog civilizacijskog kruga i drugih, i sa-
svim sigurno da se time nije ponosio. Sa-
mog ga je duboko boljela muslimanska
pasivna konzumacija tuđih intelektualno-
tehnoloških umotvorina, čiji su korijeni
mogli biti samo u odnosu prema informa-
cijama. “To što ste upravo rekli jeste ne-
slavna situacija današnjih muslimana. Me-
đutim, većina muslimana bi vam na vašu
prethodnu opasku uzvratilo opaskom na
moralnu dekadencu Zapada u odnosu na
relativnu čistoću Istoka”, ulazio je dublje u
problematiku Imran.
“Razumljivo je da će ljudi zbog nesu-
pjeha na jednom polju pokušati održati
pozitivnu predstavu o sebi ističući neku
preostalu vrlinu. Glavna odlika zapadne
misli jeste eksperimentalnost, i to je ujed-
no glavni motorni pogon zapadne civiliza-
cije koja je rezlutat mnogih uspona i pado-
va u aktivnom i komeptitivnom pokušaju
da se svijet učini boljim mjestom za život.
Ta eksperimentalnost je ujedno i mač s
dvije oštrice, pošto probati sve nije dobro
za želudac”, skratio je dr. Wolf.
“Upravo zbog toga sam i spominjao
božansku referencu kao korektiv i parame-
tar za mjerenje i procjenu šta društvo treba
konzumirati, a što ne, pošto čovjekova
znatiželja, kao što sami rekoste, nema uvi-
jek zdrave okvire”, podsjetio ga je Imran.
“Jasno kao dan, dragi kolega, međutim
problem nastaje pri interpretaciji takve refe-
rence i njenoj implementaciji na članove
društva. Oni za koje se smatra da su najpo-
zvaniji da tumače te reference prečesto su
daleko od stvarnog života i njegovog sve-
stranog shvatanja, te zbog toga u glavama
većine ljudi, pri pomisli na usvajanje odre-
djene božanske reference na zakonodav-
nom nivou, dominira ubjeđenje - pa i oprav-
dan strah - da bi nekompetentni ljudi njiho-
vo društvo mogli pretvoriti u frankeštajnsku
tvorevinu s nezgrapnim elementima dikta-
torstva i teokratije. I to je ujedno glavni ra-
zlog zbog kojeg se demokratija, uprkos
mnogim propustima, smatra još uvijek naj-
boljim oblikom društvenog uređenja”,
iznosio je svoje strahove dr. Wolf, prešuću-
jući ubjeđenje o nesenzibilnosti musliman-
skih intelektualaca za različitosti.
“Jasno mi je da najnesigurniji i najrizič-
niji faktor u svakom sistemu jeste moralno i
inteklektualno nekvalifikovan čovjek. Me-
đutim, zar se validnost određene božanske
reference ne može promatrati odvojeno od
ljudskih greški”, pitao je Imran, inzistirajući
na vrednovanju ideologije odvojeno od ne-
vjerodostojnih sljedbenika.
“Svakako da može. Objektivni intelek-
tualci to mogu utvrditi, napisati ubjedljiva
djela i preporučiti javnosti putem razlicitih
medija. Međutim, problem se javlja pri
traženju suvremenog, opipljivog primjera
u praksi, pošto je psihologija mase poput
psihologije djece – uče oponašanjem –
plastičan primjer im predstavlja sve! Ako
ga ne vide, cijela priča o boljim životnim
sistemima ostaje u lelujavom domenu ap-
straktnog”, pedagoški je zaključivao Wolf.
“Vidim da se pozivate na činjenicu da
su različiti kolektivi oduvijek preferirali
više ‘vrapca u ruci nego slavuja na grani’,
prokomentirao je Imran, dodavši, “među-
tim, kolektivi nikad i nisu bili početni ini-
cijatori društvenih promjena. To su uvijek
bili mladi nadareni pojedinci koji su tak-
tom i upornošću umjeli plasirati svoje vizi-
je, dok mase ne bi istrošile vlastite arsenale
POVRATAK U BUDUĆNOST
pritisake i šikaniranja na te buntovnike
‘bez razloga’, kapitulirajući na kraju pred
njihovom čeličnom voljom i smislenijim
strategijama.”
“S tom vašom observacijom dolazimo
do krucijalnog pitanja: gdje naći visoko
ambiciozne ljude, u vremenu nametnute
bespoštedne egzistencionalne utrke, a koji
se svakosatno usavršavaju u multidiscipli-
narnom smislu, i dodano k tome su toliko
svjesni i širokogrudni da su spremeni po-
svetiti svoje živote jednoj viziji, hrabro
plivajući uzvodno, mimo dominirajućeg
društveno-političkog toka?”, pitao je dr.
Wolf, signalizirajući značajno podignutim
obrvama težinu zadatka.
“Omladina u muslimanskom civiliza-
cijskom krugu, uprkos vještačkim trivijal-
nim podjelama, zadnjih desetljeća ubrzano
stasava u kompletne ličnosti koje će u do-
gledno vrijeme biti na visini zadatka te
pred svijet izaći s cjelokupnim sistemom
boljim od trenutnog”, optimistično je do-
dao mladić.
“Je li mislite na omladinu koja stasava
u objektima koji educiraju ljude priprema-
jući ih za život u 21. stoljeću koristeći me-
tode koje su bile neaktuelne još u kame-
nom dobu? Ili govorite, cijenjeni kolega, o
omladini koja doživljava islam kroz od-
bojno birokratsko lice zvaničnih, profitno 51
orijentiranih, islamskih zajednica - naivno
referirajući ljudima i ustanovama koji se
bave islamom iz pukih egzistencionalnih
razloga? Ili?”, provokativno je pitao ovaj
zahtijevni sugovornik.
“Mislim na mlade ljude koji se potpu-
no svjesni da ne smiju računati na profesi-
onaliste u vjeri i koji znaju kristalno jasno
da su zvanične islamske zajednice, od Ma-
lezije do Amerike, obična infrastruktura
koju svaka sekularna vlada iskorištava u
svoje svrhe”, pojasnio je Imran.
“Govorite o otpadnicima od zvaničnih
sistema?”, pitao je.
“Pa zar preteča moderne civilizacije
nisu pećinari koji su se odrekli pećinskog
sistema života, hrabro istražujući nove
oblike društvene organizacije?”, odgovo-
rio je pitanjem Imran.
“Da vas podsjetim mladiću, njemački
sociolog Max Weber, pitajući se zbog če-
J
ga muslimani, uprkos sjajnom početku i O
brojnim otkrićima, nisu dosegli period in-
dustrijalizacije - dolazi sa zanimljivom U
tvrdnjom u kojoj iznosi da je, po njemu,
glavni krivac stagnacije muslimana sadr- R
žan u islamskom konceptu zadovoljstva s
malim, a koji je redovna krilatica skoro
N
svakog poluobrazovanog edukatora musli- A
manskih masa. To nije i jedini pogrešan
koncept duboko instaliran u bit musliman- L
 POVRATAK U BUDUĆNOST
skih masa, a koji paralizira razvoj ambici-
ja, težnju za ljepšim i sofisticiranijim kod
odavno hendikepiranih muslimanskih ge-
neracija”, ponovo je bio neugodno direk-
tan dr. Wolf.
“Koncept zadovoljstva s malim, koji
zaista postoji u islamu, nije kočnica na-
pretka nego je to pogrešna interpretacija
tog koncepta. Islam propagira zadovolj-
stvo s malim u smislu zahvalnosti i na naj-
manjim blagodatima, ne u smislu zado-
voljstva sa svim i svačim - kako se to, me-
đu muslimanima, iz neznanja često propa-
gira. Naprotiv! U izvorima islama postoje
jasne stavke koje podstiču na najveće am-
bicije i motiviraju da se dostignu sami vr-
hovi na oba svijeta”, pojasnio je mladić.
“..samo što o tim stavkama gotovo da
niko i ne govori, inače kako objasniti neza-
interesiranost muslimana da usavrše oruđa
u bliskoj prošlosti, zadovoljavajući se vla-
stitim civilizacijskim razvojem, i njihovu
društveno-političku marginalnost u sadaš-
njosti? Ono što je uspješno instalirano u
umove i srca muslimana je: ideja prepušta-
nja vođstva svijeta drugim civilizacijama
uz iluziju o već zarađenoj vječnosti, ideja
omalovažavanja date šanse u trenutnom
mjestu i vremenu, forsiranje rituala umje-
sto informiranosti – a što su, informatički
52 rečeno, pogubne ‘bubice’ koje imaju za
cilj pasivizaciju, demotivizaciju i uništenje
u neopravdanom iščekivanju nekog vida
spasonosne božanske intervencije”, tvrdio
je dr. Wolf.
“Evidentno je da se ambicije cijelih ge-
neracija muslimana ne uzdižu dalje od
osnovnih životnih potreba i toplog džamij-
skog tepiha, a što je direktni rezultat nesna-
lažljivosti da se uhvati ritam u munjevitoj
kapitalističkoj utrci i referiranja pogrešnim
autoritetima. Svijet gdje su glavne eduka-
tivne porcije patetično-amaterska predava-
nja petkom, te časopisi i knjige pisane iz
perspektive zarobljenika prošlosti u kombi-
naciji s niskim ekonomskim standardom,
može da poluči samo slabašnu pjenu u oce-
anu svijetskih zbivanja”, govorio je sada
zabrinutije Imran, kao da se pravda.
“Čini mi se da će u našem razgovoru
svi nedostaci muslimana, sve očite nega-
J tivnosti u muslimanskim društvima biti
O pripisane pogrešnim interpretacijama isla-
ma i deficitu lidera, baš kao da je to valid-
U no opravdanje. Svaki kvaliteni sistem ži-
vota, tako i islam, bi trebao imati praktične
R poluge i programe za kreiranje progresiv-
nog mentaliteta kod ljudi. Uz potpunu svi-
N jest da i najbriljantnije ideje ovise o kvali-
A teti njenih nosilaca, te da napredak ili na-
zadak svakog društva leži u (ne)profilira-
L nim umovima indivudualaca odlučnih na-
mjera, pitam se gdje je ključni kvar u
mentalitetu muslimana današnjice?”, pitao
je dr. Wolf ispitujući nivo poimanja situa-
cije kod svog sugovornika.
“Poslanik islama locira taj kvar u srce,
tvrdeći da je to organ od čije ispravnosti
ovisi (ne)zdravost cijelog bića”, pojasnio
je Imran.
“Odlično!”, uzviknuo je dr Wolf, kao da
je priželjkivao taj odgovor, dodavši, “Obra-
tite pažnju na sljedeću situaciju: zamislite
da sjedite u prirodi kraj obale mora s gru-
pom istomišljenika i da na tom skupu svi
slušate interesantno izlaganje od strane
određenog islamsko-moralnog autoriteta. U
narednom momentu vidite luksuznu jahtu
kako prolazi, krcatu mladićima i djevojka-
ma kako sviraju i pjevaju veseleći se. A sad
mi odgovorite brzo i iskreno – šta bi bila
vaša prva reakcija na taj prizor?”, zaključio
je pitanjem svoj maleni eksperiment.
“Moj prvi osjećaj i misao u pomenutoj
situaciji bi vjerojatno bili: osuda uz vizua-
lizaciju kazne koja će ih uprkos svemu
snaći”, uzvratio je prosto Imran, i ne slute-
ći što je razotkrio. Uslijedio je nemilosr-
dan analitički zaključak, koji gotovo da je
prerastao u neumoljivu intelektualnu egze-
kuciju.
“To su klasični doživljaji i reakcije
jednog muslimana, a koji su satkani od
uskogrudnih, zavidnih i sebičnih motiva.
Možete li mi objasniti šta spriječava jed-
nog muslimana da na sličnu situaciju rea-
guje riječima: ‘Stvoritelju podari ovim
ljudima da budu veseli i na budućem svije-
tu kao što su veseli sada?’ Jer ako im Stvo-
ritelj oprosti te ih uvede u raj, vaš status u
raju neće ničim biti ugrožen! Uprkos to-
me, vaše srce proizvodi tako sitne misli i
želje da stičem dojam da u njih ne može
stati nitko do oni ljudi koji laskaju vašoj
sujeti, ubjeđujući vas da ste divni, neupo-
redivi i nezamjenjivi. Bez namjere da vas
uvrijedim, ali prethodni eksperiment je do-
kazao klaustrofobičnost vaše predstave o
raju, pošto taj prostor doživljavate kao
uzak, malen, nedostatan, a što po prirodi
stvari ukazuje na jednu veću dimenziju
uskogrudnosti, zavisti i sebičnosti prema
ljudima na ovom svijetu, pošto je vaš
(društveni) status ovdje itekako moguće
ugroziti. Velika mudrost, velika snaga, ve-
lika misija, mogu da stanuju samo u veli-
kom srcu – srcu koje istinski brine i nada
se za svakog čovjeka. Što je srca muslima-
na učinilo malim ako ne iznad pomenuti
mentalitet?”, dr. Wolf je iznuđivao potvr-
du svojoj tezi, kao da želi i verbalno pri-
znanje poraza.
Imran je nakratko razmislio o ovoj
observaciji znajući da njegov sugovornik
ima pravo. Kroz misli su mu prošle slike
šikaniranja, odbacivanja, etiketiranja koja
se dešavaju i na međumuslimanskim rela-
cijama, često zbog najtrivijalnijih pitanja.
Osjetio je mučninu u stomaku i želju da se
pravda. Ipak, istina mu je bila važnija. “Dr.
Wolf, vaše observacije su svakako vrijed-
ne pažnje i sasvim sigurno ću im se detalj-
no posvetiti. Sada želim istaknuti par či-
njenica iz moderne historije Arapa, za koje
pretpostavljam da će dati određena objaš-
njenja za vašu tezu o nedoraslosti musli-
manskih srca. Arapi Zaljeva su npr. sve do
1960-ih živjeli isključivo beduinsko-no-
madskim načinom života. Dakle, ti ljudi su
u drugu polovicu 20. stoljeća ušli pod ša-
torskim krilom, u oskudici čiste vode, ja-
šući deve i čuvajući ovce. Čovjek koji je
bio 1950-ih u saudijskoj prijestolnici zate-
kao ju je istom - kao i prije hiljadu godina
- po infrastrukturi, razvojnom nivou, dija-
pazonu radnih mjesta, dinamici života, itd.
Svima je jasno da su Arapi doživjeli jednu
izuzetno brzu tranziciju iz poljoprivredno-
nomadskog u industrijsko društvo i to jedi-
no zahvaljujući nafti. Za razliku od Arapa,
Europljani su istu tranziciju proživljavali
oko 500 godina, i to zahvaljujući intelektu-
lanom naporu, usavršavanju prisutnih oru-
đa, dovoljnom broju upornih pojedinaca
koji su stremili boljem, bržem i ugodni-
jem. Upravo ta vremenska dužina samog
aktivnog procesa prelaska iz jednog tipa
društva u drugi, a koji je trajao dugih pet
stoljeća, je profilirala zavidan fond univer-
zalnih ljudskih vrijednosti koje su krasile
glavne nosioce zapadne misli i civilizacije.
U zemljama islamskog civilizacijskog
kruga identičan proces, uslijed ‘zadovolj-
stva malim’, je počeo prilično kasno i tra-
jao svega nekoliko desetljeća. U zemljama
Zaljeva npr. i dan-danas možete vidjeti ge-
neraciju ljudi koji su preživljavali roneći
za biserima na dnu Perzijskog mora, koje
bi kasnije u Indiji trampili za hranu, piće,
odjeću i začine. Ta generacija ljudi je još u
snazi, lako prepoznatljiva po crvenim oči-
ma s popucalim kapilarima, a što je poslje-
dica dubokog i dugog ronjenja na dah, bez
potrebne opreme. Muslimani su uslijed na-
gle društvene tranzicije dočekali novo vri-
jeme nespremni, nesigurni, inferiorni u
pregovorima i diplomatskim odnosima s
iskusnim zapadnjacima koji sa lakoćom
ostvaruju svoje interese u tom dijelu svije-
ta”, pojasnio je Imran.
“Shvaćam Vašu poantu! Pretpostav-
ljam da želite reći kako su današnje sijede
glave u bogatijim muslimanskim zemlja-
ma zaljubljene u materijalno bogatstvo i
izobilje nakon dugih desetljeća teškog si-
romaštva i nedostatka najosnovnijih po-

