1

UNIVERZITET U ZENICI
PRAVNI FAKULTET
BRAČNO PRAVO

Larisa

BRAČNE SMETNJE

seminarski rad

Zenica, novembar 2008.

 2

SADRŽAJ

I SADRŽAJ ............................................................................................................................... 1
II UVOD ................................................................................................................................... 2
1. Pojam bračne smetnje........................................................................................................... 2
III GLAVNI DIO ...................................................................................................................... 3
2. Bračne smetnje po Rimskom pravu ...................................................................................... 3
3. Bračne smetnje po PZBiH .................................................................................................... 3
3.1. Bračnost ................................................................................................................. 5
3.2. Oduzeta poslovna sposobnost ili nesposobnost za rasuđivanje ............................. 5
3.3. Srodstvo ................................................................................................................. 7
3.4. Maloljetstvo .......................................................................................................... 10
3.5. Nedostatak volje ................................................................................................... 11
4. Komparativni prikaz – bračne smetnje u drugim državama ............................................... 12
IV ZAKLJUČAK .................................................................................................................... 14
Korištena literatura ................................................................................................................. 15
 3

II UVOD

1. Pojam bračne smetnje

Bračne smetnje ili uvjeti za punovažnost braka su činjenice ili okolnosti koji ometaju
zaključenje punovažnog braka. Ove činjenice su tačno određene i sankcionisane zakonom te
dovode do ništavosti braka. U slučaju neispunjenja nekog od uvjeta za punovažnost braka,
predviđena je i krivična sankcija.
Ove smetnje se u pravnoj teoriji klasificiraju prema različitim kriterijima. Tako bračne
smetnje mogu biti:

Otklonjive i neotklonjive
Ova podjela je izvršena prema mogućnosti otklanjanja smetnji. Otklonjive smetnje su
one za koje sud može dati odobrenje za zaključenje braka, ali samo u slučajevima koje
predviđa zakon. U našem pravu to su maloljetstvo, srodstvo po tazbini i nemogućnost za
rasuđivanje. U slučaju neotklonjivih smetnji ne može se dati prava na sklapanje braka pod
bilo kakvim okolnostima i u bilo kojem slučaju.

Trajne i privremene
Trajne smetnje mogu prestati samo smrću (krvno srodstvo).
Privremene smetnje mogu vremenom prestati.

Apsolutne i relativne
Apsolutne smetnje onemogućavaju sklapanje braka sa bilo kojim licem (bračnost,
maloljetstvo).
Relativne smetnje onemogućavaju zaključenje braka samo sa određenim licem
(srodstvo).
 4

II GLAVNI DIO

2. Bračne smetnje po Rimskom pravu

„Da bi brak bio zaključen potrebno je da supružnici imaju pravo na zaključenje braka
po propisima ius civile(ius conubi), da su punoljetni, da ne postoje bračne smetnje i da njihove
porodične stariješine, odnosno roditelji dju saglasnost.“1
Ius conubi imaju svi rimski građani. Po zakoni XII tablica samo su patriciji imali to
pravo, dok su plebejci mogli sklapati brak međusobno ali ne sa pripadnicima patricijskog
sloja. Ipak je pod pritiskom plebejaca ovo promijenjeno, te nakon pet godina kasnije ova
zabrana je ukinuta.
Krvno srodstvo (kognatskog) bila je od ranih vremena smetnja za zaključenje braka.
Uvedeno je pravilo da se ne može zaključiti brak sa srodnikom u prvoj liniji bez obzira na
stepen, a u pobočnoj liniji do šestog stepena srodstva.
Za brak se tražio i određeni uzrast, koji se uglavnom stjecao sa punoljetstvom: za žene
dvanaest godina, a za muškarce je u početku individualno određivano, a zatim je uvedena
granica od četrnaest godina.
Jedan od uslova za zaključenje braka je i saglasnost paterfamilijasa tj. glave porodice.
Današnje pravo postavlja još jedan uslov za zaključenje braka: različitost spolova.
Rimljani o tom izričito ne govore, ali se podrazumijevalo.

