Margaret Yorke

Opasno je znati
1.
Walter Brown sjedne u vlak i rastvori veèemje novine. S druge strane prolaza sj
edila je ena; èitala je knjigu. Vidio je skladne noge u crnim èarapama, s ljepu ni
m gle njevima i malim stopalima. Volio je tnala stopala. Walter okrzne pogledom du
gu, tamnu kosu, zategnutu u pundu na eninu potiljku. Po eli joj vidjeti lice, no on
o bi ga moglo razoèarati: mo da je ru na i stara. Hermione je, na posljetku, imala m
ala stopala i, premda jo uvijek nije bila stara, bila je vrlo neugledna. Nekoæ je
i ona imala dugu kosu, no nedavno ju je odrezala.
Uzdahne i otvori ekonomski prilog. Vrijednost dionica koje je kupio u tvrtki za
trgovinu nekretninama padala je; privredna kriza te ko je pogodila sva slièna po
duzeæa. Ipak, situacija bi se mogla pobolj ati; noæas se po West Endu vrzmalo vi e
ljudi nego kad je prije nekoliko tjedana posljednji put bio ondje. U zraku je na
sluæivao kome anje i zanimanje; ili su mu to tek vlastita oèekivanja budila optim
izam.
Iza sjedala nasuprot njemu progovori mu ki glas. Èuo je glasno izreèenu, neotesanu
primjedbu na raèun enskih nogu i gle njeva od kojih ga je dijelilo samo ne
5
koliko centimetara i koje je veæ ocijenio divnima. Drugi glas, takoc~er mu ki, nag
aðao je to le i ispod crne suknje koja je pokrivala enina koljena, dok je prvi glas
predlagao razne moguænosti. Walter primijeti kako su se crne noge lagano trznul
e, a tad se jedna goljenica ovije oko druge i odmah se od skrivenih podrugljivac
a zaèuju daljnje opscene primjedbe.
Dok se raspravljalo o tim anatomskim moguænostima, nitko se u vagonu ne pomakne
i ne progovori, a treæi èovjek, koji je sjedio suèelice drugoj dvojici, nagne s
e preko naslona sjedala nasuprot Walteru i zlobno pogleda enu prije nego to se pri
kljuèi raspravi.
Slu ajuæi, Walter osjeti nelagodu. Ni jedna ena ne bi trebala podnositi te uvredlji
ve primjedbe. Razmi ljajuæi bi li se umije ao, poku a uhvatiti pogled mu karca nasuprot
rtvi, no on je uporno dr ao svoje novine pred licem, hineæi da pozorno èita. ena p
okraj njega zatvorila je oèi, zacijelo u samoobrani, bojeæi se da ne postane slj
edeæom metom, premda ju je visoki naslon sjedala skrivao od tri jezièava putnik
a.
Samostalna akcija mogla bi biti opasna, prosudi Walter, no naèas se zapita bi li
povukao konop za dozivanje slu benika i po alio se èuvaru. No tad æe ga mo da upitat
i za ime. Mogle bi uslijediti posljedice: zapisnièarev posjet, pa mo da èak i dava
nje izjave, a ni ta od toga nije mu bilo drago. U meðuvremenu, ena nije pokazivala
nikakve uznemirenosti i ne trzajuæi se vi e èitala je kao da ne èuje to se govori.
Mo da nije ni mogla èuti. Mo da je bila gluha. Bila je to utje na teorija i obja njavala
je njezin mir, no ipak, u poèetku je pokazala stanovitu reakciju. Uvijek se mo e
premjestiti, mislio je, jer u donjem dijelu vagona ima slobodnih mjesta, no da u
èini tako, mu karci bi je
6
mo da slijedili, svjesni da su postigli uspjeh. Zacijelo je pametno uèinila to je o
stala na svome mjestu, gdje su joj on i ostali mu ki putnici bili pri ruci.
Walter je trebao biti na ranijem vlaku, premda Hermione nikada nije znala kada
æe stiæi kuæi: volio ju je dr ati budnom, no rijetko je kada ovoliko kasnio. Veèer
a nja kretanja otvorila su mu tek i umjesto da poðe na podzemnu eljeznicu, etao se r
aznim ulicama sve dok nije nai ao na restoran koji ga je privukao svojom zamaglje
nom unutra njo æu; na stolovima su bile svijeæe, a na prozorima crveni pli ani zastori
. U ao je i dugo u ivao u izvrsnom odresku u vinskom umaku i butelji dobrog crvenog
vina. Jelo je bilo slasno i dok se ukrcavao na vlak osjeæao se umirenim, gotovo
dobrostivim, nakon valjano zavr enog dana. A sada je ovo razmetanje trojice pijan
ih klipana zaprijetilo njegovu raspolo enju.
Dok je jo razbijao glavu time to bi mogao poduzeti, bude po teðen daljnjeg kolebanj
a - osjeæaja u njega rijetkog - jer vlak je stao, a ena po la van. Bio je to Stapp
enford i Walter primijeti da ena hoda uz peron, prema izlazu; nije, dakle, tek bj
e ala u drugi vagon.
Mu karci su i dalje prièali o njoj kad je oti la, no igra je izgubila èar i ubrzo nj
ihove primjedbe od pojedinaènih postado e opæenite.
Walter je mogao predahnuti. Nije vidio enino lice, a ni ona njegovo.
Hermione ga je èula kako ulazi.
Kad nije do ao kuæi do deset sati, iskljuèila je peænicu u kojoj je na tanjuru, po
lo enom povrh plitice s vodom, odr avala toplom njegovu veèeru. Tim postupkom je od
gac~ala su enje jela. Nije bacala jelo ma koliko kasnio. Mogao bi zatra iti veèeru u
ponoæ ili u ma koje
7
doba u koje se sjeti doæi. Ne bi oklijevao probuditi je i nalo iti joj da mu pripr
emi togod svje e, ako bi smatrao da veèera vi e nije jestiva; to se vt~æ dogac~alo, p
remda rijetko.
Nisu imali mikrovalnu peænicu. On to nije dopu tao, ustvrdiv i da su takvi aparati r
astro nost u sigumost kojih, osim toga, nije uvjeren. Njezina je du nost bila, doda
o je, pripremati hranu u doba koje odgovara njemu, a ne njoj.
Veèere su trebale biti u pola osam, ili ranije, ako je imao mjesni sastanak, to s
e poèesto zbivalo, jer bio je èlan gotovo svakog odbora. Dok su djevojke bile ko
d kuæe bio je toèniji, no otkako su oti le, stvari su se znatno zakomplicirale, a
njegovo je kretanje postalo nepredvidljivije. U ono doba Hermione je imala razl
oga dr ati se satnice, a njihova nazoènost u kuæi osiguravala je neku vrst branika
izmeðu nje i njihova oca; sada toga vi e nije bilo i ona se radovala svakom njego
vom sastanku, svakom kasnom povratku iz grada; sve to ih je razdvajalo za nju je
bilo blagodat.
Nekoæ ga je, dok su djevojke bile male, odvozila jutrom na postaju i ponovno do
èekivala naveèer. Tih godina trebao joj je auto kako bi odvezla djecu u kolu i n
a slobodne aktivnosti, a Walter je dolazio kuæi na vrijeme ili bi joj telefonir
ao ako bi propustio svoj uobièajeni vlak. No sada joj, govorio je, auto vi e nije
bio potreban, i on se njime svakodnevno vozio do kolodvora u Frestonu te ga osta
vljao ondje do povratka. Hermionino kretanje bilo je ogranièeno na mjesta do koj
ih je mogla doæi Sarinim starim biciklom te, otprilike jednom na tjedan, na odl
azak u kupovinu autobusom.
Svoje je dane, bez iznimke, provodila u èi æenju kuæe, obavljajuæi taj posao iznim
no temeljito, jer sve je
8
uvijek moralo biti spremno za Walterov pregled; u ario bi se od bijesa da negdje p
ronaðe masnu mrlju ili trunèicu pra ine. Osim toga, pomagala je raz,nositi biciklo
m po tu po selu, èistila je crkvu i izvr avala ostale dobrovoljaèke poslove, no nika
da u znatnijoj ulozi od uloge podreðenoga.
- Hermione æe to uèiniti - govorili su ljudi i kad bi je zamolili, to bi i uèini
la.
Buduæi da su odrasle kao svjedoci njezina robovanja, Hermionine su ga kæerke -
Jane i Sarah - primale zdravo za gotovo. Kad su poèele uviðati kakvom je zatoèen
icom postala, poèele su planirati vlastiti bijeg, a kad su oti le, odnoseæi sa sob
om ogranièenu za titu koju joj je njihova nazoènost pru ala, nestalo je i ono malo H
ermioninih u itaka i zadovolj tina. Sad je bila vrlo osamljena, a Walterovo proganja
nje, ranije èesto prikrivano, postalo je otvorenije. Poèela se pitati ima li za
nju izlaza ili kakva naèina da pobolj a svoj ivot, no nije imala novca niti je bi
la obuèena za kakav posao. Bila je kæi srednjo kolskog profesora, a mati joj je um
rla kad je imala samo deset godina. U poèetku su i za nju i za oca skrbile domaæ
ice, a Hermione je namjeravala preuzeti brigu o njemu kad zavr i kolovanje, no on j
e nenadano umro, netom po to je maturirala.
Osamljena, tu na i upla ena bila je u posjetu prijateljici kad je srela Waltera u m
jesnoin teniskom klubu. Onako ranjivu, Walter ju je lako opèinio, odglumiv i vite
za na bijelu konju, i odveo je u svoj dvorac - u to doba stan u Coventryju. Ta j
e pobjeda bila melem na ranu Walterovu ranjenu ponosu, nakon to ga je neka starij
a djevojka - tek jedna u nizu - nedavno bila odbila. Osim toga, brak s Hermionom
ubrzo mu je omoguæio ivot u udobnoj kuæi bez hipoteke: Kupili su je novcem od pr
odaje nekada njeg Hermionina doma.
9
Hermione je razmi ljala o tomu dok je le ala u mraku, pitajuæi se kada æe Walter do
æi. Izgubila je sve to joj je po pravu pripadalo, jer su sve kuæe u koje i iz koj
ih su se selili bile, bez iznimke, kupljene od utr ka steèenog prodajom te prve, v
iktorijanske vile u Midlandsu. Dopustila mu je da je odgovori od sveuèili ta, gdj
e su je obeæali primiti polo i li s uspjehom maturu, to joj je i po lo za rukom; oglu i
la se na savjet svoje tete da prièeka s udajom dok ne diplomira. U to rano doba
svoga ivota napravila je pogre an korak i nikada neæe prestati ispa tati za poèinje
nu pogre ku.
Toliko je jo vremena bilo pred njima... Walteru je bila tek pedeset i jedna godin
a. Kako æe podnijeti sljedeæih dvadeset, a mo da i vi e, jednakih takvih godina? A
bivalo je sve gore. Sve dok djevojke nisu oti le, nikad je nije udario; od tada se
to zbilo nekoliko puta.
to bi mogla uèiniti da promijeni takvo stanje? Pitajuæi se, domi ljajuæi i odbacuj
uæi neostvarive planove, konaèno je utonula u san, a kad je do ao kuæi, premda je
buèio, paleæi svjetlo u spavaonici i te ko koraèajuæi sobom, oboje su se pretvara
li da je nije uznemirio.
Probudio ju je u sitne sate, zahtijevajuæi svoja prava. Nauèio ju je o njima jo
na medenom mjesecu u Torquayju i ka njavao je svaki put kad mu se opirala. Prije
nego to su se vjenèali èinio se tako nje an i pun skrbi; kamo su nestali svi ti osj
eæaji? Hermione je bila uvjerena da je za njihov gubitak sama kriva. Zbog svoga
neiskustva iznevjerila ga je u svim dijelovima njihova zajednièkog ivota, od inti
mnog do kuæanskog, pa ju je prestao voljeti. Trudila se biti boljom, svladati vj
e tine domaæice i u tome je i uspjela, no on nikada nije priznavao njezina dostig
nuæa, uvijek tra eæi i pronalazeæi ne to za pokudu.
Dugo je krivila sebe to mu nije uspjela dati sina; po to su im se u prve dvije godi
ne braka rodile dvije dje
10
vojèice, imala je nekoliko pobaèaja, a potom su joj konaèno morali podvezati jaj
nike.
Njezina joj je kæi Sarah rakla da spol embrija odrec~uje otac. Hermione nije bil
a siguma vjeruje li u tu utje nu teoriju. Katkad je razmi ljala o tome, dok bi trpje
la Walterov zagrljaj - ako se to moglo zvati zagrljajem. Noæas je osjetila na n
jemu neki parfem, miris mo usa. Otkreæuæi glavu, grizuæi se za usnu, zakljuèi da j
e to zacijelo umislila.
2.
Gospoða Fisher pogledom potra i slobodan stol, no ne ugleda ni jedan. Primmy - vel
ika robna kuæa u predgraðu Creddingtona - bila je omiljena zbog mnogih razloga
, meðu kojima modernizirana kafeterija - udobno mjesto na kojemu su poslu ivali sl
asna, jeftina jela - nije bio najmanje va an. Buduæi da je bilo tako ugodno, mnog
i su kupci planirali svoje posjete tako da ondje ruèaju ili popiju èaj. Kad joj
je kæi predlo ila da dan provedu kupujuæe bo iæne darove, gospoði Fisher je bilo dra
go. Bit æe to izlazak, mali bijeg iz svakodnevice. Robna kuæa se nalazila na kra
ju grada i podrazumijevala je kratku vo nju; tu su se mogla promatrati razna lica,
a trgovaèka je roba bila visoke kakvoæe i lijepo izlo ena. Gospoða Fisher namjer
avala je kupiti Wendy crvenoru ièasti ka mirski d emper za Bo iæ; kao dijete Wendy je l
ijepo izgledala u jarkocrvenim i ru ièastim bojama, pa æe ih i sada dobiti. Jo u èa
su kad je odluèivala o tome, gospoða Fisher je znala da æe njezina kæi zamijenit
i ru ièasti d emper za kakav drugi, u sivoj ili be boji; ipak, valjalo je oku ati sreæ
u i kupiti ga.
Gospoða Fisher je znala da ima sreæe to ivi s kæerkom a ne u nekom umirovljenièko
m domu, no pecnula
11
bi je zavist kad bi primila pisma od nekih svojih, jo uvijek ivih prijatelja koji
su ivjeli u svojim kuæama i zadr ali svoju neovisnost i slobodu. Wendy joj je dopu t
ala tek pomalo od obojega i naljutila bi se da im gospoða Fisher sada ne naðe st
ol na dobru mjestu. Odabrav i peèeni krumpir sa sirom, gospoc~a Fisher je ostavil
a svoju kæerku da èeka u redu za plaæanje. Mnogo je ljudi stajalo ispred nje i z
acijelo æe se dugo zadr ati. Osvræuæi se oko sebe, ugleda stol za èetvero za kojim
je sjedila samo jedna ena; mo da zavr i s jelom prije nego Wendy doðe.
Gospoc~a Fisher krene prema njoj. ena je bila napola ispraznila tanjur krepke ju
he; èinila se bezopasnom, èak ugodnom, no to i nije èudno - gospoc~i Fisher ljud
ski se rod u veæini svic~ao. Upita enu smije li joj se pridru iti.
Hermione Brown podigne pogled i ugleda postariju enu ru ièastih obraza i pahuljaste
, bijele kose, lijepo odjevenu u tamnoplavi vuneni sako i plisiranu suknju od t
vida. Oko tanu nog vrata omotala je crvenu svilenu maramu. Njezine plave oèi smij
e ile su se Hermioni koja potvrdi da su ostala sjedala slobodua.
- Moja kæi i ja obavile smo bo iænu kupovinu. Volimo poèeti na vrijeme - reèe gos
poda Fisher. - Da vam poka em to smo na le.
Izvadila je iz svoje torbe za kupovinu, oznaèene imenom Primmy, tiskanim u zelen
oj boji na utoj podlozi, jedan oslikani svileni novèanik, djeèju bojanku, losion
za kupanje i druge paketiæe; dobit æe ih Wendyne kolege nastavnici u djeèjem do
mu. Hermione se izdivila stvarima i pitala gdje se u prodavaonici svaka od njih
mo e naæi; morat æe kupiti poklone za nekoliko osoba koje je Walter nakanio dariva
ti, premda nije volio tro iti novac na svoje kolege s posla. Pro le im godine nije n
i ta kupio, no dobio
12
je kutiju slatki a od metvice, vrèiæ egzotiène mu tarde i, od upravitelja, bocu visk
ija Chivccs Regal, za koji je Walter znao da ga je kupio u bescarinskoj zoni dok
je putovao u enevu radi prikupljanja dobrovoljnih priloga.
- Moja kæi poma e u skrbi za djecu - rekla je gospoða Fisher. No ima slobodne uto
rke, pa me je danas povela u kupovinu. Tako je zabavno, zar ne? Volim dolaziti
ovamo.
Gledala je Hermione svojim sjajnim oèima; èinilo se kao da joj povjerava neku ta
jnu. - Moja kæi zna kupiti najbolje stvari.
Èinilo se da je doista tako. Hermione je prepoznala trofeje vje toga kupca. Kako j
e lijepo kad majka i kæi iziðu zajedno, mislila je; èesto èovjek vidi takve, lak
o prepoznatljive parove. Pa i ona je ovamo znala dovesti svoje kæeri kad bi se
na lo togod novca. S vremena na vrijeme prodala bi jednu ili vi e starih oèevih knjig
a kako bi namaknula za kakav nu an izdatak ili, kad to, za u itak. Waltera knjige nis
u zanimale i nikada nije primijetio da je ijedna nestala s polica u radnoj sobi.
Njih su dvije jo ivahno èavrljale, a Hermioniaa se juha hladila dok je gorljivo od
govarala svojoj sugovornici, kad se neki lik nadvije nad njima. Iznimno visoka e
na postavi pladanj na stol. Hermione je bila spremna nasmije iti se kæerki svoje n
ove prijateljice, no kad podigne pogled ugleda jednu od najru nijih ena koje je ik
ada vidjela. Uzdi uæi se nad njima, kæi gospoðe Fisher doimala se gotovo starijo
m od majke. Imala je eljeznosivu kosu, uvijenu u kobasièastu smotku oko glave. Bi
la je blijedo uta, sa abolikim vreæicama ispod oèiju i imala je èetvrtaste vilice.
Kad je skinula uækastosmeði ki ni ogrtaè i prebacila ga preko slobodnog stolca, ra
zotkri e se njezine velike, plosnate grudi pod sintetièkom, uto
13
zelenom majicom. Hermione je prestane prouèavati i, poku avajuæi prikriti svoje iz
nenaðenje, pogledom okrzne staru enu, èije se dr anje posve piomijenilo dok je pom
agala kæerki skinuti jela s pladnja. Kæi nije govorila, a nakon tog letimiènog p
ogleda na plave oèi koje vi e nisu bile sjajne i pune smijeha, Hermione se zagleda
u svoj tanjur. Kako tako stra na ena mo e biti kæi te lijepe starice? Kako se priro
da mo e tako poigrati? Ili su je mo da usvojili?
Takve su misli prolazile Hermioninom glavom dok je, u ti ini, brzo dovr avala svoje
jelo. Prido lica se sada alila to je morala tako dugo èekati u redu. Ljudi se ne mog
u odluèiti, rekla je, a namje tenici su spori. Majka nije ni ta govorila, nego se us
redotoèila na svoj krumpir, jeduæi ga u vrlo malim zalogajima. Kad Hermione usta
ne od stola, zastajuæi da odjene kaput koji je prebacila preko naslona svoga sto
lca, nasmije i se starici i tiho reèe »zbogom« prije no to je po la.
Nije mogla prestati misliti o njima dok je u eljezarijskom odjeljenju tra ila novo
korito za pranje rublja i jo neke sitnice za koje je Walter pristao da ih kupi,
pod uvjetom da budu po najni oj moguæoj cijeni i visoke kakvoæe. U Frestonu - najb
li em gradu - nije bilo prodavaonice eljezne robe; u I'rimmyju i nigdje drugdje, r
ekla mu je, premda ne osobito odluèno.
Ta ru na ena nekoæ je bila djete ce, sjeti se Hermione, i tad je zacijelo bila lijep
a, ili je barem bila toplo, privlaèno klupko. Ljudi nemaju utjecaja na gene koje
prenose na svoju djecu, premda su skloni kriviti sebe za njihove mane - barem j
e ona to èinila; Walter je dodavao da su, zahvaljujuæi njezinu lo u odgoju, obje n
jihove kæerke za njega razoèaranje.
No nisu bile za Hermionu; ona ih je silno voljela, poku avala ih za tititi od bijesa
i strogosti njihova oca i
14
bila sretna to su uspjele otiæi. Sad obje imaju priliku biti sretne.
Pomno je èuvala raèune od kupovine; unosila bi ih u bilje nicu izdataka. Raspolaga
la je s vrlo malo novca i morala je polo iti raèun za svaki peni koji bi potro ila.
Kad to se pitala to æe uèiniti kad proda sve oèeve knjige. Na sreæu, neke od njih b
ile su veoma rijetka, tra ena izdanja, a u Creddingtonu je prona la antikvara kojeg
a je zanimalo sve to bi mu donijela.
Hermione je slutila da je za Walterovu strogost kriv njegov odgoj. Otac mu je bi
o vodnik koji je uznapredovao do èasnika i oèekivao je da i Walter napreduje u
vojsci, no on nije uspio zaraditi èin. Po to je odslu io vojnu obvezu - tad je bio
upravo u dobi za novaèenje - i zaslu io mjesto desetara, Walter je stupio u terit
orijalnu obranu i dobro se sna ao ondje, u ivajuæi u svojim zadaæama, u taborovanjim
a i vojnièkim vje bama te u redovitim sastancima; a ponajvi e od svega u no enju uni
forme. Zadovoljan vojnim pravilima, primjenjivao je ista kruta naèela i na kuæni
ivot, a Hermioni i djevojkama nije preostajalo drugo nego pokoriti se propisima.
Walter je tijekom godina promijenio nekoliko poslova. Kad se o enio radio je u tv
ornici elektriènih aparata, no kako je tvornica promijenila vlasnika, Walter je
uslijed kadrovske reorganizacije ostao bez posla. Prodavao je automobile bio je
vje t mehanièar, djelomice zahvaljujuæi oèevoj, a djelomice i svojoj vojnoj karij
eri. Potom je radio za osiguravajuæe dru tvo, sve dok i tu nije postao vi ak. Sad r
adi za malu dobrotvornu ustanovu, trenutno sjedi te koje se nalazi u zgradi to su j
e, u sklopu novog razvojnog plana, namjerili sru iti; najamnina je mala zbog nesig
urnosti roka zakupa. U ustanovi skupljaju novèana sredstva za istra ivanje neke r
ijetke bolesti. Walter je dobar u knji
15
govodstvenim i organizacijskim poslovima; sama ga svrha ne zanima osobito. On i
upravitelj dobro su plaæeni; ostali slu benici su dobrovoljci. '
Selili su se iz kuæe u kuæu kad god je to Walterov posao zahtijevao; djevojke su
morale mijenjati kole, a Hermione je ostajala bez krhkih prijateljstava to ih je
sklapala s majkama nekih od suuèenica svojih kæeri. Posljednjih pet godina ive u
Merburyju, u kvadratnoj, modernoj kuæi to se nalazi u malom stambenom naselju i
zgraðenom usred sela. Pokuæstvo, od kojega veæina potjeèe iz kuæe Hermionina o
ca, i lo je s njima kamo god bi se selili, osim nekoliko komada antiknog namje taja
koje su prodali kako bi kupili nove sagove i zastore, u sluèajevima kad se stari
nisu uklapali u novi prostor.
Walter se tijekom djetinjstva, zbog zahtjeva oèeve vojne slu be, priviknuo na èest
a preseljenja; to je naèelo kasnije i sam provodio, premda je tvrdio da se namje
rava skrasiti u Merburyju.
Nakanio je postati va nom osobom u mjestu, sad kad je bio prestar za teritorijalce
. Nikada nije provodio veèer kod kuæe ako je imao razloga biti negdje drugdje.
Kad su djevojke malo porasle i po to su toliko puta èule kako se njihov otac zala e
za naèelo slu enja drugima, katkada su se pitale za to je èinio tako malo da pomog
ne u vlastitoj kuæi.
- Na posljetku, Ijubav prema bli njemu poèinje u kuæi - rekla je Jane, koja je u p
ubertetu postala buntovnom, pa je èak i obo~ila kosu u plavo, nakon èega joj je
Walter zabranio izlas~e, sve dok nije pristala ponovno je obojiti u svoju turob
nu, smeðu boju.
Jane je bila ogorèena zbog posljednjeg preseljenja koje ju je razdvojilo od prij
atelja i kole u kojoj joj je dobro i lo. Nije se uspjela upisati na sveuèili te i to
je po
16
godilo Waltera, no ne i Jane koja se eljela to prije osamostaliti. S osamnaest go
dina, kad je stekla slu beno pravo, oti la je od kuæe i zaposlila se u; prodavaonic
i u Readingu. Stanovala je u stanu s jo dvije djevojke a nekoliko tjedana kasnij
e preselila se k Felixu - mu karcu kojega je srela na nekom tulumu. Nakon manje od
godinu dana njih su se dvoje rastali, pa ona sad ivi u bespravno useljenu stanu
sa skupinom mladih, uglavnom nezaposlenih lj udi.
.. Sarah je u Italiji, gdje radi kao dadilja u blizini Firence. Èesto pi e Hermio
ni i poziva je u posjet, no kako ' bi ona to izvela? Ljudi misle da su danas sve
ene rav
nopravne s mu karcima, no jo uvijek je u pitanju novac; udana ena bez vlastita dohot
ka bez sumnje je vezana jednakim okovima kao i njezina majka ili baka, osim ako
nije spremna pobjeæi i isku ati svoju sreæu.
Hermione nije imala hrabrosti za to. Pa i da pobjegne, to bi Walter uèinio? Nast
ojao bi je kazniti za sramotu koju mu je svojim odlaskom nanijela.
No s malo novca njezin bi ivot postao podno ljiviji. Nije imala potrebne kvalifikac
ije za tajnièki posao ili za bilo kakvu drugu slu bu, pa èak i da nac~e nekoga tko
bi je zaposlio, Walter bi to otkrio. Znala je da si danas ene same plaæuju porez
, no on bi to jamaèno otkrio a tad bi joj priredio scenu na radnom mjestu i onda
bi je otpustili.
Ipak, mora postojati neko rje enje, naèin da se zaposli a da on to ne sazna. To b
i bio poèetak.
Na putu kuæi razmi ljala je o toj moguænosti, a s vremena na vrijeme, misli bi joj
odlutale k zgodnoj, staroj dami i njezinoj stra noj kæerki.
17
3.
Walter je ponovno vidio enu ,u vlaku, tjedan dana nakon to je bila izlo ena razuzdan
u zadirkivanju pijanih mu karaca. Prepoznao je njezine skladne gle njeve i male, crn
e, ravne cipele. Ovaj put joj je suknja to je provirivala ispod kaputa bila posu
ta sitnim cvjetnim uzorkom. Mo da je putovala na ovoj relaciji svaki dan; mo da je,
ba kao i on, uvijek i la na posao vlakom. Nije ju ranije primijetio, a èesto je g
ledao noge ena u vlakovima. Uznemiravala su ga njihova lica i sve ostalo na njima
. Zateklo ga je roðenje njegovih kæeri. S djeèakom bi on znao, nauèio bi ga kako
ravno dr ati palicu za kriket, igra-. ti nogomet, pucati iz pu ke; nauèio bi ga svi
m mu kim vje tinama kojima se divio, no s djevojèicama je bilo drukèije. Skrivao je
svoju oèaranost njihovom ljupko æu kad su poèele hodati. Hermione je bila dovoljno
pametna da ne oèekuje njegovu pomoæ u podizanju djece; to se Waltera ticalo, s m
odernim mu karcima, koji mijenjaju pelene i voze djecu u kolicima ne to nije u redu;
trebali bi se brinuti o kuæi - mijenjati osiguraèe, lièiti zidove, mijenjati sl
avine; ostalo je enski posao. Zahvaljujuæi podjeli poslova koja se danas propovij
eda, nitko u paru ne zna to mu je du nost. On se brinuo da sve buðe dobro organizi
rano; Hermione je znala koje su joj zadaæe, a on je bio gazda u svojoj kuæi. U s
elu su ga po tivali - jo uvijek, dodu e, nije bio crkveni starje~ina, no kao èlan upno
g odbora svake je nedjelje pomagao upniku, svje e izbrijan i odjeven u svoje crno o
dijelo. Hermione je, kad je na njoj bio red, ureðivala cvijeæe i èistila mjeden
e predmete te obavljala ostale du nosti u upi za koje je Walter spremno nudio njezi
ne usluge.
Sada, sjedeæi nasuprot eni koja je bila rtvom uvreda onih neotesanaca, Walter joj
je mogao vidjeti tice.
18
Imala je svijetao ten, pune usne, a dugu, tamnu kosu meko je zaèe ljala iza u iju sa
zlatnim nau nicama. Walter ju je, upotrijebiv i svoje veèernje novine kao zaslon, d
iskretno motrio, osjeæajuæi gotovo nesavladiv poriv da izvadi ukosnice iz te k
ose, razbaru i je, prode kroz nju prstima, omiri e je.
Pomislio je da bi joj se mogao obratiti, isprièati joj se to je nije za titio onom
zgodom. No ona ga vjerojatno nije prepoznala i ne bi ga povezala s tim dogaðajem
; bolje je da joj ne obznani kako je bio svjedokom, a nije poduzeo ni ta da je za t
iti.
No unatoè svemu, kad je izi la iz vlaka u Stappenfordu, pratio ju je.
Gospoða je Fisher u ivala u èavrljanju u restoranu robne kuæe Primmy. Èesto se, ka
d bi Wendy malo popustila lanac na kojem ju je tako èvrsto dr ala, nastojala upoz
nati sa strancima. Nije bilo lako udesiti prigode za razgovor a i ljudi joj katk
ada ne bi odgovorili kad bi im se obratila; mo da su mislili da se nameæe, premda
je ona samo poku avala biti ljubazna. Bila je, dakako, stara i mo da su mislili da j
e ishlapjela; starije ljude mlaði èesto ne primjeæuju ili ih teto e poput djece, i
li pak tiraniziraju.
Danas je valjalo pretresti uspje nu kupovinu i pokazati njezine uspje ne rezultate;
 Wendy je umjela kupovati. Vodila je svoju majku u kupovinu gotovo svaki tjeda
n, no izleti u Primmy bili su rijetki u ici; obièno su i le u samoposlu ivanje gdje bi
gospoða Fisher morala ostati na nekom od stolaca blizu ulaza, postavljenih ondj
e za nemoænije kupce, dok je Wendy izvodila svoj pomno isplanirani juri na police
, odluèno gurajuæi kolica i odabiruæi stvari sa svojega uredno sastavljenoga po
pisa. Katkada, eleæi tek zabave radi nadmudriti svoju kæerku, go
19
spoc~a Fisher bi skoèila sa stolca - ili barem ustala onoliko brzo koliko je mog
la - i odva ila se na put kroz napuèene prolaze izmeðu polica, u potrazi za ` kakv
om malom rastro na æu za sebe - kakvim mirisnim sapunom umjesto praktièna Luxa koji
im je Wendy objema kupovala ili pak ploèicom mlijeène èokolade. jo uvijek je ras
polagala svojim novcem, premda je najveæi dio davala, po bankarskom nalogu, za
stan i hranu. Za ovih pohoda izmeðu polica morala je biti oprezna; morala se s
vakako vratiti na sjedalo prije nego to Wendy zavr i s kupovinom. Jednom je do ivjela
neugodno iskustvo kad je zakasnila, pa su je pozvali preko razglasa. Uvijek je
plaæala na blagajnama za brze linije, jer nikada nije imala vi e od dvije ili tri
stvari, a kupila bi na tim izletima i poklone za Wendy - rahatluk, ako ga je bil
o, kremu od metvice ili pak losion za ruke. Bile su to stvari koje je Wendy volj
ela, ali ih je smatrala frivolnima i nikada si ih sama ne bi kupila. Uvijek je
hinila ljutnju kad bi joj majka poklonila takvo to, no njezino bi blijedo, tmumo
lice promijenilo izraz - gotovo bi se nasmije ila. Gospoða Fisher je znala da joj
Wendy nikada nije oprostila to je sama tako lijepa a njoj nije podarila ni ta od s
voga izgleda.
Dok je bila dijete, postojala je nada da æe se proljep ati; tada nije bila debela
, pa se èak moglo reæi da su njezina blijeda ko a i okruglaste oèi zanimljivi. Maj
ka ju je uvijek odijevala u jarke boje koje su ubla avale nedostatke njezina izgl
eda; pastelni tonovi samo bi naglasili njezinu neprivlaènost. Kosa joj je bila g
usta i bujna, prirodno valovita; nosila ju je ðugu i raspu tenu, otklonjenu od li
ca trakom u stilu Alice u zemlji èuda, osim u koli kamo je i la s dvije duge pleten
ice. Kad joj je bilo dvanaest godina sama se o i ala majèinim karama za papir, tvrde
æi da je njega kose - èetkanje i dugotrajno su enje
20
- gubitak vremena koje se mo e 'pametnije iskoristiti. Otada se èinilo da njeguje
svoju ru noæu, da gotovo u iva u njoj.
Wendy je bila dobra uèenica, uvijek meðu nekoliko najboljih u razredu, no nije v
oljela igre i glazbu, plesanje i glumu - vedrije dijelove nastave. Pohaðala je v
i u pedago ku kolu, a potom je poduèavala u prekomorskim kolama, gdje se udala za kol
egu - nastavnika misionarskih nagnuæa. Proveli su neko vrijeme u Ju noj Americi g
dje je Wendyn mu poginuo u atomobilskoj nesreæi; nisu imali djece. Gospoða Fisher
je smatrala svoga zeta èestitim, premda dosadnim èovjekom; nije ga dobro upozn
ala, jer je s njezinom kæerkom promicao prosvjeæenost i istinu tako daleko od ku
æe. Wendy se, ubrzo nakon to je obudovjela, zarazila nekom bole æu od koje se nije
oporavila nekoliko mjeseci. Poslije toga odluèila se vratiti u Englesku, gdje
je nakon nekog vremena postala ravnateljicom prigradske osnovne kole u kojoj su n
jezine staromodne metode pru ale djeci dobre temelje; morali su uèiti èitanje, pi
sanje, zbrajanje i pravopis, no konaèno se sukobila s mlaðim kolegama koji su se
zalagali za slobodno izra avanje. Rano se povukla u mirovinu i zapoèela dobrotvo
rni rad s hendikepiranom djecom. Gospoc~a Fisher je vjerovala da je u tome Wendy
na la svoj pravi poziv; rad je zahtijevao veliku strpljivost, a toga je Wendy ima
la u izobilju; djeca su je voljela i njezino je veliko iskustvo bilo dragocjeno.
No nije vi e bila mlada i èesto je, do av i kuæi, bila umorna i razdra ena; gospoða Fis
her se, sa svoje strane, trudila biti strpljivom i punom razumijevanja.
Tijekom dana, dok je Wendy izbivala iz kuæe, imala je stanovitu slobodu a na mje
stima na koja je odlazila sama - u knji nicama i u kavani Brenda u kojoj bi katka
da ujutro popila kavu, upoznavala je prijatelje. Pa
21
mo da to i nisu bili pravi prijatelji, buduæi da se nije nikoga usuðivala pozvati
u kuæu, otkako je jednom pozvala gospodina Pottera na èaj. Upoznali s~u se u lj
ekarni, gdje je on kupovao flaster za kurje oèi, na to mu je gospoða Fisher prepo
ruèila pedikera kojega joj je Wendy bila prona la. Posjetiv i je, gospodin Potter j
e prevrnuo èajnu alicu i pri tome ne samo namoèio sag, nego i razbio alicu koja s
e otkotrljala pod kaminsku ogradu. Gospoða Fisher je krpom posu ila sag, a potom,
nakon Wendyna povratka, neuspje no hinila da je sama razbila alicu. No Wendy je,
vraæajuæi se s posla, srela gospodina Pottera na izlazu iz kuæe. Wendyne primjed
be bile su predvidive: dakako da je gospoða Fisher imala pravo pozivati svoje pr
ijatelje, no kakvi su to prijatelji? Gdje je srela gospodina Pottera? Ne u crkv
i, bila je siguma. A ona ne mo e dopustiti da joj ljudi koji se ne znaju pona ati ul
aze u kuæu.
No nekoæ je to bila kuæa gospoðe Fisher, a i porculan je bio njezin. Pokojni je
gospodin Fisher, mec~utim, eleæi izbjeæi pogrebne tro kove i istodobno pomoæi kæer
ki kojoj se divio, ako je veæ nije volio, te uvjeren da æe time osigurati svoju
udovicu, ostavio kuæu Wendy, a svojoj eni dao pravo na do ivotni zakup.
Wendy, koja je tada ivjela u stanu nadomak svoje kole, odmah se preselila. Kuæa je
, na posljetku, bila njezina. Od oèeva osiguranja otkupljen je nenamireni dio h
ipoteke, a preostala je i znatna suma s pomoæu koje je Wendy preuredila dio vel
ike kuæe u dva stana. Ona i majka ivjele su na dva ni a kata; poseban ulaz vodio j
e do stanova zakupaca iznad njih, a kako su oni bili cijeli dan na poslu, gospod
a Fisher ih nikada nije sretala, osim katkada za vikenda, kada im je bilo dopu te
no upotrebljavati vrt ispred kuæe. Ona i Wendy zadr ale su malu parcelu
22
iza kuæe. Ostatak zemlje Wendy je prodala grac~evinskom poduzetniku i sada su on
dje gdje su Fisherovi nekoæ uzgajali povræe i gdje je bila duga tratina s hlado
vitim cedrom, stajala tri bungalova. Bio je to isplativ posao. Gospoda se Fish
er katkada pitala na to je Wendy potro ila dobit; jo uvijek se lo e odijevala. Mo da je
dala sav novac hendikepiranoj djeci.
Prostor oko kuæe znatno se promijenio tijekom posljednjih nekoliko godina. Gosp
oða je Fisher nekoæ poznavala sve svoje susjede, no kuæe su s vremenom promije
nile vlasnike, a neke su, poput njezine, pretvorene u stanove, pa su èak i sru ene
i zamijenjene novim malim kuæama. Nitko od njezinih prijatelja nije ostao.
- Majko, nadam se da nisi razgovarala s tom enom za na im stolom - rekla je Wendy p
o to ih je Hermione Brown napustila u Primmyju.
- Pitala sam je da li je slobodno - iskreno odgovori gospoda Fisher.
- Ne valja govoriti sa strancima - reèe Wendy. To je gubitak vremena i rasipanj
e energije.
Koliko toga propu ta , draga moja, mislila je njezina majka, pitajuæi se hoæe li sut
ra biti lijep dan, kako bi mogla otiæi u prodavaonicu ili u knji nicu i pronaæi k
oga s kim bi mogla proèavrljati.
Walter je slijedio enu s vlaka du perona, uz stube i kroz izlaz. Pro la je kroz kolo
dvorsku zgradu i izi la na ulicu. Padala je ki a; cesta i ploènik blistali su pod sv
jetlom uliènih svjetiljki. Putnici na koje je netko èekao brzo su nestajali u u
nutra njosti automobila poredanih ispred kolodvorske zgrade; ostali su hitali prem
a parkirali tu to se protezalo uz prugu. ena je s raskriljenim ki obranom urila cestom
prema gradu, a on ju je, bez prava razloga,
23
potaknut impulsom koji nije propitao, slijedio. Koraèajuæi za njom mogao je vidj
eti spiralu duge tamne kose koja joj se ugnijezdila izmeðu lopatica. I sam je im
ao ki obran i otvorio ga; titio ga je od ki e i usto mu slu io kao zaklon dok je dr ao k
orak s njom, ne pretjeèuæi je.
