You are on page 1of 22

GRAĐEVINSKA AKUSTIKA

BUILDING ACOUSTICS
Miomir Mijić
Elektrotehnički fakultet, Bulevar kralja Aleksandra 73, Beograd, SCG

Rezime: Kvalitet zvučne zaštite je jedna od komponenti ukupnog kvaliteta svakog građevinskog objekta. Ovaj
kvalitet je posledica postojanja zahteva koje nameće čovekovog čula sluha, i čija zaštita zahteva adekvatnu
materijalizaciju zgrada. U ovom članku su prikazani osnovni elementi zvučne zaštite: izolaciona svojstva
građevinskih pregrada, prozora i vrata, ali i akustički relevantni detalji u načinu rešavanja konstrukcije, vođenja
instalacija, itd. Prikazana je složenost puteva prolaska zvuka između prostorija koja čini da se zvučna zaštita u
nekim zgradama ne može svesti na rutinske proračune. Zvučna zaštita ima svoju ulogu u procesu projektovanja,
a obavezna je kontrola pri tehničkom prijemu, koja obuhvata proveru kvaliteta zvučne zaštite merenjem.

Ključne reči: građevinska akustika, zvučna izolacija, strukturna buka, zvučna zaštita

Abstract: Sound insulation is a component of general building quality. This characteristic is based on human
hearing mechanism, and its preservation needs appropriate building materialisation. This paper is concerned with
basic elements of sound insulation in buildings: insulation of partitions, doors and windows, and also details
relevant in noise reduction such as warious instalations. The structure of sound energy paths between rooms
influencing the sound insulation very complicated problem in some buildings. Sound insulation is important in
the designing stage, and its controling by measurements in new buildings is obligatory.

Keyword: building acoustics, sound insulation, impact noise, noise reduction

UVOD

Osnovna tema kojom se bavi građevinska akustika je akustički kvalitet građevinskih objekata,
što je jedna od komponenti njihovog ukupnog kvaliteta. Koliki će biti značaj ove komponente
kvaliteta određuju namena zgrade, odnosno njen unutrašnji sadržaj i okruženje u kome se ona
nalazi. U najraširenijem pojavnom obliku zgrada, u stambenim i poslovnim objektima,
akustički kvalitet je regulisan kriterijumima koji su definisani standardima. U složenim
tehnološkim objektima, kao što su to na primer radio i TV centri, razne vrste sala i slično,
akustički kvalitet je jedna od centralnih tema u procesu projektovanja i izvođenja radova. On
se definiše posebnim stručnim preporukama, standardima relevantnih strukovnih organizacija
ili na osnovu posebno definisanih zahteva korisnika.
Generano se može reći da boravak ljudi u objektu, odnosno zahtevani kvalitet
njihovog komfora, određuje značaj akustičke komponente kvaliteta zgrade. Ljudske
aktivnosti, bilo da je to stanovanje, rad ili praćenje nekih događaja, diktiraju uslove koje treba
zadovoljiti da bi se moglo govoriti o akustičkom kvalitetu. U delovima objekata gde nema
dužeg boravka ljudi, ili uopšte nije predviđen pristup ljudima, akustički kvalitet kao tema pri
projektovanju i građenju zgrada se ne razmatra. Zbog toga je u građevinskoj akustici uveden
pojam boravišne prostorije da bi se označili prostori gde je predviđeno duže zadržavanje ljudi.
U stambenim prostorima to su sobe stana, a u poslovnim objektima boravišne prostorije su
kancelarije. Za takve prostorije su utvrđeni akustički kriterijumi koji moraju biti zadovoljeni.
Sve druge prostorije u objektima (razne pomoćne prostorije, sanitarni čvorovi, komunikacije i
slično) nisu obuhvaćene akustičkim kriterijumima.
Specifičnost građevinske akustike je u tome što čovekovo prisustvo u objektu,
odnosno njegovo čulo sluha, u inženjerski rad pri projektovanju i izgradnji građevinskih
objekata uvodi neke netehničke pojmove koji postaju osnovni kriterijum u radu. Tako se pri
definisanju građevinskog objekta kriterijumi zasnivaju na pojavama kao što su: skretanje
pažnje zvukom, potrebna tišina neophodna za san, ometanje zvukovima pri radu koji zahteva
koncentraciju, ometanje govorne komunikacije i degradacija razumljivosti govora ometajućim
zvukovima, i slično.
U tom smislu značajno je napomenuti da je čovek u svim prilikama okružen nekim
zvukovima, samo što u mnogim okolnostima nije svestan toga. Oni su uglavnom relativno
niskog nivoa energije, a postoji i pojava da se na određene vrste zvukova uvo može naviknuti
tako da ih praktično ne registruje. Svi takvi zvukovi koji stalno okružuju čoveka nazivaju se
ambijentalna buka. Međutim, ambijentalna buka je ono što određuje šta će se u datim
okolnostima čuti, a šta ne. Zvuci koji svojom energijom utonu ispod nivoa ambijentalne buke
za čoveka su nečujni. Smanjenjem ambijentalne buke isti zvukovi će postati čujni. U
ekstremno tihim ambijentima ljudski govor se može čuti i na velikim rastojanjuma, preko sto
metara. Sa druge strane, na gradskim ulicama zbog saobraćajne buke razgovor i na malom
rastojanju može biti otežan.
Akustički kvalitet nekog građevinskog objekta podrazumeva zadovoljenost svih
specifičnih zahteva čula sluha ljudi koji borave u njemu. Osnovna tema pri tome je
ambijentalna buka u delovima objekta gde boravi čovek, koja potiče od svih zvučnih izvora u
okruženju. Budući da je akustički kvalitet relativno širok pojam, u oblasti građevinske
akustike uveden je uži pojam koji se naziva akustički komfor. On podrazumeva zadovoljenost
skupa elemenata akustičkog kvaliteta koji neposredno utiču na kvalitet i ugodnost boravka
čoveka u radnim ili stambenim prostorijama.
Akustički kvalitet kao tema građevinske fizike novija je od ostalih, klasičnih tema
građevinarstva. U našoj zemlji je 1967. objavljen dokument pod naslovom ″Pravilnik o
minimalnim tehničkim uslovima za izgradnju stanova″ (Službeni list SFRJ broj 45 iz 1967.
godine), što obeležava početak formalne obaveze projektanata i graditelja. Danas je ta
obaveza ustanovljena serijom standarda JUS pod zajedničkim naslovom ″Akustika u
građevinarstvu″. U novije vreme neki do njih formirani su prevođenjem odgovarajućih ISO
standarda i nose oznaku JUS ISO.
Praksa je pokazala da se u građevinarstvu od svih fizičkih fenomena koji se mogu
prepoznati u okviru jednog građevinskog objekta najmanje znanja ima o zvuku, odnosno
zvučnim pojavama značajnim za akustički kvalitet. Kao rezultat toga, priroda zvuka i principi
zvučne zaštite bremeniti su raznim pogrešnim interpretacijama, predrasudama, zabludama.
Zbog toga se prikaz osnovnih principa građevinske fizike mora zasnivati na objašnjenu
osnovnih pojmova o zvuku i prikazu šireg konteksta u kome se rešavaju problemi zvučne
zaštite.

1. OSNOVNI POJMOVI FIZIKE ZVUČNOG POLJA

Definicija zvuka glasi: zvuk je svaka vremenski promenljiva deformacija u elastičnoj sredini.
Ovo je značajno jer implicitno podrazumeva za građevinsku fiziku važnu činjenicu da je zvuk
mehanička talasna pojava. Pojam zvučne energije samo je drugi naziv za mehaničku energiju
oscilovanja čestica materijala koje su nekim spoljašnjim dejstvom izvedene iz svog
ravnotežnog položaja koji zauzimaju u mikrosredini strukture materijala. Sticajem okolnosti
čovek raspolaže čulom koje je osetljivo upravo na takvu fizičku pobudu iz vazduha. Budući
da je pojava zvuka golim okom nevidljiva, njegova mehanička priroda uglavnom nije šire
poznata. Međutim, razumevanje te činjenice veoma je značajno za pravilno sagledavanje
akustičkih pojava, posebno u oblasti zvučne izolacije.

1.1 Pojavni oblici zvuka


Zvuk može postojati u svim sredinama. Najznačajnija je njegova pojava u vazduhu, jer je to
čovekova životna sredina i čulo sluha radi u vazduhu, ali je takođe značajna njegova pojava u
građevinskim materijalima. Zbog toga se u građevinskoj fizici uvodi podela na vazdušni i
strukturni zvuk. Njihov smisao je ilustrovan na slici 1. Strukturni zvuk nastaje direktno
pobudom čvrstog materijala, što u građevinarstvu znači strukture objekta, a vazdušni zvuk
nastaje u vazduhu. Isti zvučni izvor može istovremeno stvarati obe komponente zvuka. Primer
za to su razne mašine koje zvukom istovremeno pobuđuju i podlogu ispod sebe i okolni
vazduh.