3. Bračne smetnje po PZBiH

Naše zakonodavstvo predviđa slijedeće uvjete, odnosno bračne smetnje:

3.1. Već postojeći brak
3.2. Oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuđivanje
3.3. Srodstvo: krvno srodstvo; srodstvo po usvojenju; srodstvo po tazbini;
3.4.Maloljetstvo;
3.5.Nedostatak volje.
1
S. Obrad;Rimsko pravo; bosanskohercegovačko izd.-Sarajevo; 2000.g.; st. 161.
 5

3.1. Bračnost
„Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku.“(čl.10.)
Ako je, ipak, zaključen brak u vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih
partnera, on se neće poništiti, ukoliko je ranije brak u međuvremenu prestao na jedan od
načina prestanka braka.

3.2. Oduzeta poslovna sposobnost ili nesposobnost za rasuđivanje

„Brak ne može sklopiti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili sposobnost za
rasuđivanje.“(čl. 11.). Isti član navodi u stavu 2:
„Izuzetno, sud može u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je
nesposobna za rasuđivanje ako utvrdi da je ona sposobna shvatiti značenje braka iz obaveza
koje iz njega proizlaze, te da je brak očito u njenom interesu.“
Postoji puno razloga koji su naveli zakonodavce da ove okolnosti ozakoni i svrsta u
bračne smetnje. Lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost i koje su nesposobne za
rasuđivanje ne mogu izraziti pravno relevantnu volju. Brak kao društvena ustanova, zajednica
muškarca i žene, treba da počiva na stabilnim osnovama. Od partnera se očekuje da
međusobno izvršavaju svoja prava i obaveze. To se ne može očekivati od osoba sa oduzetom
poslovnom sposobnošću ili nesposobnim za rasuđivanje.

Razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti nabrojani su u čl. 192.: duševna bolest,

zaostali duševni razvoj, prekomjerno uživanje alkohola i opojnih droga i drugi razlozi zbog
kojih se jedna osoba ne može brinuti o zaštiti svojih prava i interesa zbog čega joj se
dodjeljuje staratelj.

Uzroci nesposobnosti za rasuđivanje su mnogobrojni, a najčešće su duševna bolest i

duševna nerazvijenost.
Duševna bolest je jedan od glavnih uzroka nesposobnosti za rasuđivanje. Može se
javiti kao lakše prolazno stanje koje nije razlog za nesposobnost rasuđivanje. Međutim ako se
radi o teškim duševnim oboljenjima kao što je paranoja, šizofrenija, psihoza i dr. U pravilu je
isključena sposobnost za rasuđivanje.
 6

„Stoga će se u svakom konkretnom slučaju medicinskim vještačenjem utvrditi da li se

radi o nesposobnosti za rasuđivanje kao posljedici duševnog oboljenja.“2
Duševna nerazvijenost je stanje zaustavljenog psihičkog/emotivnog razvoja kojeg
karakteriše subnormalna inteligencija (oštećenje moždanog sistema). Ovo oštećenje može
nastati u toku nošenja djeteta, u toku poroda i nakon poroda. Njihova podjela je izvršena na
osnovu nivo inteligencije. Tako imamo:
 Teška duševna nerazvijenost je stanje u kojem je koeficijent inteligencije između 0-19
(idiotija). Bolesnici su potpuno nesposobni brinuti o sebi.
 Umjerena duševna nerazvijenost je stanje u kojem je koeficijent inteligencije između
20 i 34 (imbecilnost). Psihomotorni razvoj bolesnika je usporen, slabo komuniciraju sa
sredinom i potrebna im je stalna tuđa briga i nadzor.
 Lakša duševna nerazvijenost ili debilitet, osim intelektualnog poremećaja opći
psihički razvoj osobe je uglavnom uredu. Takve osobe su sposobne da se brinu o sebi.
Stoga bi bile sposobne i za zaključenje braka.

Drugi razlozi koji mogu dovesti do nesposobnosti u rasuđivanju a ne spadaju ni u

duševna oboljenja ili zaostali društveni razvoj mogu biti npr. preležani meningitis,
hronični alkoholizam, uživanje opojnih droga, teške fizičke povrede i td.

