Professional Documents
Culture Documents
Beograd
Rad
Prezentovan u Cilju
Jani Grubelnik
Maj 2007
SADRŽAJ
Glava
I. UVOD..................................................................................................................................... 1
i
Adventistićko Tumačenje Nakon 1900 ................................................................... 18
Savremeni Adventistički Komentatori (1950- ) ...................................................... 20
Adventistički Komentar (F.D. Nichol)............................................................ 21
Hans LaRondelle ............................................................................................. 21
Jon Paulien ...................................................................................................... 21
Ranko Stefanović ............................................................................................ 22
Zaključak ......................................................................................................................... 23
ii
Priroda Brojeva u Otkrivenju .......................................................................... 61
Argumenti u Korist Simbolizmu Broja u Otk.13:18 ....................................... 63
SZ Pozadina Otk.13:18............................................................................................ 65
Danilo 3 – Lik sa 60 x 6 Lakata ..................................................................... 65
666 Talenata Zlata – 1.Kr.10:14...................................................................... 66
Problem Klasičnog Kriptološkog Pristupa Broju 666 ............................................. 67
Problem Tradicionalog Adventističkog Pristupa Broju 666 ........................... 68
Predlog Značenja Broja 666 .................................................................................... 70
Zaključak ......................................................................................................................... 73
IV. ZAKLJUČAK.................................................................................................................... 74
Tumačenje u Istoriji......................................................................................................... 74
Teološka Evaluacija......................................................................................................... 76
Predlozi i Lociranje Zaključaka na Teološkoj Mapi........................................................ 78
BIBLIOGRAFIJA.................................................................................................................... 79
iii
GLAVA I
UVOD
Iz perspektive crkve je vrlo važno proučavati je, jer Otkrivenje uvek iznova podseća
crkvu da ostane verna kad život liči na agoniju. Knjiga nam svedoči o Božjoj vladavini,
pored moguće loše situacije u kojoj će se čovek naći. To daje crkvi i čoveku sigurnost
Definicija Problema
razumevanje. Njene slike i simboli poput zmaja, zveri, kuga, truba, neveste u beloj haljini,
broja 666, žiga zveri, anđela koji lete posred neba sa svojom vešću, žena koja sedi na zveri i
Da je stvar još teža, mi smo udaljeni dva milenijuma od kulture u kojoj je bilo
Otkrivenje napisano. L. Morris nas podseća, da se njeni simboli trebaju razumeti prvenstveno
u kontekstu vremena njenog pisanja, a ne u kulturi oko 2000 godina nakon pisanja knjige.2
pouzdanih izvora koji nam pomažu u razumevanju Otkrivenja. U našem istraživanju fokus će
iti na broju 666 iz Otkrivenja 13:18. U čitavoj knjizi je to stih oko kojeg je vođeno mnogo
1
Bruce Norman, „Preaching Revelation to the Secular Mind,“ JATS 8 (1997), 170.
2
Leon Morris, The Book of Revelation, Tyndale NT (Grand Rapids: Eerdmans, 1994), 9.
3
G.K. Beale, The Book of Revelation, The New International Greek Testament Commentary
(Grand Rapids: Eerdmans, 1999), 718.
1
2
U samom stihu postoji više pitanja oko kojih su se vodile oštre debate. Te tačke
usredređena na izraz: „izračunaj broj zveri“, druga na: „je broj čoveka“ i treća: „njezin broj je
c.) Koje je značenje broja 666? Neki tvrde, da broj nosi u sebi simboličku
značenje, koje trebamo potražiti drugde i razumeti ga šire. Drugi zagovaraju, da trebamo
izračunati broj zveri tako, da identifikujemo određenu istorijsku ličnost. Kako možemo znati
Sve su to pitanja koja moramo postaviti, da bi izbegli što više „zamki“ koje se
pojavljuju u istraživanju i razumevanju tako „mističnog“ teksta kao je Otk.13:18. U istu ruku
Cilj Rada
tekstu definisan. Doći do validnog zaključka vezanog za ovu temu (broj 666) nije ni malo
lako. Jer je 666 najmističniji broj u Otkrivenju za koga se ponekad čini, da znači sve i ništa.
Jovan imao na umu, dok je pisao knjigu Otkrivenja. Zato moramo pogledati kako su taj broj
tumačili kroz vekove, da bi imali osnovnu ideju o toku i razvoju tumačenja broja 666. Da bi
bili što uspešniji u cilju rešavanja problema, moraćemo istražiti kulturološku pozadinu
Jovanovog vremena, koja je usko povezana sa ovom tematikom. Isto moramo učiniti i sa
biblijskim osnovama i pozadinama iz kojih je Jovan uzimao svoje slike i simbole. Takav
pristup automatski eliminiše mnoge nepotrebne ideje i moguća nebiblijska rešenja, koja se
Značaj istraživanja
a.) Kroz vekove se nakupilo mnogo različitih tumačenja u vezi broja 666, da ih je teško
nakupljenih ideja, tada će doprinos biti jasnija preglednost tematike kojom se bavi.
b.) U određenim krugovima (nakon 2000. godine) se ponovo probudila debata oko
debata deli ljude u dve grupe, na one za i protiv, u dva tabora, što nikad nije bila
Sve to su razlozi koji doprinose trenutnoj važnosti tematike kojom ćemo se baviti
Ograničenja
odnosom između tumača Otkrivenja i preciznijim značenjem broja 666. To je tematika koja
zahteva nivo i obim doktorskih studija. Zbog toga istorijski pregled neće biti detaljan, a
istraživanja pokazala su, da mora tekst sam odrediti pogled koji ćemo prihvatiti za određenu
sekciju, ili tekst koji tumačimo. Biblijski tekst mora formirati naše poglede, nas će zato u
Rad neće iscrpno predstavljati mišljenje drugih teologa u vezi 666 jer će
istraživanje ići svojim egzegetskim putem. U svrsi, da bi došli do što izvornijeg značenja
delovima koji direktno pomažu razumevanju broja 666, razjašnjavaju njegovu istorijsku
Metodologija
Veće celine drugog poglavja podelili smo po predlogu L.J. Gugliotto.5 Tu metodologiju smo
izabrali zbog što konciznijeg zaključka rada. U metodologiji smo odbacili da sledimo neke
druge pristupe Bibliji, poput feministićkog, jer se oni po većini „ne baziraju“ na biblijskom
tekstu. Štaviše odbacuju je kao Reć Božju u potrebi, da stvore svoj kanon.6 Što za ovaj rad
većih celina. Detalje i podnaslove njegovog predloga moraćemo promeniti iz korena zbog
ćemo se upoznati sa osnovnim činjenicama Otkrivenja, što će nam pomoći kod šireg
strukturalnu analizu, nakon koje će slediti verbalna. Sa sledećom čemo dobiti pravi značaj
ključnih reči u Otk.13:18, razsvetliti prevod i dokučiti granice i „mogučnisti“ glavnih reči.
Kulturološka analiza će pokazati odakle potiču određeni alati klasičnog tumačenja 666.
Teološka analiza će na kraju sažeti sve nalaze koje smo dobili egzegetskim pristupom. U njoj
4
Gordon D. Fee, New Testament Exegesis (Louisville, Kentucky: Westminster/John Knox
Press, 1993).
5
Lee J. Gugliotto, Handbook for Bible Study (Hagerstown: Rewiew and Herald Publishing
Association, 1995).
6
Vidi Elisabeth Schüssler Fiorenza, „Feminist Hermeneutics,“ Anchor Bible Dictionary
(1992), 2:789.
GLAVA II
obzir ćemo uzeti samo neke od glavnih predstavnika svakog istorijskog razdoblja sve do
vekove, su ključ po kojem ćemo birati da li ćemo ih uzeti u obzir ili izostaviti.
Irenaeus (Irinej) je najraniji izovor u kome čitamo o broju 666, u njegovom delu
“Against Heresies„. Kaže, da će se nakon raspada četvrtog carstva napraviti razlika između
pravednih i zlih odvajanjem na levu i desnu stranu pored Gospoda. Zli će se odvojiti od Boga
i od Reči Božje.7 Antihrist će tada svojom ličnošću zavoditi narode i smestiti se u Hram, da
bi bio obožavan kao Hristos. Lažni prorok (druga zver) naređuje svima, da stave na ruku
pečat, da niko ne može trgovati osim onih koji imaju pečat imena zveri ili broj njenog imena,
Irenaeus je verovao, da će svet biti uništen za toliko hiljada godina za koliko dana je bio i
stvoren.
7
Irenaeus Against Heresies 5.28.1 (ANF, 1:556).
8
Irenaeus Against Heresies 5.28.2 (ANF, 1:557).
5
6
u narednih 6000 godina.9 Jer je jedan dan pred Bogom kao hiljadu godina.10 Irenaeus kaže,
da rani narodi koji nisu podigli oči prema nebu i uzvratili zahvalnost Stvoritelju, nisu želeli da
stanu na stranu svetlosti istine. Zato je na njih došao potop. A na kraju vremena kad će Bog
morati odvojiti crkvu od ostalog sveta, ispuniće se reči o nevolji koje još nije bilo na svetu.11
U zveri koja dolazi, biće sakupljene sve nepravde i prevare i sve zavodničke snage susreće se
Zbog toga njeno ime poseduje broj 666. Zver sumira u sebi sve slabosti koje su
se nakupile od pada anđela do potopa. Noje je bio star 600 godina kad se dogodio potop i
smislu, što će se desiti sa svakim koji se pobuni. Mladići su bili bačeni u vatru. To će se
Otkrivenja i oni koji su videli Jovana licem u lice preneli su nam ovo tumačenje.14
9
Irenaeus Against Heresies 5.28.3 (ANF, 1:557).
10
1.Moj.2:2, 2.Pet.3:8, Svet je bio završen u šest doslovnih dana kad ga je Bog stvarao, tako će i
sada taj svet u otpadu biti završen za 6000 g zaključuje Irenaeus.
11
Mt.24:21.
12
Irenaeus Against Heresies 5.29.2 (ANF, 1:558).
13
Irenaeus Against Heresies 5.29.2 (ANF, 1:558).
14
Rano se pojavio manuskript sa brojkom 616 umesto 666. U Walton's Polyglott manuskriptu je
broj ispisan punim rečima: `Eako,sioi e`xh,konta e[x - 666.. U drugim kao su J.J. Wetstein, J.J.
Griesbach, Hahn i Tittmannovom je broj izražen samo slovima cx~ = 666 c=600,x=60,~=6), ali
Tichonius preuzima čitanje ci~ = 616. Irenaeus se pre toga tom pristupu suprostavio. Nema sumnje, da
jest broj 666 pravilan. Wetstein tvrdi, da je nekad broj bio ispisan u rečima a ponekad samo označen
slovima. Po njegovom je Jovan verovatno prvo koristio samo slova. Ali to je sekundarnog zančenja.
Albert Barnes, Revelation, Barnes' Notes Heritage Edition, no. 14 (Grand Rapids: Baker Book House),
335.
7
Deset careva koji će vladati nakon raspada carstva treba naučiti ko je taj
koji se sakriva iza tog broja. To jeste onaj, koji će želeti da imati svo
carstvo za sebe i plašiti druge, te imati ime koje se poklapa sa tim brojem,
on jeste prava zloba i pustoš.15
Irenaeus daje tri predloga o mogućem značenju 666: Evanthas16, Lateinos17 ili
ispunjenje prorčanstva nego unapred nagađati i nabacivati imena koja bi se složila sa tim
brojem.19
Hippolytus (170-236)
svog učitelja. Piše veliku raspravu “O Hristu i Antihristu„. Otk.13 tumači na način, da će
Božji narod biti progonjen od zveri, Antihrista i lažnog proroka, sa željom, da ih istrebe iz
sveta. Slično je učinio i Antioh Epifan jevrejima. Sakupio ih je, da bi marširali u procesiji
koja je obožavala Dionisa kao božanstvo. Svaki koji bi odbio poslušnost bio bi ubijen
Antihrist koji ima broj 666 činiti. Najvažnije kod Hipolita jeste njegov stav o imenu broja. On
kaže sledeće:
Victorinus (280)
samo Otkrivenje. O broju 666 ne kaže ništa novo, osim da ponavjla Irenaeus-ove i
Hippolytus-ove stavove. Dodaje kako su mnogi u ono doba verovali, da je to Tetian22 i ako to
15
Irenaeus Against Heresies 5.30.2 (ANF, 1:559).
16
TDNT zamećuje, da se ovo ime ne može više identificirati.
17
Latinski car
18
Tit, koji je razrušio Jerusalim 70 n.e.
19
Irenaeus Against Heresies 5.30.3 (ANF, 1:559).
20
Hippolytus Treatise on Christ and Antichrist 2.49 (ANF, 5:214).
21
Hippolytus Treatise on Christ and Antichrist 2.50 (ANF, 5:215).
22
T= 300, e=5, t=300, i=10, a=1, n=50.
8
ime prevedemo na Latinski dobijamo Diclux što takođe iznosti 666. Njegov stav
je bio, da Antihrista treba prvo prepoznati iz Grčke „gematrije“. Pod brojem 666 možemo
iz Severne Afrike u 4. veku. Uticao je na Augustina 25, Primasiusa, Beda-u, Beatus-a itd.
opstala celih 7 vekova, dok istorijsko tumačenje proročanstava opet nije povratilo svoje
mesto.
Primasius (560)
pre Kiprijana koji pomaže da rekonstruiše vrlo uticajan Tihoniusov komentar. U mnogome je
Druga zver iz Otk. 13 je u krvnom srodstvu sa Simonom Magom a broj zveri 666 odnosi se na
dane u kojima će Antihrist progoniti crkvu. Primasius je značajan jer predstavlja vezu između
23
Victorinus Commentary on the Apocalypse (ANF, 7:356).
24
Za detaljnu analizu Tichonius-a vidi Gerhard Maier, Die Johannesoffeenbarunng und die
Kirche, Wissenschaftliche Untersuchungen zum Neuen Testament, Begründet von Joachim Jeremias
und Otto Michel, no. 25 (Tübingen: J.C.B. Mohr, 1981), 108-171.
25
Tichonius je razvio sedam pravila interpretacije koja su uticala na Agustinovu doktrinu o ne-
istorisjkom pristupu proročkoj literaturi. Proroštva su prihvatili kao apstraktne principe koji su imali
malo veze sa vremenom i mestom tumača. Zato Chrysostom (Zlatousti) i Augustin „ništa“ ne govore o
666. To je bio glavni princip tumačenja kroz Srednji vek. Sve do Anselma iz Havelberga, Ruepert-a iz
Deutza, Jojachima iz Flore koji su neminovno utecali i na kasnije reformatore.
26
Jer je bio Donatista.
27
L. E. Froom, Vol.I, 546.
28
Ibid., 547.
9
Beda (673-735)
Tvrdi da je Antihrist mali rog iz Dan.7 koji se uzdiže iz Vavilona, a 666 Tetian.29
Berengaud (850-)
stav je bio, da Otk.13 otkriva Sotonin napad na ženino potomstvo na kraju vremena preko
propovednik Antihrista. Dva njena roga su bezbožnici jevreji, i pagani. Odbija međutim da
na teritoriji Španije osnovan kalifat, i u vreme najezde Islama na hrišćansku Evropu, cvetala
Naročito se isticao zapis “život Muhameda” koji je cirkulisao po Španiji. U njemu je bilo
Antihrista. Ključne ličnosti koje su propagirali takva tumačenja bili su Eulogius i Paul
Alvarus.32
29
L. E. Froom, Vol.I, 613.
30
Ibid., 581.
31
Hugh Goddard, A History of Christian-Muslim Relation (Edinburgh: Edingurgh University
Press, 2000), 82.
32
Goddard, 84.
10
tvrdio, da je dobio prosvetljenje od Boga jednom kad je radio i da od tada bolje razume Božju
volju za ljude. Za razumevanje broja 666 treba još malo sačekati, da bi razumeli njegovo
značenje. Prvo trebamo poznati ime, da ne bi spekulisali sa brojkama. Ali sam broj nam za
sada još nije otkriven. Jojachim je na kraju poslužio sa šarolikom spekulacijom, da je 666
prorok sam Muhamed a i broj 666 predstavlja njega.36 To tumačenje slede De Lyra, Giovanni
Nanni (1480) i Genebrard (1580). Papa je tada u Mohamedu pronašao grešnog jarca, da bi
Otkrivenje 13.
Predreforamcijsko Doba
Lolardi i Husiti
privukao mnoge pristalice, koji su se zvali Lolardi. Jedan najočigledniji lolardski naučnik i
33
Sve do Anselma iz Havelberga, Ruepert-a iz Deutza, Jojachima iz Flore, koji su važno uticali
na preokret tumačenaj proročke literature, proročanstva su tumačili na spiritualistički način. Za više
informacija gledaj L. E. Froom, The Prophetic Faith of our Fathers, The Historical Development of
Prophetic Interpretation, Vol.1 (Washington, D.C.: Review and Herald, 1950), 562–568, 685-716, 893-
904.
34
L. E. Froom, Vol.I,707.
35
U tom razdoblju je postojalo već mnogo tumačenja o papi kao Antihristu. Takav odziv
pape bilo je i za očekivati.
36
L. E. Froom, The Prophetic Faith of our Fathers, The Historical Development of Prophetic
Interpretation, Vol.II (Washington, D.C.: Review and Herald, 1948), 307.
11
Protiv njega je podigut proces 1391. jer je okarakterisao papu kao Antihrista.37
Njegovo mišljenje je delio i češki reformator Jan Hus.38 Za Bruta su pape sa svojom
kraljevskom i svešteničkom moći bile druga zver iz Otk.13. jer ne dozvoljavaju nijednoj
crkvi, da „prodaje duhovnu robu“, dok ne primi žig zveri. Za broj imena tvrdi, da je to „Dux
Cleri“ (vođa klera) i njegovo ime je 666.39 John Purvey (1354-1428) je bio student na
Oxfordu, kad je Wycliffe bio u zenitu. Bio je Wycliffe-ov prijatelji i saradnik koji je nakon
njegove smrti postao vođa Lolarda. Za njega je prva zver simbolizovala Antihrista, druga
obuhvata njegovo propovedanje pseudo-apostola. A broj 666 Purvey pripisuje samom papi.40
njegovim delom. Pad Konstantinopolja godine 1453. verovatno je samo utvrdio u njemu
Reformacija
Luther nije visoko cenio knjigu Otkrivenja, niti je smatrao kanoničnom. Svoju
37
L. E. Froom, Vol.II, 75.
38
Ibid.,157.
39
Ibid., Vol.II, 77.
40
Ibid., Vol.II, 99.