> Na vrhu bre uljka na kojemu je le ao kolodvor skre
nula je ulijevo i produ ila iza prodavaonica k rezidencijalnom dijelu Stappenford
a. Slijedio ju je. Bilo je i drugih pje aka, u urbanih, s rastvorenim ki obranima. Nek
i je èovjek glavu natkrilio novinama. Ki a je bila sitna, uporna, od onih koje ne
promoèe odmah, nego tek postupno prodiru. Walter je zagazio u mlaku, no nije to
ni primijetio, toliko se usredotoèio na svoj cilj. ena je skrenula iza ugla i o
n zamijeti ime ulice dok ju je slijedio. Nekih dvjestotinjak metara dalje, ona o
pet skrene ulijevo i nestane. Stupila je na kolni prilaz kuæe. Walter ga je za
pamtio; u blizini je po tanski sanduèiæ. Kad je do ao do kuæe, veæ je bila i èezla unu
tra. Na ploèi prièvr æenoj za dovratak stajao je urednim, bijelim brojkama ispisan
kuæni broj - 18. '
Prouèavao je kuæu - spojenu s jo jednom u nizu - èvrsto zdanje, vjerojalno izgrað
eno tridesetih godina, dobro odr avano i olièeno. Svjetlo na nadstre3nici osvjetl
javalo je sjajna crna ulazna vrata. Dok je tako gledao, svjetlo se ugasi. Okrene
se i pode natrag na kolodvor te se sljedeæim vlakom vrati kuæi, gdje ga Hermion
e zaèuðeno upita kako je uspio tako pokisnuti na kratkom putu od perona do autom
obila parkiranog pred kolodvorom.
Ustrèala se da mu pronade suhe èarape i druge cipele, u meduvremenu dovr avajuæi
veèeru. Te je veèeri imao sastanak i bio je, zahvaljujuæi neplaniranu zaka
24
njenju, u priliènoj vremenskoj sti ci. Ostalo mu je tek toliko vremena da pokudi He
rmionu zbog presuhe i prepaprene riblje pa tete.
Objesila je njegov ki ni ogrtaè uz parni kotao u predsoblju iza kuhinje, no nije s
e uspio osu iti do Walterova odlaska iz kuæe. Zato je odjenuo ogrtaè od navo tena p
latna; u Merrburyju je volio poprimiti izgled seoskog gospodina.
Nakon njegova odlaska Hermione je, sretna to se izvukla uz samo nekoliko manjih p
rigovora te veèeri, oprala posuðe i, kao i svake veèeri, prostrla stol za sutra n
ji doruèak. Tad je ponijela primjerak besplatnih mjesnih novina u dnevnu sobu.
Izvukla ih je iz hrpe koju su u gara i èuvali za recikla u. Walter ih nikada nije èi
tao; bacio bi ih neotvorene svakoga tjedna, no kako su njoj bile uskraæene dnevn
e novine koje je on kupovao na kolodvoru, nosio ih u ured i ondje ostavljao, uv
ijek je èuvala one besplatne. Voljela je èitati mjesne novosti, a posebice rub
riku s odgovorima na pisma èitatelja koja se odnose na obiteljske nevolje. Odgo
vori su uvijek bili mudri, bilo da se radilo o seksualnim problemima, o podizanj
u djece ili pak o kuænim ljubitncima. Katkada je Hermione razmi ljala bi li i sama
napisaia pismo i opisala. svoje nevolje, no znala je da bi joj savjetnica odgo
vorila da ostavi mu a i ode od kuæe; obièno je tako savjetovala u sliènim sluèajev
ima.
Ali, ja to ne mogu, pomisli Hermione po stoti put. Te veèeri, po to je proèitala s
avjet zabrinutoj maæehi èija se djeca nisu mogla slo iti s novom polubraæom - ~Mo
rate xapamtiti, pisalo je, oni nisu ixabrali jedni druge; vi i njihov otac odab
rali ste se, a djeci nije ni ta drugo preostalo« - poène èitati rubriku Slobodna r
adna mjesta u domaæinstvirna; bilo je to ne to za nju, posao za
25
koji je bila kvalificirana. Danas su ogla avali posao kuæne pomoænice u mjestu uda
ljenom tri kilometra - Prendsmereu i jo jedno, u Creddingtonu, udaljenom oko dva
deset pet minuta autobusom.
Mudra savjetnica bi joj preporuèila da poduzme korake, znala je Hermione. I pri
je no to je valjano promislila, iskoristiv i pogodnost Walterove odsutnosti, tele
fonirala je poslodavcima i dogovorila sastanak za iduæi tjedan.
Potom je oti la u postelju. Predstojao joj je vikend - uvijek najte i dio tjedna. Vi
kendnom je jedna stvar, beziznimno, dolazila na dnevni red i po nekoliko puta. A
to bi bilo da odbije? Premda je u mnogoèemu bila neupuæena, Hermione je znala da
u dana nje vrijeme ene imaju pravo reæi »ne«, iako ju je Walter podsjeèao da mu je
braænim zavjetom ustupila pravo na svoje tijelo do kraja ivota. Osim toga, obeæa
la je da æe ga slu ati. Kako je arhaièno to zvuèalo modernim ðjevojkama poput Jane
i Sarah. Danas ena mo e poæi u policiju i optu iti mu a za silovanje.
Ali kako to dokazati? Morali bi joj vjerovati na rijeè. Mo da bi, da dobije oba il
i barem samo jedan posao, smogla hrabrosti podsjetiti ga na slovo zakona te mu u
skratiti ono za to je tvrdio da je njegovo pravo.
No ima li èovjek prava nad drugim ljudima? Ima li ona ikakva prava nad njim? Za to
je pravo jednostrano? Èovjek, dakako, ima odreðene du nosti i odgovornosti. Ona s
e trudila izvr iti svoje najbolje to je mogla - barem kuæanske du nosti i one prema s
vojim kæerima. Èovjek mo e imati oèekivanja: ona je nekoæ od svoga mu a oèekivala pr
ivr enost, elju da je viði sretnu, no razoèarala se. Mo da èovjek ima pravo na takva
oèekivanja, no nema pravo iskori tavati druge radi vlastita zadovoljstva.
26
Sad kad su djevojke oti le, Iii li i ona mogla? Tako zahuktalih misli, Hermioni je
bilo te ko zaspa
ti, a njezino hinjenje nije zavaralo ;Waltera kad se vratio sa sastanka.
Odluèila je slagati. Kad ju je zgrabio za rame, okreæuæi je k sebi u postelji, r
ekla mu je kako joj se èini da dobiva gripu te da joj se mo da ne bi trebao previ e
pribli avati. Nije pomoglo.
Walterove su se ruke, obujmljujuæi njezino grlo, èvrsto stezale. Zami ljao je da d
r i velike snopove tamne, svilenkaste kose. Nekoæ je Hermionina kosa bila dovoljno
duga da joj je omota oko vrata, no odrezala ju je.
4.
Hermione je osjeæala uzbuðenje dok je èekala autobus kojim æe se odvesti na prv
i razgovor za posao. Niski se autobus koturao kroz Freston, zastajuæi u blizini
tr nice, gdje su izi li putnici koji su po li u kupovinu. Potom je nastavio kroz pred
graðe i, pro av i kraj kolodvora, po ao dalje po prigradskim cestama.
U drukèijim okolnostima, u drukèijoj obitelji, mogla bi potra iti posao u nekoj od
prodavaonica u Frestonu. Ne bi bila previ e probirljiva; odgovarala bi joj slu ba z
a blagajnom u samoposlu ivanju, ako bi uspjela nauèiti taj posao, a isto tako i pr
odaja antiknih stvari. Tipkati nije znala, slu iti se raèunalom jo manje, pa nije m
ogla tra iti uredski posao. No da se zaposli u Frestonu, Walter bi to saznao.
Kako je Hermione rekla da ne mo e doæi naveèer, Theresa Cowper, njezina potencijal
na poslodavka, izi la je ranije s posla. Èekala je Hermionu koja je, pokisla i ras
ku trana od ki e, krenula s autobusne postaje, kao to
27
joj je i reèeno, pro la pokraj nekoliko prodavaonica i u la u prolaz blizu crkve na
vrhu bre uljka. Kuæa Uoænjak bila je odvojena od susjednih zdanja visoknm kamenim
zidovima. Ulazna vrata od kovana eljeza vodila su u prednji vrt s travnjakom obr
ubljenim nasadima ru a. Pred kuænim vratima, koja su se otvorila èim je Hermione p
ozvonila stajao je plavi renaudt.
Theresa Cowper bila je u kasnim èetrdesetim godinama; imala je tamnu, kovrèavu
kosu koja joj se poput slapova spu tala niz glavu, dose uæi do ramena. Bila je lijep
o na minkana, s izra enim obrvama ponad tamnih oèiju i punim usnama namazanima jarki
m ru em. Hermione se pred njom osjeæala nelagodno i bilo joj je drago to je, dobij
e li posao, neæe èesto viðati. Kako je bila prestra ena i prije no to su zapoèele
ra~govor, Hermionino dr anje bija e jo poniznije no obiæno. Gospoða Cowper brzo ju je
provela kuæom lijepo namje tenom modernim pokuæstvom i s prozorima koje su prekri
vali zastori s apstraktnim uzorcima. Pod je gotovo posvuda bio prekriven svijet
lim sagom, a u radnoj su sobi bili moderni èelièni stolac, stakleni stol i golem
i kauè od crne ko e. Dvije od nekoliko spavaonica bile su urec~ene za tinejd ere; u
svakoj je bio malen prijenosni televizor i areni poplunski prekrivaè na postelji
. U jednoj je sobi na prozorskoj dasci stajalo nekoliko krpenih ivotinja; u drugo
j su na zidu visjeli posteri poznatih nogometa a.
- ivim s Jeremyjem Davisom - rekla joj je Theresa. - Njegova djeca dolaze gotovo
svakog vikenda, a tad se kuæa okrene naglavce.
Nasmije ila se izrekav i to i naèas se èirrila manje opasnom. Hermione nije znala ða
je Theresa sinoæ jurila kuæom metuæi i èisteæi, kako se potencijalna spasitelji
ca - domaæica - ne bi prepla ila zbog nereda.
28
Zatim je ponudila Hermioni vi e novca nego to bi se ona ikada sama usudila zatra iti.
- Moram vas plaæati vi e no; to biste dobili u samoposlu ivanju, zar ne? - rekla je.
- A da zaposlim nekoga preko agencije, stajalo bi me cijelo bogatstvo. Osim to
ga, radije æu zaposliti nekoga koga poznajem.
No ti me ne poznaje , pomislila je Hermione koja se predstavila kao Mary Brown. Oè
ekivala je da æe sada zatra iti njezine preporuke. Njih nije mogla dati; odale bi
je. Èak se ni vikaru nije mogla obratiti u tako povjerljivoj stvari. Predstaviv i
se kao Mary Brown, tek je djelomice slagala. Odabrala je ime Mary jer je bilo v
rlo uobièajeno, a Hermiona nije bilo mnogo. Gospoða Cowper, meðutim, nije ni spo
menula preporuke, pa su se konaèno dogovorile da Hermione dolazi utorkom u dva
sata. Nije mogla dolaziti ponedjeljkom, jer je poslije vikenda i sama imala mnog
o posla u kuæi. Kako nije mogla jamèiti da æe moæi dolaziti rano, èinilo joj se
najboljim dogovoriti se za popodne. Hermione je oèekivala da æe u vezi s tim bi
ti te koæa, no gospoða Cowper je rekla da joj je posve svejedno koje æe radno vri
jeme odabrati, jer su ona i Jeremy po cijeli dan izvan kuæe. Hermione nije obja nj
avala to je prijeèi da doc~e ponedjeljkom. Nikada ne obja njavaj, netko je nekada r
ekao, a u ovom sluèaju to se bez sumnje èinilo dobrim savjetom.
Theresa je rekla da æe je doèekati prvi dan kako bi je pustila u kuæu, a potom æ
e joj dati vlastite kljuèeve. Vjeruje mi, mislila je Hermione dok je odlazila s
dvostruko vi e novca nego to joj je trebalo za autobus. Pojma nije imala da su se n
jezino ozbiljno pona anje, oèita vrsnoæa i prikladna pojava - pomalo zapu tena, no è
estita - u vreæastoj suknji od tvida i dobrano izlizanom d emperu
29
marke Marks and Spencer - sna no dojmili Therese koja se smatrala iznimno sretnom t
o je uspjela naæi takvo blago.
Jo æe neko vrijeme misliti tako.
Hermione je bila sretna dok se spu tala ulicom prema autobusnoj postaji. Upravo j
e propustila jedan autobus i drugoga neæe biti otprilike sat vremena pa je, bud
uæi da je imala novca, po la u kavanu koju je zamijetila u nizu prodavaonica. Mogl
a si je èak priu titi i kolaèiæ uz kavu.
U la je u kavanu Brenda, ugledala slobodan stol uz prozor i sjela. Ubrzo joj je ko
nobarica u kombinezonu s ru ièastim cvjetiæima donijela alicu kave. Medu ponuðenim
kolaèima odabrala je meki Bath. Sjeckala ga je na komaðiæe, u ivajuæi u korici pos
utoj hrskavim eæerom kad kroz prozor ugleda neku staricu kako ide ploènikom; pri la
je kavani, u la i osvmula se po ugodnu mjestu. Hermione ju je odmah prepoznala; b
ila je to ena s nedru eljubivom kæerkom - Hermione je poku avala ne misliti o njoj ka
o o groznoj - koju je nedavno susrela u Primmyju. Nekoliko èasaka potom gospoda
Fisher se po drugi put pridru ila Hermioni za stolom, no trebalo ju je podsjetiti
na njihov raniji susret.
- Upravo sam bila objedoval_a, kad je stigla va a kæi - rekla je Hermione, taktièn
o prilago$avajuæi èinjenice. - O, da - rekla je Emily Fisher. - Wendy ne voli
prièati za jelom - dodala je kao ispriku.
- ivite li u blizini? - upita je Hermione. Primmy je, naime, bio udaljen samo oko
kilometar i pol uz cestu, dvije autobusne postaje dalje.
Gospoða Fisher je to potvrdila i rekla svoje ime i adresu - Sycamore Lodge, na z
avoju na pola brijega.
30
- Mo da se ponovno sretnemo - rekla je Hermione i u navali rjeèitosti uzrokovanoj
neuobièajenim osjeæajem slobode, lakoumno doda: - Poèinjem raditi u susjedstvu.
Kad ju je gospoda Fisher upitala gdje, rekla joj je istinu.
- Krasno - rekla je toplo gospoða Fisher. - Ne znam Theresu Cowper, no sigurna s
am da æete joj promijeniti ivot. Ima sreæe.
Pri eljkivala je da Wendy pristane zaposliti neku enu umjesto to im subotom sama okr
eæe kuæu naglavce, nakon èega je uvijek iscrpljena. Nekoæ su imale gospoðu Noake
s, no ona je veæ dugo u mirovini i preselila se u Weymouth, gdje ivi sa sinom.
- Promijenit æe se i moj - rekla je Hermione. - Dolazite li ovamo svaki dan?
- Ne - reèe gospoða Fisher. - Ovisi o vremenu i o tomu boli li me bedro. Imam bl
agi artritis, znate. No trudim se iziæi svaki dan kad je Wendy na poslu.
Osjetila se krivom rekav i to i obje se odjednom zahihoæu, poput iparica.
- Radi li utorkom? - upita Hermione, nehajnim glasom, kao da joj nije va no to æe
èuti.
- Da. Gotovo uvijek. Ima bijeli peugeot - reèe gospoða Fisher. - Ako je parkira
n pred kuæom, znaèi da je doma.
U sklopu renoviranja ostali su bez gara e. Hermione je shvatila njezin poziv.
Walter je sada svakoga jutra kad bi vlak zastao u Stappenfordu pogledom tra io enu
duge tamne kose. Nadao se da æe uæi i sjesti u njegov odjeljak. Tra io ju je i u L
ondonu; vidi li je ondje, mogao bi je slijediti, sjesti
31
pokraj nje na putu kuæi, zapoèeti razgovor. Kad se to nije zbilo, poèeo je u Sta
ppenfordu provirivati kroz prozor, premda je mogla biti tako daleko na~ peronu d
a je ne bi prepoznao sve dok se ne bi ukrcala u vlak. Nakon nekoliko dana takva
virkanja suputnici su ga poèeli iznenaðeno pogledavati, a kako su mnogi od nji
h bili stalni putnici poput njega, odustao je od te navike. Odluèio je da æe rad
ije mijenjati mjesta, sjedajuæi u razne vagone umjesto u do tada uobièajeni èetv
rti vagon.
Otkako ju je vidio, vi e nije odlazio u King's Cross. Prvi put je ondje pokupio enu
poveden impulsom; do ao je u grad autom i vozio se gore-dolje ulicom koju su opho
dile prostitutke. Bit~ je mrak i, umjesto da poðe kuæi, zastao je i domahnuo jed
noj djevojci; kosa spletena u dugu pletenicu spu tala joj se niz lec~a. Bila je vr
lo mlada. Volio je ntlade. Nakon tog prvog puta u lov je uvijek i ao pje ice. Okrutn
ost, koju je uglavnom zatomljivao duboko u sebi, kad to je izbijala na povr inu. Jed
na se ena pobunila, no sretala je ona i prije grube mu terije, a osim toga, nije j
oj ni ta uèinio - samo ju je pretukao. Nakon toga bio je u mnogim jeftinim hotelim
a i neuglednim sabama i isku ao razne stvari o kojima je èitao u èasopisima.
Dok je sjedio u vlaku na povratku kuæi, u svom tamnom odijelu i s ki nim ogrtaèem
slo enim na mre i za prtljagu ponad glave, nijedan suputnik ne bi posumnjao kakvi s
e prizori odigravaju u Walterovoj glavi. Mnogi su stalni putnici spavali; oslan
jali su se na unutra nje satove koji bi ih probudili na njihovim postajama. Walte
ru drijemanje nije trebalo. Svakoga je jutra vje bao nekoliko minuta pred zrcalom
, a za vrijeme vikenda te katkada preko tjedna i trèao. Tad bi odjenuo sivu tre
nirku i skupe tenisice; nije se isplatilo riskirati ozljedu zbog neodgovarajuæe
obuæe. Bio je tjelesno sna an, a njegov po
32
sao nije bio dovoljno zahtjevan da ga iscrpi. Iziskivao je samo toènost i marlji
vost i, kako je volio govoriti svojim kolegama, smisao za organizaciju. W~lter n
ije dopu tao da se u njegov odnos s kolegama uvuku osjeæaji. Govorio je drugima to
im je èiniti i bio je djelotvoran; za vojnog slu bovanja nauèio je nareðivati, ali
i izvr avati svoje du nosti. Smatrao je da je predobar za dobrotvornu ustanovu, no
u njegovoj dobi nije bilo lako pronaæi posao. U njegovu odnosu sa Simonom, upra
viteljem, nije bilo prijateljstva, no bilo je po tovanja. Walter je susprezao svoj
u oèaranost plavu om Belindom Arbuthnot koja je mirisala na lavandu ili na ru e; zap
ahnuo bi ga da ak njezina mirisa dok bi kraj njezina stola i ao k svom uredu, male no
m odjeljku, odvojenom od glavnog ureda zidovima to su dosezali dvije stope do st
ropa. Ona i druga ena, Rosemary Kent, radile su tek povremeno, onako kako im je o
dgovaralo, no posla je bilo gotovo svaki dan. Walteru se sitna i elegantna Rosem
ary èinila neprivlaènom. Sve su ga ene uznemiravale, no istodobno i zanimale; pr
ovodio je podosta vremena ma tajuæi o bliskim susretima s njihovim obezlièenim ti
jelima. Bojao se èak i Hermione; nije mogao podnijeti izraz pomirenosti sa sudbi
nom koji bi poprimila kad bi joj se pribli io. No ona je bila njegova: pripadala m
u je jednako kao i njegov automobil, njegova kuæa, odjeæa koju je nosio; njegova
da æini s njom to mu se prohtije, slu beno mu predana na davnom vjenèanju, u zamje
nu za udomljenje i skrb do kraja ivota. Tako je to oduvijek bilo, a sve te femini
stièke besmislice skrivile su mnoga dana njia zla. Kad samo pogleda svoje kæerke
koje su oti le da bi se bavile onim to su nazivale svojim poslovima, ne obaziruæi s
e na kæerinsku du nost! Za to? Pa nisu oskudijevale ni u èemu, èak ni za tjeskobnog
kratkotrajnog razdoblja kada
33
je bio na èekanju, prije no to si je priskrbio sada nje mjesto. Bio je, na sreæu,
naslijedio ne to novca od ujaka koji nije imao djece i kojega je rijetko vie~ao. T
o mu je omoguæilo da se preseli u Merbury, to je Walter dr ao dru tveno po eljnim kora
kom. Upustio se u neka poslovna ulaganja i unatoè skromnoj plaæi mogao si je pr
iu titi stalna i sve skuplja putovanja u London i iz Londona.
Hermione mu je u napadu hrabrosti predlo ila da upotrijebi nasljedstvo za zapoèinj
anje vlastita posla, no on joj je rekao da ne zna o èemu govori i da je njegova
stvar to æe uèiniti sa svojim novcem. Postigao je nekoliko umjereno uspje nih tran
sakcija na burzi, no nije elio riskirati i uplaæivao si je mirovinu.
Hermione, na sreæu, nikada nije bila rastro na. Susrev i je, prepoznao je u njoj ne
oblikovanu, savitljivu djevojku. Davao joj je po tenu, ali minimalnu sumu za kuæa
nske izdatke i zahtijevao od nje da mu podastire toèan raèun o tome kako ju je p
otro ila. Ako je trebala novu odjeæu ili togod iz ljekarne, morala je samo opravda
ti izdatak i on bi joj dao novac. Vi e nikada nisu spominjali mali kapital to ga j
e bila naslijedila od svoga oca i koji je, zajedno s prihodom od nekada njeg Hermi
oninog doma, ulo en u kupnju njihovih kuæa. Kad je Walteru umro ujak, Hermione g
a je upitala bi li mogla dobiti natrag svoj novac - radilo se o tri tisuæe funti
- no Walter je istaknuo da joj se taj novac veæ vi estruko vratio kroz koristi ko
je je u ivala iveæi s njim.
Walter nije zaboravio prve te ke mjeseci koje je proveo kao obièan vojnik. Poput
pasa i konja, i Ijude treba najprije slomiti da bi ih se moglo voditi. Taj postu
pak je gotovo isèeznuo iz suvremenog ivota, uslijed èega vi e nema discipline. Prim
jer toga su i oni neotesanci u vlaku i njihove uvredljive primjedbe upuæene eni s
dugom,
34
smeðom kosom; malo èvrstine brzo bi ih dotjeralo u red; ba kao i dobre batine. Nj
emu u djetinjstvu nikada nije uzmanjkalo batina i to mu nije na tetilo.
Waltera je jo uvijek boljelo to to se tada nije umije ao, izbavio rtvu. Èovjek njego
va iskustva trebao bi biti u stanju veæ na prvi pogled prepoznati pijance. Slje
deæi put neæe oklijevati.
Jedne veèeri, nekoliko dana poslije one kada je slijedio enu po izlasku iz vlaka
, Walter je ponovno si ao u Stappenfordu i po ao do kuæe u kojoj je nestala. Na proz
oru u prizemlju vidjelo se svjetlo, pa je po ao do ulaznih vrata i pozvonio. Hini
t æe da togod prodaje, odluèio je, i kad mu ona otvori vrata, odglumit æe da je i
znenaðen to je vidi, podsjetiti je na nezgodu i isprièati se.
No nitko nije odgovorio na zvonjenje. Svjetlo je zacijelo bilo tu samo kako bi
odvratilo provalnike. Oti ao je, no nije se odrekao plana koji je morao
privremeno odbaciti; uvijek mo e poku ati ponovno. Sljedeæe noæi vratio se u mraène
ulice iza King's Crossa i neko vrijeme zaboravio na enu. Ipak, jedne je noæi sanj
ao da Hermione ima kosu poput njezine i da joj je omata oko vrata, daveæi je.
5.
Do svoga sljedeæega potencijalnog poslodavca Hermione je mogla doæi biciklom. P
una samopouzdanja nakom to si je priskrbila prvi posao uzvezla se uz brijeg i na
pustila Merbury, skrenula udesno prije no to je izi la na glavnu cestu, a potom se,
prolazeæi pokraj farme svinja, uputila u Prendsmere. Dan je bio tmuran: hladan
ali suh. O tar joj je vjetar ibao lice dok se vozila puteljkom meðu ivicama, potom
pre la preko mostiæa iznad rijeke,
35
pro la pokraj drvenog sjenika i, na posljetku, stotinjak metara dalje, u la na farmu
Humci. Nije bilo humaka uokolo; mo da je imanju nadjenuo ime prija nji vlasnik, mi
slila je Hermione, spu tajuæi se asfaltiranom stazom do seoske kuæe od siva kamen
a i s krovom od crijepova. S grane jabukova stabla visjela je djeèja ljuljaèka.
Visok, mr av mu karac, posve ravne tamne kose koja je mu je padala sve do okvira nao
èala uveo ju je u dnevnu sobu sa stolcima i kauèem presvuèenima cvjetnom tkanin
om. U kaminu je bila povisoka gomilica pepela a tanak sloj pra ine le ao je posvuda
.
- Ja sam dontaæin - rekao joj je. - Nigel Wilson. Novinar sam, vanjski suradnik.
Pi em u slobodno vrijeme, kad se ne brinem za djecu i stroj za pranje rublja. Dj
eca su sada u koli, u selu Prendsmere koje je dalje niz cestu kao to, siguran sam,
znate. ena mi je zubarica i za vikenda dovodi u red sve to ja propustim tijekom t
jedna. Ne uspijevam sve.
- To vidim - reèe Herrnione suho, osvræuæi se oko sebe.
- Jedna nam je ena dolazila dvaput na tjedan rekao joj je. - Zatrudnjela je i mo
rala je otiæi. Prije nje imali smo neko vrijeme dadilju, no vi e nam ne treba.
- Kolika su djeca? - upita Hermione. Oèekivala je da æe sresti gospoðu Wilson i
poku avala se sabrati. Za to ne bi mu karac ostajao kod kuæe ako mu je to zbog posla l
ak e? Mo da ena vi e zarac~uje.
- Fiona ima devet, a James pet godina - reèe njihov otac. - Dajte da vam poka em k
uæu.
Kuæa je bila vrlo neuredna, ali ugodnija od kuæe Therese Cowper; mo da jednostavno
stoga to je bila starija i to se nalazila u tako ljupkom okru enju, mislila je Her
mione, èeznuæi da se baci na pospremanje. Bilo je
36
oèito da æe joj ponuditi posao i kad je to i uèinio, oboru ana ranijim iskustvom,
odluèno je zatra ila jednaku sumu, kazav i da joj toliko plaæaju n~ drugom poslu. T
heresa æe joj platiti i autobusnu kartu, no ovdje to nije mogla tra iti. Kako au
tobus ne prolazi ovuda, morat æe dolaziti biciklom.
I ovaj put je rekla da se zove Mary Brown i dogovorila se da æe dolaziti èetvrt
kom ujutro.
- Biste li mogli sada ostati? - upita Nigel. Bio je èetvrtak. - Poslije æu stavi
ti va bicikl u automobil i odvesti vas kuæi.
Ostala je i pripasala plastiènu pregaèu s uzorkom tikvica koju je na la na kuhinjs
kom klinu. Kao i Theresina, i ova je kuhinja bila opremljena svim moguæim mode
rnim pomagalima i bila je mnogo èi æa od ostatka kuæe. Nigel joj je morao pokazati
kako se rukuje skupim usisavaèem s mnogo dodatnog pribora, a kada je do lo vrij
eme polaska, natoèio joj je èa u bijelog vina iz boce u hladnjaku.
- Preobrazili ste ovo mjesto - rekao joj je iskreno. - A ja sam obavio mnogo svo
ga posla.
U njegovoj radnoj sobi vidjela je raèunalo, a bile su tu i police s knjigama - u
glavnom priruènici - i nekoliko metalnih ormariæa za spise. Objasnio joj je kak
o ne oèekuje pospremanje svoje sobe.
- Oèistit æu pod - rekla je, mr teæi se. Izgledao je kao da nije pometen tjednima.
- Neæu dirati va e papire ni i ta drugo.
~ Mela je dok je njegov pisaè izbacivao stranice tipkanog rukopisa. Hermione je
stroj uvelike zanimao, no nije dala naslutiti svoju znati elju; mo da bi mu smetalo
, a osim toga, nije bilo njezino da rukuje ièim tehnolo ki
37
slo enijim od ureðaja za domaæinstvo koji su i sami po sebi bili dovoljan izazov.
Spavaonice su gledale na vrt iza kuæe. Travnjak se spu tao do potoka koji su, radi
sigumosti, ogradili visokom ogradom od ièane mre e. Bio je tu i bazen koji su zbo
g zime prekrili tamnozelenim platnom te zemljano tenisko igrali te. Blago djeci,
pomislila je Hermione bez zavisti dok je brisala pra inu s Fionine kolekcije mali
h porculanskih ivotinja i uredno slagala Jamesove automobile uza zid.
Nigel je sklopio njezin bicikl i stavio ga na zadnje sjedalo svoga terenskog vol
va. Rekla mu je da stane na vrhu brijega na putu za Merbury.
- Dalje mogu sama. Hvala vam - kazala je.
Kad se Nigelova ena, Laura, vratila te veèeri, prigovorila je mu u to nije zatra io a
dresu Mary Brown. Nigel je, meðutim, zainteresiran novom namje tenicom, pogledao
u telefonski imenik i prona ao dvije obitelji s prezimenom Brown u Merburyju. Na
zvao je oba broja jo dok je Hermione bila u kuæi, no na samo jednom su mu odgovor
ili; hinio je da je nazvao krivi broj, kao to i jest, jer je Mary Brown, koja je i
vjela na drugoj adresi Brown, W.E, 6 Wilow Close Merbury - trenutno bila na pos
lu.
- Nazovi je - rekao je Lauri. - Reci joj da je ðobro obavila posao.
- Jest - priznala je Laura. Bilo je olak anje vratiti se u èistu kuæu i zateæi Nig
ela bez osjeæaja grizodu ja jer je, zadubljen u rad, zaboravio na vrijeme. Bio je
divan prema djeci - redovito je i ao po njih u kolu, igrao se s njima i pripremao i
m èaj; bilo je to va nije nego da odr ava kuæu èistom.
38
Kad je Laura nazvala broj kojt joj je Nigel dao, javila se ena.
- eljela bih razgovarati s Matry Brown - rekla je. Dok joj je srce sna no kucalo He
rmione odgovori da je ona Mary Brown.
Laura je upita je li zadovoljna radnim vremenom i uvjetima rada, a Hermione odgo
vori da jest.
- Kuæa doista lijepo izgleda - oda joj Laura priznanje. - Hvala vam.
Hermione spusti slu alicu dok joj je srce tuklo. to bi bilo da ju je Walter èuo? No
æas je bio vani, no kad je bio u kuæi, oèekivao je od nje da odgovori na telefo
nske pozive, a potom ga pozove, jer nju, dakako, nikada nitko nije zvao.
- Mislim da bismo trebali potpisati ugovor s Mary Brown - reèe Laura svomu mu u. -
To je najbolje za obje strane. Da ne bude krivih tumaèenja.
- Neæe ih biti - reèe Nigel. - Vra ki smo sretni to je imamo. Kladim se da njezin m
u ne zna da se zaposlila ovdje i zbog bilo kakve birokratske sitnice mogla bi odu
stati. Zacijelo tedi za romantiène praznike za sebe i mu a ili togod takvo.
- Dobro, ali nemoj kriviti mene ako ne bude i lo - reèe Laura.
Nigel se nadao da æe Mary imati kakav novi financijski plan po to zaradi za svoj
prvi cilj - romantiène praznike. Ostane li s njima, imao bi vremena pozabaviti
se kriminalistièkim romanom koji je poèeo pisati, bje eæi od tekstova o seoskim te
mama koje je pisao za mjeseèni èasopis te od humoristiène kolumne s~lcojom je je
dnom na tjedan sudjelovao u drugim novinama.
39
Mary Brown je ono to im treba. Samo neka dugo ostane, mislio je, vraæajuæi se u s
voju radnu sobu dok je Laura glaèala rublje.
Za to to nisam uèinila godinama ranije, mislila je Hermione, dok se biciklom spu ta
la s vrha brijega.
Osjeæala se ivahnom, obodrenom jutarnjim radom, nimalo umornom. Pretpostavljala j
e da ju je okrijepilo vino te sir i kruh koji je dobila za u inu. Imala je sreæe.
Oboje novih poslodavaca bilo je ljubazno. Znala je da im je sada jako stalo do n
jezinih usluga, premða bi se situacija s vremenom mogla promijeniti. Osim toga,
u kuæi Therese Cowper bit æe sama, a kako je nauèila rukovati kuæanskim aparati
ma, za sljedeæih posjeta Humcima Nigel æe je bez sumnje ostaviti njezinu poslu i
usredotoèiti se na svoj rad na raèunalu.
Èinio se dragom osobom, premda pomalo usporenom. Dok je pospremala glavnu spava
onicu, poravnavajuæi pokrivaè na braènom krevetu, pitala se kakav .Ijubavni ivo
t ima sa svojom enom. Jesu li sretni? Iskori tava li Lauru tjelesno, onako kako Wa
lter koristi nju, poput neke vrste ispu nog ventila?
Znala je da nije. Èesto je gledala televiziju dok je Walter izbivao iz kuæe, dov
oljno da zna kako emancipirana ena poput Laure Wilson, s unosnim poslom i zarad
om koja ne zaostaje za onom njezina mu a, ako nije i veæa, ne bi ostala u takvoj z
ajednici. A i za to bi? Ugovori obvezuju dvije strane; ako jedna ne ispunjava jam
stva koja su dali, za to bi ona druga odr avala vezu? Za sreæu je potrebno dvoje -
kao to Ijudi èesto ka u. U dva dana Hermione je srela svoje vr njake èiji su se ivoti
u potpunosti razlikovali od njezina; mogla je od tog susreta imati mnoge koristi
, ne samo novèane: mogla bi nauèiti promijeniti svoj ivot.
40
Ustrèala se po kuæi kako bi provjerila je li sve na mjestu i dovr ila jelo prije n
o to Walter stigne. Nije mu eljela pru iti nikakva razloga za prigovaranje. Kad ju j
e nazvala Laura Wilson, Hermione je odmah znala da je provjerava. Zahvaljivala j
e Bogu to ne mora izmi ljati razloge kojima bi zavarala Waltera. Sreæom, bio je na
sastanku - crkvenom ovaj put. Vikar je imao visoko mi ljenje o njemu; Walter je
bio blagajnik - znao je s novcem. A vikar, to se Waltera tièe, nije imao mana, os
im to je uveo mnoge novotarije u obrede. Pomaganje crkvi Walter je smatrao svojom
du no æu. Hermione je znala da on na to gleda kao na sredstvo dru tvenog promaknuæa;
slu ba u crkvi dovela ga je u dodir s ljudima koje inaèe mo da nikada ne bi upoznao
- ljudima poput obitelji Mountfords koji su ivjeli u najljep oj kuæi u mjestu. Vi
kar nije iznevjerio njegova oèekivanja poput nje. Hermionu je neprestano korio i
ka njavao jer je bila, po Walterovim rijeèima, nesposobna i bezvrijedna, priprost
a, nespretna i lo a u ulozi majke. Dokaz toga bilo je to nijedna djevojka nije po la
putem koji im je namijenio. Nije spominjao nijednu; Sarin odlazak u Italiju bio
je, izjavio je, osobito sramotan. Imala je putovnicu jer je i la na kolske izlete
u inozemstvo, a osim toga, cijela je obitelj nekoliko puta bila na praznicima u
Brittanyju. Jedino Hermione nije imala vlastitu putovnicu; Walter ju je pripisa
o na svoju. Djevojke su se zapanjile otkriv i to. Da bi si platila put u Italiju,
Sarah je radila subotom ujutro u samoposlu ivanju, hineæi da za to vrijeme uèi u g
radskoj knji nici. Potom, dok je za vrijeme praznika kratko radila u Walterovu ur
edu - to joj je on nametnuo, jer su oskudijevali u radnoj snazi i imali mnogo po
sla - ukrala je novac iz uredske blagajne. Sljedeæeg je dana oti la i Walter je o
dmah posumnjao to se zbilo. Provjerio je
41
knjige i sam nadoknadio sumu prije no to je itko mogao primijetiti to je uèinila.
Kasnije je pisala iz Italije i prilo ila prvi obrok duga, napominjuæi da æe s vrem
enom otplatiti cijelu sumu. Walter je rekao da se njezino ime vi e nikada ne smije
spomenuti u njegovoj nazoènosti i da je vi e nikada ne eli vidjeti, ma koliko se k
ajala.
No ona se nije pokajala, znala je njezina majka; prepoznala je svoju priliku i
iskoristila je, premda mo da na krivi naèin. Raèunala je da æe Walter vratiti sumu
kako bi saèuvao ponos. Osim toga, dugovao joj je novac; djevojka ima pravo oèe
kivati novèanu potporu od svoga oca.
Zaradiv i petnaest funti jutro njim raðom, Hermione se osjeæala bogatom. Zaraðivat
æe trideset funti na tjedan; ubrzo æe imati stotinu funti. Mogla bi si pronaæi
jo koji posao ako bi sve bilo u redu i ako se kod kuæe ne bi primjeæivalo njezino
izbivanje. Budu li zadovoljni, Theresa Cowper i Wilsonovi bi joj mogli dati pr
eporuke. Najva nije bi bilo da Walter ne pronaðe razloge za pritu be, no njemu nije
ni trebao valjan razlog: otkrio bi nevidljive komadiæe ljuske na kuhanom krumpi
ru ili na mrkvi, vidio sitne nabore na ko ulji - bile su pamuène i morale su se gl
aèati - na ao vlasi u svojoj èetki za kosu ako nije bila odmah oprana, korio bi je
zbog nabora na posteljini ili zbog neodstranjene masnoæe na kotletima. Uvijek j
e uspijevao pronaæi ne to zbog èega bi je kritizirao - Hermione je uvijek bila po
tencijalno kriva.
Poèela je razmi ljati, a nije to bilo prvi put, bi li se preselila u sobu koja je
nekoæ pripaðala Jane i prièvrstila zasun na vrata. Èak bi i za Waltera to bila n
epremostiva prepreka u poku aju ostvarivanja onoga to je nazivao svojim pravom.
42
Walter je bivao sve nezadovoljniji zato to ne uspijeva ponovno susresti enu s vla
ka. Poèela ga je opsjedati zamisao da joj se isprièa, pri èemu je uvjeravao sama
sebe da se jedino radi toga eli sastati s njom. Toliko ga je to muèilo da je jed
noga dana u uredu, kad su kao rijetko kada svi jeli svoje sendvièe u isto vrijem
e, upitao upravitelja to bi on uèinio da se zatekao u vlaku te ondje svjedoèio p
ona anju neotesanaca. Opisujuæi prizor, Walter nije priznao vlastiti nedostatak s
mionosti, nego je izjavio kako mu je dogaðaj isprièao netko drugi tko je ondje
bio nazoèan.
- Pretpostavljam da bih barem sjeo blizu rtve reèe Simon, upravitelj, bradat mu ka
rac èetrdesetih godina, kojemu je omiljena zabava tijekom praznika bila promatr
anje ptica na pustim mjestima. - A mo e se povuæi zvonce i pozvati konduktera. Naj
bolje je to uèiniti kad vlak ulazi u postaju, rekao bih. Veæi su izgledi da æe n
etko od slu benika na peronu priskoèiti u pomoæ.
- Ne uvijek - reèe Belinda koja se, pripraviv i kavu, vratila s pladnjem punim alic
a. Moja sestra silazi na jednoj od sporednih postaja na kojoj poslije dva sata
vi~e nitko ne prodaje karte. Imaju samo automat, no sestra ka e da ga je komplicir
ano upotrebljavati.
- Mislim da je ono to si nam opisao sitnica s obzirom na to to se sve mo e dogoditi
- reèe Phillip Shaw, koji im je pomagao prikupljati novac za novi projekt, èeka
juæi da ga prebace kao dobrovoljca u inozemstvo.
