Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
4Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
arthur conan doyle - baskervilski pas

arthur conan doyle - baskervilski pas

Ratings: (0)|Views: 440|Likes:
Published by ika voli tango

More info:

Published by: ika voli tango on Mar 18, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/07/2014

pdf

text

original

SirArthur Conan Doyle Baskervilski pas

Ve\u010dernjakova biblioteka
Kolo II. Kriminalisti\u010dki romani
Knjiga 1.
Sir Arthur Conan Doyle Baskervilski pas
Naslov izvornika: Sir Arthur Conan Doyle The Hound OfThe Baskervilles
Preveli s engleskog: Ru\u017eica i Aleksandar Vla\u0161kalin
copyright \u00a9 2004. Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija, za ovo izdanje
Produkcija: Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija Nakladnik: Ve\u010dernji list, d.d.
j ISBN 953-7161-26-9

Sir Arthur Conan Doyle
BASKERVILSKI PAS
Knjiga se prodaje jedino uz Ve\u010dernji list.
Ve\u010dernji list

Dragi moj Robinsone, '"'-'"'
vnih Stmna k\u00b0jU Ste mi Vi ^i\u010dali za\u010detak je Vam se na tome, i na pru\u017eenoj mi pomo\u0107i povodom njezine
razrade, najiskrenije zahvaljujem. Povo^m
Hmdhead - Haslemere Va\u0161 odani
A. Conan Dovle

Gospodin Sherlock Holmes

Gospodin Sherlock Holmes, koji je obi\u010dno ustajao kasno, osim u ne tako rijetkim slu\u010dajevima
kad bi probdio na nogama cijelu no\u0107, sjedio je za stolom i doru\u010dkovao. Ja sam stajao na
prostira\u010du ispred kamina, a u ruci sam imao visoko podignut \u0161tap koji je sino\u0107 na\u0161 posjetitelj
zaboravio. Bio je to lijep krupan komad drveta okrugle dr\u0161ke. Ispod dr\u0161ke se nalazio \u0161irok
srebrn prsten s urezanom posvetom "Jamesu Mortimeru MGRS od njegovih prijatelja iz C. C.
H 1884. godine". Bio je to \u0161tap kakav su nosili obiteljski lije\u010dnici: dostojanstven, solidan i
pouzdan.
- No, Watsone, \u0161to ka\u017eete na to?
Holmes je sjedio okrenut le\u0111ima prema meni, a ja mu nisam nikakvim znakom dao do znanja
da se bavim \u0161tapom.
- Otkud znate \u0161to sad radim? Vi kao da zaista imate o\u010di na le\u0111ima.
- Nemam o\u010di na le\u0111ima, ali imam pred sobom srebrni vr\u010d za kavu - re\u010de on. - No recite mi,
VVatsone, do kakvih ste zaklju\u010daka do\u0161li promatraju\u0107i \u0161tap na\u0161eg posjetitelja? Budu\u0107i da smo
bili tako lo\u0161e sre\u0107e da ode ostaviv\u0161i nas u naga\u0111anju o njegovim namjerama, onda i ovakva
slu\u010dajno zaboravljena stvar dobiva na zna\u010denju. Nego, recite mi, mo\u017eete li, sude\u0107i po ovom
\u0161tapu zaklju\u010diti,kakav je \u010dovjek njegov vlasnik?
Slu\u017ee\u0107i se \u0161to sam bolje mogao metodom svojeg prijatelja, od-govorih. - Mislim da je stari
doktor Mortimer o\u010dito glasovit i cijenjen lije\u010dnik, kad mu poznanici na takav na\u010din odaju
priznanje.
- Dobro, re\u010de Holmes. - Odli\u010dno!
- Postoji, nadalje, vjerojatnost da je posrijedi seoski lije\u010dnik koji velik broj svojih posjeta
obavlja pje\u0161ice.
- Za\u0161to?
- Zato \u0161to postoji mala vjerojatnost da taj \u0161tap, premda nekada vrlo lijep, pripada nekom
gradskom lije\u010dniku, jer je prili\u010dno istro\u0161en. Sude\u0107i po njegovom \u017eeljeznom vr\u0161ku, jasno je da
je netko s njime prevalio velike udaljenosti pje\u0161ice.
- Savr\u0161eno logi\u010dno - re\u010de Holmes.