41
Ibid., Vol.II, 136.
12
Tek kasnije, kad je našao dobre razloge, da bi zver iz Otkrivenja pripisao papi i
...jer papa tvrdi, da je samo on u pravu, uzima sebi vlast u ime Boga.
Njegova vladavina će trajati 666 godina kao piše u Otk.13:18. Taj jad je
počeo negde brzo nakon pape Gregora I (590-604).43
smrti preuzima vođenje nemačkog protestantizma. Sve što piše u vezi 666 broja jeste, da
najpre citira Irenaeus i grčkog Lateinos, a onda dodaje svoje računanje iz Jevrejskog Romith
(Rimsko carstvo).44
papstvo već ispunilo to proročanstvo iz Otk.13 i delimično povratilo svetsku vlast Rimske
imperije. Antihrist su papa i Muhamed. Jedan predstavlja ljude van crkve a drugi one u crkvi.
Deli mišljenje sa Lutherom, da je 666 vremensko razdoblje u kome će sam Antihrist vladati.45
jevrejski i grčki jezik. Kad je pisao svoje delo “Antichristus Romanus„ uzeo je petnest
različith imena iz tri jezika i pokušavao im uračunati broj 666. Uzeo je nekoliko jevrejskih,
pet grčkih i ostala latinska imena koja su koristili, da bi sa njima oslovljavali papu. Imena
poput “Vicarius Filli Dei„, “Ordinarius Ovilis Christi Pastor„, “Dux Cleri„ i “Dic Lux„ a
42
Laszlo Gallusz, „Grounds and Significance of Luther's Identification of the Antichrist“
(Formative Essay, Newbold College, 2001), 5.
43
L. E. Froom, Vol.II, 275.
44
L. E. Froom, Vol.II, 291.
45
L.E. Froom, Vol.II,317.
13
svako od tih u sebi sadrži broj 666.46 Helwig je tvrdio, da će uz Božju pomoć dokazati,
da se Antihrist sakriva u imenu Vicarius Filli Dei. Sastavio je četiri pravila po kojima se
mora proveriti ime Antihrista i 666. Svesno je zvanično papino ime produžio iz Vicarus
Christi na Vicarius Filli Dei. Zaključuje, da papa sam sebe stavlja na mesto Vikara Gospoda
Isusa, ali Hristos ne treba nikakvog vikara, veli on. Papa sebe upoređuje sa velikim
sveštenikom, ali postoji samo jedan veliki sveštenik. Stavio se na mesto glave crkve, ali
postoji samo jedna glava, Hristos, zaključuje Helwig. Bio je profesionalac što se tiče
klasičnih jezika. Drugo, popisao je, sklapao, i preračunavao sa mnogim različitim imenima
na tri jezika ali je dao prednost imenu Vicarius Filli Dei. Treće, jasno je dao na znanje, da je
Vicarius Filli Dei prošireno ime koje je načinio od aktuelnog naziva Vicarius Christi. Dalje,
ovog pregleda.
crkvu povezivale sa simbolima iz Dan.7 i Otk.13. Hteli su pobiti takve aplikacije i preokrenuti
ih na nekog drugog.
proročanstva. Prvih pet glava Otkrivenja stavlja u stari Rim, a Antihrista u daleku
budućnost, koji će doči tek pred kraj sveta. Po njemu su 1260 doslovni dani.
46
L. E. Froom, Vol II, 606.
47
Ibid., 608. To je zapisao 1612 u svojoj knjizi Antichristus Romanus.
14
je temelje futurizmu koji je proročke godine promenio u doslovne dane, takođe i sam
Luis de Alcazar(1554-1613)
1622), kalvinistički profesor u Heidelbergu borili su se protiv takvih gledišta, ali je Hugo
Grotius (ili van Groot) (1583-1645) bio prvi protestant koji je prihvatio Alcazarov preterizam.
Domiciana, ili Trajana.50 Posledice su bile neminovne i Henry Hammond (1605-1660) je prvi
englez koji prihvata preterizam. Protestantizam se polako počeo deliti u svojim tumačenjima
i stavovima. Naravno i zbog drugih razloga, ali Rimokatolička crkva je sada bila u stanju da
Savremeni Komentatori
48
L. E. Froom, Vol.II, 493.
49
Ibid., 509.
50
Ibid., 522.
51
Ibid., 527.
15
D. E. Aune
tumači viziju u Otk.13:11-17.52 Prvi deo stiha je naglasak kojim Jovan želi da skrene
pažnju čitaoca, da razume taj koji ima razumevanje, razum ili um.53 Daje dva predloga
za prevod broja čovečijeg. Prvi, da to nije nekakav nerazumljiv božanski broj (Otk.
21:17) i da je broj same zveri. Drugi pak, da je to broj određenog pojedinca ili osobe.
Aune preteristički posmatra tu ličnot, koja nije neka iz daleke budučnosti već iz
Jovanovog vremena. Koja je bila čitaocima Otkrivenja lično poznata. Ali nastavlja, da
to ne možemo uzeti kao argument, da je zver neki pojedinac jer je njen broj u muškom
L. T. Thompson
čitaoce, da izračunaju broj 666, ali im nije dao algoritam za taj postupak. Thompson kao
Aune ne daju konkretnog i krajneg zaključka na broj 666. Ali sugeriše, da Jovan više želi
G. K. Beale
G.K. Beale sledi njihov pristup i dobro zamečuje, da su vervatno i drugi brojevi u
Otkrivenju simbolički bez posebne reference na neku istorijsku realnost u mestu i vremenu.
52
Isto kao Otk.13:9.10 tumače viziju iz Otk.13:1-8.
53
Otk.13:18a Ωδε η σοφια
σοφια εϖστιν ο εχων νουννουν „Tu je mudrost. Netko sa razumevanjem.“
Jako bliska paralela tome jest u Otk.17:9 ωδε ο νου~ νου ο εχων σοφιαν
σοφιαν „To zahtjeva dubok uvid,
oštroumnost ili sposobnost zapažanja.“ Fraza εχειν νου~ νου zanči „imati razumevanje“ i je verojatno
aluzija na Dan.12:10. Nešto slično se pojavlja u Mar.13:14. Tu se ne misli na nikakvu posebno dodanu
mudrost od Boga koju je naprimer primio Danilo na dvrou ili Josif u Egiptu.
54
David E.Aune, Word Biblical Commentary, Volume 52b: Revelation 17-22, (Dallas, Texas:
Word Books, Publisher) 1998.
55
Leonard T. Thompson, Revelation, Abingdon New Testament Commentaries (Nashville:
Abingdon Press, 1998), 143.
16
preračunali 666 na neko ime naleti na problem jer su verovatno svi brojevi u Otkrivenju
nije krajnje zadovoljavajuće, jer se pojavilo bezbroj različitih imena u starom i modernom
svetu koje u sebi sadrže broj 666. Svuda u Otkrivenju su brojevi simbolički i broj 666 nije
nikakav izuzetak. Broj 7 se odnosi na potpunost i pojavljuje se kroz celu knjigu. Za razliku
od 666 koji se pojavljuje samo ovde. To sugeriše, da trojna šestica pokušava pokazati
G. R. Osborne
ime Neron koje ako ga prevedemo na jevrejski izađe na 666. Ali je to teško verovatno.
Ako Jovan misli na Nerona onda sigurno ne misli na doslovnog, već na Antihrista koji
će biti samo Neronov antitip. Antihrist će biti preslika Nerona, u tom smislu je
upotrebljena 666 kao trojna (slično: svet, svet, svet u Otk.4:8) suprotnost sedmici i
I=10,h=8,s=200,o=70,u=400,s=200).58
R.H. Mounce
56
Beale, 24.
57
Ibid., 722.
58
Grant R. Osborne, Revelation, Baker Exegetical Commentar on the New Testament (Grand
Rapids: Baker Academic, 2002), 521.
59
Robert H. Mounce, The Book of Revelation, The New International Commentary on the New
Testament (Grand Rapids: Eerdmans, 1977), 264.
17
Zaključuje, da su samo prvi čitaoci mogli razumeti broj, oni koji su bili
više nije znao za rešenje, ili sigurno ime koje bi odgovaralo broju 666. Ali taj
„fenomen“ ne pojašnjava u svom komentaru. Zašto Irenaeus nije znao tačno značenje
složni su, da rešavanje problema gemetričkim putem stvara problem jer su bila
predložena nebrojna imena kroz istoriju koja su sadržala u sebi zbir 666. Zato predlažu,
da je svaka civilizacija bez Hrista obavezno pod vladavinom zlog što odjednom
Adventizam
Rani Adventizam
666 stavio u period paganskog Rima, od 158 p.n.e. do 508 n.e.63 To tumačenje je bilo
60
Vidi Leon Morris, The Book of Revelation, Tyndale New Testament Commentaries (Grand
Rapids: Eerdmans, 1994), 169. Alan Johnson, „Revelation,“ The Expositor’s Bible Commentary
(Grand Rapids: Zondervan, 1981), 12:535. Margaret Barker, The Revelation of Jesus Christ, (London:
T&T Clark, 2004), 212-241.
61
Wesleyjev prijatelj Dr. Robert Scott, lekar i pastor je tumačio 666 kao vremenski
period. od 1177 do 1843 godine. Razdoblje počinje od kad je Papa Aleksandar III Imperatora
Barbarosu potčinio i napravio ga svojim vazalom.
62
Joshua V. Himes pastor iz Christian Connection. Istoričari ga nazivaju Napoleonom štampe.
63
L. E. Froom, The Prophetic Faith of our Fathers, The Historical Development of Prophetic
Interpretation, Vol.IV (Washington, D.C.: Review and Herald, 1954), 727. Calvin French je
18.11.1842 naštampao dijagram, na kome na isti način kao Himes tumači 666.
64
U Americi je postojalo mnogo spekulacija na broj 666, počevši od toga, da su sabirali
1335 i 666, što ih je dovelo do 2001 g. Jedno je bilo i Vicarivs Filli Dei kojeg je zastupao
Prezbiterjanski pastor i vaspitač Dr. Amzi Armstrong (Princenton)1814-15.
65
John N. Andrews, „Thoughts on Rev 13 & 14,“ Review and Herald,Mai 19, 1851, 81.
18
Nakon 1860-te godine Andrews zastupa gledište, da žig zveri kao papsku
zbog saznanja, da postoji više od 666 zajednica i da je zato latinski naziv verovatnije
komentar na Otkrivenje. U tom komentaru u vezi 666 zastupa tezu, da Vicarius Filii Dei
Helviga koji ga je prvi plasirao u 17. veku. Kada je knjiga bila štampana, svi Adventisti su
prihvatili njegovu tezu. Kasnije je 1884. pisao i tvrdio, da latinski natpis možemo naći na
papskoj tiari. Za autoritet svoje izjave uzeo je dva očevica - svedoka. Oni su tvrdili, da su ga
videli u Rimu. Prvi je video tiaru u muzeju, ali u muzeju je u istinu, uopšte nema. Ona je
čuvana u Bazilici Sv. Petra, i ako ih pogledate na njima nema takvog latinskog napisa. Drugi
svedok je video natpis tokom jedne mise koju je držao papa. Papa međutim tokom mise ne
nosi tiare. Tako su se Uriahovi svedoci ustvari pokazali lažnim i neistinitim.68 Tumačenje se
ipak zasidrilo u Adventističkoj crkvi, jer ga je podupreo najveći naučnik među tadašnjim
Andrews University69 spominje evanđelistu koji je falsifikovao sliku tiare jer sam na njoj u
66
L. E. Froom, Vol.IV, 1097.
67
Uriah Smith, The Prophecies of Daniel and the Revelation (Hagerstown: Review and
Herald, 1944), 619. U. Smith u svom komentaru spominje Douay verziju Biblije koja sadrži
rešenje na Otk.13:18 kao Vicarius Filii Dei. Ideja se lako primila među adventistima posebno
nakon 1850 godine, kad su drugu zver povezali sa protestantskim zajednicama, koje su zadržale
neka verovanja Rimokatoličke crkve. Uriah Smith u svom komentru navodi Matthew Henry-ja
kao, dokaz, da su stari narodi preračunavali imena. Navodi i Adama Clark-a, Thomasa Newton-
a i Cardinal-a Manning-a, koji je bio posebice oštar prema Rimu.
68
DVD – Samuele Bacchiocci – The Mark and Number of the Beast (dodaj u bib)
69
Dr. Jon Pauline i Dr. Ranko Stefanović pozvali su Dr. Samuele Bacchioccija, da istraži
istorijski tok tumačenja 666. Dr. Bacchiocci je svoja saznanja nakon 500 sati istraživanja predstavio na
Andrews-u studentima iz Otkrivenja.
19
njihovo korišćenje.71 Chas T. Everson je napisao članak o svom sopstvenom istraživanju tog
pitanja. Došao je do više tiara i mitre, video ih vlastitim očima, a nije mogao naći natpis
Vicarius Filii Dei.72 Naprotiv svemu neki evanđelisti su nastavili sa upotrebom tih
protestovao protiv svake takve zloupotrebe falsifikovanih slika.73 Slike tiare se više nisu
koristile, ali tumačenje Vicarius Filii Dei ostalo je neizazvano. Dok se opet jednog dana nije
sve preokrenulo.
osobu, koja je lično videla natpis na samoj tiari.74 Odmah nakon objavljivanja članka izazvao
ga urednik jednog jezuitskog časopisa i zahtevao je dokaz u vezi natpisa. Rekao je, da u
suprotnom neka crkva prestane sa lažnim optužbama.75 Zbog toga je Generalna Konferencija
poslala komisiju u Rim da utvrdi činjenično stanje. Članovi te komisije su se vratili bez
ičega. Na Generalnoj Konferenciji pojavio se student teologije Robert Correla, koji je goreo
za „istinom“, u želji da pomogne naći dokaze u vezi natpisa Vicarius Filli Dei. Uključili su
ga u komisiju.
izdavačku kuću “ „Our Sunday Visitor“ u Indijanu. Tamo je izmolio zadnji primerak koji su
70
Ove slike možemo naći i u Srpskom prevodu Uriahovog komentara na str. 467 i 471
kojeg je izdala zajednica reformnog pokreta – drugačije poznat pod nazivom „mala zajednica“.
71
Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live
Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006). Ali su nažalost neki
svejedno upotrebljavali te slike u evangelizacijskim kampanjama. Gledaj i L.E. Froom, „Doubious
Pictures of the Tiara,“ The Ministry, November 1948, 35.
72
Chas T. Everson, „The Inscription on the Pope’s Tiara,“ Advent Review and Sabbath
Herald, July 27, 1905, 10-11.
73
L.E. Froom, „Doubious Pictures of the Tiara,“ Ministry, November 1948, 35.
74
Verovatno je čitao Uriah Smithove zapiske i tumačenja.
75
Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live
Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006).
76
Taj članak se nalazio u primerku časpisa Our Sunday Visitor iz 18.04.1915. ali ga nigde
nije mogao naći, niti u nacionalnoj biblioteci. To se odvijalo 1942 godine. U tom članku se
20
naučnicima sa nekog njihovog univerziteta. Correla je dobio intervju sa prof. Dr.J. Quasten-
om. Pitao ga je da li se naziv Vicarius Filii Dei obično upotrebljava kao naziv za papu.
vratio u Generalnu Konferenciju. Braća su bila sada pravno zadovoljena, da je latinski naziv
jedan od zvaničnih i legitimnih papinih imena. Ti dokumenti su dali nov polet seminarima iz
svetu.
bilo to, da su adventistički biblijski naučnici počeli više pažnje polagati originalnom
tekstu i njegovom značenju.80 Kao, da se tek sada počela ostvaritvati želja Ellen White
nalazio „dokaz“ o zvaničnem korištenju naziva Vicarius Filli Dei za Papu. U kom Rimokatolici
sami svedoće o službeni upotrebi naziva Vicarius Filii Dei.
77
Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live
Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006).
78
Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live
Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006). Original pisma: The
title Vicarius Filii Dei as well as the title Vicarius Christi are very common as the title for the Pope. Dr.
J. Quasten. Vođe crkve nisu mogle zamisliti, da bi takav dokument mogli uopšte ikada dobiti. Zato su
pozvali advokata i notarizovali izjavu slavnog profesora.
79
Beleške sa nastave, Biblijska teologija, Beograd: Teološki Fakultet, Februar, 2007.
80
Jon Pauline u neobjavljenom članku oslikava kako je izgledalo istraživanje Biblije pre tog
perioda. Uzima primer Uriah Smitha u vezi truba. U delu od četrdesetdve stranice daje samo jednu
egsegetsku izjavu. Prekopirao je Biblijske retke, i isto je napravio sa istoričarima bez ijedne reference
na Stari zavet i njegovu pozadinu. 62% citata je izabranih od istoričara. To budi sumnju, da brat Smith
sam nikada nije ozbiljno proučio taj dio Biblije ili uradio ikakav posao na njemu. Štaviše, uzimao je
cele delove iz anonimnog pamfleta iz 1859, možda od James White-a. Jedini izuzetak između pionira je
bio rad J.N.Andrews-a koji je razumeo originalne jezike i bio dosta oštrouman što se tiče egsegese.
Možda ga je zato E.G.White držala najsposobnijim u redovima adventista. Jon Paulien, „The Book of
Revelation at the Crossroads: Where we've been and Where we're Going, Andrews University.
81
P. Gerard Damsteegt, „When Is a Doctrine New Light?,“ in Here We Stand, ed. Samuel
Koranteng- Pipim (Hagerstown: Adventists Affirm, 2005), 126. Damsteegt citira Ellen White koja
tvrdi, da trebamo očekivati dodatno znanje u vezi poslednjih događaja, knjige Otkrivenja i drugih
Biblijskih doktrina.
21
(1897–1966). Zbog toga u komentaru na Otk. 13:18 nalazimo sugestiju, da broj samo
„potvrđuje“ već identifikovanu prvu zver. Adventistićki komentar sledi Helviga i U. Smita sa
nazivom Vicarius Filii Dei, kao pravilnim rešenjem tog problema.82 Zaključuje, da je to
najbolje predloženo rešenje do sada, jer je papstvo identifikovano kao prva zver, a naziv samo
potvđuje pravilnu identifikaciju te iste. Za njega nije važno da li se na tiari pojavljuje natpis,
ili ne. Dovoljno je, da se taj naziv upotrebljavao u službene svrhe za papu. To je po njemu
Hans LaRondelle
drugoj polovini 20. veka. Među prvima koji je doneo rezultate egsegetskog pristupa Bibliji
bio je Hans LaRondelle. On kaže, kad tumači Otk.14, da je taj deo pozitivan odgovor na 13
glavu. Jagnje stoji među svojim sledbenicima kao zver među svojima u Otk.13. Oni koji se
klanjaju zveri nose njegov pečat, dok pratioci Jagnjeta nose pečat živoga Boga. Otk. 13 nam
nedvosmisleno shvata simboličnost Otkrivenja 13 i 14 glave. Kad dođe do broja sledi princip
Jon Paulien
Jon Paulien. Paulien vraća pažnju na orginalnog, ili prvog čitaoca Otkrivenja. Na to, na
šta bi broj 666 mogao asociirati nekog iz Male Azije krajem 1.veka?