- Kad huligani putuju na nogometne utakmice zna biti mnogo gore. Neæu pred vama,
dame, opisivati to se sve dogada - reèe i zasmijulji se prema Belindi i Rosemar
y, koje su ga voljele i koje je volio blago,naklono zadirkivati. - Mislim da ne
bih bio osobito hrabar da se naðem usred takve rulje.
y,, 43
- Trebali bismo se vratiti ispravnim vrijednostima - izjavio je Walter. - Lijepu
pona anju. Uva avanju drugih.
- Naoru ajte policiju - reèe Belinda kojoj se odmah suprotstavi Simon, rekav i da bi
to dovelo do uliènih pu karanja diljem zemlje.
- A, osim toga, ne bi pomoglo tvom znancu iz vlaka - reèe Rosemary.
Kasnije je rekla Belindi kako je sigurna da je upravo Walter bio nazoæan tom izg
redu.
- Neugodno mu je jer nije ispravno postupio - kazala je i poèela se pitati nije
li Walter bolja osoba no to joj se èinilo. Smatrala ga je sitnièavcem, utjelovlj
enom èestito æu i dosadnjakoviæem, no mo da je i on, premda je to dobro skrivao, ima
o svoje moralne dvojbe.
Te je veèeri Walter ponovno si ao s vlaka u Stappenfordu i po ao ulicama do ienine
kuæe. Ovaj je put pozvonio i nakon nekoliko èasaka na vratima se pojavio mu karac.
Bio je proæelav i krupan, odjeven u samterice i tamnocrveni d emper, navuèen prek
o ko ulje pro arane sitnim uzorkom i cvjetne kravate. Imao je najmanje pedeset godi
na.
Walter je bio spreman. Donio je sve njiæ omotnica s tiskanicama za dobrovoljne pri
loge i pru io mu jednu. - Biste li prilo ili dar za na e vrijedno istra ivanje
sada ili da navratim kasnije?
Mirno, jedva i pogledav i Waltera, èovjek je posegnuo u d ep i izvadio kovanicu od
jedne funte, stavio je u omotnicu i vratio je natrag.
- Ima li u kuæi jo koga tko bi elio dati prilog? upita Walter, poku avajuæi zadr ati
èovjeka koji se veæ okrenuo. Sigumo je tu negdje - mu karèeva kæerka, dakako - je
r bio je prestar da bi joj bio mu .
44
- Ne - reèe mu karac i zatvori vrata preð Walterom koji ljutito ode niz ulicu.
Bio je spreman pokazati mu svQju iskaznicu opunomoæenog skupljaèa priloga, no m
u karac je nije zatra io. Sutra æe staviti funtu u kasu u uredu; barem æe biti koris
ti za zajeðnièku stvar, ako veæ ne i za njega. ena zacijelo ponovno radi do kasna
i mo ða æe biti izlo ena novim uvredama na povratku kuæi.
Walter je prièekao kako bi vidio hoæe li siæi sa sljedeæega vlaka prije no to sa
m ude u nj i krene .kuæi, no ena se ne pojavi.
Sve mu je i lo naopako: najprije razoèaranje zbog njegove neuspjele vojne karijere
, potom razni poslovi bez kojih bi ostajao kad bi u tvrtkama poèeli smanjivati b
roj zaposlenih i otpu tati ljude. Imao je nesreæu raðiti u poduzeæima u kojima su
u sklopu poslovnog restruktuiranja nemilice potkresivali radnu snagu, a po Walt
erovu mi ljenju u svakoj od tih tvrtki pokazali su nedostatak razboritosti, otpust
iv i njega, premda je bilo drugih, mnogo slabijih mladica koje su mogli odstranit
i.
Ova se povrtlarska metafora svidjela Walteru. Stabljike je valjalo njegovati i
povezivati te na koncu i i èupati kad od njih vi e nema koristi, a to se odnosilo na
Hermione, najveæi od svih njegovih proma aja. Nikada se nije uspjela ni pribli iti
ciljevima ka kojima je usmjeravao njezin razvoj. Bila je slaba stabljika. Treba
lo bi je odrezati i uni titi kako bi druge mogle pre ivjeti.
Èinila se privlaènom kad ju je sreo onih davnih dana. eleæi se probiti u stanovit
e dru tvene krugove, upisao se u teniski klub. Volio je promatrati tenisaèice u nj
ihovim kratkim plisiranim suknjama i bijelim gaæicama. Igrao je u gostujuæoj mo
mèadi u susretu protiv kluba èlanom kojega je bila Hermionina kolska prijateljica
.
45
Hermione je tom prigodom pomagala poslu ivati èaj i èinila se srame ljivom i skromno
m. Kad je èuo da joj je nedavno umro otac, u Walteru su se probudili za titnièki i
nstinkti; privuklo ga je njezino blijedo, krotko lice tu nih oèiju. Bila je osoba
na koju je mogao utjecati, koju se moglo oblikovati.
Jo je uvijek imala blijedo lice i tu ne oèi, no izgubila je svu svoju nekada nju dra ;
sad mu je pru ala zadovoljstvo samo kad bi je vidio kako drhti pred njim, dok bi
je ranjavao rijeèima i upotrebljavao svoju snagu kako bi je podlo io i njome uprav
ljao. Walter je bio gospodar, kao to je i trebao biti, no ipak - zaslu io je bolje
.
Jo uvijek nije bilo prekasno da krene ispoèetka. Mu karci se na to èesto odluèuju u
njegovoj dobi: nalaze mlade, zgodne ene koje cijene starije mu karce. Jedino ga je
Hermione spreèavala da si ne pronaðe kakvu mladu i bujnu enu.
Da nestane, nikome ne bi nedostajala. Djevojke su oti le; vi e je nisu trebale. Da n
ema nje, kuæa bi bila samo njegova. Ziva, mogla bi polagati nekakva prava na svo
j dio kuæe, ako se rastanu; no ne i mrtva. Nije napisala oporuku. Djevojkama nij
e mogla ostaviti ni ta izuzev nekoliko komadiæa nakita koji je naslijedila od svo
je majke.
to da je zadesi nezgoda? Nezgoda pomno isplanirana?
6.
Hermione je bila zapanjena vidjev i kako se ivot mo e brzo izmijeniti. Dok su djevojk
e bile kod kuæe uvijek je bila zaposlena, no odnedavno je, unatoè Walterovim v
isokim zahtjevima i raznim du nostima koje je obavljala u selu, imala i slobodnog
vremena. Mnogo je èitala, posut~ujuæi povijesnoljubavne romane iz knji nice, jer
bila
46
je to jedina vrsta knji evnosti na koju se sada mogla usredotoèiti, premda je nek
oæ, pod vodstvom svoga oca, u ivala èitajuæi Dickensa i Jane Austen. Bilo je to ta
ko davno, èinilo se - u nekom drugom ivotu.
Nikada se nije puno dru ila s drugim enama u selu. Mnoge koje su bile njezinih godi
na radile su i danju bi izbivale iz kuæe; druge su jo uvijek imale malu djecu. Pa
m Norton, susjeda iz kuæe nasuprot njihovoj bila je uvijek ljubazna, no Hermione
se bojala da bi, bude li im èesto dolazila u kuæu, mogla otkriti kakvo je u nji
h stanje i stoga je nije èesto pozivala. Brownovi su se rijetko zabavljali; jed
nom ili dvaput na godinu nekoliko parova do lo bi im na veèeru, no Walter bi joj u
oèi svake takve prigode davao silne upute, a poslije bi toliko razglabao o svim
pojedinostima da je Hermione od takvih veèera strahovala; toliko se brinula hoæe
li hrana biti dobra da je, poslu ujuæi je, bila ukoèena i nespretna pa gosti nisu
u ivali.
Otkako je imala posao nije joj bilo ao li iti se utoèi ta koje je prije nalazila u èi
tanju knjiga i gledanju televizije, jer sad je ivjela pravim ivotom. Otkrila je da
je postala br a; svoje je kuæanske poslove obavljala hitrije jer vi e nije zapadala
u sanjarenja dok bi la tila srebreninu iIi gulila krumpire. Hermionina ma tanja ni
kada nisu bila romantiène naravi; bila su nostalgièna. Razmi ljala bi o tihom, mi
rnom ivotu sa svojim ocem, o kolskim danima kada je bila uspje na, premda ne i istak
nuta uèenica i kada je bila sretna. Sjetila bi se svojih prijatelja i pitala s
e to se zbilo s njima; kad se udala, prestale su veze izmedu njih. Kad im je jed
nom prigodom eljela poslati bo iæne èestitke, Walter joj je rekao da je to preskupo
; sada æe imati zajednièke prijatelje, objavio je, a ne svako svoje. Poslu ala je
njegov nalog, a kasnije,
4?
kad je bita spremna pobuniti se, njezini su je prijatelji bili veæ odavno prekri i
li sa svojih popisa. Samo su rijetki znali njezino vjenèano prezime.
Na vjenèanju koje je uslijedilo ubrzo nakon smrti njezina oca bilo je samo nekol
iko uzvanika. Nosila je bijelu haljinu i veo, a prijateljica koð koje je bila u
posjeti kað je upoznala Waltera bila joj je jedina djeveru a. Njezina teta, sest
ra pokojnoga oca, priredila je primanje u mjesnom hotelu. Teta je umrla godinu d
ana kasnije i Hermioni su preostali samo neki daleki roðaci koje nije èula niti
vidjela godinama.
Walter nije odobravao to èita romane; skrivala ih je od njega, nikada ne èitajuæi
u postelji. Nastojala je zaspati èim bi legla, premda joj ni spavanje, hinjeno
ili stvarno, nije pru alo za titu od njegovih napada.
Ipak, s vremenom se situacija promijenila. Walter je povremeno bivao spolna nemo
æan i za to je krivio nju. Sve èe æe su mu se dogaðali neuspjesi, no ona se sveje
dno nikada nije mogla osjeæati posve sigurnom. Katkada, kad bi se vratio kasno
iz Londona bio je krepak i zahtjevan kao i uvijek.
eljela je da si na~e drugu. Time bi se sve rije ilo - ostavio bi je i oti ao ivjeti s
novom enom. Pretpostavljaia je da bi je u tom sluæaju morao materijalno zbrinut
i. Mo da bi bio sretniji, mislila je, no alila bi svaku enu koju bi odabrao za svoju
novu dru icu. Pomirila se s tim da nije bila za njega, no on je odabrao nju, a ne
ona njega, pokupio ju je dok je bila u oku i u alosti i kad je jedva znala to se o
ko nje zbiva, za razliku od njega, koji se nije mogao opravdati mlado æu i neisku
stvom. Majka njezine prijateljice savjetovala joj je, ba kao i vlastita teta, da
priæeka prije no to se odluèi za tako va an korak, no Hermioni se èinilo da nema ð
rugoga izbora i izjavila je da voli Waltera.
48
Osjeæala je zahvalnost i bila je polaskana. Odgovorila je na pa nju kojom ju je W
alter kratko vrijeme obasipao kao to bi pas odgovorio na milovanje. Osim toga, è
inio joj se romantiènim. Walter joj je darivao cvijeæe, izvodio je na veèere i u
kazali te, kupovao joj poklone. Sve je to prestalo s njihovim vjenèanjem, kad joj
je kupio kuharicu i pregaèu i rekao da æe se nadalje ona trebati brinuti za nje
ga.
Sad je, meðutim, imala buduænost. Bila je spremaèica s dva dobro plaæena radna
mjesta. Odlazila je u kuæu Therese Cowper u Creddingtonu i po to bi obavila sve to
je trebala, uvijek je imala vremena na brzinu pospremiti i one sobe koje nisu b
ile na rasporedu za taj tjedan te izglaèati rublje. Novac bi na la na stolu, zaje
dno sa zahvalom za posao koji je obavila pro loga tjedna. Theresa ju je cijenila,
a to je donosilo i rezultate - Hermione bi zasjala od zadovoljstva spremajuæi s
voj novac. I sama je katkad ostavljala poruku. Nadam se da je sve u redu. Otkril
a sam to ne valja na prozoru u velikoj spavaonici i poku ala popraviti, no trebao b
i mi veæi odvijaè od onoga u kuhinjskom ladièaru.
Kako su imali telefonsku sekretaricu, nije morala odgovarati na pozive. Kad bi z
azvonilo, bilo je neobièno èuti Theresin bestjelesni glas kojim moli onoga tko z
ove da ostavi poruku. Tad bi onaj tko bi zvao govorio stroju. Hermione je nastoj
ala ne slu ati jer je poziv mogao biti privatne naravi. Brzo se priviknula na svoj
 novi naèin ivota i bilo joj je drago to u Creddington ide popodne jer je tako sti
zala obaviti sve kuæne poslove u svome domu, pa se mogla opustiti u autobusu. Vo
ljela je biti sama u kuæi koja se toliko razlikovala od njezine i pitala se kaka
v je ivot Therese i njezina partnera Jeremyja. Je
49
remy je jednom do ao kuæi dok je usisavala dnevnu sobu, sam si otkljuèao ulazna vr
ata i iznenada banuo - visok mu karac s urednom, tamnom bradom.
- O, vi te pravo blago - rekao je, projuriv i pokraj nje u svoju radnu sobu, u kojo
j je poèeo pretra ivati ladicu. - Nisam provalnik - ja sam Jeremy, do ao sam po svo
je dokumente.
Stao je na vrata sobe, smije eæi joj se. - Drago nam je to ste ovdje - rekao je. -
Oprostite to je sve tako neuredno. Moja djeca su bila ovdje preko vikenda.
Preletio je pogledom po spisu koji je dr ao u ruci, a potom je, okreæuæi se rekao:
- Vi ste Mary, zar ne? Bilo mi je drago.
Dvije minute kasnije oti ao je, ostavljajuæi dojam ivahnosti i vitalnosti. Hermione
se osjeæala okrijepljenom ovim kratkim susretom.
Osim toga, nazvao ju je blagom.
Poslije posla ostajalo joj je dovoljno vremena da se spusti niz bre uljak, stigne
na autobus i vrati se kuæi mnogo prije Waltera, pa èak i onda kad bi se vratio
na vrijeme. Veæ bi bila zapoèela pripreme za veèeru - barem bi ogulila krumpir
i pripremila povræe. Volio je tradicionalnu englesku hranu: nikakva kiæena ili
jako zaèinjena jela, pa èak ni srednje zaèinjeni curry. Volio je nabujke kuhane
na pari i domaæe pite. Nikaða se nije debljao, no Hermione, koja je voljela gric
kati ostatke obroka, bila je prilièno bucmasta, gotovo debela. No dodatne aktivn
osti i vo nja biciklom do farme Humci uèinili su svoje i nakon dva ili tri tjedna
Hermioni su suknje poèele plesati oko struka, jer je izgubila nekoliko kilograma
.
Do svoga prvog posjeta Emily Fisher bila je izgubila tri kilograma.
SO
Ovaj ju je put stara ena odmah prepoznala. Nije bila sigurna je li Hermione shvat
ila njezin neizravni poziv i alila je to nije bila otvorenija. :
Hermione je po la ranijim autobusom, kako bi mogla navratiti k gospoði Fisher pri
je no to poðe k Therese Cowper. Do tada je svaki put ispred kuæe gospoðe Fisher v
idjela bijeli peugeot i po tome je znala da joj je kæerka kod kuæe.
- Drago mi je to vas vidim - rekla je gospoða Fisher, pozivajuæi je u kuæu.
- Bila bih do la i prije, ali radim do pola pet, a tad je prekasno - objasnila je
Hermione - pa sam pomislila da bih mogla svratiti prije posla. Nadam se da nisam
do la u krivo vrijeme - jeste li se odmarali?
- Ne. Èitala sam novine i pitala se ima li na televiziji togod vrijedno gledanja
- rekla je gospoða Fisher. - Volim konjske utrke i golf, ali na alost, ne i nogo
met.
Walter je èesto gledao nogomet na televiziji - usredotoèio bi se na igru, nesvj
estan bilo èega osim onoga na ekranu.
- I ja je gledam - rekla je Hermione, koja je gledala televiziju mnogo manje otk
ako je poèela raditi.
- Recite mi kako vam je na poslu - rekla je gospoða Fisher.
Poput ljubavnika koji napokon smije spomenuti ime svoje voljene, Hermione je osj
eæala neizmjerno olak anje to mo e govoriti o svome poslu. Opisala je dva razlièita d
omaæinstva. Gospoða Fisher je znala Theresinu kuæu jer je prolazila kraj nje na
putu do crkve kamo je gotovo svake nedjelje i la s Wendy.
- Ispred kuæe raste prekrasna visterija - rekla je. - I bademi kraj ivice.
51
- Èini se da nisu ba vje ti vrtlari - rekla joj je Hermiane. - Iza kuæe je tako ne
uredno - sve je puno korova. Èudno da ga nisu oèistili prije zime.~
- Pa, to znaèi da su visterija i bademi bili ondje prije njihova dolaska i da æe
tu ostati i ako se odsele - rekla je gospoda Fisher.
Hermione nije mogla dugo ostati, a gospoda Fisher je rekla: - Kad sljedeæi put d
oðete, ponesite si u inu i pojedite je ovdje - odnosno, ponesite si sendviè ako eli
te.
- Hoæu - rekla je Hermione. - Hvala vam.
- Pozvala bih vas na objed, ali... - gospoða Fisher nije morala zavr iti reèenicu.
- Mo da ne budem mogla doæi - rekla je Hermione. - Najbolje je da ni ta ne obeæavam.
A vidi li ispred kuæe peugeo~, mo e nastaviti svojim putem i pojesti sendviè u The
resinoj kuæi.
Pri sljedeæem posjetu Hermione je ponijela gospoði Fisher malo kolaèa to ga je bi
la ispekla. Drugi put joj je donijela frezije koje je kupila kod cvjeæara u malo
m trgovaèkom centru blizu autobusne postaje.
- Ne smijete tro iti svoj novac na mene, draga moja - rekla je gospoða Fisher. - I
samo dru enje s vama pru a mi veliko zadovoljstvo.
Ubrzo su obje s nestrptjenjem èekale te sastanke, do kojih je sada dolazilo svak
i tjedan i za kojih je Hermione morala jako paziti na sat da ne bi zakasnila na
posao.
Kad je Wendy, do av i kuæi, vidjela frezije, optu ila je majku zbog nepotrebne rastro no
sti.
- Jedan mi ih je obo avatelj dao - odgovorila je gospoða Fisher.
- Ali, mama, kako mo e prièati takve gluposti? rekla je Wendy, upitav i se ne postaj
e li njezina majka senilna.
52
Jednog je popodneva Jeremy, partner Therese Cowper, bio u kuhinji i jeo kruh i
sir kad je Hermione do la.
- Zdravo, Mary - rekao je. , Kako ste? Hermione je bila vesela. U inala je kod gos
poðe Fisher koja ju je provela svojim vrtom, pokazujuæi joj biljke koje je zasa
dila iz sjemenja donesenog iz raznih zemalja to ih je davno posjeæivala tijekom p
raznika; bilo je tu, izmeðu ostaloga, kestenovo drvo, izraslo iz ploda kestena k
oji je pokupila u Italiji i orah - jo uvijek vrlo malen - koji je niknuo iz ploda
naðenog u Francuskoj.
- Podsjeæaju me na moga mu a i na putovanja rekla je gospoða Fisher.
Hennione je odgovorila Jeremyju. - Dobro sam - rekla je. - A vi?
- Do grla u poslovnim brigama - rekao je, ne èineæi se ni najmanje poti tenim zbog
toga.
- Ne znam èime se bavite - rekla je Hermione. - Pljaèkam banke - reèe Jeremy, to
bo e se namr tiv i.
Hennione se nasmijala.
- O, doista? Tada sam ja sukrivac u zloèinu? - upita. - Morali biste se èe æe smij
ati - reèe Jeremy, pomnije je gledajuæi. - Imate vrlo lijep osmijeh.
Zaèudio se vidjev i kako se zacrvenjela zbog te primjedbe. Okrenula je glavu nasto
jeæi sakriti zbunjenost. - Bolje da sad krenem - rekla je. - Da poèistim ovdje?
Jeste li gotovi?
Jeremy je uhvati za lakat i nje no je okrene prema sebi.
- Niste naviknuti da vam ljudi govore da ste lijepi, zar ne? - upita je. Ona, za
pravo, nije bila lijepa, no u ena komplimenti èine èuda. Osjeti njezinu ruku pod
svo
53
jim dlanom. - Ne brinite se - reèe joj brzo - Neæu navaliti na vas i biti zloèe
st. Kao prvo, nije zanimljivo ako ena nije voljna, a drugo - moram se vratiti na
posao. No morali biste poèeti razmi ljati o sebi kao o privlaènoj eni, Mary. )er vi
to jeste, èak i u radnoj odjeæi.
Nije ozbiljno mislio to to je rekao, premda je u njoj doista bilo nekakva boja ljiv
og arma. Kosa joj je bila u neredu; izgledalo je kao da se sama i ala.
Hermionino je srce lupalo ispod otrcanog uækastosmeðeg d empera. Je li ovo bilo se
ksualno napastovanje, onakvo o kakvima se èita u novinama? Nije se osjeæala ni n
ajmanje napastovanom, ni zastra enom; upravo obtnuto.
- Ne brinem se - rekla je, odgovotiv i najmirnije to je mogla. - I jo uvijek ne znam
èime se bavite.
- Reæi æu vam sljedeæi put.
7.
Walter je vidio enu sljedeæi dan na putu kuæi. Krenuo je na svoj uobiæajeni vlak
i, iza av i iz podzemne, ugledao ju je ispred sebe kako se uri kolodvorskom zgra: d
om da bi, prije ukrcavanja, provjerila na ekranu s redom vo nje na kojemu peronu s
toji vlak. Odmah ju je prepoznao i osjetio kako mu se ubrzava bilo; mala stopal
a, ula tene tavne cipele i ista suknja s uzorkom vidjela se ispod jakne koja joj j
e dosezala do bokova. Zastala je kako bi kupila veèernje novine, a Walter je uèi
nio isto, stojeæi odmah iza nje u redu za plaæanje, gotovo dovoljno blizu da dot
akne pramen njezine duge, svilenkaste kose. Uèinilo mu se da osjeæa njezin parfe
m cvjetnoga mirisa. U misli su mu navirale i druge slutnje o njoj, pojedinosti n
a koje su ciljali neotesanci u vlaku one veèeri i osjeæao je uzbuðenje dok ju je
pratio, ulazeæi u isti vagon u koji i ona, gdje joj je ovaj put mogao sjesti su
èelice.
54
Sjela je na svoje mjesto ne pogjedav i ga, dr eæi na koljenima veliku crnu torbu. Wa
lter je bio spreman nasmije iti joj se, a ona ga je kratkp, kad se smjestila, okr
znula pogledom, no samo ovla , kao da nije svjesna ni njega ni ostalih putnika koj
i su se smje tali oko njih. Walter je razmi ljao bi li joj se obratio, no odluæi poè
ekati. Veæ je odluèio da æe napustiti vlak kad i ona.
Za cijeloga je putovanja èitala novine, ni na èas ne podi uæi pogled, èak ni na po
stajama na kojima su ulazili i izlazili putnici, koraèajuæi pokraj nezinih stopa
la koje je dr ala ljupko odmaknutima od prolaza. Walter je pogledavao lijepe gle nj
eve u tankim crnim èarapama, male cipele.
Tko je ona? to radi? Nagaðao je, dr eæi i sam novine pred sobom. Nakon nekog vreme
na malo se smirio pa je mogao provjeriti cijene svojih dionica. Cinilo mu se da
je noæ puna moguænosti, a kad je vlak stao u Stappenfordu, urno se dignuo, otvar
ajuæi joj vrata i prije no to je ustala.
Stao je u stranu, kako bi je propustio iz vlaka. Odsjeèno mu je kimnula i nije
bio siguran je li mu se uopæe zahvalila, no u hipu je si ao za njom na peron i dos
tigao je kad je si la s nogostupa.
- Vrata vlaka katkad se te ko otvaraju - rekao je. - Èesto se zaglave. Bit æe bolj
e kad dobijemo nove superbrze vlakove na ovoj liniji. Mislim da æe to biti nako
n Bo iæa.
ena nije obraæala pozornost na njega, hodajuæi dalje, kroz izlaz iz zgrade, no Wa
lter se nije dao smesti. - Htio sam se isprièati - rekao je. - Bilo je to jedne
veèeri, ima tome nekoliko tjedana - dva mjeseca, mislim - kad su neki mu karci u v
laku bili grubi prema vama a ja nisam uèinio ni ta da vam pomognem.
55
I dalje nije obraæala pozornost na njega, sad brzajuæi uz brdo, no Walter je bio
uporan.
- Bilo je to sramotno - rekac~ je. - Sramotno od onih huligana, a sramotno je bi
lo i to to smo ja i ostali putnici utjeli. Sjedili smo na drugoj strani.
- Pa, prekasno je sada bilo to uèiniti - rekla je i po la dalje te pre la cestu, prom
ièuæi izmedu automobila. Walter poc~e za njocn, nimalo obeshrabren.
- Nije kasno za ispriku - reèe, sustigav i je na poploèanom prostoru ispred kafiæ
a.
- Prihvaæam va u ispriku - reèe ena, ne zastajuæi. - Vi ne putujete redovno ovom li
nijom - ustrajao je Walter.
Tad se okrenula, licem u lice prema njemu. Imala je ravne, vrlo izra ene obrve pon
ad oèiju boju kojih nije mogao razabrati pod svjetlo æu uliènih svjetiljki.
- Dodijavate mi - rekla je. - Morala sam trpjeti ona tri klipana u vlaku, ali ne
moram i vas. Mogu uæi u kafiæ i zamoliti da pozovu policiju, a to æu i uèiniti
ako odmah ne odete.
Ovakvo to Walter nije predvidio. Trebala je biti zahvalna, zahvalna do suza, poka
zati nemoæ i krhkost. Umjesto toga mrko ga je gledala oèima za koje je sad vidi
o da su prilièno sitne i duboko usaðene. Iz torbe je izvadila sklopiv ki obran i
uperila ga prema njemu poput oru j a.
- Ja vam ne dodijavam - isprièavam se - rekao je Walter.
- Upozorila sam vas - reèe ena i poc~e prema kafiæu.
Dok je Walter i dalje stajao na mjestu, ona uðe. Oklijevao je. Bi li trebao poæi
za njom, riskirati? Okrenuti sve na alu i smijeh i poèastiti je piæem?
56
L~
Odluèi ne riskirati. Za to je bila tako gruba? Ako se mo da i iznenadila to joj se ob
ratio stranac, zacijelo je iz njegova izgleda mogla razabrati da ga se ne mora b
ojati. Nije mu dala vremena da joj objasni. Trebala ga je saslu ati.
Walter je kipio od ljutnje kad se vratio na kolodvor kako bi prièekao sljedeæi v
lak za Freston.
Sljedeæeg su dana u uredu Rosemary i Belinda primijetile da je Walter lo e volje.
Obièno je bio vrlo uljudan na svoj distaniciran, ozbiljan naæin, slu benim im se
glasom zahvaljujuæi na obavljenim zadacima, a pomalo otresitim kada im je izdav
ao upute.
Razdra eno je telefonom razgovarao s mu karcem koji im je poklonio svoj stari pisaæi
stroj nakon to si je sam kupio raèunalo i kojemu su plaæali da im umno ava letke.
Trenutno je kasnio s jednom po iljkom i otuda Walterova ljutnja.
- Misli da samo zato to nam èini uslugu mo e kasniti u isporuci - bjesnio je Walte
r, buèno zaklopiv i slu alicu i izjuriv i iz svojeg skuèenog ureda, du hodnika i niz ne
koliko stuba, do zahoda. Imali su samo jedan zahod koji su dijelila oba spola i
Walter bi se obièno, prije nego bi onamo po ao, ogledao oko sebe kako bi provjeri
o izbiva li koja od ena iz ureda, to je moglo znaèiti da je sveti te zauzeto. Danas,
uslijed hitnje, nije primijetio da Rosemary nije na svome mjestu. Nestrpljivo j
e gurnuo vrata zahoda da bi potom, slivativ i da su zakljuèana, stao u hodniku i z
agledao se kroz prozor na udaljene krovove na koje se spu talo sivo zimsko nebo. Z
auzeo je, za njega, rijetko dr anje - zgrbljenih ramena i prekri enih ruku i odmah
je primijetio Rosemary kad se pojavila.
57
- Samo naprijed, Waltere - rekla je pjevuckavim glasom, skliznuv i pokraj njega, a
kad se vratila za svoj stol upitala je Belindu ima li Walter ~ eluèanih tegoba.
Belinda ga je èula kako ljutito govori preko telefona.
- Svaðao se s Henryjem - rekla je. - Zaboravlja da mo emo èuti svaku rijeè koju iz
govori u svojoj sobi.
- Ne mo emo si priu titi svaðu s Henryjem - reèe Rosemary. - Èini nam tolike usluge.
- Valjda ima obiteljskih nevolja.
- Ili mo da nisu obiteljske - reèe Rosemary kad se Walter, jo uvijek mrgodan, vrati
o u ured.
Tu je noæ proveo u Londonu, od etav i se po zavr etku radnoga dana do ulica u kojima s
u se, èim je pao mrak, poèele pojavljivati djevojke i ene. Paradirale su u uskim,
kratkim suknjama ispod kojih su imale gole noge ili pak èarape ukra ene sitnim uz
orkom. Usne su napadno mazale a kosu bojale i uredivale na svakojake naèine.
Kad im se pribli io, Walterovo se bilo ubrzalo a tijelo mu je preplavila energija
. Zaboravio je da na poslu primaju sve manje darovnica i da im se bankovni saldo
smanjuje; zaboravio je na podmuklost ene s dugom kosom i na mane svoje supruge.
Sada je bio eljan, nestrpljiv, u lovu za plijenom. Nisu ga privlaèile ene kratk
e, kovrèave ili pak poluduge, ravno podrezane kose; elio je neku dugih vitica koj
e bi mogao smotati prstima.
Iste veèeri Belinda je morala otiæi podiæi cipele kod postolara koji je kasno za
tvarao i èija se radnja nalazila blizu ureda. Izlazeæi iz radionice, ugledala je
ispred sebe Waltera kako odlazi u suprotnom smjeru od onoga u kojemu je obièno
i ao na autobus. Èinilo se to èudnim, no
58
Walter je i sam bio èudan. Kad je tek poèela raditi u dobrotvornoj ustanovi, po
mislila je da nije o enjen.
- Za to to misli ? - upitala je ~Rosemary. - Jer ne voli ene - reèe Belinda.
- Isto se mo e reæi za mnoge o enjene mu karce reèe Rosemary. - No on dobro obavlja s
voj posao. Walter je sve poslove obavljao na vrijeme; njegove
raèune nikada nije trebalo provjeravati, a na kraju godine knjigovoðe bi ga obas
ipali pohvalama. Èesto je pronalazio tuðe pogre ke.
- Ne ide nam svima raèunanje - rekao je jednom, gotovo blagonaklono, kad je Beli
nda, zametnuv i svoj raèunar, ne to krivo izraèunala na komadiæu papira. On je, daka
ko, umio zbrajati jednako brzo kao i stroj; tako se barem èinilo. Njegov stol i
spisi bili su uredni; papiri na stolu bijahu poslagani poput vojnika na paradi.
Uzdahnuo bi vidjev i snop raèuna i bankovnih izvadaka na Belindinu stolu, pitajuæ
i se za to se ne slu i metodom koju joj je preporuèio i ne svrsta ih u uredne gomili
ce kako bi izbjegla zbrku.
Sljedeæeg dana Beliuda je rekla Rosemary da ga je vidjela kako nakon posla odlaz
i u krivom smjeru.
- Mo da se i ao sastati sa enom u gradu - povesti je na predstavu - reèe Rosemary.
- Nije i ao prema zapadu - reèe Belinda. - Vi e prema sjeveru ili istoku, rekla bih
. I to brzim korakom. urilo mu se.
- Zacijelo je imao poslovni sastanak - reèe Rosemarv.
- Uopæe ne vjerujem u to - reèe.
Raspravljale su o moguæim odredi tima, od salona za masa u do predstave sa striptize
tama i zakljuèile da je oboje malo vjerojatno.
59
- Ali nikada se ne zna - reèe Belinda. - Ljudi èine èudne stvari.
Nijedna od njih nije vidjela u novinama vijest da je pro le noæi u ulièici iza Kin
g's Crossa zadavljena prostitutka. Bila je vrlo mlada a duga, tamna kosa bila j
oj je smotana oko vrata.
8.
Situacija se kod kuæe pogor avala, uz jedan izuzetak - Walter se vraæao sve kasnij
e i kasnije; sad je rijetko dolazio svojim uobièajenim vlakom a i onda kada bi d
o ao u razumno vrijeme i nije imao sastanak, èesto je izlazio van poslije veèere,
katkada autom, a katkada jednostavno pje ice. Hermione pojma nije imala kamo odla
zi i nije o tomu pitala. Njegovo ju je tiho neprijateljstvo uvelike stra ilo, no p
risiljavala se ne misliti na njega kad nisu bili zajedno. Sada je imala vlastito
zadovoljstvo, svoja dva dana u tjednu kada je imala posla i kada je zarac~ival
a.
U kuæi I~oænjak bila je sama, premda je poslije svoga kratkoga susreta s Jeremyj
em oèekivala, pa i pri eljkivala, da ga ponovno vidi. Poslije posjeta njegove djec
e djevojèicina soba bila je u neredu, no djeèakova je bila vrlo uredna, kao da
nije elio ostaviti dokaze svoje nazoènosti. Hermione se pitala kako djeca prihvaæ
aju oCev ivot s Theresom. Gdje im majka ivi? Jesu li im roditelji ostali prijatelj
i? Zacijelo je zbunjujuæe imati dva doma~`i dijeliti privr enost na dvije strane.
Je li im Theresa diaga ili su ogorèeni na nju to, mo da, prisvaja ulogu njihove maj
ke? Bilo je svakojakih pitanja na koje je eljela znati odgovore.
Spomenula je tu obitelj Emily Fisher koja nikada nije vidjela nikoga od njih.
60
- Ne znam èime se Jeremy bavi - reèe Hermione. - Pojavio se u kuæi jednoga dana
kad sam bila ondje, no nije mi htio reæi èime se bavi. Mo da neèim èudnim.
- Vjerojatno je knjigovoða ili direktor banke - reèe Emily.
- Mo da, no rekla bih da je prije glazbenik ili arhitekt vrtnog ureðenja - reèe H
ermione. - Premda zapravo ne izgleda tako i u kuæi nema nikakvih violina ili kl
arineta. No, s druge strane, nemaju svi glazbenici dugu kosu i neuredno odijelo.
- Volite li vi glazbu?
- Voljela sam, no bilo je to tako davno - èini se da to i nisam bila ja - reèe H
ermione. - Svirala sam glasovir u koli, no nikada poslije toga. Walter je to sma
trao gubitkom vremena i novca.
Glasovir iz njezine stare kuæe prodali su prije prvog preseljenja.
- Slu ate li ploèe - koncerte na krugovalu? - upita gospoða Fisher koja se jo uvije
k nije privikla na rijeè radio.
- Ne, ne znam za to - reèe Hermione i doda plaho: - Da, zapravo znam. Klasièna gla
zba - orkestralna i opera - ne odgovara mi. Zastala je a potom priznala: - Rast
u uje me.
- Tjera èovjeka da èezne za stvarima koje je propustio - reèe Emily, kimajuæi.
- Otprilike tako - budi nelagodu - reèe Hermione osjetiv i zbunjenost. - Glupo, za
r ne - imam radio i mogu besplatno u ivati u glazbi, a ne èinim to. Radije slu am go
vorne emisije i gledam televiziju.
- Za vrijeme rata u tvornicama su emitirali veselu glazbu i zabavni program kako
bi ljudima odr ali moral
61
- reèe Emily. - A i vojni glazbeni'sastavi imali su svoju svrhu.
Odluèila je ne spomenuti ko~certe klasiène glazbe koji su se odr avali u Londonu u
vrijeme objeda. - Jasno mi je za to ljudi toliko slu aju pop glazbu. Ona im skreæe
misli s vlastitih nevolja. Ljudi nisu uvijek raspolo eni za oplemenjujuæe stvari,
katkada se samo ele zabaviti.
Pogledala je na sat na polici nad kaminom. - Morate sad poæi, draga moja. Zakas
nit æete.
- Hermione izgleda vrlo dobro ovih dana - reèe prije sastanka Robert Mountford,
predsjednik upnoga vijeæa. Na dnevnom redu bilo je oneèi æavanje ploènika pseæim i
zmetom, uvoðenje dodatne uliène rasvjete, poveæan broj vandalskih izgreda poput
ispisivanja grafita na autobusnim postajama i zidovima kuæa te provala u seosku
vijeænicu. - Upravo cvate - dodao je. Prokomentirao je sa enom nakon pro lonedjelj
nog posjeta crkvi kako se Hermione proljep ala.
- to? O, ona je uvijek dobro - reèe Walter nestrpljivo. - Nikada nije bolesna. A
sad, to se tièe provale u seosku vijeænicu - namjeravam predlo iti da sami organi
ziramo noæne stra e i obilazimo selo, jer policija oèito nije u stanju obaviti svo
j posao - uhvatiti huligane na djelu. Ja sam èesto etam, nadajuæi se da æu ih ulo
viti, no do sada nisam imao uspjeha.
- Tko æe sudjelovati u tim stra ama? - upita Robert Mountford hladno. - upno vijeæe
?
- Dobrovoljci. Dostajala bi dva mu karca za jednu noæ - reèe Walter.
- Cijelu noæ?
- Pa, barem do jedan ili dva sata - reèe Walter. Ja znam etati èak do jedanaest
ili dvanaest sati.
62
- Ali nikoga nisi ulovio. - Ne.
- Mo da su te vidjeli kako dolazi - reèe Robert. - Pa, ako su zbog mene odustali, i
splatilo se - reèe Walter.
- Pa zar bi mogao iæi drugi dan u grad ako bi ostajao vani do dva sata? - upita
Robert.
- Dakako - reèe Walter. - Izmjenjivali bismo se. - Nisam siguran da æe naæi mnogo
dobrovoljaca koji bi bili spremni na redovite ophodnje - reèe Robert koji je bi
o u mirovini i znao da bi njega zadu ili za barem jedan tjedni obilazak i ta mu se
zamisao nije svidjela.
- Mogli bismo iznijeti tu zamisao na sastanku - reèe Walter. - Baciti udicu. Vid
jeti to ljudi misle. Èuvanje imovine zajednièka je du nost.
Robertu je bilo jasno da Walter udi za preuzimanjem zapovjedni tva nad postrojbama
koje bi osnovali. Covjek je bio pun energije, upravo je pr tao njome.
Odluèio je, umjesto Walterove zamisli, predlo iti da se obrate policiji, sa zahtje
vom za njihovom pojaèanom nazoèno æu u selu, osobito nakon zatvaranja kafiæa. To j
e konaèno i prihvaæeno. Kako bi preduhitrio Walterovu oèitu namjeru da na sebe p
reuzme dogovaranje s policijom, Robert je rekao kako æe se sam, bez odlaganja,
obratiti mjesnom inspektoru. Nisu se mogli pouzdati u Walterovu taktiènost u t
akvoj stvari.
Vraæajuæi se kuæi poslije sastanka, razdra en neuspjehom svoga plana, Walter si j
e d epnom svjetiljkom osvjetljavao put. Pokraj zida crkvenoga dvori ta, ispod uvenul
ih grmova odoljena i obrecije, prekrivenih otpalim li æem, dopirao je nezdrav miri
s; miris pseæeg izmeta skrivenog usahlim biljem. Davno su pro li dani kad su imal
i
63
èovjeka koji je s taèkama obilazio elo i kupio izmet; sad bi radnici ~Èistoæe« po
vremeno oprali ceste, no nitko se nije brinuo o ploènicima. Ljudima ~nije bilo s
talo, u tome je te koæa. Ostajalo je na pojedincima poput njega i Roberta Mountfo
rda da se nose s problemima na koje drugi nisu obraæali pozornost.
Walter se s pseæim izmetom odluèio obraèunati sam, u subotu, kada æe na ulicama
biti dovoljno svjedoka njegove skrbi za javno dobro.
Kad je do ao kuæi Hermione je veæ bila u postelji. Okrenula mu je leða. Pod svjetl
o æu noæne svjetiljke, smje tene uz njegovu stranu postelje, mogao je vidjeti izboèi
nu njezina tijela pod pokrivaèem i vrh glave koji je virio ispod njega. Trebala
mu je utjeha nakon to su mu se izjalovili planovi pa se nagnuo kako bi je okrenuo
k sebi i zatra io ono to mu je bila du na dati.
