INTERVJU

Prof. dr. ADNAN SILAJDŽIĆ,

redovni profesor na Fakultetu islamskihnauka/znanosti u Sarajevu

KAD ZAGUSTI, POZIVAJU SE

NA UBIJENE IMAME

Foto:

Dženat Dreković

Razgovarao: Eldin Hadžović

Dani, Broj 661

12. 02. 2010

Dr. Adnan Silajdžić nije po prvi put postao žrtvom kadribegovića i drugih jurišnika reisul

uleme IZ

-a BiH

Mustafe Cerića. Jedan od najuglednijih profesora FIN

a govori za Dane o posljednjim napadima iz glavnog medijskog štaba Rijaseta, neistinama iznesenim u posljednjem broju Preporoda, odgovornosti vođstva Islamske zajednice u BiH, razlikama između formativnog i doživljajnog islama, konformizmu u islamu teodnosima između ateista i vjernika

Adnan Silajdžić:

"Zbog nepostojanja ozbiljne projekcije razvoja obrazovnih institucija kod nas, i najviši organi Islamske zajednice snose odgovornost"

O seminaru

Islamski diskurs u BiH

, održanom na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, glasilo Islamskezajednice u BiH donijelo je opširan izvještaj, no o jednom se "incidentu"

istupu dr. Adnana Silajdžića

morao oglasiti lično glavni urednik u uvodniku Preporoda. Seminaru je nazočilo, kako Preporodov urednik piše, "najmanje pet muftija, dobra tri

četiri dekana islamskih fakulteta, desetak

petnaest profesora tihfakulteta, nekoliko direktora medresa, najmanje jedan akademik, najmanje (i najviše) jedan generalnisekretar Rijaseta, rektor Univerziteta (i to internacionalnog) i zamjenik reisu

uleme", a autor uvodnikatvrdi i da je kompletna pobrojana creme de la creme nakon "incidenta" ostala

nokautirana. Tako je AzizKadribegović, a tako se autor teksta zove, incidentom proglasio ozbiljan pokušaj jednog značajnogintelektualca da na jednom zatvorenom stručnom skupu objasni ono što je laicima i golim oko vidljivo, a pred čim zvanična ulema i ogromna većina domaćih islamskih mislilaca zatvara oči

da je sve manje jezikavjere, a sve više jezika o vjeri. Budući da se o skandaloznim objedama izrečenim protiv jednog uglednog profesora nije oglasio niti jedan organ Islamske zajednice, može se mirne duše izvesti zaključak

AzizKadribegović je u svom uvodniku napisao ono što Mustafa Cerić misli, baš kao što se na Cerićevim putešestvijama Kadribegović rado, često i uslužno ponašao kao njegova sjena

, z

adužena za artikuliranjeCerićevih stavova.

DANI:

Profesore Silajdžiću, šta se tačno dogodilo na seminaru o islamskom diskursu u BiH, nedavnoodržanom na FIN

u? Vi ste se pojavili nepozvani i, prema pisanju glavnog i odgovornog urednikaPreporoda, napravili skandal. Šta je bio smisao tog seminara, zašto niste bili pozvani i zašto ste takoreagirali?

SILAJDŽIĆ:

Ideja za organiziranje jednog takvog seminara je više nego izvanredna. Mi inače dugovremena očekujemo da se u IZ

u otvore ozbiljne kritičke rasprave o brojnim pitanjima koja se odnose nastanje religijske svijesti kod Bošnjaka, o problemima i dilemama s kojima se suočava IZ i njene najvažnijeinstitucije, osobito nakon ozbiljnih demokratskih promjena koje su se dogodile devedesetih godina prošlogstoljeća. Ideju o organiziranju ovakvog seminara podržao sam s velikim zadovoljstvom. Zašto nisam pozvankao jedan od učesnika i referenata

ne znam. To treba pitati organizatore seminara, ali sam dobio poziv daučestvujem u diskusijama koje su trebale uslijediti nakon podnesenih referata. Nakon što sam odslušao prvadva veoma zanimljiva i angažirana referata kolege Mehmedalije Hadžića, direktora Instituta za proučavanjetradicije Bošnjaka, i kolege Enesa Karića, zatražio sam riječ od moderatora skupa te posve mirno i laganoizašao za govornicu. Naravno, otvorio sam dilemu

a to je da se kod nas u IZ

u, pa možda čak i šire udruštvenoj zajednici, dojako nije ozbiljno znanstveno

istraživački razmatralo pitanje stanja religijskogfenomena općenito i posebno islamskog vjerskog fenomena u BiH. Pri tome sam bio rukovođen činjenicomda su se naši istraživači do sada uglavnom fokusirali na apstraktne ili historijske teme, preciznije na razvojvjerskog i teološkog mišljenja bosanskohercegovačkih muslimana za vrijeme otomanske i austrougarskevladavine. Zbog toga sam

zamolio da se u raspravama vratimo religijskim prilikama u BiH s kraja prošloga i

na početku novoga milenijuma.

DANI:

Šta je bio Vaš motiv za javnim preispitivanjem suštine i forme u bosanskom pristupu islamu?Zaključili ste da se proces revitalizacije islamskoga dogodio upravo na razini forme, a da je suština ostalaizgubljena...

