IUSLOVNA BESMRTNOST
U STAROM INOVOM ZAVETU
ČOVEK STVOREN PREMA BOŽJEM OBLIČJU
Odakle potičemo? Ko smo? Šta je smisao našeg života? Kakva nas budućnost čeka? To su pitanjakoja nam se uvek iznova nameću. Na ova pitanja postoje samo dva tumačenja: ili je čovek slučajnaskupina atoma, koju je oblikovala beskrajna igra slučaja tokom miliona godina, ili je on, zajedno sa živomi neživom prirodom, delo Stvoritelja, neizmernog u mudrosti, sili i ljubavi.Biblija, koja je istinskom hrišćaninu temelj vere i života, upoznaje nas sa Stvoriteljem, otkrivanam kako je postao čovek i govori nam o njegovoj večnoj sudbini.Prvi biblijski izveštaj upoznaje nas s činjenicom da su nebo i Zemlja sa svojim stanovnicima aktBožje stvaralačke moći:»U početku stvori Bog nebo i zemlju.« (1. Mojsijeva 1,1)»Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovih sva vojska njihova. . . Jer on reče, i postade; on zapovedi, i pokaza se.« (Psalam 33,6.9)U prvom poglavlju 1. knjige Mojsijeve pošto je opisano oblikovanje Zemlje i stvaranje biljnog iživotinjskog sveta, opisuje se i stvaranje prvog čoveka:»Potom reče Bog: da načinimo čoveka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji. Istvori Bog čoveka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.« (1.Mojsijeva 1,26.27)U drugom poglavlju iste knjige zapisana je ponovljena istorija o stvaranju, obogaćena poniranjemu određene i veoma značajne pojedinosti. Tu je opisano postanje čoveka, ali i njegova struktura:»A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša živa.« Isti tekst u prevodu koji je izdala »Stvarnost« glasi ovako: »Jahve, Bog, načini čovjeka od praha zemaljskoga i u nosnice mu udahnu dah života. Tako postane čovjek živa duša.« (Postanak 2,7)Ovaj kratki izveštaj ističe ne samo vezu koja postoji između Boga i čoveka već ističe sve što jemoguće utvrditi o postanku čoveka i njegove strukture:1. Čovek je sastavljen od dva elementa —
prah zemaljski
i
dah
života.
2. On je spoj ovih dvaju elemenata.3. Čovekovo osnovno obeležje označeno je činjenicom da je on
»duša živa
«, tj.
živo biće.
U izveštaju o stvaranju čoveka ističu se tri grupe reči na kojima je potrebno da se zadržimo, a tosu: »dah života«, »duša živa« i »poobličju Božjemu«. Ni u jednoj od ove tri grupe reči ne spominje se izraz besmrtnost ili besmrtna duša. Međutim, ipak postoji veoma rasprostranjeno mišljenje da je Bog stvorio čoveka s besmrtnom dušom. Pristalice togmišljenja smatraju da je Bog stvorio čoveka besmrtnim, jer ga je stvorio »po obličju svojemu«, a Bog je besmrtan. Nadahnuti izveštaj četiri puta spominje da je Bog stvorio čoveka na svoju sliku ili po svom obličju(1. Mojsijeva 1,26.27; 5,1; 9,6). V 1. Mojsijevoj ili knjizi Postanka nemamo odrećenu izjavu koja bi nam bliže objasnila u čemu je Bog stvorio čoveka prema svojoj slici - obličju. Apostol Pavle daje u tom pogledu objašnjenje kad kaže: »I obučete u novog čoveka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinjiistine.« (Efescima 4,24) Čovek je stvoren kao čisto, pravedno i sveto biće. U
moralnom
pogledu čovek je bio Božja slika.Učiti i verovati da je čovek stvoren kao besmrtno biće zato što je stvoren prema slici besmrtnogBoga, nema nikakve logične osnove. Ako bismo verovali da je čovek besmrtan zato što je ovako stvoren,onda bismo takođe morali verovati da je čovek svemoguć, sveznajuć i svuda prisutan, jer jeBog svemoguć, sveznajuć i svuda prisutan. Svakome je jasno da je to apsurd. U Svetom pismu se čovekunigde ne pridaje atribut besmrtan. Taj atribut daje se jedino Bogu koji je »car nad carevima i gospodar nadgospodarima, koji
sam
ima besmrtnost«. (1. Timotiju 6,15.16)
3