-
Pa onda, jo\u0161 i ti prijatelji iz C. C. H! Pretpostavljam da se radi o nekakvom lokalnom

lova\u010dkom dru\u0161tvu, mo\u017eda im je taj \u010do-
vjek pru\u017eao lije\u010dni\u010dku pomo\u0107, a oni su mu se odu\u017eili tom malom uspomenom.
- Zaista, Watsone, vi nadma\u0161ujete samog sebe - re\u010de Holmes odgurnuv\u0161i od sebe stolicu i
pripaliv\u0161i cigaretu. - Moram vam priznati da ste prema meni bili uvijek i suvi\u0161e ljubazni, jer
ste, opisuju\u0107i moje pothvate, neprestano podcjenjivali svoje sposobnosti. Mo\u017eda vi i niste pri
tom pokazali da posjedujete neku osobitu umnu svjetlost, ali ste sasvim sigurno njezin vodi\u010d.

Neki ljudi, iako nisu genijalci, imaju jaku mo\u0107 poticanja genijalnosti kod drugih ljudi.
Priznajem, dragi prijatelju, i ja sam u mnogome va\u0161 du\u017enik.
Nikada mi prije nije toliko toga rekao. Njegove su rije\u010di, priznajem, u taj \u010das ostavile jak
dojam jer me \u010desto poga\u0111ala njegova ravnodu\u0161nost prema mojem divljenju njegovoj vje\u0161tini i
poku\u0161ajima da skrenem pa\u017enju javnosti na njegov rad. Bio sam ponosan \u0161to sam tako dobro
ovladao njegovim sistemom i \u0161to sam ga mogao tako uspje\u0161no primijeniti u ovom slu\u010daju da
mi i on sam odaje na tome priznanje. Uzme mi \u0161tap iz ruke i \u0161utke ga promotri nekoliko
trenutaka, zainteresira se, pa odlo\u017ei svoju cigaretu i pri\u0111e \u0161tapom bli\u017ee prozoru, kako bi ga
bolje pregledao pomo\u0107u svoje konveksne le\u0107e.
- Zanimljivo, premda sasvim jednostavno - re\u010de, vrativ\u0161i se u svoj omiljeni kut na naslonja\u010du.
- U svakom slu\u010daju, ovaj \u0161tap pru\u017ea nekoliko podataka. Pru\u017ea osnovu za nekoliko zaklju\u010daka.
- Ne\u0161to mi je promaklo? - upitah donekle samozadovoljno.
- Mislim da nisam previdio ni\u0161ta bitno.
- Bojim se, dragi Watsone, da su va\u0161i zaklju\u010dci ve\u0107im dijelom pogre\u0161ni. Iskreno govore\u0107i, kad
sam vam malo\u010das rekao da vi \u010dovjeka poti\u010dete, mislio sam zapravo re\u0107i da katkad dolazim do
istine uo\u010davaju\u0107i va\u0161e pogre\u0161ne zaklju\u010dke. Taj je \u010dovjek zaista seoski lije\u010dnik. Niste, dakle,
ovoga puta bili na sasvim krivom putu. Osim toga, to\u010dno je i to da taj \u010dovjek mnogo pje\u0161aci.

- Zna\u010di li to da sam bio u pravu?