VAZDUŠNI ZVUK

Slika 1 - Ilustracija uz definiciju


vazdušnog i strukturnog zvuka.
IZVOR
ZVUKA

STRUKTURNI ZVUK

Zvučno polje je pojam koji označava prostor u kome postoji zvuk. Struktura zvučnog
polja može biti jednostavna, na primer kada se kroz neki prostor kreće samo jedan talas, ali i
veoma složena, kao na primer u prostorijama ili u zidovima. Stanje zvučnog polja u takvim
složenim okolnostima u bilo kojoj tački prostora rezultanta je mnoštva talasnih komponenti
koje prolaze kroz tačku u kojoj se posmatra polje, nailazeći pri tome iz raznih pravaca.
U vazdušnoj sredini, ali i u ostalim fluidima, osnovna mera stanja u zvučnom polju je
zvučni pritisak. On predstavlja brzo kolebanje vrednosti pritiska oko srednje vrednosti koja je
jednaka stalno prisutnom atmosferskom pritisku. Pritisak se izražava u Paskalima (Pa).
Zvukovi kojima je čovek okružen podrazumevaju relativno mali zvučni pritisak u odnosu na
veličinu atmosferskog pritiska, i uglavnom su reda delova Paskala (atmosferski pritisak je
105 Pa). Najtiši zvuk koji uvo može čuti je čak reda veličine 10-5 Pa. U čvrstim telima pojava
zvuka je složenija, pa je i njegovo kvantifikovanje složenije nego u vazduhu. Može se
definisati parametrima kretanja čestica materije pri pojavi zvuka (brzina oscilovanja,
ubrzanje).
Zbog činjenice da ljudsko uvo, kao i sva druga čula, ima logaritamsku karakteristiku
odziva na pobudu (Veber-Fehnerov zakon), u akustici je za izražavanje stanja zvučnog polja u
fluidima uvedena veličina koja u svojoj definiciji ima logaritam. Ova veličina se naziva nivo
zvuka (često nazivan nivo zvučnog pritiska, u anglosaksonskoj literaturi SPL - sound pressure
level). Nivo zvuka se izražava u decibelima (dB). Referentna vrednost nivoa zvuka u
vazduhu, koja odgovara nivou zvuka 0 dB, usvojena je svojevremeno konvencijom. Sa tako
definisanom skalom tihi zvukovi u životnoj sredini su reda veličine 20-30 dB, normalan govor
je nivoa 60-70 dB, a veoma glasni zvukovi (npr. glasna muzika) ima nivoe 90-110 dB, pa i
više.
Za potrebe merenja i ocenjivanja nivoa zvukova u čovekovom okruženju uvedena je
korekcija koja ima za cilj da simulira nelinearnosti mehanizma percepcije čovekovog uva.
Iako je rad čula sluha u svakom pogledu veoma složen i nestacionaran, za praktične potrebe ta
simulacija je utvrđena jednostavnom frekvencijskom korekcijom koja je po svojoj prirodi
bliska frekvencijskoj karakteristici slušanja. Ostvaruje se jednim filtrom koji se uključuje
ispred mernog instrumenta kojim se meri nivo zvuka. Taj filtar je konvencijom dobio oznaku
″A″ filtar, pa se tako dobijeni podaci o nivou zvuka izražavaju u jedinicama koje se nazivaju
dBA (čita se ″decibeli a″).
Zvuk je talasna pojava. To znači da njegovo generisanje, prostiranje i interakcija sa
preprekama podležu poznatim talasnim zakonima. Međutim, u mnogim okolnostima, posebno
u oblasti građevinske akustike, moguće je zanemariti njegovu talasnu prirodu i posmatrati ga
samo preko energetskog stanja medija. To u mnogome pojednostavljuje analizu i predikciju,
ali zahteva stalnu pozornost jer uvek ostaju okolnosti kada se zvuk mora posmatrati i kao talas
(slično je, na primer, u optici gde se uobičajeno primenjuje geometrijski model za opisivanje
većine pojava iz prakse, ali se ipak za neke fenomene, poput difrakcije, svetlost mora
posmatrati kao talas).
Prostiranje zvuka kroz homogenu sredinu podleže određenim fizičkim zakonima.
Njihovo poznavanje omogućava predikciju stanja polja na poznatom rastojanju od zvučnog
izvora, pa čak i u prostorima složenijih konfiguracija kao što su sobe. Međutim, procesi koji
se dešavaju pri prelasku zvučne energije iz jedne sredine u drugu, na primer iz vazduha u
čvrste građevinske materijale i nazad ili iz jedne vrste građevinskog materijala u drugi,
relativno su složeni i ne mogu se uvek jednostavno analitički modelovati. Pojave na
diskontinuitetima kada zvuk prelazi između dve sredine različitih fizičkih svojstava
predstavljaju najloženije teme građevinske fizike. Istovremeno, takve pojave predstavljaju
osnov zvučne zaštite u zgradama.
Veličina diskontinuiteta sredine kroz koju se prostire zvuk relevantna je za definisanje
dela energije koja će preći iz jednog materijala u drugi. Osnovni parametar čija promena u
akustici označava diskontinuitet sredine je gustina ρ (kg/m3). Prelazak zvučne energije iz
jedne sredine u drugu manje je efikasan što je razlika u njihovim gustinama veća.

1.2 Zašto akustika u građevinarstvu?


Interesantni su početni razlozi zbog kojih se uopšte razmatra akustika u građevinarstvu. U
centru te inženjerske oblasti je čovekovo čulo sluha. Činjenica je da zvuk predstavlja fizičku
pojavu, ali je on istovremeno i stimilus čula sluha. Tako je uvo povod, ali i mera stvari u
građevinskoj akustici.

spoljašnje srednje unutrašnje


uvo centri u mozgu
uvo uvo

mehanicki uticaj fiziološki uticaj psihološki uticaj


(>140 dB) (>90 dB) (svaki nezeljeni zvuk)
Slika 2 - Oblici uticaja zvuka na čoveka
Zvuk je značajna pojava u životu čoveka jer predstavlja sredstvo komunikacije.
Međutim, zvuk može imati i štetno dejstvo, pri čemu ta šteta može biti različita. Evolucija
živog sveta je išla tokovima koji nisu stvorili ugrađena zaštitna sredstva čulu sluha protiv
prejakih pobuda, kao što to imaju ostala čula. Na slici 2 šematski je prikazana struktura čula
sluha i mogući oblici delovanja zvukova na njega. Vidi se da negativan uticaj može biti kroz
mehanička oštećenja, koja nastaju na pokretnim delovima u spoljašnjem i srednjem uvu pri
veoma visokim nivoima pobude. Dugotrajno dejstvo relativno visokih nivoa zvuka može
izazvati trajne fiziološke promene u unutrašnjem uvu. Najzad, neželjeni zvukovi koje čulo
sluha registruje može ostvarivati razne psihološke uticaje. Bez obzira na poznate pojave
štetnosti jakih zvukova, može se reći da je sa aspekta građevinske akustike psihološki uticaj
centralna tema, jer on može biti štetan po čoveka i pri veoma niskim nivoima zvuka ako
izaziva ometanje, skretane pažnje, ili ako iritira.
Specifičnosti psihološkog dejstva zvuka u akustiku kao inženjersku oblast uvodi neke
specifične psihološke kategorije. Iz toga proizilazi i pojam buke. Po međunarodno usvojenoj
definiciji buka je svaki neželjeni zvuk. Ovde je značajno da se uvodi kategorija željenog i
neželjenog zvuka da bi se merila štetnost, što dalje znači da je samo neki zvuk buka. Status
zvuka koji dobija oznaku buke ne zavisi od apsolutne vrednosti njegovog nivoa, nego od
činjenice da li on nekog ometa. Paradigma tog pojma je poznata scena iz crtanih filmova kada
glavni junak ne može da spava zato što voda kaplje iz česme. U apsolutnim fizičkim merama
zvuk vode koja kaplje je ekstremno niskog nivoa, ali ako nekoga ometa, i to je buka. Iz istih
razloga ne može se reći da je buka zvuk enormno visokog nivo kakav se može čuti u
diskotekama ili na rok koncertima. Šta više, publika plaća da bi ga slušala. Ova dva primera
najbolje pokazuju suštinu problema sa kojim se susreće građevinska akustika koja treba da
obezbedi da zvukovi koji normalno nastaju tokom eksploatacije objekta nikoga u njemu ne
uznemiravaju. Taj zahtev može biti manje ili više složen u zavisnosti od toga u kakvim
okolnostima su oni koji mogu biti uznemireni, i koliko su moćni izvori zvuka koji rade u
objektu.
Budući da je priroda čoveku uskratila mogućnost zaštite od neželjenih zvukova, u
savremenom životu postoje samo dva načina da se čovek zaštiti: pravilima ponašanja,
odnosno zakonskom regulativom kojom će se sankcionisati stvaranje zvukova za koje se
može očekivati da će biti štetni po druge, i raznim merama građevinske akustike kojim se
zvučna energija u relevantnim prostorima svodi u zahtevane gabarite. Na taj način
građevinska akustika postaje značajan oslonac na kome počiva komfor ljudi u stambenim i
poslovnim objektima.