82
„Revelation,“ SDA Bible Commentary, ed. F.D. Nichol (Hagerstown: Review and Herald
Pub. Assn., 1980), 7:823
83
Isto. 7:824.
84
Hans K. LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies of the Bible, (Balsam
Court: First Impressions, 1997), 321.
22
To bi bez sumnje bio Vavilon jer je to bio njegov osnovni broj (misli na 6).
takođe pola od 12 koji je broj Izraela (Božjeg naroda) i crkve. Sledeći predlog Paulina
jeste, da 666 predstavlja lažno trojstvo iz Otkrivenja što je 3x6. Ne završava međutim
na tome, već predlaže dublje značenje i vezu sa 666. Po njemu je pozadina Otk. 13,
Dan. 3 glava gde imamo 60 lakata visok kip i 6 lakata širok, verovatno je bio i 6 lakata
dugačak. Trebala ga je slaviti sva zemlja, u suprotnom se umiralo. Kad Jovan govori o
666 čitaocu na um priziva Vavilon, greh i prevaru.85 Paulien dodaje još jedan primer iz
Solomun, na vrhuncu svoje slave i vernosti svedoči paganskoj kraljici iz Etiopije. Ali
je on i Sin Davidov koji je bio zaveden i klanjao se kipovima nakon toga. Isus takođe
je bio Sin Davidov. Broj 666 može ukazivati i na to, da će se na kraju vremena pojaviti
imitacija Sina Davidova, Isusa Hrista. Koji će se predstavljati kao, da je Hristos, ali u
biti neće dati slave Bogu. Po Paulinu taj broj uključuje u sebi sve te simbole i
prevare.86
Ranko Stefanović
knjizi Otkrivenja. Upućuje na to, da je tehnika preračunavanja brojeva tako nazvana gematria
koren grčke reči geometria, koja znači „manipulisati sa brojkama.“ Po njemu se svakako sa
dva razloga. Prvi je taj što imamo bezbroj predloga i imena koji sadrže broj 666 u sebi.
takav način razumevanja, ili računanja brojeva. Broj 6 i 60 bili su vavilonski brojevi. 60 je bio
85
Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996)6 (The
Ambassador Group).
86
Ibid.
23
bili ispisani brojevi od 1 do 36, postavljeni u 6 x 6 redova, i zbir svakog reda bio je 111 x 6
redova iznosilo je 666.87 Stefanović citira Beatrice S. Neall, kad govori, da 666 predstavlja
odbijanje čoveka, da bi se uputio do 7 i dao čast Bogu kao Stvoritelju i Spasitelju. Na kraju
13-te i na početku 14-te glave imamo kontrast Božjeg broja, i broja zveri. Ako broj Boga,
144.000 simbolizuje duhovnu realnost, onda je tako i kod zveri. Zver nema božanski karakter
koji ona imitira. Takva identifikacija zahteva božansku mudrost prepoznavanja, umesto
Zaključak
Kratak pregled tumačenja kroz istoriju nam otkriva bezbrojne varijacije i teorije
na broj 666. Još je važnije, da možemo prepoznati kako su u kom razdoblju tumačili
tumačenja, koje prihvata Augustin, kroz srednji vek je vladao spriritualistički pristup. Značaj
proročke literature je bio još samo u slabašnim principima za crkvu. Zato su one imale malo
zajedničkog sa vremenom i mestom tumača, čitaoca. Tako je bilo kroz celi Srednji vek, sve
nakon toga Andreas Helwig plasirao svoj predlog koji je preradio iz zvaničnog imena za papu
87
Ranko Stefanovic, Revelation of Jesus Christ, (Berrien Springs: Andrews University Press,
2002), 417.
88
Stefanovic, 418.
24
Aune kaže, da je to broj čoveka, ali ne može to biti neka istorijska ličnost, dok se
većina komentatora slaže, da bi zbir 666 mogao predstavljati Nerona. Thomspson primećuje,
da Jovan želi naglasiti više religiozni nego socialno-politički apsekt borbe. Beale nas
opominje, da su sve brojke u Otkrivenju simboličke. Zato je 666 samo loša imitacija Božjeg
savršenstva.
Helwigov predlog preko Uriah Smithovog komentara na Otkrivenje. Neki su išli tako
biblijski naučnici pristupaju originalnom tekstu na egsegetski način. Među prvima, koji
jest Dr. Jon Pauline. On vraća našu pažnju na originalnog čitaoca i predstavlja duboku
odbacuje gematriju kao manipulisanje iz dva razloga. Prvo, zbog previše imena koja
sadrže u sebi zbir broja 666. I drugo, jer Biblija ne naređuje takvu vrstu računanja. Za
njega 144.000 simbolizuje duhovnu realnost i Božji broj. Zato i broj zveri nosi
da se dobije još više predloga i rešenja u kojima se čitalac teško snalazi. Zato smo za dalje
istraživanje izabrali egzegetski metod istraživanja. On je najbolja zaštita, koja nas može
Tekstualna Kritika
Pre same egzegeze moramo dokučiti originalan tekst na kome ćemo vršiti
egzegesu. To je za Otk.13:18 važno iz najmanje dva razloga. Prvo, o tom se stihu najviše
raspravljalo u čitavoj knjizi Otkrivenja, zbog velikog neslaganja u vezi identifikacije i značaja
broja 666.89 Drugo je da postoje razni manuskripti koji sadrže drugačije varijacije broja u
sebi nego 666. Gordon D. Fee tvrdi, da moramo prvo znati šta je autor originalno rekao
(trebamo poznati autorov originalan, ili što originalniji zapis), da bi se onda mogli pitati šta
svom pisanju spominje. Pre toga dodaje, da u najboljim i najstarijim kopijama91, a i preko
samih ljudi koji su Jovana videli lice licem imamo preneti broj 666.92
89
Beale, 718.
90
Gordon D. Fee, „The Textual Criticism of the New Testament,“ The Expositor’s Bible
Commentary (Grand Rapids: Zondervan, 1979), 1:419.
91
Ili prepisima- evn pasi toi~ spoudaio~ kai arcaioi~ antigrafoi~ - u svim
najpodobnijim (ili čestitim, najboljim) i najstarijim prepisima (ili jednako pisanim u doslovnom
smislu).
25
26
Otkrivenja otvorila nove debate u vezi broja 666. Problem je nastajo zbog najstarijeg, danas
poznatog rukopisa iz tog dela Otkrivenja. Sadrži 9. poglavlja, njegova starost se datira 1700+
godina sa brojem 616. Zato su neki stručnjaci počeli otvarati pitanje za „rekonstrukciju“
broja 666. Među njima i profesor rane Crkvene istorije iz McGill Univesiteta Dr. Aitken. On
rukupis koji ima naziv 'A new Oxyrhynchus Papyrus Of Revelation': P115 (P.Oxy. 4499) nije
nešto zbog čega bi trebali biti ushićeni, niti je konačni sud po tom pitanju donešen. Zbog toga
moramo biti oprezni, ali se prof. Wallace oslanja na to da bi 616 mogao biti originalan broj.95
prihvata verziju 666 izraženu rečima.96 U aparatusu nam nudi druge verzije broja iz različitih
manuskripata. Broj 665 dolazi iz codeksa palimpsesta Porfirianus-a pod brojem 2344 iz 11
veka. Ovi codeksi, 2344 i drugi 2377 imaju oštećene i loše očuvane miniskule tako, da je na
osnovu njih teško graditi zaključke.97 Nas više interesuje broj 616 koji se nalazi u rukopisu C
92
Irenaeus Against Heresies 5.30.1. (ANF, 1:558).
93
Christ Wattie, „Beast’s real mark devalued to ‘616'“,
<http://www.religionnewsblog.com/11134 /beasts-real-mark-devalued-to-616>, 04.05.2005
(30.03.2007).
94
Profesor NZ specializiran za tekstualnu kritiku i avtor učbenika Greek Grammar Beyond the
Basic An Exegetical Syntax of the New Testament izdanog kod Zondervan Press. Takođe je i izvršni
direktor Centra za istraživanje NZ manuscripta i prof. NZ na Dallas Theological Seminary.
95
Daniel B. Wallace, „Daniel B. Wallace responds to article on ‘the number of the Beast’“,
<http://www.religionnewsblog.com/11139/daniel-b-wallace-responds-to-art>, 05.05.2005
(30.03.2007).
96
Nestle, Aland, Das Neue Testament Griechisch und Deutsch, (Stuttgart: Deutsche
Bibelgesellschart, 1995), 659.
97
Nestle, Aland, 21*.
27
Univerzitetnom muzeju Ashmolen. Taj rukopis još nije uključen u grčki tekst i aparatus
zadnjeg Nestle-Alandovog izdanja. Aparatus takođe nudi još više „različitih“ verzija 666 iz
drugih manuskripata. Ali je glavna verzija manuskripta prvoga reda pod oznakom A 02 -
Alex. Londin. (5.vek) i P47 papirusa iz 3. veka koji sadrže broj 666 izražen samo slovima
Zaključak
pouzadan što se tiče broja 666. Uzimajući u obzir da najstariji poznati manuskript kojeg
danas imamo mogućnost da proučavamo sadrži broj 616. Imamo najmanje tri argumenta u
prilog borju 666. Prvo, pouzdani manuskripti prvoga reda sadrže broj 666. Činjenica
Polikarp, Jovanov. U tom navodu Irinej tvrdi, da su oni koji su videli Jovana lice u lice
preneli broj 666. A na vlastite oči je video pouzdanije i najstarije manuskripte sa brojem 666.
Drugo, Jovan koristi Stari zavet kao glavni izvor za knjigu Otkrivenja. Teološki bi Jovan sa
616 izgubio smisao i vezu sa Starozavetom pozadinom 13. poglavlja, a sam broj bi ostao
„bez“ simobličkog značenja koje imaju brojevi u Otkrivenju. I treće, prepisivači su pravili
greške u prepisivanju, ili čak često „popravljali“ ono za što su mislili, da je bilo pogrešno.100
Najosetljiviji je bio 2. vek (u kom je Irinej i zapazio čitanje 616), jer su se knjige nezavisno
širile po imperiji sa malo, ili bez kontrole. Tako, da je moguće i to zapažanje, da je 616 bila
namerna „ispravka“ jednog do prepisivača. Zašto bi to on učinio? Jer je broj 616 sadržao u
sebi ime Latinsko ime „Cezar Neron“ prevedeno na Aramejski jezik.101 Još više grčko ime
98
(Grčka slova označavaju određenu numeričku vrednost, c=600 x=60 ~=6).
99
Nestle, Aland, 659.
100
Gordon D. Fee, „The Textual Criticism of the New Testament,“ 425.
101
Beale, 719 i Osborne, 520.
102
Mounce, 264, Za više vidi ‘A New Oxyrhynchus Papyrus Of Revelation: P115 (P. Oxy.
4499)’, NTS 46 (2000), 159-74. I takođe J. Chapa, ‘Il Papiro 115: Qualcose in più del Numero della
28
teorija „namerne popravke“ bila itekako moguća. Ali je nećemo moći nikada naučno
dokazati, ili znati da li je tačna. Na osnovu ovih argumenta prihvatićemo čitanje broja 666 i
Ωδε η σοφια εστιν ο εχων νουν ψηφισατω τον αριθµον του θηριου αριθµος
γαρ ανθρωπου εστιν και ο αριθµος αυτου εξακοσιοι εξηκοντα εξ.
Sad kad imamo tekst se možemo okrenuti, da vidimo u kom kontekstu se on nalazi.
Kontekstualna Analiza
svoju zajedničku tematiku. Biblija ujedinjuje svaki trenutak u istoriji u jedan božanski
plan i svaki biblijski stih u snažnu poruku. Taj motiv je glavni okvir svakog biblijskog
saveza“, kao glavni motiv kanona. Čini se, da je prihvatljiv, iako komentatori predlažu
druge motive.104 Gugliotto, kad predlaže svoj motiv misli na Božje obećanje izbavljenja
svakome koji veruje u Mesiju Isusa, kao glavnu priču, koja razjašnjava celo Pismo.105
Otkrivenje se u takav motiv dobro uklapa. Još više, to je poslednja knjiga tog kanona.
U njoj se Hristos otkriva kao Kralj Kraljeva koji dolazi, da svojim slugama otvori vrata
novog Jerusalima u kom će taj „večni savez“ doći svom kraju i ispunjenju.106
Bestia’, E. Bosetti and A. Colacrai (eds.), Apokalypsis. Percorsi nell’Apocalisse in onore di Ugo Vanni,
Assisi, 2005, 311-33.
103
Kanon (Gr., štap za meru) razlikuje se kod jevreja, pravoslavaca, rimokatolika i protestanata
poslednji uzimaju 66 knjiga za nadahnute i sakupljene u Bibliji. Što je i naš kontekst istraživanja u
radu. Reč ta biblia je prvi uptrebio Athanasius 350 n.e. Ona je označavala kanon, koji je danas poznati
ka o protestantski. Za više vidi članke: James A. Sanders, Harry Y. Gamble, „Canon,“ Anchor Bible
Dictionary (1992), 1:837-861. i Gerald T. Sheppard, „Canonical Criticism,“ Anchor Bible Dictionary
(1992), 1:861-866.
104
Npr. Obećanje, vidi Walter C. Kaiser, Jr., Toward an Old Testament Theology (Grand
Rapids, Michigan: Zondervan, 1991), 33.
105
Lee J. Gugliotto, Hand-Book for Bible Study, (Hagerstown: Review and Herald, 1995), 26.
106
Otk.1:5 Hrist nas je oslobodio greha, 1:17 nas hrabri, da se ne bojimo, 2:7 daje obečanje, da
ćemo jesti sa drveta života, 2:11 kazuje, da druga smrt nad vernicima neče imati nikakve moći. 3:5
Hrist svojih neće izbrisati iz knjige života, 7:9.13-15 spašeni su pred Bogom i služe Mu dan i noč.
19:1-9 večnost i život bez muka počinju na Hristovoj svatbi koju im je spremio, 21:3 naseljava ih u
29
„večnog zaveta“ biti sigurno ispunjeno. To nas prirodno zove, da izbliza pogledamo
karakteristićke posebnosti. Sadrži tri vrste žanra. Apokaliptičan, proročki i žanar poslanica
sastavljen u jednoj samoj knjizi. Autorstvo, mesto, vreme i namera pisca sadrže delimični
Autorstvo
Jovanu, njegovih pisama i Otkrivenja kao takvog.107 Ali pisac Otkrivenja sebe otkriva
sa imenom Jovan (1:4), bratom (1:9), slugom (1:9) i prerokom (22:9). Ime Jovan,
zaključuje L.Morris bez nekih dodatnih naznaka može imati implikacije na apostola
Jovana. Jer je samo njegovo ime imalo dosta veliki autoritet među Hrišćanima kome
Trifonom108 tvrdi, da je Jovan jedan od apostola Hristovih, taj koji je zapisao Otkrivenje
autorom Otkrivenja još Tertuljan, Hippolytus, Origen i Victorinus.111 Knjiga ima snažne
novi grad, gdje zajedno žive, 22:3 tamo nema nikakvog prokletstva. 22:12 Sve to če se brzo desiti
obečanje je Mesije, Hrista.
107
Morris, 27.
108
R.H. Charles, A Critical and Exegetical Commentary on the Revelation of St. John, T&T
Clark, 1920 tvrdi, da je Justn Mučenik pogrešno mislio, da je Jovan apostol pisac Otkrivenja, kad je
dao izjavu o avtorstvu. Ali se slaže, da je tu izjavu dao pre 135. n.e. Vidi Morrison, futnota br.3 str.27.
109
Justin Martyr Dialouge with Trypho 3.81 (ANF, 1:240).
110
Clement of Alexandria Stromata 6.13. (ANF, 2:504). Vidi Morris 27-35, Stefanovic 2.
111
A Dictionary of Early Christian Beliefs (1998), s.v. „Revelation, Book of.“ Vidi, Morris 27-
35.
30
Otkrivenje poziva „žedne,“ da dođu da uzmui vodu života besplatno. Jovan takođe
poziva žednoga da dođe.112 Svi ti dokazi sugerišu sami po sebi, da su dovoljni u prilog
Pisac na početku knjige beleži, da je bio zarobljen na ostrvu Patmos zbog Božje
Reči (Otk.1:9). Što potvrđuje i Tertuljan te dodaje, da je pre toga bio uronjen u vrelo ulje,
gde je ostao neopovređen. Zbog toga je izvađen i prognan na ostrvo.114 Na tom mestu je bio
prisiljen da radi u kamenolomu.115 Tamo je i dobio viziju koju je zapisao u knjigu danas
1.veka.116 Ali to za naše istraživanje nema velikog značenja. Jovan je bio kasnije otpušten sa
112
Otkrivenje 2:27; 3:5,21; 22:17. Jovan 7:37.
113
Stefanovic, 3. Za štiru debatu bi mogli dodati, da neki uzimaju za argument to, da u
Otkrivenju nema ništa, što bi dokazivalo, da je autor poznavao istorijskog Isusa na to se nadovezuje
tradicija koja govori, da je apostol Jovan umro mučeničkom smrti mnogo pre kraja 1.veka. Dionyisis iz
Alexandrije je u 3 veku prvi posumljao u autorstvo apostola Jovana jer se Otkrivenje razlikuje od
ostalih pisama apostola. A Dictionary of Early Christian Beliefs (1998), s.v. „Revelation, Book of.“
Ali različitost Evanđelja i Otkrivenja ne može dokazivati niti opovrgnuti apostolovo autorstvo.
Stefanović se slaže sa Elizabeth Schüssler i Donaldom Guthrie-jom kad opravdava razliku između
Evanđelja po Jovanu i Otkrivenja s time, da je to apokaliptično delo. Sa čudnim slikama i simbolima.
Tradicija, da Jovan nikada nije živio u Mali Aziji i Efesu „ovrgao“ je Beckwith.( Napravio je detaljno
istraživanje od 15.000 reči sa naslovom „The Tradition of John the Apostle at Ephesus“) Njegov
zaključak je, da se na svakoj instanci te tradicije pojavljuju dobri razlogi za sumnju u ispravnost i
stvarnost tih stavova, da bi apostol Jovan mogao biti mučenik negde ranije pre kraj 1.veka.Vidi i
Mounce 28-29.