„U smislu člana 37. PZ FBIH, nesposobnost za rasuđivanje prisutna u momentu

zaključenja braka predstavlja razlog za poništenje braka. Ukoliko se ona javi u toku braka
i rezultira teškom i trajnom poremećenošću bračnih odnosa, može predstavljati uzrok za
razvod braka.“3
Ukoliko matičar na osnovu izjave lica koje želi zaključiti brak posumnja u postojanje
nesposobnosti za rasuđivanje, usmeno će saopćiti podnosiocima prijave da ne mogu
sklopiti brak.
Osobe kojima je dozvoljeno sklapanje braka na mogu sklopiti brak prije
pravomoćnosti rješenja o davanju dozvole za sklapanje braka.(čl. 349.)

2
T. Nermina i B. Suzana; Bračno pravo; Sarajevo: Pravni fakultet, 2007.; st.47.
3
T. Nermina i B. Suzana; Bračno pravo; Sarajevo: Pravni fakultet, 2007.; st. 48.
 7

3.3. Srodstvo

Srodstvo po krvi i srodstvo nastalo potpunim usvajanjem

„Brak se ne može sklopiti između krvnih srodnika u ravnoj i pobočnoj liniji do
četvrtog stepena uključivo.“(čl. 12.)
Ovo se primjenjuje i na odnos nastao potpunim usvajanjem.
Krvno srodstvo predstavlja porodičnopravni odnos koji nastaje prirodnim putem,
rađanjem u braku ili van braka.
U prvu liniju (linea recta) ubrajaju se srodnici koji potječu rađanjem jedan od drugog
npr. otac ili majka sa kćerkom ili sinom, djed ili baka/nana sa unucima (ascedenti ili
descedenti).
U pobočnoj liniji (lineae colateralis) su lica koja potječu od zajedničkog pretka
Blizina srodstva se u okviru linija mjeri stepenima. Stepen je određen broj rođenja
(koliko rađanja toliko stepena). Majka i sin ili kćerka su u prvom stepenu srodstva, pošto ih
dijeli jedno rođenje, a djed i unuk su u drugom stepenu, jer ih dijele dva rođenja. Kad se
određuje stepen srodstva između srodnika u pobočnoj liniji broje se rođenja po jednoj i drugoj
liniji do zajedničkog pretka, ne računajući rođenje pretka. Zbir tih rođenja označava stepen
srodstva.

Patrick i Susan Stübing iz Leipziga traže da se odbaci zakon protiv incesta

Brat i sestra iz Nemačke upustili su se u vrlo kontroverznu pravnu bitku: kako bi ozakonili svoju
šestogodišnju vezu iz koje imaju četvoro dece, na ustavnom će sudu tražiti da se odbaci zakon po
kojem je rodoskvrnuće zločin.

Priča 29-godišnjeg Patricka i njegove 24-godišnje sestre Susan Stübing zadire u jedan od najvećih
tabua naše civilizacije i nalikuje na antičku tragediju. Patrick je bio dat na usvajanje kad su mu bile
četiri godine i do punoletstva nije znao ko su mu biološki roditelji. Pronašao ih je 2000. godine u
Leipzigu – tada je prvi put video svoju majku Annemarie i sestru Susan. Samo šest meseci kasnije
majka im je preminula od srčanog udara. Kako su objasnili Patrick i Susan, spojila ih je bol i stvari
su se jednostavno dogodile.
– Ništa nismo mogli učiniti – kazala je Susan. Iz njihove veze rođeno je četvoro dece. Najstarijem
 8

je detetu pet, a najmlađem godinu dana. Sva su im oduzeta, a dvoje mališana ima psihičke tegobe
zbog krvnog srodstva roditelja. Od rođenja prvog deteta počelo je i povlačenje po sudovima:
Stübing je i odslužio 10-mesečnu zatvorsku kaznu nakon što ga je sud proglasio krivim za
“nezakoniti koitus” sa sestrom. – Da su nam dali da zadržimo prvog dečačića i da živimo kao
porodica, više ne bismo imali dece – kazali su. Patrick, nezaposleni mehaničar, u međuvremenu se
sterilisao te i dalje živi sa sestrom. Njihov advokat kaže da imaju šanse pobediti na sudu: kao
krunski dokaz navodi da zakon ne zabranjuje onima s naslednim bolestima ili starijima da imaju
decu iako u tim slučajevima takođe postoji rizik od mentalnih ili telesnih deformacija. 4

London, 16.02.2008., 12:50 | Daily Mail

Danielle Heaney i Nick Cameron imaju istog oca i različite majke. Odrasli su odvojeno, a
susreli su se u kolovozu 2006. i odmah se zaljubili jedno u drugo.