- Ne - rekla je jasno i glasno kad ju je njegova ruka, te ka i jaka, èepala za rame
i povukla.
Nikada prije nije rekla ne, premda se pasivno opirala, ukoèeno le eæi i tjerajuæi
ga da je potèini. Bio je mnogo sna niji od nje; uvijek ju je uspijevao nadvladati
.
No ne i ovaj put. Otrgnula se iz njegova stiska i izi la iz postelje. Stala je, ru
ku prekri enill preko grudi, u svojoj plavoj pamuènoj spavaæici dugih rukava.
- Ne, ~~(laltere - ponovila je. Tresla se. eljela je dodati: - Neæu ti dopustiti
da me siluje - no nije uspijevala izgovoriti ni rijeèi. Umjesto toga, krenula je
k vratima, no Walter ju je prestigao.
- Vraæaj se u krevet - rekao je i nekoliko je puta udario po licu.
Otkako su djevojke oti le, èesto ju je udarao, premda mu nikada prije nije prkosi
la kao sada. Obièno bi je
64
udario kad bi mu se zbog vlastite nemoæi namjere izjalovile ili po to bi je veæ p
otèinio. Èesto je, naime, plakala a on joj je volio dati pravi razlog z,a suze.
I sad su joj se oèi napunile suzama, no nije uzmaknula.
- Ne bojim te se = rekla je, neuvjerljivo. - Ti si najobièniji nasilnik.
Stajala je izmeðu njega i vrata i premda je drhtala od straha, uspjela ih je otv
oriti i izaæi iz sobe prije nego ju je Walter, na trenutak paraliziran iznenaðen
jem zbog njezine pobune, u tomu uspio sprijeèiti. èepao ju je za spavaæicu koja s
e rasparala kad je poku ala zalupiti vrata za sobom, a potom udario no nim palcem o
vrata. Iznenadna ga je bol natjerala da ponovno zastane, dajuæi joj dovoljno vr
emena da umakne na sigurno. U la je u Ja= ninu sobu i zakljuèala vrata; nedavno je
bila kupila dobar, èvrst zasun i namjestila ga. Ovaj potez planirala je danima
, no do sada joj je manjkalo hrabrosti da ga i izvede. Sada je, isprovocirana, n
apokon uspjela.
Neko je vrijeme lupao po vratima, drmajuæi ih, psujuæi i prijeteæi joj odmazdom
a ona je znala da æe konaèno uistinu morati i te kako platiti, no ne jo . Na posl
jetku je Walter odustao i oti ao.
Uistinu se ponosila sobom kad je uspjela namjestiti zasun; rupe za vijke naèinil
a je zabijajuæi èavle - nije znala rukovati Walterovom bu ilicom, a osim toga, bo
jala se da je ne slomi. Vijci su izdr ali i bila je siguma, barem, za neko vrijeme
.
Te noæi nijedno od njih dvoje nije se naspavalo.
Sljedeæeg se jutra Walter porezao brijuæi se i kad je si ao u prizemlje, jo uvijek
je na rani dr ao komadiæ papirnatog rupèiæa. Bio je vrlo lo e volje.
65
Herniione je rano ustala, nu odjeæa joj je jo uvijek bila u velikoj spavaonici. O
djenula je Janinu odjeæu - izlizane, iskrpane traperice i izno eni d emper koji je
Jane ostavila kad je oti la. Traperice su bile preuske, no vreæasti je d emper prekr
ivao patentni zatvaraè koji nije uspjela zakopèati. Prièvrstila ga je pribadaèom
koju je na la u kutijici sa ivaæicn priborom u prizemlju.
U kupaonici u prizemlju na la je èe alj. S mukom je poèe ljala kosu; valjalo ju je opr
ati. Hoæe li Walter izvuæi svu njezinu odjeæu iz ormara i porazbacati je po sobi
? Èesto je to èinio, katkad joj govoreæi da je u takvu neredu da je mora razvrst
ati, a katkada joj uopæe ne obja njavajuæi za to. I ruèna joj je torbica bila u spav
aonici pa æe je mo da isprazniti. Sreæom, njezina zarada nije bila unutra; stavil
a je novac u omotnicu i spremila je izmec~u stranica kuharskog priruènika koji j
e stajao na kuhinjskoj polici; Waltera kuhanje nije zanimalo, no kako joj je ta
j priruènik on kupio poèetkom njihova braka, nije ga bacio. Nikada nije uni tavao
stvari koje je platio, osim kada se radilo o Hermioni, koju je takoðer smatrao s
vojim vlasni tvom. Tvrdio je da ju je kupio, udomljujuæi je i hraneæi je tijekom
svih ovih godina.
Kad je si ao u prizemlje, nalila je vrelu vodu u èajnik kako bi im pripravila èaj
, ba kao to je, veæim dijelom svoga ivota, svakodnevno èinila. Walter nije odobra
vao pijenje kave. Smatrao je da teti ivcima, a alica koju bi popio u uredu dostajal
a mu je za cijeli dan. Isto tako, smatrao je da ene ne bi smjele nositi hlaèe, no
morao je podnositi svoje kæeri u trapericama, jer su ih nosile i njihove vr njak
inje. Hermione ih, meðutim, nikada nije nosila: sama ih si nije mogla priu titi je
r je morala polagati raèune za svoje izdatke, a, osim toga, smatrala je da bi u
njima stra no izgledala jer je bila debelju kasta.
66
Oèekivala je rat za doruèkom. Rekla je samoj sebi da æe Waltera, udari li je, po
liti vrelim èajem.
On je jo uvijek bio suvi e ljut èak i da bi govorio, a kad ju je vidio u izno enu d emp
eru, u ispranim trapericama, blijeda lica, s podoènjacima ispod golemih oèiju i
s tamnom modricom pod okom, jo se vi e razljutio. Tresao se od bijesa kad je zauz
eo svoje mjesto za stolom u dnevnoj sobi, domi ljajuæi se te kim rijeèima kojima b
i je izgrdio i gotovo strahujuæi od vlastita bijesa za koji je, smatrao je, Herm
ione bila u cijelosti odgovorna. Bila je kriva za sve, èak i za njegov neuspjeh
kod ene s vlaka.
Hermione je sjedila nasuprot njemu u ti ini, a kad je èaj dovoljno dugo odstajao,
natoèila mu je u alicu, sna no se usredotoèiv i na taj posao. Tresla se a nije eljela
proliti ni kapljicu. Time bi izazvala novu nevolju, mo da i novi udarac.
Walter je pojeo kuhana jaja, dvije kri ke kruha Hovis - ni prejako ni preslabo pr
epeèene - s marmeladom i nemasnim namazom. Bio je, donekle, sljedbenik pomodnog
pokreta zdrave prehrane, no u tome nije bio dosljedan - volio je nabujak kuhan
na pari i te ke torte. Jednom mu se Hermione usudila skrenuti pozornost na njeg
ovu nedosljednost, na to joj je on o tro otpovrnuo da æe je upitati za mi ljenje, bud
e li ga elio èuti.
Èekala je da izreèe svoju prvu primjedbu toga dana, no on je utio. U ti ini je jeo
svoj obrok. Osjetila jako izo trenih od nervoze, Hermione je mogla èuti kako hrska
vo vaèe svoj prepeèenac i glasno guta èaj. Bez rijeèi je napustio stol.
Ostala je sjediti na mjestu, ne usuc~ujuæi se pomaknuti, sve dok nije napustio
kuæu i ostavio je na sigumom.
67
U vlaku se Walter sjetio primjedbe Roberta Mountforda o Hermioninu dobru izgled
u. Rekao je da upravo cvate. Jutros nije izgledala ba najbolje, sarkastièno je po
mislilo. Da sinoæ nije tako brzo pobjegla iz spavaonice, dobila bi lekciju koju
nikada ne bi zaboravila. Kako mu se usuðuje tako silovito i drsko prkositi? to j
u je spopalo? Je li joj Robert Mountford uputio kompliment? Dakako da nije.
Walter joj je dao mnoge lekcije tijekom godina, no ona jo uvijek nije nauèila; jo
uvijek je odbijala izvr iti svoju du nost, premda mu je u crkvi obeæala da æe ga po ti
vati i slu ati. Walter je zaboravio da je i sam dao obeæanje da æe skrbiti o njoj.
Nesretan ishod noæa njeg dogaðaja bila je, meðutim, modrica. Nadao se da æe je pr
ekriti nekim kozmetièkim sredstvom prije no to iziðe iz kuæe. Danas je i la na dob
rotvornu priredbu ujutro uz kavu«, dobit od koje je bila namijenjena crkvenotn f
ondu. Sjetio se toga prije no to je napustio kuæu i ostavio je dvije funte na po
zivnici koju je stavio pred nju dok je oprezno pila svoj èaj. Time æe platiti ul
az a dostajat æe joj i za skromniju kupovinu. Walter nije morao reæi ni rijeèi;
shvatila je to eli.
Noæas, kad se vrati kuæi, dat æe joj novu lekciju, no ne smije ostaviti tragove
na mjestima gdje se mogu zamijetiti. Ima i drugih mjesta po kojima bi je mogao u
dariti, mjesta na kojima se modrice ne bi vidjele.
Hermione nije imala namjeru iæi na ~jutro uz kavu«. Veæ je javila da taj dan neæ
e moæi pomagati, jer bio je utorak i i la je na farmu Humci. Dvije funte koje joj
je Walter ostavio stavila je u novèanik; zaradila ih je.
68
Zapanjila ju je vlastita misao, a potom se jo vi e iznenadi to i ranije nije tako ra
zmi ljala. Za to mu se jo davno nije usprotivila? Rekla mu j,e da je nasilnik. No zar
nasilnici ne ustuknu kad im se èovjek usprotivi? Ne uvijek.
Kad je oti ao, priredila si je alicu jake kave; imali su je u kuæi radi gostiju; èa
k je i Walter to smatrao potrebnim. Mo da je kava malo o ivi; osjeæala je umor i zn
ala je da izgleda izmo deno.
Bilo joj je te ko gutati. Walter joj je udarcima ozlijedio èeljust, no zubi su jo
j, na sreæu, ostali neo teæeni. Osim toga, noæas je satima plakala, nastojeæi zato
miti jecanje kako je on ne bi èuo i od toga ju .je grlo jo uvijek boljelo. Umoèi
la je komadiæ prepeèenca u kavu i grickala ga. Sve vrijeme doruèka osjeæala je k
ako joj srce luðaèki lupa i znala je da je W~lter pun jedva suzdr avane vatre, pop
ut tinjajuæeg vulkan~. Oèekivala je da æe svakoga trena eksplodirati. Pod jas;t
uèiæem na stolcu sakrila je velik no , bojeæi se njegovog~, ponovnog napada.
Ne bih ga upotrijebila - govorila je samoj sebi, spremajuæi no nakon Wal~erova o
dlaska - ne bih mogla. O takvim stvarima èovjek èuje, no one se dogaðaju nekome
drugome.
Ipak, sve se ovo dogaða meni, mislila je turobno, i uvijek je bilo tako. Pomisli
la je na Jane i Felixa. Je li se i on tako pona ao i jesu li se zato rastali? Daka
ko da ne - ni trena se nije dvoumila oko odgovora. Felix je bio nje an, slab mu kara
c i Jane ne bi ostala s njim da se nedolièno pona ao. Mo da je bio èak i preslab, po
mislila je iznenada. Jane je trebala nekoga na koga se moze osloniti. Voljela b
i je posjetiti; imala je dovoljno novca za autobus. Danas to nije mogla izvesti
- radila je, a osim toga, nije eljela da joj Jane vidi modricu na oku. Prièa o t
ome
69
da se udarila o vrata mo da æe zadovoljiti Nigela Wilsona ako je to pita, no ne i J
ane; ona bi eljela èuti pojedinosti. ,
Sarin odlazak poklopio se s Walterovom povremenom impotencijom. Hermione je èit
ala u èasopisima savjete u vezi s tom te koæom, koja je za nju u mnogim pogledim
bila dobrodo~ia, jer ju je katkada spa avala nevolje. Ipak, Walter je sada svoje
nezadovoljstvo izra avao ne samo u zajedljivim zanovijetanjima ili u razornim pri
jekorima, nego i u otvorenu bijesu. Frustriran je, pretpostavljala je, osjeæaj
uæi grizodu je jer je ona bila uzrok tomu.
Iz romana i iz novinskih èlanaka koje je proèitala, Hermione je znala da mora po
stojati i druga strana spolnoga ivota uz onu koju je ona iskusila. S druge stran
e, znala je i da ima frigidnih ena, a meðu njih se i sama ubrajala. Walterova nes
reæa bila je u tome to je bio vezan za nju. Nije joj palo na pamet da bi drugi p
artner mogao iz nje izvuæi drukèiji odgovor.
Pokrila je modricu kremom i puderom i zaèe ljala si kosu prema licu.
Imala je pravo pretpostaviv i da je Walter porazbacao svu njezinu odje~u. Sadr aji
ladica bili su razasuti posvuda po podu spavaonice a njezinih nekoliko sukanja
i haljina le alo je na nepospremljenoj postelji. Nije ih pospremila prije nego to
je oti la na posao. Walter joj je zadao lijep posao, pomislila je. Pospremit æe ka
d se vrati.
Presvukla se u svoju radnu suknju i uækastosmeði d emper. Janine traperice i nisu j
oj bile tako malene; mogla bi si kupiti koje hlaèe. Dok je gurala svoj bicikl u
zbrdo i vozila se du glavne ceste prema skretanju za Prendsmere, veæ se osjeæala
bolje. Bio je svijetao, jasan dan. Sjalo je sunce, pa je bilo toplije no inaèe.
Navukla je vunenu
70
kapu i rukavice; pro loga su je tjedna za vo nje biciklom boljele u i od hladnoæe. Nig
el je vi e nije vozio svojim autom kuæi; svaki put kad je odlazila s farme Humci u
sredotoèeno je radio u svojoj radnoj sobi.
Laura joj, za razliku od Therese, nije ostavljala naputke pa je razradila vlast
iti naèin rada, obavljajuæi najprije ono to se èinilo najhitnijim, a potom i dod
atne zadaæe, kad bi se na lo vremena. Nigel je oèekivao da mu se, do av i u kuæu, javi
a potom bi je pu tao da obavi svoje poslove. Kad bi dovr ila dio posla pozvao bi je
da se odmori desetak minuta i pripremio bi im kavu. Potom bi èavrljali. On bi s
e ushodao velikom kuhinjom, govoreæi da se sav ukoèio od vi esatnog sjedenja za ra
èunalom. Ona bi ga pitala na èemu trenutno radi i pozorno bi slu ala kako opisuje
ono o èemu pi e, a on je znati eljno i èekivao da mu isprièa prièe iz ivota u Merburyju
. Isprièala mu je kako je ena koja je godinama izradivala krpene igraèke - medvje
diæe, patke, zeèeve - i za skromnu ih cijenu prodavala u seoskoj trgovini moral
a prestati raditi zbog novih, strogih pravila o dozvoljenim materijalima, premd
a oni kojima se ona slu ila nisu bili zapaljivi niti tetni za oèi. Tako je dokinut
taj ugodan i koristan posao koji je starijoj eni donosio malen dohodak, a u selu
su ostali bez izvora jeftinih poklona za novorodenèad i malu djecu. Ovo je Nigel
u dalo zamisao za jedan od njegovih èlanaka a kad ga je pokazao Hermioni, ona se
iznenadila vidjev i koliko je pro irio njezinu jednostavnu temu - napisao je da je i
vahna umirovljenica sada poti tena a potencijalni kupci ljutiti. Uvijek ju je ispi
tivao o novostima a ona bi mu isprièala sve to je znala o seoskim zbivanjima. Ni
je dvojila da æe on promijeniti sve to èuje od nje, pretjerujuæi i uveæavajuæi on
o to se njoj èinilo jednostavnom temom.
71
Vidio je modricu na njezinu licu.
Pomislila je da bi mu mogla jednostavno doviknuti da je stigla, ne ulazeæi u sob
u. Dpgovorili su se da je, ne doðe li do deset, ne mora ni èekati, no obeæala je
da æe telefonirati ako je i ta sprijeèi.
- Mo e vam puknuti guma na biciklu - rekao je. - Tad bih gurala bicikl ostatak put
a - rekla mu je. - No, zakasnila bih, dakako.
Gledala ga je sa sveèanim izrazom lica, govoreæi to. Nije bilo ni traga neozbilj
nosti ni u njezinu glasu ni u izrazu lica; pomislio je kako joj nedostaje smisla
za humor.
- Ja bih vam zakrpao gumu za vrijeme stanke za kavu - rekao joj je va no.
- O, mogla bih ja i sama - uvjeravala ga je. - Imam pribor i svojedobno sam popr
avila mnogo guma - Uvijek je krpala gume djevojkama, sve dok ih nije nauèila kak
o da to same uèine.
- Mislim da ste vi vrlo praktièna osoba, Mary - rekao je Nigel. Èudi me to radit
e ovaj posao. Niste li mogli naæi togod zanimljivije?
- Zanimljivo je ovo - rekla je. - Kuæa je lijepa, imate divno pokuæstvo i dobro
sam plaæena. Nisam obuèena ni za to drugo. .
- Mogli biste to ispiaviti - rekao je. - Mnogo je teèajeva za ene s odraslom djec
om. Èasopisi za koje pi em puni su pojedinosti o tome.
- Ne bih ja to mogla - reèe Hermione.
- Mogli biste, samo morate imati jaku volju - rekao je.
Hermione nije odgovorila. Kakva ima smisla razgovarati o neèemu nemoguæemu?
Od toga je razgovora pro lo dva tjedna a danas mu je, do av i, samo doviknula da je st
igla, ne ulazeæi u nje
72
govu sobu. Kad je si ao u kuhinju kako bi joj pripremio kavu, upravo je bila vadil
a rublje iz su ilice. Presavijala je odjeæu i slagala je u ko aru, stoj,eæi leðima o
krenuta prema njemu. Hermione taj posao obièno nije obavljala u vrijeme stanke z
a kavu; najèe æe je brisala radne povr ine ili je pak mela pod.
Danas se nije kretala po kuhinji dok je on grijao vodu, stavljao instant-kavu u a
lice i vadio limenu kutiju s kolaèima kojima ih je oboje dovodio u napast svakog
tjedna. Èinilo se da je zadubljena u posao slaganja rublja, a kad je stavio alic
e na stol, umjesto da sjedne, ona je uzela svoju kavu, rekav i da æe je ponijeti n
a kat te je ondje popiti, dok bude èistila kupaonicu.
Ovo je iznenadno povlaèenje bilo prilièno neoèekivano za Nigela; tijekom poslje
dnjih tjedana èinilo mu se da u iva u njihovim kratkim razgovorima, bivajuæi svaki
put sve opu tenijom i zadr avajuæi se po desetak minuta za stolom. Valjda nije pomi
slila da joj udvaram - pomislio je Nigel.
- Ne. Potreban vam je odmor. Sjednite. Predahnite malo - nukao ju je.
- Nema potrebe - rekla je.
Glas joj je èudno zvuèao i on je pozorno pogleda. Jo uvijek je dr ala glavu okrenut
om, tako da joj je mogao vidjeti samo jedan blijedi obraz.
- to ne valja? - upita je. Ako je krivo protumaèila njegovo pona anje, bolje je da
to odmah ra èiste; kako bi objasnio Lauri da ih je Mary napustila zbog njega?
- Ni ta - reèe Hermione.. - Doista, sve je u redu. - Ne govorite mi istinu - rekao
je. Mo da je Laura bila u pravu govoreæi da bi trebali potpisati ugovor s njom. -
elite li otiæi, a ne mo ete smoæi snage da mi to ka ete? Je li u tome stvar?
73
- Ne! O, ne! - usprotiviv i se iskrenim glasom nesvjesno je okrenula lice prema n
jemu. Nigelovo olak anje zbog njezinih rijeèi zamijeni u asnutost kad ugleda ru nu, pl
avocrnu mrlju oko njezina oka i na obrazu. Po eli je u ali pitati s kim se to potuk
la, no i prije nego to izrekne shvati da bi to moglo biti i preblizu istini.
Brzo je ponovno okrenula lice od njega.
- Drago mi je to ne elite otiæi - rekao je. - Èini se da vam je lice stradalo. to j
e bilo? Naletjeli ste na drvo?
- Tako ne to - odgovori ona. - Ni ta to nije. Gore izgleda nego to zapravo jest.
- Izgleda bolno - reèe on.
- Bila je to riezgoda - odgovori ona.
Mogla je biti. Ljudi katkada padnu i udare se u glavu, dobiju modricu ili slome
èeljust i bez tuènjave, no Mary je poku ala prikriti svoju ozljedu a on je znao d
a to 'nije èinila iz puke ta tine.
- Sjednite i popijte kavu - reèe joj. Nema smisla da je dovodi u neugodnu situac
iju ustrajuæi na pitanjima. Osim toga, morao ju je zamoliti za ne to.
- Laura i ja bismo vas eljeli zamoliti za jednu uslugu - rekao je.
Hermioni je laknulo to je promijenio temu.
- O, da? - upitala je. - A kakvu to? Pomoæi æu ako
mogu. - Radi se o sljedeæoj srijedi. Srijedi naveèer - reèe
Nigel. - Pozvani smo na veèeru i voljeli bismo poæi, no djevojka koja nam inaèe
èuva djecu bit æe zauzeta. Imamo jo jednu enu koja obièno uskaèe, no ona je trenu
tno na putu. Laura i ja smo pomislili da bismo mogli pitati vas prije no to se ra
zjurimo po susjedstvu tra eæi koga drugoga.
74
Hermione nije odmah odgovorila. Kakva divna prilika! Provesti veèer u ovoj kras
noj kuæi i u ivati u njezinu mirnom ozraèju. Zvuèalo je bo anski.
- Srijeda, ka ete - razmi ljala je. - U koje vrijeme? - Oko pola osam. Djeca æe biti
spremna za spavanje, no trebat æe ih smjestiti u postelju i proèitati im prièu
za laku noæ. Obièno su vrlo dobra - ne bi vam trebalo biti prenaporno, no mi se
mo da neæemo vratiti prije jedanaest.
Hermione se u ma ti, koja u nje nikada nije bila asobito razvijena, veæ vidjela ka
ko sjedi pred kaminom Wilsonovih, èitajuæi posljednji broj èasopisa za koji Nige
l pi e èlanke.
- Da vidimo - sinoæ je bio sastanak upnog vijeæa, a mislim da je iduæi tjedðn sas
tanak CV-a - upnog crkvenog vijeæa - objasnila mu je, za sluèaj da je nije shvatio
.
- Idete li vi na te sastanke? - upita je.
- Ne, ali to znaèi da neæu biti potrebna kod kuæe - odgovori Hermione, i sama se
iznenadiv i to je uspjela smisliti ovo obja njenje. - Mo e - odluèila je. Walter æe ot
iæi prije no to bude morala iziæi.
- Ja æu doæi po vas i odvest æu vas kuæi - reèe Nigel. - Ne, nije potrebno. Moæi
æu uzeti auto - reèe. Walter je na sve seoske sastanke odlazio pje ice. Vo
lio je znati to se zbiva oko njega, objasnio bi kad bi tko pitaa kako to da po pl
jusku pje aèi i po kilometar i pol. Zapravo je mislio da je teta upotrebljavati aut
omobil za tako kratka putavanja. Prièekat æe dok on ode, a potom se odvesti u Pr
endsmere.
- Jeste li sigumi?
- Da. A ako ne to zapne - ako auto ne bude htio krenuti ili togod slièno - obavijes
tit æu vas - reèe Hermione.
7`
U tom bi slucaju mogla telefonirati Nigelu, otiæi pje ice do ceste i zamoliti ga d
a je ondje prièeka. Osjeæala je trnce uzbuðenje, premda ni sama, nije znala za to;
èitav joj se pothvat èinio pomalo pustolovnim.
- Dobro - reèe Nigel. - Da vam stavimo odrezak na oko ili, da budemo ozbiljniji,
jeste li stavili kakav oblog - kamilicu, primjerice?
- Sve je u redu - uvjeravala ga je. - Nije ni ta ozbiljno.
Nije znala da mu karac mo e biti tako ljubazan, barem ne otkako joj je umro otac.
9.
Hermione je pokupila novac s kuhinjskog ormariæa i oti la ne pozdraviv i se s Nigelo
m. Bio je toliko zaokupljen svojim poslom da nije ni primijetio koliko je kasn
o; namjeravao je staviti njezin bicikl u volvo i odbaciti je kuæi; bilo je to na
jmanje to je mogao uèiniti za nju, s obzirom na to da je imala modricu.
Je li moguæe da joj je to uèinio njezin mu ? Ako jest, to je iskljuèivalo njegovu
teoriju da zarac~uje za poseban odmor ili za poklon. Te je veèeri rekao Lauri o
ozljedi.
- Nevjerojatno! - rekao je. - Ima pravu ljivu.
- I ka e da je to uzrokovano nekakvom nezgodom? - Da.
- Pa, moguæe je. Ljudi zarade modrice i bez tuèe - reèe Laura.
- No ako ju je ipak netko tukao, to je stra no reèe Nigel. - Ona je tako srame ljiv
a i pla ljiva - kao mi - dodao je. - Zapravo me ne bi èudilo da joj se ne to takvo do
godilo:
76
- Pa, ako su tvoje sumnje toèrte, to æe uèiniti? upita Laura.
- Ne znam. Napisat æu èlanal~ o prikrivenoj bijedi obiteljskog ivota i zaraditi k
oju funtu - reèe Nigel. - A zapravo bih trebao otiæi tamo i prebiti ga, ali ja n
isam junak, kao to zna .
- Pasivna ironija vi e je u tvom stilu, zar ne? - reèe Laura. - Pa temu braènog na
silja barem nije te ko istra iti. Mnogo ga je.
- Ima pravo, znam - reèe Nigel.
- A da doista prione uz tu temu, kako bi je istra io? Ne mo e tjerati Mary da ti opi e s
voj privatni ivot. Mogao bi posjetiti utoèi te za zlostavljane ene i poslu ati prièe
tamo njih zatoèenica.
- Govori kao da se radi o zatvoru.
- Pa to, donekle, i jest - odgovori ona. - Nigdje drugdje nisu sigurne. Njihovi
im mu evi ili partneri èesto uðu u trag i poku avaju ih vratiti kuæi ili ih opet pre
tuku.
Nigel se strese od jeze.
- Ne bih to mogao podnijeti - rekao je. - Proðe me jeza i pri pomisli da je Mary
istukao neki mu karac. Za to ga ne prijavi policiji?
- Pod pretpostavkom da si u pravu i da joj je to uèinio mu , ona vjerojatno krivi
sebe - reèe Laura.  ene u njezinoj situaciji èesto to èine. Govore sebi da bi se
njihovi mu evi promijenili, samo ako bi se one mogle popraviti i postati bolje ene.
- No to nikada ne pali - primijeti Nigel.
- Dakako da ne, no takvi mu evi doista krivnju svaljuju na svoje ene. Toliko je lju
di koji optu uju druge za vlastite pogre ke i neuspjehe. To ih spa ava suoèavanja s èi
njenicama - reèe Laura.
77
- Kao kad se ka e - vidi to sam napravio zbog tebe - kad te netko iznetiadi pa pros
pe ili razbije ne to.
- Da. ,
- Pitao sam je da li bi nam prièuvala djecu u srijedu - rekao je. - Uæinio sam t
o bez razmi ljanja - u kripcu smo, a ona je mnogo pouzdanija od Jessie.
Jessie je bila djevojka koja im je inaèe èuvala djecu, no kako bi uvijek sa sobo
m povela i svoga trenutnoga momka, a imala je samo esnaest godina, Nigel i Laura
nisu bili sigumi je li pametno da je i dalje pozivaju. Momci koji su se svako t
oliko mijenjali obvezno su imali automobile, nikada nisu bili stalno zaposleni
i, po mi ljenju Laure i Nigela, bili su prestari za nju. Postojala je bojazan da s
u mo da lopovi ili uhode koji ispituju teren za lopove, a mogli su biti i na bilo
koji drugi naèin dru tveno neprihvatljivi. Laura je bila posebno ljuta na Jessie:
kad je djevojka posljednji put do la s mladim mu karcem u ko noj jakni i u trapericam
a, Laura i Nigel su, vrativ i se kuæi, otkrili da su se slu ili njihovom posteljom.
Èak i bez obzira na sve drugo, to bi bilo da su ih djeca uhvatila na djelu? K to
me, Lauri nije bilo drago to mora mijenjati posteljinu usred noæi.
- Dobro - rekla je sada. - Zarekla sam se da vi e nikada neæu vidjeti Jessie i to
sam najozbiljnije i mislila. Nadajmo se da æe Mary biti na a buduæa uzdanica. Je l
i odmah prihvatila?
- Ne. Najprije se premi ljala u vezi s nekim seoskim sastankom, a potom je rekla d
a neæe biti potrebna kod kuæe i da æe moæi uzeti auto.
- To je, dakle, dogovoreno - reèe Laura. Nije eljela vi e razgovarati o tomu, no za
pisala je u dnevnik da je Mary danas na posao do la s modricom na oku koju je, nav
odno zadobila u nezgodi.
78
Jo uvijek je alila to nisu potpisali ugovor. Mary bi mogla poèeti tvrditi da je do
nezgode do lo na radnom mjestu i tra iti od tetu. ,
A mo da je Nigel bio u pravu i uzrok ozljedi valja potra iti bli e njezinoj kuæi.
Walter se uistinu iznenadio vidjev i na Hermioni tragove svojih udaraca, no nije o
sjeæao grizodu je. Imala je upravo nevjerojatno osjetljivu ko u koja bi pomodrjela i
od neznatna stiska. U tome je bila pote koæa; primijetio je to veæ ranije. Sad æe
otiæi na »jutro uz kavu«, noseæi uz svoj uobièajeni, strpljivi izraz jo i vidlji
vu ozljedu na licu. Modrica æe ubrzo izblijedjeti; u njegovu pamæenju ona se veæ
smanjila na velièinu kovanog novèiæa. Mora biti pripravan objasniti, upita li g
a tko, da je pala.
Èak i da Hennione ka e da ju je udario, ne bi joj vjerovali, premda je, s druge st
rane samo on, Walter, znao koliko je bila nemarna, koliko su joj nedostajale sve
vrline koje je imao pravo od nje oèekivati. to ono Biblija ka e? Da dobra ena vrij
edi vi e od rubina? Doista? Da je Hermione bila gazdarica u kuæi, odavno bi veæ, z
ahvaljujuæi njezinoj nesposobnosti, propali. Mudrujuæi tako na putu do kolodvor
a i u vlaku, Walter je pronalazio opravdanja za sebe, nabrajajuæi u mislima sve
Hermionine propuste. Prisjetio se pregorjelih pogaèa u prvoj godini njihova br
aka; zaka njelih veèera dok su djeca bila jo mala; lo e oèi æena srebrnog posuda; mrlja
na prozorima; spaljene nove ko ulje zbog, znala je reæi, pokvarenog termostata
na glaèalu, premda je pravi uzrok bio njezina nesposobnost. Sjeæao se kako je n
jegova mati znala pljunuti na glaèalo ne bi li provjerila koliko je toplo prije
no to bi poèela glaèati ko ulje oèeve vojne odore. Sjeæao se kako je piskalo i cvrè
alo kad bi, preko vla ne krpe, pri
79
tisnula glaèalom njegove uækastdsmeðe hlaèe. Walter bi se za to vrijeme sakrio po
d stolom, strahujuæi, zbog nekakva prekr aja, od oèeva gnjeva. No o tre kazne koje
je primao nauèile su ga pameti. Kad je bio mlad krivio je svoju majku to ga nije t
itila od oèevih batina; sad je znao da su mu batine usadile visoke standarde. On
i koji grije e zaslu uju kaznu, a Hermione je grije ila godinama, svakoga dana.
Razrije iv i na zadoviiljavajuæi naèin ovu temu, Walter se u mislima vrati eni iz vla
ka. Da ju je samo mogao nagovoriti da ga saslu a, pridru i mu se u kafiæu, dopusti m
u da je poèasti piæem i da poprièaju, shvatila bi da je iskren i izmeðu njih bi
se moglo razviti pravo partnerstvo, kako se to danas ka e.
Da nije bilo Hermione, bio bi slobodan potra iti si drugo dru tvo, naæi drugu enu, ne
ku koja bi mu odgovarala, koja bi mu pru ila utjehu i razumijevanje. Bilo je toli
ko ena, no kako je bio o enjen nije se smio pribli iti ni jednoj. Na poslu je, primje
rice, imao Belindu i Rosemary, premda mu ni jedna nije bila posve po volji; a k
atkad im je pomagala i jedna uèenica, mlada osoba koja bi bila polaskana da obr
ati pozornost na nju. Poznato je da mlade djevojke vole dru tvo starijih mu karaca,
ba kao to je i Hermione to voljela kad su se tek upoznali; tad joj je godila njego
va za tita. A to bi bilo da je se oslobodi?
Walter je razmi ljao kakav bi bio njegov ivot da nije sputan tom hladnom, bezbojnom
enom èiji je i sam izraz lica dostajao da je èovjek po eli kazniti. Bila je poput
pseta koje se mota oko gospodarevih nogu dok ga se ne utne. Pas bi trebao pokorno
sjediti u kutu, èekajuæi za
80
povijedi svoga gospodara, a jednako'bi trebala postupati i ena kad nije zauzeta s
vojim du nostima.
Walter nikada nije razmi ljao p brakovima drugih ljudi; za njega tuc~i ivoti nisu b
ili ni najmanje zanimljivi; nije im èak ni zavidio ako su bili bogatiji ili uspj
e niji od njega, osim to je smatrao da mu je sudbina dodijelila lo e karte. Bio je to
liko usredotoèen na sebe da ga je zanimalo jedino kakva utjecaja na njega imaju
djela drugih, nikada se ne pitajuæi kakav on dojam ostavlja na njih; nije mu pad
alo na pamet da on mo da i nije osobito ugodan.
U uredu ga je zanimala jedino uèinkovitost kolega, a èesto su njegove brige bile
i opravdane. Belinda i Rosemary previ e su prièale i preèesto i le u zahod, no ni
jedna od njih nije primala plaæu a upravitelj je rekao da se dobrovoljci ne smij
u koriti. S ljudima koji su im povremeno pomagali bilo je jo gore; njima je posv
e nedostajao osjeæaj za disciplinu a kad bi Walter poku~ao uvesti nekakva reda
u ono to je smatrao _prtljavo izvedenom operacijom zbrajanja raèuna, Simon, uprav
itelj, drznuo bi se prigovoriti mu da nije osobito taktièan s ljudima.
Waltera su u udruzi trpjeli jer je bio sposoban, jer je imao dobre, praktiène za
misli o upravljanju tvrtkom i jer je sjajno vodio poslovne knjige; knjigovodstvo
je bilo njegova glavna du nost. Nije bio omiljen, no ne mo e se reæi ni da ga nisu
podnosili. Rosemary ga je smatrala be æutnim robotom, no Belinda je, govorila da è
ovjek mora imati srca da bi radio za njihovu stvar.
Rosemary se s tim nije slagala. Èovjek mo e, poput Waltera, zaæi u stanovite godin
e kad je te ko naæi drugi, bolje plaæen posao.
Ovdje je bio krupna riba u malom bazenu; negdje drugdje bio bi tek sitni klen. W
alter je povremeno tijekom dana te naveèer, u svojoj radnoj sobi, planirao
81
buduænost poslije Hermionine smrti. Nastupilo bi kratko razdoblje slu benog alovanj
a, a potom u itak slobode i konaèno novi brak s nekim poput ene iz vlaka, ili - za to
ne - s njom samom. Epizodu obraæanja eni i neuspjeh koji je tad do ivio izbrisao j
e iz pamæenja, otpisao je to kao nesporazum do kojega je do lo jer joj se obratio
na ulici; poslije neugodna iskustva s neotesancima u vlaku bila je oprezna, a on
joj nije dovoljno jasno objasnio svoje èasne namjere.
Svoje namjere! A kakve su one, zapravo, bile?
U mislima odluta u pro lost, do nekih svojih susreta sa enama koje su za novac udov
oljavale mu kim eljama; tako je on mislio o njima, o tim tajnovitim sestrama sumra
ènih sati. Kad su u novinama rtvu nedavnog umorstva kojoj je kosa bila omotana ok
o vrata opisali kao prostitutku, odbio je prihvatiti tu sirovu kvalifikaciju. N
ekim mu karcima nije bilo odgovarajuæe udovoljavano kod kuæe - na pravome mjestu z
a uta ivanje prirodnih nagona - stoga su morali zadovoljstvo tra iti drugdje, plaæaj
uæi usluge koje se zaboravljaju èim se obavi transakcija.
No sa enom iz vlaka bilo je drukèije. Imala je stila: tome se radilo. Bila bi lju
bazna prema njemu kad bi razumjela kakav je on èovjek, èovje-k koji je i te kako
sposoban brinuti se o eni, priskrbljivati za nju. Hermione nije morala zaraditi
ni novèiæa tijekom èitava njihova braka; mogla je u ivati u dokolièarskom ivotu ku
æanice. Walter je davno izbrisao iz pamæenja da je njegova imovina nekada pripa
dala njoj.
ena s vlaka bila bi zahvalna i ljubazna, nje na i topla, èim bi mu poèela vjerovati
. U Walterovoj ma ti o ivljavali su svakovrsni prizori u spavaonici; vidio je njiho
va isprepletena tijela i uzbudio se pri pomisli na takve moguænosti.
82
Ponovno æe svratiti k njoj a otvori li mu vrata postariji mu karac, reæi æe da je
prijatelj njegove kæeri. Ne bude li ona kod kuæe, prièekat æe dok se ne vrati.
10.
Gospoða Fisher bila je razoèarana kad sljedeæega utorka Hermione nije do la. Veæ j
e poèela raèunati s tim, veæ nekoliko tjedana redovitim, posjetima. Ne smijem se
pouzdavati u njezin dolazak, rekla si je; ona se ne smije osjeæati vezanom bilo
kakvom obvezom. Pa ipak, nije mogla ne brinuti se je li sve u redu; Hermione j
e, odlazeæi pro loga utorka, rekla: - Vidimo se sljedeæi tjedan. Ne bi li joj tele
fonirala ako je sprijeèena?
Vjerojatno ne bi, mladi ljudi ne dr e toliko do pravila lijepog pona anja kao oni i
z njezina ili Wendyna nara taja. No Hermione nije spadala u kategoriju nametljivi
h, sebiænih osoba kakvih je, èini se, tako mnogo. Vjerojatno je propustila svoj
uobièajeni autobus i zakasnila na posao, no ne bi li u tom sluèaju navratila i
objasnila joj?
Kako je bila svjesna da Hermione radi bez znanja svoga mu a, gospoða Fisher se osj
eæala nelagodno. Hermione je samo rekla da on to ne bi odobrio te da radi kako
bi si priskrbila malo novca, no gospoða Fisher je osjeæala da tu ima jo neèega. S
jedila je kod kuæe pitajuæi se nije li Hermione mo da razotkrivena i brinula se.
U meðuvremenu je Hermione bila u kuæi ~loænjak, zaokupljena èi æenjem, no puna ogo
rèenja koje je ispunjavalo svaku njezinu misao otkako ju je Walter tako jako ud
ario. Za to? Oduzeo joj je sve to joj je pripadalo, poèev i od novca od prodaje oèeve
kuæe i svega u njoj. Prisvojio si je i radni stol njezina oca. U poèetku je vol
jela
83
gledati kako sjedi za njim i radi na svojim spisima; poslije je drukèije gledala
na to.
Za to ga ne bi ona upotrebljavala, pitala se, premda, morala je priznati, ona nije
imala poslovnih spisa kojima bi ispunila ladice stola. No sada joj je bilo jasn
o da je stol zacijelo vrijedan; mogla ga je prodati, bio je njezin.
Znala je da je to vjerolomna misao, no neprestano ju je izjedala dok je usisaval
a svijetle sagove u kuæi Therese Cowper. Modrice su joj poèele utjeti i pomalo b
lijedjeti, no nije imala hrabrosti pokazati ih Emily Fisher, jer bi joj bilo te k
o njoj uvjerljivo lagati.