114
Tertullian The Perscription Against Heretics 1.36. (ANF, 3:260).
115
Irinaeus 5.30.3 (ANF, 1:559).
116
Adela Yarbro Collins, „Revelation, Book of,“ Anchor Bible Dictionary (1992), 5:701.
117
Stefanovic, 3. Postoje dva glavna gledišta oko vremena pisanja knjige. Prvo je, da je pisana
za vreme Nerona jer njegovo ime na Jevrejskom iznosi 666. Ali večina naučnika drži, da je Otk. bilo
napisano za vreme cara Domitiana (81-96 n.e.). U stvari, Jovan je ostao u Jeruzalemu mnogo godina
nakon Isusovog vaskrsenja i se tek kasnije preselio u Efez. To narušava teoriju o ranom datumu
31
Otkrivenja. Crkve u Maloj Aziji bile su osnovane u ranim 60-im godinama (među njima i 7
spomenutih u Otk.) one su se za vreme Nerona tek razvijale (54-68 n.e.). Otkrivenje zabeležava, da su
crkve već u ozbiljnom otpadu. Drugo, sam Irinej učenik Polikarpa, koji je bio Jovanov učenik tvrdi, da
je Otkrivenje napisano krajem Domicianove vladavine (Irenaeus Against Heresies 5.30.3. (ANF,
1:560). Domician je vladao od 81 do 96 g. n.e. Treče, 60/61 n.e. je zemljotres uništio Laodiceju ali je
u Otk.3:17 označena kao bogata, što znači, da je knjiga morala biti napisana dosta godina nakon
zemljotresa. I četvrto, knjiga je bila napisana u vreme velikog pritiska i progonstva kad bi vernici
trebali obožavati cara kao boga. Domician je bio prvi vladar, kod koga je to obožavanje došlo do šireg
izražaja još za vreme njegovog života. Julij Cezar i Kaligula su takođe zahtjevali obožavanje ali je kod
Domiciana bilo posebito izraženo. U tim okolnostima je knjiga imala nameru, da ohrabri hrišćane, koji
su se našli u takvim okolnostima.
118
Kenneth A. Strand, „Grundlegende Prinzipien der Interpretation,“ u Symposium über die
Offenbarung, 1.Band, Herausgeber: Frank B. Hollbrook (Lüneburg: Aller Diener, 2001) 1:23.
119
LaRondelle, 86.
120
LaRondelle, 86.
121
Sedam puta Isus daje to obečanje. Vidi, Otk.2:6; 2:11; 2:17; 2:26,28; 3:5; 3:12; 3:21.
122
Osborne, 10.
123
LaRondele, 87.
32
osuđivani za ateiste jer su dali čast samo jednom i to njihovom (hrišćanskom) Bogu. Ništa
bolje nisu prošli, kad je u pitanju Gospodnja večera (telo & krv) zbog koje su bili optuživani
sve većim pritiskom kulta cara hrišćani popustili u veri. Pliny je provodio selektivna
progonstva nad hriščanima. Trajan mu savetuje, da ih ne traži, ali ako bi bili optuženi i
identifikovani onda treba nad njima izvršiti egzekuciju.125 Zbog toga ih Jovan hrabri. U
nakon razrušenja Jerusalima 70. n.e. je sve više konflikata postojalo među jevrejima i
hriščanima. Jevreji su ih osuđivali jer se hrišćani nisu želeli uključiti u rat. Pred kraj prvog
veka hrišćani su bili izbačeni iz sinagoga i tako izgubli svoj legalan status za razliku od
jevreja, koji su imali status religio licita (legalne religije). Otk. 2:9; 3:9 potvrđuje taj prolem
gde je većina bila verna, ali je imala vođe i pojedince koji to nisu bili. U drugima je većina
bila neverna, a u njoj je bilo nekoliko vernih Isusu. U Sardu, Tiatiri i Filadelfiji većina je bila
u otpadu (Rev.3:4; 3:8). A u Laodikeji je izgledalo, kao, da je cela crkva odrekla Hrista.
Stefanović zaključuje, da je glavni problem bio taj jer su bili uključeni u žrtvovanje hrane
124
Stefanovic, 6.
125
Beale, 28.
126
Stefanovic, 7.
33
društva.127 Neki su zbog svojih ličnih interesa i poslova verovatno popustili i učestvovali u
Beale spominje još jedan značajan razlog koji bi mogao pridonjeti popuštanju
hriščana u Maloj Aziji. I koji bi mogao biti glavni razlog zašto je Jovan napisao Otkrivenje.
podretlja. U drugim delovima imperije nisu bile progonjene sve dok njihovo praktivonanje
nije otvoreno sukobilo sa socialnim i društvenim običajima. Jedina iznimka bila je Židovska
religija (jer je imala status religio licita), koja je bila dozvoljena u celoj Rimskoj imperiji.129
Nakon što su hrišćani bili izbačeni iz Sinagoga avtomatski su bili smatrani ateističkom
sektom, koji veruju u samo jednoga Boga i onima, koji su u „sukobu sa zakonom.“ U tim
da odgovori. Hristos je još uvek Gospodar istorije. On jeste i uvek, če biti sa svojim narodom,
Zaključak
je bio zatvorenik zbog svoje vere i zbog Isusovog svedočanstva. Njegove crkve u Maloj Aziji
su se takođe nalazile u otpadu zbog unutrašnjih i spoljnih razloga koji su uticali na crkve.
Jovan je hteo, da zadrži ili povrati pogled vernika na Hristosa sa željom, da izdrže u veri i
ostanu verni svom Spasitelju. Strukturalna analiza će nam otkriti u kojoj teološkoj sekciji se
nalazi tekst Otk.13:18. Što će dodatno razjasniti Jovanovu upotrebu broja 666.
127
Stefanovic, 8.
128
Moglo bi na prvi pogled izgledati, da su si Jovan i Pavao kontradiktorni. Gelj Rim.13:1-8;
Rim. 14 ; 1.Tim.2:1-4; 1.Kor.8.). Jovan misli, da je sudelovanje na tim obredim – gde se žrtvuje –
kompromis.
129
Beale, 31.
130
Strand, 11.
34
Strukturalna Analiza
knjige, ili teoriju više autora. One su bile razvijene tako opširno i koncizno, da je i
Aune, kad je pisao svoj komentar 1997. godine predstavio kompilaciju tih teorija i
preuzeo ih. On smatra, da je bilo Otkrivenje sastavljeno u tri faze od 50 – 60. godina
preko 69 – 70. sve do kraja prvog veka. Sve te teorije su međutim spekulativne, ali
Osborne zaključuje da je moguće. Sam predlaže, da gledamo knjigu kao celinu, slično
i dobro se uklapa u knjigu zato su teorije o kompoziciji kao takvoj nepotrebne.131 Tako,
da se moderniji tumači te knjige danas uopšte više ne osvrću na takve teorije, koje su
što je tematika za sebe. Mi ćemo u ovom radu slediti Stefanovićevu, jer je hijastička i
njegovi delovi slede teološku poruku knjige. Ona je razvijena i pobpljšana na osnovi
131
Osborne, 29.
132
Vidi G.K. Beale, The Book of Revelation, ;Margaret Barker, The Revelation of Jesus Christ,,
;Leonard L. Thompson, Revelation,; Ranko Stefanovic, Revelation Of Jesus Christ,
133
Davidson i Paulien su predlagali sledeću strukturu: Uvod (1:1-8) i Zaključak (22:6-21)
1. Uvodna scena iz svetišta (1:9-20)Poruka sedmim crkvama (2 i 3)
2. Uvodna scena iz svetišta (4 i 5) Otvaranje sedmih pečata (6-8:1)
3. Uvodna scena iz svetišta (8:2-5) Duvanje sedam truba (8:6-11:18)
4. Uvodna scena iz svetišta (11:19) Gnev naroda (12-15:4)
5. Uvodna scena iz svetišta (15:5-8) Sedam zadnjih zala (16-18)
6. Uvodna scena iz svetišta (19:1-10)Eshatološki zaključak (19:11-21:1)
7. Uvodna scena iz svetišta (21:2-8) Novi Jerusalim (21:2-8)
Uvodne scene iz svetnje grade skelet same knjige. Ako bliže pogledamo
strukturu, onda vidimo, da progres događaja u prvom delu Otkrivenja sledi isti red kako ga je i dnevna
služba u svetiniji. Po takozvanoj tamid službi, koja je bila zapisana u Mišni u drugom stoleću bazirana
na ranijim tradicijama. (Jon Pauline, „The Role of the Hebrew Cultus, Sanctuary, and Temple in the
Plot and Structure of the Book of Revelation,“ AUSS 33 No. 2 (1995) : 256.) Yom Kippur je bio među
praznicima „centar“ ili vrhunac. Ta struktura stavlja dan suda iz Otk.11:19 u centar. Ali jezik suda se
35
A. Prolog (1:1-8)
B. Obečanja pobedniku (1:9-3:22)
C. Božje delo za spasenje čovečanstva (4-8:1)
D. Božji gnev pomešan sa milošću (8:2-9:21)
E. Jovanov nalog za proricanje (10-11:18)
F. Borba između Hrista i Sotone (11:19-13:18)
E’. Zadnje objavljivanje evanđelja (14:1-20)
D’. Božji završni gnev bez milosti (15-18:24)
C’. Božje delo za spasenje čovečanstva je završeno (19-21:4)
B’. Ispunjenje datih obećanja pobedniku (21:5-22:5)
A’. Zaključak (22:6-21)
E. Jovanu je naređeno, da mora ponovno E’. U 14 glavi je prvo opisan Božji narod
propovedati„narodima, carevima“ (10:11) (14:1-5) i onda objava večnog evanđelja
onda dva svedoka svedoče „onima koji žive „onima koji žive na zemlji“ i „svakome rodu
na zemlji“ (11:1-14) i jeziku“ (14:6-13)
Obe sekcije upučivaju na davanje slave Bogu (11:13; 14:7) i na strahopoštovanje pred
Njegovom ličnošću (11:18; 14:7).
E. (11:18) nam izjavljuje, da je došlo vreme, E’. Opisuje okupljanje Božjeg naroda kao
da se unište zli i nagrade Božje sluge. žetvu u (14:14-16) a onda sud nad zlima u
jeziku presanja grožđa (14:17-20).
velike borbe između Hrista i Sotone. U tom delu se nalazi i tekst Otk.13:18. Stefanović za taj
kome se nalazi tekst iz Otk. 13:18. Za razumevanja teksta je važno, da znamo u kom
ne nalazi samo u centru knjige već je i tema drugog dela knjige (Otk.11:19; 14:7.15; 15:5-8; 16:1.5.7,
17:1; 18:8.10.20; 19:2.11; 20:4.12-13). Stefanović zapaža, da taj predlog menja Strandov-u strukturu
(Davidson i Paulien grade na Strandovoj i izboljšavaju je). Po Paulienovoj i Davidsonovoj se istorijski
deo zaključuje u Otk.11:18 i ne u Otk.14:20 što inaće predlaže Strand.
134
Stefanovic, 40.
36
pre toga opisuju istorijski deo Hrišćanske ere, a drugi deo, nakon F., mislimo na njihove
paralele, odnose se na kraj vremena ljudske istorije.135 Hijastička sturkutra koju je Stefanović
predložio je po Njegovom samo detaljna skica knjige. Ali struktura po kojoj on piše svoj
komentar zasniva se na tri uvodne vizije o Isusu Hristu.136 Sekcija F. je centralna teološka
tema. Ali je u istu ruku početak treće sekcije Otk.12:1-17, uvodne vizije Isusa Hrista koji se
otkriva kao apokaliptički ratnik Mihajlo i zapovednik nebeskih vojski. Kao konstantan
pobednik. Sotona je frustiran stalnim Isusovim pobedama i zato se na kraju 12. poglavlja u
zadnju bitku udružuje se sa dva nova saveznika – zveri iz vode i sa zveri iz zemlje u 13
LaRondelle pravilno zaključuje, da poglavlje 13. širi, ili opisuje tematiku 12. glave.140
135
Stefanovic, 37.
136
Otkrivenje deli na tri glavna dela. Prvi, u 1:9-3:22 poruka za sedmam crkava. Koje su bile u
određenim problemima onda na drugi, istorijski deo od 4-11 glave koji se fokusira na otvaranje
zapečatenog svitka. I treči deo koji se bavi eshatološikm vrhuncem i zaključkom istorije ove zemlje
12-22:5. Svaki od ovih glavnih delova otvara se sa uvodnom vizijom Isusa Hrista. Kao, da je svaka
uvodna vizija ključ za razumevanje ostalog dela sekcije definirajući odnos samih tema i njenog
sadržaja.
137
Stefanovic, 42.
138
Žena obučena u sunce 12:1-6 ; Izbačen sotona 12:7-12; Rat između sotone, žene i njenog
sina 12:14-17; Zver iz mora 13:1-10; Zver iz zemlje 13:11-18; Janje na gori Sion-u 14:1-5; Žetva
zemlje 14:6-20.
139
Morris, 151.
140
L. Wilson, The Revelation of Jesus, tvrdi, da je Otk.13 nastavak Otk.12 u hronološkom
smislu. Sa time se LaRondelle ne slaže jer Danilo i Otkrivenje nemaju uvek u planu, da vizije slede
hronološki red. Sama struktura proročkih knjiga nam svedoči o tome. Npr. Danilo, 2,7,8,11 trebamo
razumeti kao progresivne i paralelne vizije. Takav način susrećemo takođe kod Otkrivenja npr. Otk.6 i
8-9 i 11 glavo pokrivaju „isti“ period. Otk 12 glava ne može slediti hronološki nakon Otk.11:15-18 jer
je Bog već počeo vladati. Vizije u Otk.14 ne slede hronološki red. Otk 14:6-12 je trebao, da se desi pre
vizije u 1-5. takođe vizije u 15 i 16 poglavlju su samo prošireni opis žetve iz 14-20 stiha. Zato ni
Otk.17 ne sledi hronološki Otk.16. Zbog toga moramo biti pažljivi i kod prelaza iz 12 na 13 glavu.
LaRondelle navodi dva razloga u pirlog tome zašto 13 glava ne sledi 12 hronološki. Prvi, u 12:18
37
prikazuje zver sa dva roga koja dolazi iz zemlje. Ona izvodi autoritetu tako, da prisiljava
stanovnike, da daju slavu zveri koja je oživjela. Ta vizija povećava, ili proširuje opis finalne
borbe proitv vernim koji poštuju Božje zapovesti u Otk.12:17. Vizija predskazuje, da će
prisiljavati ceo svet, da primi znak, koji „nosi“ ime, ili broj njezinog imena - Otk.13:17.
Zaključna borba protiv crkve ostatka u Otk.13:11-17 je samo proširenje opisa Otk.12:17.141 U
Otk.12:17 imamo opisan rat protiv onih koji žive po Božjim zapovestima, a u Otk.13:11-18
imamo proširenu sliku koja opisuje, „kako“ se zmaj bori protiv „ostatka“. Zato i 14. glava sa
troanđeoskom vešću predstavlja zadnji Božji poziv generacijama ovoga sveta. Poziv trećeg
Otk.13:15-17 Otk.14:9-11
Čak joj je bilo dopušteno da udahne život Treći anđeo nastupi za njima vičući jakim
kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i glasom:“Tko se god pokloni Zvijeri i
prouzrokovao da se pobiju svi „koji se ne njezinu kipu i primi žig na svoje čelo ili na
htjedoše pokloniti kipu Zvijeri“. Ona čini svoju ruku, pit će vino Božje srdžbe koje
da svi – mali i veliki, bogati i siromašni, stoji natočeno, čisto, u časi njegova gnjeva.
slobodni i robovi – udare sebi žig na desnicu Bit će mučen...,i nemaju mira koji se klanjaju
ili na čelo i da nitko ne može ni kupiti ni Zvijeri i njezinu kipu te koji prima žig
prodati ako nema udaren žig: ime Zvijeri ili njezina imena.
broj njezina imena.
Videli smo, da Otkrivenje 13. širi sliku i prošireno opisuje tematiku zadnje borbe
u Otk.12:17 protiv Božjeg ostatka. Autorova namera jeste, da objasni na koji način će se
Zmaj boriti protiv „ostatka“. Isto tako 14. glava proširuje sliku 13. glave opisujući aktivnosti
Božjeg naroda u vreme kad će morati „mali i veliki“ primiti žig zveri, pod cenom sopstvenog
imamo zapis, „zaustavi se na morskom žalu“. Jovanova izjava o novoj lokaciji na morskoj obali (12:4)
nam objašnjava zašto je Zmaj mogao izbljuvati vodu „kao reku“ za ženom, da bi je odnela (12:15).
Drugo, vizija iz 13:1-10 objašnjava strašna sredstva sa kojima če Zmaj progoniti svete i proklinjati
Božje ime. Završna izjava 12 pog. „gleda“ unapred na 13 glavu sa novom vizijom. Jovan kaže:“Potom
opazih“. Otk.13:1. Što obelodanjuje neke važne veze između panoramskog pogleda 12 glave i 13
poglavlja. Prva takva veza je fraza o vremenu progonstva, 42 meseca (13:5 i 12:6,14). Isti period se
koristi i u 11 poglavlju. Teško bi bilo zamisliti si, da se ovi ekvivalentni vremenski periodi odnose na
različite vremenske periode u istoriji. LaRondele, str. 263-290. Zato moramo na vizije iz 11,12, 13 i 14
glave gledati kao na paralelne, koje objašnjavaju i daju dublji uvid u događaje opisane u prijašni glavi.
141
LaRondelle, 268.
38
Otkrivenje 13. je sastavljeno iz dve vizije koje opisuju zver iz mora (1-10) i zver
iz zemlje (11-18). Zmaj u njihovom primeru stoji na obali i priziva ih na scenu (Otk.12:18).
Otk.13:1. Zmaj daje vlast zveri iz mora kao parodiju, ili imitaciju na Isusovo primanje
vlasti od Oca. Ali će Bog to predzadnji put dozvoliti, da zver primi vlast za kratko
vreme.142 Zver takođe prima oblast nad svima od Zmaja isto kako je Isus primio od Oca
(Otk.13:4.8; 5:12.13; Dan.7:14). Oba predstavnika vlasti, Isus i Zver iz mora žele
imitira smrt i vaskrsenje (Otk.13:2.12.14; 5:6.9.23; 13:8).143 Kao, da zver želi imitirati
Hrista i predstavlja se kao lažan Hristos.144 Zver iz mora predstavlja autoritetu i volju
zmaja iz 12. glave, a Hristos svog Oca. Jovan prvi deo zaključuje sa apelom (r.9 i 10),
na pažnju u vezi toga što je bilo rečeno u Otk.13:1-8, na račun Sotoninog saveznika.
