Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
14Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Goran Gretić - Nietzcheovo tumačenje historije

Goran Gretić - Nietzcheovo tumačenje historije

Ratings: (0)|Views: 72 |Likes:
Published by shorinkarate

More info:

Published by: shorinkarate on Mar 07, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/21/2011

pdf

text

original

 
 
Politi
č
ka misao, Vol. XLIV, (2007.), br. 3, str. 103–120 
103
 
Pregledni
č
lanak 1 Nietzsche, F. W.1:930Primljeno: 30. lipnja 2007.
Nietzscheovo tuma
č
enje historije
*
 
GORAN GRETI
Ć
**
 
Sažetak 
Autor u tekstu obra
đ
uje zna
č
enje Nietzscheova djela
O štetnosti ikoristi historije
 
 za život 
na primjeru recepcije tog djela od straneznamenitoga histori
č
ara Burckhardta. Pokazuje se da je njihovo me-
đ
usobno neslaganje paradigmati
č
no za shva
ć
anje uloge povijesti i povijesnoga obrazovanja u oblikovanju europskoga duha, odnosno, po pitanju zna
č
enja kontinuiteta europske povijesti. U drugom dijelurada prikazane su razli
č
ite interpretativne mogu
ć
nosti u zahva
ć
anjuodnosa Nietzscheova mišljenja i povijesne zbiljnosti nacionalsocijali-zma. Autor u zaklju
č
ku isti
č
e gledište prema kojem je Nietzscheshva
ć
en kao radikalan mislilac
č
iji se utjecaj ne može zanemariti.
 Klju
č 
ne rije
č 
i
: Nietzsche, Burckhardt, historija, kontinuitet, nove vrijednosti,mišljenje i povijesna zbiljnost Nietzsche je bio i ostao jedna osobito prijeporna pojava europske kulturei povijesti 20. stolje
ć
a. Za života je uglavnom bio neshva
ć
en i nepriznat.Umro je 1900. godine vrlo usamljen i manje-više zaboravljen, no u sljede-
ć
em stolje
ć
u postaje iznimno utjecajan i vrlo popularan u širokim kulturnimkrugovima Europe. Njegovo djelo i njegova ostavština, pa onda i pitanjaobjavljivanja te ostavštine (za vrijeme nacionalsocijalizma), zadobivaju po-sebno povijesno-politi
č
ko zna
č
enje budu
ć
i da se nacionalsocijalisti
č
ki pokret Njema
č
ke izri
č
ito pozivao na Nietzschea kao svoga ideologa. Zato je iWalter Kauffmann, vrlo utjecajni tuma
č
Nietzschea, mogao ve
ć
prije pedeset pet godina ustvrditi kako je Nietzsche toliko snažno postao dio njema
č
kogaživota da se povijest njegove slave prikazuje kao “kulturna povijest Nje- 
*
 
Č
lanak je napisan u sklopu znanstvenog projekta
 Politike nacionalnog identiteta i povije- sni “lomovi”
, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
**
 
Goran Greti
ć
 ,
redovni profesor Fakulteta politi
č
kih znanosti u Zagrebu na kolegiju Uvodu etiku.
 
