da se nije osjećala pokvareno. Što se tiče licemjerja, nije bila šarlatan. Svojutvrtku i svoj život sagradila je primjenjujući ta načela i bila je zadovoljna što jeznala da njezin rad ljudima mijenja život. Imala je iza sebe četiri knjige, a peta je trebala izaći za nekoliko tjedana, hrpu audiokaseta, niz predavanjadogovorenih za godinu dana unaprijed i velik bankovni račun. Nije loše za plahusitnu djevojku koja je rasla u emocionalnoj nestabilnosti.Zurila je u uredne hrpe papira na svom pisaćem stolu. Imala je i zaručnika,čekalo ju je vjenčanje koje je obećala dogovoriti za sljedeću godinu, iadministrativne poslove koje mora obaviti prije nego što ode kući na spavanje.Mahnula je pozdravljajući Carlotu koja je otišla svojim kolicima, a zatim uzeladebelu omotnicu porezne uprave. Trebala je otići Tomu Ravnoldsu, svojemknjigovođi i ravnatelju, ali jučer je javio da je bolestan, a ona nije voljela da jojse posao gomila.Što ne znači da je opsjednuta, zahtjevna i naporna.Otvaračem za pisma s monogramom, otvorila je kovertu. Novinari su cijeli dannazivali tražeći od nje komentar novinskog članka, ali ona se oglušila i nije imhtjela odgovoriti. Svejedno, uznemirio ju je negativni publicitet. Njezin posaobio je sazdan na poštovanju i naklonosti njezinih poklonika i zato je ona davalasve od sebe da živi uzornim životom. Ugled je nešto veoma krhko, a njezinmože ovim člankom biti narušen. Pitanje je samo, koliko?Izvadila je pismo i počela čitati. Došavši do pola, postajala je sve višenamrštena pa posegne za telefonom. Baš kad je mislila da dan ne može bitigori, mora se zafrkavati s poreznom upravom. Stvar je škakljiva — račun na 1,2milijuna dolara zaostatka poreza.Savjesno je plaćala porez i znala je da se radi o jednoj od onih izluđujućihračunalnih pogrešaka, što ne znači da će je lako riješiti. Mrzila je što moragnjaviti Toma dok je bolestan, ali bit će to prva stvar s kojom će se ujutromorati pozabaviti.— Marilvn, Isabel ovdje. Moram razgovarati s Tomom.— S Tomom? —Žena njezinog ravnatelja jedva je govorila, kao da je pila.Isabelini roditelji znali su tako govoriti. — Tom nije tu.— Drago mi je da mu je bolje. Kad očekuješ da će se vratiti? Bojim se da jestvar hitna.Marilvn šmrene. — Ja... ja... trebala sam te prije nazvati, ali... —Briznula je uplač. — Ali... ali nisam mogla.— Što se dogodilo? Reci.— Radi se o T... Tomu. On je... on je... —Uporno je jecala kao da se zaglavilabušilica. — Po... pobjegao je u Južnu Ameriku, s mo... s mo... jom sestrom!I, kao što je Isabel otkrila za manje od dvadeset četiri sata, sa svim Isabelinimnovcima.Michael Sheridan ostao je s Isabel sve vrijeme dok se ona bavila policijom iizdržao dugi niz mučnih sastanaka s poreznom upravom. Nije bio samo Isabelinodvjetnik već i muškarac kojega je voljela, a nikada u životu nije bila tolikozahvalna što ga ima. Međutim, čak ni njegova prisutnost nije bila dovoljna daspriječi katastrofu i do kraja svibnja, dva mjeseca nakon što je primila to kobnopismo, potvrdile su se njezine najgore strepnje.— Sve ću izgubiti. Protrljala je oči i potom spustila torbicu na stolicu iz razdobljakraljice Anne, u dnevnoj sobi svog stana, u kući od opeke na Upper East Endu. Tople zidne obloge od trešnjina drveta i orijentalni sagovi isticali su se podblagim svjetlom svjetiljki dizajnera Fredericka Coopera. Znala je da