2. ELEMENTI ZVUČNE ZAŠTITE U ZGRADAMA

Sa akustičkog aspekta posmatrano, zgrade predstavljaju jasno omeđenu zapreminu prostora u


kome se relativno izmešano pojavljuju razni zvučni izvori, neposredno upravljani ljudima ili
koji rade samostalno kao deo tehnoloških sistema, i drugih ljudi koji istovremeno zahtevaju
određeni komfor i ne žele da budu ometani ili uznemiravani njihovim zvucima.
Koegzistencija ovako različitih sadržaja u istoj zgradi tema je građevinske akustike.
Rešavanje problema njihovog zajedničkog smeštaja u zgradi nužno mora imati dva
paralelna puta koja zajedno vode ka rešenju: administrativna kontrola upotrebe zvučnih izvora
i adekvatna materijalizacija zgrada. Inženjerski zadatak u građevinskoj fizici je da u zadatim
okvirima administrativne kontrole obezbedi minimalno potrebnu materijalizaciju
građevinskog objekta koja će na dovoljan način rešiti istovremeno prisustvo zvučnih izvora i
ljudi koji ne žele da budu ugroženi bukom. Pojam ″dovoljnog načina″ definisan je
standardima ili može biti posebno zahtevan od strane investitora kroz projektni zadatak. Ovde
posebno treba staviti akcenat na ″minimalno potrebnu″ materijalizaciju, jer je zvučna zaštita i
finansijska tema. Akustičke intervencije koje daleko premašuju nivo potrebnog u datim
okolnostima predstavljaju razbacivanje novca investitora.
Tako sagledan zadatak inženjera u oblasti građevinske akustike bio bi veoma
polivalentan, često i ne uvek sasvim jasan, pa su zbog toga uvedeni neki postulati koji treba
da zvučnu zaštitu građevinskih objekata učine rešivom. To su:
- kategorizacija prostorija po bučnosti,
- numerički kriterijumi za maksimalno dozvoljeni nivo buke u prostorijama i
- numerički kriterijumi za akustički kvalitet pregradnih konstrukcija između
standardnih prostorija.
Oni su zapisani u odgovarajućim standardima i pravilnicima [1,5,7,8] i postavljaju sistem u
okviru koga se pristupa rešavanju projektantskih zadataka u oblasti građevinske akustike.

2.1 Definicije pojmova kojima se izražava zvučna zaštita


Osnovna fizička veličina na kojoj se zasniva zvučna zaštita je izolovanost. To je, po definiciji,
razlika nivoa zvuka u dve susedne prostorije: jedne u kojoj nastaje zvuk i druge koja se od tog
zvuka štiti. Ako se predpostavi da je u prostoriji sa izvorom nivo zvuka L1 (dB) a u susednoj
L2 (dB), onda je izolovanost, po definiciji:

D (dB) = L1 - L2 (1)

Tražena vrednost izolovanosti između dve susedne prostorije ostvaruje se adekvatnim


akustičkim kvalitetom pregrada koje ih razdvajaju.
Fizička karakteristika pregrade koja pokazuje njenu sposobnost da zadrži zvučnu
energiju naziva se izolaciona moć. I ova veličina se izražava u decibelima, a način kako je
fizički definisana pokazan je u narednom poglavlju. Smisao pojmova izolovanosti i izolacione
moći prikazan je šematski na slici 3.

izolaciona moc

zvucni izvor
izolovanost Slika 3 - Osnovni pojmovi koji
definišu problem zvučne izolacije

L1 L2

2.2 Akustička podela prostora u zgradama


Zadatak građevinske akustike, kako je ovde definisan, u sebi implicitno podrazumeva da
unutar jednog građevinskog objekta postoje prostorije koje se međusobno razlikuju po
akustičkim uslovima. Načelno se svi prostori u jednoj zgradi mogu podeliti na tri kategorije:
- prostorije koje sadrže jače izvore zvuka,
- prostorije u kojima se nalaze sadržaji osetljivi na buku i kojima treba obezbediti
odgovarajuću zaštitu od buke iz okruženja i
- neutralne prostorije koje ne sadrže izvore buke, ali istovremeno u njima nije
predviđen duži boravak ljudi.
Takva klasifikacija prostorija uvodi u zgrade posebne linije podele, koje su principijelno
slične linijama razdvajanja protivpožarnih zona ili u termici zone grejanih i negrejanih
prostora. To su ravni po kojima se razdvajaju prostorije u kojima u nekim trenutcima mogu
vladati visoki nivoi zvuka i prostorije koje se moraju štititi od njih. Razlika akustičkih linija
razdvajanja u jednom građevinskom objektu u odnosu na razdvajanja koja uvode druge
oblasti građevinske fizike je u njihovoj prostornoj gustini i složenosti. Na primer, ravni
razdvajanja u stambenim objektima idu duž svih granica između stanova, između stanova i
komunikacionih prostora, i slično. Tako zvučna zaštita stvara složenu prostornu mrežu
akustičkih granica u zgradi koja moraju biti adekvatno materijalizovane.
Treba napomenuti da rešenje zvučne zaštite, odnosno adekvatno razdvajanje bučnih
prostorija i prostora koje se akustički štite, nije samo pitanje materijalizacije u objektu.
Početak rešavanja ne nalazi se u okvirima građevinske fizike već u organizaciji prostora,
odnosno u arhitekturi. Adekvatna unutrašnja organizacija prostora u zgradi sa aspekta
akustike treba da obezbediti dovoljnu udaljenost prostorija u kojima se nalaze jaki izvori buke
i prostorija u kojima se nalaze sadržaji osetljivi na buku. Građevinska fizika rešava ono što se
nije moglo postići organizacijom u zadatim uslovima.

2.3 Kategorizacija prostorija po bučnosti


Da bi se potrebe u zvučnoj zaštiti mogle svesti u tehnički rešive okvire, normativima je
uvedena kategorizacija prostorija prema mogućoj jačini zvučnih izvora u njima [1]. Tako su
uvedene tri kategorije prostorija:
- obične prostorije,
- bučne (pogonske ili poslovne) prostorije i
- vrlo bučne prostorije.
Podela među njima je izvršena prema vrednostima nivoima buke koja se može javljati kao
posledica aktivnosti u prostoriji. Buka se u ovoj podeli posmatra preko srednje vrednosti
njene energije u petnaestominutnim vremenskim intervalima.
Obične prostorije su one u kojima tako posmatrana vrednost nivoa buke ne prelazi
70 dBA. U standarnim objektima, ako nije posebno naznačeno, pregrade između prostorija se
svojim izolacionim svojstvima dimenzionišu za takve očekivane nivoe zvuka u njima, a stvar
je zakona i kućnog reda da se ispoštuje takav akustički status stanova i drugih boravišnih
prostora. Na osnovu toga su definisane prihvatljive strukture tavanica i zidova između
boravišnih prostorija susednih stanova, kancelarija i sličnih boravišnih prostorija.
Kategoriju bučnih prostorija čine one u kojima se može očekivati da na isti način
definisani nivo zvuka premašuje 70 dBA, ali ne prelazi 85 dBA. Vrlo bučne prostorije su one
u kojima vrednost nivo zvuka u pojedinim periodima premašuje 85 dBA.
Ovakva podela prostorija otklanja moguću disperziju u načinima rešavanja zvučne
izolacije i na izvestan način kvantuje akustičke mere prema ove tri definisane kategorije
prostorija. Tokom projektovanja neke zgrade, na početku rešavanja zvučne zaštite, neophodno
je utvrditi podelu svih prostorija prema navedenim kategorijama i rešenja prilagoditi njihovim
prostornim odnosima.

2.4 Kriterijumi za dozvoljeni nivo buke


Osim kategorizacije prostorija u kojima se očekuju izvori buke, druga strana iste teme je
definsanje dozvoljenog nivoa buke u prostorijama iz kategorije onih koje treba štititi. Te
vrednosti, izražene u dBA, pitanje su konvencije, odnosno zakonskih odredbi, i utvrđene su
odgovarajućim pravilnicima [7,8]. U stambenim i poslovnim objektima one su utvrđene za
boravišne prostorije stana, gde je potrebno zadovoljiti uslove za odmor ljudi, i za kancelarije
gde se zahteva koncentracija pri radu i komuniciranje govorom. Postoje utvrđene vrednosti i
za boravišne prostorije u drugim vrstama objekata (hoteli, domovi, bolnice itd.). Značajno je
da se maksimalno dozvoljene vrednosti nivoa buke definišu samo za boravišne prostorije, u
kojima je moguć duži boravak ljudi. Zakonske odredbe ne definišu dozvoljeni nivo buke u
pomoćnim prostorijama, komunikacionim prostorima, sanitarnim čvorovima i sličnim
delovima zgrada.
Ovde treba razjasniti malo poznatu činjenicu o načinu kako su usvojene numeričke
vrednosti koje su proglašene maksimalno dozvoljenim za buku u pojedinim vrstama
prostorija. Kao što je na samom početku definisano, buka je svaki neželjeni zvuk koji svojom
neželjenošću izaziva ometanje, dekoncentraciju ili nelagodnost. Međutim, ljudska populacija
u svim aspektima uvek podrazumeva ogromnu disperziju u osobinama, pa se to odnosi i na
pitanje osećanja ugroženosti zvukom.
Zaštita od buke se ne bavi svođenjem neželjenih zvukova iz okruženja na nivo
nečujnosti. To bi inženjerski i finansijski često bio gotovo nemoguć zadatak. Taj zadatak je
definisan kao svođenje zvukova iz okruženja na nivo kada mogu biti čujni, ali su preslabi da
bi skretali pažnju, pa time prestaje i uznemiravanje. Međutim, vrednost nivoa kada će se to
dogoditi u istim okolnostima varira od osobe do osobe, što otvara pitanje koliko je dovoljno
smanjiti nivo buke da prestane uznemiravanje. To je složeno pitanje koje se u literaturi naziva
″akustička dilema″.

100

usvojena vrednost
maksimalno dozvoljenog
nivoa buke Slika 4 - Principijelni izgled krive koja
definiše akustičku dilemu. Deo
populacije osećaće ugrožavanje bukom
čak i kada je važeći kriterijum
zadovoljen.