trepština, te da se ni po koju cijenu ne žele
vratiti u taj period, a što su predvodnici
drugih civilizacija ispravno detektovali te
ih s lakoćom nadmudruju. Međutim, ne
treba ispustiti drugi bitan faktor stagnacije
koji je instaliran od strane ljudi kojima ma-
se referiraju, a to je prenaglašeno isticanje
bezvrijednosti ovog svijeta – od strane
mnogih muslimanskih misonara - a u ko-
jem mase, ili većina pojedinaca, vide ispri-
ku za pasivnost, indiferentnost i prepušta-
nje vođstva ovoga svijeta onima koji ga
više cijene. Činjenica je da čovjek aktivno
gradi i ulaže samo u ono što voli i do čega
mu je stalo. Čovjek koji ne voli što postoji,
ne voli što je sad ovdje na ovom svijetu,
čovjek koji ne voli ovaj svijet zajedno s
njegovim detaljima neće biti u stanju ni da
taj svijet uređuje, dizajnira, dotjeruje i vo-
di! Tako npr. čovjek koji ne voli svoje tije-
lo neće ga ni održavati, dotjerivati, držati u
kondiciji, njegovati. Tako je s ulicom, gra-
dom, državom, prirodom, društvom i svim
ostalim. Tu upravo leži mentalni ćorsokak
u koji su zalutali mnogi praktičari islama
jer su kroz pogrešno shvatanje ‘manje vri-
jednosti ovog svijeta’ počeli podcijenjivati
ono što s ljubavlju i onosvjetskim ambici-
jama trabaju graditi. A svaki civilizacijski
ćorsokak je makro-slika mentalnog ćorso-
kaka kao mikro-primjera pogrešnih men-
talnih strategija jednoga uma”, kirurški
točno je dijagnosticirao dr. Wolf.
“Moram istaći da sam zapanjen suptil-
nošću vaših zapažanja glede moga civili-
zacijskog kruga”, priznao je Imran.
“Hvala Vam mladiću, polaskan sam”,
zadovoljno je uzvratio dr. Wolf, dodavši,
“često se pitam zašto među muslimanima
dominira umrtvljujuća, pasivizirajuća,
konformistička retorika koja je mentalno
pokosila više žrtvi nego kuga. Mislim da
smo u današnjem razgovoru došli do odre-
đenih odgovora. Slabo obavješteni ljudi,
poraženi tromošću muslimanskih zemalja,
često ističu svijetao primjer Malezije i nje-
ne uspješne ekonomske misli, neznajući
da su glavni nosioci malezijskog ekonom-
skog razvoja ljudi iz sasvim drugog religij-
sko-civilizacijskog kruga – Kinezi, koji
drže 80% malezijske ekonomije. Musli-
mani Malezije imaju identičnu dijagnozu
poput drugih muslimana, pošto su i ubriz-
givači demotivirajućih virusa isti! I sa tim
zapažanjem dolazimo do zaključka da je
mentalna kuga, uništivši duh i ambicije ve-
like većine muslimana 20. stoljeća, nasta-
vila da hara i u 21.”, upozoravajući je
ustvrdio dr. Wolf.
Imran je znao da postoji mnogo činje-
nica koje ne idu u prilog muslimanima i
bilo mu je drago što njegov sagovornik ni-
je isticao kako muslimanski intelektulaci
marginalnim pitanjima prečesto pridaju
planetarnu važnost dok za pitanja od pla-
netarne važnosti – uslijed tromosti duha -
koriste sveopću formulu “inšallah”. Znao
je da ga je njegov sugovornik mogao “tu-
ći” ističući pravovremena naučna otkrića
mnogih zakonitosti u svijetu od strane pre-
danih naučnika nemuslimana, a na koja bi
muslimani bojažljivo i bez samopoštova-
nja donosili citate iz Kur’ana o, od davnina
istaknutoj, unikatnosti otisaka prstiju, mo-
rima koja se dodiruju, a ne miješaju, plane-
tama koja imaju dva ili više sunaca, širenje
svemira i mnogim drugim znakovima (aje-
tima) makro i mikro kosmosa koje musli-
mani stoljećima iščitavaju bez valjanog
razmišljanja. Drago mu je što nije iznoše-
na teza o nepostojanju naučne originalne
misli među muslimanima još od Ibn Khal-
duna. Ipak, sve to ga ne bi toliko ni uzne-
mirilo jer je znao da će biti odgovoran i
jadan samo ako generacije poslije njega,
neke 2105. , ne budu govorili “nismo ima-
li originalnu naučnu misao još od Imrana”.
Budućnost ga je najviše interesirala jer –
kao što reče jedan mudrac: “Moji vitalni
interesi su u budućnosti pošto tamo namje-
ravam provesti ostatak svoga života.”
Osjetio je da se njihov razgovor za taj
dan privodio kraju, pa je odlučio okončati
tu partiju razgovora s upečatljivo pobjed-
ničkim duhom. “Dr. Wolf, neizmjerno sam
vam zahvalan na vremenu koje ste za mene
odvojili, nadam se da će se naši razgovori
nastaviti. Za kraj ću se poslužiti jednim va-
šim potezom”, rekao je Imran s osmijehom,
“tj. vizualizirat ću vam jednu situaciju i za-
tražiti da mi kažete prvu misao i osjećaj ko-
ji je ta slika u vama pobudila. Obratite pa-
žnju! Predočite sebi mladu osobu koja, iako
porijeklom iz najniže društvene klase, saža-
ljeva ‘male’ ljude koji su došli da traže sre-
ću na ovoj velikoj planeti. Ubjeđena je da
ima sva prava da sanja herojske snove i di-
rektno utječe u vođenju svijeta, smatrajući
se velikom osobom, i po ambicijama i po
potencijalu, a kojoj je zadaća da usreći ovu
malu planetu. Uči jezike. Poštuje svoje i tu-
đe vrijeme do te mjere da ne kontaktira
mnogobrojne poznanike i prijatelje osim
kad im ima što kvalitetno reći, a kontakti su
joj česti. Mudro prkosi konformistima. Boji
se smrti jedino ako ga zatekne prije obavlje-
ne misije. Često putuje. Uljudno i konstruk-
tivno komunicira. Svakosatno se multidis-
ciplinarno usavršava nastojeći nadrasti svo-
je ranije domete, čudeći se ljudima iz vlasti-
tog civilizacijskog kruga čije ambicije ne
dosežu dalje od munare, istovremeno ih pi-
tajući - ako ne stremimo ka najvećim visi-
nama, čemu onda nebo?!”, zapečatio je
POVRATAK U BUDUĆNOST
Imran svoj mali eksperiment snažnim pita-
njem.
“Dragi mladiću, prema osobi sa takvim
mentalitetom, pa makar imala devedeset
godina, mogu osjetiti samo najdublje div-
ljenje i poštovanje”, reče dr. Wolf.
Pošto je obojici vrijeme predviđeno sa
današnji razgovor isteklo, starac i mladić
su ustali od stola srdačno se pozdravljaju-
ći. Mladić se zahvalio na čaju i toplom pe-
civu uručivši svom domaćinu maleni pa-
ket, a njegovoj supruzi otmjeno upakova-
nu sliku. Dr. Wolf i njegova supruga, dir-
nuti neočekivanom pažnjom, su ispratili
elegantnog mladića želeći mu uspjeh u na-
učnom radu, poručivši mu da obavezno
dođe na proljeće kako bi zajedno posjetili
Donaueschingen, predivnu oazu cvijeća i
sklada iz koje su kretale prve kapi najveće
europske rijeke.
Dr Wolf je, opušteno se klateći na sto-
lici za svojim radnim stolom, u tišini sobe
radoznalo otvarao maleni poklon. Nije
imao ni najmanje predstave šta bi to moglo
biti. Nakon što je nožem za pisma prore-
zao tanki omot, iz malene kutije na dlanu
mu se ukazala tanka srebrna kovanica i ce-
duljica papira. Bio je to srebrni dirhem,
zvanična valuta nekada najveće svjetske
sile, jedinstvene Islamske države svih mu-
slimana – Hilafeta. 53
Na toj valuti je kružno – u samom cen-
tru - bila ispisana poruka na arapskom jezi-
ku: “La ilahe illallah, Muhammedu-r-resu-
lullah”, dok je u drugom većem krugu,
koji je u svojoj unutrašnjosti obuhvatao pr-
vi, stajalo: “We inne hazihi ummetukum
ummeten wahideten we ene rabbukum
fettequun.”
Dr. Wolf je oprezno odmotao ceduljicu
na kojoj se nalazio prijevod ispisanog sa-
držaja na novčiću: “Es gibt keinen gott au-
sser Gott und Muhammed ist Sein Profet;
Und diese eure Gemeinschaft ist eine ein-
heitliche Gemeinschaft, und Ich bin euer
Herr. So fürchtet Mich.”
Starac je pomirisao srebrni novčić
osjetivši snažan miris slave i dostojanstva
koji je nadirao iz proteklih vremena - šireći
se njegovim umom - i govorio o neumit-
nim padovima i usponima čak i najvećih
civilizacija.
J
U isto vrijeme, dostojanstveni mladić O
je koračao brzim i sigurnim koracima,
okupiran mnoštvom izazova. Najveći je U
bio izazov utrke s vremenom. Znao je da
vrijeme nikoga ne čeka, pa ni njega. Znao R
je i da vrijeme najveću prednost stiče dok
ljudi spavaju, jer ono nikada ne spava.
N
Znao je i da mu je najbolji saveznik um A
oštar poput mača, pa da njime presiječe
vrijeme i dosanja svoje snove.  L
 DIJALOG CIVILIZACIJA

