BITKA ZA HAJBER

BITKA ZA HAJBER

Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, se vraća u mjesecu zu-l-ka’detu sa Hudejbije, nakon

čega boravi u Medini mjesec i po dana. Tada naređuje pripremu za pokret na Hajber, a
stanovnici Hajbera nisu nimalo sumnjali u dolazak Poslanika njima kada mu se pruži prilika,
nakon što su oni podstrekavali saveznike na Medinu u bici na Hendeku.

Kada su Arapi vidjeli da se Poslanik vratio sa ostalim vjernicima sa Hudejbije, željeli su da

učestvuju zajedno sa Poslanikom na Hajberu nadajući se pobjedi i velikom plijenu.
Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, ih odbija i prihvata samo one koji su bili i na Hudejbiji,
jer nijjet ovih Arapa nije bio džihad, niti druženje sa Poslanikom, već samo ratni plijen.

Prije nego što su muslimani krenuli ka Hajberu, munafici su znali da više nema opstanka
Jevrejima u Hajberu i da oni gube saveznike na koje su se mogli osloniti. Abdullah b. Ubejj,
vođa munafika, upoznaje Jevreje sa namjerama Poslanika i bodri ih da se suprotstave i da
budu čvrsti u toj borbi.

U Medini je živjelo nekoliko porodica Jevreja koje nisu učestvovale u smutnji Beni-Kurejze i
zbog toga im se muslimani nisu suprotstavili i ostali su živjeti u Medini pod okriljem zaštite
Poslanika i muslimana. Oni su bili bogati i većina muslimana je od njih pozajmljivala imetak
koji su oni zaradili zahvaljujući sigurnosti koju su im pružali muslimani. Međutim, i pored
toga što su uživali sa muslimanima, oni se naoružavaju mržnjom i prvi obavještavaju Jevreje
u Hajberu o pokretu muslimana i pokušavaju umanjiti moral muslimana šireći priče o jačini
Jevreja u Hajberu i požurivajući muslimane da im vrate dugove. Neki od muslimana su
prodali i svoju odjeću kako bi vratili dugove, ali ih Allah, dželle šanuhu, opskrbljuje na
Hajberu.

Muslimani su krenuli prema Hajberu, njih hiljadu i pet stotina, a među njima je bilo dvije
stotine konjanika. Sva ostala polja su bila obezbijeđena nakon što je Poslanik slao izvidnice i
patrole iz Medine, a primirje je bilo sa Kurejšijama. Muslimanima nije prijetila opasnost ni iz
Medine, jer je samo mali broj Jevreja ostao u njoj. I zato Resulullah, sallallahu ‘alejhi
wesellem, obavještava ljude da kreće za Hajber, ne krijući to, kao što mu je bio adet.

Vijesti o pokretu muslimana su stigle do Jevreja koji počinju sa pripremama za sukob. Žene i
djecu su povukli sa prvih linija i smjestili ih u pozadinu utvrda koje su napunili hranom i
ostalim potrebama koje će im biti nužne u toj vanrednoj situaciji. Oni su se razišli po pitanju
borbe. Neki su davali prednost borbi iza utvrda, kao što im je bio adet, kako bi muslimanima
dodijalo opsjedanje, nakon kojeg bi se povukli. Drugi su smatrali da je bolje izići na otvoreno
bojno polje i vratiti se u utvrde, ako bi bili prinuđeni. A treći su uvidjeli da je najbolje da oni
preduhitre muslimane i da ih napadnu prije nego što krenu iz Medine, s tim što će tražiti
pomoć od ostalih Jevreja iz Fedka, Tejma’ i Vadi-l-Kura, te Arapa mušrika koji su zajednički
neprijatelji muslimanima. Prevladalo je mišljenje da se bore unutar svojih utvrda, a dobili su i
pomoć od hiljadu ratnika plemena Gatfan i njihovih ogranaka Fezaret i Beni-Esed, a obećali
su im četiri hiljade ratnika u slučaju potrebe. Hiljadu njih je ušlo u tvrđave, tako da je broj
boraca unutar tvrđave iznosio jedanaest hiljada. Neki Arapi su odbili da im pomognu, a od

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/43bitka_za_hajber.htm[10.2.2010 16:15:13]
BITKA ZA HAJBER

njih su bili Benu-Murret koji su učestvovali u borbi saveznika na Hendeku. Oni savjetuju i
druge Arape da se ne upuštaju u borbu sa Jevrejima protiv muslimana, što ovi odbijaju.