0
nivo zvuka (dBA)

Akustička dilema se može opisati krivom čiji je principijelni izgled prikazan na slici 4.
Povećavanje nivoa ambijentalne buke u čovekovom okruženju izaziva povećanje procenta
onih koji će se osećati ugroženim. Usvajanje kriterijuma za maksimalno dozvoljeni nivo buke
pri kome ni jedna osoba ne bi bila ugrožena nije racionalno, a često ni moguće. Zbog toga sve
postojeće norme za buku imaju vrednosti pri kojima se očekuje da će procenat ugroženih biti
manji od neke unapred zadate granice, što se određuje procenom realno ostvarivih dometa
(5%, 10% ili slično). Postojanje akustičke dileme, ilustrovane dijagramom sa slike 4, značajno
je u građevinskoj akustici jer objašnjava da se zvučnom zaštitom ne teži nečujnosti zvukova iz
okruženja, već njihovom svođenju u prihvatljive okvire za najveći deo populacije.

2.5 Kriterijumi za akustički kvalitet pregradnih konstrukcija


Podela prostorija po bučnosti omogućila je pojednostavljenje zadatka pri rešavanju zvučne
zaštite u zgradama. Broj mogućih slučajeva sučeljavanja prostorija različitog akustičkog
statusa takvom podelom je sveden na relativno mali broj mogućih varijanti, što je omogućilo
da se za svaki takav slučaj sučeljavanja definiše minimalno potreban akustički kvalitet
pregrada koje ih razdvajaju. Tako je, na primer, ustanovljena minimalno potrebna izolaciona
moć zida između bučne prostorije i boraviče prostorije stana, između dve boravišne prostorije,
itd. Jednom izračunate potrebne minimalne vrednosti izolacione moći zapisane su kao
kriterijum, pa se u projektovanju samo utvrđuje zadovoljenost tih zahteva.
Ovi kriterijumi su definsani standardnom JUS U.J6.201. U njemu su za standardne
vrste objekata, kao što su stambeni, stambeno-poslovni, poslovni, hoteli, restorani, škole,
bolnice, itd, tabelarno pobrojani mogući prostorni dodiri prostorija iz različitih akustičkih
kategorija po bučnosti, i za njih definisana minimalna potrebna izolarciona svojstva koja se
zahtevaju. Takav dokument je postao osnov za akustičko projektovanje zgrada.

3. PRINCIPI REŠAVANJA ZVUČNE ZAŠTITE

Osnovi postupak u svođenju izolovanosti neke dve prostorije na zadatu vrednost je


utvrđivanje svih puteva kojim zvučna energija prolazi između njih. Samo potpuno
sagledavanje kuda zvuk sve prolazi omogućava adekvatne intervencije u meri koja je
potrebna. Mnoge greške u rešavanju zvučne zaštite bile su posledica pogrešno sagledanog
značaja pojedinih putanja energije.

3.1 Putevi prolaska zvuka u građevinskim objektima


Kada se razmatra izolovanost dve susedne prostorije uobičajeno se razmišlja o prolasku zvuka
kroz zid (ili tavanicu) koji ih deli. Međutim, putevi prolaska zvučne energije iz jedne
prostorije u drugu uvek su složeniji i šematski su ilustrovani na slici 5.
Zvučni izvor stvara polje u vazdušnom prostoru sobe. Energija iz vazduha pogađa sve
unutrašnje površine, pa jedan njen mali deo prelazi u materijal zidova, plafona i poda.
Dospevši u građevinski materijal zvuk nastavlja da se kreće ograničen samo eventualnim
diskontinuitetima u njemu. Ove putanje su šematski prikazane na slici 5. Kroz građevinski
materijal zvučna energija dospeva do unutrašnjih površina susedne prostorije, gde će jedan
mali deo tako dospele energije biti izračen u njen vazdušni prostor.
Prolazak zvuka između prostorija mimo pregradnog zida naziva se bočno provođenje.
Nivo zvuka u drugoj prostoriji posledica je onoga što prolazi direktno kroz pregradu koja
odvaja dve prostorije i bočnog provođenja. Značaj bočnog provođenja u ukupnoj izolovanosti
prostorija funkcija je vrste materijala od kojih su napravljeni zidovi i tavanice. Postoje
okolnosti kada je njegov doprinos relativno veliki i limitirajući za postizanje veće izolacije.

Slika 5 - Šema puteva


prolaska zvuka između dve
prostorije

Složenost puteva kojim zvučna energija prolazi između delova zgrade omogućava da
se zvuk iz neke prostorije, ako okolnosti dozvoljavaju, može čuti dijagonalno, ili na
udaljenosti od nekoliko spratova. Ovi slučajevi su šematski ilustrovani na slici 6. Slabljenje
zvučne energije pri prolasku kroz materijal konstrukcije zavisi samo od diskontinuiteta na tim
putevima. U zgradama čija je konstrukcija od monolitnog betona, betonske vertikale praktično
nemaju nikakvih diskontinuiteta u svojoj strukturi, pa se u takvim zgradama pojavljuju
okolnosti da se zvuk nekih izvora može čuti i na udaljenosti od nekoliko etaža.
Stvaranje diskontinuiteta je jedna od mera ukupne zvučne zaštite u zgradama. U tom
smislu primenjuju se rešenja kao što su dilatacije u kontrukciji, odvajanje pregradnih zidova
od tavanice (gde je to moguće), i slične mere. U najzahtevnijim slučajevima zvučne zaštite,
kakvi su radijski i TV studiji, primenjuje se i rešenje koja se naziva ″soba u sobi″ ili ″kutija u
kutiji″. Ovaj princip je šematski prikazan na slici 7. Prostorija koja se štiti, najčešće je to
studio, potpuno je odvojena od ostatka konstrukcije, postavljena na elastičnim osloncima. To
je u tehničkom smislu i najviše što se u izolaciji može postići građevinskim merama.

Slika 6 - Šematski prikaz mogućih puteva


prolaska zvuka kroz strukturu zgrade

Slika 7 - Šematski prikaz principa


″soba u sobi″ kao mera zvučne zaštite
koja unosi potpuni diskontinuitet u
strukturu objekta

3.2 Principi smanjenja prodora zvuka


Osnovni način zaštite od vazdušnog zvuka u zgradama su pregrade. Pregrade su zidovi,
tavanice, kao i njihovi delovi koji se otvaraju - prozori i vrata. Kada energija nošena zvučnim
talasom iz prostorije pogodi neku pregradu proces prelaska energije iz vazduha u materijal od
koga je ona napravljena zavisi od fizičke prirode pregrade. U tom smislu može se uvesti
izvesna klasifikacija mogućih pregrada po mehanizmima provođenja zvučne energije kroz
njih. U građevinskoj akustici se definišu monolitne pregrade, napravljene od fizički
ujednačene supstance (takvi su svi zidovi od klasičnih građevinskih materijala, betonske
tavanice i slično), dvostruke pregrade, sendvič konstrukcije, itd.
Priroda fizičkih procesa pri kretanju zvučne energije kroz prostor čini da postoji
značajna neprilagođenost između zvučnog polju u vazduhu i u čvrstim materijalima od kojih
se izrađuju pregrade. Zbog toga na graničnim površine pregrade samo mali deo energije može
da pređe iz vazduha u materijal od koga je napravljena i stvori zvučno polje u njoj. Podela
energije u procesu prelaska iz vazduha u pregradu šematski je prikazana na slici 8. Najveći
deo energije se reflektuje i vraća nazad u prostor kao reflektovani talas.

širenje
Pa ref
Slika 8 - Šematski prikaz podele zvučne
energije pri prolasku kroz masivnu
pregradu: Pa - upadna snaga, Pa ref -
snaga reflektovanog talasa, Pa tr -
zvučna snaga koja je prošla kroz
Pa Pa tr pregradu
disipacija

Interesantno je da ovoj tački nastaje značajna podela akustike u arhitekturi i


građevinarstvu. Oblast koja se naziva prostorna akustika (često se koristi i izraz akustika
prostorija) bavi se kvalitetom zvučnog polja u prostorijama i načinima njegovog podešavanja
prema zadatim kriterijumima. Sa aspekta prikaza na slici 8, prostorna akustika se bavi samo
onim delom energije koja se reflektuje od pregrade i nastavlja svoje kretanje kroz prostor.
Oblast zvučne zaštite, što je glavna tema građevinske akustike, bavi se sudbinom onog dela
energije koji je dospeo u materijal pregrade.
Osnovni pokazatelj koji određuje odnos dela energije koji će se reflektovati i dela koji
će preći u materijal pregrade je fizički diskontinuitet na graničnoj ravni površine zida. Gustina
vazduha ρ je oko 1,2 kg/m3, a gustina standardnih građevinskih materijala je reda veličine
103 kg/m3. To znači da je veličina dikontinuiteta gustine približno tri reda veličine. U
izražavanju diskontinuiteta i njegovih posledica u akustici je uveden jedan zbirni pokazatelj
koji se naziva karakteristična impedansa sredine i koja je, po definiciji, proizvod ρc, gde je c
brzina prostiranja zvuka. Postoje razlike i u brzini prostiraja zvučnog talasa u vazduhu i u
građevinskim materijalima, u kojima je vrednost brzine veća za jedan red veličine.
Sudbina tog malog procenta energije koja dospeva u materijal pregrade može se
razdvojiti. Jedan deo te energije će se prostirati duž pregrade, u smislu kako je to
predstavljeno na slikama 5 i 6, jedan deo će se usled disipativnih procesa u materijalu
pretvoriti u toplotu, što znači da će nestati iz zvučnog polja, i najzad jedan deo energije će
preći u vazduh sa druge strane. Ovaj odnos je ilustrovan na slici 8.