Danielle Heaney i Nick Cameron

Uskoro su postali ljubavnici. Danielle se zbog Nicka čak razvela od svoga supruga koji se sada brine o njihovoj
četverogodišnjoj kćeri.

'Znam da je moja ljubav prema bratu pogrešna moralno i zakonski, ali ja se osjećam dobro dok sam zaljubljena u
njega. Jedini način na koji se ovo može objasniti je da kažem da na dan kada sam upoznala Nicka, osjećala sam
da sam napokon upoznala svoju srodnu dušu. Udala bi se za njega da mogu', rekla je 22-godišnja Danielle. 

'Moji su osjećaji vrlo zbunjujući. Zaljubljeni smo jedno u drugo, ali ponekad pomislim da mi je sestra. Mislim da
stoga ne bi trebao biti zaljubljen', rekao je 28-godišnji Nick. 

Policiji ih je prijavila Nickova majka Susan, nakon što ih je zatekla kako vode ljubav. Sada gotovo i ne razgovara s
njima.
Sud ih je upozorio da će morati u zatvor na dvije godine ako ponovno stupe u spolni odnos. 

Nakon devet mjeseci prisilne odvojenosti, par je ovaj tjedan ponovni susret proslavio šampanjcem, a Nick se
planira ponovno useliti u Daniellin stan u Glenrothesu. 

4
http://reporter.com.hr/zanimljivosti/brat_i_sestra_s_etvero_djece_na_sudu_tra_e_brak.html
 9

Složili su se da neće voditi ljubav, ali kažu da su još očarani jedno drugim. Razgovarali su o tome da se presele u
neku drugu državu u kojoj incest nije ilegalan. No, tvrde da djecu ne bi voljeli imati zbog straha od zdravstvenih
problema koji mogu nastati usred incestnog odnosa.

'Devet mjeseci koje nisam mogao provesti s Danielle za mene su bili prava tortura', rekao je Nick. 5

Srodstvo po nepotpunom usvajanju

„Brak ne mogu sklopiti i njegov usvojenik u slučaju nepotpunog usvajanja.“(čl. 13.)
Nepotpunim usvajanjem između usvojioca i usvojenika i njihovih potomaka nastaje
odnos srodstva, tj. prava i obaveze koje postoje između roditelja i djece, osim ako zakonom
nije drugačije utvrđeno.
Isključena je mogućnost zaključenja braka između usvojioca i usvojenika, jer odnos
nepotpunog usvajanja u potpunosti imitira roditeljski odnos, pa bi bilo nemoralno i neetično
zaključiti takav brak. Ako usvojilac i usvojenik zaključe brak, on će se poništiti.

Srodstvo po tazbini
Da bi nastalo srodstvo po tazbini, prethodno mora biti sklopljen brak. Sklapanjem
braka odnos koji nastaje između jednog bračnog partnera i srodnika drugog bračnog partnera
je odnos srodstva po tazbini. Blizina srodstva po tazbini mjeri se kao i blizina krvnog
srodstva. U kojem stepenu srodstva je jedan bračni partner sa svojim srodnicima po krvi,
njegov bračni partner je u istom stepenu srodstva po tazbini. Npr. svekar i snaha su u prvom
stepenu srodstva po tazbini, jer su otac i sin tj. snahin muž i svekar u prvom stepenu srodstva
po krvi.
Jednom nastalo, srodstvo po tazbini ne može prestati, pa čak i kada je raskinut brak na
osnovu koga je ono nastalo. Postoji razlika sa obzirom na krvno srodstvo kao smetnje za
zaključenje braka. Srodstvo po tazbini kao smetnja za zaključenje braka vazi samo za
srodnike prvog stepena prave linije: „Brak ne mogu zaključiti svekar i snaha, zet i tašta, očuh
i pastorka i maćeha i pastorak, bez obzira na to da li je prestao brak čijim je sklapanjem
nastalo ovo srodstvo.“
Zakonodavac u određenim slučajevima predviđa mogućnost zaključenja braka:
„Izuzetno, sud može u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka srodnicima iz stava
1. ako utvrdi da postoje opravdani razlozi.“

