VELIKI ZNAK1
MilanNedjelja, 08 Lipanj 2008
Veliki znak
Ukazanja i poruke Presvete Djevice
Izdavač:Josip Sukner Pribić Crkveni 2747230 KrašićCrteži:Miro GlavurtićDesign:Klara AnđusTisak:Narodna tiskara Kutina
Veliki znak
Josip Sukner Zagreb 1975
U skladu s dekretom Pape Urbana VIII i uredbom II Vatikanskog Sabora pisac izjavljuje da ne želi preteći sud Crkve kome sepotpuno podvrgava. Riječi »ukazanja, poruke, čudesa« i slično imaju ovdje vrijednost ljudskog svjedočenja. IMPRIMATUR, to jest crkveno dopuštenje za tisak nije više potrebno prema dekretu od 20. XII 1966. kad je Sv. Kongregacija za Nauk Vjere izdaladekret od 15. XI 1966. koji je Papa Pavao VI odobrio 14. X 1966. i naredio da se tiska. Ovim dekretom, koji je stupio na snagu trimjeseca nakon objelodanjivanja, bili su stavljeni izvan snage kanoni Crkvenog zakonika br. 1399. i 2318. Prema tome nije višezabranjeno tiskati bez crkvenog odobrenja spise o ukazanjima, objavama, proročanstvima, čudesima itd.SADRŽAJUvod4Čudotvorna medaljica9La Salette18Lurd32Fatima51Beauring75Tri vrela81Seredne93Turzovka103Egipat114Enzo Alocci117Dodatak:
Molitve - VELIKI ZNAK1file:///home/mmusnjak/Downloads/index2.php.html1 od 8901.03.2010 23:24
Sveti Mihael133Natuzza Evolo136Maropati138Čudesan nebeski znak139Poruka milosrdne Ljubavi141Tri Zdravo-Marije150Pouzdanje u Mariju151Čudo s hostijama151Leon Theunis152Papa o krunici158Marija se ukazuje u Poljskoj163Moramo li vjerovati znakovima164Čudesna fotografija165V e l i k i z n a k pokaza se na nebu:Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i »vikala je ubolovima« i mukama »rađanja«. Zatim se pokaza drugi znak na nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova.Na glavi mu sedam kruna. Njegov rep pomete trećinu nebeskih zvijezda i surva ih »na zemlju«. Zmaj stade pred Ženu koja jeimala roditi, da joj proždre Dijete čim se rodi. I ona »rodi« sina — »muškarca« — koji »će vladati« svim narodima željeznimžezlom. Njezino Dijete bi doneseno k Bogu i njegovu prijestolju, a Žena pobježe u pustinju, gdje joj je Bog pripravio sklonište, dase ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. Uto se zametnu rat u nebu koji je »Mihael« sa svojim anđelima morao voditi protivZmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogaše izdržati. I »mjesta« za njih »nije bilo« na nebu. Bijaše zbačenveliki Zmaj, stara »Zmija« koja se zove »đavao« — »sotona«, zavodnik cijeloga svijeta — bijaše zbačen na zemlju i bijahuzbačeni s njime njegovi anđeli.Uto čuh jak glas u nebu gdje govori:»Sad je nastupilo spasenje i snaga i kraljevska vlast našega Boga, i vlast njegova Pomazanika, jer je zbačen tužitelj naše braće,koji ih je optuživao dan i noć pred našim Bogom. Oni su ga pobijedili Janjetovom krvi i riječju svoga svjedočanstva, jer su prezrelisvoj život sve do smrti. Zato "se veselite, nebesa" i vi koji stanujete u njima. Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama svelikim gnjevom, svjestan da ima još malo vremena«!Kada Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, poče progoniti Ženu koja je rodila muško dijete. Ali Ženi bijahu dana dva krila velikogorla da odleti u pustinju u svoje sklonište, gdje će se — daleko od Zmije — hraniti »jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena«.Tada Zmaj ispusti iz svojih usta za Ženom mlaz vode poput rijeke da je odnese rijeka. Ali zemlja pomože Ženi: otvori svoja usta iproguta rijeku koju je ispustio Zmaj iz svojih usta. Tada, obuzet gnjevom protiv Žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezinapotomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo«.(Otk 12)II Vat. — Dogmatska konstitucija »Lumen gentium« gl. 12Sveti Božji narod ima dio i u proročkoj službi... Osim toga, isti Duh Sveti ne samo po sakramentima i službamaBožji narod posvećuje i vodi i krepostima ga uresuje, nego, svoje darove »dijeleći kako hoće« dijeli među vjernike svakogastaleža također posebne milosti, kojima ih čini sposobnim i spremnim da prime razna djela ili dužnosti korisne za obnovu i većuizgradnju Crkve, prema onomu: "Svakomu se daje očitovanje Duha na korist«. Te karizme, bilo najsjajnije, bilo jednostavnije, iviše raširene, budući da su osobito prilagođene potrebama Crkve i korisne, treba primiti sa zahvalom i utjehom.... Sud o njihovoj ispravnosti i urednoj upotrebi spada na one, koji upravljaju Crkvom, i na koje osobito spada ne ugasiti Duha,nego sve ispitati i zadržati što je dobro.(usp. 1 Sol 5, 12 i 19-21)
Molitve - VELIKI ZNAK1file:///home/mmusnjak/Downloads/index2.php.html2 od 8901.03.2010 23:24
Karl Rahner (»O viđenjima i proroštvima« — Tyrolia 1952. str. 32 i slPrivatne su objave u svojoj biti zapovijed, koju, u određenoj situaciji povijesti spasenja, kršćanstvo treba da prihvati. To u biti nisunove istine, nego tek neki nalog. Što treba u danoj situaciji uzeti kao volju Božju ne može se logično na jasan način izvesti izsasvim općih principa dogme i morala, a niti pomoću analize situacije koja je pred nama. Ovi izvodi ne mogu ništa temeljito reći,koja, od raznih unutar ovog prostora još mogućih, odluka sada označuje stvarnu volju Božju i kako je treba pronaći.Zato Bog u Crkvi uvijek nanovo budi karizmom obdarene osobe po kojima daje pobudnu riječ što se sada ima dogoditi.Tko bez ispitivanja prelazi preko takvih naloga, a obzirom na ove iskazane milosti, krši opomenu Duha Svetoga: »Duhovepodvrgnite kušnji da vidite jesu li od Boga« (1 Iv 4,1) i »Sve provjeravajte, što je dobro zadržite« (1 Sol 5,21)... Ako postoji činjenica de je sigurno Bog govorio, to jest, ako je to na dovoljan način dokazano, tada postoji za me bez daljnjegadužnost da poslušam, da budem pažljiv i da vjerujem, u slučaju samo da se i na mene odnosi sadržaj poruke na bilo koji način.