3.3 Akustički kvalitet pregrade


Osnovna osobina neke pregrade sa aspekta njenog akustičkog kvaliteta je funkcija odnosa
zvučne snage koja pogađa njenu površinu (Pa sa slike 8) i snage koju zrači njena suprotna
površina u prostor iza pregrade (Patr sa slike 8). Fizička veličina koja pokazuje njihov odnos
naziva se koeficijent transmisije τ i on je, po definiciji:
Patr
τ= (2)
Pa

Realne pregrade imaju koeficijent transmisije koji je veoma mali. I kod najlošijih vrata koja se
mogu sresti vrednost τ je manja od 0,1. Pregrade kakve se javljaju između stanova imaju
koeficijent transmisije koji je manji od 10-5.
S obzirom na pogodnost svođenja svih pokazatelja zvučnog polja na logaritamsku
skalu, i za koeficijent transmisije je u praksi uvedena odgovarajuća logaritamska veličina koja
se naziva izolaciona moć. Ona je po definiciji:

1
R = 10 log [dB] (3)
τ
Izolaciona moć je karakteristika pregrada koja se koristi u svakodnevnoj praksi za njihovo
opisivanje sa aspekta zvučne izolacije. Realne pregrade imaju izolacionu moć koja se kreće
od 20-30 dB kod veoma lakih pregrada, običnih vrata i sličnih konstrukcija, do 50-60 dB kod
masivnih zidova. U retkim okolnostima (TV studiji, zidovi veoma bučnih prostorija i slično)
zahtevaju se pregrade čija je izolaciona moć veća od 60 dB. Izolaciona moć je veličina koja se
može meriti. Procedure takvog merenja su definisane standardima, a merenje se može vršiti u
laboratorijskim uslovima ili u izgrađenom objektu.
Fizički procesi u pregradama čine da je vrednost izolacione moći zavisna od
frekvencije. To znači da se ona može potpuno definisati samo dijagramom ili vrednostima
datim tabelarno. Zavisnost od frekvencije može se iskazati izrazom:

R ∝ log( f ms ) (4)

odnosno R je srazmerno logaritmu frekvencije i površinske mase ms (kg/m2). Kao posledica


toga, izolaciona moć svake pregrade ima manje vrednosti na niskim frekvencijama, a veće na
visokim. Takva priroda izolacione moći ilustrovana je na slici 9 prikazom laboratorijskog
rezultata merenja pregrade od armiranog betona debljine 16 cm. Vidi se monotono rastući tok
u opseg frekvencija od 100 Hz do 3150 Hz, što predstavlja standardni opseg u kome se
razmatraju izolaciona svojstva pregrada u zgradama.
Relacija (4) između izolacione moći i mase pregrade utvrđuje još jednu značajnu
činjenicu. Sposobnost pregrade da zadrži zvučnu energiju direktno je srazmerna njenoj masi.
Takav odnos se naziva ″zakon mase″ i predstavlja jedan od osnovnih fizičkih zakona koji
deluju u oblasti izolacije od zvuka. Logaritamski odnos u definiciji uslovljava da
udvostručavanje povrinske mase pregrade prouzrokuje povećavanje vrednosti izolacione moći
za 6 dB.
Iz toga proizilaze neki zaključci veoma važni za građevinsku akustiku. Prvo,
nemoguće je postići veliku vrednost izolacione moći pregradama koje su veoma lagane.
Izolacija se ″plaća″ masom. Drugo, povećavanje izolacione moći neke postojeće pregrade ne
može se ostvariti nanošenjem na nju nekih laganih materijala, premaza, folija i slično.
Povećanje mase jednog standardnog zida koje se time ostvaruje je zanemarljivo, pa je
zanemarljiva i promena vrednosti njegove izolacione moći. Potreba za dovoljnim masama
dalje vodi ka činjenici da se za ostvarivanje većih vrednosti izolacionih moći, odnosno većih
izolovanosti između prostorija zahteva i izvesna debljina pregrada. Može se reći da se za
potrebe zvučne izolacije mora obezbediti dovoljno prostora u objektu za smeštaj pregrada
dovoljne širine.
70
Izolaciona moc R, dB

60

50

Slika 9 - Izmerena izolaciona moć


40
pregrade od armiranog betona debljine
16 cm (punom linijom izvučena je
standardna kriva za ocenu jednobrojne
vrednosti izolacione moći)
30

20

10
100 200 400 800 1600 3150
frekvencija, f, Hz

3.4 Izražavanje izolacione moći pregrade jednim brojem


Na slici 9 je pokazan potpuni prikaz izolacione moći jedne građevinske pregrade, ali je jasno
da dijagram, kao takav, nije uvek pogodan za kvantifikovanje stanja, a pogotovo za poređenje
akustičkog kvaliteta više različitih pregrada. Da bi se taj problem prevazišao, definisana je
procedura kojom se iz svakog dijagrama izolacione moći neke pregrade može izvesti
jednobrojna vrednost u decibelima koja odslikava stanje izolacije. Ovakav podatak se naziva
merodavna vrednost izolacione moći posmatrane pregrade. Naziv potiče od činjenice da je
takva vrednost merodavna za upoređivanje sa raznim kriterijumima i za ocenu stanja u
građevinskim objektima.
Za utvrđivanje vrednosti merodavne izolacione moći posebno je definisana takozvana
standardna kriva izolacione moći. Ova kriva je prikazana punom linijom na slici 9. U
standardu JUS ISO 717 utvrđena je matematička procedura kojom se vrši poređenje dve krive
i na osnovu toga određuje merodavna vrednost. Izolaciona moć koja bi se približno poklapala
sa standardnom krivom imala bi merodavnu vrednost oko 52 dB.
Svi kriterijumi u standardu JUS U.J6.201 utvrđeni su navođenjem minimalno
potrebnih merodavnih vrednosti na pojedinim pozicijama u objektu. Samo za proračune
koristi se dijagram da bi se pokazao izolacioni efekat neke pregrade. Sve druge informacije o
njima zasnivaju se samo na ovakvoj jednobrojnoj vrednosti.

4. PRINCIPI ZAŠTITE OD STRUKTURNOG ZVUKA

Slika 1 pokazuje da strukturni zvuk nastaje neposredno u građevinskom materijalu koji čini
strukturu objekta. Ovakva pobuda se u praksi može javiti na dva načina:
- lokalnom pobudom u jednoj tački i
- uniformno raspoređenom pobudom na većim površinama.
Lokalna pobuda se javlja na mestima gde radi uređaj sa obrtnim mašinama, kao što su pumpe,
kompresori, ventilatori i slično. Njihova pojava u zgradama uvodi pobudu udarnim zvukom u
tačkama oslonaca. Raspoređena pobuda se javlja svuda gde su moguće neke ljudske
aktivnosti. Koračanje po podu, pomeranje stolice, padanje predmeta sa stola na pod, udari
vrata i slične, sasvim uobičajene pojave iz života predstavljaju generatore zvučne energije
udarnog tipa na mestima dodira čvrstih tela sa građevinskim materijalom. Uobičajeno mesto
nastanka takve pobude su podovi. Statistički najčešći pojavni oblik strukturnog zvuka u
zgradama je takozvani ″udarni zvuk″. Njegov najčešći oblik je takozvani ″zvuk koraka″, koji
nastaje neposredno u materijalu poda.

4.1Principi smanjenja pobude strukturnim zvukom


Strukturni zvuk nastaje delovanjem spoljašnje sile na građevinski materijal pregrada, koja
unosi dinamičku pobudu širokog spektra frekvencija. Zaštita od ovakvih zvučnih pojava
moguća je povećavanjem izolacionih moći pregrada duž kojih se prostire zvučna energija
kroz zgradu, ali je efikasna zaštita moguća samo delovanjem na samom mestu nastanka tog
zvuka. Sve druge mere na putevima prostiranja imaju manju efikasnost.
Princip zaštite na mestu nastanka strukturnog zvuka ilustrovan je na slici 10. On se
principijelno zasniva na umetanju na putu pobude jednog mehaničkog sistema koji se sastoji
od mase i elastičnosti. Ta dva elementa čine jedan mehanički filtar, odnoso mehaničko
oscilatorno kolo, koji deluje na putu prenosa od tačke dejstva pobudne sile F1 do podloge.
Sila F2 koja deluje na podlogu razlikuje se od sile F1 za uticaj tog filtra. S obzirom da je u
pitanju zvučna zaštita koja štiti čovekovo čulo sluha, od značaja je njegov uticaj u oblasti
frekvencija gde su te promene čujne.

F1

masa
Slika 10 - Ilustracija principa smanjenja
pobude građevinske konstrukcije strukturnim
elasticnost zvukom.

podloga

F2
Svaki mehanički sistem, odnosno filtar, poput onoga sa slike 10, ima svoju rezonantnu
frekvenciju. Ona je određena veličinom mase i elastičnosti. Smanjenje prenosa sile se postiže
samo na frekvencijama iznad rezonantne frekvencije sistema. Ispod rezonantne frekvencije
sistem nema uticaja i sila F2 koja deluje na podlogu jednaka je pobudnoj sili F1. Zaštita od
pobude strukturnim zvukom može se postići ako se između tačke dejstva sile i konstrukcije
umetne mehanički filtar čija je rezonantna frekvencija dovoljno niska. U praksi se mogu
realizovati sistemi čija je rezonantna frekvencija reda veličine desetina Herca, a u manje
kritičnim okolnostima može biti i do 100 Hz.
Način realizacije zvučne zaštite mehaničkim filtrom zavisi od oblika ugrožavanja. U
slučaju pojave lokalne ponude, kada je izvor strukturne buke neka mašina, mehanički filtar se
formira podmetanjem odgovarajućih elastičnih oslonaca. Ova vrsta intervencije se standardno
primenjuje, a na tržištu postoji veliki broj različitih vrsta oslonaca, najčešće napravljenih od
gume ili sa čeličnim oprugama. Oslonci se biraju prema masi uređaja koji stvara pobudu, pa je
svaki oslonac deklarisan za određenu težinu koju nosi. Neadekvatan izbor oslonaca kao
rezultat daje neadekvatnu vrednost rezonantne frekvencije, a to dalje umanjuje efekat zvučne
zaštite.
U okolnostima kada se strukturna pobuda javlja distribuirano, mehaniči filtar sa slike
10 se realizuje u vidu plivajućih podova. Budući da je u tom slučaju masa mehaničkog
sistema definisana debljinom košuljice koja se kreće u standardnim okvirima, efikasnost
plivajućeg poda je određena izborom elastičnog materijala koji se primenjuje. Suviše tvrdi
materijali utiču da je rezonantna frekvencija poda suviše visoka, pa je i efekat smanjenja
prenosa pobudne sile na odlogu smanjen.

plo~ice
malter
malter
zid
zid

parket plo~ice
cementni estrih cementni estrih
PVC folija PVC folija
ivi~na lajsna
elasti~ni sloj trajno elasti~ni kit elasti~ni sloj
trajno elasti~ni kit

Slika 11 - Primeri detalja u izvođenju plivajućeg poda u sobi i kupatilu, značajnih za efekat
smanjenja udarnog zvuka.