- Da, donekle.
- Ali, to je sve.
- Ne, ne, dragi moj Watsone, nije to sve. Prije \u0107e biti da je lije\u010dnik dobio taj dar od neke
bolnice nego od kakvog lova\u010dkog dru\u0161tva. Ako se, naime, slova C. C. stave ispred H, to jest,
prije rije\u010di "hospital", onda se mo\u017ee lako pretpostaviti da su ona prva dva slova kratica za
Charing Cross.
- Mo\u017eda ste u pravu.
- To je sasvim vjerojatno. Ako nam to bude polazna to\u010dka, imamo \u010dvrst oslonac na osnovu
kojega mo\u017eemo stvoriti predod\u017ebu o na\u0161em nepoznatom posjetitelju.
- Dobro. Dakle, pretpostavljaju\u0107i da je "CCH" kratica za "Charing Cross Hospital", kakvi su
daljnji zaklju\u010dci?
- Zar ih ne uo\u010davate? Vi poznajete moje metode. Primijenite ih.
- Dolazim jednostavno do zaklju\u010dka da je taj \u010dovjek najprije radio u gradu, a potom pre\u0161ao na
praksu u selo.
- Mislim da mo\u017eemo po\u0107i i dalje. Promotrite sad predmet s ovog stajali\u0161ta : kojom se
prigodom daje takav poklon, odnosno, kad su njegovi prijatelji mogli takvim darom njemu
odati priznanje? Zacijelo kad se doktor Mortimer povukao iz bolnice da nastavi raditi kao
privatni lije\u010dnik. Znamo da mu je poklon uru\u010den. Pretpostavljamo da je lije\u010dnik pre\u0161ao iz
gradske bolnice na privatnu praksu u selu. Jesmo li pretjerali ako ustvrdimo da mu je poklon
bio uru\u010den prilikom njegova preseljenja ?
- To se \u010dini sasvim vjerojatnim.
- A sad, nadalje, zar vam nije jasno da on, po svemu sude\u0107i, nije mogao biti jedan od glavnih
bolni\u010dkih lije\u010dnika, jer takvo mjesto dobiva lije\u010dnik koji je ve\u0107 stekao dobru praksu u Londo-
nu? A takav se ne bi povla\u010dio na selo. \u0160to je onda bio? Ako je radio u bolnici, a nije se
ubrajao me\u0111u glavne lije\u010dnike, onda je svakako slu\u017eio kao asistent ili sta\u017eist, bio je, dakle,
ne\u0161to vi\u0161e od studenta na zavr\u0161etku studija. Iz bolnice je morao oti\u0107i prije pet godina - to se
vidi po datumu koji je ispisan na \u0161tapu. I tako je, dragi moj VVatsone, ishlapio va\u0161
sredovje\u010dni, ozbiljni, obiteljski lije\u010dnik, a pojavio se mlad, ugodan, nenametljiv, rastresen
\u010dovjek od kojih trideset godina, a k tome i vlasnik psa kojega jako voli, psa koji je, ugrubo,
ve\u0107i od jazav\u010dara, a manji od doge.
Nisam mogao prikriti svoj sumnji\u010davi osmijeh. Sherlock Holmes se, me\u0111utim, dublje zavalio
u svoj naslonja\u010d i po\u010deo izdisa-ti prema stropu drhtave koluti\u0107e dima.
- Nemam mogu\u0107nost ustvrditi \u0161to je posrijedi - rekoh - ali, napokon, nekoliko podataka o
godinama i dosada\u0161njem radu ovoga \u010dovjeka ne\u0107e biti te\u0161ko na\u0107i.
- Skidoh s police na kojoj su stajale moje knjige "Medicinski vodi\u010d" i otvorih imenik. Bilo je
u njemu nekoliko Mortimera, ali ono \u0161to nam je bilo poznato o na\u0161em posjetiocu moglo se
ticati-samo jednog od njih. Pro\u010ditah Holmesu na glas bilje\u0161ku.

-

"Mortimer James MRCS, 1882, Grimpen-Dartmur-Devon. Sta\u017eist kirurg od 1882. do
1884. u bolnici Charing Cross. Dobitnik Jacksonove nagrade za usporednu patologiju na
osnovi radnje: "Je li bolest ponavljanje?". Dopisni \u010dlan \u0161vedskog patolo\u0161kog dru\u0161tva.
Pisac djela "Nekoliko misli o atavizmu" (Lancet 1882), "Napredujemo li?" (Psiholo\u0161ki

