Srbi u dokmentima Vermahta

Srbi u "Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta”Priredio: Nikola ŽivkovićDva uzaludna pokreta otporaČetnička i partizanska borba ubrzo se, međutim, pretvorila u krvavisrpski građanski ratPo prvi put našim čitaocima postaće dostupan ovaj prvorazredniistorijski dokumenat. Na srpski su prevedene mnoge zanimljive knjigekoje se bave problematikom Drugog svetskog rata. To se, pre svega,odnosi na američke i britanske autore. Te knjige su doprinele dastvorimo objektivniju sliku o nedavnoj prošlosti. Ono što, međutim,upada u oči, jeste nedostatak nemačke izvorne istorijske građe, a ona je - veoma važna.Ovu činjenicu prvi je primetio Ivan Avakumović. U predgovoru svojeknjige "Mihailović prema nemačkim dokumentima (London, 1969),kaže: "Nemački dokumenti su važni i zbog toga, što današnji režim u Jugoslaviji već četvrt veka pokušava, da svede Mihailovića i njegoveljude na nemačke koloboratere". (Predlažem da se knjiga Avakumovićašto pre objavi u Srbiji). Sada je godina 2003.Ko su izdajniciPa ipak, Avakumovićeva tvrdnja iz davne 1969. godine i danas imasvoju težinu. Tito i njegov režim pokušali su da izjednače fašistički,zločinački režim Ante Pavelića u NDH - sa oslobodilačkim pokretomDraže Mihailovića u srpskim zemljama, koji je do godine bio službenopriznat od strane Saveznika i koji su u njegovom štabu (Amerikanci čakdo godine 1944) imali svoje vojne misije.Najzanimljivije pitanje ovde glasi: Šta, stvarno, o tome kažu nemačkidokumenti? Odgovor, razume se, nalazimo u najvažnijem nemačkomistorijskom dokumentu, u "Ratnom dnevniku Vrhovne komandenemačke armije" ("Krigstagebuch des oberkommandos derWehmacht"). Od 1945. pa do nedavno, dakle, skoro pola veka, učilismo u Titovim školskim udžbenicima, da su ustaše i četnici "narodnineprijatelji" i "izdajnici".Nemački izvori, međutim govore sasvim nešto drugo, da su se, naime,ustaše i Nemci borili protiv četnika, da su četnici bili priznati odSaveznika kao antifašistički pokret otpora, da su četnici prvi započeliborbu protiv okupatora i to već početkom maja 1941, dok su partizani

započeli svoje aktivnosti tek u septembru, dakle, četiri meseca kasnijenego Draža Mihailović, da su glavni pokret otpora na prostoru Jugoslavije činili četnici i partizani, i tako redom.U četničkom pokretu otpora učestvovali su gotovo isključivo Srbi, a upartizanskom ogromnu većinu boraca do 1943 činili su takođe Srbi.Dakle, vreme je da, na osnovu nemačkih izvora, dođemo do jedinopravog zaključka: sa ponosom, pred svetom, možemo da kažemo, dasu Srbi u porobljenoj Evropi vodili jednu od najzapaženijih uloga uantifašističkom otporu.Strašne odmazdeNa našu nesreću dva srpska pokreta otpora, četnički i partizanski,pretvorili su se veoma brzo u srpski građanski rat, koji je odneo stotinehiljada srpskih života. Jednim slovom, danas, sa ove istorijskeudaljenosti, možemo prilično jasno da sagledamo, koliko su apsurdnebile naše podele na četnike i partizane, kada je, evo, odgovor pružen jasno od samog neprijatelja, gde na više mesta, na primer, stoji."danas smo streljali" toliko i toliko "četnika i pa rtizana", dakle, Srba. Tustoji i to, da je sam Hitler izjavio da se četnici moraju "bez milostiuništavati".Ovde ima dosta reči o "pregovorima" četnika i Italijana, ali i Nemaca.Ali, iz toga se nikako ne može da izvuče zaključak da je to bila"kolaboracija", jer to i sami nemački izvori negiraju. Četnici surazgovarali sa okupacionim snagama, pre svega, da spašavaju srpskeživote, civile, taoce, ili su molili italijanske i nemačke vojne vlasti daintervenišu kod Pavelića, da se prestane sa masovnim ubijanjemsrpskog stanovništva u NDH. Titovi partizani takođe su vodili pregovore sa Nemcima, a po sadržajuoni bi se pre mogli da okvalifikuju kao "kolaboracija", nego što su toikada uradili četnici Draže Mihailovića. Na kraju, videli smo da su i"neutralni" Švajcarci i Šveđani "pregovarali" sa Nemcima i, recimo,dozvolili im, da preko njihovog teritorija, prevoze vojni materijal inemačke vojne snage, pa ipak, posle 1945, nikome nije palo na pametda ih proglasi za "kolaboratere".Svi Srbi banditi!A srpski narod, koji je imao čak dva pokreta otpora, sada treba da vodi jalovo raspravu oko toga, da li su ovi ili oni ipak bili "kvislinzi". U istovreme, na terenu, Nemci, kako vidimo iz "Dnevnika VKV", svakodnevnoubijaju "bandite", dakle, i četnike i komuniste, odnosno - Srbe.

