1.Uvod
Po Pravilniku o zaštiti voda od hemijskih materija, koji se propisuje za kanale gradskogkanalizacionog sistema, zabranjuje se upuštanje toksične, opasne i štetne materije ukoncentracijama većim od maksimalno dozvoljenih (MDK). U ove materije spadaju i ulja imasti, organskog ili mineralnog porekla, za koje je MDK propisano 40 mg
/
l, što ujedno i predstavlja predmet istraživanja ovog rada. Ulja i masti u otpadnim vodama mogu poticati odraznih čovekovih delatnosti. Cilj ovog rada je da se identifikuju tehnološki procesi, koji najvišezagađuju recipijente (reke, jezera, mora i sl) otpadnim vodama koje sadrže ulja i masti, kao i predlog tretmana ovih otpadnih voda. Polazna hipoteza je da najveći doprinos u otpadnimvodama opterećenim uljnim emulzijama (ulja i masti) daju naftna industrija, petrohemijskaindustrija, metaloprerađivačka industrija i industrija za proizvodnju ulja i masti. Metodeistraživanja koje će se koristiti u cilju dokazivanja postavljene hipoteze su statističke metode kaoi proučavnje literature.1