Izraelsko-arapski ratovi u kontekstu američko-saudijskih odnosa

Geneza bliskoistočnog sukoba (II)

Mirza ef. Mešić

(...) Vlada Saudijske Arabije cijelo je

vrijeme igrala dvostruku igru kao uostalom i
Vlada Sjedinjenih Američkih Država. U po-
litičkom nadmudrivanju SAD je imao jedno
lice za Saudijsku Arabiju, a drugo za svoje
birače i Izrael, a saudijski kraljevi jedno za
Washington, a drugi za svoje građane i osta-
le muslimane. Želeći popraviti sliku o sebi
među Arapima i muslimanima, Saudijska
Arabija je inzistirala na UN-ovoj rezoluciji
242 kojom se Izraelu nalaže povlačenje sa
okupiranog teritorija u ratu iz 1967. Među-
tim, ni do danas te rezolucija nije ispoštova-
na. Rezoluciju su odbili i Izrael i arapske
zemlje. Tome su svakako pridonijeli i ame-
rički predsjednici koji nisu bili skloni vršiti
pritisak na Izrael da povuče svoje snage sa
okupiranih područja. No, nakon šestodnev-
nog rata i katastrofalnog poraza egipatske
vojske te sramote nanesene predsjedniku
Naseru, Saudijska Arabija se pomalja kao
54 sve jača i utjecajnija regionalna sila. Do tog
rata Egipat je predstavljao izravnu prijetnju
Saudijskoj Arabiji, a poslije rata se našao na
saudijskom platnom spisku za financijsku
pomoć. Nakon rata 1967. regionalni balans
moći migrirao je oko Crvenog mora: od
Egipta do Saudijske Arabije. U isto se vrije-
me Arapi sve više okreću političkom isla- prosaudijski i proizarelski lobiji se razdvaja- Sjedinjenih Američkih Država, ali i ostalih
mu, napuštajući arapski nacionalizam. To- ju u vršenju utjecaja na američkog predsjed- zemlja koje su pomagale Izrael u ratu pro-
mu je najviše doprinio upravo Izrael, koji je, nika i kongresmene. Nakon 1967. godine, tiv arapskih država 1973. godine.
religijski inspiriran, do nogu potukao svoje kontrolirajući Zapadnu Obalu, Golansku vi-
arapske susjede. Okretanje Arapa religiji soravan i Sinajski poluotok Izrael je postao Yomkipurski rat
islamu automatski je Saudijsku Arabiju uči- jači nego ikada. U isto je vrijeme arapski
nilo globalnom silom kao zemlju u kojoj se svijet proživljavao svoju najveću krizu. Zato Yomkipurski ili ramazanski3 rat zapo-
nalaze najsvetija mjesta za muslimane. Ka- ovu godinu mnogi stručnjaci američko-sau- čeo je 6. listopada 1973. godine napadom
ko bi se nametnuli kao svearapski vođe Sau- dijskih odnosa uzimaju kao jednu od najri- egipatske i sirijske vojske na izraelski teri-
dijci će početi zlorabiti religiju u istoj mjeri zičniju u odnosima Washingtona i Rijada. torij. U prvim dobro organiziranim udari-
kao što je Naser zlorabio arapski nacionali- No, zajednička borba protiv komunizma i ma egipatske vojske, koju su niz godina
zam.1 To će na najbolji način iskoristiti Sje- naftni interesi bili su dostatni da dvije zemlje obučavali i naoružavali sovjetski vojni
dinjene Američke Države koje će svoje čvr- ne samo prevladaju krizu, nego i da njihovi stručnjaci, izraelskoj su vojsci naneseni
sto savezništvo sa Saudijcima iskoristiti da odnosi u vremenu koje će uslijediti postanu ozbiljni gubitci u ljudstvu i materijalno-
J umanje utjecaj Sovjetskog Saveza kao poli- još jači i još bliskiji.2 tehničkim sredstvima. Po prvi puta od
O tičkog mentora i glasnogovornika nekih Međutim, nakon samo šest godina Sje- 1948. i prvog izraelsko-arapskog rata,
arapskih država. Rat iz 1967. godine je imao dinjene Američke Države i Saudijska Ara- Izrael je bio u vrlo teškoj situaciji. I danas
U važan utjecaj na američku domaću politiku bija naći će se ponovno na suprotnim stra- se vode rasprave o pravim razlozima izra-
u odnosima sa Saudijskom Arabijom. Do nama. Posrijedi je bio novi izraelsko-sau- elske nespremnosti za egipatsko-sirijski
R 1967. godine ono što je bilo dobro za Izrael, dijski sukob koji će prouzročiti najveću napad. Po jednima, zapovjednici izraelske
N apsurda li, u isto je vrijeme bilo dobro i za
Saudijsku Arabiju. Iako je njihovo posredno
obustavu proizvodnje nafte, poznatiju kao
naftni embargo ili veliki šok. Embargo će
vojske imali su provjerene podatke o pri-
premi napada na Izrael, no bili su uvjereni
A neprijateljstvo postajalo sve očiglednije obje nametnuti Saudijska Arabija s ostalim ze- da se Egipćani nakon nekoliko doživljenih
su zemlje imale zajedničkog neprijatelja u mljama proizvođačima nafte, članicama poraza neće usuditi više napadati njihovu
L Naserovom Egiptu. Poslije 1967. godine, OPEC-a, a bit će usmjeren prije svih protiv zemlju. Za druge, Golda Meir, tadašnja