U nemačkoj istoriografiji taj izvor zove se skraćeno: "Ratni dnevnikOKV", na srpski, dakle, "Ratni dnevnik VKV". Reč je, dakle, o strogopoverljivom dokumentu, koji je sačuvan i posle kapitulacije Nemačkegodine 1945. U njemu je pohranjena precizna hronika, koja nam govorio vojnoj situaciji nemačke između 1940. i 1945. godine. Na skorosedam hiljada strana "Dnevnik" nam, - preciznim i trezvenim jezikom,bez ideoloških primesa i ulepšavanja, iz dana u dan, daleko od svakepropagande i retuširanja, - govori o tome, kako je nemački vojni vrhvideo Evropu u tom razdoblju."Dnevnik VKV" dopunjen je mnogim važnim istorijskim prilozima, kaošto su Hitlerova uputstva. Izdavač je prof. dr Persi Ernst Šram, koji jebio "šef" vođenja "Dnevnika VKV" i to u vremenu od 1943. do 1945.godine. Pored Šrama, i drugi saradnici u izdavanju ovog dela bili su isami neposrednici učesnici u Drugom svetskom ratu i zauzimali sunajviša mesta u Vrhovnoj komandi Vermahta.Sve nam to garantuje najveći mogući stepen autentičnosti, odnosno,da ovaj "Dnevnik" predstavlja "najvažniji nemački izvor u proučavanjuistorije Drugog svetskog rata", kako su jednoglasno naglasili recenzentiovog dela. "Dnevnik VKV" objavljen je godine 1982, u Minhenu, u osamknjiga. Odgovoran za vođenje "Dnevnika" do godine 1943. bio jeHelmut Grjner. On je umro 1958. Ova dvojica najviše su zaslužni, da je"Dnevnik" objavljen.Hitler potpisuje plan "barbarosa"Šifra za napad na SSSR. Bojao se nacionalne RusijeI Grajner i Šram su vodili "Dnevnik VKV" i na koncu rata pošlo im je zarukom, da taj dokumenat sačuvaju. Godine 1939. "Dnevnik" se još nijevodio. Nešto manje materijala postoji za godinu 1942. dok je"izgubljen" samo onaj "Dnevnik VKV" u razdoblju od aprila do maja1943. za koji se pouzdano zna, da je pao u ruke Amerikancima. nešto jeizgubljeno i u vremenu od marta i aprila 1945. U "Dnevnik" ulaze istenografski zabeleženi razgovori kod Hitlera, poznatiji kao "Firet-Lagebeschprehung".Samo za 1942. godinu te sveske imale su oko dve stotine hiljadastrana. Sačuvano je svega osam stotina strana. Što je izgubljeno,nadomešteno je iz drugih izvora, tako da je na takva "prazna mesta"umetnut "Dnevnik" general-pukovnika Franc Haldera, za koga svi vojnistručnjaci tvrde, da je veoma pouzan hroničar svoga vremena. On jebio i šef generalštaba nemačke kopnene vojske.