Na slici 11 pokazani su akustički značajni detalji u izvođenju plivajućih podova. Da bi


mehanički filtar postigao svoj zadatak neophodno je da se cementna košuljica, kao masa u
filtru sa slike 10, ne dodiruje sa elementima konstrukcije zgrade. Ovaj zahtev se postiže
pažljivim izvođenjem, pa je plivajući pod jedan od elemenata građevinskih objekata koji je
najosetljiviji na izvođačke propuste. Svaki spoj cementne košuljice sa podlogom ili sa
zidovima predstavlja takozvani ″zvučni most″ preko koga zvučna energija neoslabljena
prelazi na građevinsku strukturu. Na slici 11 prikazani su detalji u izvođenju kojim se
eliminišu spojevi sa zidovima u sobama i sanitarnim čvorovima.

5. AKUSTIČKI KVALITET PROZORA I VRATA

Vrata i prozori, po pravilu, predstavljaju akustički najslabije mesto na svakoj građevinskoj


pregradi. Sama činjenica da se oni otvaraju unosi tehnički problem zaptivanja koji je
limitirajući za ostvarivanje većih vrednosti izolacione moći. Koliko je problem zaptivanja
kritičan najbolje ilustruje jedan rezultat laboratorijskog ispitivanja prikazan u literaturi [12].
Odabrano krilo vrata kada se uzida u masivni zid, što znači da samo njegov materijal određuje
izolacionu moć, ima izolaciona svojstva koja su uvek nešto veća od izolacione moći koja se
može izmeriti sa istim krilom kada je ugrađeno u vrata, čak i kada je zaptivanje ostvareno na
najbolji mogući način.
Ovaj primer pokazuje da linija spoja krila sa okvirom predstavlja glavni element koji
praktično ograničava mogućnosti vrata i prozora u zvučnoj zaštiti. Kao dodatna ilustračija
može poslužiti činjenica da postoje prozori koji se postavljaju u radio i TV studijima
(takozvani ″studijski prozori″) koji mogu imati veoma velike vrednosti izolacione moći, ali se
oni ne otvaraju, već samo predstavljaju providne delove pregrada.

5.1 Putanje prolaska zvuka kroz vrata i prozore


Postoje tri osnovne putanje kojima zvučna energija prolazi kroz vrata, odnosno prozor, i one
su ilustrovane na slici 12. Najočigledniji je put zvuka kroz materijal od koga je napravljeno
krilo (označen na slici sa 3). Izborom ukupne debljine krila vrata i materijala od koga je ono
napravljeno njegova samostalna izolaciona moć može se učiniti skoro proizvoljno velikom.
Ograničenje pri tome je samo praktično ostvarljiva težina, s obzirom na potrebu manipulacije
s vratima, i nosivost šarki. U slučaju prozora struktura krila je ograničena mogućnostima
stakla. Dovoljno velika izolaciona moć se ostvaruje adekvatnom debljinom stakla i
rastojanjem između njih. Veće vrednosti izolacione moći zahtevaju veća rastojanja između
stakala i deblje staklo.

Slika 12 - Putevi prolaska zvuka kroz vrata ili


prozor: 1 - kroz fugu između okvira i zida,
2 - između krila i okvira, 3 - kroz materijal
krila.

Druga putanja zvučne energije je kroz fugu na spoju krila sa vratima (označena na
slici sa 2). Da bi se minimizirao uticaj ovog puta u ukupnoj izolaciji potrebno je da širina fuge
bude minimalna, i da na spojevima postoji neki materijal za zaptivanje (gumeni profili). Na
vratima i prozorima većih vrednosti izolacione moći postavljaju se dva, ili čak tri reda
zaptivnih guma. Problem kvalitetnog zaptivanja je osnovni nedostatak koji se javlja u praksi.
Tako vrata koja nemaju prag ne mogu postići veliku izolaciju bez obzira na materijal od koga
je napravljeno njihovo krilo (osim ako se primeni neki od mogućih mehanizama za posebno
zatvaranje fuge prema podu kada su vrata u zatvorenom položaju). U istom negativnom
smislu deluju detalji kao što je otvor ključaonice, otvor za kvaku i slično.
Najzad, zvuk prolazi i kroz fugu koja postoji na spoju okvira vrata, odnosno prozora, i
zida (označena na slici sa 1). Minimiziranje uticaja ove putanje se takođe ostvaruje
maksimalnim zaptivanjem, što znači podešavanjem veličine građevinskog otvora i načinom
ugradnje. Uobičajene ukrasne lajsne oko vrata u praksi često kriju široke fuge zbog kojih
vrata predstavljaju problem u zvučnoj zaštiti. Vrata najviših izolacionih svojstava se, po
pravilu, ugrađuju ulivajem rama u malter ili beton.
Pojedinani udeo tri putanje zvuka u izolaciji vrata i prozora u svakom konkretnom
slučaju zavisi od okolnosti. Nije retko da se neadekvatnim ugrađivanjem ili nedovoljnim
zaptivanjem na spoju krila sa okvirom značajno dezavuiše uloženi materijal u izradu
kvalitetnog krila.
Kada se u zgradama pojavljuje potreba za velikom izolovanošću između dve
prostorije, vrata na pregradi koja ih odvaja će, po pravilu, onemogućiti ostvarivanje tog cilja.
Bez obzira koliko vrata nominalno bila akustički dobra, njihovi dometi su znatno manji od
klasičnih zidova. Rešenje takvih problema leži u načinu rešavanja konfiguracije prostorija i
komunikacije kroz objekat, tako da se na kritičnim pregradama izbegnu vrata (ili prozor). U
okolnostima kada to ipak nije moguće, neophodno je u konfiguraciji prostora predvideti
″tampon″ zonu koja u razdvajanju prostorija uvodi dvoja vrata i međuprostor kao način za
obezbeđenje dovojnog slabljenja zvučne energije.

5.2 Akustička klasifikacija vrata i prozora


Da bi se pojednostavilo projektovanje zvučne zaštite, standardom JUS U.J6.201 uvedene su
klase akustičkog kvaliteta prozora i vrata. Gradacija među njima definisana je na osnovu
vrednosti izolacione moći. Utvđeno je pet klasa prozora i četiri klase vrata. Podela na klase sa
vrednostima odgovarajućih izolacionih moći prikazana je u tabeli 1. Vidi se da je klasa
najboljih označena kao ″specijalna klasa″, a zatim slede oznake rimskim brojevima, pri čemu
veći broj klase označava manju izolacionu moć.

Tabela 1 - podela prozora i vrata na klase akustičkog kvaliteta


prozori vrata
klasa izolaciona moć klasa izolaciona moć
specijalna klasa > 40 dB specijalna klasa > 35 dB
I klasa 35 - 39 dB I klasa 30 - 34 dB
II klasa 30 - 34 dB II klasa 25 - 29 dB
III klasa 25 - 29 dB III klasa 20 - 24 dB
IV klasa 20 - 24 dB / /

Pri izgradnji objekata proizvodjač prozora i vrata dužan je da klasu zvučne izolacije
svojih proizvoda dokumentuje odgovarajućim atestom koji je dobijen merenjem u nekoj
ovlašćenoj instituciji. Uz atest mora biti priložen i precizan opis konstrukcije, verifikovan od
strane institucije koja je atest izdala. Ovo je potrebno da bi se moglo proveriti da li merena
konstrukcija prozora, odnosno vrata, odgovara isporučenim primercima. Poželjno je da se
investitor zaštiti zahtevajući da se kvalitet proveri merenjem u ugrađenom stanju.
U okviru arhitektonsko-građevinskog projekta sva stolarija, odnosno bravarija, sa
akustičkog aspekta se definiše isključivo svojom klasom prema utvrđenoj kategorizaciji. U
projektu se, osim akustičke klase, određuju samo dimenzije i eventualni estetski aspekti
(površinska obrada, posebni dodaci i slično).
U praksi se pokazalo da navođenje detalja o konstrukciji vrata i prozora u projektima
(na primer struktura krila vrata, profil okvira i slično), nekada uobičajen projektantski pristup,
krije opasnosti da pruže ″alibi″ isporučiocu za vrata koja po tim skicama mogu biti izrađena
od materijala neadekvatnog kvaliteta, sa nedovoljnom preciznošću izrade i slično. Sve to vodi
ka njihovoj neadekvatnoj izolacionoj moći. Zbog toga se u projektima mora zahtevati
određeni akustički kvalitet i forma, odnosno dimenzije. Nevidiljvi detalji izrade takvih vrata i
prozora ostaju stvar proizođačkih specifikacija i tehnologije, a ne arhitekture.
6. OSTALI ELEMENTI OD ZNAČAJA ZA ZVUČNU ZAŠTITU