5
http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/brati-i-sestra-odlucili-se-vjencati.html
 10

3.4. Maloljetstvo
„Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila 18 god. Života.“(Čl. 15 stav 1. PZBiH)

Nepostojanje poslovne sposobnosti maloljetnih osoba je jedan od razloga zbog kojih te

osobe ne mogu sklopiti brak. Maloljetne osobe zbog svoje psihičke i fizičke nezrelosti ne
mogu shvatiti značaj braka, pa stoga nisu u stanju ispunjavati prava i dužnosti koje iz braka
proizlaze. Jedan zanimljiv podatak kaže da po medicinskoj literaturi da postoji mogućnost da
djeca koja potječu od maloljetnih roditelja budu hendikepirana.
„Zbog nedovoljne fizičke spolne, emocionalne i socijalne zrelosti maloljetna lica ne
mogu zaključiti brak.“6
Od pravila da brak mogu zaključiti samo punoljetne osobe postoji izuzetak. Sud može
u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina,
ako utvrdi da postoje opravdani razlozi, da je ta osoba tjelesno i duševno sposobna za vršenje
prava i dužnosti koje proizlaze iz braka i da je brak u njenom interesu. To znači da je zakon
odredio minimalnu granicu, tj. uzrast od šesnaest god, ispod koje se ne može dati odobrenje
za zaključenje braka.
Prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka zainteresirano maloljetno lice. Sud
je dužan saslušati maloljetnog podnosioca prijedloga, njegove roditelje, lice sa kojim on
namjerava zaključiti brak, te pribaviti mišljenje organa starateljstva i zdravstvenih ustanova,
da bi se donijela prava odluka suda.
Osnovni zadatak kao i dužnost suda jeste da utvrdi psihičku, fizičku i socijalnu zrelost
maloljetne osobe. Sud prvo ispituje maloljetnika koji je podnio zahtjev, da bi kroz razgovor,
načina komuniciranja i njegovih stavova uočio da li je on dovoljno zreo ili zrela za brak. Sud
se najviše oslanja na mišljenje ljekara vještaka, čija će ocjena zrelosti maloljetnika biti
najautoritativnija. Sud će uzeti u obzir i mišljenje organa starateljstva. „Opravdane razloge“
za brak sud dokazuje u svakom konkretnom slučaju. U našoj sredini se najčešće kao opravdan
razlog uzima trudnoća žene, mada to ne mora značiti za svaki slučaj.
Sud može odbiti zahtjev uprkos roditeljskoj saglasnosti, odnosno odobriti zahtjevu i u
slučaju protivljenja roditelja. Sud na osnovu svih dokaza ocjeni da li je maloljetna osoba
sposobna za vršenje prava i dužnosti koje proizlaze iz braka. Sud neće saslušati roditelje
kojima je oduzeto starateljsko pravo.

6
T. Nermina i B. Suzana; Bračno pravo; Sarajevo: Pravni fakultet, 2007.; st. 56.
 11

Sud će saslušati i lice s kojim maloljetnik želi zaključiti brak. Saznanje o njemu, o
njegovim ličnim karakteristikama, imovinskom stanju i drugim bitnim okolnostima, daje
mogućnost sudu da ocjeni da li je brak u interesu maloljetnika.
Protiv rješenja kojim se dozvoljava zaključenje braka, žalbu mogu podnijeti roditelji
ili staralac predlagača braka i organ starateljstva, a protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za
davanje dozvole za zaključenje braka, predlagač je i lice sa kojim on namjerava zaključiti
brak (čl.343.).
Sklapanjem braka maloljetna osoba stječe poslovnu sposobnost i ako prije
punoljetnosti brak prestane, maloljetnik je neće izgubiti.