izraelska premijerka, na nagovor američ-
kog državnog tajnika Henrya Kissingera,
namjerno nije željela provesti punu mobi-
lizaciju, kako svjetska javnost ne bi optu-
žila Izrael za započinjanje novoga rata.4
U svakom slučaju, nakon američke
vojne pomoći i miješanja u sukob, Izraelci
su uspjeli potisnuti egipatske i sirijske voj-
ne postrojbe na početne položaje te zapri-
jetiti i samoj egipatskoj prijestolnici Kairu.
Taj će događaj prouzročiti saudijsko na-
metanje embarga na izvoz nafte svim drža-
vama koje su pomagale Izrael u yomkipur-
skom ratu, a među prvima je na udaru bio
njihov najpouzdaniji saveznik Sjedinjene
Američke Države.
Saudijski naftni embargo
Zbog američkog podupiranja Izraela u
ratu protiv Palestinaca i drugih arapskih
zemalja poput Sirije, Egipta i Jordana, te
vojnih pobjeda izraelske vojske nad spo-
menutim državama, Saudijska Arabije je
nekoliko puta upotrijebila naftu kao poli-
tičko oružje. Iako nijedan nije imao trajnih
političkih posljedica na američko-saudij-
ske odnose, naftna su embarga usmjerila
pozornost svijeta na Saudijsku Arabiju i
pokazala važnost nafte u međunarodnim
političkim odnosima.
Ubrzo nakon izraelske deklaracije o
neovisnosti 1948. godine, koju su podržali
Amerikanci, Saudijci su po prvi puta po-
kušali upotrijebiti naftu kao političko
oružje. Tadašnji je predsjednik ARAM-
CO-a James Terry Duce upozorio službe-
nike u Washingtonu da saudijski kralj Ibn
Saud prijeti američkoj naftnoj kompaniji
obustavom normalnog crpljenja nafte ako
SAD nastavi podržavati Izrael. Međutim,
taj pokušaj nametanja embarga, kao i onaj
iz 1956. za vrijeme trajanja Sueske krize,
nije imao ozbiljnih političkih posljedica
osim potpunog isključenja Velike Britani-
je iz nadzora nad Bliskim istokom.5
Kriza u američko-saudijskim odnosima
ponovno se pojavila 1967. godine nakon još
jednog izraelsko-arapskog rata i potpunog
vojnog poraza nekoliko arapskih zemalja a
osobito Egipta. Nakon što se potvrdilo da su
egipatske vojne aerodrome i baze uz izrael-
ske bombardirali i američki i britanski vojni
zrakoplovi, Egipat je zajedno sa nekoliko
drugih arapskih zemlja prekinuo sve odno-
se sa Washingtonom i Londonom. Među-
tim, to nije učinila i Saudijska Arabija u
kojoj će samo dan nakon završetka Šestod-
nevnog rata biti organizirano niz demon-
stracija protiv Izraela, Sjedinjenih Američ-
kih Država pa i vladajuće obitelji Saud.
Građani Saudijske Arabije nisu tek tako
mogli progutati sramotu koju su izraelski
vojnici sa svojim saveznicima Sjedinjenim
Američkim Državama i Velikom Britani-
jom nanijeli arapskim državama. Radikal-
niji među njima vršili su konstantan pritisak
na saudijskog kralja Faisala, koji je od
Amerikanaca zahtijevao da utječu na hitno
izraelsko povlačenja na granice prije izbija-
nja rata. Po ustaljenom redu, kada budu
prozvani i ugroženi, saudijski članovi vla-
dajuće obitelji deklarativno osuđuju agresi-
ju i prijete novim naftnim embargom. Tako
je tadašnji saudijski kralj Faisal bin Abd Al-
Aziz proglasio naftni embargo za sve one
zemlje koje pomažu Izrael. Kako su u ta-
kvim situacijama naftne kompanije pred-
stavljale svojevrsnog posrednika između
američke i saudijske vlade, Saudijci su in-
formirali službenike ARAMCO-a da je do
daljnjega američkim i britanskim tankerima
zabranjen pristup saudijskoj nafti. Među-
tim, većeg uspjeha naftni embargo iz 1967.
godine nije imao. Iduća dva mjeseca, sau-
dijsku su naftu su uspješno nadomjestile
američka, venecuelanska, iranska i indone-
žanska, tako da je početkom rujna embargo
prekinut bez ikakvih posljedica. Jedino što
je pokazao jeste nemoć i neznanje arapskih
država da pomoću najvrjednijeg prirodnog
resursa postignu više poena na međunarod-
noj političkoj sceni.6
Proturječja u saudijsko-američkim od-
nosima dosegnula su vrhunac krizom pro-
uzročenom izraelsko-arapskim ratom
1973. godine. Sjedinjene Američke Drža-
ve pomažući Izrael najsuvremenijim oruž-
jem i golemom financijskom pomoći iza-
zvale su protiv sebe, ali i drugih zapadnih
proizraelskih zemalja, još jedan naftni em-
bargo sa puno ozbiljnijim posljedicama od
onoga iz 1967. godine. Kao i rat, i embar-
go su arapske zemlje unaprijed isplanirale.
Prvo su na sastanku u Damasku krajem
kolovoza 1973. godine, egipatski pred-
sjednik Sadat i sirijski predsjednik Hafiz
al-Asad, vođeni željom za povratkom teri-
torija izgubljenog u ratu 1967., dogovorili
sve detalje zajedničkog napada na Izrael,
odredivši točan datum početka vojne akci-
je. Financijsku, vojnu i drugu pomoć su
obećale i druge arapske zemlje.7
Sadat je zatim otputovao u Rijad gdje je
dobio garancije od saudijskog kralja Fejsa-
la ibn Sauda da će Saudijska Arabija obu-
staviti isporuku nafte svim državama koje
budu podupirale Izrael u ratu koji će uslije-
diti. Taj zadatak imao je obaviti saudijski
ministar za naftu Ahmed Zaki Yamani.
Ovaj kontroverzni ministar sredinom 1973.
godine upozorio je američke vladine duž-
nosnike da će Saudijska Arabija promijeni-
ti svoju naftnu politiku prema Sjedinjenim
DIJALOG CIVILIZACIJA
Državama ako se Izrael ne povuče na gra-
nice prije rata iz 1967. godine.8
Kralj Fejsal je također upozorio službe-
nike ARAMCO-a, stacionirane u Saudij-
skoj Arabiji, da američka proizraelska poli-
tika stavlja Saudijce u jako nezgodan polo-
žaj među arapskim prijateljima, koji su pri-
jetili izolirati Rijad zbog saudijske pomirlji-
ve politike prema Washingtonu. Iznio je i
mogućnost opoziva koncesija naftnih polja
američkim naftnim kompanijama, što je u
Washingtonu izazvalo pravu uzbunu. Sau-
dijski kralj je čak izjavio da zbog bezrezer-
vne američke potpore ideji cionizma i drža-
vi Izraelu, usmjerene protiv Arapa, Ameri-
kanci rizikuju normalno opskrbljivanje
naftom iz Saudijske Arabije, pa i održivost
samog prijateljstva između dvije zemlje.9
Po prvi puta od uspostave bilateralnih
odnosa između Washingtona i Rijada iz-
mijenjene su prijeteće poruke koje nimalo
nisu bile bezazlene. Te će izjave potaknuti
američkog državnog tajnika Kissingera da
posjeti Rijad i susretne se sa kraljem Feisa-
lom te raspravi o naftnom embargu i bu-
dućnosti američko-saudijskih odnosa. Bila
je to prva posjeta jednog državnog tajnika
Saudijskoj Arabiji nakon 20 godina pauze.
Washington je tradicionalno stao na stranu
Izraela izdašno ih pomažući najsuvreme-
nijim oružjem. No, sada se i Saudijska 55
Arabija nametnula kao spremniji igrač ne-
go u krizi iz 1967. godine. Kao vodeća čla-
nica OPEC-a, postala je najvažniji proi-
zvođač nafte na svijetu sa mogućnošću da
još više pomoću nje utječe na političke do-
gađaje u međunarodnoj zajednici. To će i
učiniti predvodeći najveći embargo u po-
vijesti naftne industrije.
Za Wiliama Engdahla cijeli slijed do-
gađaja vezanih za Yomkupurski rat, a ka-
snije i za naftni embargo, tajno je dirigiran
iz Washingtona i Londona uz primjenu
moćnih diplomatskih tajnih kanala koje je
osmislio i sproveo Henry Kissinger. Kao
tadašnji državni tajnik i savjetnik za nacio-
nalnu sigurnost američkog predsjednika
Nixona, za mnoge čak i moćniji od samog
predsjednika, održavao je stalne kontakte i
sa izraelskom i sa egipatskom odnosno si-
rijskom stranom, prikazujući svakoj krive
predodžbe druge strane. Čak je zatajivao
J
izvješća američke obavještajne službe o O
egipatsko-sirijskim pripremama za rat a
navodno je imao je i puna saznanja o bu- U
dućem naftnom embargu.10
Iako svjesni da bez pomoći SAD-a ne R
mogu zaustaviti svoje agresivne susjede
niti održati unutarnje stanje stabilnim,
N
zbog novog arapskog poraza doživljenog A
u Jomkipurskom ratu, saudijski su dužno-
snici odlučili prekinuti isporuku nafte L
 DIJALOG CIVILIZACIJA
svim zemljama koje su pomagale Izrael.
Embargo je uveden Sjedinjenim Američ-
kim Državama a zatim i Nizozemskoj,
Južnoj Africi, Portugalu i tadašnjoj Rode-
ziji (današnji Zimbabve) što će izazvati
bijes američke javnosti koja će sve glasni-
je propitivati o svrsi odnosa sa Saudijskom
Arabijom. Tom prigodom saudijski mini-
star za naftu Yamani izjavio je kako je ko-
načno došlo vrijeme da Saudijci, kao i
ostali izvoznici nafte, u potpunosti uprav-
ljaju svojom naftom.11
Ebmargo je započeo 17. studenog, ka-
da je Saudijska Arabija zajedno sa drugim
članicama OPEC-a12, donijela odluku o po-
većanju cijene sa 3,01 na 5,11 dolara za
barel nafte. Istoga su dana odlučili da će
svaki mjesec smanjivati proizvodnju nafte
za 5 %, sve dok se Izrael ne povuče sa teri-
torija okupiranih 1967. godine. Međutim,
kako su izraelske snage napredovale neo-
čekivanom brzinom prema egipatskom
glavnom gradu, Saudijci su objavili potpu-
ni embargo na isporuku nafte. Embargo se
dogodio u nezgodnom trenutku za Sjedi-
njene Američke Države, jer će se u isto vri-
jeme objelodaniti i afera “Watergate”. No
to nije smetalo šefu američke diplomacije
Henryju Kissingeru da se upusti u takozva-
nu “shuttle diplomacy” između Egipta i
56 Sirije sa jedne strane te Izraela sa druge, uz
neposredno učešće Saudijske Arabije.13
Kao što sam već spomenuli Kissinger je
bio upoznat sa svim detaljima vezanim i za
rat i za embargo. Njega je kao čuvenog har-
vardskog profesora vanjske politike pred-
sjednik Nixon imenovao ministrom vanj-
skih poslova pred samo izbijanje Yomki-
purskog rata. Jedini će u povijesti američke
administracije obnašati u isto vrijeme dvije
najodgovornije službe američke vanjske
politike: savjetnika za nacionalnu sigurnost
i ministra vanjskih poslova ili državnog taj-
nika, što će ga učiniti najmoćnijim čovje-
kom svoga vremena. Kasnije će za svoje
doprinose miru i rješavanju arapsko-izrael-
skog sukoba dobiti i Nobelovu nagradu za
mir, što mu mnogi osporavaju, smatrajući
da je prije trebao odgovarati pred Međuna-
rodnim sudom za ratne zločine zbog zlou-
potrebe političke moći koju je imao usvo-
J jim rukama. Kisingeer je u svojoj diplomat-
O skoj akciji imao dva cilja. Prvo, trebao je
uvjeriti arapske zemlje da suradnja sa Sjedi-
U njenim Američkim Državama donosi puno
više koristi nego suradnja sa Sovjetskim Sa-
R vezom. To će imati na umu krovni princ
Fahd, kasnije saudijski kralj, kada je po rije-
N čima američkog veleposlanika u Rijadu
A Roberta W. Jordana, stalno ponavljao svo-
jim savjetnicima da bliski odnosi sa Sjedi-
L njenim Američkim Državama donose si-
gurnost od vanjske opasnosti. Zato je naj-
bolji primjer upravo Izrael, koji se našao
pred velikim porazom u Yomkipurskom ra-
tu, no zahvaljujući američkoj vojnoj pomo-
ći uspio se obraniti, pa čak i poraziti arapske
vojske. Drugi diplomatski cilj za Kissingera
bio je “umanjiti” izraelsku pobjedu te doka-
zati američku neutralnost u ratu. No to je
bilo neizvedivo.
Ono što Kissinger nije mogao spriječiti
u svojoj diplomatskoj misiji bio je saudijski
embargo na izvoz nafte Sjedinjenim Drža-
vama i ostalim zemljama koje su pomagale
Izrael. Embargo je posebno pogodio ame-
ričku vojsku, odnosno njenu šestu flotu u
Mediteranu, koja je ostala skoro paralizira-
na uslijed nedostatka dovoljne količine naf-
te. U stvarnosti, puno je značajnija bila obu-
stava proizvodnje nego sam embargo, iako
je i embargo izazvao pravu paniku u bojko-
tiranim zemljama. Saudijci su znali kada
opskrbe bilo koga naftom ne mogu više
utjecati na krajnje odredište naftnih tankera.
Zato su odlučili zaustaviti cijelu proizvod-
nju nafte. Suprotnosti u američko-saudij-
skim odnosima dosegnuli su vrhunac u kri-
zi 1973.-1974. godine, kada su upravo Hen-
rry Kissinger i američki ministar obrane
James R. Schlezinger otvoreno zaprijetili
mogućnošću okupiranja naftnih polja u Sa-
udijskoj Arabiji i njenim susjednim zemlja-
ma ako se embargo nastavi. Kissinger je
naručio od američkih vojnih stručnjaka ne-
koliko planova koji su podrazumijevali
okupaciju saudijskih naftnih polja. S druge
strane, saudijski ministar Yamani upozorio
da će Arapi u slučaju bilo kakvog napada na
Saudijsku Arabiju uništiti sva naftna polja.
Zato se 1973. godina, ako se izuzme 11. ruj-
na 2001., uzima kao najrizičnija za opsta-
nak američko-saudijskih odnosa. Ubrzo su
Saudijci ponovno pokrenuli proizvodnju
opskrbljujući tankere onih zemalja koje ni-
su bile pod bojkotom, što je značilo i naftu
za Sjedinjene Države.14
Saudijci su opet igrali dvostruku igru.
Uvođenjem naftnog embarga dokazali su
svoju privrženost arapskoj borbi protiv cio-
nizma, dok su ponovnim pokretanjem proi-
zvodnje indirektno olakšali svome savezni-
ku Sjedinjenim Državama, kao najvećem
svjetskom potrošaču nafte. Saudijska je vla-
da još jednom dokazala da im je savezniš-
tvo sa Sjedinjenim Država važnije od bilo
kojeg drugog vanjskopolitičkog cilja. Em-
bargo je u stvarnosti prekinut kada je sau-
dijski kralj Fejsal dobio garancije od Sjedi-
njenih Država da će izraelsko-arapski rat
biti zaustavljen. Za to je bio zadužen Ki-
ssinger koji se u studenom 1973. godine
uputio u spomenutu “Shuttle diplomacy” za
vrijeme koje je posjetio nekoliko puta Cai-
ro, Jeruzalem, Damask, Amman i Jiddu,
sve dok nije potpisan mirovni sporazum iz-
među zarađenih strana. Embargo je službe-
no završen sredinom ožujka 1974. godine
kada je Kissinger mogao pokazati napredak
u izraelsko-egipatskim pregovorima. Za
vrijeme predsjednika Jimmiya Cartera pre-
stao je svaki govor o mogućoj upotrebi voj-
ne sile protiv Saudijske Arabije. Umjesto
toga, administracija je predložila, a Kon-
gres je odobrio prodaju najsuvremenijeg
američkog oružja Saudijskoj Arabiji.15
Posljedice naftnog šoka iz 1973.
Kao jednu od posljedica izraelsko-
arapskog rata iz 1973. godine svijet je po
prvi puta osjetio što nafta znači za suvre-
menu ljudsku civilizaciju. Nakon nekoliko
mjeseci trajanja naftnog embarga, došlo je