Zvučna zaštita u zgradama ostvaruje se odgovarajućim izolacionim svojstvima pregrada, ali to


nikada nije jedini uslov za uspešno rešenje zadatog akustičkog kvaliteta. S obzirom na
složenost puteva prolaska zvučne energije, osim izbora adekvatnih pregradnih konstrukcija
neophodno je kontrolisati i sva druga mesta na kojima zvuk može nesmetano prolaziti između
prostorija. U tom smislu, značajna je obrada svih otvora, kanala, instalacija, mašinskih
sistema i slično.
Najčešći praktični problem u postizanju potrebne izolovanosti između prostorija su
prodori instalacija kroz pregrade. Po pravilu, otvori u pregradama su veći od preseka elementa
instalacije koji kroz njih prolaze (kanali, cevi ili slično). Takav prostor koji ostaje može
značajno da degradira kvalitet zida ili tavanice u kome se javlja prodor. Da bi se ovaj problem
rešio, neophodno je da na svim takvim mestima postoji sredstvo za zaptivanje prodora. Na
slici 13 prikazana su dva primera zaptivanja instalacionih prodora: oko cevi koja prolazi kroz
tavanicu i oko ventilacionog kanala koji prolazi kroz zid.

cev
rozeta trajnoelasticni kit
trajno elasti~ni kit
rozeta od L profila

zid kanala

mineralna vuna

mineralna vuna trajno elasti~ni kit

Slika 13 - Primeri zaptivanja prodora instalacija kroz pregrade.

Drugi karakterističan problem su ventilacioni mašinski kanali, koji svojom formom


predstavljaju lak put za prostiranje zvuka. U zgradama gde se javljaju sistemi ventilacije sa
kanalima moguća je pojava da izolovanost između dve susedne prostorije bude narušena
prolaskom zvučne energije obilaznim putevima kroz ventilacione kanale. Takva pojava se
naziva ″preslušavanje″ i ona dezavuiše građevinske efekte zvučne zaštite. To uvodi u temu
izolacije pri projektovanju i projektante mašinskih sistema da bi se uticaj ovakvih puteva
prolaska zvuka usaglasio sa građevinskim merama.

7. ZVUČNA ZAŠTITA U PROJEKTNOJ DOKUMENTACIJI

Zvučna zaštita u projektnoj dokumentaciji mora imati svoje mesto još na nivou projektnog
zadatka. Pri tome, u slučaju jednostavnijih zgrada kao što su obični stambeni i stambeno-
poslovni objekti, nivo definisanosti akustičkih zahteva u standardima iz oblasti akustike u
građevinarstvu je takav da je, čak i ako se propusti pominjanje zvučne zaštite u projektnom
zadatku, obaveza projektanata sasvim jasna. Ipak, i u takvim slučajevima postoji mogućnost
da investitor postavi zahteve u pogledu zvučne zaštite koji su strožiji od onih minimalnih koje
propisuju standardi, pa je projektni zadatak mesto gde se to konstatuje.
U objektima u kojima su zahtevi u pogledu zvučne zaštite složeniji, kakvi su na primer
složeni poslovni objekti ili tehnološki objekti poput RTV centara, pozorišta, bioskopa i slično,
ne postoji jednoznačnost u akustičkim zahtevima koji bi se podrazumevali, kao kod
stambenih zgrada. Zato svi zahtevi u pogledu njihove zvučne zaštite moraju biti detaljno
obrađeni projektnim zadatkom. Pri projektovanju takvih objekata uobičajeno je da se još na
nivou idejnog rešenja utvrde načini rešavanja zvučne zaštite i postave osnovi za dalju razradu.
Projektovanje zvučne zaštite građevinskih objekata predstavlja zadatak koji se u
izvesnoj meri razlikuje od ostalih projektantskih poslova. Svi fizički elementi koji utiču na
prolazak zvuka kroz građevinski objekat, odnosno koji određuju kvalitet zvučne zaštite u
njemu, predstavljaju predmet rada drugih projektanata, izvan akustičkog zanata. Sredstva
kojima se postiže akustički kvalitet sastavni su deo konstrukcije, arhitekture, enterijera,
mašinskih instalacija, vodovoda i kanalizacije. Svaki od njih može na svoj način narušiti
kvalitet zvučne zaštite. Ukratko, ono što je predmet projektantskog rada akustičara pojavljuje
se u grafičkoj dokumentaciji i predmeru radova svih drugih učesnika u projektovanju, a u
najvećoj meri u arhitekturi i konstrukciji.
Zbog toga se može reći da projektovanje u oblasti građevinske akustike nije
nezavistan proces i kao rezultat ne daje dokument na nivou glavnog projekta, već se javlja kao
uskostručna konsultantska delatnost u procesu rada ostalih projektanata. To dalje znači da nije
moguće izolovano raditi na nečemu što bi se zvako akustičko projektovanje. Projektant
zvučne zaštite je savetnik, koji u procesu projektovanja treba da usmeri ostale projektante,
svakog u svom domenu, ka rešenjima koja obezbeđuju traženi akustički kvalitet. On je
istovremeno i ″policajac″ koji mora da kontroliše sva rešenja relevantna za zvučnu zaštitu.
Zato ″glavni projekat akustike″, pojam koji se često pojavljuje u razgovoru projektanata, ne
može postojati, jer se svi elementi koji određuju zvučnu zaštitu po prirodi stvari nalaze u
drugim delovima projekta, iskazuju u drugim predmerima i mogu se videti u drugoj grafičkoj
dokumentaciji.
Ono što se pri izradi projekta zgrade izdvaja kao nezavistan rad akustičkog
konsultanta jeste obrazloženje mera kojim je postignut traženi akustički kvalitet, razni
tehnički uslovi za izvođenje radova i akustički uslovi za pojedine specifične delove objekta.
Sve to treba da se nalazi u posebnom delu projekta koji se naziva Elaborat zvučne zaštite.
Ovaj elaborat se uobičajeno koriči sa ostalim elementima građevinske fizike.
Da bi Elaborat zvučne zaštite bio svrsishodan deo projektne dokumentacije mora da
sadrži nekoliko bitnih poglavlja. To su:

- akustički kriterijumi za pregradne konstrukcije u objektu,


- dokazi da projektovani objekat zadovoljava postavljene kriterijume,
- akustički kriterijumi za prozore i vrata u objektu,
- akustički uslovi za projektovanje i izvođenje instalacija koje se javljaju u objektu.

Ovo su obavezni delovi koje mora sadržati svaki Elaborat zvučne zaštite. Svaki od ovih
delova utemeljen je u određenim zahtevima za informacijama koje projektna dokumentacija
mora da pruži vršiocima tehničke kontrole i izvođačima radova na objektu. U projektima
akustički zahtevnijih objekata postoje i druge teme koje se u Elaboratu zvučne zaštite
obrađuju.
Akustički kriterijumi koji važe u delovima objekta ili u objektu u celini predstavljaju
polazne podatke za projektovanje, ali i pokriće za materijalizaciju pregrada na pozicijama
bitnim za zvučnu zaštitu. Skup akustičkih kriterijuma u elaboratu podrazumeva:

- minimalne zahtevane vrednosti izolacionih moći pregrada po pozicijama,


- maksimalne zahtevane vrednosti zvučne propustljivosti,
- maksimalno dozvoljene nivoe buke u objektu,
- maksimalno dozvoljene nivoe buke van objekta,
- akustičke zahteve za prozore i vrata,
- druge kriterijume, ako postoje.

Potpun skup akustičkih kriterijuma za objekte standardnih namena utvrđen je relevantnim


standardima i pravilnicima. Zadatak akustičkog konsultanta je da utvrdi koji od njih se odnose
na projektovani objekat i u kojim njegovim delovima. U elaboratu se na samom početku svi
oni moraju taksativno navesti.
Nakon pobrojavanja kriterijuma u elaboratu treba da budu prezentirani potrebni dokazi
da zidovi, tavanice i ostali projektovani pregradni elementi zadovoljavaju postavljene
kriterijume. Postoje četiri načina da se u tom smislu dokaže akustički kvalitet zvučne zaštite:
proračuni, podaci dobijeni merenjem, podaci iz literature i paušalne mere koje je teško
dokazati proračunom ali su iskustveno proverene. Postupak proračuna za pregradne
konstrukcije od osnovnih građevinskih materijala nije potrebno svaki put iznova prikazivati u
Elaboratu jer se podaci o njima mogu naći u svakom priručniku građevinke akustike. Zbog
toga detaljno izlaganje toka proračuna izolacione moći, na primer zida od opeke ili od
armiranog betona standardne debljine, nema velikog smisla. Šta više, danas postoje baze
podataka u kojima se mogu naći izmereni podaci o standardnim vrstam pregrada, pa je kao
dokaz u elaboratu dovoljno navesti preuzete podatke. Proračuni izolacionih moći su
neophodni u složenijim uslovima, kada se javlja nestandardan sklop konstrukcija, kod
složenih pregrada sastavljenih iz više paralelnih segmenata ili kada bočno provođenje ima
značajnu ulogu.
Posebno poglavlje u elaborati mora sadržati sve akustičke zahteve koji se odnose na
kvalitet prozora i vrata. U tom smislu, potrebno je taksativno pobrojati sve pozicije na kojima
se javljaju vrata i prozori određene izolacione moći, navedeni prema kategorijama iz
standarda JUS U.J6.201. Ovo je posebno značano da bi se u predmeru i predračunu projekta
definisali neophodni dodatni zahtevi za stolariju, odnosno bravariju.
Najzad, postoje okolnosti kada u Elaboratu zvučne zaštite moraju biti definisani svi
akustički zahtevi koji se odnose na instalacije, pre svega mašinske sisteme, ako postoje u
objektu. Ako u instalacijama postoje kritična mesta, potrebno je precizirati način montaže,
način obrade prodora kroz pregrade, i slično.
U nekim objektima javljaju se posebni zahtevi koji se odnose na izvođenje radova na
akustički delikatnim specifičnim pozicijama u objektu. U praksi se to najčešće odnosi na
plivajuće podove, pregradne zidove od lakih materijala i ″sendvič″ konstrukcije, spuštene
plafone i slično. Na takvim delovima objekta zvučna zaštita često zavisi od načina izvođenja
detalja koji se ne mogu definisati u standardnim prezentacijama AG projekta.