Možda će se neko upitati kako se Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, usudio da povede
svoju vojsku u borbu protiv šesterosruko jačeg neprijatelja koji je u utvrdama, a koji svakog
trenutka mogu dobiti pomoć od još četiri hiljade ratnika koji mogu muslimanima doći sa
leđa i time opkoliti muslimane, a povrh svega toga muslimani se nalaze na nepoznatom tlu
koje pripada dušmanu.

Sve vojske, od samog početka, koje je predvodio Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, nisu
potpadale pod mjere vojne jačine i snage, ali su sve one pobjeđivale, a ne gubile. Ono što je
dovodilo do pobjede jeste jaki moral muslimanske vojske i njihovo ubjeđenje u Allahovu
pomoć i Njegovu podršku koja igra glavnu ulogu u pobjedi. Tome je doprinijela i njihova
hrabrost i njihova nesebičnost u borbi za pobjedu i za šehadet, pored toga oni su se
oslobodili od svega onoga što bi ih zaokupilo na ovom dunjaluku i bili iskreni na Allahovom
putu u uzdizanju Allahove riječi. Dovitljivost vođe i strah koji bi oni ulili u srca neprijatelja
igra veliku ulogu u tim borbama. A bitka za Hajber je bila samo jedna od niza takvih borbi.

Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, je stigao pred Hajber sa svojom vojskom, gdje je i
zanoćio. Ujutro se uputio prema Hajberu, a Aliju je poslao da ih pozove u islam, što su oni
odbili. Napad je počeo. Hajber se sastojao iz dva dijela: prvi dio je predstavljao prve linije
odbrane koje su imale pet utvrda, a drugi dio je predstavljao druge linije odbrane koje su
imale tri utvrde.

Napad je počeo sa sjevera kako Jevreji ne bi mogli bježati prema svojoj braći u Tejma’ u Vadi-
l-kura i Fedk u području Šama. Nekoliko puta su Jevreji izlazili iz svojih utvrda i strijelama
gađali muslimane, a zatim bi se ponovo vraćali u svoje utvrde. Jedan broj muslimana je bio
ranjen i oni su uvidjeli da im taj položaj ne odgovara, jer su bili na otvorenom prostoru, a
Jevreji su bili na uzvišenju i time imali potpuni pregled nad muslimanima. Pored toga su ih i
palme ometale, tako da su muslimani bili primorani da tu veče promijene svoj položaj. Pod
vodstvom Alijje ibn Ebi-Taliba muslimani zauzimaju prvu utvrdu, a nakon žestoke borbe pod
vodstvom Hubaba b. Munzira muslimani zauzimaju i drugu utvrdu. Duži period su muslimani
opsjedali treću trvrđavu i nisu je uspjeli osvojiti sve dok im nisu presjekli vodu koju su uzimali
iz bunareva. To su saznali od jednog Jevreja, nakon čega su oni bili prinuđeni da napuste
svoju utvrdu.

Preostale dvije utvrde su muslimani zauzeli nakon žestokih borbi. Tu su muslimani zarobili
mnoge, a među njima je bila i Safijja bint-Hujej b. Ahtab, koju će poslije Poslanik oženiti.

Tada su muslimani krenuli prema drugom dijelu Hajbera. Ušli su u prvu utvrdu i nakon toga
Jevreji gube moral i predaju se. Složili su se sa Poslanikom da se svi predaju i da im oslobodi
put ka Šamu, a da uzmu od imetka koliko mogu ponijeti. Poslanik im se smilovao i dozvolio
im boravak u Hajberu, s tim da pola usjeva daju muslimanima, a da muslimani imaju pravo
da ih protjeraju kada god žele.

Nakon borbe, Zejneb bintu El-Haris poklanja Poslaniku zaklanu ovcu koju je zatrovala. Kada
je Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, okusio meso, osjetio je otrov i zabranio da se jede.
Jedanod ashaba je podlegao otrovu, a Poslanik je sve do svoje smrti, četiri godine nakon

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/43bitka_za_hajber.htm[10.2.2010 16:15:13]
BITKA ZA HAJBER

toga, osjetio djelovanje otrova. Zejneba je bila pogođena smrću svoga oca Harisa, dvojice
amidža i muža, što ju je navelo na takav postupak. Nakon što je priznala da je ovcu zatrovala,
nad njom je izvršena kazna, a po nekim predajama ona se pokajala i primila islam.