do nestašice goriva u brojnim zapadnim
zemljama, što će prouzročiti ekonomsku
krizu ali i stanje panike i straha. Brojne su
zemlje zapale u svojevrsnu recesiju, a sku-
plja je nafta izazvala porast inflacije uz
veliku nezaposlenost. Energetska kriza
snažno je djelovala na politizaciju nafte
kao najmoćnijeg gospodarskog oružja.16
Na kraju je nafta kao “oružje” ipak
imala učinka. Uz posredničku ulogu Sjedi-
njenih Američkih Država, točnije uz veliki
napor i diplomatsku vještinu Henrya Ki-
ssingera, postignuto je primirje između
Izraela, na jednoj strani te Egipta, Sirije i
Jordana, na drugoj.
Mir je imao i svoju cijenu. Ona se ogle-
dala u poskupljenu nafte za nekoliko puta
te pokušaju glavnih proizvođača da redefi-
niraju ugovore o eksploataciji nafte s kon-
cesionarima u svoju korist. Na kraju im je
to i uspjelo. Saudijski će ARAMCO preu-
zeti potpuni nadzor nad proizvodnjom i
izvozom nafte u Saudijskoj Arabiji te
osamdesetih godina postati najvećim svjet-
skim proizvođačem nafte na svijetu, jasno i
najprofitabilnijim. Isti će primjer slijediti i
druge članice Organizacije zemalja izvo-
znica nafte ili OPEC-a, koja preko noći po-
staje jedna od najutjecajnijih međunarod-
nih privrednih organizacija na svijetu.17
Skuplja nafta i nacionalizacija naftnih
kompanija donijet će zemljama proizvođa-
čima nafte enormne sume novca što će sa
sobom donijeti i političku moć. Posebno će
se obogatiti male državice poput Kuvajta,
Katara i Arapskih Ujedinjenih Emirata,
smještene na obalama Perzijskog zaljeva
koji će ubrzo, nakon završetka hladnoga
rata, doći u žižu svjetskog zanimanja kroz
sukobe koji traju od početka devedesetih
prošloga stoljeća. Neke zemlje poput Sau-
dijske Arabije bogatstvo stečeno prodajom
nafte znat će iskoristiti u svome jačanju po-
zicije na Bliskom istoku kao i među broj-
nim muslimanskim narodima, dok će dru-
ge države poput Iraka iskoristiti bogatstvo
petrodolara da se naoruža te napadne svoje
susjede što će za posljedicu imati raspad
države te stranu (američku) okupaciju.
Naftni embargo iz 1973. godine poka-
zalo je objema vladama granice njihovih
odnosa. Politički lideri obiju zemalja pri-
znali su kako bi bilo preopasno za obje ze-
mlje da se u potpunosti suprotstave jedna
drugoj, a sami prekid bilateralnih odnosa
imao bi visoku cijenu u održavanju stabil-
nosti cijele regije. Nakon naftnog embar-
ga, svaka iduća američka administracija
težila je vlastitom bliskoistočnom mirov-
nom procesu, nastojeći riješiti palestinsko
pitanje odvojeno od drugih međunarodno
političkih problema u svojemu odnosu sa
islamskim svijetom. Na drugoj strani, Sau-
dijska Arabija nakon 1974., očito svjesna
neuspjesima prethodnih, te sve više nagla-
šenijim razvojem alternativnih izvora
energije, u budućim izraelsko-arapskim
krizama nije više prijetila naftnim embar-
gima, koji bi itekako mogli ugroziti saudij-
sku ekonomiju baziranu u potpunosti na
izvozu nafte.
Veliko američko-saudijsko zbližavanje
se dogodilo upravo nakon arapsko-izrael-
skog rata 1973. i naftnog embarga protiv
Amerike i ostalih izraelskih pomagača. Sa-
udijska Arabija je u međuvremenu (p)osta-
la jedna od najsigurnijih američkih save-
znika u regiji. Isti status ima i Izrael. No, za
razliku od Egipta i Jordana koji su priznali
postojanje izraelske države i sklopili bilate-
ralne odnose sa Tel Avivom, Saudijska
Arabija to ne misli učiniti. Odražavajući
arapski sentiment i poseban religijski iden-
titet, kao čuvari svetih mjesta u islamu, sa-
udijski kraljevi od početka negiraju posto-
janje izraelske države. I ne čudi kada je
vlast u Saudijskoj Arabiji podijeljena izme-
đu vladajuće obitelji Saud i ultrakonzerva-
tivne uleme koji daju legitimitet saudijskim
kraljevima. To je i ujedno i najveći apsurd
američko-saudijskih odnosa.
I ovaj se izraelsko-arapski rat stavlja u
kontekst tadašnje bipolarne podjele svijeta.
Američka vanjska politika predvođena Ki-
ssingerom ovaj je rat promatrala kao strate-
gijsko natjecanje sa SSSR-om. Poslije ovo-
ga rata Egipat se sve više priklanja Sjedinje-
nim Američkim Državama koje će, uz čvr-
sto savezništvo sa Izraelom i Saudijskom
Arabijom, sa Egiptom zadobiti odlučujuću
prevagu nad sovjetskim utjecajem na Bli-
skom istoku. Ispunjenje tog geopolitičkog
cilja omogućilo je Sjedinjenim Američkim
Državama skoru pobjedu u hladnome ratu
te globalni nadzor nad cijelom regijom. U
svim budućim mirovnim pregovorima iz-
među Arapa i Židova ključnu poziciju će
imati Sjedinjene Američke Države.
Sve do Yomkupurskog rata 1973. godi-
ne, američku će strategiju prema Bliskom
istoku karakterizirati dvije konstante: osla-
njanje na Izrael kao glavnog lokalnog ame-
ričkog saveznika i podrška reakcionarnim
arapskim režimima, čime se zaustavljao val
arapskih nacionalno-antiimperijalističkih
pokreta. U pozadini američke politike uz
globalne geostrateške razloge stajali su
konkretni ekonomski interesi vezani za ne-
smetanu proizvodnju nafte i njen slobodan i
neometan transport do Zapadne Europe i
SAD-a. Spomenuti rat i energetska kriza
koju će nametnuti zemlje članice OPEC-a
predvođene Saudijskom Arabijom još će
više pojačati interes SAD za ovu regiju.
DIJALOG CIVILIZACIJA
Kissingerova politika “korak po korak”
poslije Yomkipurskog rata i naftnog embar-
ga donijela je diverzifikaciju američkog pri-
stupa Bliskom istoku. Kako bi dodatno osi-
gurale sigurnosno-ekonomske interese na
Bliskom istoku, SAD će unilateralno osla-
njanje na Izrael zamijeniti novom strategi-
jom lokalnih savezništava koja je podrazu-
mijevala uključivanje postnaserističkog
Egipta, forsiranje “Bijele revolucije” u Ira-
nu i projekt unutrašnje modernizacije Sau-
dijske Arabije. Međutim, takva politika
SAD će doživjeti neuspjeh islamskom re-
volucijom u Iranu 1979. godine te saudij-
skim odbijanjem mirovnih pregovora iz
Camp Davida. Situaciju će dodatno zakom-
plicirati sovjetska okupacija Afganistana te
izbijanje iračko-iranskog rata.
Događaji iz 1979. godine
Nekoliko će događaja s kraja 1979. go-
dine ozbiljno ugroziti saudijsko kraljev-
stvo i narušiti sigurnost u cijeloj regiji. Pr-
vo je početkom studenog u Iranu uspješno
izvedena islamska revolucija predvođena
imamom Homeinijem, koji će pozvati na
slične promjene diljem islamskog svijeta.
To je prije svega značilo uklanjanje na-
sljednih monarhija, što će saudijska kra-
ljevska obitelj doživjeti kao direktnu pri- 57
jetnju svojoj vladavini, te uvođenje islam-
ske vladavine u sve muslimanske zemlje.
Ohrabreni događajima u Iranu, ali u isto
vrijeme i poticani od službenog Teherana,
saudijski su šijiti, koji su nastanjivali istoč-
ne saudijske pokrajine, organizirali niz de-
monstracija protiv saudijskih vlasti. Neki
od njih su zagovarali i oružanu pobunu ne-
girajući saudijsku državu.
Nekoliko tjedana kasnije, saudijska je
vlast doživjela još veći šok. Nekoliko sto-
tina saudijskih pobunjenika okupiralo je
najsvetije mjesto za muslimane, Kabu u
Mekki. Zahtijevali su trenutačno odstupa-
nje saudijske obitelji sa vlasti, optužujući
je za korumpiranost i podčinjenost nevjer-
ničkoj zemlji Sjedinjenim Američkim Dr-
žavama. Većinu pobunjenika činili su stu-
denti islamskog univerziteta u Medini,
predvođeni izvjesnim Juhaymanom El-
Utaybiem. Na poziv saudijskih vlasti te
J
odobrenje saudijske uleme, krizu su riješili O
francuski specijalci, po jednoj verziji pu-
štajući gas, a po drugoj vodu i kroz nju U
struju među pobunjenike. Većinu su pobi-
li, dok su mali broj živih uspjeli zarobiti. R
Optuživana da nije dovoljno islamska,
saudijska će vladajuća obitelj nakon doga-
N
đaja iz 1979. godine sve više novaca dari- A
vati islamskim humanitarnim organizaci-
jama i organizacijama za islamsko misio- L
 DIJALOG CIVILIZACIJA
narstvo. Na zapadu će, s druge strane, ta-
kvo saudijsko postupanje biti označeno
kao financiranje i pothranjivanje budućih
terorista. To samo pokazuje u kakvoj se
situaciji nalazi obitelj Saud. S jedne strane
se mora dodvoravati domaćim kritičarima
i dokazivati svoju privrženost islamu, a s
druge međunarodnoj javnosti, posebno
svom savezniku SAD-u, da ne podržava
terorističke niti antizapadne ideje. Istina je
kao i inače negdje između. Bilo je to najri-
zičnije razdoblje za opstanak saudijske
vlasti od uspostave moderne saudijske dr-
žave koje je alarmiralo i saudijskog save-
znika Sjedinjene Države. Tek što su uspje-
li riješiti unutarnje izazove, još će dva do-
gađaja u susjedstvu imati svoje posljedice
na američko-saudijske odnose za idućih
nekoliko decenija.
Sovjetska okupacija Afganistana i po-
četak iračko-iranskog rata kao nikada do
tada, a ni poslije, zbližit će dvije zemlje. U
oba su događaja službeni Rijad i Washin-
gton bili indirektno involvirani. U iračko-
iranskom ratu svojom su financijskom po-
moći i naoružanjem pomagali iračku voj-
sku, dok su u Afganistanu pomagali mud-
žahedine iz čijih će se redova nakon rata
regrutirati prvi članovi zloglasne Al-Qai-
de. Saudijska Arabija i Sjedinjene Države
58 na jednoj su strani zaustavljali tzv. izvoz
Islamske revolucije iz Irana, čineći branu
za širenje šiizma, podupirući Irak u ratu
protiv Irana, a s druge strane suprotstavili
su se SSSR, čija je okupacija Afganistana
direktno ugrozila američke interese u Per-
zijskom zaljevu, odnosno izazvala nesta-
bilnost u cijeloj regiji bogatoj naftom.
Iračko-iranski rat ugrozit će sigurnost
u cijeloj regiji i zaprijetiti normalnoj op-
skrbi nafte iz zemalja Perzijskog zaljeva.
Taj je rat predstavljao ozbiljan ideološki
izazov Saudijskoj Arabiji. Sjedinjene Dr-
žave su ubrzo nakon početka rata započele
sa ponovnim uspostavljanjem bilateralnih
odnosa sa Irakom koji su prekinuti nakon
rata iz 1967. godine. Nakon što je Iran vra-
tio izgubljeni teritorij te zaprijetio prijeći
iračku granicu, Saudijska Arabija i druge
arapske zemlje zatražile su od SAD da se
još aktivnije uključe u rat. Za te zemlje
J iračko-iranski rat nije imao samo stratešku
O važnost nego isto tako i etničku i religij-
sku. Bio je to rat Perzijanaca protiv Arapa,
U odnosno šijita protiv sunita.
Za saudijske lidere, gorljiva i funda-
R mentalistička forma islama postala je in-
strument kojim se mobilizirala svijest Sau-
N dijaca. Islam je iskorišten kao odgovor na
A sva iskušenja sa kojima se saudijski režim
suočio krajem 1979. godine, bilo da se radi
L o opasnosti od šijitskog Irana ili komuni-
stičkog SSSR-a. Mobilizirano je na stotine
imama i učenjaka islama koji su propovi-
jedali po džamijama o opasnostima šiizma
i komunizma. Saudijski mladići prijavlji-
vali su se za rat u Afganistanu. Ogromne
svote novca poklanjali su različitim obra-
zovnim i humanitarnim organizacijama
koje su širile saudijsko-vehabijsko tuma-
čenje islama u zemlji i drugim musliman-
skim zemljama i po mnogima na taj način
pokrenuli organiziranje grupa poput Al-
Qaide, što će kao posljedicu imati 11. ruj-
na 2001. i druge terorističke napade na
zapadne ciljeve. Ovo je imalo značajan
utjecaj na saudijsku vanjsku politiku. Sau-
dijski se režim naprosto želio osloboditi
sve ozbiljnijih kritika i pritisaka koji su do-
lazili od militantnijih građana Saudijske
Arabije, stoga su ohrabrivali dragovoljce
da učestvuju u afganistanskom džihadu
protiv Sovjeta. No ti dragovoljci za nešto
više od decenije prouzročit će velike nevo-
lje kako saudijskom režimu, tako i cjelo-
kupnom sigurnosnom sustavu u međuna-
rodnoj zajednici. 
Bilješke:
1
Za detaljniji prikaz vidjeti; Fouad Ajami, The Arab
Predicament: Arab Political Thought and Practice
Since 1967, Cambridge University Press, New York,
1981., str. 71.
2
3
Rachel Bronson, Ticker than Oil, str.104-105.
Nazvan je Yomkipurskim zato što je započeo na dan
židovskog vjerskog blagdana Yom Kipura, Dana po-
mirenja. A u isto je vrijeme trajao ramazan, deveti
mjesec islamskog kalendara u kojem muslimani
prakticiraju post, treću islamsku obvezu. Vidjeti:
Thomas W. Lipman, Inside the Mirage...str. 155.
4
Radovan Vukadinović, Međunarodni odnosi od
hladnog rata do globalnog poretka... str. 128.
5
Gawdat Bahgat, American Oil Diplomacy... str. 48.
6
Gerald Posner, Secret of The Kongdom, The inside
story of The Saudi-U.S. Connection, Random House
Trade Paperbacks, New York, 2005. str. 38-53.
7
Sve okolne arapske zemlje poslale su svoje jedinice
i naoružanje kako bi podržale egipatke i sirijske sna-
ge. Za vrijeme trajanja rata Irak je poslao 18.000 voj-
nika, nekoliko stotina tenkova i nekoliko borbenih
aviona. Libija i Alžir su također poslale svoje borbe-
ne avione, netom kupljene od Francuske, uz brigadu
od 150 tenkova. Tunis je učestvovao sa 2.000, Sudan
je poslao u Južni Egipat 3.500 vojnika, a svoje su elit-
ne jedinice u Siriju poslali i Maroko i Jordan. Četvrti
dan nakon izbijanja rata, Saudijska Arabija je poslala
3.000 svojih vojnika u Siriju, no imali su jasnu zapo-
vijed da se ne uključuju u ratne operacije. Saudijska
je vlada sada željela izbjeći kritike svojih arapskih
susjeda, kao iz 1967. kada su je optuživale da nije
pomagala Egipat i Siriju, pa je poslala svoje vojnike
uz obećanje da će uvesti naftni embargo. Na drugoj
strani, Saudijci su na sve su načine pokušali izbjeći
narušavanje dobrih odnosa sa Washingtonom. Ovo je
bio prvi i zadnji puta da saudijski vojnici učestvuju u
izraelsko-arapskim sukobima. Izvor: http://www.
bambooweb.com/articles/Y/o/Yom_Kippur_War.
html
8
Robert Legacy, Kingdom od Saud, str. 397-8.
9
Rachel Bronson, Thicker than Oil...str. 116.
10
F. Wiliam Engdahl, Stoljeće rata...str. 216 - 217.
11
Daniel Yergin, The Prize...str. 606.
12
U embargu su učestvovale: Saudijska Arabija, Ku-
vajt, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar i Alžir.
13
Thomas W. Lipman, Inside the Mirage... str. 157.
14
Robert Lacey, The Kingdom, str. 397-412.
15
Gawdat Bahgat, American Oil Diplomacy...str. 48.
16
Leonardo Maugeri, “Not in Oil’s Name,” Foreign
Affairs, 82 (July/August 2003).
17
Brojna su nagađanja prisutna među poznavateljima
tadašnjih prilika, pa i ona da su Amerikanci sami po-
taknuli jačanje OPEC-a i porast cijena nafte kako bi
ojačali naftni kapital, a kako su vodeće naftne kom-
panije u američkom vlasništvu od rasta cijene nafte
najveću su korist imali upravo Amerikanci. Prisutna i
teza o teoriji zavjere o sprezi naftnog kapitala sa voj-
no-industrijskim kompleksom u Sjedinjenim Ame-
ričkim, čiji zagovornici namjerno izazivaju svjetske
krize i ratove kako bi ostvarivali veće profite te se
domogli prirodnih resursa pojedinih zemlja poput
iračke nafte ili čak afganistanskog maka.
 OGLASI