SILAJDŽIĆ:

Ja se dugi niz godina nastojim baviti tim problemom. U mnogim razvijenimzapadnoevropskim zemljama već dvadesetak godina se poduzimaju ozbiljna empirijska sociološka isocijalno

psihološka istraživanja religioznosti kod adolescenata i mladih. I ne slučajno, te dvije dobneskupine sa stanovišta znanosti o odgoju, kao što su moderna religiologija, etika, psihologija, pedagogija itd.,su najznačajnije. Mi takvih istraživanja, nažalost, još uvijek nemamo, osobno nastojim da se bavim timtemama, da kažem, više usput kao profesor dogmatike i historije islamskih doktrina. Shvatio sam da je to zanas od izuzetne važnosti, čak sam i objavio neke tekstove koji su prevedeni na strane jezike. Kod nas su titekstovi ostali nezapaženi, skoro da nisu unutar Zajednice imali bilo kakvu, a kamoli ozbiljnu recepciju. Ionda sam za govornicom ustvrdio da bismo se trebali više usredsrediti na događaje koji su temeljnoodređivali stanje vjerske svijesti od devedesetih godina pa naovamo. Moja su istraživanja pokazala, kada segovori o religijskom revivalu, da je naglo buđenje religioznoga kod nas logično išlo ruku pod ruku sdemokratskim promjenama 90

ih godina prošloga stoljeća. Međutim, niko se nije ozbiljno pozabavio pitanjem da li se to oživljavanje religioznog dogodilo na sadržajnoj ili formalnoj razini. Moje iskustvo je pokazalo da se to dogodilo, ne na sadržajnoj ili doživljajnoj, nego više na formalnoj ili simboličkoj razini,što je dakako otvorilo širok prostor za strašnu zloupotrebu sadržaja univerzalnih vrijednosti svih poznatih ivelikih svjetskih religija, pa tako i islama. U tom okviru otpočeo je proces bezobzirne ideološke, partijske i političke zloupotrebe vjere...

DANI:

Poput klanjanja džume u Parlamentu...?

SILAJDŽIĆ:

Naravno. Dakle, govorim o univerzalnim vrijednostima koje su ideološkom zloupotrebomdobivale prolazna ili zemaljska značenja, i na taj način same postajale utopije poput svake ideologije i politike. Islam, kao i svaka druga religija, u sebi sadrži te univerzalne vrijednosti koje obogaćuju,oplemenjuju ljude, koji integriraju društva i zajednice itd. Ako niste u stanju u svojemu osobnomereligijskom iskustvu integrirati bogatstvo različitosti, onda posljedično oko sebe stvarate ograde, bedeme igranice i time ste, umjesto spajanja i pozitivne integracije, otvorili proces razdvajanja i dezintegracije kojanarušava prirodni balans ili ravnotežu unutar određene društvene grupe. Zbog toga sam zatražio, sasvimmirno i opušteno, da daljnji razgovor fokusiramo na pitanje vjerske obnove Bošnjaka u zadnjih dvadesetak godina. I onda sam, svjestan apsolutne odgovornosti, izgovorio dvije

tri rečenice koje su za jedan broj prisutnih zvučale u najmanju ruku provokativno, da ne kažem

nemoralno. Ponajprije sam rekao

i to jezapravo moje istraživanje pokazalo

da mi u BiH već relativno duže vrijeme živimo u nekoj vrsti krajnjerazuđene i zanimljive pluralne religijske obnove; da se u Bosni od 90

ih pa naovamo pojavio čitav spektar tumačenja islama, čitav niz različitih škola u razumijevanju i artikuliranju islama itd.

DANI:

Rekli ste

da ta pojava nije neprirodna?

SILAJDŽIĆ:

Ne, nije neprirodno. Na koncu, historija ima svoje zakonitosti kojima se moramo povinovati. No, to ne znači da ne možemo svojim duhovnim i intelektualnim kapacitetima usmjeravati historijsketokove, dapače, to je naša temeljna obaveza kao najodgovornijih bića na zemlji. Pluralna religijska scena uBiH svjedoči da nismo bili dovoljno kadri utjecati na određene historijske promjene i tokove. Bolje bi biloda je ona drugačija i kvalitetnija jer bi umnogome doprinijela zrelijem razvoju religijskog, a samim time idruštvenoga mišljenja kod nas u cjelini. Ali, činjenica da ona postoji nas sve skupa ozbiljno obavezuje prije

svega zbog činjenice da bosanskomuslimansku pluralnu scenu u BiH karakterizira u dobroj mjeri odsustvo jezika vjere. Htio sam kazati da nama nedostaje ne formalnog ili normativnog islama, s kojim se moželicitirati od prilike do prilike, zarad vlastitog konformizma, već doživljajnog islama.

DANI:

Koristiti ga u političke svrhe...

SILAJDŽIĆ:

Upravo tako: političkog ili društvenog konformizma. Dobro se sjećam da me je, mislim da jeto bilo na svršetku ili odmah nakon agresije na BiH, jedan moj kolega, katolički teolog, zabrinuto upitao dali i u Islamskoj zajednici ima sličnih pojava poput onih u Katoličkoj crkvi da ljudi dolaze i traže krštenice da bi otvorili zelenaru ili započeli neki unosan posao. Naravno, odgovorio sam potvrdno i zaključio naš kraćirazgovor činjenicom da takve pojave prate društva koja su u ratu ili poslijeratnoj tranziciji i da ih trebaozbiljno pratiti i prema njima se veoma odgovorno odnositi radi očuvanja digniteta vjerskih zajednica injihovog suštinskoga poslanja.