U nedjelju je oti la u crkvu, premda joj je Walter predlagao da ostane kod kuæe.
- Oèekivao bih da æe eljeti sakriti lice - a ne pokazivati pred svima kako si glu
pa bila - rekao je. Èini se da je zaboravio na Hjutro uz kavu«; ni ta je nije pita
o o tomu, nije komentirao.
- Glupa? - bijesno je upitala.
- Sama si to skrivila - rekao je i uzev i ~Sunday Times« po ao u svoju radnu sobu -
ponio je sve stranice, èak i one namijenjene djeci.
Nitko u Merburyju jo nije vidio njezine modrice, no nakon to su izi li iz crkve, nek
oliko se ljudi raspitivalo o njima. Hermione se smije ila i odgovarala da se udari
la o ne to, okretala im leða i odlazila, dok je Walter ostao kako bi pospremio crk
vene pjesmarice. I la je u cækvu, meðu ljude koji se izja njavaju kao kr æani i lagala
im a oni su joj vjerovali, mislila je Hermione. A da je rekla istinu - tko bi j
oj povjerovao? Walter bi rekao da je histerièna, neurotièna, klimakterièna i iz
vukao bi se bez imalo neugodnosti. Ljudi bi ga sa aljevali, smatrajuæi da ima a avu,
beskorisnu enu.
84
No ja wisam beskorisna; reèe Hermione samoj sebi, peruæi Theresine kuhinjske pro
zore. Imam dva radna mjesta i neke nove prijatelje; gos$oðu Fisher i Nigela Wils
ona smatrala je prijateljima. Jeremyja ipak niije mogla smatrati prijateljem, u
natoè njegovu nemarno intimnom pona anju za njihova posljednjeg susreta.
Pojavio se dok je glaèala jednu od njegovih ko ulja. Hermione je voljela glaèati;
to ju je smirivalo, a kako je slu ala radio dok je to èinila, nije èula Jeremyja s
ve dok nije u ao u kuhinju.
- Zdravo, Mary - uzviknuo je.
Nije imala vremena okrenuti glavu i odmah je primijetio njezino lice.
- Bo e, to vam se dogodilo? Jeste li se potukli? - Mala svaða s rasvjetnim stupom -
reèe Hermione. - Tko bi rekao da ste vi od onih to vole zaviriti
u èa icu - rekao je. - Iznenac~en sam.
Ni ta nije rekla nego je samo pru ila ruku da ugasi radio.
- Nadam se da vam ne smeta to slu am radio dok glaèam - rekla je.
- Ni najmanje - odgovorio je. - Ako elite, pokazat æu vam kako se rukuje CD-om.
- Ne, hvala - odgovori Hermione. - Ne bih se usudila. Samo volim imati dru tvo do
k glaèam. - Spustila je glaèalo i rekla: - Mogu li uèiniti togod za vas? Jeste li
za kavu?
- Rado bih popio alicu - rekao je. - Bit æu u svom brlogu.
- Da vam stavim eæera? - upitala ga je dok je odlazio.
- Da, molim vas. Dvije kocke.
85
Pristavila je vodu i prona l~ alicu i tanjuriæ. Pripremit æe i sebi jednu alicu. Pr
ipremajuæi kavu, nakratko je prekinula glaèanje. Odnijela je, Jeremyju njegovu al
icu, osjeæajuæi se korisnom i va nom dok je nosila mali, okrugli pladanj. eno luda
, rekla je samoj sebi; to je samo alica kave, a on je tvoj ef. Hermione je uvijek
voljela pripremati kavu kad bi im u kuæu do li radnici, no to se rijetko dogaðalo
jer je Walter sam obavljao veæinu popravaka i lièenje zidova. Na sreæu, u tome
nije oèekivao njezinu pomoæ.
Kad uðe u sobu, Jeremy podigne pogled. Pregledavao je neke fotografije. Vidjela
je da su to slike ena  enske glave.
- Hvala Mary - rekao je i ponovno okrznuo pogledom njezinu modricu. Namr tio se i
dodao: - Pao sam jednom na ulici i zaradio modricu. Imao sam gadnu ljivu ba poput
va e i nitko mi nije vjerovao da se nisam potukao.
Ona se poku a nasmije iti, ni ta ne rekav i.
- O, tako je veæ bolje - rekao je, jo uvijek je pomno gledajuæi. - Imate groznu
frizuru - reèe. - Izgleda kao da ste se sami i ali.
- I jesam - reèe Hermione, pocrvenjev i tako da joj se modrica na licu jo vi e istica
la.
- Za to ne poðete frizeru? - Preskupo je - rekla je.
- Zar vam ne plaæamo dovoljno?
- O, dovoljno je - jako sam zadovoljna = urno je rekla. Bilo bi stra no da pomisli
kako se ali.
- Podimo gore, u kupaonicu - reèe Jeremy. - Vidjet æu to mogu uèiniti, no morat æ
ete pustiti da vam kosa malo poraste da bi to bilo ono pravo.
86
- Uèinit æete - to? - zurila je u njega.
- Ja sam frizer. O, vi to, dakako, ne znate, zar ne? Imam tri salona i sva tri d
obro pos~luju - prilièno dobro unatoè krizi, a povremeno radim i u jednom kozmet
ièkom salonu kao savjetnik. Idem iz salona u salon, jedan dan ovdje drugi ondje
- rekao je. - Imam svoje posebne klijente, znate. Spremni su platiti vi e za moje
usluge. Tako sam upoznao Theresu. Ona mora dobro izgledati radi svoga posla, no
pristojno i anje pravo je svake ene.
- Ja sam godinama nosila dugu kosu - reèe Hermione.
- A tad vam je dosadila pa ste je se odluèili rije iti. Razumijem.
U kupaonici ju je natjerao da se nagne preko umivaonika gdje joj je brzo oprao
i isprao kosu.
- Upravo sam poèistila ovdje - prosvjedovala je, napola se smijuæi a napola se
doista ljuteæi, dok su po velikom ogledalu prskale inrlje od ampona.
- Ja æu objasniti efu - reèe jeremy, stavljajuæi joj oko ramena meki ruènik i vit
lajuæi karama tankih o trica. Nije joj bilo druge. Pokorila mu se dok ju je i ao
i èe ljao. Èavrljao je radeæi - prièao je kako se, zavr iv i frizersku kolu, zaposlio u
malom salonu u Bromleyju. Oèaravala ga je enska kosa i èinjenica da nova frizura
mo e tako pobolj ati enin izgled. Njegova je majka èesto mijenjala frizure i mo da je
to utjecalo na njega; bila je glumica, a pozornicu je napustila kad je zasnovala
obitelj - imala je dva sina i tri kæeri. Kao mladiæ vje bao se na kosi svojih ses
tara.
Kad je zavr io sa i anjem, kosa joj je bila veæ gotovo suha, no on je ukljuèio su ilo
i uvio je okruglom èetkom.
87
- Mislim da vam se neæe dati gnjaviti s ovim - rekao je. - Samo je, mokru, poèe l
jajte i bit æe dobra kad se osu i. Ipak, trebala bi vam laga~a trajna da kosa dobi
je na punini.
- Ne znam to bih rekla - reèe Hermione kad je on zavr io s poslom. U prostoriji je
bilo toliko zrcala da si je mogla bez te koæa vidjeti glavu iz svih kuteva, no on
je donio Theresino ruèno zrcalo kako bi joj pokazao frizuru straga.
- Prava... prava preobrazba.
- I ja mislim. Ovo bi vas u mome salonu stajalo trideset funti - rekao je.
Problijedjela je èuv i to, a on joj je polo io ruke na ramena i blago ih stisnuo, na
ginjuæi svoje lice k njezinu odrazu koji su oboje promatrali u zrcalu.
- Ne brinite se. Ja sam va dobri duh i ovo vam je moj poklon za kr tenje - rekao je
.
Zaboravio je na ovaj razgovor èim je izi ao iz kuæe.
Gospoc~a Fisher je sporo jela svoju u inu. Uvijek je utorkom jela sendvièe, praveæ
i dru tvo Hermioni, a ovoga se tjedna poèastila sendvièima od dimljenog lososa; n
amjeravala ih je ponuditi i svojoj go æi koja ih je uvijek jela sa sirom. No Emily
sendvièi danas nisu prijali. Nije mogla prestati strahovati zbog Hermione. - Wa
lter ne voli iæi u kino - ili - Vi e ne idemo na Ijetovanja - sjeæala se Hermionin
ih primjedaba.
Gospoða Fisher nije znala za to su nekoæ i li na ljetovanja a vi e ne idu. Walter nij
e bio nezaposlen; svaki dan je odlazio u London gdje je radio za dobrotvornu or
ganizaciju o kojoj joj je Hermione pone to isprièala.
Ovoga tjedna gospoða Fisher je izvadila neke stare albume s fotografijama, eleæi
pokazati Hermioni velik,
88
stari upni dvor u kojemu je provela djetinjstvo i slike svog prvog mu a koji je umr
o od upale pluæa kad je njezin sin Jack imao samo èetiri godine. U to se doba um
iralo od bolesti zbog kojih se danas gotovo-nitko i ne uzbuðuje. Ostala je gotov
o bez sredstava, a potom je njezin drugi mu pru io sigurnost njoj i njezinu sinu. U
braku s njim rodila se Wendy.
Isprièala je Hermioni pone to o tome. U dnevnoj sobi nije bilo fotografija njezina
prvog mu a ili Jacka, no gospoða Fisher ih je imala nekoliko u svojoj spavaonici,
u albumima pospremljenima u ladicama. Wendy æe ih spaliti poslije njezine smrti
- gospoða Fisher je bila sigurna u to. Nikoga drugoga oni neæe zanimati, nije
imala unuka - to je razoèaravalo nju koliko i Wendy. Jack se, èim je bio dovoljn
o star, prijavio u mornaricu i poginuo u posljednjim mjesecima rata.
Bolje je da pospremi te albume. Wendy je mislila da gubi vrijeme gledajuæi ih, d
a je to puki sentimentalizam koji nikamo ne vodi.
- Mora gledati u buduænost, mama - uporno joj je govorila, no gospoða Fisher je i
mala osamdeset est godina i ostalo joj je jo samo malo vremena do kraja putovanj
a. Wendy je bila toliko zaokupljena poslom da u njezinu ivotu nije bilo vremena z
a nostalgiju.
Po to je pospremila albume, gospoða Fisher je neko vrijeme ostala sjediti u sobi.
U izboèenu dijelu zida bio je prozor s pogledom na cestu. Katkada je sjedila ond
je u svom udobnom naslonjaèu i promatrala ljude kako prolaze. Gospoða Fisher je
u svojoj sobi imala mali televizor, radioaparat i kotliæ za èaj. Doæi æe dan ka
da æe biti ogranièena na taj mali prostor, no taj èas mora odgoditi to je vi e mog
uæe. Jo uvijek se mo e brinuti za sebe i, kao Hermione, biti neovisna, èak se i pob
uniti.
89
Neko je vrijeme ostala ondje. Èesto je nakon objeda drijemala, no ne i danas. Op
sjedala ju je pomisao da je Hermione upala u neku nevolju. Bio je suh zimski dan
i niski su se sivi oblaci nagomilali iznad creddingtonskih krovova; veæ nekolik
o dana nije bilo ki e. Gospoða Fisher je toga jutra po la u kupovinu, po dimljeni lo
sos i svje smec~i kruh koji je izrezala na kri ke tanke poput hostije. Rijetko je i
zlazila van ovako kasno u ovo doba godine, no katkada je trebalo uèiniti i iznim
ke. Gospoc~a Fisher je odjenula topli kaput od tvida i stavila na glavu pusteni e i
r; prona la rukavice i tap te se uputila niz cestu u smjeru crkve i kuæe Voænjak u
kojoj bi Hermione trebala raditi.
Èim je izi la iz kuæe Voænjak sa svojom novom frizurom, Hermione je vidjela gospo
c~u Fisher na drugoj strani ulice pod rasvjetnim stupom. Bilo je tamno - gotovo
mraèno - no odmah je prepoznala staru damu i, pre av i ulicu, do la do nje.
- Gospoðo Fisher! to radite ovdje? Prehladno je da biste bili vani - uzviknula je
, sti æuæi ruke stare dame u svojim rukama s otrcanim, zelenim, pletenim rukavica
ma.
Hermione je gledala u lice gospoðe Fisher, a gospoda Fisher u njezino pa je èak
i pod slabom svjetlo æu primijetila modrice.
- O, Bo e - uzviknula je. - Znala sam da ne to nije u redu kad danas niste do li. to se
dogodilo?
- Poc~imo va oj kuæi - reèe Hermione odrje ito. Prihvatila je gospoðu Fisher za ruku
i povela je dalje od izdajnièke svjetlosti. Hodale su jedna uz drugu - gospoða
Fisher slu eæi se svojim tapom, no zahvalna Hermioni na potpori - pokraj velikih ku
æa za tiæenih od ceste grmljem i ivicom. Gospoða Fisher je pomalo soptala:
90
hladan, vla an zrak ispunio joj je pluæa. - Ne biste smjeli biti vani tako kasno -
korila ju je Hermione.
U misli su joj navirala pitanja. Mora se pobrinuti da staru damu odvede kuæi, os
im ako se Wendy nije vratila; a ako jest, neæe li grditi gospodu Fisher zbog ka
sna lutanja? Hoæe li joj mo da oduzeti kljuè od kuæe ili na koji drugi naèin ogran
ièiti njezino kretanje?
No pred kuæom nije bilo bijeloga auta.
Gospoc~a Fisher je nosila kljuè u d epu. Dala ga je Hermioni koja je otkljuèala vr
ata i nje no je povela unutra. Stara je gospoða bila promrzla i lagano je podrhta
vala, no Hermione nije znala da uzrok tomu valja pripisati i u asu pri pogledu n
a njezine izblijedjele modrice. Po le su kroz hodnik do dnevne sobe i Hermione je
pomogla gospoði Fisher sjesti na stolac. Soba je bila prilièno topla, no ona ip
ak upali plinsko grijanje koje su imali umjesto centralnoga.
- Najbolje je da ne skidate kaput neko vrijeme, dok se ne zgrijete - rekla je. -
to æu s kljuèem? Gdje ga dr ite?
Gospoða Fisher joj je rekla da ga ostavlja na kuki u kuhinji blizu sudopera.
- Pristavit æu èaj. Osjeæat æete se bolje kad popijete toplo piæe - reèe Hermion
e.
Po la je u kuhinju, stavila kljuè na mjesto i prona la èaj. Kad je voda zakuhala, po l
a je natrag u dnevnu sobu i vidjela da je gospoc~a Fisher u mec~uvremenu skinula
kaput.
- Za sluèaj da se Wendy vrati - rekla je, izgledajuæi poput djevojèice uhvaæene
u psini.
- Ja æu ga objesiti - reèe Hermione koja je zakasnila na svoj autobus. Pa, za sa
t vremena ide sljedeæi i poæi
91
æe na taj; èak i tada bi trebala stiæi kuæi prije Waltera, osim ako on ne urani,
to je bilo malo vjerojatno. U rijetkim prigodama kada se to znalo dogoditi zate
kao bi je kako èita ili gleda televiziju te bi je prekorio to trati vrijeme umje
sto da obavlja kuæne poslove. Po urila se na kat i objesila kaput gospoðe Fisher u
ormar.
Kad je èaj bio gotov, odnijela je pladanj u dnevnu sobu i napunila dvije alice. to
bi bilo da se sada pojavi Wendy?
- Va e lice, Hermione. to se dogodilo? - gospoða Fisher je po svaku cijenu eljela sa
znati istinu.
- Imala sam malu nezgodu - rekla je. - Pala sam. Gospoða Fisher je do la k sebi. al
ica koju je ðr ala u rukama vi e se nije tresla.
- Pali ste?
Hermione je kimnula glavom, no nije mogla podnijeti ustrajni pogled tih plavih
oèiju. Gledala je dolje, u svoju vlastitu alicu i tanjuriæ.
- Bila je nezgoda - ponovila je.
- Nezgoda? - gospoða Fisher je znala da to nije istina.
Odjednom je provalilo iz nje.
- Nije tako mislio... on... nikada me ranije nije udario po licu - reèe Hermion
e. Suze joj nahrupe u oèi, no ona ih mirkanjem otre. Nije bilo vremena za plakanj
e; Wendy se mogla vratiti svakoga èasa i kakvo bi joj obja njenje Hermionine nazoè
nosti dvije ene mogle ponuditi?
- Mu vas je udario? - gospoða Fisher je eljela biti potpuno sigurna.
Hermione kimne glavom, a suze su joj se sad slijevale niz lice usprkos nastojan
ju da ih zadr i.
92
- Niste prva zlostavljana ena koju znam - rekla joj je gospoða Fisher nje no. - Tog
a je oduvijek bilo.
Zlostavljana ena? Je li to ona sada? Hermione je èitala o njima. Uvijek je pretpo
stavljala da su im mu evi bili pijanci, no Walter nije imao ispriku za svoje pona an
je.
Odagnala je tu pomisao i ustala.
- Moram iæi - rekla je. - Kasno je.
Bje ala je, bojeæi se priznati svoju neugodnu situaciju ovoj suosjeæajnoj prijate
ljici.
- Propustili ste autobus. Morat æete uzeti taksi rekla je gospoða Fisher, otvar
ajuæi svoju torbicu koja je stajala iza stolca. Dajuæi Hermioni dvije novèanice
od po deset funti rekla je: - Ovo bi trebalo biti dovoljno. Ostatak mi mo ete dat
i sljedeæeg utorka. Barem æu znati da æete sigumo doæi - pogledala je ravno u He
rmionu. - Niste do li jer ste znali da æu vas pitati za modrice - rekla je.
Hermione je kimnula glavom. Obrisala je oèi i ispuhala nos.
- Sigurna sam da se to vi e neæe ponoviti - rekla je, premda to mo e zajamèiti jedin
o ako ne bude dopu tala Walteru da joj se pribli i, to bi moglo biti vrlo te ko.
- Znate, uvijek sam ja kriva kad se naljuti. Glupa sam i razoèaravam ga.
Gospoða Fisher pomisli na dva dobra mu a koja je u svom dugom ivotu imala, prvoga t
ako kratko vrijeme a drugoga du e od pedeset godina; bilo je neslaganja, katkada
i grubih rijeèi, no one su se rijetko izricale i brzo bi se zaboravile, uz uzaja
mno opra tanje. Razgovarali su o svemu i zajedno donosili odluke; katkada uz kompr
o
93
mise, no uvijek uz sno ljivost i razumijevanje. Dobrotu, mislila je, nijedna druga
vrlina ne mo e nadoknaditi.
- A to je s va om razoèarano, æu i jadom? - upitala je. - Zar njih ne brojite?
Zagrlila je nakratko Hermionu. - Ne poku avajte pronalaziti isprike za njega. Nema
ih. A sad, molim vas, ponesite svoju alicu i isperite je. Potom pozovite taksi.
Pronaæi æete broj pokraj telefona.
Uz malo sreæe, taksi æe doæi prije Wendy koja je danas kasnila. Bila je zauzeta
pronala enjem kostima za bo iæni igrokaz koji njezini uèenici pripremaju za kraj po
lugodi ta.
Hermione se upravo bila odvezla kad se Wendy vratila i gospoða Fisher je nije i
mala vremena upitati o mu karcu s bradom koji se bio odvezao iz kuæe Uoænjak u vel
ikom crnom automobilu malo prije nego se Hermione pojavila. Smije io se izlazeæi
iz kuæe - izgledao je samopuzdano i uspje no; je li to bio ljubavnik Hermionine p
oslodavke? Gospoða Fisher se pitala navraæa li èesto kad je Hermione ondje. Izgl
edao je poput onih mu karaca koji ene poput Hermione pojedu za doruèak, a da to i n
e primijete. Gospoðu Fisher obuzele su crne slutnje; Hermione je bila vrlo ranji
va i prijetile su joj opasnosti u mnogim oblicima.
11.
Hermione se radovala sljedeæem tjednu kad æe èuvati djecu na farmi Humci, no bil
o joj je ao to æe pri svome prvom susretu s Laurom imati modrice na licu. Razmi ljal
a je o tome dok se u utorak vozila iz Creddingtona taksijem koji ju je, zajedno
s napojnicom, stajao dvanaest funti. Ostalo joj je mnogo novca koji æe vratiti
gospoði Fisher sljedeæeg tjedna. Kad je pred kuæom broj
94
5 isplatila vozaèa, s prozora svoga ureda ugledala ju je Pamela Norton koja je iv
jela preko puta. Bila je knjigovoða i radila je kod kuæe. Mu joj je bio upravite
lj jedne od banki u Frestonu. Za Pamelu je Hermionin izlazak iz taksija bio neo
bièniji prizor od spu tanja Marsovaca. Pam je bila vrlo znati eljna. Gdje je Hermion
e bila i za to? Imala je pravo, dakako, putovati i drugim prijevoznim sredstvima
osim bicikla i autobusa. Èinilo se da se Hermione sada, kad su djevojke oti le, ma
lo trgnula, to je svakako bilo dobro. U posljednje je vrijeme izgledala ivahnije i
malo je smr avjela; doista, obje su èinjenice bile spomenute na sastanku na kojem
u su dogovarali datum i mjesto odr avanja seoske sveèanosti, a tema je prekinuta
kad su se u prostoriji pojavili Walter i vikar. Netko se èak glasno zapitao, te
k ale radi, nije li si Hermione na la Ijubavnika. Pam je primijetila da svakog utor
ka odlazi nekamo podnevnim autobusom. Danas je bio utorak. Kamo je i la utorkom p
opodne?
Pam zakljuèi da mora pitati o tome Waltera. Uvijek je bio tako hladan i mo da bi g
a mogla potresti spoznaja da Hermione svakoga tjedna nekamo odlazi. No vjerojat
no, rekla je samoj sebi, on zna sve o tome. Bio je tako strog; svi su to znali.
A Hermione se doimala prilièno jadnom s tim svojim, èesto pokunjenim, dr anjem. N
ikada nije mnogo govorila o sebi. Mo da je u potaji pisala pjesme, ili je utorkom
i la na satove crtanja ili kiparstva.
Pam u nedjelju nije bila u crkvi i nije vidjela modrice na Hermioninu licu, nit
i je èula ikakve primjedbe o tome; jer su ljudi koji su ih primijetili bili odvi e
zaprepa teni da bi poku ali saznati pravu istinu, pa nisu o tome prièali.
U Paminu srcu nije bilo zlobe kad je odluèila da æe sutra naveèer na sastanku Cr
kvenog upnoga vijeæa upitati Waltera gdje je Hermione danas bila.
95
Walter je, vrativ i se te veèeri, bio vrlo lo e raspolo en. Hermione se nije trebala
brinuti da æe doæi prije njega; jako je zakasnio. Da nije ~nala da je trezvenjak
, bila bi pomislila da je pio; ni rijeèi nije rekao osim to se po alio da se janjet
ina u voænom umaku ne mo e jesti, nakon èega je zatra io malo kruha i sira, to je utke
polo ila pred njega. Umjesto uobièajenoga odsjeènog i jasnog izra avanja, èinilo s
e da mrmlja rijeèi. Izi la je iz sobe, ostavljajuæi ga samoga. Do prije nekoliko t
jedana ne bi jela sve dok se on ne bi vratio; tek otkako je poèela raditi shvati
la je koliko je glupo da i sebi kvari veèeru radi njegovih kasnih dolazaka i kol
iko mu je njezino dru tvo nepotrebno.
Sad ju je pozvao odluènim glasom i upitao kamo ide.
- Idem glaèati - rekla je. Upitao ju je za to to nije uèinila ranije.
- Jer sam bila zauzeta drugim stvarima - rekla je i izi la iz sobe prije no to joj
je mogao postaviti nova pitanja. Drhtala je zatvarajuæi vrata. Suprotstavljanje
Walteru bilo je za nju toliko novo da ju je jo uvijek pla ilo. Ixvje tit æu se, pomis
lila je; ovo je tek poèetak.
Deset minuta kasnije èula ga je kako odlazi iz kuæe. Koliko je znala, te noæi ni
je bilo sastanka, no mo da je dogovorio susret s nekim u vezi sa seoskim poslovima
. Sjetila se da se bio jako zainteresirao za organiziranje noænih stra a u selu; m
o da je po ao vrebati vandale.
Malo je glaèala; nikada nije bila la ljivica, pa joj je bilo te ko smi ljati èak i mal
e dru tvene isprike. Potom je iskljuèila glaèalo. Okupat æe se i poæi na spavanje
prije nego se on vrati. Kupila je dva nova zasuna kako bi pojaèala onaj koji je
veæ prièvrstila na vrata Janine sobe
96
u kojoj je sada spavala, tek toliko da bi bila jo sigurnija, a poèela je dr ati i v
aljak za tijesto kraj kreveta.
Walter se poku avao otresti lo a raspolo enja etnjom kroz selo. Obièno je, kamo god i ao
, imao nekakav cilj - trèao bi, primjerice, radi tjelesne kondicije - no veèeras
je samo elio pobjeæi od kuæe. Nije mogao ostati kod kuæe sa enom, èak ni ako je o
na bila u drugoj sobi, izbjegavajuæi ga.
Od etao se do Roberta Mountforda i ugledao dva automobila parkirana pred kuæom. Mo
untfordovima su do li prijateljii na veèeru.
- Je li ne to va no, Waltere? - upitao je Robert, stojeæi na vratima s ubrusom u ru
ci. - Ni ta ne gori? Nitko nije opljaèkan? Ni ta takvo? - Namr teno je gledao svoga po
sjetitelja, osjeæajuæi blago grizodu je to dosadnih Brownovih nikada nije bilo na p
opisu gostiju za veèeru njegove ene, izvrsne kuharice koja je voljela primati go
ste.
- Ne. Mogu prièekati - reèe Walter kratko. - Ako ima va nijih poslova od razgovora
o sigurnosti u selu. - Mogli bismo poprièati o tome sutra prije sastanka
Crkvenog upnog vijeæa - reèe Robert. Takve su se stvari ticale upnog vijeæa a ne c
rkvenoga ivota i neæe ih biti na dnevom redu sutra njeg sastanka. - Navrati prije s
astanka, ako hoæe pa æemo pretresti to to te muèi.
Robert je vidio da je Walter odluèio po svaku cijenu ustrajati na svom prijedlog
u noænih stra a, premda to mjesni policijski inspektor nije odobrio. Poveæan oprex
da - no ne i mu karci koji hodaju noæu izaxivajuæi nevolju. Ne - presudio je. Ro
bert je odluèio prikazati cijeli sluèaj na sljedeæem sastanku upnog vijeæa, gdje
æe u korijenu sasjeæi Walterove zamisli.
9?
- Vrlo dobro - prihvati Walter prijedlog te ka srca. - Oprosti to ne mogu sada razg
ovarati - reèe Ro
bert. - Helenin æe nabujak svaki, èas biti gotov - kazao je i odluèno zatvorio v
rata pred Walterovim mrzovoljnim licem.
Robert je bio zadovoljan svojom primjedbom i kad su po li u postelju ponovio ju je
svojoj eni koja te veèeri uopæe nije poslu ivala nabujak nego profiterole.
- Ba je zapeo za te noæne stra e - reèe Robert. Covjek bi pomislio da ima ne to drug
o na pameti. Druga bi stvar bila da imamo ovdje kakav ozbiljniji kriminal kao u
Stappenfordu, na primjer. U tom je gradu do lo do gadne jurnjave kad su se dvojic
a mladiæa ukradenim automobilom zabila u izlog prod~vaonice, razbili ga i napun
ili automobil televizorima i radioaparatima. Potom su u hipu odjurili s mjesta d
ogaðaja, pro li kroz crveno svjetlo i udarili prolaznika. Auto je naðen izgorio;
mladiæi su ukrali drugi. - Mislim da bismo trebali pozvati Brownove na veèeru -
rekao je neveselo. - Ili na piæe - brzo je dodao, vidjev i izraz lica svoje ene.
- Uèinimo li to, morat æe nam uzvratiti pozivom, a jadna Hermione æe biti tako u
zbuðena da æe joj sigurno ispasti najbolje porculansko posu$e ili æe prepeæi kru
mpir - reèe Helen. - A tad æe èuti svoje od njega.
- Hoæe li? - Robert se doimao iznenaðenim.
- A za to bi inaèe izgledala tako pokunjeno? - upita Helen. - On je naprasit i seb
ièan. Hermione izgleda vrlo umorno i iscrpljeno otkako je Sarah oti la - premda mo
ram priznati da izgleda mnogo veselije posljednjih nekoliko tjedana. Oèistila
je onaj njihov stari bicikl i odlazi nekamo svakoga èetvrtka. Prodem pokraj nje
kad idem na satove francuskoga.
98
Helen Mountford je imala strog raspored - utorkom je i la u kupovinu namirnica, èe
tvrtkom na francuski a srijedom i petkom na plivanje u sportski centar u Creddi
ngtonu.
- Sigurno voli Waltera. Na kraju krajeva za njega se udala - reèe Robert, a ena g
a poprijeko pogleda smatrala je da je prekasno za duge razgovore. - Ona spada
u one male priljepke - nastavio je Robert, sla uæi kovanice iz svoga d epa u pravil
ne kupove, kao i svake veèeri. Katkada je Helen eljela da ih porazbaca, da mu se
kupovi sru e i raspu po podu, no on ih je uvijek slagao s besprijekornom uredno æu.
Bila je vrlo mlada kad se udala za njega - reèe Helen. - Ona je Angelino godi te.
Angela je bila njihova kæi, sada udana za svoga treæeg mu a nakon dva nepromi ljena
ranija braka. Mo da ga je trebala ostaviti.
- Vjerojatno to ne eli - reèe Robert. - Lijepa kuæa, dovoljno novca, mu po cijeli
dan izbiva - to bi vi e mogla po eljeti?
Ljubav, pomisli Helen, no ne reèe to. Znala je da je njezin mu , èak i ako je katk
ada ne razumije, voli i cijeni i bila je zahvalna za to.
Walter je ljutito oti ao iz kuæe Mountfordovih. Prepoznao je jedan od automobila
na kuænom prilazu - pripadao je paru koji se nedavno doselio u Merbury Grange -
kuæu koju su skupo platili. Poznanstvo s takvim ljudima dobro bi mu do lo na posl
u - mogao bi ih nagovoriti da se na neki naèin ukljuèe u istra ivaèki program. Nis
u i li u crkvu, a do sada se nisu ukljuèili ni u mjesne poslove; te ko æe se upoznat
i s njima, osim preko nekog zajednièkog poznanika. Da je Hermione bila drukèija
ena, da
99
je stvorila krug utjecajnih prijatelja u kojemu bi bilo ljudi poput Helene Mount
ford, mogla mu je otvoriti vrata znaèajnijeg dru tvenog ivota. No p~irodno, buduæi
da je bila tako dosadna i neprivlaèna, nitko koga je susretala obavljajuæi svoje
dobrotvorne poslove u selu nije je elio kultivirati. Utjecajnije ene u Merburyju
usmjeravale su mlaðe i Hermione je radila ono to bi joj Helen Mountford i njezin
e prijateljice rekle, no Brownove su ipak rijetko pozivali u dru tvo, pa èak i na
velike koktele. Novoprido li mu karac i ena bili su u kasnim èetrdesetim godinama -
te koæa nije bila u generacijskom jazu: osim toga; Walter bi nadoknadio svu dru tve
nost koja je nedostajala Hermioni, samo da ju je imao prilike iskazati.
etajuæi dalje, Walter je pronalazio obilje razloga da sve vi e bjesni na svoju enu.
A te veèeri nije uspio vidjeti enu iz vlaka premda je oti ao do njezine kuæe i poz
vonio na vratima. Ponovno nikoga nije bilo kod kuæe pa je oti ao u stappenfordsku
knji nicu koja je bila otvorena do osam sati i pregledao popis biraèa u kojemu je
saznao da su jedini stanari kuæe broj 18 bili George i Valerie Palmer. Ona je
zacijelo podstanarka kod Palmerovih, zakljuèio je Walter, no do la je prekasno da
bi je ukljuèili u spisak. Po eli znati gdje radi i za to ima tako èudno radno vrij
eme.
Kad bi je uspio sresti na jutarnjem vlaku, mogao bi je pratiti po dolasku u grad
. To ne bi trebalo biti te ko. Samo bi trebao poæi na posao ranije nego inaèe, siæ
i u Stappenfordu i èekati dok je ne ugleda na peronu. Ako i ne bi imao sreæe nek
oliko puta, na posljetku bi se ipak susreo s njom. Na putu do Londona ne bi sjeo
kraj nje: bilo bi to prenapadno. Putovao bi u pokrajnjem vagonu tako da je mo e b
ez te koæa pratiti kad vlak stigne u London. Mogao bi i zakasniti na posao - iona
ko bi mu bilo prvi put u ivotu.
100
Planirajuæi tako i hodajuæi mirnim ulicama Merburyja, Walter je pro ao kraj gosti
onice The Grapes. S obje strane ceste uz staru drvenu graðe~inu bili su parkiran
i automobili; tu su navodno poslu ivali sjajne odreske, no on ih nikada nije ku ao.
Znao je da Nortonovi katkada subotom dolaze ovamo, a i Sarah i Jane znale su pov
remeno poæi u bar s drugim mladim ljudima, sve dok ih nije otkrio i stao tomu n
a kraj. Kafiæi nisu bili prikladna mjesta za njegove kæerke.
Walter je sada rijetko mislio o djevojkama; samo su mu donijele nevolje, nezahva
lno napu tajuæi dom i li avajuæi ga svoje svje e mlade nazoènosti. Volio ih je gledati
odjevene u njihove uske traperice - premda nije odobravao to ih nose - kose opu te
ne ili skupljene u konjske repove. Tijela su im bila tako skladna i gipka spoj
glatkih oblina. Pla ili su ga osjeæaji koje su, odrastajuæi, pobuc~ivale u njemu.
U to je doba poèeo redovito posjeæivati prostitutke.
Hermionina je gre ka bila to su se u njemu javljale takve misli, te nezadovoljene è
e nje.
Mogla joj se dogoditi kakva nesreæa. Katkada je vozila Sarin stari bicikl - Jan
e je svoj odnijela sa sobom a put iz sela vodio je preko brda na kojemu bi joj,
pobrine li se za to, mogle otkazati koènice. Bi li to bilo dovoljno? Ovisilo bi
o prometu, brzini kojom bi vozila i o ostalim okolnostima. U mislima je pretres
ao sve moguænosti. Povrede ne moraju biti kobne i nezgoda bi mu, ako bi je zadr a
li u bolnici, mogla donijeti samo daljnje neugodnosti - ne bi mogla obavljati k
uæanske du nosti. Smrt je jedini odgovor na njegove probleme.
Po ar ne bi valjao; uni tio bi i previ e toga do èega mu je stalo. Neki komadi pokuæst
va koji su pripadali njezinu ocu s vremenom su dobili na vrijednosti. Znao je:
èitao je o tome.
101
Kad se vratio kuæi, ona je bila u sobi u koju se preselila sa svim svojim stvar
ima. Nije ni poku avao uæi; znao je da su vrata zakljuèana. Je~lnoga bi dana mogao
odstraniti zasune, no znao je da je zakljW ala vrata izvana jer je veæ poku ao uæ
i u sobu dok je ona bila zabavljena nekim poslom u prizemlju.
Otvorio je komodu koja je stajala na stubi nom odmori tu i uzeo èistu ko ulju iz kupa
izglaèanog rublja u prvoj ladici. Potom ju je protrljao o cipele i vratio natra
g u komodu. Primijeti li Hermione mrlju prije no to odnese ko ulju u njegovu ladic
u u spavaonici, morat æe je ponovno oprati i izglaèati, a ako ne primijeti, imat
æe opravdan razlog da je ukori kad je pode odjenuti.
Sutradan ujutro si ao je u Stappenfordu i èekao sljedeæa dva vlaka, no ena s dugom
kosom nije do la ni na jedan. Nije vi e smio tratiti vrijeme pa je u posljednji èas
uskoèio na drugi viak. Zakasnio je na posao sat vremena i isprièao se hitnim od
laskom zubaru, a potom je ostatak radnog vremena proveo kineæi mladog Philipa Sh
awa.
- to je spopalo Wallyja? - upitao je Philip Belindu koja je bila prijateljica nje
gove majke i zahvaljujuæi kojoj je i poèeo raditi u uredu. Morali su pripremiti
mnogo uplatnica koje æe razaslati ljudima u ove predbo iæne dane kad ljudi osjeæaj
u grizodu je zbog pretjerana tro enja i skloni su iskupljivanju dobrotvornim prilozi
ma.
- Nemoj da te èuje da ga tako zove - reèe Belinda, no Walter trenutno nije bio u
uredu, nego vjerojatno u nu niku.
- Oprosti - reèe Philip, ne doimajuæi se ni najmanje posramljeno. - Ba je staro z
anovijetalo, zar ne?
- Vrlo je sposoban - reèe Rosemary ozbiljno. - I vjerojatno ga jo uvijek boli zub
ili mu je ukoèena vilica.
102
Kad se Walter vratio Belinda inu je donijela kavu i upitala ga eli li aspirin, to
je on odbio odsjeènim ~ne«. Primijetila je da joj se èak nije ni zayvalio. Nije
podigao pogled kad je spustila alicu na njegov stol, a Belinda se kasnije pitala
je li uopæe primijetio tko mu ju je donio. Nikada nije gledao izravno ni nju ni
Rosemary; razgovarajuæi o tome zakljuèile su da ih se obje boji.
- Te ko da bismo se bacile na njega èak i da nas spopadne silna udnja - rekla je Be
linda. Walter se nije usuðivao ni stajati preblizu ijedne od njih.
- Satno smireno - posavjetovala je sada Rosemary Philipa. - Uèini to ti zada i ne
moj biti drzak.
- Ja drzak? - reèe Philip, iroko otvarajuæi svoje velike plave oèi; izgledao je
poput utjelovljene vrline. Poslije toga obraæao se Walteru s Ngospodine«, iz
govarajuæi to pretjerano ljubazno i s izrazom djeèje nevinosti. Ta mala arada ni
je promakla Belindi i Rosemary. Zabavljalo ih je smje kanje to ga je to la no po tovanj
e izazivalo u Waltera koji je smatrao da je mladiæ valjano odgojen. Da su s onim
mangupima u vlaku strogo postupali u djetinjstvu i oni bi znali kako se valja
pona ati. Sjeæao se batina koje je sam primio, svoga straha i razdiruæeg bola. Ma
jka bi rekla ocu da je bio zloèest, da je ukrao kolaèe ili nije napisao domaæu z
adaæu - da je poèinio bilo to na to bi posumnjala, èak i ako za to nije bilo nikak
vih dokaza. No sve mu to nije kodilo. Dapaèe, uèinilo ga je mu karcem, sposobnim po
dnijeti kaznu i kazniti druge.
Belinda je poèela razmi ljati o Walterovoj eni koju nitko iz ureda nije upoznao. Sa
ru, njegovu kæi, upoznali su dok im je ljetos pomagala nekoliko tjedana. Bila je
prilièno tiha i sklanjala se drugima s puta. Donosila si je sendvièe i jela ih
u parku blizu ureda, dok je Walter odla
103
zio u kafiæ iza ugla. Nikada nisu vidjeli oca i kæer u razgovoru, osim kad se r
adilo o poslu. Tad je Sarah odjednom jednostavno prestala dolaziti~ Bez ikakva
obja njenja. Kada je malo kasnije Belinda pitala Waltera o njoj, rekao je da je o
tputovala u inozemstvo, dodav i kako je to odavno isplanirano i da je kod njih sam
o kratila vrijeme.
No Sarah je, razgovarajuæi s Belindom i Rosemary, govorila da je èeka mjesto na
fakultetu. Je li odustala od studija ili je odluèila najprije provesti godinu da
na u inozemstvu, kao to mnogi mladi danas vine? A mo da ipak nije polo ila prijamni
ispit? Nije im se dalo ispitivati Waltera, a i kad bi ga togod pitale, uvijek bi
im jednoslo no odgovarao pa su ubrzo prestale razgovarati o tome.