BOŠNJAKA NACIONALNA ZAJEDNICA

HRVATSKE
Ured: Ilica 54, 10000 ZAGREB
fax: 4848201, tel: 4819377; e-mail: bnzh@zg.htnet.hr
___________________________________________________
OIB 861479004 M.B. 00852872 Ž.R. 2360000-1101413989

Fond za stipendiranje BNZH

NATJEAJ
BNZH raspisuje natjeaj za dodjelu stipendija za akademsku godinu 2009/2010. studentima
Bošnjacima koji žive i studiraju u Republici Hrvatskoj.
Rok za prijavu na natjeaj je 12.02.2010. g.

OBAVEZNA DOKUMENTACIJA:
1. Popunjen aplikacijski formular Fonda;
2. Zamolba s kratkim životopisom i svojerunim potpisom;
3. Osobna fotografija (2X);
4. Za brucoše kopije sljedeih dokumenata: svjedodžbe od sve etiri godine srednje škole
kao i završnog (maturskog ispita), te potvrda ili indeks kao dokaz o upisu na fakultet;
5. Potvrda o upisu u narednu akademsku godinu:
 Za studente koji studiraju po novim nastavnim planovima („Bolonja”) potvrda o
upisanim predmetima u akademskoj godini 2009/2010. s brojem ECTS bodova za
svaki predmet, te popis svih predmeta iz godine studija u koju su upisani s brojem 59
ECTS bodova za svaki predmet;
6. Potvrdu o uspjehu u prethodnoj akademskoj godini:
- Za studente koji studiraju po novim nastavnim planovima („Bolonja”) ovjereni
ispis ocjena položenih predmeta s brojem ECTS bodova za svaki predmet, te ovjereni
popis svih predmeta iz prethodne godine s brojem ECTS bodova za svaki predmet;
7. Osobnu izjavu kune liste;
8. Osobnu izjavu o neprimanju stipendije od strane drugih ustanova;
9. Potvrdu o primanjima (neku od navedenih):
x potvrdu o visini zadnje plae roditelja,
x kopiju zadnjeg odreska mirovine,
x potvrdu o nezaposlenosti,
x dokaz o nekom drugom izvoru primanja.

NAPOMENE:
1. Prednost e imati nadareni studenti slabijeg imovnog stanja.
2. Prednost e imati deficitarne struke iz grada odnosno županije iz koje student dolazi.
3. Prednost e imati aktivni lanovi bošnjakih asocijacija. J
4. Odluku o izboru stipendista donijet e komisija koja e se formirati za tu akademsku
godinu. O
U
Dokumentaciju za natjeaj potrebno je dostaviti u navedenom roku na adresu:
Bošnjaka nacionalna zajednica Hrvatske R
10000 ZAGREB, Ilica 54. N
Odbor Fonda za stipendiranje BNZH
A
L
 MURSELOV ŠEGISTAN
Zapis o rođenju sina
Ja, Lukman ibn Mursel
Kada se Lukman rodio pio sam kahvu u kafiću bolnice Sv. Duh. Dogovor je bio da budem uz ženu na porodu, ali
sestre su me istjerale iz rodilišta jer je jedan tata pao u nesvijest kada je njegova žena počela vriskati usred porođajnih
muka. On nije Bošnjak, pomislio sam tada, mi ne padamo u nesvijest na bojišnici. Glavna sestra je vjerojatno primi-
jetila moj zluradi osmijeh i istjerala me van. Dok sam izlazio čuo sam blijedog momka kako govori: “Sestro, nisam se
onesvijestio, poskliznuo sam se.”
Filip Mursel Begović
Kada sam po prvi put ostao sam sa
svojim novorođenim sinom pisao sam ne-
ki tekst i nisam primijetio što mi je žena
ustvari govorila. “Mursele, idem na pet-
naest minuta u trgovinu, pričuvaj Lukma-
na” – rekla je i otišla. Nisam ni shvatio da
sam ostao sam s mališom kada je započeo
plač, a nije mu bilo majke da ga smiri. A
taj plač, kao da vojska Mongola maršira
kroz dnevnu sobu i usput udara u rostfraj
lonce. Želio sam završiti misao, zaključiti
poantu u tekstu, ali mala plačna sirena ni-
je dala. Što hoće zaboga, dam mu mednu
60 dudu – neće. Plešem oko njega indijan-
ske, ali i bošnjačke folklorne plesove da
ga malčice udobrovoljim - ne zanima ga.
Glumim mu ulomke iz svoje predstave
Kameni spavač, jer ja sam glumac, znate
- načas zašuti zbunjen mojom teatralno-
šću da bi odmah zatim započeo s plačem
još huđe i još luđe, preko sedam, preko
osam, a čulo se sve i preko Dizdarove
Modre rijeke koju sam mu tada izreciti-
rao. “Zar sam toliko loš glumac ili je Lu-
kman najzahtjevnija publika do sada?” –
pomislih razočaran. Plač se nastavio i
odlučih da bi bilo najbolje pustiti Lukma-
na da plače dok se ne umori. Nitko ne
može plakati dovijeka, zar ne? I žena kad
plače računa na neku minutažu u kojoj će
dobiti pozornost, zar ne? Kada ta pozor-
nost izostane prestaje i plač, zar ne? E pa
nije tako, i žena i dijete plaču neprekidno,
makar se ugušili, dobili moždani udar,
J pjena im na usta izašla, a zajedno s Mon-
O golima udaraju u lonce, zar ne, sve dok ne
dobiju što traže. Pustio sam ga neko vrije-
U me, ali mali je odjednom poplavio, počeo
se gušiti. To me je pravo zabrinulo. Što
R ću reći ženi ako se nešto dogodi. Glupan,
zamislite. Kao da je riječ o pregorjelom
N ručku, kao da sam zaboravio kupiti tucet
A jaja, kao da nisam platio račun za struju.
Obuzela me panika i potapšao sam ga po
L leđima. Mali se prenio iz gušenja i nasta-
vio jecati. “Što sad i gdje je Mirsada za-
boga? Što radi u trgovini toliko dugo?” –
nervozno sam gunđao.
Držao sam ga u naručju i njihao baš
kao što sam vidio ženu da radi. Ni to nije
valjalo. Sjetih se da se možda upiškio ili
pokakio i odlučio sam ga presvući po pr-
vi put, sam samcat. Što ako se pokakio, a
ja do sada nisam čistio ničija govna. Dru-
gi su čistili za mnom, ali tuđa... Pa to je
moje dijete, sjetih se, moja genetska ka-
kica i što se ne bi okušao i u tome. Pažlji-
vo sam ga položio na stol i skinuo pelenu,
u peleni ništa, prazno. “Zašto plačeš ma-
li, zašto mami ne plačeš toliko, što si se
na mene namjerio” – upitah ga sasvim
ozbiljno tražeći od jednomjesečne bebe
suosjećanje. Lukman, da je mogao, zasi-
gurno bi cinično odgovorio: “A gdje ti je
babo mlijeko u tim sisama.” Uz to popri-
lično sam se bio oznojio, što od muke, što
od skakanja po kući. Dok sam ja nespret-
no navlačio pampersice, baš kao što sam
vidio ženu da radi, znoj je počeo padati
po djetetu koje je golo ležalo na stolu.
Mali se najednom smiri, ozbiljno me po-
gleda, digne nogice i iz ćune mu izleti
vodoskok – ravno meni u lice. “Ovo je
previše, gdje si Mirsadaaa!” – viknuh
pun očinskog jada.
Eto, to je bilo mojih prvih petnaest
dramatičnih minuta koje sam proveo sam
sa svojim sinom dok je žena kupovala
kruh i mlijeko. Nakon toga počeo sam ci-
jeniti angažman i brigu moje žene oko
našeg djeteta i zakleo se da joj više nikad
neću prigovoriti za umor ili nervozu na-
kon neprospavane noći. Kada bih morao
provesti čitav dan i noć s malim, mislim
da bih na kraju odmarširao s Mongolima
u Mongoliju. Te naše Bošnjakinje, prave
su mustre; u jednoj ruci drže dijete, s dru-
gom spremaju po kući i peru suđe, na le-
đima nose pet metara drva, istodobno ku-
haju ručak, a muž gleda televiziju ili još
bolje, piše tekstove. Ne bih previše o to-
me jer ako nastavim uskoro ću ja morati
kuhati ručak, nositi pet metara drva na le-
đima, držati dijete, spremati po kući i pra-
ti suđe. Ne dao Bog takve sudbine jed-
nom Bošnjaku i muslimanu, zlatnom lji-
ljanu. Bolje je prepustiti ženama da budu
ljiljanolike Bošnjakinje. Nije zgorega
ovom prilikom citirati ajet “džennet se
krije ispod majčinih stopala”. Neki dan
sam tražio ženu da mi pokaže stopala, u
čudu me je gledala. Tražio sam obećanje
dženneta, nije shvatila.
Kada se Lukman rodio pio sam kahvu
u kafiću bolnice Sv. Duh. Dogovor je bio
da budem uz ženu na porodu, ali sestre su
me istjerale iz rodilišta jer je jedan tata
pao u nesvijest kada je njegova žena po-
čela vriskati usred porođajnih muka. On
nije Bošnjak, pomislio sam tada, mi ne
padamo u nesvijest na bojišnici. Glavna
sestra je vjerojatno primijetila moj zlura-
di osmijeh i istjerala me van. Dok sam
izlazio čuo sam blijedog momka kako go-
vori: “Sestro, nisam se onesvijestio, po-
skliznuo sam se.” Na istom mjestu, prije
trideset godina, moj je babo po prvi put
došao vidjeti svog sina jedinca. Nije ga
bilo puna dva dana, slavio je naokolo, a
kada se napokon pojavio majka mu je re-
kla: “Seade, prdi isto kao i ti.” Tu sam
priču čuo mnogo puta, a jednom sam s
babom završio u kafiću kada ga je ostar-
jela konobarica u borosanama upitala:
“Gospon, jeste li Vi prije dvadesetak go-
dina bili ovdje s prijateljima, plesali sa
stolcima, radili nered i slavili rođenje si-
na? “ Srećom, nisam pratio uzor svoga
babe. Učio sam ezan, salavate, tekbire i
dok sam čekao da me sestre uvedu da po
prvi put vidim sina, u knjigu utisaka rađa-
one upisao sam: “Ja, Lukman ibn Mur-
sel!” Upisao sam to uz ostale zapise po-
put: “Neka sveti Ante blagoslovi našeg
Ivana. Ponosna rodbina Pavković.” ili