 
104
 
Greti
ć
, G., Nietzscheovo tuma
č
enje historije
 ma
č
ke u dvadesetom stolje
ć
u”.
1
Otada do danas ne prestaju vrlo opširne,u
č
ene i vehementne rasprave vrlo širokoga kruga znanstvenika o Nietzscheui njegovoj filozofiji, osobito o vrsti i na
č
inu povezanosti njegove filozofije sideologijom nacionalsocijalizma. Za razumijevanje recepcije Nietzschea ta-ko
đ
er treba naglasiti da se Nietzscheova filozofija otpo
č
etka može vidjetikao osebujno veli
č
anje onoga novog i stvarala
č
kog, a pritom je svako to“novo stvaranje” zapravo stvaranje novih vrednota i normi. Iz toga onda sli- jedi da te uvijek nove vrednote i norme utje
č
u i na na
č
in njihova prihva
ć
a-nja, odnosno to predstavlja izvor iz kojega onda proizlazi i na
č
elna otvore-nost, kao i poziv da se hrabro krene novim putevima. Prema tome bi, po Ni-etzscheu, jedan samoodre
đ
uju
ć
i i stvarala
č
ki
č
in trebao neku viziju ispunitisadržajem i potom joj dati konkretne oblike. Moglo bi se možda re
ć
i kako jeupravo ta emfati
č
na otvorenost za sve ono novo i neobuzdano, bila odlu
č
u- ju
ć
a atraktivnost Nietzscheova mišljenja za njegove najraznovrsnije pristali-ce. Stoga je vrlo zanimljiva i pou
č
na recepcija njegova djela, a u okviru po-vijesti te recepcije svakako posebno mjesto zauzima njegov odnos premaznamenitom u
č
enjaku i polihistoru Jacobu Burckhardtu. Nietzsche je kao iznimno mlad postao docent na sveu
č
ilištu u Baselugdje je 1870. godine imao priliku slušati predavanja znatno starijega i vrlouglednoga histori
č
ara J. Burckhardta pod naslovom “Über die historischeGrosse” (O historijskoj veli
č
ini),
 
a 1870.-1871. i kolegij “Über das Studiumder Geschichte”
 
(O studiju povijesti). Ta su predavanja utjecala na Nie-tzscheovo poimanje povijesti. “Veli
č
ina”, rekao je Burckhardt u tim preda-vanjima, jest “ono što mi nismo”, a “mo
ć
” je “po sebi zlo”. Naime, Burck-hardt je modernoj težnji k uvijek ve
ć
oj mo
ć
i, ve
ć
em bogatstvu i užitcima su- protstavljao anti
č
ki osje
ć
aj mjere i jednostavnosti. U nastupaju
ć
em razdobljumasa i nadolaze
ć
e demokracije Burckhardt je podsje
ć
ao svoje slušatelje narano gr 
č
ko povijesno doba i njihove aristokratske vrednote. On je nedvoj- beno u Nietzscheu vidio nadarenoga i naobraženoga u
č
enika koji je biospreman, prihva
ć
aju
ć
i gr 
č
ki kulturno-politi
č
ki nazor na svijet, misliti protivvlastitoga vremena, a to je zna
č
ilo lu
č
iti kulturne veli
č
ine od politi
č
kih, tj,aristokratizam i heroizam više kulture suprotstavljati razdoblju vladavinemasa.U Burckhardtovoj teoriji povijesti tri tzv. “potencije”, naime, država,religija i kultura u jednom složenom me
đ
uodnosu odre
đ
uju povijest, dok sekod Nietzschea težište promišljanja premješta na kulturu. On je religiju ispr-va podsvjesno, a poslije i otvoreno tretirao kao silu koja je neprijateljska uodnosu na kulturu, dok je državi s iznimnom radikalnoš
ć
u osporavao svako pravo na vlastiti opstanak. Dakle, upravo u vrijeme stvaranja njema
č
ke drža-ve Nietzsche je htio služiti isklju
č
ivo i samo kulturi, i to je svakako bilo uBurckhardtovu duhu, dok s druge strane Nietzscheovo slavljenje velikoga
1
Usp. Kaufmann, 1974.
 