3.5. Nedostatak volje

„Brak nije punovažan ako je na njegovo sklapanje partner pristao u strahu izazvanom
ozbiljnom prijetnjom ili u zabludi o ličnosti drugog bračnog partnera ili o njegovoj bitnoj
osobini.“(čl 16.).
1. Brak nije punovažan ako je bračni partner pristao na njegovo zaključenje u strahu
izazvanom ozbiljnom prijetnjom. Prijetnjom se ukazuje na neko zlo koje će biti učinjeno
nekoj osobi ako ne pristane na brak. Sila i strah postoji u slučaju kada jedna strana
izvršavanjem akta nasilja nad potencijalnim bračnim partnerom ili prijetnjom da će joj učiniti
neko zlo prinudi drugu stranku na sklapanje za nju nepovoljnog braka. Prijetnja može
potjecati od lica koje želi zaključiti brak, ali i od trećih lica. Zlo kojim se prijeti ne mora se
ticati samo osobe sa kojom se želi zaključiti brak. Može se prijetiti i nanošenjem zla drugoj
osobi-bliskom srodniku ili prijatelju. Da bi upućena prijetnja dovela do nedostatka volje, mora
postojati uzročna veza između prijetnje i iznuđenog pristanka.
2. Brak nije punovažan ako je na njegovo zaključenje bračni partner pristao u zabludi
o ličnosti drugog bračnog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini.
Zabluda predstavlja svjestan nesklad između volje i očitovanja. U trenutku pristanka
na brak lice se nalazilo u zabludi, to jeste nije znao za neke okolnosti i činjenice za koje, da je
znao, ne bi zaključio brak.
Zabluda o ličnosti bračnog druga u skladu sa čl. 16. stav 2, postoji kada je bračni
partner mislio da stupa u brak sa jednim licem, a stupio je u brak sa drugim. Ovi slučajevi su u
praksi veoma rijetki a mogu se desiti ako je jedan od partnera lošeg vida ili ako se brak
zaključuje preko punomoćnika.
Zabluda o bitnoj osobini bračnog partnera postoji kada se radi o nekoj osobini,
odnosno okolnosti koja bi drugog bračnog partnera odvratila od sklapanja braka da je za nju
 12

znao. Takvi razlozi su najčešće: teška bolest, trajne i neizlječive spolne bolesti, trudnoća žene
sa drugim muškarcem, i td. Kao što se da zaključiti iz odredbe čl. 16 stav 3, navedene osobine
se uglavnom odnose na fizičke i moralne osobine lica o kojem je bračni partner bio u zabludi
u momentu zaključenja braka.

4. Komparativni prikaz-bračne smetnje u drugim državama

Načelo monogamije je u uporednom pravu skoro opće prihvaćen. Samo u
zakonodavstvu nekih muslimanskih zemalja, poligamija se ne sprječava i ne ograničava, tako
da bračnost ne predstavlja smetnju za sklapanje punovažnog braka. To su : Saudijska Arabija,
Katar, Behrein, Oman, Mauritanija, Sudan i Brunei). U drugim muslimanskim državama se
poligamija nastoji ograničiti: muž može sklopiti brak samo uz prethodnu dozvolu suda, ako su
određeni zakonski uvjeti ispunjeni ( npr. da je supruga teško bolesna ili nesposobna imati
potomstvo, da je prethodna i buduća supruga pristala na ovakav brak, mogućnost izdržavanja
obe žene i djece, jednako tretiranje prema obe žene,...). Podaci govore da od hiljadu ljudi
manje od 1% prakticira višeženstvo.
U uporednom pravu susrećemo rješenja po kojima osobe potpuno lišene poslovne
sposobnosti ne mogu zaključiti brak. U slučaju ograničene poslovne sposobnosti dozvoljeno
je zaključenje braka samo uz saglasnost zakonskog zastupnika (Austrija, Njemačka). U
zakonodavstvu Švedske duševni bolesnici mogu zaključiti brak. U poljskoj samo osobe koje
su potpuno lišene poslovne sposobnosti ne mogu sklopiti brak. Slično rješenje je i u
zakonodavstvu Norveške.
Pitanje krvnog srodstva u pobočnoj liniji kao smetnja za zaključenje braka različito je
riješena u uporednom pravu. Danas je u velikom broju zemalja u Evropi brak dozvoljen u
trećem stepenu srodstva, tako u pobočnoj liniji samo brača i sestre ne mogu sklopiti brak. To
je predviđeno u zakonodavstvu Holandije, Švedske, Norveške, Austrije. U zakonodavstvu
Holandije čak je uz kraljevo odobrenje moguće sklapanje braka između brata i sestre, a u
švedskoj je moguć brak samo između polubraće i polusestara.
U uporednom pravu, iako su prisutne tendencije napuštanja srodstva po tazbini kao
uvjeta za punovažnost braka ( npr. holandskom , austrijskom, ruskom i hrvatskom pravu),
postoje i mnogo stroži stavovi u odnosu na naše pravo. Tako, u zakonodavstvu Poljske i
Njemačke srodstvo po tazbini u prvoj liniji, bez obzira na stepen jeste bračna smetnja, a u
Italiji ne samo u pravoj, nego i u pobočnoj liniji u drugom stepenu.
 13