Jer ta izjava kao, da izražava sudbinu Božjeg naroda, koji je bio zatvaran ili ubijan
(Otk.12:11). Jovan želi naglasiti, da ta progonstva nisu zadnja reč. Zadnja reč je ta, da
će progonitelje snaći ista sudbina. Zadnja je Božja ali do tada moraju verni izdržati u
veri145 (Otk.13:10b).
(Otk.13:11), koja označava novu viziju i drugi deo Otk. 13. Na scenu dolazi zveri iz
zemlje. Sotona stoji na obali kao prvi put, kad je pozvao zver iz mora. Sada zove
142
Thompson, 143. Otk.13:5 otkriva pasivan oblik grčkog glagola didomi (evdo,qh). Thompson
želi naglasiti, da joj Bog dozvoljava, da priča bogokletne stvari.
143
To su samo neke od sličnosti. Za više vidi moderne komentatore na Otk. 13. Thompson,
Stefanovic, LaRondelle, Beale, Osborne idr.
144
LaRondelle, 292.
145
Osborne, 508.
39
Sotonine aktivnosti na kraju vremena.146 Njegov cilj je cela zemlja (Otk.12:12). Isto
kao cela u geografskom smislu za obožavaoce prve zveri (Otk.13:3.8). Ona (zemlja) je
suprotnost sa „onima koji žive na nebu“ (Otk.13:6), ta ista slika je vidljiva i u 12 glavi
upučuje na to, da će biti pojava druge zveri mirna kako bi mogla izvoditi zavodničke
aktivnosti i naovoditi sve stanovnike na obožavanje zveri iz mora. Ona izlazi kao janje
ali govori kao zmaj. To samo potvrđuje zaključak, da će zavoditi ljude svojim
Zver iz zemlje takođe izvodi svu vlast prve zveri. Kao Sveti Duh izvodi
Isusovu vlast (Jov.15:26; 16:13-14). Sa željom, da navede sve ljude na obožavanje prve
zveri. Druga zver uveličava prvu i tako ima isto ulogu kao Sveti Duh koji uveličava
Isusa Hrista, (Jov.15:26; 16:12-15).149 LaRondelle vidi zver iz zemlje kao branioca
(Apologist) zveri iz mora i dodaje, da Okrivenje 13. otkriva scenarijo vremena kraja. U
nejmu će se lažni Hristos i lažni prorok (zver iz zemlje), svak sa svojom ulogom
uključiti, da bi postigli jedan zajednički cilj, ujediniti ceo svet u pobuni protiv Boga
(Otk.16:13-14).150 Zveri će biti netolerante do svih onih, koji neće hteti, da se udruže
protiv Boga (Otk.13:15). Učiniće da niko ne može kupovati, ili prodavati osim onoga
koji primi žig, ili ime zveri, ili broj njenog imena. I u tom delu nalazi se stih koji nas
146
Stefanovic, 414.
147
LaRondelle, 303.
148
Stefanovic, 419.
149
Ibid., 420.
150
LaRondelle, 305.
40
savez zver iz mora i zver iz zemlje, da bi ubedio stanovnike zemlje na pobunu protiv
Boga. Svako od učesnika ovog lažnog trojstva ima svoju ulogu. Oni imitiraju uloge
Zaključak
sekcija knjige Otkrivenja. Čija je centralna tema velika borba između Hrista i Sotone. Drugo,
odlučio na rat protiv „ostatka“. Otk. 13 otkriva na koji način se Sotona odlučio boriti protiv
„ostatka“. U savez poziva svoja dva pomagača, zver iz vode i zveri iz zemlje sa kojima čini
lažno trojstvo. Pokušavaju imitirati Boga i navode ljude sve zemlje na pobunu protiv Njega
pomogao prepoznati prevaru. Na to se nadovezuje 14. glava koja identifikuje 144.000 kao
sluge Božje i one koji hodaju za Janjetom gde god ono išlo (Otk.14:4). Sa zadatkom, da
objave troanđeosku vest ljudima koji su „pod pritskom“ prevare lažnog trojstva. To nas
navodi na zaključak, da možemo broj zveri pravilno razumeti samo u širem kontekstu 12-14
poglavlja. Otk.13:18 stoji na samom kraju druge vizije Otk.13 koja se bavi sa završnim
događajima istorije čovečanstva u velikoj borbi između Hrista i Sotone. Zato ga moramo
senzacijama i Otk.13:18 nisu pristupali na takav način, već su ga uzimali grubo iz njegovog
bližeg i šireg konteksta. Naše istraživanje nas prirodno navodi, da se obratimo verbalnoj
Verbalna Analiza
uopšteno i u njihovom užem kontekstu Otk.13:18. Takva analiza je neophodna jer nam
otkriva nešto novo i značajno što na prvi pogled u prevedenom tekstu Biblije ne
možemo zapaziti. Pogledaćemo samo neke glavne reči koje su važne za razumevanje
stiha u Otk.13:18.
sofi,a)
Mudrost (sofi,
osvnovno značenje je mudrost, ili široka i celokupna inteligencija. Zbog te različite upotrebe i
u Bibliji se mora njeno pravo značenje uvek tražiti u kontekstu za svaki slučaj posebno.151
Reč mudrost sofi,a i znanje gnw/sij sinonimu su. A znanje se više odnosi na razumevanje
određenih istina, a mudrost na moć izvlačenja zaključaka iz tih istih, te samo sleđenje odnosa
među njima.152 U LXX se na primer mudrost koristi kao Božji atribut. Danilo ga pridaje
Bogu nakon otkrivanja Nebukadnezarovih snova (Dan.2:20). Ali Bog tu mudrost i deli sa
(Mt.12:42).153
Isusove inauguracije nakon vaskrsenja. Sav svemir govori kako je Janje koje je bilo zaklano
vredno, da primi, vlast, bogatstvo, mudrost i moć, čast, slavu i hvalu. Sve to su Božji atributi.
Isus „je vraćen“ na poziciju pre utelovaljenja i sada „prima“ mudrost ili taj svoj
151
Bibleworks for Windows, version 6.0.005y, s.v. «sofi,a – Thayer's Greek Lexikon» [CD-
ROM] (Bibleworks, LLC, 2003).
152
Bibleworks for Windows, version 6.0.005y, s.v. «gnw/sij – Thayer's Greek Lexikon» [CD-
ROM] (Bibleworks, LLC, 2003).
153
Bibleworks for Windows, version 6.0.005y, s.v. «sofi,a – Thayer's Greek Lexikon» [CD-
ROM] (Bibleworks, LLC, 2003).
154
Otk.5:12; Otk..7:12; Otk.13:18; Otk.17:9.
42
interludi između 6 i 7 pečata. Gde se ponavljaju svi Božji atributi iz 5:12, među njima i
mudrust. Te atribute izgovara ceo svemir u čast Isusu zbog spasenja ljudi. Njih je Isus
„dobio“ u vreme inougurisanja. Treći i četvrti put mudrost se spominje u skoro identičnom
odnosu reči (Otk.13:18 ; Otk.17:9)155 Sa prilogom w-de koji znači, ovdje, tu, tamo, u tom
slučaju, tom prilikom.156 Ako bi prilog u Otk13:18 preveli, u tom slučaju ili tom prilikom,
početak stiha bi dobio sledeći smisao: “U tom slučaju je mudrost ako imaš razum, ili
pronicljivost“. Mudrost kako smo videli znači moć i sposobnost prosuđivanja, ponašanja i
izvlačenja zaključaka, itd. Ona se dobija od Boga a i iskustvom. U kontekstu 13. poglavlja je
čitaocu takava sposobnost (mudrost) potrebna, zbog zavođenja i aktivnosti lažnog trojstva.
Zato je u tom slučaju potrebna posebna mudrost koja je, kako zaključuje Wilckens
rezervisana za one koji praktikuju svoje Hrišćanstvo. Što im omugoćava zapaziti pravo
značenje i razvoj događaja koji će se zbivati na zemlji u njihovo vreme.157 Drugim rečima oni
Razum (nou~)
smislu primanja mentalnih, ili osećajnih impresija (odn. dojmova).158 Prvo, značenje termina
155
Otk.13:18 Ωδε η σοφια εστιν ο εχων νου" i Otk.17:9 ωδε ο νου~ ο εχων σοφιαν.
σοφιαν
156
Rudolf Amerl, Grčko-Hrvatski Rječnik Novog Zavjeta (Zagreb: Hrvatsko Ekumensko
Biblijsko društvo, 2000), 197.
157
Ulrich Wilckens, “sofiva ,” Theological Dictionary of the New Testament (1971),
7:524.
158
J. Behm, „nou~,“ Theological Dictionary of the New Testament (1967), 4:948.
43
Drugo, što moramo zapaziti jeste, da imenica nema jasne zamenice u jevrejskom
jeziku. nou~ ima previše razumsko značenje, da bi se reč lako koristila u prevodu Starog
zaveta, ili LXX. Jevrejska misao teško izrazi intelekt ili logiku, koja je temeljni aspekt
imenice nou~. Zato su je i izbegavali kod korišćenja u gčkim prevodima Starog zaveta.160
Zanimljivo je, da Pavle koristi taj termin 21x od 24x u celom Novom zavetu.
Jednom ga koristi Luka u 24:45 i 2x Jovan u Otk.13:18 i 17:9. Ali ne postoji nikakva veza
filozofijom mu je samo što nema uskog i preciznog značenja jer je upotrebljen u različitim
čoveka. Um može biti „okaljan“ Tit.1:15, pagani provode život u „ispraznosti mišlenja“
Ef.4:17. Ljudi koji veru smatraju dobitkom imaju „pokvareni um“ 1.Tim.6:5. U umu
prema Bogu. „Ja“ u Rim.7 shvaća da je vezano za Božji zakon svojom „unutrašnjoću“.
izjavu bilo delovanje. To je razumevanje koje razumeva Stari zavet u Luk.24:45, koje
159
Behm, 952-953.
160
Ibid., 953.
161
Ibid., 958.
44
idejama.
može biti shvaćena samo u uverenju, da „primitivno Hrišćanstvo“ stoji daleko od filozofskog
yhfi,
yhfizw)
Izračunaj (yhfi, zw
zw
Medialni oblik tog glagola yhfi,zomai znači, „dati glas sa ubačajem malog kamenčića u
kutiju“. Ili sa genitivom, „glasati“ bez nužne upotrebe kamenčića.164 Pojavljuje se i značenje
„rešiti“ (npr. problem), ili „doći do rešenja“ što je dosta daleko od glasanja zaključuje
Braumann. Može značiti i „prepoznati“, ili „izbrojiti“ npr. ljude, ovce i stoku.
Josif Flavije koristu reč u smislu „rešenja“, ili „odluke“, ili „razrešiti“, „glasati“,
„oceniti“.165 Filon Alexandrijski od 20.p.n.e. - 50.n.e. koristi glagol u smislu „odlučiti“, ili
moći, da bude Njegov učenik. Iznenađujuće da Braumann kad dođe do Otk.13:18, predlaže,
da je broj zveri takođe broj čoveka koji je treba izračunati. To računanje po njegovom znači,
stavljanje broja u odgovarajuća jevrejska, grčka ili latinska slova s kojima dobijamo
misteriozno ime.166 Jer ne daje nikakav biblijski primer ili argument s kojim bi opravdao
162
Behm, 959.
163
Ibid., 960.
164
George Braumann, „yhfizw” TDNT (1974), 9:605.
165
Ibid., 606.
166
Ibid., 607.
45
nastavlja, da „računanje“ takođe može značiti, sumu broja, npr. 666 (1+2+3...+36=666).
Odgovor u tom primeru je broj 36167, što bi direktno aludiralo na vavilonsko sveštenstvo i
rešenja nekog problema, ili doći do nekog rešenja. Takđe, „proceniti“ ili ocenu troškova i
stanja. Glavni smisao glagola možemo tražiti samo u širem i užem kontekstu stiha Otk.13:18.
Glagol yhfi,zw je u Otk.13:18 u imperativu, aorist, aktivu, 3.licu jednine. Aorist u imperativu
(bez augumenta za Aorist indikativ, „e“ i „sa“) izražava bezvremensku radnju koja se ne
odnosi samo na određeno vreme u prošlosti.168 Oblik imperativ, aorist aktiv, 3.lice jednine
nalazimo u Novom zavetu 54x u 44 stiha.169 Bog u tim oblicima nije subjekt samo kod vođa i
sveštenika koji zasmejavaju Isusa sa pozivom, da siđe sa krsta,170 Pavla koji upućuje dva
poziva Korinćanima i jednog Solunjanima,171 te Jakova koji poziva ljude, da pokžu dobar
život (Jak.3:13). U svim ostalim stihovima Bog je subjetkt koji preko tog oblika glagola
poziva ljude na odluku i posvećen život.172 U tabeli vidimo, kako se taj oblik upotrebljav u
Otkrivenju:
Bog u Novom zavetu i u Otkrivenju upućuje preko tog oblika glagola poziv na
167
Braumann, 607.
168
James A. Brooks, Carlton L. Winberey, Syntax of New Testament Greek (Lanham:
University Press of America, 1979), 99.
169
BWW 6.0 morphology assistent
170
Mat.27:42; Mr.15:32; Luk.23:35
171
1.Kor.16:11, da ne preziru Timoteja i 2.Kor.11:16, ukazuje im, da ne misle, da je lud i
2.Sol.2:3, opozorenje, da ih nitko ne vara ili zavarava.
172
Mt.5:16.31; 6:3.10; 10:13;16:24; 24:17-18; 26:39. Mr.13:15-16. Lk.1:15; 3:11; 11:2; 17:31;
22:36. Jov.8:7. Del.1:20; 2.Kor.4:6; 2.Tim.2:19; 1.Pet.3:10; 1.Jov.5:16.
46
avriqmo.j)
Broj (av
Kao svaka druga reč i imenica avriqmo.j ima više značenja. Po Schmitz-u:
3) Kvantitetu, kao suprotnost kvalitet, kao pravo ostvarenje onoga što je isprazno ili
Oskar Rühle u svom članku predstavlja značenje imenice kao, brojiti, računati,
iznos ili broj.174 Sav ostali članak posvečuje rešavanju problema u Otk.13:17-18 za kojeg,
zaključuje, nema zadovoljavajučeg rešenja. Rühle dobro zapaža, kad tumači razumevanje i
stvari. Još više, brojanje nije bila radnja koja se događala u mislima, već proces u konkretnoj
realnosti. Primitivan čovek je znao brojati samo ako je upotrebljavo prste ili neka pomagala
Imenica avriqmo.j upotrebljava se u prevodu LXX za prevod reči (rP'sê .m)i – misPär u
1.Moj.34:30 i 2.Moj.16:16 kao „broj“, Ps.38:5 kao „meru“ (tD:äm)i – miDDah, kao „bezbroj“ u
1.Moj.41:49 (dao+m). . U Novom zavetu se imenici avriqme,w i avriqmo.j nalaze u 18x stihova.
173
Earnst D. Schmitz, „Number,“ Dictionary of New Testament Theology (1967), 2:683.
174
Mt.10:30; Del.11:21; Rim.9:27; Rev.5:11.
175
Fran Bradač, Latinsko-slovenski slovar, (Ljubljana: Državna Založba Slovenije, 1990), 73.
176
Oskar Rühle, „avriqmew, avriqmoij,“ Theological Dictionary of the New Testament (1964),
1:461.
47
knjizi Otkrivenja. U svim primerima u Otkrivenju ako za sada izostavimo Otk.13:18 smisao
brojki je simbolički. Zbog učestalosti upotrebe brojki u Otkrivenju kasnije ćemo se vratiti na
primitivnom čoveku u antičko doba. I da su računali pomoću predmeta ili kamenčića, palica
itd. A sama imenica znači broj, skup, računanje, brojanje a ponekad označava kvantietu
nasuprot kvaliteti.
„čovečanstvo“. Ako je pravilna prva onda broj zveri treba tražiti u određenoj ličnosti. U
drugom slučaju značenje broja 666 treba tražiti u proširenom smislu Starozavetne pozadine
Osnovno značenje reči je „čovek“ kao vrsta ili „ljudski rod“ (na engleskom u
Čovek koji je podvrgnut smrti (Jev.9:27), grehu (Rim.3:4; 5:12), pun zloće (Luk.6:22), voli
Jovan vidi čoveka kao plen kosmosa, sveta nasuprot Bogu. Zato je izgubio svoj
istinski „ja“ (Jov.8:41-47; 1.Jov.1:10; 2:22: 5:10: Otk.2:2). Isusov dolazak je
konfrontirao čoveka sa odlukom. U kontrastu sa gnostičkim dualizmom Jovan
predstavlja dualizam odluke koja je u Jov.3:3 povezana sa novorođenjem. Ta
177
James Strong, The New Strong’s Exhausitive Concordance of the Bible (Nashville: Thomas
Nelson, 1990), 760. (Otk.5:11; 7:4; 7:9; 9:16 2x; 13:17; 13:18 3x; 15:2; 20:8).
178
Joachim Jeremias, „a;nqrwpoij,“Theological Dictionary of the New Testament (1964), 1:
364.
179
Herwart Vorländer, „Man,“ Dictionary of New Testament Theology (1967), 2:565.
48
odluka pokazuje odakle čovek dolazi – ili je on „iz sveta“ ili je „od Boga“
(Jov.8:47 i 1.Jov.4:5; Jov.5:24; 6:44.65;12:32). Kroz Isusa je kopletan čovek
oslobođen (Jov.8:31) i dobitak toga je život (Jov.5:24; 11:25).180
Ali je još više od Jovanove teologije čoveka važno kako Jovan koristi menicu
upotrebljava simobolički, kao metafora ili slika u pomoći, da s njom protumači simbole osim
u dva slučaja, kad jasno govori o ličnosti Sina čovečjeg, glavnoj ličnosti knjige Otkrivenja.
imenicu a;nqrwpoj u genitivu, muški rod jednine u istom obliku u kojem se pojavljuje i u
smislu ljudskog roda. Osim kad jasno ne pokaže na to, da se radi o Sinu čovečjem. Ali koji
smisao ima onda imenica avnqrw,pou iz Otk.13:18, određeni ili neodređeni? Da li se može
180
Vorländer, 567.