8. ZVUČNA ZAŠTITA U PROCEDURI TEHNIČKOG PRIJEMA

Akustički kvalitet građevinskog objekta, defnisan projektnim zadatkom ili samo


odgovarajućim standardima, kontroliše se dva puta: kroz uobičajenu tehničku kontrolu
projekta (reviziju) i pri njegovom tehničkom prijemu po završetku izgradnje. Osnovni
standard iz oblasti akustike u građevinsrstvu, JUS U.J6.201, definiše obavezu provere
akustičkog kvaliteta zgrada pri njihovom tehničkom prijemu. To podrazumeva određena
merenja u izgrađenom objektu. Merenja obuhvataju ispitivanje ostvrenih izolacionih svojstava
relevantnih pregradnih konstrukcija i, eventualno, merenje nivoa buke ako u samom objektu
postoje neki ugrađeni izvori zvuka (ventilatori, rashladni sistemi, dizel agregati i slično).
Merenja u objektu se obavljaju po posebnim procedurama koje su definisane relevantnim
standardima. Tekst ovih standarda koji kod nas danas važe dobijen je prevodom
odgovarajućih ISO standarda.
Ispitivanje zvučne zaštite u objektu podrazumeva merenje izolacionih svojstava
pregrada na ograničenom broju pozicija, čiji broj zavisi od veličine objekta. Broj mernih
pozicija se utvrđuje tako da pokazuje relevantan statistički uzorak. Na slici ... prikazan je
standardni formular sa rezultatima takvog merenja. Kao rezultat ispitivanja akustičkog
kvaliteta objekta dobija se izveštaj koji je sastavni deo kompleta dokumentacije o njemu i
predaje se komisiji za tehnički prijem. Izveštaj sadrži komplet pojedinačnih rezultata poput
onih sa slike 14.
Narucilac: XXXXXXXXX datum merenja: 5.09.2003. Narucilac: XXXXXXXXX datum merenja: 5.09.2003.
Beograd Beograd
Opis ispitivane pregrade i postupak merenja: Opis ispitivane pregrade i postupak merenja:
Objekat XX, blok XX, Beograd
Objekat XX, blok XX, Beograd Tavanica izmedju sobe stana stana broj 10 i sobe stana broj 5
Izolacija od udarnog zvuka izmedju zajednickog stepenista i stana parket 2 cm
cementna kosuljica 5 cm
stiropor 4 cm
Sklop konstrukcija izmedju stepenista i sobe stana broj 5. armirani beton 16 cm
malter 2 cm

povrsina ..................................... / m2 povrsina .................................... 24,5 m2


zapremina prijemne prostorije...65,5 m3 zapremina prijemne prostorije....66,5 m3
zapremina predajne prostorije...... / m3 referentna kriva (JUS ISO 717-2) zapremina predajne prostorije....66,5 m3 referentna kriva (JUS ISO 717-1)
70 70

frekvencija Ln frekvencija R!
f terca f terca
Hz dB 60 Hz dB 60
50 50
63 63
80 80
50 50
100 49,2 100 29,7
125 40,8 125 36,1
160 42,6 160 39,2

200 47,1 200 44,8


250 46,0 40 250 44,9 40
315 47,5 315 47,4

400 45,5 400 51,4


500 47,4 500 52,5
630 50,0 30 630 53,9 30

800 47,6 800 48,2


1000 47,6 1000 51,2
1250 48,0 1250 49,8
20 20
1600 47,3 1600 47,6
2000 48,3 2000 51,6
2500 46,7 2500 55,2

3150 46,0 10 3150 57,9 10


100 200 400 800 1600 3150 100 200 400 800 1600 3150
4000 frekvencija, f, Hz 4000 frekvencija, f, Hz
5000 5000

Ocena prema JUS ISO 717-2 Ocena prema JUS ISO 717-1

Ln = 53 dB Rw(C, Ctr) = 52 (-3,-6) dB

Broj izvestaja o ispitivanju: 1131 Elektrotehnicki fakultet, Laboratorija za akustiku Broj izvestaja o ispitivanju: 1131 Elektrotehnicki fakultet, Laboratorija za akustiku
Datum: 8.09.2003. Potpis: Datum: 8.09.2003. Potpis:

Slika 14 - Izgled formulara sa izveštajem o merenju zvučne propustljivosti (levo) i izolacione


moći (desno).

U izveštaju se utvrđuje i finalni zaključak o konstatovanom stanju zvučne zaštite u


ispitivanom objektu. U tom smislu, standard JUS U.J6.291 definiše moguću gradaciju
akustičkog kvaliteta zgrade. U njemu su utvrđene granične vrednosti izolacionih svojstava
koje svaki građevinski objekat svim svojim relevantnim pregradama mora da zadovolji.
jednostavno zadovoljavanje standarda minimalnim prebacivanjem graničnih vrednosti naziva
se ″minimalna zvučna zaštita″. Međutim, standard ostavlja mogućnost da investitor može
zahtevati objekat u kome će zvučna zaštita biti značajno bolja od postavljenih minimalnih
zahteva. U tom slučaju klasa zvučne zaštite trebala bi da bude definisana projektnim
zadatkom. Standardom je definisano da ako sve testirane pregrade u objektu imaju vrednosti
koje su bolje od minimalnog kriterijuma za 4 ili više decibela, objekat ima takozvanu
″poboljšanu zvučnu zaštitu″. Činejnica da testirani objekat ima minimalnu ili poboljšanu
zvučnu zaštitu konstatuje se u izveštaju o ispitivanju.
Iako standard JUS U.J6.201 propisuje obavezu ispitivanja akustičkog kvaliteta pri
tehničkom prijemu, činjenica je da to još uvek kod nas predstavlja nepoznatu kategoriju svuda
izvan najvećih gradskih centara. Stanje u toj oblasti još uvek podrazumeva ulaganje napora na
širenju informacija o zakonskim obavezama u oblasti zvučne zaštite.
LITERATURA

[1] JUS U.J6.201 - Akustika u gradjevinarstvu. Tehnički uslovi za projektovanje i


gradjenje zgrada.
[2] JUS ISO 717 - Akustika u gradjevinarstvu. Utvrđivanje vrednosti zvučne izolacije u
zgradama i građevinskih elemenata.
[3] JUS ISO 140 - Akustika u gradjevinarstvu. Merenje zvučne izolacije u zgradama i
građevinskih elemenata.
[4] JUS ISO 6242-3 - Visokogradnja. Izražavanje zahteva korisnika. Deo 3: Akustički
zahtevi.
[5] JUS U.J6.001 Akustika u građevinarstvu. Osnovni termini i definicije.
[6] Zakon o zaštiti životne sredine, Službeni glasnik RS, broj 66, 1991.
[7] Pravilnik o dozvoljenom nivou buke u životnoj sredini, Službeni glasnik RS, broj 4,
1992.
[8] Pravilnik o merama i normativima zaštite na radu od buke u radnim prostorijama,
Službeni list SFRJ, broj 21, 1992.
[9] Kurtović, H.: Osnovi tehničke akustike, Naučna knjiga, Beograd, 1982.
[10] Mijić, M.: Akustika u arhitekturi, Nauka, 2001.
[11] Simonović, M., Kalić, D., Pravica, P.: Buka - štetna dejstva, merenje i zaštita,
Institut za dokumentaciju zaštite na radu, Niš, 1982.
[12] Fasold, W., Sonntag, E.: Bauakustik, VEB Verlag fur Bauwesen, Berlin, 1976.
[13] Templeton, D, Lord.P.: Detailing for acoustics, The Architectural Press, London,
1988.
[14] Kurtović, H.: Zaštita od buke u stambenim zgradama i sličnim objektima,
Arhitektonski priručnik, 190-221, Savez arhitekata Srbije, Beograd, 1983.
[15] Kurtović, H., Mijić, M.: Uticaj obilaznih puteva prenošenja buke iz bučnih
prostorija, IX Jugoslovensko savetovanje ″Zaštita od buke i vibracija u životnoj i
radnoj sredini″, Zbornik radova, 1-5, Beograd, 1986.
[16] Mijić, M., Kurtović, H., Perolo, Z.: Izolaciona svojstva pregradnih konstrukcija u
praksi, Revija rada, broj 206-207/88, 54-59, Beograd, 1988.
[17] Mijić, M.: Akustički komfor, poglavlje u knjizi ″Održavanje, obnova i rekonstrukcija
objekata višeporodičnog stanovanja i poslovanja″, Arhitektonski fakultet Univerziteta
u Beogradu, Beograd, 2003.

You might also like