- Covjek bi pomislio da pojma nema gdje je ona i to radi - reèe Belinda nakon jed
noga od poku aja da ne to saznaju.
- Mo da i ne zna - reèe Rosemary na svoj mimi, le emi naèin.
Ni jedna od njih ni slutila da ih je Sarah potkrala. Walter je poslao Philipa da
mu kupi sendvièe; morat æe raditi za vrijeme pauze, jer je jutros zakasnio zbog
posjeta zubaru. Walter nikada nije ostavljao posao za sutra.
- Boli li vas jo zub, gospodine? - upita Philip. Biste li eljeli kuhano jaje? Lak e
ga je jesti no unku. - Tvoja je briga za svaku pohvalu - reèe Walter.
- Da, donesi mi jaje i bocu voænog soka, ako ga imaju. Ponesi raèun.
Dao je Philipu tri funte za tro kove i uzeo natrag malo sitnog novca koji je preos
tao.
Mogao mi je reæi da zadr im taj sitni xa trud, pomislio je Philip, odlazeæi van kak
o bi pojeo sir i bananu koje je ponio od kuæe.
104
;
Te noæi Walter je po ao s Belindom i Rosemary iz ureda; obièno je ostajao posljedn
ji, jer je jedini uz upravitelja imao kljuè. Dvije ene su se ~a obli njem kri anju o
dvojile od Waltera i ovoga su puta vidjele da je krenuo prema autobusnoj postaji
na svoj uobièajeni autobus.
- Veèeras æe na vrijeme doæi kuæi - reèe Belinda. - Ne ide se sa zuboboljom na l
jubavne sastanke. Valjda æe mu se popraviti raspolo enje u vlaku.
Obje su suæutno pomislile na Hermionu prije nego su se rastale.
12.
Walterov je vlak stigao na vrijeme. Hermione je èula kako automobil skreæe na ku
æni prilaz i poèela je postavljati stol za veèeru. Brzo æe jesti kako ne bi zaka
snio na sastanak, a ona æe moæi otiæi na farmu Humci i prièuvati djecu svojih p
oslodavaca. Mogla je toèno predvidjeti njegovo kretanje; najprije æe se zaèuti z
vuk zatvaranja vrata gara e; potom æe otkljuèati ulazna vrata i uæi unutra. Skinut
æe ki ni ogrtaè i objesiti ga u predvorju, staviti al iznad vje alice i zakvaèiti n
a kuku e ir od tvida koji je nosio zimi. Kad sve posla e kako valja, uæi æe u kupaoni
cu i zadr ati se ondje desetak minuta. Bio je to njegov veèemji ritual.
Po zvuku pu tanja vode u kupaonièkom slivniku znat æe da æe se ubrzo pojaviti u bl
agavaonici i da mora prostrijeti stol prije no to dode. Sve je moralo biti valja
no poslu eno; nikakve olak ice, poput stavljanja hrane na tanjure u kuhinji, nisu bi
le dopu tene.
Veèeras je pripremila dobru veèeru za Waltera: svinjske kotlete s pastrnakom. Sj
eckao bi odrezak kao to kirurg secira tkivo, a potom ga glasno vakao, pomièuæi
105
vilice u kru nim pokretima i u ivajuæi u okusu i sastavu jela. Ona je smatrala da je
svinjetina premasna i uvijek je kupovala jedan velik komad za r4jega i jedan vr
lo malen za sebe. Za desert je priredila drobljenac od malina i jabuka - jo jedn
o njegovo omiljeno jelo. Radije nije isku avala nova jela; nekada je isprobavala r
ecepte koje bi vidjela na televiziji ili u novinama, no Walter bi uvijek na tanj
uru prebirao po ribi ili mesu pripremljenom u novu umaku ili pak po povræu koje
ranije nije vidio i zajedljivo je upitao to je poku avala postiæi prije no to bi s p
rezirom odgumuo tanjur.
Volio je pastrnak i pojest æe veliku porciju. Veèeras je priredila i pire-krumpi
r, gladak i kremast, izraden ruènom gnjeèilicom. Nije imala elektriènu mije alicu;
Walter je to smatrao traæenjem novca. Upitao bi je to je radila po cijele dane a
ko nije imala vremena ni krumpir izgnjeèiti. Imala je sreæe - rekao bi - okolnos
ti je, za razliku od mnogih drugih ena, nisu prisiljavale da se zaposli; nije i
m trebala jo jedna plaæa u kuæi i mogla je provoditi svoje vrijeme kako je htjela
. Potom bi dodao da je zacijelo nitko ne bi ni zaposlio osim mo da za pranje posud
a u restoranu; bila je, to je morao priznati, razmjerno spretna u pranju.
No s druge strane, razbijala je stvari. Uznemirila bi se kad se vrzmao kraj nje,
promatrajuæi to radi, spreman prekoriti je zato to upotrebljava premalo ili previ e
deterd enta za suc~e ili zbog bilo kojeg drugog razloga. Osim toga, katkada se ur
ila, osobito dok su djevojke bile jo male i kad su trebale njezinu skrb.
Veèeras je zauzeo svoje mjesto za stolom i poslu io se, nagomilav i pastmak i krumpi
r oko kotleta i preliv i sve zajedno umakom od peèenja. Trebalo bi biti i kakva
106
zelenoga povræa - pinata ili prokulicð da uljep aju odnos boja - Hermione je jedva
oblikovala ovu misao, a Walter ju je veæ pretvorio u rijeèi. ,
- Dosadan prizor - rekao je, mije ajuæi umak po tanjuru. - Sve u be i smeðoj boji.
Ba kao i ti - dodao je, nakratko je pogledav i svojim bljedunjavim oèima. Bila je o
djevena u be vestu i tamnosmeðu suknju, a kosa joj je bila smeða. Je li joj lice
be boje? Vjerojatno sivkasto - pomislila je, no ove je veèeri imala za titni oklop
protiv njegovih uvreda; uskoro æe biti na farmi Humci, gdje su je cijenili i gd
je je nitko neæe poni avati.
Ni ta mu ne odgovoriv i, jela je svoj obrok u okusu kojega nije u ivala: strah ju je l
i io osjetilnih do ivljaja koje su drugi ljudi smatrali same po sebi razumljivima. O
ve æe veèeri njegova bockanja biti ogranièena vremenom koje mu je stajalo na ra
spolaganju. Uskoro æe otiæi; nikada nije kasnio na seoske sastanke.
Bez rijeèi je pojeo drobljenac i ponovno po ao u kupaonicu, ovaj put kako bi se n
akratko poslu io zahodom i oprao ruke prije nego odjene svoju country no nju - jakn
u od navo tene tkanine, e ir od tvida i al. Potom je oti ao.
Èim su se vrata za njim zatvorila, Hermione se bacila na posao, brzo èisteæi st
ol i bacajuæi povræe kojega je vrlo malo preostalo jer se nauèila savr eno procije
niti koliko ga je potrebno. Obièno bi dodala licu vi e kako se Walter ne bi po alio d
a ga je premalo. S druge strane, ukorio bi je i ako bi napravila previ e.
- Mama jede otpadke od ruèka - rekla je jednom Sarah, braneæi je. - Na posljetku
, mora i ona od neèega ivjeti.
Sarah, za razliku od Jane, nije otvoreno pokazivala da se boji oca i katkada je
poku avala za tititi majku, no
107
Walter bi je prekorio zbog jezièavosti pa bi je èak i poslao u njezinu sobu ako
je njezine primjedbe smatrao drskima. Sari je bilo te ko to napu ta Her~nionu i premd
a nije majci priznala kraðu, otkrila joj je svoje planove. Hermione ju je potic
ala da ode; u tome je vidjela njezinu priliku za slobodu. Sarah æe postiæi ne to u
ivotu. Brinula se, meðutim, za Jane; kakva joj buduænost predstoji? ivjela je u
stanu u koji se bespravno uselila sa skupinom mladih ljudi od kojih su neki pros
ili po ulicama. Èinilo se da se nikako ne mo e skrasiti na nekom poslu. Hermione
je eljela da se upi e na kakav teèaj, stekne kakvo zvanje, no ona oèito za to nije
imala ni elje ni volje.
ureæi se da to prije ode, Hermione je razbila èa u. Brzo je pokupila komadiæe i baci
la ih u kantu za smeæe. Da se Walter vrati i pronaðe makar i jedan predmet izvan
njegova uobièajna mjesta ili pak vidi da kuhinjska radna povr ina nije valjano oè
i æena, mogao bi prevmuti sve ladice i izvaditi namimice iz kredenca, a potom zat
ra iti da sve bude ponovno na svome mjestu prije doruèka. Dogodilo se to mnogo pu
ta.
No veèeras æe Hermione biti u krevetu kad se on vrati. Barem æe Walter tako misi
liti, dok æe ona zapravo jo uvijek biti na farmi Humci. Vrata njezine spavaonice
bit æe zakljuèana; ponijet æe kljuè za sobom. Znala je da æe Walter za sobom zak
ljuèati ulazna vrata i povuæi zasun pa je stoga izi la na stra nja vrata i spremila
kljuè. U njezine du nosti spadalo je i zakljuèavanje kuhinje noæu.
Napustila je kuæu puna nestrpljenja. U automobilu je bilo dovoljno goriva; Walte
r nikada nije dopu tao da razina padne ispod crtice koja je oznaèavala polovicu sp
remnika; bila je to jedna od njegovih stalnih navika. Preostat æe mu i vi e nego d
ovoljno goriva da sutra ode na kolodvor i vrati se kuæi. Zatvorila je vrata gara e
za
108
sobom; ni po èemu se ne bi moglo naslutiti da nije kod kuæe, a u ovo doba Walter
ovi kolege vijeænici veæ su u upnom stanu pa neæe primijetiti nj,ihov maestro dok
 se bude vozila kroz selo.
Za manje od deset minuta parkirala se pred farmom Humci. Zakljuèala je vrata i k
renula prema stra njem ulazu kroz koji je obièno ulazila, no velika ulazna hrasto
va vrata otvorila su se prije no to je skrenula iza kuæe; Laura Wilson je izi la k
ako bi je pozdravila.
- Lijepo od vas to ste nam do li pomoæi, Mary rekla je.
- Drago mi je - rekla je Hermione.
- Potrudit æemo se da ne doðemo jako kasno obeæala je Laura.
- O, ne brinite se - reèe Hermione. to kasnije ona doðe kuæi, Walter æe dublje sp
avati.
- Izgleda da æe biti mraza - reèe Laura. - Ne bojite li se za auto?
- O, ne - reèe Hermione veselim glasom. Bilo joj je posve svejedno, premda bi Wa
lter, dakako, obvezno stavio antifriz u hladnjak; jako se trudio oko odr avanja au
tomobila.
James i Fiona veæ su bili odjenuli pid amu i spavaæicu. Kako su se veæ bili navik
li na ene i djevojke koje su ih èuvale za odsutnosti roditelja, doèekali su Hermi
onu vrlo ljubazno. Odluèili su iskoristiti njezinu dobru narav i nagovoriti je
da im proèita nekoliko prièa èim im roditelji odu. Manevar je uspio; Hermione s
e pogodila s njima da æe, proèita li im vi e od jedne prièe, poslije biti dobri po
put anðelèiæa i poæi ravno na spavanje. I doista, poslu av i prièe, ophrvao ih je um
or i kuæa je utonula u mir.
109
Hermione je na la sendvièe od dimljenog lososa i veliku èa u bijela vina. Premda je
veæ pojela svinjski kotlet, u ivala je u sendvièima, a od vina se osjeti opu tenom
i smirenom dok je sjedila na sofi kraj kamina. Tu i tamo ustala bi i podlo ila va
tru ili promije ala pepeo. Ispred kuæe je stajao kup drva od debla stare jabuke ko
ju je sru io nalet jaka vjetra i koja je, goreæi, davala poseban miris. Ostavila j
e vrata dnevne sobe napola otvorenima kako bi mogla èuti djecu ako je pozovu ili
zaplaèu.
Hermione je zaspala na sofi, no probudio ju je zvuk automobila kad su se Laura i
Nigel vratili. U li su ozareni i veseli nakon ugodno provedene veèeri.
- Skoro je ponoæ - reèe Laura. - O, Bo e, ao mi je, Mary.
- Sve je u redu - reèe Laura koja bi najradije tu ostala prespavati.
Nigel je stajao iza Laure, jednom je rukom lagano obgrliv i oko ramena. Dok je Her
mione uzimala svoj kaput, primijetila je kako su se brzo pogledali i znala je d
a æe nakon njezina odlaska voditi ljubav u velikom krevetu smje tenom u sobi koju
je èistila i la tila svaki tjedan. Ljubav, mislila je; to je ono to æe podijeliti -
uzajamnu ljubav koja ih oboje usreæuje, takvu o kojoj je èitala, no koju nikada
nije iskusila. Ne radi se tu o uzimanju tuðeg tijela kao u kraði. Ili u silovan
ju. Pristanak na silovanje; ona je samo to poznavala - silovanje koje rtva prihva
æa kao svoju sudbinu i ne bori se protiv toga, nego tek pri eljkuje da to prije za
vr i.
Nigel je skinuo ruku sa enina ramena kako bi pomogao Hermioni odjenuti kaput; ot
pralio ju je do njezina automobila i raspr io po zaledenim prozorima i vjetrobran
u sprej za odmrzavanje. Hermione se odvezla, pomisliv i
110
s mimim zadovoljstvom da æe ga opet vidjeti sutra ujutro. Sad se imala èemu vese
liti.
Laura joj je u nula u ruku nekoliko novèanica; uskoro je otkrila da je dobila deset
funti. Bila je to doista velikodu na nagrada za u itak u mirnoj veèeri! Doæi æe kad
god je pozovu, bude li to mogla izvesti bez Walterova znanja.
Kuæi je vozila vrlo oprezno. Bilo bi tipièno za nju da se sada otkli e s ceste ili
uèini kakvu glupost; mogla bi je èak zaustaviti policija i natjerati na puhanje
balona, premda od jedne èa a vina ne bi trebao pozelenjeti.
Unatoè takvim strahovima, Hermione je uspje no dovr ila svoje putovanje i tiho skren
ula na stazu pred kuæom. Otvorila je vrata gara e i uvezla automobil; motor je tih
o radio, svakako dovoljno tiho, pomislila je, da ne probudi Waltera koji je uvij
ek tvrdo spavao. Zatvoriv i vrata gara e, tiho je po la do stra njeg ulaza. Kuæa je bila
u potpunom mraku, no Hermione je sa sobom ponijela d epnu svjetiljku kojom je sad
a osvijetlila bravu dok je u nju gurala kljuè.
Kljuè se okrenuo, no vrata se nisu otvorila. Polagano joj dopre do svijesti da
je zasun navuèen. Walter je zacijelo po ao provjeriti jesu li zakljuèana, otkrio d
a je propustila to uèiniti i sam se osigurao protiv provalnika.
A mislila je kako æe sve biti lagano! Kako je glupa bila. Walter je zacijelo èes
to provjeravao zakljuèava li vrata pa je isto uèinio i veèeras. Njezino je vesel
o raspolo enje i èezlo dok se pitala to uèiniti. Nije se usuðivala pozvoniti na pred
nja vrata i probuditi Waltera; htio bi znati gdje je bila i stra no bi se razljuti
o. Ako bi razbila
111
prozor, znao bi to je uèinila; vidio'bi sutradan poèinjenu tetu, èak i ako bi posa
o obavila bez mnogo buke.
O, kako je glupa bila to nije ~ve pomnije promislila i naèinila bolji plan. Mo da p
ostoji i drugi naèin da ude. Znala je da ne mo e donijeti duge ljestve koje je Wal
ter rabio za èi æenje lijeba; bile su to stare drvene ljestve, vrlo te ke i ona mu ih
je morala pomoæi donijeti iz gara e. to da radi?
Nakon nekog vremena vratila se u atomobil. Na stra njem je sjedalu bio prekrivaè,
pripravljen za hitne sluèajeve. Povukla je za sobom vrata gara e, umotala se u pre
krivaè i skutrila na stra njent sjedalu, poku avajuæi zaspati.
Postalo je jako hladno.
Walter je slu ao kako se vraæa. Bio je u spavaonici i potpuno odjeven koraèao sobo
m, kipeæi od bijesa.
Lo e mu je raspolo enje na sastanku jo dodatno pogor ala Pam Norton. Pozdravila ga je k
ada je u ao, va no sjedeæi iza svoga kupa papira. Smatrao je da si je Pam prisvojila
polo aj koji je trebao biti dodijeljen njemu; bila je blagajnik vijeæa i na to je
mjesto izabtana unatoè tomu to se Walter, tako iskusan u novèanim stvarima, ponu
dio za nj.
- O, Waltere - pozdravila ga je te veèeri. - Lijepo je vidjeti Hermione u pokret
u.
Walter se odmah zapitao gdje li je Pam mogla vidjeti Hermione. Modrice su je, i
zuzev to se crkve tièe, morale prikovati za kuæu, jer zacijelo nije eljela da je l
judi vide u takvu stanju. No, i la je na ujutro uz kavu«, sjetio se; Pam ju je ja
maèno ondje vidjela.
112
- Dakako da je u pokretu - reka'o je u obrambenom stavu. - Za to ne bi bila?
- Mislila sam na njezine izlaskg. Vo nje taksijem i biciklom. Èini se da ivi posve
novim ivotom, zar ne? Mislim da je to sjajno. Sigurno joj djevojke jako nedostaj
u; potrebna su joj neka nova zanimanja. Pretpostavljam da si je na la nove prijat
elje.
- Nove prijatelje? - uzvikne Walter, ponavljajuæi za njom.
Pamela je eljela poljuljati Walterov samodopadni spokoj i uspjela je.
- Odlazi nekamo na biciklu èetvrtkom ujutro i podnevnim autobusom utorkom - rek
la je vedro. - No ovog utorka vratila se kuæi taksijem. Kasnije nego obièno - do
dala je.
Walter nije imao vremena za podrobnije ispitivanje, jer su u tom èasu stigli ost
ali èlanovi vijeæa, s vikarom èije je lice bilo namr teno zbog lo e vijesti o stanju
crkvenog tornja, to æe zacijelo zahtijevati skupe popravke. Walter je sjedio, m
rko gledajuæi u papire pred sobom, osjeæajuæi kako æe mu se glava rasprsnuti. Pr
vih pet minuta sastanka sjedio je u ti ini, kao da ne èuje ni ta oko sebe, a to je
bilo vrlo neobièno jer bi, kad god je imao priliku, dobacio kakvu primjedbu. Vra
tiv i se kuæi, Robert Mountford je rekao Helen da je Walterovo lice bilo ljubièas
to prvih èetvrt sata sastanka. Nije se prvi javio za raspravu o svojem planu noæ
nih stra a kao to je Robert nakon noæa njeg razgovora oèekivao. Èak i ako je smatrao
Robertov odgovor otresitim ili omalova avajuæim, zacijelo se nije zbog njega pje
nio od bijesa jo gotovo dvadeset èetiri sata kasnije - smatrala je Helen.
- Pam Norton je razgovarala s njim. Ne to o Hermioni i taksiju. Nisam obratio poz
ornost - rekao je Robert koji se pravio da ne u iva u ogovaranju.
113
- Drago mi je zbog nje. Mi lim, zbog Herniione rekla je Helen, blago zainteresira
na.
- Smirio se nakon nekog vremena - reèe Robert. - Mo da je imao lo dan u uredu.
Robertovi radni napori u posljednje vrijeme bili su ogranièeni na dosadne, bespl
odne diskusije na raznim vijeæima kojima se osjeæao du nim pribivati. Nedostajali
su mu u ici njegova ranijeg ivota generalnog direktora tvornice lake industrije. Sa
da s.: najljep e provodio u golf klubu, kamo je odlazio triput na tjedan. Njegovi
suigraèi nisu se meðusobno optereæivali privatnim te koæama, ba kao to u doba dok
je radio kolege nisu eljeli prièati o svomu obiteljskom ivotu. Osim u sluèajevima
va nijih dogaðanja, poput vjenèanja i roðendana te katkada razvoda, dr ali su svoj
privatni ivot onakvim kakav i treba biti: privatnim. Kad zna za tuðe nevolje, katk
ada si prisiljen poduzeti ne to, a Robert se radije nije ni u to mije ao. Helen ga je
nazivala nojem, no on bi joj odgovorio da ljudi trebaju zadr avati svoje nevolje
za sebe.
- Ne volim Waltera - reèe Helen. - Ne gleda ljude u oèi.
- Mene gleda - reèe Robert, iznenaðen.
Dakle radi se o ervama, pomisli Helen. Walter nije opu ten sa enama. Kao i Belinda,
i ona je to primijetila. Robert je ponudio Walteru, da æe ga povesti kuæi. - Hva
la. Radije æu se pro etati - rekao je Walter,
omotav i al oko vrata prije nego to iziðe.
Ledilo se. Koraèao je, misleæi o onomu to je Pam rekla. Vo nja u taksiju, ma nemoj!
Hermione æe mu morati polo iti raèun za taj izdatak i ponuditi dobro opravdanje
za svoju rastro nost. I to znaèe te redovne vo nje biciklom? I tjedne vo nje autobusom
?
Pam Norton ga nije pretekla na putu kuæi; po la je u The Grapes s drugih dvoje vij
eænika.
114
Walter nije oèekivao da æe pronaæi Hermionu jo uvijek budnu; veæ ju je godinama,
vraæajuæi se sa sastanaka, zaticao u postelji, premda joj, je govorio da je nje
gova majka uvijek èekala oca. Vanjsko svjetlo jo uvijek je gorjelo, kao i jedna
svjetiljka u hodniku. Ni na jednom od prozora na katu nisu se vidjela svjetla. D
akle, sigurno ne èita u Janinoj sobi. Mo da hini da spava.
Njezino preseljenje u Janinu sobu do ivio je kao æu ku. Kako se usuðivala prkositi m
u? Njezin ga je èin potresao i stoga jer mu je do sada uvijek uspijevalo potèini
ti je. Otkljuèavajuæi ulazna vrata i ulazeæi u kuæu, odjednom osjeti takav bijes
da po eli razbiti cijelu kuæu. Buèno se kretao, udarajuæi vratima. Ba neka se prob
udi, pomislio je, ako doista spava.
Odjednom mu postane vrlo vruæe pa pode u kuhinju po vode. Popio je naiskap pune
dvije èa e. Potom se osvrnuo oko sebe, tra eæi tragove nereda na koje bi sutradan
ujutro ukazao Hermioni, no nije mogao pronaæi ni ta to bi joj spoèitnuo. Mogao bi s
am naèiniti tetu: zamrljati radnu povr inu, proliti mlijeko po stolu.
Dok je u predvorju vje ao kaput, uèini mu se da ne to nije na svome mjestu. Za èas j
e shvatio u èemu je stvar: na kuki nije bilo Hermionina balonera be boje koji je
uvijek nosila, pa èak i u crkvu, jer si nije kupila novi otkako su se vjenèali.
Provjerio je jo jednom, no nije bilo zabune: svi drugi kaputi bili su njegovi, i
zuzev jedne stare jakne koja je pripadala jednoj o.d djevojaka, a koju bi Hermio
ne nosila kad bi zatra io da mu pomogne u vrtu.
Mo da ga je odnijela na kat i objesila ga u sobi kojom se sada slu i.
Te kim se korakom uspeo stubama i buèno prodrmao vrata njezine sobe, pozivajuæi j
e, no nije dobio od
115
govora. Vrata su, dakako, bila zakljuèana. To ga nije iznenadilo; iznenadilo bi
ga da ih je mogao otvoriti ili da je odgovorila. Ponovno je zalupao ,na vrata i
nastavio je dozivati. Potpun nedostatak bilo kakva odgovora i savr ena ti ina odjed
nom ga uvjeri da je soba prazna. Nije bilo njezina kaputa, a ni nje. Vlalter je
bio siguran da je sam u kuæi.
Osjeæao se èudno, gotovo bespomoæno. Nije ga valjda ostavila, nije valjda doista
oti la?
Pretra io je druge prostorije u kuæi, a potom se sjetio poæi u gara u. Automobila n
ije bilo.
Na hladnom noænom zraku Walter zamahne akom prema tamnom nebu, pro aranom zvijezdam
a i gotovo krikne stra nu kletvu, no na vrijeme se suzdr i, sjetiv i se da bi ga u ti in
i noæi mogli èuti susjedi. Jedina osoba koja je ikada svjedoèila njegovu bijesu
bila je Hermione. Èak ga ni djevojke nikada nisu vidjele razjarenoga; tek bi po
njegovu smrknutom licu ili po zajedljivim, sarkastiènim primjedbama znale da je
pun zatomljena bijesa.
Walter ponovno zatvori vrata gara e. Ostavila ga je i uzela auto. Nije mogao znati
koliko je osobnih stvari uzela; bila ih je prenijela u Janinu sobu. Po ao je do o
rmara u kojemu su dr ali kovèege, no nijedan nije manjkao. Ipak, to nije ni ta zna
èilo; mo da je uzela plastiène vreæice kao to su djevojke èesto èinile. Provjerio j
e kupaonicu. Njezina èetkica za zube i spavaæica jo uvijek su bile ondje.
Ponovno je po ao u prizemlje, tra eæi poruku kakve su po njegovu mi ljenju obièno osta
vljale odbjegle ene. Nije bilo poruke. Potom je po ao u kuhinju i padne mu na pamet
da bi mogao provjeriti stra nja vrata. Vrata hodnika nisu bila zakljuèana, a na s
tra njim vratima, premda su bila zakljuèana, nije bio navuèen zasun.
116
Isplanirala je dopuzati natrag' dok on bude nevino spavao. Mo da je, otkako spava
u drugoj sobi, i prije to èinila a da on nije znao? Prije no , to se preselila to
joj je ipak bilo nemoguæe.
Sjetio se rijeèi Pam Norton o njezinim izletima i o vo nji taksijem. Je li si, kak
ve li stra ne misli, prona la koga drugoga? Ljubavnika? Sjetio se kako je Robert Mou
ntford primijetio da dobro izgleda; bilo je to prije modrica. Sad kad je mislio
o tome èinila mu se drukèijom i doista - njezina je pobuna bila znak da se promi
jenila. Na alost, izgleda da je jo uvijek nije uspio nauèiti pameti, premda je to
bilo samo pitanje vremena.
Zar bi je itko drugi po elio - neuglednu kakva veæ jest - i dosadnu? No èak je i W
alter znao da su u takvim pitanjima ukusi razlièiti; mo da je negdje postojao mu ka
rac kojemu bi se svidjela.
Bila mu je nevjerna!
Te su rijeèi bile grimiznim slovima utisnute u njegovoj viziji.
Metodièno je pokupio alice, tanjure i tanjuriæe iz kuhinjskih polica i naslagao i
h jedne na druge, odvajajuæi ih u tri hrpe i prelijevajuæi svaku sokom od rajèic
e; volio je sok od rajèice i umak Worcester, a obojega je bilo dovoljno da ukra
si porculansko posuðe. Do jutra æe se sok skrutnuti i morat æe se pomuèiti da ga
odstrani. Iskljuèio bi bojler i ispraznio spremi te kako ne bi imala vode za pran
je, no volio se kupati i ne bi oti ao na posao a da se valjano ne obrije. Mogao bi
isprazniti spremi te s vodom kad ujutro obavi to treba, pomislio je, vadeæi èa e i
sla uæi ih na radnu povr inu, a potom ih posipajuæi medom. Nedjeljom je volio doruè
kovati med umjesto marmelade. Posuo je med i po podu, po onim mjestima na kojim
a sam neæe morati hodati. Trebat æe joj sati da
117
poèisti taj nered. Dodao je bra na' i prelio sve vodom, naèiniv i ljepljivo tijesto.
Nakon toga, povukav i zasun na stra njim vratima, ugasio je svjetlo u predsoblju i p
opeo se u svoju sobu gdje je malo le ao na postelji u mraku, potpuno odjeven, a ma
lo hodao gore-dolje. Ne eli se suoèiti s njom u pid ami.
Vidio je automobilska svjetla kad je skrenula na kuæni prilaz i èuo je slabi zvu
k otvaranja gara nih vrata. Tiho je hodala do kuæe, poku avajuæi uæi. Spustiv i se do
prozora na stubi nom odmori tu Walter je ugledao slabo svjetlo njezine baterije. Nak
on neuspjela poku aja da uc~e, gledao je treperenje uske srebrne svjetlosne pruge
dok si je osvjetljavala put natrag do gara e. Zatvorila je jedno krilo vrata i pri
vukla drugo, no vrata se nisu mogla potpuno zatvoriti iznutra, to ga je radovalo;
ulazit æe joj hladan zrak. teta to je na stra njem sjedalu bio prekrivaè; auto je
bio dobro opremljen.
Bude li dovoljno hladno, upalit æe motor da bi mogla ukljuèiti grijanje u autom
obilu. Tad bi mogao poæi dolje i zatvoriti vrata gara e - zakljuèati je. Vrlo brzo
bi se ugu ila i to bi se protumaèilo kao samoubojstvo. Èinjenica da je prije tog
a èina naslagala porculansko posude i èa e posvuda po kuhinji i posula ih umakom i
ntedom jamaèno bi uèvrstila mrtvozornika u uvjerenju da je sisla s uma.
Èekao je kako bi zaèuo zvuk paljenja motora. Mo da æe je morati udariti i onesvije
stiti kako ne bi shvatila to se dogada i iskljuèila motor prije no to se nakupi d
ovoljno ugljiènog monoksida. S druge strane, zaspe li usprlCOS hladnoæi, mogao b
i se samo spustiti dolje i uvjeriti se je li sve pro lo kako treba.
To bi bilo jednostavno.
118
13.
Temperatura u automobilu polagano je padala, a Hermioni je ionako veæ bilo hladn
o jer je bila u oku. Umotala se u prekrivaè i poku ala smiriti ubrzano disanje; mo e
otpoèinuti barem dok se ne razdani. No misli su joj se luc~aèki rojile. Kako je
glupa bila to se oslonila na Walterovo uobièajeno pridr avanje rutine. Bila je to p
rièa njezina ivota. Nije èudo to joj je uvijek govorio kako je nesposobna. Bila je
to istina.
Na isti naèin ophodio se i prema djevojkaiua, premda u manjoj mjeri; uvijek je
tra io savr enstvo i nikada ne bi pohvalio njihov trud. Dugo je i njezin stav prema
njima bio takav, toliko je bila indoktrinirana njime. Tada je nastavnik u osnovn
oj koli u koju su i le rekao da mu se èini kako Jani nedostaje samopuzdanja, premda
je bila vrlo marljiva djevojèica i sigurno barem prosjeèno dobra uèenica; pohva
la i ohrabrivanje malih uspjeha kod kuæe mogli bi joj pomoæi.
Hermione je shvatila da je to istina i u asnula se pri pomisli da je i ona pridoni
jela Janinim te koæama. Jo su je proganjale uspomene na ta vremena kada, dodu e, nije
djelatno podr avala Waltera, no nije branila ni Jane dok joj je on posprdno, pa è
ak i osorno, prigovarao to ne zna plivati, to sa est godina ne zna brzo èitati ili
pak vezati vezice na cipelama.
Le eæi sklupèana u automobilu, smrznutih stopala, prisjeæala se svih onih prigoda
kada je trebala polaskati svojim kæerima, pohvaliti njihove uspjehe. Nakon nasta
vnikove primjedbe promijenila je svoje pona anje prema njima i njih su tri skoval
e neku vrstu urote, nastojeæi sakriti neuspjehe i nezgode od Waltera. Jane i Sa
rah su se udru ivale da za tite Hermionu, nastojeæi odvuæi oèevu pozornost ako bi on
a togod razbila ili prosula ili pak za
119
boravila staviti sol ili maslac na stol. Hermione je vidjela da im je te ko zbog t
oga.
Sama i promrzla u mraku, po~ovno je pro ivljavala vremena kada je puzala pred Walt
erom i gotovo cviljela poput prebijena psa; puno je plakala tih prvih godina. Ka
snije si je izgradila nevidljivu lju turu, oklop koji joj je omoguæavao pre ivjeti
iz dana u dan. Vi e se brinula za Jane nego za Sarah. Sarah je bila prilagodljivij
a od svoje sestre i sada je bila na sigurnom; radila je u talijanskoj obitelji u
kojoj je otac advokat. Jane je trebala potporu; mislila je da je na la oslonac u
Felixu koji ju je jednom, u svom voljenom mini morrisu, dovezao u posjet Hermio
ni. Sad je to poglavlje Janina ivota zavr eno i ivi sa skupinom mladih ljudi u Read
ingu. Sarah ju je posjetila ondje. -i ~iskreno je kazala svojoj majci da takav i
vot nije za;Jarxe.
- N~ zgodno je to dru tvo - rekla je Sarah. - Uglavnom,_su uredni. Neki su i zapo
sleni.
Poku avala je umiri~i Hermionu govoreæi joj da æe Jarre-sama rije iti svoje probleme
i da zna misliti vlastitom glavorn, no obje su znale da Jane te ko donosi odluke
i da. je po naravi pla ljiva kao i njezina majka.
Je li Walter znao da je nema kod kuæe? Hermione je najpr#je pomislila da je samo
zakljuèao vrata, misleæi da je u svojoj postelji. Razmi ljala je kako bi ujutro u l
a u kuæu a da on ne otkrije to je uèinila. Bi li mogla vrlo tiho provaliti kroz n
eki prozor i ostati neprimijeæena? Èim Walter ode na posao mogla bi pozvati neko
ga da popravi tetu i platiti mu od svoje plaæe.
Znala je da je to nemoguæe. Na svim su prozorima imali sigurnosne brave.
Mogla bi poku ati hiniti kako nije mogla spavati te da je izi la van na ranu jutarnj
u etnju, no on bi vidio .
120
da su na stra njim vratima jo uvijek' navuèeni zasuni, kao i lanac na prednjima.
A to da jednostavno nestan,e? Sakrije se negdje dok on ne ode na posao, a potom d
oðe kuæi? Imala je svoj kljuè; mogla bi uæi na prednja vrata. Kamo bi po la? Crkva
æe biti zakljuèana, a autobusna postaja je na Walterovu putu do kolodvora. Bil
a je siguma da æe poæi na posao kao i obièno. Hoæe li si sam prirediti doruèak?
Neko je vrijeme razmi ljala o svim moguæim rje enjima i postajalo joj je sve hladnij
e, pa je na posljetku odluèila pokrenuti motor kako bi mogla upaliti grijanje. O
tvorila je stra nja vrata, izi la van i prije nego to je sjela na vozaèko sjedalo, ma
lo je otvorila ulazna vrata kako bi omoguæila izlazak isparina. Walter neæe èuti
zvuk automobila; spavao je tako tvrdo, èesto glasno hrèuæi, da je nikada nije
~uo kada je u mnogim prigodama, ne mogav i zaspati, odlazila u prizemlje kako bi p
rovela ostatak noæi na kauèu. To je ostajalo neprimijeæeno; uvijek bi se u uljala
natrag u spavaonicu sljedeæega jutra i odjenula se dok bi on bio u kupaonici. D
jevojke su katkada znale; rekla bi im da je imala glavobolju i da nije e,ljela uz
nemiravati njihova oca.
Upalila je motor. Èinio joj se vrlo glasnim, a buku je pojaèavao rad automatskog
èoka.
Iznenada u zrcalu ugleda bljesak svjetlosti. Instinktivno je zakljuèala vrata,
prije no to se Walterova sjena nadvila nad-nju. Hodao je oko auta poku avajuæi otvo
riti vrata, dok se ona sklupèala na podu automobila, skrivajuæi lice od njega,
riho jecajuæi i tresuæi se od straha. Tad je èula kako su se vrata gara e zalupila
.
Imao je jo jedne automobilske kljuèeve koje je dr ao na pcivjesku zajedno s kljuèev
ima od kuæe. Mogao bi se vratiti.
121
Bila je dovoljno pametna da 'iskljuèi automobilski motor. Tad je poku ala iziæi iz
gara e, no vrata su bila zakljuèana. Bila je zatoèena.
Zrak je veæ bio pun automobilskih isparina. Vratila se natrag u automobil i pono
vno se zakljuèala, cvileæi, drhteæi i èekajuæi Waltera. No on se nije vratio.
Napokon je svanulo. Hermione je u meðuvremenu zapala u lagan san. Probudio ju je
neki zvuk. Kad se uspravila, zraka svjetlosti osvijetli njezinu mraènu tamnicu
. Vrata gara e bila su otkljuèana i lagano poluotvorena. Dok se Hermione uspjela
potpuno uspraviti na sjedalu i pogledati iza sebe, Walter se veæ bio vratio u k
uæu, no ona to nije znala - mogao je vrebati kraj vrata.
Ne. Zacijelo eli svoj doruèak. Zato ju je oslobodio. Pru ila je ruku i napipala pre
kidaè unutra njeg svjetla u automobilu te pogledala na sat; bilo je est i trideset,
doba kada je obièno odlazio u kupaonicu.
Ukoèena i promrzla do kosti, Hermione je protegnula svoje bolno tijelo i udove
te izi la iz automobila. Stavila je kljuèeve u d ep i pod prstima napipala utje nu tvr
doæu novca koji joj je Laura Wilson, èinilo joj se, beskonaèno davno dala. Bare
m je imala tu i ostalu svoju zaradu. Protresla je prekrivaè, slo ila ga i vratila
na stra nje sjedalo. Tad je gurnula gara na vrata i krenula prema kuæi.
Znala je da æe ostaviti stra nja vrata otkljuèanima; za to bi je inaèe oslobodio? U la
je u predvorje, a potom u kuhinju i ugledala nered koji je Walter naèinio, no n
ije joj bilo stalo. Kad je nogom ugazila u med prosut po podu, jednostavno je sk
inula cipelu i nastavila dalje, prema kupaonici, sretna to se napokon mo e olak ati;
tijekom noæi se bojala da æe morati èuènuti i oneèistiti pod gara e. Potom je op
rala lice i ruke i poèe ljala se.
122
to sada?
Pa doruèak, dakako.
Kad je Walter si ao u prizemlje, zavr iv i svoj jutarnji kupaonièki ritual, kuhinja j
e veæ bila djelomice pospremljena a doruèak ga je, kao i obièno, èekao na stolu
dnevne sobe; jedina neobiènost bila je u tome to Hermione nije postavila pribor
i za sebe. Stajala je nad slivnikom, jo uvijek drhtureæi i tresuæi se, pomno pe
ruæi gotovo svaki komad porculanskog posuða koji su imali u kuæi, dok je oèekiv
ala da uðe i napadne je i verbalno i tjelesno. Zatvorila je vrata kako bi ga èul
a kad bude ulazio; htjela je imati vremena da se okrene i suoèi s njim. Ni ta se
nije zbivalo.
Nastavila je sa svojim poslom, ni ta ne razbiv i. Kad je do ao èas da Walter pode u za
hod, na tren je prestala s radom i slu ala je kako odlazi. Potom je potrèala na ka
t i zakljuèala se u svoju spavaonicu sve dok se, u svoje uobièajeno vrijeme, nij
e odvezao na kolodvor.
Walter je morao saznati gdje je Hermione bila. Prisjetio se primjedbe Pamele Nor
ton i ranije na
pomene Roberta Mountforda o Hermioninu izgledu. to je ono rekao? Da je lijepo vid
jeti Hermionu rascvalu? Kakva neobièna reèenica. Cvijeæe cvate; ene postoje. Koli
ko se Walter mogao prisjetiti, odgovorio mu je da je Hermione uvijek dobro. Bila
 je to istina; nikada nije bila slu beno bolesna, premda je povremeno imala prehla
de i pretvarala se da boluje. Osim poslije roðenja djevojèica, nekoliko dana nak
on nekih od njezinih pobaèaja i nekoliko dugih tjedana iza operacije, izvr avala
je svoje du nosti manje ili vi e uèinkovito. Dok je bila u bolnici, pa i neko vrije
me poslije toga, svakoga im je dana dolazila ena koju je sam prona ao kako bi èuval
a djevojèice i bri
123
nula se o kuæi. I njemu samomu uvijek je bilo dobro; bila je to jednostavno stva
r discipline; èovjek ne smije obraæati pozornost na svoje boljeti,ce.