49
ανθρωπου u Otk.13:18
svojoj knjizi za napredno učenje grčkog jezika tumači, da ako imenicu avnqrw,pou prevedemo
kao rod (uopšteno, Eng. generički). Onda će prevod glasiti, ,,je broj čovečanstva“. Značajno
Gramatički gledano oni koji tvrde, da prevod glasi „...je broj čoveka“ imaju na
sebi teret, da to dokažu (jer drže glavnu imenicu, ariqmo~, određenom a genitiv,
ανθρωπου, kao nedefinisan, ili neodređen – jer prevode sa čovek - što bi bila
najređa od svih mogućnosti). U svetlu Jovanove upotrebe možemo dodati i
Otk.16:18, gde prorok jasno upotrebljava imenicu anarthrous182 (što znači bez
člana) a;nqrwpoj u određenom (rodnom ili En. generičkom) smislu, sa značenjem
čovečanstvo.183
pravilo, da ako imamo jednu imenicu određeno (što imenica ariqmo~ jeste) onda to treba biti
čovečanstvo, onda je prevod određen, jer je čovečanstvo samo po sebi određeno (u En. ne
postoji the ili a humankind – samo humankind). To se slaže sa Apollonius-om jer su obe
imenice određene. Ako prevedemo sa čovek onda imao problem jer je „taj čovek neodređen“
(neki čovek u Eng. a man). Teško bi mogli prevesti imenicu ανθρωπου u smislu nekog
određenog čoveka, jer ga ne možemo odrediti zato što nam Jovan ne govori ništa o tom
pravilan prevod glasi, „...je broj čovečanstva“. Na našem jeziku se može prevesti i
„...je broj čoveka“, ali čoveka u rodnom (Eng. generičkom) smislu (npr. kao Pavao u Gal.3:15
ανθρωπου
ανθρωπου Drugdje u Novom zavetu
Novom zavetu, u širem smislu i značenjem (ne, za neku određenu ličnost) na sledeći način:
Uopšteno (Eng. generičko) značenje imenice avnqrw, pou drugdje u Novom zavetu
qrwpou
Stih Predmet Značenje
Jov.2:25 „nije im verovao..., jer je zano Isus je poznavao ljudske „misli“.
šta je u čoveku“
Del.12:12 „to je glas božji ne čovečji“ Herodov glas okarakterisan kao ljudski
Del.17:29 „Božanstvo nije..., tvorevina Bog ne liči na to što ljudska mašta može, da
ljudskog umijeća i mašte“ izmisli.
Rim.1:23 „zamenili Njega za slavu Lik čoveka
smrtnog čoveka“
Gal.3:15 „bračo po čovečje govorim“ Čovečji govor
2.Pet.1:21 „proročanastva...,od ljudskog Ljudska volja
htjenja“
2.Pet.2:16 „magarac...,progovori ljudskim Ljudski glas
glasom“
Zaključak
Jovan poziva „one“ koji su pronicljivi i prosvetljeni Božjom mudrošću, da „prepoznaju“ ili
rodnom (Eng. generic) smislu. Time smo zakljujčili verbalnu analizu i okrećemo se
Kultorološka Analiza
običaje, navike i verovanja. Otkrivenje je nastalo u Maloj Aziji u 1.veku gde je cvetao
politeziam Rimske imperije koji je bio prožet grčkom kulturom, religijom i mitovima.
51
njihove kultove.184 To je uticalo kasnije na tumače broja 666 koji su se koristili Jevrejskim i
Kriptogram
je razumljiva samo „izabranim“ ili onima, kojima je upućena, uprkos, da bi je neko drugi
tokom prenošenja mogao pročitati.185 Oni koji doslovno računaju imena u broj 666 zastupaju
teoriju, da je Jovan kriptografski zapisao poslednju knjigu Biblije. Što bi značilo da treba
to je samo delimična isitina, koju ćemo kasnije u teološkoj analizi detaljnije obraditi. Za sada
Gematrija
slovo ima svoju određeno numeričko vrednost. Koriste ga na sledeći način. Slova u imenu,
koja inače nose i određenu brojčanu vrednost, preračunaju u vrednost imena. Tako dođu do
određene brojke. Što je za njih numerička vrednost određenog imena. Gematriju možemo
sresti u Talmudu i Midrašu razrađeno u kasnijim komentatorima gde se uklučuje čitanje reči i
rečenica kao brojki. Slovima jevrejskog alfabeta se namenjuju brojčane umesto fonetske
184
Everett Ferguson, Backgrounds of Early Christianity (Grand Rapids: Eerdmans, 1993), 223.
185
Salvatore Vittorio, „Quantum Cryptography: Privacy Through Uncertainty“,
<http://www.csa.com/discoveryguides/crypt/overview.php?SID=312ga745nmkn5l1u0upba9n1j3> ,
9.2002,(17.04.2007).
186
SDA Encylopedia, 1966 ed., s.v. „Number of the Beast.“
52
364. I onda iz svega toga napravili teologiju. Takođe svi pokušaji, da se slova Cezara
Nerona pretvore, ili bolje, prevedu u Jevrejski alfabet i onda izračuna vrednost njegovog
imena, spadaju i nose karakteristiku gematrije.187 Ali velika većina komentatora meša
grčki alfabet.
Isopsephos - Ισοψεφο
Ισοψεφο~
ψεφο
iskopavanjima Pompeje su pronašli zidni grafit na kome je bio zapisan izraz ljubavi.189
Voljena ličnost će prepoznati svoje ime kad će videti sumu svog imena izraženo u tri slova
fme čiji iznos je 545 (f=500+m=40+e=5). Ali stranac neće znati koja i koliko slova treba
upotrebiti, da bi došao do pravog rešenja, još manje je istraživać iz 19. veka znao koliko
grčkih imena sadrži zbir tog broja u sebi. U korišćenju ispsephos-a mnogo toga zavisi od
nagađanja.190
Taj način se rano uvukao u Hrišćansku misao. U prvoj polovini drugoga veka je
u Varnavinom pismu zabeležen Isopsephos. Varnava u 9:8, kad citira 1.Moj.14:14 i 17:23-27
u tekstovima koji govore o obrezanju 318 muških radi sledeću stvar. Broj 318 zapisao je na
neobičan način. Deset i osam je zapisao posebno i dobio inicijale za Isusa Hrista. Slovo T je
ukazivalo na krst i on ga je stavio posebno, a u istu ruku ono sadrži numerčiku vrednost 300
187
Duane F. Watson, „Six Hundred and Sixty-Six,“ Anchor Bible Dictionary (1992), 6:54.
188
The Greek Qabalah: Alphabetic Mysticism and Numerology in the Ancient World, Kieren
Barry, Samuel Weiser, 1999. ISBN 1-57863-110-6 - http://en.wikipedia.org/wiki/Isopsephy -
15.4.2007
189
Filw h~ ariqmo~ fme.
190
Rühle, 462.
53
(I=10, H=8, T=300 = 318). Krst je simbol milosti na koga upućuje jednim
Irinej je sumnjao u takav način računanja ali je sam predložio tri rešenja za
imenima. Njegovo „kolebanje“ dokazuje, da među hriščanima u Maloj Aziji nije bila
rešenja. Kasniji hriščanski tumači su taj način uveliko praktikovali, što nam ukazuje na to,
kako jak uticaj na hrišćansku teologiju ima kultura i običaji u kojoj se ona stvara i nalazi.
način. Tri grčka slova fme iznose vrednost 545. Ali ime koje bi se poklapalo sa tom
vrednošću može sadržati različiti broj slova koja bi se odnosila na različita imena. Što znači,
da postoji mnoštvo imena u koje bi mogli uračunati broj 545. I sada ako bi nam neko rekao,
izračunaj broj po kriptografskom metodu čija vrednost je 700, ili da nam da neki drugi broj, bi
sa lahkoćom došli do desetine različitih imena. I na kraju bi znali manje nego na početku.
Sve što bi nam takva „hermeneutika“ donela, bio bi haos u umu i kasnije crkvi. Što bi donelo
do razdora i mnoštva struja, mogućnosti od kojih ni jedno ne bi mogli dokazati niti bi bilo ko
191
SDA Encylopedia, „Number of the Beast“.
192
Schmitz, 683
193
Mislimo na širi pojam koji obuhvata Egsegesu i njezinu primenu.
194
Vidi LeRoy E. Fromm, The Prophetic Faith of our Fathers Vol.I-IV. gde na 4000
stranica predstavlja proročanstva kroz vekova na Danila i Otkrivenje. Nebrojne varijacije su
razultat takvog pristupa. Pristupa koji se bazira na Helenističkim izvorima.
54
TRAJAN = 666 (njegovo porodično ime Ulpius u Gr. iznosi taj broj)
CALIGULA = 666
NERON = 666
TETIAN (Tit) = 666
MUHAMED = 666
IOANES PAVLVS SECVNDO = 666
ELLEN GOULD WHITE = 666 (nakon venčanja)
RONALD WILSON REGAN = 666 (jer svako od imena sadrži 6 slova)
VICARIVS FILII DEI = 666
DVX CLERI (vođa sveštenstva) = 666
LATEINOS = 666
HE LATINE BASILEIA (latinsko carstvo) = 666
ITALIKA EKKLESIA = 666
APOSTATES = 666 (otpad)
Tabela nam pokazuje, da kriptološki način ne razrešava probleme. Obrnuto, još
više zamračuje pokušaj rešenja broja zveri 666. Temelj tom pristupu je puko nagađanje i
verska pozadina ljudi koji pristupaju tom tekstu. Što unapred određuje „rešenje“, ili
tumačenje teksta umesto, da bi tekst sam nagovorio čitaoca na čemu bi se onda temeljila
njegovo osvedočenje. Za našu analizu je važno poznavati upotrebu brojeva u Vavilonu. Jer
drugačijim filozofijama.
Njihova religija je zbog toga bila sastavljena iz religije, astrologije, alhemije, nauke o telu,
195
Michael Scheifler, „666, The Number of the Beast“
http://www.aloha.net/%7Emikesch/666.htm> (15.04.2007).
55
6 32 3 34 35 1 =111
7 11 27 28 8 30 =111
19 14 16 15 23 24 =111
18 20 22 21 17 13 =111
25 29 10 9 26 12 =111
36 5 33 4 2 31 =111
111 111 111 111 111 111 =666
brojčani sistem bio baziran na 60.196 Odakle potiče i naše brojanje vremena. Godina ima 12
meseci, dan je podeljen na 24 sata, jedan sat je podeljen u 60 minuta, minuta u 60 sekundi.
Bullinger spominje, da je broj 6 bio otisnut na drevnim misterijama. To je bio skrivan simbol
koji je bio sastavljen iz tri grčka slova imenom stigma (~~~). Jer jeonasadržala brojčanu
vrednost 6.197
sistem u merenju za veliku piramidu.198 Kronos bog paganske religije Mitraizma (posebno
drag i poznat među rimskim vojnicima) je bio predstavljen kao kip oko koga je bila zmija
omotana 6 puta. Predstavljao je bezvremensko doba. Simbol koji upotreblajvaju lekari vodi
korene iz drevnog Vavilona, a prepoznatljiv je po dve zmije koje su šet puta obmotane jedna
Vavilonu je njihov prvi bog Anu kasnije poznat kao Marduk bio označavan sa brojem 60.199
od strane sila zla kao njihov amblem za prepoznavanje koji sebe želi predstaviti kao izvor i
196
Jöran Friberg, „Numbers and Counting,“ ABD (1992), 4:1139.
197
E.W. Bullinger, Number’s in Scripture, (Grand Rapids: Kregel, 1967), 283.
198
Bullinger, 150.
199
Edwin R. Thiele, Outline Studies in Revelation, 2 vols. (Cooranbong: Avondale College,
1974), 2:217.
200
Edwin R. Thiele, 2:218.
56
Zaključak
Otk.13:18 po Gematričkom i Isopsephos sistemu jednaka nuli. Božja reč nam ne daje takvih
uputstava koje imamo, na drugoj strani, jasno zapisane za dan – godinu u vezi proroštva
(4.Moj.14:34 – Ezk.4:6). Niti imamo kakav takav primer u samoj Reči koji nam daje ključ po
kom bi računali imena. Šta više, oni (sistemi) se moraju odbaciti kao manipulativni, jer su po
Rühlovim rečima puni nagađanja. Nagađa se zbog toga jer nude „neograničena“ rešenja, što
biblijski Bog, Bog reda (1.Kor.14:40), jasnoće (Am.3:7) i ne manipulacije. Sam broj 6 nosi
simboličnu prirodu sa čime se identifikuju sile zla. Sada ćemo se pokušati okrenuti teološkoj
analzi Otk.13:18 u kojoj ćemo predstaviti izvore i pozadinu koju je Jovan imao na umu, uz
nekoliko predloga.
Teološka Analiza
pružat će nam više odgovora. Jer je NZ bez SZ i obrnuto samo deo Božje reči. Mi ih
moramo posmatrati kao celinu.201 Najpre čemo pokušati nači ključ za razumevanje
Bogoslova.
i mnoštva mogučnosti koje nam je ona pružala. To nas navodi, da ključ za razumevanje
simbola ne traži u 21. veku ili dnevnim novinama već u Jovanovom okruženju i
201
Gugliotto, 120.
202
Morris, 9.
57
navodi četiri takva izvora. Već spomenuti SZ, paganski izvori (npr. Isus u Otk.1 je
opisan kao Hekate Grčka boginja koja je imala ključe od neba i pakla203), Židovski
tumača knjige Otkrivenja, jer SZ i NZ nude zdrav temelj i izvor njezinog sadržaja.
veka.205 Neki komentatori čak predlažu, da Jovan sam na početku knjige ostavlja ključ
σηµαινω)
σηµαινω
Otkrivenje 1:1 (σηµαινω
Poruka knjige je otkrivena, i data, da pokaže što se treba uskoro desiti (vidi
Otk.1:1a). Treči termin koji je upotrebljen u prvome stihu jest εσηµανεν (esemanen), koji
znači učinjeno poznatim. Sa naglaskom na otkrivenje Božje poruke. Osborne tvrdi, da ima taj
glagol posebnu svrhu jer je u rodu sa σηµειον (semeion, znak), koji u sebi sadrži ideju
Drugim rečima Bog je pomoču simbola preneo svoju poruku Otkrivenja. Što
znači, da knjige ne smemo razumeti doslovno. Biblija je doslovna ali neki njezini delovi su
203
Stefanovic, 20. Vidi i Aune, Revelation 1-5, 104-105.
204
Ibid., 18-22.
205
Ibid., 25.
206
Osborne, 55.
207
Stefanovic, 58.
208
Beleške sa nastave, Otkrivenje, Beograd: Teološki fakultet Beograd, Maj 2006.
58
došli do njihovog pravog značenja. Zato se moramo još jednom podsetiti na reči L.
originalnom kontekstu 1.veka. Tema Bogosluženja u Otk.12-14 će nam još više osvetliti
bilo kojoj drugoj knjizi Biblije. To ukazuje na to, da je tema bogosluženja jedna od
slavu?“ 211
posebno taktiku na koji način će izvesti svoj plan. Tako, da pozove prvu i drugu zver u
pomoć.213 U Otk.13 druga zver usmerava ljude, da mole prvo koja daje slavu Zmaju
odn. Sotoni.214 Za razliku od celoga sveta Jovan vidi na Sionu Janje sa „ostatkom
ženinog semena“. Oni pevaju novu pesmu jer ostali su verni Janjetu. I propovedaju
svima, da treba dati slavu Bogu i ne lažnome trojstvu.215 Bog i Zmaj sa svojim lažnim
209
proskune,w (Oblik te reči se pojavljuje 24x samo u Otkrivenju) Otk. 3:9; 4:10; 5:14; 7:11;
9:20; 11:1, 16; 13:4, 2x, 8, 12, 15; 14:7, 9, 11; 15:4; 16:2; 19:4, 10, 2x, 20; 20:4; 22:8; 22:9.
210
Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live
Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006).
211
C. Raymond Holmes, „Worship in the Book Of Revelation,“ JATS 8 (1997), 3.
212
Vidi Otk:12:4-6; 7-9; 13; 17 – Dete, Mihael, Anđeli, Žena i na kraju nejzino potomstvo.
213
Vidi Struktura i Sadržaj Otkrivenja 13 u Strukturalni analizi.
214
Vidi Otk.13:4.8.1216-17.
215
Vidi Otk.14:6-12
59
Druga zver prisiljava ljude, da mole prvo zver koja daje čast Zmaju odn.
borba između dobra i zla biti u vezi prve ploće Božjih zapovesti.216 To je scena
poslednjeg sukoba ove planete i u njoj Jovan smešta svoj tekst sa mističnim brojem 666.
broj šest, sedam i na prirodu brojeva u knjizi Otkrivenja. Oni su u Bibliji upotrebljeni sa
Božji Otisak
U svojoj knjizi „Back to the Present“, nam Turner okreče pažnju na stvar koja je
previše puta ispuštena iz vida. To jest, da se na geneologiju gleda kao na nešto što nam je
dato, da bi mogli izračunati određene godine u Bibliji. Geneologije su isto tako zanimljive,
dodaje Turner, kao narativi ako se upoznamo sa njihovom prirodnom i teološkom porukom.219
Navest čemo samo neke detalje. Jevrejska reč za genalogiju ili generacije jest
tôledôt (+tod +lot), kroz celu 1.Moj. se upotrebljava kao naslov za listu ljudi ili nacija. Sa
jednom iznimkom u 1.Moj.2:4a. To je zadnji stih na račun stvaranja koje počinje u 1:1 i
sumira sedmicu stvaranja kao genaologiju (tôledôt) neba i zemlje. Iskaz o stvaranju je
genaologija sveta. Opisuje kako je Bog stvorio „nebo i zemlju“ u šest dana i odamarao u
sedmom. Sedmi se razlikuje od ostalih šest na više načina. Bog je odmarao, blagoslovio i
216
Vidi čalanak Anthony MacPherson, „The Mark of The Beast as a „Sign Commandment“ and
„Anti-Sabbath“ in the Worship Crisis of Revelation 12-14“, AUSS 43 No.2 (2005), 2:277.
217
R.A.H. Gunner, „Number,“ NBD (1996), 831.
218
Janez Grubelnik, Beograd, "Tutorial sa Prof. Dr. Laurence Turner," 04,19, 2007.(Intervju).
219
Laurence Turner, Back to the Present – Encountering Genesis in the 21st Century,
(Grantham: Autumn House, 2004), 67.