 
Politi
č
ka misao, Vol. XLIV, (2007.), br. 3, str. 103–120 
105
 
 pojedinca razotkriva odre
đ
enu bliskost prema Burckhardtovim promišlja-njima.Oni veliki – to su za Nietzschea bili stvaraoci kulture, filozofi, umjetnici,geniji – zato kod Nietzschea uvijek iznova nailazimo na formulacije idealnezajednice u smislu nekog reda, duhovnoga samostana, obrazovne sekte, re- publike u
č
enjaka itd. To su, dakako, kod Nietzschea bili natpoliti
č
ki i apoli-ti
č
ki ideali, no oni su se kod njega spojili s politi
č
kim zahtjevima nevjeroja-tne i zapanjuju
ć
e radikalnosti. Kao Burckhardtov u
č
enik, Nietzsche je zastu- pao politiku koju valja gledati odvojeno od svakoga imperijalizma i politikemo
ć
i njegove epohe. Za Burckhardta se grad, bila to anti
č
ka Atena ili rene-sansna Firenca, pokazivao kao mjesto politi
č
koga zavi
č
aja više kulture, od-nosno kao povijesno mjesto razvoja i njegovanja humanosti.U tom je kontekstu Burckhardt slutio da
ć
e Njema
č
ko Carstvo “dalje eg-zercirati” i nakon rata, iako na kraju više nitko ne
ć
e mo
ć
i re
ć
i “zašto zapravoživot postoji”. To su isto tako bile i Nietzscheove slutnje i strepnje, naime,da
ć
e se dogoditi “iskorjenjivanje njema
č
koga duha za dobrobit Njema
č
kogaCarstva”, stoga se i on, poput Burckhardta, priklanjao idealu grada kaomjestu njegovanja više kulture, jasno se distanciraju
ć
i od bilo kakve imperi- jalne tvorevine, zvala se ona
 Imperium Romanum
ili Njema
č
ko Carstvo.S obzirom na takav Nietzscheov duhovno-politi
č
ki razvoj ne
č
udi što on,nekadašnji gorljivi Prus, nijednom rije
č
 ju ne spominje ra
đ
anje Njema
č
kogaCarstva, niti carevu proklamaciju u Versaillesu. Sada Nietzscheova borba postaje nešto drugo, svakako ne rat nacija, jer borba o kojoj je on razmišljaotek je predstojala, bila je to borba za “jedan novi duh u znanstvenom i eti
č
-kom odgoju naše nacije”. No ta je borba za Burckhardta i Nietzschea bilazapravo dvostruko ugrožena i beznadna, najprije to je bila borba protiv gra-
đ
anskoga društva i njegovih proklamiranih na
č
ela op
ć
e jednakosti. ZaBurckhardta je to zna
č
ilo definitivni povijesni poraz grada-polisa kao jedin-stva
 societas civilis
i
res publica
, odnosno anti
č
koga jedinstva države i dru-štva. Tome nasuprot moderno doba, od francuske revolucije, za njega pred-stavlja kona
č
no uspostavljanje i razdvajanje, na temelju na
č
ela jednakosti,samostalnosti i samostojnosti, države od društva. S druge strane, to je bilanjihova zajedni
č
ka borba protiv novonastupaju
ć
ega egalitarizma u liku po-kreta socijalizma. Po vlastitom samorazumijevanju, Nietzsche je bio osobitoradikalan reformator koji je vjerovao, kao i mnogi prije njega, u mogu
ć
nostoživljavanja duha klasi
č
ne antike, dok je Burckhardt cijeloga života ostaoklasi
č
ni humanist nepokolebljivo uvjeren u nužnost održanja kontinuitetakulture Zapada. No Nietzscheov je pokušaj obnove antike bio dvojak jer on s jedne strane ostaje privržen antici, ali je s druge istodobno poduzeo i snažnureviziju i radikalizaciju klasi
č
nih ideala. S obzirom na njegovo doba, Nie-tzscheova je situacija bila sljede
ć
a: novonastalo Njema
č
ko Carstvo nije us- pjelo sa
č
uvati razinu kulture njema
č
ke klasi
č
ne epohe, a upravo je tome Nie-

Activity (14)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
Hamada ElMasry liked this
dunja liked this
duspis liked this
emilijana3185 liked this
danguba69 liked this
kantt1 liked this
Strisha liked this
midur liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->