\u010dasopis - o\u017eujak 1883). Op\u0107inski lije\u010dnik za Grimpen, Thorslev i Gornji Barrow."
- Ni spomena o onom va\u0161em lova\u010dkom dru\u0161tvu, Watsone -nasmije se Holmes, zadirkuju\u0107i me
- ali to\u010dno je da se radi o seoskom lije\u010dniku; to ste dobro zaklju\u010dili. Moje su pretpostavke, \u010dini
mi se, prili\u010dno potvr\u0111ene. \u0160to se njegovih osobina ti\u010de, rekao sam, ako me sje\u0107anje ne vara:
ugodan, nenametljiv i rastresen. Znam iz vlastita iskustva da samo ugodan i nenametljiv
\u010dovjek mo\u017ee dobiti priznanje na ovom svijetu, da samo nenametljiv \u010dovjek napu\u0161ta karijeru u
Londonu kako bi postao seoski lije\u010dnik, i da samo rastresen \u010dovjek ostavlja svoj \u0161tap umjesto
posjetnice, budu\u0107i da je, \u010dekaju\u0107i vas, odsjedio \u010ditav sat...
- A pas?
- On je imao obi\u010daj da nosi \u0161tap za svojim gospodarom. A kako je \u0161tap te\u017eak, pas ga je nosio
stegnuv\u0161i ga \u010dvrsto po sredini, pa se na njemu sasvim jasno vidi otisak njegovih zuba. Sude\u0107i
po razmaku njegovih zuba, pas ima suvi\u0161e \u0161iroku \u010deljust za ja-zav\u010dara, a preusku za dogu.
Mo\u017eda je to ... pa jasno, o\u010dito je, to mo\u017ee biti isklju\u010divo kovr\u010davi pas - mje\u0161anac.
Holmes ustade i po\u010de se \u0161etati po sobi. Napokon je zastao pri prozorskom udubljenju. U
njegovu je glasu, kad jeiz r azi o tu tvrdnju, bilo toliko uvjerljivosti da sam iznena\u0111eno podigao
o\u010di prema njemu.
- Ali, dragi prijatelju, kako mo\u017eete to tvrditi s tolikom sigurno\u0161\u0107u?
- Zato \u0161to taj pas stoji pred na\u0161im vratima, a njegov gospodar, evo, ve\u0107 zvoni. Ne odlazite,
VVatsone, molim vas. On je va\u0161 kolega, pa mi va\u0161a prisutnost mo\u017ee samo koristiti. Trenutak
koji se sada, VVatsone, odigrava, sudbonosan je i dramati\u010dan. Niz stepenice dopiru koraci
koji ulaze u va\u0161 \u017eivot, a vi ne znate nose li dobro ili zlo. \u0160to \u017eeli u\u010denjak, doktor James
Mortimer, od Sher-locka Holmesa, stru\u010dnjaka za pronala\u017eenje zlo\u010dinaca? Naprijed! Izgled
na\u0161eg posjetioca me iznenadio, o\u010dekivao sam tipi\u010dnog seoskog lije\u010dnika. A radilo se o vrlo
visokom, mr\u0161avom \u010dovjeku, duga kljunasta nosa, koji mu je izbijao izme\u0111u dva o\u0161tra, duboko
usa\u0111ena, siva oka. O\u010di su mu sijale kroz stakla zlatom uokvirenih nao\u010dala. Odijelo je
odgovaralo njegovu polo\u017eaju, iako nekako neuredno, izno\u0161eno; kaput mu je bio izlizan, a
hla\u010de na krajevima nogavica ofucane. Iako mlad, dr\u017eao se malo pogrbljeno. U hodu bi
ispru\u017eio glavu naprijed, ostavljaju\u0107i dojam dobronamjerne radoznalosti. Pri ulasku mu je
pogled pao na \u0161tap u Hol-mesovoj ruci, pa se po\u017eurio prema njemu i veselo uskliknuo :
- Neizmjerno se veselim - re\u010de - nisam bio siguran jesam li ga ostavio ovdje ili u brodarskoj
agenciji. Niza\u0161to na svijetu ne bih \u017eelio izgubiti taj \u0161tap.
- Kako vidim, to je poklon - re\u010de Holmes. '
-Da.
- Od bolnice Charing Cross?
- Od nekoliko mojih onda\u0161njih prijatelja, prigodom mojeg vjen\u010danja.
- Ah, \u0161teta - re\u010de Holmes vrte\u0107i glavom. Doktor Mortimer za\u017emiri pomalo za\u010du\u0111eno kroz
svoje nao\u010dale: - A za\u0161to bi to bila \u0161teta?
- Pa zato \u0161to ste malo poljuljali na\u0161e pretpostavke. Prigodom va\u0161eg vjen\u010danja, ka\u017eete ?
- Da. O\u017eenio sam se i zato napustio bolnicu, a tako i svaku nadu za pristojnom praksom.
Morao sam osnovati vlastiti dom.
- E pa onda, sve u svemu, nismo ni pogrije\u0161ili - re\u010de Holmes. - A sada, doktore James
Mortimere....
- Samo gospodine James Mortimere, dragi gospodine, ja sam samo lije\u010dnik sa zavr\u0161enim
medicinskim studijama, ali bez doktorata.
- I o\u010dito \u010dovjek o\u0161tra duha.
- Samo u\u010denik na polju znanosti, gospodine Holmes, \u010dovjek koji sakuplja \u0161koljke na obali
velikog nepoznatog oceana. Pretpostavljam da govorim s gospodinom Sherlockom
Holmesom, ane s....
- Ne, ovo je moj prijatelj, doktor Watson.
- Drago mi je \u0161to sam se upoznao s vama, gospodine. \u010cuo sam kako spominju va\u0161e ime uz
prijateljevo. Vi me jako zanimate, gospodine Holmes. Nisam nikako o\u010dekivao takvu doliko-

Activity (4)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->