60
se u 1.Moj.4:17-24 ali se tu termin (tôledôt) ne spominje, niti Adamovo ime ali nas lista vodi
sve do sedme generacije koju predstavlja Lameh. Isto kao prva geneologija, tako se ova
zaključuje sa sedmim elementom, Lamehom. Kao sedmi dan, Lameh odstupa od prošlih
generacija. Sa zaključkom, da ako bude Kain osvečen sedam puta onda če Lameh biti
živela 777 g. (5:31).221 U nastavku bi mogli biti razočareni jer se u 5.poglavlju spominje 10.
poglavju je geneologija Noetovih sinova ako ispustimo Nimroda, koji je bio jedini jedinac
sastavljena od 10 delova. Kao Noe u onoj ima Terah ovde tri sinova. U zadnji geneologiji je
Eber stavljen na četvrtu pozicijo po kom su Jevreji bili imenovani, smeštava ga u 14.
generaciju nakon Stvaranja. I u sedmu generaciju nakon Enoha. Takođe, njegovi sinovi su se
mu rodili sa 70. godina. Genalogije u 1.Moj.1-11 naglašavaju sedmu generaciju ili mesto,
prepoznati. Jedna takvih je, Josifova porodica kad se preselila u Egipt (1.Moj.46:8-27), u njoj
se spominju Jakobovi sinovi sa brojem njihovih sinova. Gad je sedmi po redu sa sedam
sinova.
220
Turner, 69.
221
Ibid., 70.
222
Ibid., 70.
223
Ibid., 71.
61
I slova Jevrejskog alfabeta njegovog imena iznose broj sedam.224 Da taj detalj
čitač nebi ispustio narator naglašava, da je došlo u Egipat 66. članova Jakove porodice. Ali sa
Jakova porodica zajedno broji 70. članova (1.Moj.46:26-27). U toj listi sedmi sin ima sedam
sinova čije ime je sedam u porodici koja zajedno broji 70. članova.225
tri delove po 14. generacija, što je umnoženo sedam. To je učinio verojatno zbog toga jer
Isusa želi predstaviti kao Mesiju, koji je Sin Davidov. Davidovo ime u Jevrejskom jeziku
iznosi broj četrnaest. Luka Isusovo geneologiju vodi nazad do Adama u koji je 77.
generacija.226
Početak Biblije, posebno 1.Moj.1-11 nas želi naučiti, da je sve što je povezano sa
brojem sedam istaknuto i predvidljivo. Gunner u vezi sedmice dodaje, taj broj nosi eminetno
mesto između svetih brojeva u Biblji i asocira nas na ispunjenje i savršenstvo.227 Zbog svega
Otkrivenju pojavljuju 100+ puta. Ponajviše broj sedam, zatim dvanajst. Po učestalosti
pojavljanja je vredno spomenuti i broj četiri na trečem mestu. Sedmica je povezana sa svim
što Bog radi. To je Njegov potpis u Otkrivenju. Spominje se 45+ puta u knjizi te dominira u
Jovan nam želi reči, da je Bog taj koji kontroliše istoriju i njezin tok ako bi se
nadovezali na Turnera. U drugom delu knjige dominira dvanajst. Jovan verojatno koristi ta
broj u simboličkom smislu Njegovog otkupljenog naroda koji konačno baštini Božja
obečanja.
αριθµο" (aritmos) i srodni glagol αριθµεω (računati, brojiti). Prvi puta se spominje u
Otk.5:11, gde se označava broj anđela. Osborne tvrdi, da je „miriarda“ bio največi poznati
broj Grčko – Rimskome svetu (oko 10.000). U SZ se više puta spominju nebrojni anđeli
2.Bar. 48:10).230 Zanimljiv primer nalazi se u Otk.7:4.9. Gde se spominju 144.000 hiljade.
Bog zadržava vetrove, da bi zapečatio sve spašene za koje upotrebljava broj 144.000 ali u 7:9
stihu Jovan vidi bezbrojnu mnoštvo koju nitko nije mogao izbrojati.
Zbog toga Alan Johnson zaključuje, da moramo taj broj uzeti simbolički.231
Sledeči stih u kom nalazimo dve imenice αριθµο" (aritmos) je Otk.9:16. Gde stoji broj od
200 miliona ili 200 miliardi ovisi od računanja. Važno je kako je netko u 1.veku razumio tu
brojku. Osborne tvrdi ako je bilo 200 miliardi to bi bilo oko 1000 više nego je rimsko carstvo
imalo na raspolaganju vojnika u svojim legijama.232 Isto zamečuje Mounce koji tvrdi, da ta
brojka od 200 miliona predstavlja nebrojivo golemo mnoštvo.233 Čitatču 1.veka takav broj
Stefanović prihvača kao najtočniji Alexandrijski manuscript u kom je stih zapisan sledečim
slovima:“Žig koji je ime zveri ili broj njezinog imena“.234 U 13:18 Jovan kaže, da je to broj
čovečanstva (vidi: verabalnu analizu) odnosno njegov broj je 666. Zato ga možemo razumeti
samo kao simbolički broj. Peti primer nalazimo u Otk.15:2 gde pobednici stoje na staklenom
230
Osborne, 262.
231
Alan Johnson, „Revelation,“ The Expositor’s Bible Commentary (Grand Rapids: Zondervan,
1981), 12:481.
232
Osborne, 381.
233
Mounce, 201.
234
Stefanovic, 416.
63
Otk.20:8. Ovde Jovan govori o vaskrsenju nakon 1000 godina i zadnjoj borbi u koju želi
sotona povesti sve ljude izgubljene za večnost. Jovan tvrdi, da su mnogobrojni kao morskog
peska. Jovan i u tom slučaju koristi imenicu broj kao simbol za nebrojiv pesak na morskoj
obali.
kad kaže, da su brojevi u Otkrivenju figurativni bez posebne reference na neku istorijsku
realnost ili neku određeno tačku u istoriji.235 Simboli u sebi nose snažnu poruku. Za naše
istraživanje nije dovoljno poznati samo prirodu brojeva u Otkrivenju zato se moramo okrenuti
i otvoreno koje su diametralno suprostavljene jedna protiv druge, Isus i Sotona.236 Zato se
broj zveri teško odnosi na neku odrešenu istorijsku ličnost. U prilog tome nam Biblija pruža
razvio Pitagora.
2) Otk. 13:18 govori o „broju zveri“. Ako broj govori o nekoj određenoj istrijskoj lićnosti
onda mora ta lićnost biti identifikovana kao prva zver. Ali ona to nije.
4) Značaj glagola računati (yhfi,zw), nije značilo izračunavanje imena već stvari. Kad Luka
koristi taj glagol za Isusove reči u vezi gradnje kule želi nas usmeriti, da ocenimo situaciju i
vrednost „projekta“. Jeli smo u stanju toliko žrtvovati. Možda nešto slično ovdje radi i Jovan
u vezi zveri. Možda misli na izračunaj vrednost zveri, što bi grčki original dozvoljavao.
5) TDNT rečnik nas opominje, da u Antičko doba ljudi nisu znali imaginarno računati.
235
Beale, 24.
236
Otkrivenje govori i o Jovanu, anđelima, starešinama ali glavni akteri i subjekti knjige su Isus
i Sotona u velikom sukubu.
64
6) Jovan nam u Otk.1:1 ostavlja ključ za tumačenje Otkrivenja. Taj kljuć je sakriven u
simbolima. Otkrivenje je simbolička knjiga. Ako bi se 666 odnosio na neku ličnost onda bi
se to moralo dokazati.
7) Otk. 15:2 govori, da su spaseni pobedili Zver, njezin lik i broj nejzinog imena. Što je
8) Kriptološki pristup nam pruža gomilo različitih mogučnosti i tumačenja broja i rešenja za
666. Zaključak može biti samo jedan, to se teško uklapa u Biblijsku hermeneutiku.
9) Glagol (yhfi,zw) računati je u istom obliku kao glagol slušati237 ili primiti vodu života u
Otkrivenju. Ako je računanje doslovan čin onda mora biti i slušanje duha ili primanje vode
10) Sledeči pirmeri ukazuju na Jovanovo doslednost i brigu kad je sastavljao knjigu
Otkrivenja u želji, da nitko ne bude zbunjen što se tiče razumevanja njegovih simbola. Nalaze
se u Otk.9:11 i 16:16. U Otk.9:11 Jovan govori o anđelu „pakla“ kojemu je po Grčko ime
imenom na grčkom i jevrejskom posebice, da čitač nebi zamešao stvari. Druga slična
konciznost kod Jovana pokazuje se u Otk.16:16 kad govori o mestu poslednje bitke.
zaključit, da ako bi Jovan u Otk.13:18 želeo pokazati ili ukazati ne neko određeno ličnost on
bi zasigurno pripisao jezik iz kog dolazi određeno ime. Jovanaova namera je bila, da se nitko
kriptološkim pristupom u paganstvu i znao je, da ako bi ostavio ljudima, da sami računaju
kako god žele na različitim jezicima, ostavio bi za sobom nepopravljivu štetu. Što se kosi i sa
našim razumevanjem nadahnuča, „namere i pomoči“ Svetoga Duha kod pisanja svetih knjiga.
Svi ti argumenti, jači ili slabiji, zajedno čine sliku koja nam govori o
simboličnom shvatanju broja 666. Zato čemo sada pogledati SZ pozadinu broja 666.
237
Taj oblik se spominje 8x u Otkrivenju. 7x za crkve, da čuju što Duh govori njima, 1x u
Otk.13:9.
65
SZ Pozadina Otk.13:18
U tom delu se moramo zato ograničiti samo na stih Otk.13:18, izuzevši stihove
11-17 koji imaju interesantnu pozadinu na Karmilu i Pedesetnici. Broj šest nas vrača u
Vavilon jer je kao smo već videli to njihov broj na kome su gradili računanje stvari i njihovu
religiju. Sam broj šest je manji za jedan od sedmice. Koja predstavlja suverenog Boga.
Pauline dodaje, da je sedam u Otkrivenju broj Janjeta i Božjeg naroda.238 Šest zbog toga
predstavlja nešto što ne dostiže Božji ideal koji je predstavljen sedmicom. Šestica je takođe
pola od dvanaest. Koji predstavlja Izrael i broj crkve. Pauline dobro zamečuje, da je šestog
dana bio stvoren čovek i zmija i nastavlja, da Otk. 16. i 17. otkrivaju, da lažno trojstvo
zajedno čini Vavilon. Zato bi ono moglo biti predstavljeno kao 3x6 = 666.239
Ako usporedimo događaje iz te dve glave onda dobimo sledeče usporedbe, kako
su prikazane u tabeli.
Mardukov broj bio je 60. Zato se verni Izrailci nisu poklonili pod pretnjom smrti
ide čast. Slično broj zveri iznosti 666. U oba slučaja je bio postavljen lik, koji bi se trebao
238
Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996) 6 (The
Ambassador Group).
239
Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996).
66
Jedan preti sa vatrom drugi sa njom obmanjuje i izvode vlast po celoj zemlji. Jon
666 talenata zlata.240 Taj izveštaj je smešten između dva zanimljiva događaja. Prvi je u vezi
paganske kraljice iz Sabe koja priznaje Boga zbog svega što je učinio preko Salomuna. To je
bio Salomunov vrhunac ali odmah nakon toga beležimo izveštaj o 666 talanata zlata. Drugi
događaj nakon talanata izvešćuje nas o Salomonovom privatom životu i poganskim ženama
koje su ga ubedile u njihove izvorne religijske običaje. Taj izveštaj možemo utezti kao
izveštaj o Salomunovom otpadu. Simon DeVries zamečuje, da u celoj ovoj sekciji dominira
reč zlato.241
dodaje, da je broj 666 talanata zlata verojatno nacrtno stavljen u taj tekst.242 Slično primečuju
Keil u svom komentaru na 1.Kraljevu rečima, „evidentno jest, da je 666 zaokružen broj koji
se bazira na približni proceni“.243 NZ pisci su nekada namerno stavljali reči, imena, brojeve ili
mesta u tekst jer su nas želeli vratiti u SZ, sa svrhom, da bi zasigurno razumeli što su napisali.
sin Davidov. Isus je takođe poznat pod nazivom, Sin Daviodov.245 Zbog toga zaključuje, da
nam broj 666 ukazuje na imitaciju Sina Davidova, pravog Sina Davidova, Isusa Hrista u
poslednjim danima ove planete. Broj 666 nam ukazuje na to, da će biti delo Isusa Hrista
imitirano i krivotvoreno.246
240
Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996)6 (The
Ambassador Group).
241
Simon DeVrise, 1 Kings, Word Biblical Commentary (Waco: Word Books, 1985), 138.
242
Simon De Vrise, 139.
243
C.F. Keil, F. Delitzsch, I&II Kings, I&II Chronicles, Ezra, Nehemiah, Esther, Commentary
on the OT, Vol. 3 (Grand Rapids: Eerdmans, reprint 1985), 161.
244
Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996)6 (The
Ambassador Group).
245
Vidi: Mt.9:27; Mt.12:23; Mt.15:22; Mr.10:47; Mr:12:35; Luk.18:38.
246
Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996)6 (The
Ambassador Group).
67
Kako smo videli po iskazu Paulina nas broj 6 vrača u ili podseča na Vavilon,
greh i prevaru. Takođe bliska korelacija postoji i sa 6. danom stvaranja u kojem je bila
stvorena zmija, zveri i čovek. Kad razmišljamo o Vavilonu i broju 60 dođemo u vezu sa
vreme Salomuna. On jest tip Hrista kao Davidov sin. Ali je u otpadu samo loša slika i prevara
koja ima malo veze sa originalom. Iz toga zaključuje Pauline, da će u poslednoj bitci ove
planete delo Isusa biti takođe krivotvoreno kako da bi se zaveo ceo svet i molio molio prvu
zver iz Otk.13. Njezin broj je 666 u vezi koga postoji problem u klasičnom pristupu kojge
rečnicima.
značenja broja 666, da predlažu neku istorijsku ličnost kao moguče rešenje. Traže neku
uticajno ličnost, koja bi mogla ličiti na zver iz Jovanovog vremena. Njoj se pripiše
de je identificirana ličnost verojatno ispunila proročanstvo ili je samo tip onoga koji će
knjiga ne govori otvoreno o pojedinim ličnostima. Osim u „dva“ slučaja. Prvi, ličnost o
kojoj Otkrivenje piše jest Isus, druga je Sotona koja se bori protiv Isusa i Njegovih
nekoj istorijskoj ličnosti. Bila ona u prošlosti ili je tek negdje u dalekoj budučnosti.
247
Vidi: Otk.1:1; 1:9; 1:13; 5:5-6; 12:4, 7-9 ; 14:1; 19:13; 22:16.
68
To sputava ljude, da bi videli širi i dublji smisao kojeg Jovan nudi. Taj
Adventistićku crkvu.
bilo sledeće: broj 666 je predstavljao papu kao ličnost, sa nazivom Vicarius Filii Dei,
žig zveri pak lažni dan bogosluženja, koji nema Božjeg blagoslova kao sedmi iz
pojavio sledeći poblem.248 Otkrili su, da Grčki tekst na Otk.13:17 takvo tumačenje ne
dozvoljava. Tekst nam otkriva sledeću verziju: “Jer je žig ime zveri ili broj njezinog
imena“. To znači, da su žig, ime i broj „jedna te ista stvar“.249 Teško dakle na osnovu
Biblije prihvatamo tumačenje, da je žig zveri jedno, a 666 nešto 666. Težko bi se i
dokazalo, da je Ellen White tako nešto zastupala, jer po njenom mišljenju će ljudi
Adventizam ovde zastupao nešto, što Biblija ne može podržati. Drugi problem je bio taj,
da je određeni dio Adventizma izgubio balans što se tiče tumačenja žiga zveri i
Rimokatoličke crkve. Najveći doprinos toj izgubi balansa bilo je upravo tumačenje
248
1.Tim.4:12
249
Stefanovic, 416. Između manuskripata i njihovih verzija, kao najboljeg prihvata codex
Alexandrinus jer njegova verzija omogućava shvatanje žiga zveri kao opozit Božjem žigu iz Otk.14:1.
250
Ellen White nikada nije zagovarala, da je žig zveri, nedelja, već nastupio. Opovrgavala je
ideju, da bi se danas primao žig zveri zbog svetkovanja nedelje. Tvrdila je, da je to stvar budućnosti,
kada će biti zakonom primorano svetkovanje nedelje (što je velika razlika od nekog zakona koji samo
zabranjuje rad nedeljom – ona je pričala i o takvoj vrsti zakona ali je savetovala, da se ti dani upotrebe
za zdravstveno-misionske aktivnosti). U Americi će prvi usvojiti takav zakon, kasnije će slediti i druge
zemlje. Oni koji će nakon takvog usvojenog zakona i nakon što treći anđeo objavi svoju vest (moramo
zapaziti, da treći anđeo objavljuje svoju vest tek, kad za to dođe vreme o kome pričamo), podupirati i
svetkovati promenjeni dan, dobiće žig zveri. Žig zveri nije neka vidljiva stvar, već se temelji na istom
principu kao žig Boga živoga, koji znači smeštenost u istini, intelektualno i duhovno (Vidi: GC:448-
449; 587-588; Ev 234-235; 8T 117; ST March 22, 1910; Ms 173, 1902; 4BC 1161; PH086 [1897], 6-
7). Zanimljiva je izjava u 6T 17, gde Ellen White govori o žigu zveri, kao o stvari, za koju ona, 1900-te
godine nezna kako će se obelodaniti ili pokazati. White tvrdi, da je žig zveri tačno to što se
propovedalo, ali još nije sve u vezi ove materje razumljeno, niti će biti sve dok se svitak ne odmota.
(Vidi još neizdatu Encyclopedia of Ellen White – Mark of the Beast)
69
Vernici su „hranući se“ tim tumačenjima počeli na neispravan način posmatrati251 svoju
Zatvorili su „sva vrata“ pred njima, a sami postali „omraženi“. Ova činjenica ostavila
koje je takođe dao istog Bog. Posvećujući pravi dan bogosluženja i prenaglašavanja
nedelje kao žig zveri bila je idealni mamac za „uzvišen duhovan“ stava vernika.
ljubavi prema Bogu iz sve duše, srca i uma i svog bližnjeg kao samoga sebe. Te dve
zapovesti temelj su svim ostalima. Dok oni, koji su izgubili balans sudili katolicima,
raznim kodeksima vanske pobožnosti (npr. pravilno oblačenje). Suknja je znak visoke
znakovi izguba balansa u vezi takvog pristupa žigu zveri i tumačenju 666, ali je taj
toga Ellen White zastupa zdrav i izbalansiran pristup veri, koji naglašava u prvom redu
graditi svoje teologije ako nije u centru papa, rogovi, kraj vremena ili ženska suknja.