Uvod
Nikad se, u povijesti spasenja, nije dogodio ni jedan važan događaj, a da nam ga Nebo ne bi prije navijestilo. O tom namsvjedoče svete knjige Starog i Novog Zavjeta kao i dvotisućljetna povijest svete Crkve. Uvijek je bilo karizmama obdarenihpojedinaca, vidjelaca i vidjelica, koji su nam unaprijed javljali, ne samo radosne vijesti spasenja, nego i kazne Božje, ako sesvijet ne bi obratio.»Komponenta karizmatičko-proročka nije za Crkvu samo važna, nego i
bitna
ukoliko uključuje sve karizme Duha, pa i oneizvanredne« (Segno dei tempi, 11).Danas ne možemo ni zamisliti Crkve bez »privatnih objava«, jer se sve važnije pobožnosti, zapravo život Crkve, osnivaju baš nanjima; tako napr.: Blagdan Tijelova, Presv. Srca, pobožnost prvih petaka i prvih subota, krunica, škapular itd.Ipak ti izvanredni karizmi često su potiskivani i ugušeni pod utjecajem izvjesne dijalektike što se kroz vjekove u korijenila u Crkvi ipostala kao neka vrsta predusretanja s nepovjerenjem, prezirom, a ponajviše čak i progonstvom. Sjetimo se samo slučaja PatraPija protiv kojeg je njegov vlastiti biskup napisao pastirsko pismo u kojem ga naziva prevarantom i varalicom, a rimska Kurijanekoliko mu je puta zabranila ispovijedanje i služenje svete mise u javnosti. A danas se vodi proces za njegovu beatifikaciju.Na sreću II Vat. Koncil u svojoj konstituciji »Lumen gentium« gl. 12. upozorava na tu stvar i ističe da te karizme treba da primimo
»sa zahvalom i utjehom«
, a na upravljače Crkve spada osobito
»ne ugasiti Duha, nego sve ispitati i zadržati što je dobro«
.»Crkvene vlasti ponajviše šute čekajući da vide kako će se stvar potvrditi. To stanovište posve je razumljivo, i pomisao da bi moglina djelu biti varalice i obmanjivači preporučuje oprez. Ali se s druge strane mora misliti i na to da je gotovo u svimobjavljivanjima posljednjega vremena sadržana zapovijed da se
odmah objave. Kako bi vjernici slijedili Božja nadahnuća,ako o njima ništa ne doznaju? Nije li držanje u tajnosti jednako opasno kao i prebrzo propagiranje?
Točno istraživanjezahtijeva često duge godine. Tko zna nije li onda već prekasno obavještavati javnost.Svaki, koji je uvjeren da su ukazanja i poruke istinite, dužan je govoriti o tome. Rizik da postane smiješan tek je sitnica uusporedbi s odgovornošću koju ima pred ljudima.« (A. Machač).Ne znamo razloga zašto je Crkva dokinula potrebu »imprimatura« za tiskanje privatnih objava, ukazanja, proroštava itd. Ali,možda je baš ovaj gore navedeni razlog: crkvene istrage u takvim slučajevima (ukazanjima, porukama, čudesima...) znaju biti jako duge. S druge pak strane: radi strašnog otpada od Boga i vjersko-ćudorednog života Majka se Božja često i na sve višemjesta ukazuje. Crkva stoga ne želi, da svojom strogošću stavlja zapreke brzom primanju poruka Neba i omogućuje, da se onjima što prije piše, ne bi li se Božje i Marijine želje što prije ostvarile.
Stvar je doista hitna.
Naš Gospodin preko svoje Majkeupozorava nas da je stvar hitna i da moramo koliko najbrže možemo proširiti Njihove poruke, dok još imamo vremena; da sespasi što se još spasiti dade i hoće. Naša nebeska Majka još više opominje, nego u Fatimi. Na sve strane plače u svojim kipovimai suzama i krvlju (analiza pokazuje da su to prave ljudske suze i da je to prava ljudska krv grupe A), poručuje nam prekovidjelaca i vidjelica iz cijeloga svijeta, pa eto i kod nas, a na sve to se šuti, upravo se ignorira
plač Majke. Posve je razumljivo damogu pogriješiti i oni, koji stvar strogo istražuju, pa kako ne će oni, koji stvar a priori odbacuju
.Piacentiski biskup Manfredini zabranio je Rozi Quatrini da prenosi vjernom Božjem narodu poruke Gospine; ona kao vjernakatolkinja sluša svog biskupa, ali »ako vi budete šutjeli, kamenje će progovoriti«. I kamenje je progovorilo. Baš onog istog dana,to jest 1. studenog 1970. kada je nadbiskup Manfredini poslao svim biskupskim konferencijama svijeta pismo u kojem tvrdi da sePresveta Djevica nije ukazala u San Damianu i da ondje nije bilo nikakvih nadnaravnih događaja, sama su od sebe zazvonilazvona u samostanu manje braće u Carpegni blizu mjesta Pesaro, sjedišta biskupije u Apeninima. Kažu da je ta zvonjava
Molitve - VELIKI ZNAK1file:///home/mmusnjak/Downloads/index2.php.html3 od 8901.03.2010 23:24
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
More From This User
Notes
Load more