Maloljetstvo kao bračna smetnja je u većini zakonodavstava drugih država regulirano

kao i u našem zakonodavstvu (Njemačka, Engleska, Rusija, Holandija, Norveška i Danska).
Neki zakoni određuju fizičku i psihičku zrelost žene odnosno muškarca. Tako, u
zakonodavstvu poljske žene stječu bračnu zrelost sa 18 god., a muškarci sa napunjenom 21
god. Života.
Određivanje donje starosne granice ispod koje se ne može dati odobrenje za
zaključenje braka predviđeno je u zakonodavstvu Hrvatske, Srbije, Holandije, Njemačke,
Norveške i ona iznosi šesnaest godina života.
U komparativnom pravu u norveškom zakonodavstvu u pogledu zablude o bitnim osobinama
bračnog partnera, razlozi tj. osobine koje mogu dovesti u zabludu jednog od bračnih partnera
su taksativno pobrojane. Također, u italijanskom i njemačkom zakonodavstvu taksativno su
nabrojane osobine bračnog partnera zbog kojih bi drugi bračni partner mogao biti u zabludi.
 14

ZAKLJUČAK

Bez braka kao životne zajednice muškarca i žene, svijet je danas nezamisliv. To je
početak stvaranja porodice kao temelja društva. Međutim, prije nego se par odluči za taj
životni korak treba se upoznati sa eventualnim mogućnostima koje bi mogle biti prepreka za
zaključenje bračnog odnosa. Radi se o bračnim smetnjama.
Bračne smetnje ili uvjeti za punovažnost braka su činjenice ili okolnosti koji ometaju
zaključenje punovažnog braka. Ove činjenice su tačno određene i sankcionirane zakonom te
dovode do ništavosti braka.
Ove smetnje se u pravnoj teoriji klasificiraju prema različitim kriterijima. Tako
bračne smetnje mogu biti: Otklonjive i neotklonjive, trajne i privremene, apsolutne i relativne.
Naše zakonodavstvo predviđa slijedeće uvjete, odnosno bračne smetnje:
 Već postojeći brak:
 Oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuđivanje
 Srodstvo: krvno srodstvo; srodstvo po usvojenju; srodstvo po tazbini;
 Maloljetstvo;
 Nedostatak volje.
U komparativnom pravu, tj. u drugim državama različito su određivane bračne
smetnje, njihova ograničenja u srodstvu, dobna granica za zaključenje braka i td. Tako u
Holandiji, Švedskoj, Norveškoj, Austriji brak je dozvoljen već u trećem stepenu srodstva,
tako u pobočnoj liniji samo brača i sestre ne mogu sklopiti brak.
I pored svih tih razlika, zakonodavstva Evrope su u velikoj mjeri po pitanju bračnih
smetnji ili uvjeta za zaključenje braka slična.
 15

Korištena literatura:
 T. Nermina i B. Suzana; Bračno pravo; Sarajevo: Pravni fakultet, 2007.-161 str.;
 S. Obrad; Rimsko pravo; bosanskohercegovačko izd.-Sarajevo; 2000.g. 365 str.;
 Važeći Porodični zakonik Bosne i Hercegovine.
 http://reporter.com.hr/zanimljivosti/brat_i_sestra_s_etvero_djece_na_sudu_tra_e_brak
.html
 http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/brati-i-sestra-odlucili-se-vjencati.html