“Nakon dugo čekanja i dvanaeste popije-
ne pive rodila se Marica, naše malo zlato
od tri i po kile. Pijan od sreće, tata Marko
i mama Katica.”
U bolnici Sv. Duh, dakle, lovio sam i
sjenu svoga babe, koji je s ostalim očevi-
ma želio plesati sa stolcima, ali ja imam
san. Moj san je da jednog dana povedem
sina na džumu, Bajram namaz. San i sje-
ne. Ne idu uvijek zajedno. Bio sam jedno-
godišnjak kada me je suprotnom želio
naučiti moj babo. Tada je čitao poznatog
grčkog filozofa koji je ljudski život uspo-
ređivao s vatrenom igrom sjena u pećini.
Zanimale su ga i teorije psihologa koji su
bili sigurni da lutkarsko kazalište utječe
na razvijanje dječje inteligencije. Želeći
me zabaviti, a ujedno započeti moje obra-
zovanje (bio je ambiciozan) iskoristio je
naučeno i izmislio, kako je to nazvao,
igru sjena. Ispred mog krevetića postavio
je prozirno bijelo platno. Sa druge strane
u njega je uperio svjetlo, uzeo par mojih
plišanih medvjedića i iza platna započeo
nijeme kazališne priredbe. Lutke su igrale
svoj ples, a babo je smiješkom nježio
zrak: “Sine! Tvoja snaga od koje će drh-
tati moja starost sada je krhkost koju ispi-
jam zajedno s jutarnjim mlijekom. Sada
smo tihi kao gorsko jezero, pogledamo
nebo i čudimo se odrazima svojih lica ko-
ja nepovratno putuju i stare. Prepoznajem
tvoj glas u drhtaju kore mladog bagrema.
Sine, pjesmo moja, ne brini, voli te tvoj
babo!”
Danas smo babo i ja umorni od među-
sobnog igranja, a nitko ne može potvrditi
da li je moju inteligenciju povećala nje-
gova zamisao ili ne. Razvijao sam se kao
i ostali moji vršnjaci, a priča o zajednič-
koj igri sjena potisnuta je u predio prohu-
Ja, Sead ibn Ibrahim
jalog očinstva i djetinjstva. Znamo, zasi-
gurno, da nas sjene predaka još uvijek
prate. Međutim, znam da malena igra nije
bila uzalud. Ponekad, dok razgledavam
sjene koje moja hanuma, noseći mog sina
u naručju, nasmijana ostavlja hodajući po
kući, odjednom me obuzme ludo veselje,
dječja radost. One iste sjene koje je moj
babo uprizorio ispred mog krevetića, u
početku mog djetinjstva, ponovo se vra-
ćaju kao odrazi malog plačljivca i žene
koju volim. Njihova prisutnost i moja ra-
zdraganost ne traju dugo. Da ih ne bi ne-
povratno izgubio nakratko zatvorim oči.
Pustim sjene da odlepršaju. Neka traže
svoj hlad. Tko ima stotinu vrsta sjena ima
i stotinu vrsta boli, tko ima jednu sjenu
ima i jednu bol, tko nema sjena nema ni
boli. Bez sjena, nema ni identiteta. Volim
kad me bole moje sjene.
Iskreno, kada mi je Mirsada rekla da
je trudna bio sam uvjeren da će biti curi-
ca. Oduvijek sam želio sina, Allah najbo-
lje zna, a kaže se u narodu da dobiješ
upravo suprotno. Zato sam od početka
braka želio curicu, čak se uvjerio u to, ali
u srcu sam se nadao suprotnom. Eto,
izgleda da je upalilo, a Allah najbolje zna.
Na kraju krajeva čini mi se da još nisam
spreman za curicu. Morao bih se temelji-
to mijenjati, a to je teško za jednog muš-
kog Begovića. Znam samo muške igre i
čini se da mi Begovići nismo ništa napre-
dovali od kada smo sa sela Jasen iznad
Trebinja sišli u grad. Ni u Zagrebu nije
drugačije, muškost nas je zarobila, a njež-
ne ruke naših dama i mama ubrzo nagriza
deterdžent za pranje suđa. Često sam raz-
govarao sa sobom pokušavajući se pri-
premiti za curicu. Tu su dva stalna lika,
Begović i ja.
Ja, Mursel ibn Sead
MURSELOV ŠEGISTAN
JA: Ja samo kćerku tražim!
BEGOVIĆ: Zamisli, i ja. I moja je pobje-
gla. Zašto danas kćerke bježe od svojih
očeva? Sudbina, mora da je.
JA: Ne razumijemo se. Ljutiš li se ti Be-
goviću na svoju, ja ne?
BEGOVIĆ: Ja ću je ubiti, moja kćerka ne
smije oblačiti uske suknje i izlaziti iz ku-
će! Ja svoju pratim u školu, a ti?
JA: Moja ide sama u školu.
BEGOVIĆ: Blago tebi, ja sam svoju ro-
dio da ju mogu ubiti nakon škole!
JA: Smiri se malo, insanu! Ovo je njeno
vrijeme. Meni je stvarno žao, ali ti si samo
gost ovdje. Tu si da kupiš usku suknju. I
meni je tvoje kćerke, naravno, žao. I ja bih
moju možda ubio, ali nije ju lahko naći.
Brzo završi školu i hajde je pronađi... Za-
čas se izmijene, to je strahota jedna.
BEGOVIĆ: Ja moju ne bih mogao ni pre-
poznati. Možda sam je i viđao, ali... kako
ju prepoznati u kratkoj suknji ili gaćica-
ma? Ne, tu moje znanje pada.
JA: I moje!
BEGOVIĆ: Interesantno, toliko nas ima
Begovića koji tražimo svoje kćeri. A uspi-
je li koji da ih nađe? Rijetko koji. I kad
pronađe, uzalud. I ne možeš joj onda ništa.
JA: Da, to je teško moj Begoviću.
BEGOVIĆ: Kad bi ju pronašao, napokon, i
kad bi ona odbila ići sa mnom, ubio bih je! 61
JA: Vidi ga, ja moju ne bi.
BEGOVIĆ: A ja bih, zašto ne, pa nije grijeh.
JA: Begoviću, budalo, ubi sebe radije!
BEGOVIĆ: A što kažeš na sina?
JA: Aman???
BEGOVIĆ: Nek onda drugi brinu za kćeri!
JA: Taman!
BEGOVIĆ: Tako je bratac, a naš sin će
brinuti za njihove suknje.
JA: Aman, taman! 
J
O
U
R
N
A
Ja, Lukman ibn Mursel L
 ZANIMLJIVOSTI
Stop podzemnim
tunelima
Kako bi spriječili krijumčarenje oružja
i tehnike na palestinski teritorij koji se već
nekoliko godina nalazi pod izraelskom
blokadom, egipatski radnici potpomognuti
inženjerijom američke vojske počeli su s
izgradnjom 25 kilometara dugačkoga pod-
zemnog zida između Egipta i pojasa Gaze.
Više od 200 podzemnih tunela koji se pro-
težu ispod izraelsko-egipatske granice da-
nas za palestinska područja u Izraelu pred-
stavljaju glavni opskrbni put kojim u Gazu
dolazi doslovno sve, od mikrovalnih peć-
nica i televizora do motocikala i oružja,
poput raketa kratkog dometa.
62 “Sve što dolazi u Gazu dolazi preko
naših tunela. Živa stoka, motocikli, pa čak
i automobili koje rastavljamo u dijelove
kako bi mogli proći uskim hodnicima”,
kaže Abu Rawali, vlasnik jednog od tunela
čiju je izgradnju platio oko 220.000 dola-
ra. Kako kaže, jedini uvjet za izgradnju
tunela je plaćanje jednokratne pristojbe
Hamasu u iznosu od oko 3.000 dolara te
pristajanje na zabranu krijumčarenja alko-
hola u Gazu. Tunelsko krijumčarenje stvo-
rilo je na palestinskom području sasvim
novu klasu bogataša koji su se doslovno
obogatili u podzemlju, a na transportu kri-
jumčarene robe zaposleno je oko 50.000
Palestinaca, od čega oko 10% čine djeca.
Ulazi u tunele zatvoreni su na palestinskoj
strani šatorima, a Izraelci su tunele do sada
pokušavali uništavati zračnim napadima.
Kako niti jedna mjera do sada nije zausta-
vila krijumčarenje, Egipćani su uz pomoć
J američke vojske počeli izgradnju podze-
O mnog zida od čeličnih cijevi koji će se pru-
žati do 18 metara ispod površine zemlje.
U Prema najavama inženjera, zid od čeličnih
cijevi povezanih specijalnim pločama ne-
R će biti moguće izrezati ili rastopiti, a unu-
tar podzemne barijere bit će ugrađeni po-
N sebni geofoni, uređaji za otkrivanje tunela
A i bilo kakvog gibanja ispod zemlje. Prema
planovima, cijela bi konstrukcija trebala
L biti dovršena u sljedeće dvije godine.
“Najavljuju da zid nećemo moći srušiti
niti zaobići, ali vidjet ćemo što će se doista
zbivati. U svakom slučaju, ni mi nećemo
sjediti skrštenih ruku, previše je novca ulo-
ženo u konstrukciju tunela da bismo ih ta-
ko lako napustili”, kaže Abu Rawali. 
Facebook i razvodi
Iako su zamšljene kao sredstvo komu-
nikacije i druženja, društvene mreže poput
Facebooka sve češće predstavljaju prijet-
nju braku. Prema analizama jedne odvjet-
ničke tvrtke, čak 20% zahtjeva za razvod
braka u Velikoj Britaniji temelji se na in-
ternetskoj nevjeri i cyberseksu, odnosno
erotskom dopisivanju jednog od partnera s
osobama suprotnog spola na Facebooku.
“U posljednih pet godina broj zahtjeva za
razvod braka uzrokovanih internetom dra-
matično je porastao, a pogotovo od kada se
na sceni pojavio Facebook. Ne samo da
korisnici ove društvene mreže često ulaze
u koketiranje s osobama suprotnog spola
nego to i njihovi partneri vrlo lako dozna-
ju”, izjavila je za “Daily Mail” britanska
odvjetnica Karen Moores.
Uz to što se ljudi na internetu mnogo
lakše upuste u ljubavnu aferu nego u
stvarnom životu, stabilnosti brakova ne
pridonosi ni činjenica da se na internetu
vrlo lako dolazi do programa kojima se
prepiska i aktivnosti bračnog partnera la-
ko mogu kontrolirati. Prema procjenama,
više od 14 milijuna Britanaca svakodnev-
no koristi društvene mreže, a dobar dio
njih ne koristi se ovim servisima kako bi
razmjenili benigne poruke s prijateljima,
nego i kako bi našli partnera za izva-
nbračnu avanturu.
Oni koji najčešće zarađuju na ovakvim
parovima jesu tvrtke koje proizvode sof-
tver koji služi za špijuniranje partnera na
internetu te, naravno, odvjetnici za rasta-
vu. Činjenica je da na Facebooku i sličnim
stranicama nikad ne možete biti “sigurni”
u sigurnost svojih tajnih veza, jer na inter-
netu se sve neočekivano lako dozna. Čak i
ako sve sakrijete od supruge ili supruga,
uvijek postoji prijatelj prijatelja na kojeg
ste zaboravili, a koji o svemu može izvije-
stiti partnera. U otkrivanju internetske
bračne nevjere vrlo često glavnu ulogu
imaju i treće osobe kojih se cijela situacija
ni najmanje ne tiče. “Bar u polovici sluča-
jeva radi se o poznaniku na Facebooku za
kojeg ste i zaboravili da postoji, no upravo
od njega vam stigne poruka u kojoj detalj-
no objašnjava što vaš suprug na netu radi s
njegovom kolegicom”, kaže Moores. 
Internet i inteligencija
Unatoč brigama o štetnim utjecajima
digitalnog doba na razvoj mozga, surfanje
internetom, tvrde znanstvenici, pomaže po-
većanju kvocijenta inteligencije. Istraživači
sa Sveučilišta California u Los Angelesu
usporedili su mozgove osoba koje rijetko
koriste internet i iskusnih korisnika dok su
pretraživali mrežu. Nakon pet dana područ-
je frontalnog korteksa, koje kontrolira spo-
sobnost odlučivanja i integraciju komplek-
snih informacija, bitno se aktiviralo.
“Riječ je o području koje je na početku
eksperimenta bilo poprilično neaktivno
kod osoba koje se ne služe često interne-
tom, no nakon pet dana se aktiviralo kao i
kod redovitih korisnika”, objasnio je Gary
Small, profesor koji je vodio studiju do-
davši kako to pokazuje da se funkcije
mozga mogu mijenjati, čak i poboljšati
upotrebom interneta i to poprilično brzo.
“Ovo pokazuje kako se prosječni kvoci-
jent inteligencije povećava s napretkom
digitalne kulture. Unapređuje se i sposob-
nost procesuiranja informacija, dok se
greške tipične za obavljanje više zadataka
odjednom smanjuju”, dodaje Small.
Čak i dosadne aktivnosti, poput sorti-
ranja e-mailova, mogu potaknuti sposob-
nost donošenja odluka. “Selektivno či-
šćenje e-mailova na dnevnoj bazi može
pomoći u razvijanju sposobnosti lakšeg i
bržeg prolaženja kroz velike količine in-
formacija i odlučivanja što je važno, a što
nije”, kaže profesor Small te dodaje kako
nam to pomaže da se lakše nosimo s
ogromnom količinom informacija koje se
 SADRŽAJ ZANIMLJIVOSTI