Na Hajberu je šesnaest muslimana poginulo, a Jevreja devedeset i tri.

Nakon bitke, u Hajber stiže Dža’fer ibn Ebi-Talib, muhadžir iz Abesinije, što je Poslanika
mnogo obradovalo.

Pregovori sa stanovnicima Fedka

Kada je Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, stigao u Hajber poslao je izaslanika u Fedk da
im ponudi da prihvate islam. Oni su odugovlačili sa odgovorom, očekujući rezultate bitke na
Hajberu. Kada su čuli rezultate, dogovorili su se da će davati polovinu usjeva, a da oni ostanu
na svojoj zemlji. Tu oni ostaju sve dok ih drugi halifa, Omer ibn El-Hattab, nije protjerao sa
Jevrejima Hajbera u Šam. Razlog njihova protjerivanja je napad Jevreja na jednog ensariju i
na Abdullaha b. Omera. Oni su ensariju ubili, a Abdullahu su odsjekli ruke.

Borba protiv Jevreja Vadi-l-kura

Prije nego što su muslimani uspjeli da ih pozovu u islam, Jevreji Vadi-l-kura su se

suprotstavili muslimanima. Oni su bili u svojim utvrdama i svi oni koji su izišli na dvoboj
bijahu ubijeni, a drugi dan je počeo napad, nakon čega se Jevreji predadoše.

Dogovoriše sa sa Poslanikom da ostanu na svojoj zemlji, s tim da muslimanima daju pola

usjeva.

Jevreji Tejma’a

Kada su do Jevreja Tejma’a stigle vijesti o drugim Jevrejima, ponudiše Poslaniku da prihvati
plaćanje džizje (porez) od njih, a da oni budu pod okriljem muslimana kao zimmijje (štićenici
islamske države). I kada je protjerao Omer, radijallahu ‘anhu, Jevreje u Šam, ostavio je Jevreje
Tejma’a ne protjeravši ih, jer su oni bili pod okriljem muslimanske države kao zimmijje.

Poslije Hajbera

Muslimanska vojska je postala najveća snaga na Arapskom poluostrvu, nakon Hajbera. I

pored toga neka arapska plemena nisu priznavala tu snagu i spremala su napade na
muslimanska plemena. To su većinom bila veća plemena poput Hevazina i Gatfana. Zbog
toga je Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, razmišljao da pošalje vojsku na ta plemena
kako bi ih pokorio. Vojska je poslana u slijedeća plemena: Hevazin, Benu-Murret, Benu-Kilab i
plemena koja su se sakupila za napad na Medinu u području Vadi-l-Kura.

Prvo što zapažamo u bici na Hajberu je razlika između nje i prijašnjih bitaka. Sve ranije bitke
su se zasnivale na odbrani kada su muslimani bili prinuđeni da se brane da bi opstali.

Bitka za Hajber je prva bitka nakon slučaja sa Benu-Kurejze i ugovora na Hudejbiji, koja
ukazuje da je islamski da’wet ušao u novi period.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/43bitka_za_hajber.htm[10.2.2010 16:15:13]
BITKA ZA HAJBER

U ovoj bici muslimani prvi počinju napadati na Jevreje, a da oni nisu počeli sa napadom na
muslimane.

Jedini razlog tog napada je poziv Jevreja u islam, i suprotstavljanje njima zbog nevjerovanja i
njihova odbijanja istine, te mržnje prema islamu za kojeg su imali dokaze. Resulullah,
sallallahu ‘alejhi wesellem, dolazi navače u Hajber i čeka sabaha ne želeći da ih napadne. U
tom mjestu se nije čuo ezan i odluči se za napad.

Iz ove bitke ulema je odredila nekoliko propisa:

- dozvola napada na one do kojih je dopro islamski da’wet, bez prethodnog obavještenja, a
uslov toga je pravilno razumijevanje islama kada dopre islam u određeno mjesto,

- propisi oko podjele ratnog plijena,

- propisi oko obrade zemlje osoba koje nisu vlasnici te zemlje i drugi propisi.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/43bitka_za_hajber.htm[10.2.2010 16:15:13]