Po tedio ju je, tijekom noæi. Na posljetku æe otrpjeti najvi u kaznu, no to se treba
dogoditi onda kad tako odluèi, a ne nepromi ljeno. Znao je da æe u meðuvremenu u
tamnièenje u mraku biti najgora kazna za Hermionu, koja nije voljela skuèene pro
store. Jednom je prigodom skvièala i vri tala, pokazav i potpun gubitak kontrole, ka
da su se zaglavila vrata nu nika u unajmljenoj kuæi u kojoj su s djevojkama odsjel
i na ljetovanju. Tada je izazvala sablazan, osramotiv i i njega i njihove kæeri.
Znao je da neæe moæi iziæi iz gara e kad zakljuèa vrata; nije bilo prozora ni drug
og izlaza. Jedino se bojao da æe ukljuèiti svjetlo u automobilu, pri èemu bi mog
la istro iti bateriju, no znao je da je do svitanja ostalo jo premalo vremena da bi
time ugrozila njegov jutro nji odlazak na posao.
Pam Norton je rekla da svakoga utorka odlazi nekamo podnevnim autobusom. Sigumo
je mislila na autobus za Freston. Je li odlazila s kime na ruèak? Veæ je potpu
no .odbacio zamisao da se mo da sastaje s mu karcem, a opet - uskraæivala mu je nje
gova braèna prava, a nije li to bio znak nevjere?
Pustit æe joj malo slobode, slijediti je iduæeg utorka i otkriti odredi te njezini
h tajnovitih lutanja. Imao je sva prava znati kamo je odlazila i to je radila, tr
o eæi njegov novac na autobusne karte.
Vozeæi se cestom do frestonskog kolodvora sjetio se da èetvrtkom odlazi nekamo b
iciklom. Danas je bio èetvrtak i mogao je onesposobiti bicikl - ispuhati ili iz
bu iti gume. No s druge strane, ionako neæe biti raspolo ena za vo nju prirodom nakon
noæi provedene u gara i; danas
124
æe ostati u kuæi, a on æe se veæ polirinuti za bicikl prije no to ga sljedeæi put
po eli upotrijebiti. Osim ako se prije toga ne pobrine za va nije pilanje I-~ermion
e same i zauvijek je se ne oslobodi. Bilo je to tako lako; stisak oko vrata i s
ve je u hipu gotovo. Ipak, s Hermionom mora biti oprezniji, mora isplanirati i p
romisliti svaku pojedinost kako bi se njezina smrt èinila sluèajem ili samoubo
jstvom. Ne smije se posumnjati na umorstvo.
Odluèio je. Uèinit æe to. Buduænost æe mu ponuditi nov, ispunjen ivot s partneric
om koja æe ga biti vrijedna. Kamo bi toèno oti ao sa svojom partnericom nije bio s
iguran, no sve bi bilo moguæe jednom kad bi bio slobodan.
Walter je razmi~ljao o eni koju je ugu io u mraènoj ulièici. Prepoznala ga je iz pr
ija njeg susreta i odbila je ponovno ga primiti kao klijenta. To mu se veæ dogaðal
o i dovodilo ga je do bijesa. ena se bavila takvim poslom; poslom u kojemu joj je
du nost udovoljavati svim ukusima. Ne ide to - suprotstaviti se Walteru Brownu.
Kad bi prkosio svojim roditeljima, u mladosti, nauèili bi ga po tovanju a sada je
i on tra io po tovanje od onih koji su bili u njegovim rukama. Mu karac je glava kuæe;
ene koje ondje ive podlo ne su mu, svomu gospodaru. Tako je Biblija uredila stvari,
premda su se moderne ene bunile protiv takvih propisa. To im nije donosilo dobr
o. Sve vi e je razvoda, ene i djeca odlaze od kuæe da bi se brinule same za sebe.
Mladi odrastaju bez osjeæaja za pravila pona anja i stegu; kradu automobile i plja
èkaju.
Nakratko je zaboravio na enu s dugom kosom i doista se zaprepastio kad je u la u vl
ak na stanici u Creddingtonu i sjela blizu njega, s druge strane prolaza. Nije
nijednom pogledala ni njega niti kojeg drugog putnika. Nije znao je li ga uopæe
primijetila.
125
Slijedio ju je u Londonu. Bila je to predobra prilika da bi je propustio. Na pos
ljetku, uskoro æe se osloboditi Hermione. Tad æe poku ati objas~iti ovoj eni kakvu
je pogre ku poèinila grubo se ophodeæi prema njemu kad joj se on elio samo isprièat
i.
Prateæi je pje ice ili podzemnom eljeznicom, odr avajuæi razmak, i ao je za njom do kuæ
e u Kensingtonu i promatrao kako se penje uz nekoliko stuba do glavnih vrata i
zvoni. Nekoliko èasaka poslije gumula je otvorena vrata i u la.
Èekao je neko vrijeme, no ona se vi e nije pojavila. Sad kad zna njezino odredi te u
vijek se mo e vratiti ovamo.
14.
Hermione neæe zakasniti na farmu Humci.
Imala je jo mnogo posla kod kuæe, no to mo e prièekati. Walter je oti ao: sigurna je
dok se ne vrati, a to ni u kojem sluèaju ne bio trebalo biti prije pola sedam. N
ije oèistila kuhinjski pod: ljepljivu masu meda i bra na bit æe te ko odstraniti. I
prije je morala èistiti sliène prljav tine. Bio je to stari Walterov trik; posljed
nji put je to uèinio kad je podr ala Sarinu zamisao da ode na tulum k prijateljici
i prespava ondje. Walter je do ao kuæi i saznao da je Sarah oti la bez njegova dopu t
enja. Uspjela je izbrisati sve tragove upravo prije Sarina povratka.
Wilsonovi su bili zadovoljni Hermioninim radom, a isto tako i Theresa Cowper i J
eremy. Èinilo se da je gospoda Fisher voli i Hermione je znala da je simpatija
stare gospode iskrena; nije je uzrokovala vlastita osamljenost a ni sa aljenje pre
ma Hermioni, èiju je nesreæu zapazila. Za to bi Walter uvijek imao pravo, a ona kr
ivo? A to da ga je pitala za to ju je cijele noæi dr ao zatoèenom u
126
gara i? I da ga je, nadalje, pitala mi li li on da mu karac treba tako postupati sa sv
ojom enom?
Sve bi izokrenuo. Rekao bi da j,e do ao zatvoriti vrata gara e, ne znajuæi da je on
a unutra, u automobilu. Kazao bi da mu nikada ne bi palo na pamet da je izi la do
k je on bio na sastanku. Bilo je to nerazumno pona anje s njezine strane. Ako je el
jela iziæi, trebala ga je samo pitati, pa ako bi njezin zahtjev bio razuman, bio
bi odobren. Mogla je zamisliti èitav dijalog ba kao da se uistinu dogodio. Sada
je znala da nije ona bila nerazumna nego on, a da je itko od njihovih susjeda -
Nortonovi, primjerice - saznao kako je provela noæ i kakav je nered Walter nap
ravio u kuhinji, zacijelo bi se zaèudio to ona to podnosi.
Ovakve su misli prolazile Hermioninom glavom dok se, æuteæi se prljavom nakon sv
oga noæa njeg iskustva, na brzinu okupala i presvukla. Potom se otputila na bicik
lu dok su joj se glavom jo uvijek rojile zbunjujuæe i te ke misli.
Putovanje joj se danas èinilo dugim. )o uvijek je bilo vrlo hladno, a inje se pop
ut eæerne glazure pohvatalo po uskoj pruzi trave uz put, ivici i golom drveæu. Os
jeæala je te inu u nogarna dok je okretala papuèice bicikla. Mogla bi popiti alicu
jake kave kad stigne; Nigelu to ne bi smetalo: njezinu bi potrebu za kavom prip
isao pospanosti, zbog sinoænjeg kasnog rada.
Kad je gurnula glavu kroz vrata njegove radne sobe kako bi javila da je stigla,
nasmije io joj se. Premda se gotovo ru ila od iscrpljenosti, Hermione je osjetila ka
ko joj srce veselije kuca. ivot se nije sastojao samo od Waltera i èemera.
- Nije vas uni tila posljednja noæ? - upita je, odgurujuæi se na svome stolcu na
kotaèiæima. - Toèni ste kao i uvijek?
127
- Nadam se - rekla je, odjeð'anput osjeæajuæi nervozu pri pomisli da je mo da zak
asnila nekoliko minuta.
- Dakako da jeste - odgovoriq je. Nije mu promaknuo njezin nervozni odgovor. -
Je li sve u redu? - upitao ju je, poku avajuæi ne zuriti previ e pozorno u njezino b
lijedo lice. Modrice su izblijedjele, no jo je uvijek na desnom obrazu imala uæk
astu mrlju. Vidjev i te o iljke borbi, Laura nije bila zadovoljna Nigelovim obja njen
jem o sluèajnoj nezgodi.
Hermione se pitala to bi rekao da mu povjeri kako je provela noæ u gara i. Isku enje
je za trenutak bilo jako, no odoljela mu je.
- Da, naravno - brzo je rekla. - Idem na posao zatvorila je vrata sobe, a Nigel
se vratio na posao. Kako je ljubazan, pomislila je, vadeæi usisavaè za
pra inu i noseæi ga u dnevnu sobu u kojoj je pro le noæi provela nekoliko mirnih sat
i. Sva sreæa da je tada malo odrijemala; barem je donekle nadoknadila neprospava
nu noæ.
Usisavajuæi pra inu oko kamina i s poda, razmi ljala je o Nigelu i Lauri. Vjerojatno
su i oni imali razmirice; svi ih katkada imaju, ma koliko se dobro slagali, no
uz meðusobnu toleranciju, sve se mo e rije iti.
Nije mogla zamisliti da bi Nigel udario Lauru ako joj pregori prepeèenac ili ako
zakljuèi da rukavi njegove ko ulje nisu savr eno izglaèani. Laura, dodu e, i nije mno
go glaèala ovih dana - to je uglavnom bio Hermionin posao - a i kad jest, nije j
oj ba i lo od ruke; Hermione je vidjela dokaze toga. Svakako ne bi zadovoljila Walt
erove zahtjeve. Nikad nije pekla torte i tek bi tu i tamo ispekla kakvu pitu il
i nabujak; vidjelo se to po sadr ajima njezine smoènice i hladnjaka. A ipak to nij
e bilo va no; djeca i Nigel doimali su se sretnima, ba kao i sama Laura. Ona je, d
akako, bila pametna i imala je dobar posao;
128
dugo se kolovala da bi stekla svoju struènu spremu i sada zacijelo dobro zaraðuje
.
Hermione je udajom za Walter~ odbacila svoju priliku za fakultetsko obrazovanje
i vlastitu karijeru. Mo da i ne bi zavr ila studij; mo da ne bi bila uspje na u poslu;
no nije èak ni poku ala. Walter æe se pobrinuti za nju, mislila je u to vrijeme, n
o on je zapravo dobio neplaæenu domaæicu, zakljuèila je sada, peruæi kuhinjski p
od novom krpom koju je Laura kupila pro loga tjedna. Krpa je imala dugaèke zelene
rese od neke osobite tkanine i kad bi se njome pre lo po podu, ostajao je gotovo s
uh.
Nigel je banuo u kuhinju dok je ona prala posljednji preostali dio poda kraj tedn
jaka.
- Ostavit æu vam tragove na èistom podu - rekao je. - No, vrijeme je za kavu.
- U redu je. Gotovo je suho - reèe Hermione. Ova je krpa sjajna.
- Zar nemate i vi takvu? - upitao je, a kada je odgovorila da nema, rekao joj j
e da si je mora kupiti. Mogla bi, od svoje zarade, no kako bi to objasnila Walte
ru?
- Da - slo ila se. - Razmislit æu o tome.
Dok su pili kavu, isprièao joj je o skora njem dogaðaju u koli - bo iænom igrokazu u
kojemu æe James glumiti jednoga od kraljeva, a Fiona anðela Gabrijela. Sva æe dj
eca nastupiti, pa makar samo u kratkim ulogama pastira ili u pjevaèkom zboru. Ne
ki æe pu tati glazbu s kasetofona ili èitati prigodne stihove.
- Uvijek zovete djecu po imenima - rekla je. - Mislim, nikada ih ne zovete »kli
nci«.
- Mrzim taj izraz - rekao je. - Nikada ga ne upotrebljavam, no èesto ih zovem z
ajednièkim imenom udjeca«.
129
- Ja sam svoje obièavala zvati »djevojke« - reèe Hermione.
Bilo je to prvi put da je sppmenula svoju obitelj. Kad god se èinilo da æe razgo
vor krenuti k osobnijim pitanjima, uzmaknula bi te bi ili za utjela ili promijeni
la temu. Nigel ju je promatrao kako sjedi gledajuæi dolje, u stol. Gledao je nje
zine ruke, crvene i ispucale, kojima je stezala alicu kupljenu za odmora u Britta
nyju. On i Laura donosili su alice sa svakoga mjesta koje bi posjetili i imali su
veæ popriliènu kolekciju.
- Koliko je godina va im kæerima? - upitao je. Znao je samo da ima odraslu djecu k
oja su oti la od kuæe; to mu je rekla kad je bila na razgovoru za posao.
- Jane ima devetnaest, a Sarah osamnaest godina - rekla je.
- Zacijelo su vam kao malene zadavale puno posla. - Da, bile su kao blizanke - r
ekla je. Razlika medu njima bila je manja od jedanaest mjeseci i ta je èinjenica
katkada poticala ljude na zaèuðeno podizanje obrva ili zajedljive podsmijehe.
I same djevojke su to primijetile i nikada se time nisu hvalile. - Izvrsne su p
rijateljice.
- to sada rade? - upitao je. - Sigurno su na fakultetu, ili mlaða mo da jo uvijek n
ije.
- Nijedna nije - odgovorila je. - Sarah je u Italiji. Uèi jezik. - Hermione se b
arem tomu nadala. Sarina je du nost, zapravo, bila pouèavanje djece engleskomu.
- To je dobro - rekao je. Èinilo se da je ovo za Hermionu osjetljivo pitanje, p
a je nije ispitivao o drugoj kæeri. Ova èudna, neugledna namje tenica poèinjala ga
je zanimati. Danas je izgledala vrlo umorno, pa se pomalo osjeæao krivim zbog t
oga - zbog njih je i la kasno na spavanje. S druge strane, on nije bio umorniji n
ego obièno, a i Laura je oti la na posao u svom uobièajenom, veselom
130
raspolo enju. Na posljetku, nije bilo tako kasno. Mary, kako je on zvao Hermionu,
sada se èinila mnogo opu tenijom nego kad je prvi put do la u, kuæu, no jo uvijek je
bila stidljiva i uvijek je imala obrambeno dr anje; tu no je bilo vidjeti to na eni
njezinih godina. Razmi ljajuæi o tome, Nigel je precijenio Hermioninu dob za gotov
o deset godina; kasnije su se ljudi zapanjili saznav i pravu istinu - imala je sam
o èetrdeset godina.
- -Sarah æe mo da jednoga dana iæi na fakultet reèe Hermione. - Mogla bi, pretpos
tavljam.
- Svatko mo e. Mogli ste i vi - gorljivo reèe Walter. - A mo da i jeste?
- Ne. Udala sam se s osamnaest godina - rekla je. - No pitam se jesam li, i da n
ije bilo toga, mogla?
- Jeste li mogli, to? - Koliko je dugo bila udana prije no to su se rodile djevojè
ice?
- Iæi na sveuèili te. Namjeravala sam - rekla je. - Dakako da ste mogli ako ste im
ali dobre rezultate na maturi - rekao je.
- A postoje moguænosti i za ljude koje simpatièno nazivaju zrelim studentima.
Pa zar ona to nije znala? To nije bila tajna informacija.
Od èega je toliko izmo dena? Je li imala preuranjenu menopauzu? Nigel je redovito
èitao sve èlanke u èasopisima za koje je pisao i bio je dobro obavije ten o enskim
problemima.
- Pitam se kamo je nestala umjetnost zavodenja? - rekao je iznenada.
- Sto? - zurila je u njega, spustiv i svoju alicu. - Toga je nekada bilo. Zavoðenja
, mislim - rekao je, prisjeæajuæi se kako je zaveo Lauru jedne veèeri dok su bil
i siroma ni studenti. Po li su u kino, potom se vratili
131
u njegov unajmljeni stanèiæ i ondje jeli ribu i krumpiriæe. Dvije godine kasnije
vjenèali su se. - Razmi ljam bih li napisao èlanak o tomu - brzo je slagao, no èi
m je to rekao zamisao mu se uèinila dobrom. - Stalno to vidite na televiziji -
nastavio je. - Da nema zavodenja. Vidite odsustvo zavodenja, mislim. Pokazuje n
am se instant-seks, i to agresivni. Nema nijansi - nema nje nog, romantiènog prist
upa. Sla ete li se?
- Pa - da. Valjda je tako - odgovori Hermione koja nije bila posve sigurna da ga
razumije.
- Nestalo je udvaranja - rekao je veselo. - Hodanja - kako se to starinskim rjeè
nikom zvalo. Katkada je to trajalo godinama. Kakav napor za obje strane - nasmij
ao se.
to bi uèinila da je poljubi? Dopustio je da mu ta misao proleti glavom, da bi je
odmah potom odbacio. Bilo bi to poput iskori tavanja djeteta, a osim toga, napusti
la bi ih. Znao je to. K tome, nije osjeæao elju za njom, niti ikakve osjeæaje, sa
mo je bio znati eljan.
Isprièao je Lauri o svomu razgovoru te veèeri. - Jesi li i ta poku ao? - upitala ga
je odmah.
- Bio sam u isku enju - priznao je. - Radi potreba istra ivanja.
- Ostat æemo bez vra ki dobre kuæne pomoænice podlegne li isku enju - reèe Laura. -
Otpustit æu je. - Ne brini se. Ogranièit æu svoj eksperiment na raz
govor. I Hermione je razmi ljala o tome. Da je to bila sce
na u kakvu filmu ili knjizi, poku ao bi je zavesti. Pitala se kako bi bilo. Uznemi
rujuæe, ali uzbudljivo uzbuðujuæe, a ne zastra ujuæe. Vozeæi se kuæi, zami ljala je
Nigelovo sitno, suptilno lice, s visokim èelom i gustom, svijetlom
132
kosom pro aranom sijedim vlasima i' njegove tamnoplave oèi, toliko razlièite od Wa
lterovih bljedunjavih i ledenih.
Potpuno je zaboravila na nere~l koji ju je kod kuæe èekao.
Walter nije progovorio ni rijeèi sve do poslije veèere.
Kasno se vratio te kao i obièno u takvim prigodama, po to bi pro ao kritièan trenuta
k u kojemu je oèekivala njegov dolazak, u polusatnim vremenskim razmacima tijek
om prometne pice i u jednosatnim nakon nje, Hermione bi se nakratko opustila, a
potom bi napetost ponovno rasla u njoj prije dolaska sljedeæeg vlaka. Ma kojim
vlakom do ao, mo e zakasniti; u ovo doba godine zna biti li æa na pruzi ili leda na sk
retnicama - bila su to ubièajena obja njenja njegovih zaka njenja - i nikada nije m
ogla biti posve sigurna da neæe iznenada banuti ba u èasu kad joj oprez popusti.
Veèeras je bila vrlo umorna; nakon stresova u posljednja dvadeset èetiri sata o
sjeæala se izubijanom. Kako æe ivjeti ovako sljedeæih dvadeset ili trideset god
ina? S druge strane, napusti li Waltera, kamo bi mogla poæi?
A da se zaposli kao kuæna pomoænica i radi cijeli dan, bi li mogla priskrbiti do
voljno da si unajmi sobu i prehrani se? Jedva, mislila je, no ne bi mogla ostati
u frestonskom okrugu; bilo bi to previ e poni avajuæe za Waltera. No, za to bi ga alil
a? Ionako bi svi drugi suosjeæali s njim kao s napu tenim mu em. Ubno bi si na ao nek
u drugu lakovjernu enu i doveo je u kuæu koja bi po pravu trebala biti Hermionina
. Njezino im je naslijeðe osiguravalo pristojan ivot jo od dana vjenèanja. Sada jo
j je bilo jasno za to se Walter o enio njome, no u ono doba, zbog mladosti, neiskust
va i èinjenice da je tada
133
oplakivala svoga oca, nije uspjela prdzrijeti njegov plan. Neka starija djevojka
mo da bi bila posumnjala u pravu narav njegovih motiva, koje je i njezina ujna na
slutila. Vjerojatno ne bi pokazao zanimanja za neku djevojku bez novca i izgleda
za buduænost.
Kakva je neznalica bila, kakva naivka i glupaèa! Kako joj se Walter morao smijat
i sve to vrijeme! Prihvativ i istinu o pravim razlozima Walterova zanimanja za nj
u, njegova udvaranja, kako bi to Nigel nazvao, Hermione se osjetila poti tenom i
zaprepa tenom. Uspjelo mu je osvojiti je i bez zavoðenja. Shrvana tugom, nije se m
ogla otresti te pomisli. alila je naivnu djevojku kakva je bila, malo je otplakal
a, no tad se sabrala i ukljuèila televizor; Walter im barem to nije uskratio - v
olio je gledati neke sportove. Veèer je promicala i Hermione nije obraæala mnogo
pozornosti na emisije koje su smjenjivale jedna drugu. Nakratko je zaspala i ni
je èula automobil. Prvo upozorenje o Walterovu povratku stiglo je s buènim zatv
aranjem kupaonièkih vrata.
Uzburkana srca iskljuèila je televizor i pojurila u kuhinju; oèekivat æe da veè
era bude spremna u èasu kad se pojavi.
Tada je odluèila. Veèeras æe morati malo prièekati. Neæe brzati i trèati. Ako se
, zakasniv i toliko, nije mogao potruditi nazvati je i reæi joj kojim vlakom dolaz
i, za to bi se ona ustrèala da mu pru i uslugu kakvu ne bi dobio ni u Ritzu? Na takv
u mjestu èovjek naruèi jelo i èeka dok se ne pripremi, barem je ona tako mislila
; bilo bi mu pametnije èekati dok mu skuha svje e povræe, umjesto to ga svaki put
na brzinu podgrijava na maslacu u tavici. Pomogla bi joj mikrovalna peænica; taj
bi aparat zauvijek rije io problem zaka njelih veèera; mogla bi odvojiti Walterov
dio na tanjur i potom ga samo podgrijati kad on
134
doðe, a svoj bi obrok mogla jesti 'u isto vrijeme svake veèeri. Mo da bi jednoga d
ana, kad zaradi dovoljno novca, i mogla kupiti mikrova~nu i pretvarati se pred
Walterom da ju je dobila na tomboli.
Ovakve su joj misli prolazile glavom dok je u dnevnu sobu nosila piletinu u uma
ku, ri u i prokulicu. Prokulice su se dobro zagrijale na maslacu i zadr ale lijepu
boju.
Cijeli dan nije osjeæala glad a i sada je tek prebirala po tanjuru, dok je Walte
r jeo s velikom tekom, kao da nema nikakvih briga ili te koæa. eludac joj se stezao
od straha; doæi æe èas kad æe poèeti vikati na nju, otvarajuæi raspravu o njezi
nu sinoænjem izlasku.
Piletina je bila dobra; priredila ju je po novom receptu koji je na la u upnom èas
opisu. Walter je vrlo brzo otkrio da to nije uobièajeni blagi, pjenasti umak s m
alo gljiva.
- to je ovo? Drukèije je - rekao je, gurkajuæi hranu po tanjuru.
Ako je dovoljno gladan neæe joj predbacivati, ponadala se Hermione, a on je doi
sta jeo s oèitim tekom. Stisnula je ruèke stolca kako bi saèuvala mir dok mu je
odgovarala.
- To je recept Helen Mountford - rekla je, uspijevajuæi odr ati mir u glasu. - Bi
o je u crkvenom èasopisu. U rubrici s novim receptima.
Walter na to ne reèe ni rijeèi nego nastavi dalje jesti, krepko vaèuæi. Pogledal
a ga je ispod oka jedanput, dvaput, no on nije opazio njezin pogled - toliko se
usredotoèio na sadr aj svoga tanjura, dok je na vilicu redom slagao zalogaj pilet
ine, pa zatim ri e i prokulica. Nikada nije mije ao hranu. Sarah je jednom to na gla
s primijetila, a on joj je rekao da se najvi e u iva u odvojenim okusima.
135
Nakon deserta - pite od jabuka, lako probabljive hrane, prikladne za kasne obrok
e - odlo io je vilicu i licu i obratio joj se.
- Kamo si i la noæas, Hermione? - upitao ju je. Glas mu je bio miran, opasno miran
. Oblio ju je ledeni znoj i osjetila je laganu muèninu.
- U posjet prijateljima - glas joj je lagano podrhtavao. Stisnula je ruke ispod
stola.
- Kojim prijateljima?
- Ne zna ih. Djevojka koja im inaèe èuva djecu nije mogla doæi pa sam im ponudila
svoju pomoæ.
Dok je popodne strugala med i bra no s kuhinjskog poda ovo joj se èinilo razumnim,
gotovo istinitim obja njenjem.
- Nisi mi ni ta rekla o svojim planovima - glas mu je jo uvijek bio miran. Poznaval
a je taj ton; pla io ju je - zati je prije oluje.
- Da sam ti rekla, ne bi me pustio - rekla je.
- Jesam li ja toliko nerazuman? - upitao je. Ovaj . je put zapazio njezin pogled
.
Srce joj je udaralo od straha i cijelo joj se tijelo treslo dok je poku avala saè
uvati mir u glasu.
- Nikad me nisi pu tao na izlete s djevojkama kada su svu drugu djecu iz njihovih
razreda pratili roditelji rekla je, ne mogav i se sjetiti ni jedne druge prigode
u kojoj je uopæe i po eljela uèiniti ne to za to bi morala tra iti dopu tenje.
- Takvi izleti stoje novca koji nam je i te kako trebao. Osim toga, trebali smo
te i u kuæi - rekao je.
- Iz istih si mi razloga mogao zabraniti da odem i sinoæ - rekla je. Za trenutak
se pitala bi li mu trebala reæi da su je prijatelji nazvali kad je veæ oti ao na
sastanak, no znala je da ne bi znala slagati ni takvu sitnicu.
136
- Koji su to prijatelji? - upitao je.
- Rekla sam ti. Ne zna ih - odgovorila je, a potom je hrabro nastavila: - Misli li
da je~ razumno to si me zakljuèao na cijelu noæ i napravio takav nered u kuhinji
?
- Pogrije ila si. Morao sam te kazniti - rekao je, no govoreæi to ustao je te po ao
prema njoj.
Bila je prebrza za njega. Zaobi la je stol s druge strane i pobjegla iz sobe te p
reko stuba odjurila u svoju sobu. Stigav i u sobu, poèela je oslu kivati, oèekujuæi
da
æe je slijediti, no umjesto toga zaèula je zvuk razbijanja posuða. Nikada to pri
je nije èinio, osim kad bi, u vrlo rijetkim zgodama, ne to sluèajno razbio; dr ao je
do imovine. Dnevna æe soba biti u u asnu stanju; mo da uni ti okrugli stol od ru ina d
rveta koji je do ao iz njezine vlastite kuæe, mo da zaprlja sag. No njoj vi e nije bi
lo stalo.
15.
to æe Walter sljedeæe uèiniti?
Hermione je sjedila na krevetu u svojoj sobici i gledala,kroz prozor kuæu Norto
novih preko ceste. Rub svjetla ocrtavao je prozor prostorije na katu kojom se P
am slu ila kao radnom sobom. Zar radi tako kasno? Èime li se Desmond bavi? Razmi lja
kome bi uskratio, a kome odobrio kredit? Spremaju li se Mountfordovi na spavan
je? Zupnik mo da upravo priprema propovijed. Samo nekoliko metara dalje, drugi su
ljudi ivjeli vlastitim ivotom, bez straha, no za Hermionu oni su bili jednako tak
o daleko kao da je s Walterom ivjela na pustom otoku. Kako bi ih ona mogla dozvat
i u pomoæ? Kad bi otvorila prozor i zavikala, bi li je itko èuo? to bi se dogodil
o kad bi pobjegla iz kuæe, zakucala na vrata Pam Norton i rekla joj da je Walter
lud? Pam joj ne bi povjerovala. A mo da
137
to i nije istina. On je znao to èini,'samo je poludio od bijesa i to stoga to je p
rekr ila pravila.
U Paminoj radnoj sobi svjetlo ,se ugasilo, a potom ponovno upalilo u spavaæoj so
bi, blago osvjetljavajuæi prozor iza prugastih zavjesa. Hermione ju je zami ljala
kako se razodijeva i lije e u krevet, vjerojatno prethodno namazav i lice kremom. U
pozadini slike koju si je nastojala predoèiti nazirali su se obrisi Dezmondova
lika. Odjenula ga je u prugastu pid amu, ne znajuæi da Dezmond spava gol.
Helen Mountford, zami ljala je, nosi spavaæicu dugih rukava sa sitnim naborima na
poprsju i èipkom oko vrata. Ona i Robert vjerojatno spavaju u odvojenim krevet
ima, svaki sa svojom svjetiljkom. Prije spavanja uljudno jedno drugome po ele lak
u noæ i mo da izmijene èedan poljubac u èelo ili obraz, a zube odlo e u èa u s otopino
m Steardent, kao i Walter.
Zami ljajuæi tako obiène aktivnosti svojih susjeda, Hermione se smirila i opustila
. Pustila je da joj misli lutaju zavirujuæi u svaku kuæu i zami ljajuæi slike noæ
nog ivota njihovih stanara. Poznavala je lica svih stanovnika sela, premda ne i i
mena, no nitko od njih nije joj bio prijatelj.
Hermione je smatrala da je za to sama kriva. Ne zna biti vesela, odavno je veæ t
oga postala svjesna, pitajuæi se za to se posve povukla iz dru tvenog ivota, svodeæ
i ga samo na skroman udio u mjesnim djelatnostima. Nitko ne eli raxgovarati sa mn
om, tako sam dosadna i glupa - mislila je dok bi u ti ini predano prala suðe posli
je seoskog sastanka ili dobrotvorne rasprodaje starih stvari, sve vi e se povlaèe
æi u svoju samoæu. Odjednom je postala svjesna da se u nekoliko posljednjih tjed
ana poèela dru iti s ljudima - razgovarati, osobito s Nigelom i go
138
spoðom Fisher, a èak je i Jeremy obratio pozornost na nju, o i ao je i rekao joj da
je lijepa kad se smije.
Sada joj nije bilo do smijeha. ,
Da je pro le noæi ostavila Walteru poruku da izlazi i da æe se kasno vratiti, kao t
o bi uèinila veæina ljudi, on ne bi bio zakljuèao vrata i izbjegla bi strahote k
oje je pro ivjela. Predavanje bi, dakako, bilo neizbje no; beskrajni monolog kad bi
do la kuæi ili sljedeæeg jutra za doruèkom, ali sve to ne bi bilo tako stra no kao
oni grozni sati koje je provela drhtureæi u gara i.
Mo da je ipak ne bi pustio unutra. Mo da bi se toliko naljutio zbog njezine pobune,
jer tako bi on shvatio njezin poku aj da se osamostali, da bi svejedno uèinio ist
o. To sada neæe nikada saznati, ali glupo je to nije unaprijed smislila kako da u
ðe u kuæu ne oslanjajuæi se samo na sreæu.
Nikad se vi e neæe usuditi èuvati naveèer djecu. Dugo je tako sjedila u mraku i tu
po gledala na ulicu, a onda je èula kako se prednja vrata otvaraju i zatvaraju
i, poslije nekoliko minuta, kako Walter odlazi nekamo autom.
Kamo je i ao? Mo da za svojih noænih izleta odlazi u gostionicu i ondje razgovara s
mje tanima! To joj se èinilo malo vjerojatnim. Walter nije volio dru tvena dogaðanja
, premda nije propu tao otiæi u posjet kad bi ih tko pozvao, kao i na seoske prosl
ave. Kiselo je razgovarao s ljudima koje je smatrao va nima, istodobno motreæi nj
ezino pona anje kako bi joj poslije mogao prigovarati.
Mogla bi iskoristiti njegovo izbivanje i poku ati dovesti blagovaonicu u red te m
o da spasiti stol od trajnog o teæenja.
139
Jo uvijek odjevena, pojurila' je niz stube. Sada bi ona mogla zakljuèati vrata da
Walter ne mo e uæi, mislila je, mogla bi staviti lanac i zasun. , to bi u tom sluè
aju uèinio, vrativ i se kuæi?
Ma koliko je ta zamisao privlaèila, odluèila ju je zaboraviti i usredotoèila se
na posao. Nered je bio manji nego to je oèekivala, jer u razbijenom posuðu nije
bilo hrane, a nekoliko mrlja od umaka na stolu veæ se osu ilo. Walter je sve poraz
bijao pa je trebalo oprati samo pribor za jelo. Hoæe li joj dati novac da kupi n
ovo posuðe?
Sada je bila preumorna da o tome misli. Oprala je i pospremila lice, vilice i no ev
e i pomela krhotine porculana i stakla - na sreæu, svoju je mineralnu vodu popi
o do kraja, a boca je bila plastièna; zatvorena i ostavljena na ormariæu.
Iskoristila je prigodu da za njegove odsutnosti upotrijebi kupaonicu, a kad se
konaèno vratio kuæi, veæ je spavala. Zalupio je ulaznim vratima kako bi bio sigu
ran da æe je probuditi. Bilo je èetiri sata.
Doruèak je protekao u ti ini.
Nekim èudom, Hermione je èvrsto zaspala kad je Walter prestao lupati. Udarao je
po kuhinji i buèio u kupaonici, no konaèno je odustao i po ao u krevet. Ma kolik
o ljut, ni on ne mo e bez spavanja.
Oèekivala je da æe ujutro pronaæi veæi nered pa je osjetila olak anje kad je vidje
la da je sve uredno, osim tavice na tednjaku i tanjura, vilice i no a s tragovima m
asnoæe i jaja, pokraj slivnika.
Kako èudno! Napravio si je obrok kad se vratio! Ali veæ se jednom bio dobro naje
o za veèeru. Prije nikad nije sam pripremao jelo, èak ni alicu èaja, kad se ona n
ije osjeæala dobro. Ispr io je slaninu koju je namijenila za
140
njegov doruèak. I dva jaja. Nedostajalo je nekoliko kri ki kruha koje je prepr io. N
jezin je pomni proraèun namirnica bio poremeæen i sada æe morati kupiti nove.
To je nije zabrinjavalo. Imala je ne to novca. Ma kako ga malo bilo, taj novac ju
je oslobodio svakodnevnog zamornog razmi ljanja o opravdavanju kuænih izdataka.
Da se barem ranije toga sjetila! Uvijek je mogla pronaæi posao kuæne pomoænice
u neèijem domu gdje se ne bi morala bojati neprijateljskog napada. Jer upravo je
to Walter sada za nju bio - neprijatelj.
Odjednom se osjetila sna nom i povjerovala je da æe jednoga dana sakupiti dovoljno
hrabrosti da pronaðe put do slobode. I drugim enama je to uspjelo; bilo ih je ne
koliko u Merburyju koje su se ponovno udale, a neke su bile rastavljene. Ali èak
i kad bi uspjela domoæi se slobode, kako bi dalje ivjela sama?
Nisam sposobna brinuti se o sebi, mislila je dok je pr ila rajèice i mije ala jaja z
a kajganu. Toliko jaja ne mo e biti dobro za Waltera; preporuèuje se samo tri na t
jedan. No tim bolje, mo da umre od prejedanja.
Ni sada nije s njim jela, nego je po la gore slo i~i njegovu psotelju dok on doruèku
je. Hoæe li zavikati za njom da se vrati? Hoæe li se po aliti da mu nije stavila d
ovoljno slanine na tanjur?
Srce joj je sna no udaralo dok je poravnavala plahte i prekrivala krevet dekom. Ni
tko od njih nije imao poplun, èak ni djevojèice, jer je Walter to smatrao nepo
trebnim tro kom. Hermione se nije alila. Da su se pokrivali poplunom, ne bi se mog
la odmaknuti od njega u krevetu. Sada se navikla na vlastitu sobu i bilo bi joj
te ko ponovno spavati s Walterom. Divno se osjeæala sama u Janinoj sobi; ma to da j
e Walter radio po kuæi, nije je se ticalo jer sad je imala svoje utoèi te.
141
Oslu kivala je kako bi èula njegov glas, no vladala je potpuna ti ina. Oèito je nije
namjeravao napasti to mu se nije pridru ila za doruèkom i veæ je i to bila mala po
bjeda. Ipak je bila uznemirena; na kraju æe sve to morati platiti. Zakljuèala s
e u sobi i, mirno sjedeæi na krevetu, èekala njegov povratak. Pomislila je kako
mu je poèela uspje no izmicati, zaboravljajuæi na noæ provedenu u mraku gara e.
Danas mora iæi u kupnju, pripremiti se za vikend. Kako æe pre ivjeti èitava dva da
na s Walterom u kuæi? Sjetila se dobrotvorne rasprodaje koje su izvidaèice orga
nizirale za sutradan. Mogla bi nazvati njihovu voditeljicu i ponuditi pomoæ. On
e bi to zacijelo rado prihvatile, a Walter joj ne bi mogao zabraniti jer ju je u
vijek tjerao da se ukljuèi u seoske djelatnosti koje su mogle u selu doprinijeti
i ugledu obitelji i njegovu vlastitu ugledu.
Koliko joj je bilo poznato, on nije imao nikakvih planova; ni ta nije bilo zabilje e
no u rokovniku pokraj telefona, no on je èesto izlazio ne govoreæi joj kamo ide
.
Mogao je imati ljubavnicu a da ona, Hermione, o tomu ni ta ne zna. To bi moglo bit
i obja njenje za njegove kasne veèernje izlaske, kao i za povremenu spolnu nemoæ.
Ta je moguæuost u njoj budila golemu nadu. Ako bi se po eljeli vjenèati, Walter bi
tra io razvod! Kako bi to bilo divno! Takvo ma tanje joj je pomoglo prebroditi jutr
o do trenutka kad je autobusom po la u kupnju u Freston.
Mo da æe sresti nekoga tko bi je mogao povesti kuæi, tako da ne mora vuæi te ke torb
e. Helen Mountford je i la u kupnju petkom i veæ ju je nekoliko puta povezla. Herm
ione je odluèi potra iti dok bude kupovala u samoposlu ivanju.
142
Neobièno vesela, siguma da je rije ila zagonetku Walterovih kasnih izlazaka, Hermi
one je krenula u svoj pothvat. ,
Toga je jutra Walter na vrijeme stigao u ured i bio je bolje raspolo en nego preth
odnih tjedana. Èak je pohvalio Philipa jer je temeljito oèistio ured.
- Zacijelo je zaljubljen - reèe Philip Belindi smijuljeæi se, kad mu je Walter
zahvalio to mu je donio jutarnju kavu i keks.
- Ili je popravio zube - odvrati Belinda. - Zubobolja mo e i sveca izluditi.
Kad je do lo vrijeme objedu, Walter je i nju i Rosemary zapanjio pozivom da mu se
pridru e u restoranu Le Bistro gdje je namjeravao jesti.
- Èini mi se da vi katkada tamo odlazite - rekao je.
Obje su odbile, uz ispriku da moraju iæi u kupnju, premda su zapravo imale druge
planove.
- Nije nas valjda mislio poèastiti? - zapitala se Belinda dok su odlazile zatom
ljujuæi smijeh.
- To nikako. Vjerojatno nam je htio pokazati kako sad mo e vakati svojim novim sjek
utiæima - rekla je Rosemary. - Ali i prije je imao sve umjetne zube. Vjerojatno
je bio u pitanju posljednji kutnjak koji mu je dr ao protezu. Upalio se, ali su
ga uspjeli spasiti.
- Kako zna sve to o njegovim zubima? - zapitala je Belinda èudeæi se.
- Imam oko umjetnika - reèe Rosemary. - Kad se iskezi, zubi su mu presavr eni. Ja
uvijek vidim razliku. Belinda se nasmijala Rosemarynu opisu Walterove
grimase koju je on smatrao smije kom.
- Pitam se opu ta li se on ikada - rekla je, a onda su se neko vrijeme zabavljale
izmi ljajuæi moguæe zgode u kojima bi se to moglo dogoditi.