Zdrav pristup broju 666 koji iskreno pristupa tekstu kao celini očuvaće
251
Vidi, 9 TM (1909), 241-244; Counsels to Editors (1896), 45-46; Manuscript 6, 1902;
Manuscript 14 (1887); Letter 39, 1887 gde Ellen White savetuje, da ne napadamo druge denominacije
već, da pažljivo uzdižemo istinu u ljubavi. Da uvek pozitivno pristupamo i da istina i sunce Pravde
sami razbijajo oblake tame. Jer nitko ne može prihvatiti sve stvari od jednom. Poseban naglasak je dala,
da trebamo govoriti manje o Rimskoj moči i papeštvu i veše što su apostoli i prorci u stvari zapisali.
252
Ljudsko biće je sklono formalnosti po samoj svojoj prirodi.
70
i Bibliji ima široke dimenzije i uticaj zato čemo sada predložiti što bi broj 666 mogao
značiti.
Predložiti što bi broj 666 mogao značiti nije lako. Jovan sam najpre
mogli „dokućiti broj zveri“.253 Tumaći koji zastupaju simbolički razumevanje broja 666 čine
to dosta oskudno. G.R. Osborne predlaže, da bi broj 666 mogao označavati lažno trojstvo.
Slično kao čini Jovan u Otk.4:8 sa Božjim trojstovm kad ponavalja, svet, svet,
B. Neall izjavljuje, da je broj šest, broj čoveka, jer je čovek bio stvoren šestog
dana ali kompletni period stvaranja je označen sa brojem sedam. Sedmi dan je kruna
stvaranja zbog toga može šest nači pravo značenje tek u broju sedam.255 Tad, kad se ljudsko
biće okrene Bogu i da mu slavu zbog svoeg postojanja.256 To su verovatna značenja koje je
nekoga iz Jovanovog razdoblja, 1. n.e., na ličnosti sa imenom koje je sadržalo u sebi broj 666.
Predlozi su Neron, Kaligula idr. To je malo verovatno jer bi taj onda morao biti prva zver iz
mora. Što je zbog simboličke prirode Otkrivenja skoro nemoguće. Krajem krajeva
Otkrivenje govori „samo o dve“ ličnosti Hristosu i Sotoni. Još više, Otkrivenje govori o
Bibliji stran i mora se odbaciti kao manipulativan jer pruža bezbroj rešenja.
253
Beale, 725.
254
Osborne, 521.
255
Laruence Turner smatra, da je broj sedam otisak Božjeg prsta na ovoj planeti. Čovek, koji
pripada Bogu ulazi u zajednico sa Bogom sedmi dan. Jer priznaje, da je Bog njegov Stvoritelj i
Izbavitelj. Vidi - Janez Grubelnik, Beograd, "Tutorial sa Prof. Dr. Laurence Turner," 04,19,
2007.(Intervju).
256
Stefanovic, 418.
71
sistemu koji se održao kroz vekove. Preko njega je A. Helwig pronašao ime Vicarius Filii
Dei kao pravilno rešenje za broj 666 i okarakterisao papu kao Antihrista. I ovo tumačenje se
mora odbaciti zbog gore navedenih razloga. Ali ih stih Otk.13:18 pruža još više. Appolonius,
največi grčki gramatičar nam je ostavio pravilo po kome se imenica (ανθρωπου) može
prevesti samo u rodnom ili širom smislu što se tiče teksta u Otk.13:18. U tom primeru
imenica (ανθρωπου) označava čovečanstvo ili čoveka u širem, rodnom smislu. Takav
prevod imenice (ανθρωπου) okarakterizuje tumačanje A. Helwiga iz 17. veka kao pogrešno.
Jer po njegovom broj 666 predstavlja određen sistem, koji se može pronači i u
odgovarala značenju broja 666. Moramo se podsetiti, da je u sekciji Otk.12-14 glavno pitanje
sistem je bio izgrađen na broju 6. Broj njihovog vrhovnog Boga je bio 60. Lik iz Danila 3 je
takođe bio visok 60 lakata. Što objašnjava zašto se neki Jevreji nisu želeli pokloniti po cenu
svog života. Jer bi s tim dali čast Marduku, paganskom bogu Vavilona a uistinu Sotoni. U
Otk. 13:4 je slična situacija, svatko tko će moliti zver i njezin lik će takođe dati čast Zmaju,
Sotoni.
Još više, Vavilonski sveštenici su na prsima nosili amulet sa brojevima čiji zbir
257
Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live
Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006).
258
C.Mervyn Maxwell, The Message of Revelation For You and Your Family, God Cares,
Vol.2 (Boise: Pacific Press Publishing Association, 1985), 414.
72
jasno upučivali na to čijeg Boga oni predstavljaju. Jovan zato u Otk.13:18 sa brojem 666
Pravi značaj broja 666 možemo razumeti samo u širem kontekstu Otk.12-14 čija
Otk.14:6). U tom kontekstu se nalazi stih Otk.13:18 kao opozorenje, da prepoznamo pravu
narav i zavodničku aktivnost zveri iz Otk.13. Otkrivenje sa svojim simboličkim slikama, kad
Značaj broja 666 se tako sakriva u širem kontekstu Otk.12-14 čija svrha je
identifikovati određen otpadnički sistem koga je izgradio Sotona u pobuni protiv Boga. Broj
666 otkriva pravu narav i nameru Sotone. E. Thiele tvrdi, da su sile zla preuzele broj 6, kao
svoj emblem za prepoznavanje. One se predstavljaju ljudima kao izvor i održavaoc života u
večnosti,261 bez Stvoritelja. Svoj naum izvrašavaju tako, da progone, prete i zavode
stanovnike cele zemlje.262 Zbog toga je značaj broja 666 obšriniji i veći od neke istorijske
ličnosti, makar ona bila najbolji predstavnik i utelovljenje zla. Simbolično značenje broja nas
usmerava i vodi direktno do samog izvora iskonskog Zla i pobune, šokantnom preciznošću
259
Vidi 1.Moj.39:14
260
Georgy K. Beale, „The Purpose of Symbolism itn the Book of Revelation“, <2006 ATLA –
CTJ – Calvin Theological Journal 41.01 (2006) P53-66>,(18.12.2006).
261
Edwin R. Thiele, 2:218.
262
Vidi SZ pozadinu Otk. 13:18 - Danilo 3.
73
Zaključak
razumevanje teksta ležati u širem odlomku Otk.12-14. Sam broj 666 je dovoljno
čitanjem 616. Jovanova prvobitna namera pisanja Otkrivenja bila je ohrabriti vernike i
crkve u Maloj Aziji u 1.veku. Zato i pravi značaj jezika i simbola Otkrivenja pripadaju
njegovom antičnom vremenu. Jovan je svoju knjigu sastavio u smiselnu celinu podeleći je u
teološke sekcije. Centralna sekcija uključuje i naš tekst iz Otk.13:18. U njoj se Jovan bavi
velikom borbom između Isusa i Sotone sa naglaskom na pravilno bogosluženje. Taj sukob je
identificirati neku ličnost. Još manje nam veza sa drugim delovima Otkrivenja, jer prva zver
čoveka na temelju Helenistićke religijske misli. Što za Biblijske naučnike nije prihvatljivo.
Kontekst kultrue i života koju Jovan označva sa brojem šest, vrača nas u drevni Vavilon i
njegovu religiju. Njihov sistem je bio izgrađen na šesticama. Vrhovni bog Marduk
verovatna veza koju je Jovan imao na umu kad je u pitanju Otk.13:18. Vavilon i Jerusalim,
dva grada u Otkrivenju, koji su suporotsavljeni dodatan su dokaz u prilog tog tumačenja.
Jovan nas ne ostavlja u nedoumici, daje nam ključ za razumevanje svoje knjige,
koja je po prirodi simbolička. Svi brojevi u Otkrivenju su takođe simboličke prirode, bez
iznimke. Zato nema razloga zašto bi broj 666 bio. Verojatno je njegova svrha u tome, da nam
pomaže identificirati sistem lažnih bogosluženja odn. načina života, koji ne podržavaju
ZAKLJUČAK
značaj broja zveri 666.263 Kad iskreno pristupimo razumevanju broja čini se ponekad,
Otk.13:18. Aktuelno okruženje u kom su tumači živeli i pristupali broju 666 je takođe imalo
Tumačenje u Istoriji
Od samo ranog hrišćanstva, kako nam svedoče očuvani zapisi značaj broja nije
bio potpuno jasan. Druga generacija učenika nakon Jovana Bogoslova više nije poznavala
istorijski pogled na Otkrivenje. Tumači su se slagali oko toga, da će nakon raspada Rimskog
delova, antihrist moći identifikovati po tome jer će želeti pokoriti ostale careve. Većina
tumača je pokušala pronaći određenu istorijsku lićnost čije ime je sadržalo broj 666, da bi ga
Augustin i ostali. Zbog toga je kroz Srednji vek dominirao duhovni pristup egzegezi i
tumačenje apokaliptičke literature. Najviše što je sada Otkrivenje moglo ponuditi bili su
263
Stefanovic, 417.
74
75
Otkrivenje je postalo za život crkve i vernika nerelevantno sve dok nisu značenju
polged na proročanstva koja su polako prihvatili i sami protestanti. Što je ubrzalo njihovu
teološku podelu.
godine 1612. ponudio svoje posebno rešenje. To je bila famozna titula Vicarius Filii Dei. Iz
jervrejskg, grčkog i latinskog jezika je uzeo tridesetak imena povezanih sa Rimskom crkvom i
preračunavao njihove vrednosti. Ime Vicarius Christi je promenio, ili proširio na Vicarius
Filii Dei i došao do „rešenja“, kojeg je ponudio svetu. A. Helwig je bio toliko pošten, da je
priznao kako svoje tumačenje nije bazirao na originalnom već na istoznačnom imenu Vicarius
Christi.
knjige. Ta tumačenja su papu optuživala za antihrista, povezivali ga sa brojem 666 itd. Zato
su Rimokatolički naučnici gledali kako, da skinu ljagu sa svoje crkve i plasirali futuristički
pogled na proročanstva. To je učinio jezuit Ribera u 16. veku. Njegov kolega Luis de
Alcazar nije bio zadovoljan njegovim rešenjem. Plasirao je preterističku teoriju. Antihrist je
po njemu netko pre pada Rimskog carstva, a paganski Rim je bio uništen u duhovnoj vatri
Rimokatoličke vere.
povečalo. Biblijski naućnici shvaćaju broj 666 na simbolićki način , ili ga posmatraju
antihrista.
76
aspekt borbe između sveta i Hrista. Moderni tumači gledaju na simboliku značenja broja 666
baziran se na Bibliji, imali su sa brojem 666 ozbiljne poteškoće. Jer su određeni vernici bili
ubeđeni, da ako ne nađu natpis Vicarius Filii Dei na papskoj tiari, da ga trebaju sami dodati.
Tako su se i pojavile slike tiara na kojima je bilo napisana titula Vicarius Filii Dei.
Pozitivno je to, da je GK bila uvek protiv upotrebe lažnih i ponevernih slika. Ali tumačenje
Vicarius Filii Die nije bilo izazvano sve do nedavno. Danas savremeni adventistički biblijski
naučnici smatraju broj 666 simboličnim čije značenje moramo tražiti u tekstu i SZ pozadini.
Teološka Evaluacija
širem odlomku Otk.12-14. Prihvatanje manuskripta sa brojem 666 nije upitno uprkos,
namera pisanja Otkrivenja bila je ohrabriti vernike i crkve u Maloj Aziji u 1.veku. Zato
drugačije. I zbog toga zaključujemo, da je značaj broja 666 simboličke prirode. To potvrđuje
i verbalna analiza imenice (ανθρωπου). Zato S. Bacchiocci tvrdi, da ne možemo svu krivicu
prebaciti samo na jednu ličnost ili sistem. Jer po njemu broj 666 predstavlja određen sistem u
napisana na takav način, da bi nas vratila u Stari zavet, ili nek događaj iz prošlosti. Taj
264
Samuele Bacchiocchi, Speaker, "Part I," in The Mark and the Number of the Beast, Live
Video Lecture on DVD (University Towers, Andrews University, 01/02 2006).
77
pozadina Danila 3. najviše odgovarala značenju broja 666. Lik sa 60 lakata visine i 6 lakata
širine te verovatno 6 lakata dubine265, sveštenici sa amuletom koji na sebi sadrži broj 666
2. bilo pokazano, da nejgovo carstvo neće biti večno i da postoji Bog, koji postavlja i
odstavlja kraljeve. Uprkos tome on u Danilu 3. čini isti takav lik i pozlaćuje ga. Čini se, da
su Vavilonci želeli s time poručiti svetu, da za njih Bog nije važan i da oni mogu bez Njega
živeti i vladati. Jer imaju svog boga, boga, koji se identifikuje sa brojem 60, Marduka. Takav
duh i sistem bogosluženja ne daje slavu Bogu kao Stvoritelji, niti kao Izbavitelju. Taj sistem
želi slaviti svog boga, kojeg si izabere, na način kako sami žele, po pravilima igre koji oni
Zato se značaj broja 666 skriva u širem kontekstu Otk.12-14, čija svrha je
identifikovati određen otpadnički sistem koga je izgradio Sotona u pobuni protiv Boga. Broj
666 otkriva pravu narav i nameru Sotone. E. Thiele tvrdi, da su sile zla preuzele broj 6, kao
svoj amblem za prepoznavanje. One se predstavljaju ljudima kao izvor i održavatelji života u
večnosti,266 bez Stvoritelja. Svoj naum izvršavaju tako, što progone, prete i zavode
stanovnike cele zemlje.267 Zbog toga je značaj broja 666 opšriniji i veći od neke istorijske
ličnosti, makar ona bila najbolji predstavnik i utelovljenje zla. Simbolično značenje broja nas
usmerava i vodi direktno do samog izvora iskonskog zla i pobune, šokantnom preciznošću
265
Jon Pauline, "Building to the Final Crisis," The Bible Explorer Series (1996)6 (The
Ambassador Group).
266
Edwin R. Thiele, 2:218.
267
Vidi SZ pozadinu Otk. 13:18 - Danilo 3.
78
u broju traži neka antička ličnost, koja je živela u Jovanova doba. Jer se to ne slaže sa
Takvo pronalaženje rešenja usidruje ljude, da ne „vide dalje“ pravo prirodu Zla i
kakvog su imali adventistički pioniri u početku. Oni se niso bavili egzegezom Grčkog teksta,
Paulien-a, koji su najviše zaslužni za zdravo, izbalnasirano razumevanje i visoki naučni nivo
Aland, Nestle. Das Neue Testament Griechisch und Deutsch. Stuttgart: Deutsche
Bibelgesellschart, 1995.
Andrews, John N. „Thoughts on revelation 13 and 14.“ Review and Herald, Mai
19, 1851. 81–86.
Aune, David E., Word Biblical Commentary, Volume 52b: Revelation 17-22, (Dallas,
Texas: Word Books, Publisher) 1998.
Bacchiocchi, Samuele, Speaker. "Part I." In The Mark and the Number of the Beast.
Live Video Lecture on DVD. University Towers, Andrews University, 01/02,
2006.
Barker, Margaret. The Revelation of Jesus Christ. London: T&T Clark, 2000.
Barnes, Albert. Revelation. Barnes' Notes Heritage Edition, no. 14. Grand
Rapids: Baker Book House.
Beale, G.K. The Book of Revelation. The New International Greek Testament
Commentary. Grand Rapids: Eerdmans, 1999.
________. „The Purpose of Symbolism itn the Book of Revelation“. 2006 ATLA
CTJ – Calvin Theological Journal 41.01 (2006) P53-66.(18.12.2006).
79
80
DeVrise, Simon. 1 Kings. Word Biblical Commentary. Waco: Word Books, 1985.
Everson, T. Chas. „The Inscription on the Pope’s Tiara,“ Advent Review and Sabbath
Herald, July 27, 1905, 10-11.
________. „The Textual Criticism of the New Testament.“ The Expositor’s Bible
Commentary. Grand Rapids: Zondervan, 1979. 1:419-433
Grubelnik, Janez, Beograd. "Tutorial with Prof. Dr. Laurence Turner." 04,19,
2007.(Intervju).
Gunner, R.A.H. „Number.“ New Bible Dictionary. Ed. By J.D. Douglas. Leicester:
Inter-Varsity, 1996. 830-834.
Gugliotto, J. Lee. Hand-Book for Bible Study. Hagerstown: Review and Herald,
1995.
Justin Martyr Dialouge with Trypho. 3.81 The Ante-Nicene Fathers, 1:194-270.
Kaiser, C. Walter. Jr., Toward an Old Testament Theology. Grand Rapids, Michigan:
Zondervan, 1991.
Keil, C.F., Delitzsch, F. I&II Kings, I&II Chronicles, Ezra, Nehemiah, Esther,
Commentary on the Old Testament. Vol. 3. Grand Rapids: Eerdmans, 1985.
Maxwell, C. Mervyn. The Message of Revelation For You and Your Family. God
Cares, Vol.2. Boise: Pacific Press Publishing Association, 1985.
Norman, Bruce. „Preaching Revelation to the Secular Mind.“ Journal of the Adventist
Theological Society Vol. 8 (1997) : 170-180.
Pauline, Jon. "Building to the Final Crisis." The Bible Explorer Series (1996) 6. The
Ambassador Group.
________. The Book of Revelation at the Crossroads: Where we've been and Where
we're Going, neobjavljeni članak. Andrews University.
________. „The Role of the Hebrew Cultus, Sanctuary, and Temple in the Plot and
Structure of the Book of Revelation.“ Adventist University Seminary Studies 33
No. 2 (1995) : 247-264.
________. What the Bible Says About the End-Time. Hagerstown: Review and
Herald, 1998.
Seventh-day Adventist Encyclopedia., 1966 Ed. By: Don. F. Neufeld., S.v. „Number
of the Beast.“
Smith, Uriah. The Prophecies of Daniel and the Revelation. Hagerstown: Review and
Herald, 1944.
Strong, James. The New Strong’s Exhausitive Concordance of the Bible. Nashville:
Thomas Nelson, 1990.
Turner, Laurence. Back to the Present – Encountering Genesis in the 21st Century.
Grantham: Autumn House, 2004.
Wallace, B. Daniel. Greek Grammar beyond the Basics: An Exegetical Syntax of the
New Testament. Grand Rapids: Zondervan, 1996.
Watson, F. Duane. „Six Hundred and Sixty-Six.“ Anchor Bible Dictionary Ed. By
David Noel Freedman. New York: Doubleday, 1992. 6:54-55.