SADRŽAJ pojavljuju i nestaju na našemu mental- time omogućeno pregledavanje svih pa-
nom “ekranu” iz trenutka u trenutak. pinih govora i uživo praćenje nastupa, uz
“Ipak, postoji i tamna strana medalje. mogućnost snimanja istih na iPod.
UVODNIK
Preduga upotreba računa ima snažan učinak Velika novost, koju je na mala vrata na-
Hvala, reise! ............................................................................................... 3
na način na koji razmišljamo, osjećamo i javio otac Paolo, jest da će papa Benedikt
ISSN 1334-5052 BOŠNJACI U HRVATSKOJ ponašamo se. “Iako internet unapređuje XVI preko spomenutih stranica ujedno ko-
Una iz mog sna .......................................................................................... 4 procesuiranje informacija i ubrzava sposob- municirati s mladim vjernicima o pitanjima
PREPORODOV JOURNAL nost donošenja odluka, pretjerana upotreba koja ih muče. Unatoč silnoj popularnosti in-
Počast palim bošnjačkim vojnicima ........................................................... 5
mjesečnik KDBH “Preporod” može oštetiti neke naše druge vještine. S terneta, vatikanska pošta dan-danas se bori s
Znanjem protiv raka dojke ........................................................................ 8
Izdavač: Akcija darivanja krvi ................................................................................. 10 vremenom se, naime, smanjuje sposobnost pismima koja stižu iz cijelog svijeta, kao i s
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Priznanje donijelo stabilnost .................................................................... 11 povezivanja s ljudima i dolazi do pada zadr- brojnim vjernicima koji žele svojim najmili-
“Preporod” U susret Bošnjačkom saboru .................................................................. 12 žavanja pozornosti”, upozorava Small te jima poslati razglednicu iz samog Vatikana.
Sevdah u Novom Zagrebu ...................................................................... 14 preporučuje da ako cijeli dan osoba radi za Pošta ima dvije podružnice na Trgu svetog
Glavni urednik:
Životni problemi ..................................................................................... 15 računalom, nakon posla se treba što je više Petra, dok je glavna pošta unutar samog Va-
Ismet Isaković
820 godina Povelje bosanskog bana Kulina .............................................. 16 moguće družiti s ljudima.  tikana. U svim poslovnicama turisti mogu
Zamjenik glavnog urednika: Bajramska poruka .................................................................................... 19 kupiti razglednice kao i kovanice s likovima
Filip Mursel Begović Teheran će dovesti do kraja svoj nukle- iz crkvene povijesti. Možda je najpoznatija
HRVATSKA arni program i razviti ratnu industriju kao djelatnost vatikanske pošte izdavanje po-
Redakcija:
Amina Alijagić Josipović najozbiljniji kandidat ................................................................. 20 Arapski Nostradamus politički pritisak. Mubarak će imati zdrav- štanskih markica – za čiji posjed se bore
Mirza Mešić stvenih problema, ali i neka od zemalja mnogi numizmatičari. Zadnja izdana marki-
INTERVJU – SENAD NANIĆ Ova će godina biti odlična papi Bene- sjeverne Afrike ostat će bez svoga čelnika. ca ove godine izašla je u suradnji vatikanske
Sena Kulenović
Zadovoljstvo postignutim rezultatima ..................................................... 22 diktu XVI, ali loša talijanskom premijeru Ove će godine loše završiti, vjerojatno pošte i pošte Kraljevine Švedske s motivom
Edis Felić
Faris Nanić Silviju Berlusconiju, kao i mnogim dru- umrijeti, francuski pjevač Johnny Hally- “Bogorodica s djetetom na tronu s dva anđe-
BOSANSKI BAROMETAR
gim političarima na čelu s američkim day, a momčad jedne europske zemlje po- la, u pratnji sv. Joakima i sv. Ane”, što je rad
Suradnici: Nema dogovora o promjenama .............................................................. 25
predsjednikom Barackom Obamom, koji bijedit će na Svjetskom nogometnom pr- renesansnog slikara Francesca Melanzija.
Mirsada Begović Portugal zasluženo slavio ......................................................................... 27
bi mogao izgubiti život. Godina će biti lo- venstvu u Južnoafričkoj Republici. 
Ajka Tiro Srebreniković ša i egipatskom predsjedniku Hosniju Mu-
Edina Smajlagić IZ SVIJETA
Recesija, minareti, Nobelova nagrada za mir... ........................................ 29 baraku. Štoviše, Benedikt XVI će u 2010.
Dino Mujadžević pridonijeti dolasku do suglasja između kr-
Avdo Huseinović (BiH)
Edin Tule (BiH)
KULTURA šćana i muslimana. To su prognoze za ovu Svi mailovi idu u Rim
2 Dvore gradi Komadina Mujo ................................................................... 34 godinu Tunižanina Hassana al-Charnija, 63
Adresa: Na tragu pogrešnih identiteta ................................................................. 35 koji je poznat i kao arapski Nostradamus. Unatoč velikoj popularnosti Djeda Bo-
Preporodov Journal Kulenovićev književni opus ...................................................................... 36 Arapski astrolog Hassana al-Charni žićnjaka i brojnih pisama koja idu na adre-
Ilica 35, 10000 Zagreb Festival ozbiljnih namjera ........................................................................ 39 polučio je do sada neke uspjehe u progno- su u Finskoj, veliki istup Katoličke crkve
Telefon/faks: Žena – za krizna vremena! ...................................................................... 41 ziranju događaja pa je tako predvidio prema modernome načinu komunikacije –
+385 (0)1 48 33 635 smrt princeze Diane, palestinskog čelnika internetu, ove godine učinio je Rim sredi-
PRIČE IZ BOSNE Jasera Arafata i kralja popa Michaela štem najljepših želja. Otvaranjem internet-
e-mail:
Priča o Avdagi Hasiću .............................................................................. 43 Jacksona. Sada premijeru Berlusconiju ske stranice www.Pope2you.net, Vatikan
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr predviđa crnu godinu i političku propast, je posjetiteljima omogućio da na izrazito Ozbiljnost u pristupu internetu kao su-
SINE IRA ET STUDIO koja će uslijediti i zbog fizičkog slablje- jednostavan način iskažu svoje čestitke pa- vremenome mediju komuniciranja vidi se i
ismet.isakovic@sk.t-com.hr “Drugi” muslimani ................................................................................... 45
web: www.kdbhpreporod.hr nja nakon nedavnog napada kada ga je pi Benediktu XVI osobno, uz vlastite pri- u čestim sastancima rimskih biskupa i struč-
maketom milanskog Duoma u lice pogo- godne fotografije. njaka medijske komunikacije. Isto tako va-
Žiro-račun: ŽIVJETI ISLAM
dio Massimo Tartaglia. Ni Berlusconije- Odabrane čestitke bit će isprintane i lja napomenuti kako je www.Pope2you.net
ZABA 2360000-1101441490 Muhammed a.s. – Poslanik islama (II) ...................................................... 47
va stranka Narod slobode neće imati do- pokazane Petrovu nasljedniku, a najljep- plod suradnje glavnih medijskih uzdanica
Devizni račun: POVRATAK U BUDUĆNOST bru godinu, predviđa Al-Charni u horo- še prikazane na samoj stranici. Iako nema Vatikana: Papinskog vijeća za sredstva
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 Partija stoljeća ......................................................................................... 50 skopu koji je načinio za talijansku novin- točnog podatka, pretpostavlja se kako je društvenih komunikacija, Vatikanskog tele-
Cijena: 10 kuna sku agenciju AKI (Adnkronos Internatio- do sada poslano na stotine tisuća čestita- vizijskog centra, Radio Vatikana, Talijanske
DIJALOG CIVILIZACIJA nal). No, prije nego li se Berlusconijevi ka, dok je sama stranica u zadnjih osam biskupske konferencije, H2O Newsa te
Pretplata: Geneza bliskoistočnog sukoba (II) ........................................................... 54 politički suparnici počnu veseliti, treba mjeseci posjećena oko sedam milijuna brojnih drugih medijskih stručnjaka.
RH 80 HRK godišnje kazati da je Al-Charni jednom pogriješio puta. Ujedno je preko iste stranice omo- Ujedno, papa Benedikt XVI. redovito
BiH 20 KM godišnje OGLASI u prognozama za Italiju, kada je počet- gućeno posjetiteljima da i drugim ljudima poziva mlade na evangelizaciju: “Osje-
J Svijet 15 € godišnje Fond za stipendiranje BNZH .................................................................. 59 kom 2008. prognozirao dugi život Vladi pošalju čestitku, i to s papinom slikom i ćajte svojom obvezom unositi u kulturu
J
O Tisak:
MURSELOV ŠEGISTAN
lijevog centra Romana Prodija, koja je
nekoliko mjeseci poslije pala.
njegovim porukama. Voditelj i dizajner ovoga novog komunikacijskog i informa- O
mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica projekta www.Pope2you.net, talijanski cijskog okruženja vrijednosti na kojima
U Tiskano uz financijsku potporu iz
Ja, Lukman ibn Mursel ............................................................................. 60 Papa Benedikt XVI će polučiti uspjeh svećenik Paolo Padrini, pobrinuo se da počiva vaš život! Na vama, mladi, koji ste U
u odnosima s muslimanskim svijetom, što mogućnost slanja čestitke bude dostupna se gotovo spontano suživjeli s tim sred-
R Državnog proračuna Republike ZANIMLJIVOSTI je svakako pozitivno poslije njegova govo- i preko poznatih društvenih stranica kao stvima komunikacije, leži posebna zada- R
Hrvatske putem Savjeta za nacionalne Stop podzemnim tunelima ...................................................................... 62
ra u Njemačkoj 2006. nakon kojeg su pro- Facebooka i Twittera, kao i stranice po- ća evangelizacije toga ‘digitalnog konti-
N manjine Republike Hrvatske Facebook i razvodi .................................................................................. 62
tiv njega prosvjedovali u islamskim ze- svećene fotografijama – Flickr. Svakako nenta’”, rekao je papa Benedikt XVI u
N
Internet i inteligencija .............................................................................. 62
A Na naslovnoj stranici:
Arapski Nostradamus .............................................................................. 63
mljama. Tuniski astrolog predviđa Obami treba napomenuti kako je prije ove strani- poruci za 43. Svjetski dan sredstava druš- A
Ajvatovica “iznenadni, pa čak i tragični konac”, odno- ce pokrenuta i posebna stranica preko vi- tvenih komunikacija. 
L Svi mailovi idu u Rim ................................................................................ 63
sno “smrt u nenormalnoj situaciji”. deoportala YouTubea. Posjetiteljima je Pripremio: Ismet Isaković L
 Hvala, reise!
820 godina Povelje bosanskog bana Kulina
Intervju – Senad Nanić
Nema dogovora o promjenama
Priča o Avdagi Hasiću
“Drugi” muslimani
Muhammed a.s. – Poslanik islama
JOURNAL, broj 115, 2009.

Partija stoljeća
ZAGREBAČKA DŽAMIJA Geneza bliskoistočnog sukoba
Ja, Lukman ibn Mursel
FOTO: PATRIK MACEK • WWW.PATRIK-MACEK.COM