143
Walter je gotovo uvijek izlazio van na ruèak, a samo je katkada, kad je bilo pun
o posla, slao Philipa po sendvièe. U susjedstvu je bilo nekolil~o restorana i k
afiæa u koje su Belinda i Rosemary katkada odlazile na kavu i sendviæe. Neki od
njih bili su prilièno jeftini pa bi se iznenadile kad bi nai le na Waltera jer su
oèekivale da on odlazi u bolje restorane, poput Ann's Pantry.
- To je previ e profinjeno za njega. On se zadovoljava masnom, te kom hranom - reka
o je Philip kad su mu to spomenule. - Vidio sam kako u iva u kobasicama, pire krum
piru i piti od krumpira s mljevenim mesom.
- Ne valjda u svemu tome zajedno? - Ne!
- Djevojke su saznale da je Philipu roðendan. pa su ga izvele na pagete Bolognese
u obli nji restoran Trattoria Fiesole.
- Za to ne odlazi u Hens and Chickeru? - pitala se Belinda.
- Nemam pojma. Mo da se protivi toèenju alkohola - odvrati Philip. - Ovamo nikad n
e dolazi. Ne voli, ka e, tu u asnu inozemnu hranu.
- Bistar si ti momak, zar ne? - rekla je Rosemary. - Uveseljava nas.
- Pa, neæu jo dugo. Bilo rni je lijepo s vama - rekao je Philip i, premda se alio,
doista je to mislio. - Dani bezbri ne mladosti.
Na naslovnoj stranici veèemjeg izdanja novina koje su pri povratku u ured zamije
tili na kioscima, pojavio se, uz vijest o nekom gradskom skandalu, èlanak o le u en
e pronaðenom u nekom jarku. Belinda je kupila novine i kad se vratila u ured, pr
o~itala je èlanak na glas. Neki je vozaè, zastav i uz autocestu, vidio u grmlju, u
podno ju nasipa, neki bijeli predmet. Spustio se dolje i otkrio le .
144
Bijeli predmet koji je vidio bila je gola noga. Bili su navedeni jo neki podaci.
Identitet osobe nije bio poznat, kao ni uzrok smrti, no policija je sumnjala na
ubojstvo.
Kad je Walter u ao u ured, Belinda je upravo èitala opis odjeæe mrtve ene. Na sebi
je imala kratku ko nu suknju, èipkaste èarape i jednu cipelu s visokom petom, malo
ga broja.
- U asno - rekla je Belinda zatvarajuæi novine. Vjerojatno autostoperica. Kakav æ
e to ok biti za njezinu obitelj kad èuju to se dogodilo!
- Bila je prostitutka - rekao je Walter. - To se vidi po opisu odjeæe. Kratka su
knja, èipkaste èarape, visoke pete, tako si rekla, zar ne?
- Ali, Waltere, to je ipak malo pretjerano - odvrati Rosemary. - Mnoge djevojke
nose kratke suknje i visoke pete, a nisu ulièarke.
- Namjerno se izazovno odjenula - rekao je Walter. - Znala je kakvom~se riziku i
zla e. - Znaèajno je pogledao na zidni sat i va no od etao iza svoje pregrade. Drugi s
u se samo pogledali, a Belinda je odlo ila novine.
- Prije mjesec dana ubijena je neka prostitutka rekla je Rosemary. - Ako je Wal
ter u pravu, mogla bi postojati veza.
- Ona nije bila ubijena no em - rekao je Philip. Bila je zadavljena kosom, èini m
i se.
- Nisam mislila na Jacka Trbosjeka - odvrati Rosemary. - Ali mo da se radi o seri
jskom ubojici.
- Pitam se je li i ova imala dugu kosu - rekao je Philip.
Belinda se stresla.
- O kakvim mi morbidnim stvarima prièamo - rekla je. - Trebali bismo se sramiti.
145
- Samo smo u asnuti - ddvrati Rosemary. U asnuti èinjenicorn da je oko nas toliko z
la i da postoje ljudi koji èine takve stra ne stvari.,
Prihvatila se posla, odustajuæi od daljnjeg razgovora, svjesna da bi se Walter,
ako ih èuje kako jo uvijek razgovaraju o ubojstvu, mogao svaki èas pojaviti i pr
ijekornim ih mr tenjem upozoriti da ih èeka jo puno posla.
Walter se, meðutim, posve iskljuèio prouèavajuæi dokumente koji su upuæivali na
sve veæe potrebe medicinskog tima istra ivanja kojega su novèano podupirali. Bio
je jedva svjestan zvuka njihovih glasova.
Poslije posla, Walter je ponovno oti ao u kuæu u Kensingtonu do koje je pratio enu
iz vlaka. Je li sada ondje?
Neko je vrijeme stajao s druge strane ceste. Bila je to zgodna kuæa, olièena uæka
sto, sagraðena u vrijeme kada prostor nije bio tako dragocjen, i dobro odr avana.
Do blistavih crnih vrata vodilo je nekoliko stuba. Mnoge kuæe u susjedstvu bile
su pretvorene u stanove ili urede. Walter je pre ao cestu i polako pro ao pokraj ogr
ade ispred kuæe. U prizemlju je vidio jarko osvijetljenu kuhinju. Pod prozorom
je stajao sudoper povr ina kojega se blistala. Ponovno se pro etao kako bi bacio jo j
edan pogled pun odobravanja. Kuæa zacijelo mnogo stoji, razmi ljao je priti æuæi z
vono, s namjerom da se poslu i istim lukavstvom koje je veæ isku ao u Stappenfordu,
kada je rekao da prikuplja dobrotvorne priloge. Na vratima je visjela prekrasno
ula tena mjedena karika i samo jedno zvono; po tome je zakljuèio da je u kuæi sam
o jedno domaæinstvo. Mo da je to neka ambulanta. Pretpostavljao je da ona radi u
smjenama, to znaèi da bi mogla biti medicinska sestra. Zar bi jedna medicinska se
stra
146
onako pre la preko uvreda kojima su je obasuli mangupi kad ju je prvi put vidio? A
li kojim bi se drugim poslom mogla baviti s takvim èudnim radnim vremenom i u ta
ko velièajnoj zgradi?
Pro etao se niz ulicu i natrag. Kad se ponovno pribli io kuæi, otvorila su se vrata
i pojavio se mu karac osvijetljen svjetlom iz kuæe. Zaèula se glazba, mu ki glas i
klavirska pratnja a onda je sve utihnulo kad su se vrata zatvorila. Walteru g
lazba nije ni ta znaèila, samo je zapazio da to nije zvuk s radija.
Èekao je jo desetak minuta, no nitko drugi nije u ao niti izi ao. Bilo je vrlo hladno
i konaèno je, jo uvijek zbunjen, odluèio prekinuti svoje bdijenje. Vratit æe se
neke druge noæi. Bit æe jo prigoda.
Nije ga zabrinjavalo to je njegova druga rtva, djevojka koju je zadavio umjesto H
ermione, pronaðena tako brzo. Pokupio ju je autom i ubio je u nekoj mimoj ulici,
poslije kratka sno aja na zadnjem sjedi tu. Bila je prestravljena tijekom onih nek
oliko èasaka dok je nije dokrajèio i zbog toga se osjeæao izvrsno. Pokrio ju je
pokrivaèem iz prtlja nika te ju odvezao sjevernije i bacio u jarak u kojemu je i p
ronac~ena.
Vrativ i se kuæi, bio je jako gladan pa si je ispr io jaja i slaninu, praveæi pri to
me to veæu buku u nastojanju da uznemiri Hermionu. Jedino mu je bilo ao to ona nij
e bila rtva, no doæi æe i na nju red, a prije toga mora patiti, postati svjesna to
je èeka.
Da bi mu su i ta dokazalo, primjenom onih novih ispitivanja krvi, primjerice, mora
o bi najprije biti osumnjièen, a tko bi ikad Waltera Browna, dobrotvornog radn
ika i oslonca svoje seoske zajednice, osumnjièio za takvo to? Dr at æe se podalje o
d prostitutki dok se ova buka ne sti a. Mo da to neæe morati ponavljati, kada jednom
14?
ra èisti raèune s Hermionom i kad slomi otpor ene iz vlaka.
16.
U vlaku, na putu kuæi, Walter je æitao veèemje izdanje novina, ne obraæajuæi po
zornost na èlanak o ubojstvu koji se toliko dojmio Belinde i Rosemary. Kad bi s
amo znale, pomislio je, na trenutak po eljev i izbrisati s njihovih lica tupavo zgra a
nje i utnjesto njega vidjeti izraz potpunog u asa.
Proèitao je gospodarsku rubriku, a potom odlo io novine da bi promislio kako bi se
rije io svoje ene, tog dosadnog tereta.
Ljudi u selu uvidjeli su da je nesposobna i nezrela - gotovo, pomislio je, zaost
ala u razvoju. Kobna nezgoda ili samoubojstvo ne bi zaèudili one koji je poznaju
a on bi se lako sjetio primjera iz pro losti koji bi posvjedoèili njezinu nedoras
lost. Rekao bi im kako o tome nije govorio u po rtvovnom nastojanju da prikrije n
jezine nedostatke.
Pomisli kako bi mu ponavljanje dogaðaja s autom od srijede naveèer sjajno poslu il
o. Mogao bi reæi da se to veæ ranije dogaðalo, no da ju je uvijek na ao na vrijem
e kako bi je spasio i da, dakako, nikome nije govorio o njezinim poku ajima da si
oduzme ivot. Cirkus s ispu nim cijevima neæe biti potreban. Dovoljno je zatvoriti
je u gara u, a motor u pogonu i otvoren prozor auta uèinit æe svoje. Nekoliko tabl
eta ubrzat æe proces. Izgledat æe kao da ih je sama uzela.
Bi li aspirin bio dovoljan, ili mo da andol? Koje od tih tableta imaju jaèe djelov
anje? Walter nije vjerovao tabletama i nikad ne bi uzeo ni najobièniji aspirin,
premda
148
je katkada imao jake glavobolje, a osobito u posljednje vrijeme.
Znao je da ima analgina u or,mariæu u kupaonici. Hermione i djevojke uvijek su p
atile od kojekakvih bolova. Otkad su djevojke oti le, ivot je bez sumnje bio jefti
niji. Sarah nikad nije oprostio to ga je stajala toliko novca. Ni njihovu nezahva
lnost neæe nikada oprostiti. Èitao je o tome u Kralju Learu. I sam se osjeæao po
put razbjesnjelog kralja koji je prokleo Kordeliju. Ako su se javljale Hermioni,
a vjerojatno jesu, on o tome nije elio èuti. Imale su svoju priliku. Obje su mog
le nastaviti kolovanje. Bio bi zadovoljan da mo e reæi kako su mu kæeri na fakulte
tu. Osupnula ga je i sama njihova pobuna, a tek spoznaja da mu je jedna kæi najo
bièniji lopov, to je bilo previ e. Dodu e, Sarah mo da i nije njegova kæi. Hermione ga
je mogla prevariti. Ipak, Walter je znao da je to nemoguæe; sjeæao se kako se,
kad je Jane imala svega nekoliko tjedana, Hermione tu ila da je prerano i da joj
nanosi bol. .
Poslije toga nikad vi e nije bila kao prije. Nakon Sarina rodenja imala je nekoli
ko pobaèaja. Hennione se godinama vukla po kuæi, blijeda poput duha, optu ujuæi g
a. Smeðu kosu, koja joj je tada dopirala do ramena, nosila je skupljenu na potil
jku. Cesto ju je znao povuæi za kosu i dr ati joj glavu zabaèenu prema nazad. Onda
se jednog dana o i ala i otad je imala kratku kosu, o i anu u neurednim pramenovima. O
dbijao je dati joj novac za i anje kod frizera. Volio je dugu kosu i rekao joj neka
je pusti da naraste. To je bio prvi èin njezine pobune.
to se to zbiva? Otkud takvo pona anje? Kako se usuðuje biti tako neposlu na, uzimati
auto bez dopu tenja i zatvoriti se u Janinu sobu?
Njezino je pona anje bilo nedopustivo.
149
Ni uæi tako u mislima njezine mane, nije osjetio ni natruh gruizodu ja zbog bezazlen
e, slaba ne djevojke, mlaðe od njegovih kæeri, koju je li io , ivota i bacio u jarak,
smatrajuæi je manje vrijednom od popu ene cigarete ili stare cipele.
On nikad neæe biti osumnjièen za njezinu smrt, kao ni za smrt one druge ene koju
je bacio iza plota, pokraj nekog skladi ta.
Uskoro æe se dogoditi jo jedna smrt, ali ovoga puta neæe izgledati kao ubojstvo.
Hermione je toga jutra u Frestonu kupila tkaninu, crveni rebrasti samt sa cvjeti
æima, kako bi sa ila suknju za Jane. Kad je Walter stigao kuæi, veæ ju je skrojila
i poèela ivati. Bio je to jednostavan kroj, s naborima u struku i d epovima sa str
ane.
Premda jo uvijek umorna, osjeæala se gotovo ushiæenom jer je toga jutra, kao i pr
ethodne veèeri, izbjegla sukob s Walterom. ivala je u )aninoj sobi, koju je sada
smatrala svojom spavaæom sobom. ivaæi stroj, ispod kojega je podmetnula pokrivaè
kako bi ga uèvrstila, stajao je na janinu pisaæem stolu. Bio je to vrlo lijep s
tol iz kuæe u kojoj je Herniione odrasla.
Odluèila je da æe sljedeæi tjedan svakako posjetiti Jane, no morat æe pomno ispl
anirati taj pothvat kako ne bi nekom svojom glupo æu ponovno izazvala Walterov bi
jes. Poslije æe joj, ako je Jane dobro i ako je sretna, biti lak e donijeti odluku
da i ona promijeni svoj ivot. Sve je te e podnosila ovo ozraèje straha. Veæ æe se
nekako domisliti kako æe zaraditi za ivot. Sarah je sa samo osamnaest godina i b
ez ikakve naobrazbe uspjela pronaæi posao dadilje. Hermione nije eljela èuvati dj
ecu, no mogla bi nekome biti domaæica, mo da i u inozemstvu. Rado bi
150
vidjela malo svijeta. Theresa Cowper i Wilsonovi bi joj mogli dati preporuke. Sa
rah ih je dobila iz kole i od upnika. Ne bi je preporuèio da je zna,o za kraðu. K
ada je Hermione o tome èula od Waltera, bila je istodobno zgro ena i zadivljena. S
arah je mnogo to stavila na kocku, raèunajuæi da æe otac nadomjestiti novac koji j
e uzela. Jo uvijek mu nije isplatila sav dug. Èak i da nikad ne vrati novac, to v
i e nije imalo nikakve va nosti. Uspjela je umaæi i osamostaliti se, a to je jedino
bitno. Potrebno mi je samo malo hrabrosti da ostvarim svoju slobodu, mislila je
Hermione, nadajuæi se da æe jednoga dana uspjeti.
Za veèeru je pripremila pitu od ribe i umak kojim æe je preliti ako se osu i, u sl
uèaju da Walter ne doðe do kasna.
Vratio se u devet, a u devet i petnaest je poèeo jesti, polako vaèuæi pitu i pro
kulice i na posljetku temeljito poèistio tanjur. Hermione nikad ranije nije zap
azila koliko je pro drljiv. Potom je slijedio kolaè od malina iz vrta, preliven vr
hnjem. Uz veèeru je pio pivo. U kuæi nisu imali vina, a pivo je bilo u itak koji b
i si Walter priu tio u posebnim zgodama. Hermioni nije nikad nudio.
Hermione je na zid pokraj slivnika prièvrstila svoje kozmetièko ogledalce. Ono b
i joj moglo poslu iti kao upozorenje, ma kako nesigurno, poku a li joj se Walter pri u
ljati s lec~a i prisiliti je da se potèini njegovim eljama. Odluèila je da mu to
nikad vi e neæe dopustiti.
Sljedeæeg jutra Hermione je priredila doruèak samo za Waltera. Si la je prije njeg
a i u kuhinji popila kavu uz komadiæ prepr enog kruha. Dobrotvorna rasprodaja bila
je dobar izgovor za rani izlazak iz kuæe.
Ali izgovor joj nije bio potreban. Kad je si ao, poslu ila ga je èajem i usoljenim
sleðem, koji je jeo samo
151
subotom, radi raznolikosti. Ulila mu je alicu èaja i izi la iz sobe. Rasprodaja je
poèinjala tek u dva, no trebalo je prikupiti i rasporediti predmete za p~odaju p
a je cijelo jutro bilo posla. Ponijet æe sendvièe kako se ne bi morala vraæati
kuæi, a .Walteru æe ostaviti hladan ruèak. Ako se bude alio, to se moglo oèekivati
, hinit æe da ne èuje. Odluèila je kako mu vi e neæe dopustiti da je dovede u stan
je histeriène potèinjenosti, iako ga se jo uvijek bojala. Muèitelji trebaju rtve,
a ona to vi e neæe biti.
Da bi izbjegla takvu sudbinu, mora mu se sklanjati s puta. Kad se naveèer vrati,
bit æe te ko izbjeæi ga, a noæu sve izgleda jo stra nije nego danju. Po la je uz stube
kako bi pospremila krevete i oprala kupaonicu. Silazeæi u prizemlje, nadala se
da je Walter zavr io s doruèkom. Ako nije, jednostavno æe mu doviknuti da ide na d
obrotvornu rasprodaju i da æe pospremiti kad se vrati. Krenula je prema blagova
onici kako bi izgovorila pripremljene rijeèi, no njega nije bilo.
Bio je u svojoj radnoj sobi. Vrata su bila zatvorena, no znala je da sjedi za ra
dnim stolom njezina oca sreðu~uæi papire ili knjige raèuna, premda nije nikada v
idjela to zapravo ondje radi.
Odahnula je s olak anjem. Dok je radio nije ga se smjelo uznemiravati; to joj je j
o davno dao do znanja. Pokupila je posuc~e sa stola i stavila ga na pladanj, mr teæ
i se na miris sleða. Nekada ga je voljela, no zgadio joj se tijekom prve trudnoæ
e jer je Walter tra io da ga priprema svaki dan, premda je znao da joj izaziva muè
ninu.
Ostavila mu je na tanjuru narezanu rajèicu, ciklu i salatu od krumpira te uz to
zdjelicu kolaèa od malina preostalog od prethodne veèeri. Sve je to prekrila i n
apisala poruku koju je zalijepila na vrata kupaonice. Tu æe svakako ulaziti tij
ekom dopodneva pa mu poruka neæe promaknuti.
152
U tom se trenutku Walter pojavio i vidio je u ka
putu. - Kamo ide ? - zapitao je sijeNajuæi pogledom.
- Na dobrotvornu rasprodaju. Obeæala sam da æu pomoæi - odgovorila je.
Zaboravio je da je to -danas.
- Nikamo ti ne ide dok mi ne pripremi ruèak rekao je.
- Veæ je pripremljen - odgovorila mu je. - U blagovaonoci je. - Hrabrost ju je
poèela izdavati. Kako bi prikrila drhtanje, po la je prema vratima kupaonice. Ost
avila sam ti poruku jer si bio zauzet - reèe skidajuæi papir.
- Daj mi to - ispru io je ruku.
- Nije ti vi e potrebna, sada kad smo razgovarali - rekla je.
- Rekao sam ti da mi je da - ponovio je. Pru ila mu je papir i okrenula se, urno se
udaljujuæi kako je ne bi zadr ao.
Walter je u ruci dr ao list papira s crtama, ispisan Hermioninim zaobljenim, djeèj
im rukopisom. Nije gotovo uopæe imao uzorka njezina rukopisa. Nikad nisu bili od
vojeni i pisala mu je samo raèune.
Kako bi ovo mogao upotrijebiti? Kad bi nauèio opona ati njezin rukopis pomno kopi
rajuæi slova, mogao bi sastaviti samoubilaèku poruku. Nitko ne bi sumnjao u njeg
ove rijeèi, a ako bi provjeravali, vidjeli bi da je to njezin rukopis.
Moram otiæi na dobrotvornu rasprodaju, napisala je. Ruèak sam ti ostavila u blag
ovaonici. Hermione.
Kako bi to mogao prilagoditi?
153
Moram otiæi. Za sve sam sama kriva. Oprosti. Nije bilo nijednog ~k« u njezinoj p
oruci, no moæi æe pronaæi primjere u raèunima; kava, kruh i ~lièno.
Walter se potom vratio u radnu sobu kako bi vje bao njezin rukopis, kopirajuæi por
uku. Nakon nekog vremena, spremio je poruku zajedno sa svojim poku ajima u omot p
od naslovom Nrazno«. Tada je iz ladice pisaæeg stola izvadio èasopise koje je èu
vao za trenutke samoæe.
Te su veèeri objedovali u ti ini. Ranije bi Hermione Walteru prièala o rasprodaji,
kako je bila manje ili vi e uspje na, a onda bi èekala njegove jetke primjedbe. Sad
a se vi e nije trudila.
Poslije veèere je nekamo po ao autom. Odvezao se u Stappenford i parkirao ispred k
uæe do koje je slijedio dugokosu enu iz vlaka, a potom ondje zatekao postarijeg m
u karca odjevenog u vestu. Vidio je svjetlo u kuæi pa se uputio stazom do ulaza i
pozvonio. ZaW o je jeku zvona u kuæi, no nitko nije otvorio. Ponovno je pozvonio
, sna no priti æuæi. Zaèula se tako glasna zvonjava da ju je svatko u kuæi morao è
uti. Kako bi bio siguran, uputi se prema stra njem dijelu kuæe. Ondje ugleda zelen
o olièena vrata i kad im se pribli i, naðe se u snopu prodornog halogenog svjetla.
'
Dobro su se osigurali, pomisli s odobravanjem, ostavljajuæi svjetlo u kuæi kako
bi izgledalo kao da nekoga ima unutra, a i sprava za odvraæanje uljeza na stra nj
em dijelu kuæe bila je vrlo uèinkovita.
Moraju doæi kuæi, pomislio je. Sjeo je u auto i èekao.
154
17.
U nedjelju je Walter, vrativ i se iz crkve, odluèio raditi u vrtu. Bilo je pola je
danaest.~ Pomalo je zatoplilo, no zrak je jo uvijek bio svje i hladan dok je meo n
ekoliko zaostalih listova i pregledavao grmove kako bi odluèio koje valja podre
zati. Hermione nije sudjelovala u dono enju takvih odluka. Od nje se oèekivalo da
plijevi i u kolicima odvozi travu koju bi pokosio.
U crkvu su i li zajedno, Walter uvijek nekoliko koraka ispred Hermione, to je Hele
n Mountford odavno primijetila i èemu se uvijek èudila. Ne bi se iznenadila da s
e radi o Princu od Walesa koji po protokolu koraèa ispred drugih, no mu evi bi tre
bali slijediti ene. Do li su rano zbog Walterovih du nosti u crkvi, premda prije mise
nije zapravo bio potreban. Robert je zajedno s ostalim crkvenim du nosnicima bio
zadu en za pripreme. Helen je danas svirala orgulje jer je orgulja bio bolestan. Sa
svog je mjesta, tiho svirajuæi, uz pomoæ posebnog zrcala koje je orgulja u bilo p
otrebno za pogrebe i vjenèanja, mogla vidjeti ulazna vrata i sve koji ulaze. Juè
er je na dobrotvornoj rasprodaji primijetila Hermioninu novu frizuru. Sada je p
uno ljep e izgledala, i premda su joj se na blijedom licu jo uvijek vidjeli tragovi
 modrice, èinila se nekako vedrijom. To je u Helen probudilo blago zanimanje. V
jerojatno joj jako nedostaju kæeri. Mo da bi je mogla jedan dan pozvati na objed;
tada ne bi morala pozvati i Waltera.
Brownovi su kleèali u klupi jedno pokraj drugoga i zajedno molili. Zajedno su pj
evali pjesme zahvale. Poslije mise, Hermione je po la kuæi, a Walter je ostao kak
o bi pokupio molitvenike i jastuèiæe za kleèanje. Robert Mountford je zakljuèao
crkvu zbog moguæe provale ili kraðe.
155
Hermionu je èekalo pripremanje objeda. Danas je to bilo svinjsko peèenje i prilo
g od melase. Nije se urila jer je kuhinji mogla izbjeæi Waltera ~COji je ondje ul
azio samo da bi je prekorio, ili joj uèinio i togod gore. Kad je vidjela kako odl
azi u vrt, laknulo joj je. Obièno je nedjeljom prao auto, no kako je bilo hladn
o, mislila je da æe to preskoèiti ovaj tjedan. Nikad nije njoj rekao da ga opere
; smatrao je da nije sposobna za takav posao.
Kako je vrt bio uredan, Walter nije znao èime bi se pozabavio pa je potpalio vat
ru da uni ti otpatke. U Merburyju su Ijudi bili vrlo obzirni, no Walter je palio v
atru kad god bi mu se prohtjelo, ne brinuæi se za susjede, pa èak i onda kad bi
Hermione prostrla rublje. Danas, meðutim, nije bilo vjetra pa vatra nije nikome
mogla smetati.
Prije objeda u ao je popiti èa icu erija, kao i obièno nedjeljom. Nikada nije pozivao
Hennionu da mu se pridru i a ona je to odavno prestala zamjeæivati. Nije ni pomi l
jala da i sebi natoèi, premda je u rijetkim prigodama kad bi odlazili kome u po
sjet rado prihvaæala èa u vina ili pelinkovca.
Poslije objeda, dok je Walter u dnevnoj sobi èitao novine, Hermione se povukla u
svoju odaju. Ondje je imala malen radio, vrlo star; dao ga joj je poslije majèi
ne smrti. U knji nici je posudila debelu knjigu o obitelji doseljenika u New Sout
h Walesu. Èitajuæi i slu ajuæi glazbu u svojoj æe sobi biti sigurna dok ne doðe vr
ijeme za u inu.
Walter je u prizemlju èitao kratak èlanak o ubijenim prostitutkama. Sada je i id
entitet druge rtve bio poznat. Smatralo se da su ta dva sluèaja povezana. Èinilo
se da je prva rtva imala djecu. Kako opsceno, pomislio je Walter, majka koja se
prodaje na ulici. S neodobravanjem je proèitao èlanak o smanjenju tro kova za vojs
ku, pa onda o prekomorskim istra ivanjima. Tada je zaspao.
156
Hermione je si la u èetiri i petnaest. Kad poslijepodnevni èaj i peciva s putrom
i domaæim d emom ne bi unijela toèno u pola pet, Walter b~ joj prigovarao, psovao
, a katkad i bacao stvari.
Kada je dogurala pladanj na kolicima, spavao je s novinama polo enima na prsa i s
naoèalama jo uvijek na nosu. Trgnuo se na zvuk kolica i odmah pogledao na sat, sp
remajuæi se za napad ako je zakasnila ma i jednu minutu, a potom je opet hinio d
a spava. Bilo mu je neugodno to ga je vidjela s naoèalama; bio je tako sujetan,
da ih nije nosio pred drugim ljudim, pa èak ni pred njom. Pretpostavljala je da
to ipak ne mo e sakriti i od kolega na poslu.
Popio je tri alice èaja - vi e nego obièno - i pojeo jedno pecivo i kolaè. Potom je
nekamo oti ao autom.
Zacijelo ima ljubavnicu. To je bilo jedino obja njenje za njegove noæne izlaske.
Po navici je poravnala jastuèiæ na stolcu s kojega je upravo ustao i gotovo se
nasmije ila. Oni koji ih ne poznaju mogli bi pomisliti da ga je njezino pona anje n
a to navelo. No ni ta zato. Mo da se po eli o eniti ljubavnicom, a to bi bilo izvrsno rj
e enje.
No on nije odobravao razvod i ponovni brak. Kako posije , tako æe po njeti, èesto je
govorio. Covjek se mora dr ati pravila i slu iti drugima kao primjer. Ali kome on mo e
biti primjer, sa svojom grubo æu i neljubazno æu? Mo da je ljubazniji prema ljubavnic
i koja je vjerojatno ljep a i elegantnija. Zacijelo u iva u seksu, jer kakve bi inaè
e koristi imala od veze s Walterom? Ma gdje bio, njegovi su izlasci za Hermionu
znaèili olak anje. Barem je do veèere mogla slobodno disati.
Bez neke odreðene namjere u la je u Walterovu sobu kako bi vidjela to ondje radi. K
atkada je, premda
157
rijetko, ostavljao papire na stolu, ako je namjeravao na njima raditi sljedeæeg
dana. Sada ih nije bilo. Sve je bilo uredno, a stol koji je nekoæ pripadap njezi
nu ocu bio je zatvoren. Otvorila je vrata ormariæa. Papir, omotnice i adresar bi
li su uredno slo eni u zasebnim pretincima. U adresaru nije bilo puno imena. Kraj
nekih je stajalo slovo B, koje je oznaèavalo kome valja poslati bo iænu èestitku.
Walter je uvijek sam pisao èestitke, ne pouzdajuæi se ni u njezin ukus, niti u s
posobnost da sastavi poruku. Bila su tu imena imuænih ljudi s velikim kuæama, nj
egovih kolega iz raznih odbora i, opæenito, svih onih koje je smatrao utjecajn
ima u selu. Taj joj je popis bio dobro poznat jer je slanje èestitki bila njezin
a du nost. Bila joj je jasna sva bijeda njegova snobizam i odjednom je shvatila da
je Walter zapravo gubitnik. Nije uspio ostvariti karijeru u vojsci i otada nika
d nije imao va no radno mjesto. Njegov je sada nji posao nesumnjivo bio koristan, n
o mogao ga je obavljati bilo tko imalo nadaren za brojke. Nikada neæe biti direk
tor velike tvrtke, imati vilu niti se dru iti na ravnoj nozi s ljudima koje je sma
trao va nima. Hermione odlo i adresar i zatvori pretinac stola. A onda, gotovo nes
vjesno, poène otvarati ladice. To nikad prije nije èinila. Nije voljela uhoditi.
Bilo je tu raèunovodstvenih knjiga, dokumenata, pisaæeg papira. No donja ladica
je bila zakljuèana. Gdje bi mogla naæi kljuè?
Nije ga vidjela ni u ormariæu ni u drugim ladicama. Za to je ba ovu ladicu zakljuæa
o? Zar je imao nekih tajni? Znao je da ona nikad ne pretura po njegovim stvari
ma.
Izvukla je sve gornje ladice i polo ila ih na pod. Bile su te ke, no uspjela je. Poè
ela je vaditi sadr aj, a potom na dnu ugleda èasopise. Zaèuðena, uzme jedan od nji
h
158
i polako ga otvori. Zurila je u eksplicitne foto$rafije shvaæajuæi s u asom o èemu
se zapravo radi. U urbano poène vraæati stvari na njihovo mjesto u strahu da se W
alter ne vrati i uhvati je. Jedna je ladica zapela, no konaèno je sve uspjela vr
atiti na mjesto. Rukavom pulovera obrisala je povr inu stola kako ne bi ostale mr
lje od njezinih prstiju koji su postali vruæi i ljepljivi. urno je izi la iz sobe, t
o dalje od odvratnih slika. Srce joj je sna no udaralo. Ostala je bez daha, u asnuta
svojim otkriæem, a istodobno ju je obuzimao bijes zbog oskvrnuæa predmeta koji
je nekoæ pripadao njezinu ocu. Kako je Walter mogao u ivati u takvim èasopisima i
kako se usudio dr ati ih u stolu njezina oca? I sama se osjetila zaprljanom jer
ih je na trenutak dr ala u svojim rukama. Nesvjesno je po la u kupaonicu kako bi po
kupila prljavo rublje: Ako to sada uèini, imat æe manje posla u ponedjeljak.
Ubacila je Walterovo prljavo rublje u stroj. U posljednje je vrijeme svoje stva
ri prala odvojeno. Rublje je polila sredstvom za dezinfekciju. Sve to je on dodir
ivao i nosio na sebi bilo je zagaðeno.
Ukljuèiv i stroj, po la je van, u vrt. Svje zrak joj je godio. Dan je bio vla an, nije
se smrzavalo i nije bilo vjetra. Oblaci su sakrili zvijezde. Mislila je na Jane
i Sarah koje su se same otisnule u ivot i znala je da su obje odabrale bolji put
nego ona u njihovim godinama. Imaju jedna drugu, pomislila je, èak i ako ih on
a iznevjeri i ne bude im od pomoæi u buduænosti.
Bila je suvi e poti tena da bi plakala. Na posljetku je hladnoæa potjera u kuæu. Sje
la je u dnevnu sobu u kojoj je jo uvijek gorjela plinska peæ. Bila je uglavljena
u kamin kako bi se doimala poput prave vatre. Drhtala je premda je u sobi bilo
toplo, pa je povukla stolac bli e va
159
tri, sva ukoèena, ne misleæi ni na to. Nadala se da se Walter neæe vratiti do kas
na; ne bi ga -mogla ni poQledati poslije onoga to je vidjela. ,
Kad se malo smirila, po la je skuhati èaj a onda je, prolazeæi pokraj blagovaonice
pomislila kako bi joj vi e godio eri.
Harvey's Amontillado ju je èudesno okrijepio. Natoèila je jo jednu èa icu slatkast
og piæa i pijuckala ga pokraj vatre. Tada joj pogled padne na novine koje je Wa
lter ostavio na pisaæem stolu i, kako bi odvratila misli od svojih te koæa, uzme
ih. Vijesti iz svijeta bile su porazne; uvijek je bilo malih ratova jer politièa
ri ne bi znali kamo bi s vremenom i energijom kad se ne bi borili jedni protiv d
rugih. Listajuæi novine naiðe na èlanak o ubojstvu. Sluèaj su povezivali s ranij
im u kojemu je rtvi duga kosa bila jednako omotana oko vrata nakon to je zadavljen
a.
Hermione se u asne. Sjetila se kako bi joj Walter nekoæ omotavao dugu kosu oko vra
ta, sna no je ste uæi, tako da se jednom gotovo ugu ila; ali to je, dakako, bila sluèa
jna podudarnost. Mu karci vole dugu kosu. U romanima je èitala o enama èije su se
kose poput svile prostirale po jastuku, a na televiziji su ene èesto imale dugu,
valovitu kosu, poèe ljanu tako da se doima te kom, poput kose Therese Cowper. Sarah
i Jane su imale kratku kosu. Walter ih je èesto znao povuæi za pramen dok su je
nosile dugu, pa su se odluèile o i ati.
Hermione je znala da im je nanosio bol, no o tome nikad nisu razgovarale. Odvela
ih je k frizeru, podastrijev i Walteru raèun. Nije se bunio, no rekao je da je k
osa najljep i ukras ene i da su uèinile veliku pogre ku.
Pogledala je misu na televiziji, a potom je po la prirediti veèeru. Imala je goto
v hladni nabujak od ribe ko
160
jemu je dodala peèeni krumpir i salatu od rajèice. Ako mu to ne bude dovoljno, i
ma i sira i voæa.
Nije do ao kuæi. Ostavila je jelp u toploj peænici i poruku pokraj ~Xlalterova tan
jura.
Hermione nije bila gladna. Oko devet je pojela tanjur juhe s malo kruha i potom
po la u krevet.
U subotu se Walterovo noæno èekanje ispred kuæe ene iz vlaka isplatilo, no ne ona
ko kako bi on to po elio; vratila se s postarijim mu karcem koji je s njom ivio. Do li
su taksijem malo iza ponoæi. Dok je mu karac plaæao taksi, ena je po la prema kuæi i
otkljuèala vrata. Na ulazu ih je nakratko osvijetlilo svjetlo iz hodnika. Razgo
varali su i smijali se. Jo uvijek sjedeæi u autu, shvatio je gorku istinu kad se
svjetlo ugasilo u prizemlju i upalilo na katu u sobi s izboèenim prozorom. Valer
ie Palmer, èije ime je prona ao na izbornom popisu, nije mu bila ni kæi ni neæakin
ja niti prijateljica. Bila je njegova ena. Mlada i po eljna, bila je udana za toga
proæelavog i trbu astog starca koji je mogao biti trideset godina stariji od nje.
To je otkriæe Walter do ivio kao izdaju, kao da je bila njegova ena koja ga je prev
arila. U mislima ju je veæ vidio kao svoju enu, uvjeren da æe se to i ostvariti k
ad uspije svladati njezin nerazumni otpor. Samo je morao biti uporan. Ona æe ve
æ uvidjeti kakav je on mu karac - iskusan i pouzdan, sposoban pru iti za titu i brinu
ti se o eni koja je toga vrijedna.
Bilo je to jedno od najveæih razoèaranja u Walterovu ivotu a nikoga nije bilo u
blizini na kome bi iskalio svoj bijes. Prije bi se uvijek istresao na Hermionu,
optu ujuæi je da bi uz pristalu enu veæ odavno bio promaknut, a ne otpu ten. Sada je
ona koju je elio kazniti bila za tiæena u kuæi sa svojim mu em.
161
Na posljetku se vratio kuæi, ali'se u nedjelju poslije u ine, razdra en Hermioninom
nijemom nazoèno æu u kuæi, ponovno odvezao u Steppenfqrd.
Pjevajuæi solo sopran u Crkvi svetog Bartolomeja, u postavi O Taste and Sea Vaug
hana Williamsa, u pratnji Patrica Portera na orguljama, Valerie je zapazila mu kar
ca koji je sjedio iza njezina mu a. Kad se vratila na svoje mjesto, poslije nastup
a, opet ga je kratko pogledala. Bio je malo vi i od Georgea. Zapazila je da ima si
jedu kosu. Premda se nije mogla sjetiti otkud joj je poznat, osjetila je blagu n
elagodu.
George ju je èekao na vratima poslije mise. Pozdravljajuæi upnika na izlazu, lju
di su hvalili glazbu koja je u Crkvi svetog Bartolomeja uvijek bila dobra, no ve
èeras se èinila uistinu osobitom. Svi su htjeli reæi Valerie koliko su u ivali u n
jezinu nastupu, pa se nisu mogli odmah izvuæi. Valerie nije primijetila da ih je
na putu do kuæe netko pratio, no dok je odlagala kaput i skidala cipele u spava
æoj sobi, ni sama ne znajuæi za to, razmaknula je zavjese i pogledala kroz prozor.
Podalje niz cestu bio je parkiran auto, i kako je ulica bila dobro osvijetljena,
vidjela je da netko sjedi na vozaèkom mjestu. Nije znala mnogo o autima. Bio je
to automobil srednje velièine, tamnocrven ili crn, èinilo joj se. Namr tila se i
navukla zavjesu.
Kada je kasnije po la u krevet, auto je, kao i mu karac u njemu, jo uvijek bio na is
tom mjestu.
Probudila se tijekom noæi, iznenada se prisjetiv i tko je bio mu karac iz auta; zamo
rni, uporni èovjek koji se htio isprièati to joj nije pomogao kad su je vrijec~al
i klipani u vlaku. Znala je da je bila neljubazna prema njemu kad ju je pratio
s postaje, no bio je gotovo jednako toliko neugodan koliko i ti klipani.
162
Èinilo joj se da ga je vidjela nedavno u Londonu, blizu kuæe u Kensingtonu gdje
je imala probe s kvartetom za svoje povremene nastupe na telgviziji. Pjevala je
i s jednim londonskim zborom. S tih se proba vraæala kad ju je Walter kasno nave
èer vidio u vlaku.
Do vjenèanja prije dvije godine, ivjela je U Pilmicu. Georgea je upoznala na sku
pu ljubitelja glazbe u Italiji. Bio je udovac, dr avni slu benik zaposlen u gradsko
m vijeæu, pred mirovinom. Nije elio da se presele u London pa je ona vi e puta na t
jedan putovala. Osim pjevanja radila je i kao uèiteljica glazbe te je povremeno
poduèavala u koli nedaleko od mjesta gdje su se odr avale probe. Scena u vlaku bi
la je prva neugodnost takve vrste koja joj se ikad dogodila. Nije znala kako se
postaviti pa joj se uèinilo najpametnijim jednostavno hiniti kako ni ta ne primjeæ
uje. Nije eljela pogor avati stvari. No smatrala je da su se tijekom verbalnog napa
da koji je do ivjela ostali putnici ponijeli kukavièki. Osjetila je olak anje kad je
izi la iz vlaka i ustvrdila da je njezini muèitelji ne prate. U protivnom bi se j
ako upla ila.
Georgeu nije ni ta rekla o dogadaju. On se bojao za nju kad se kasno vraæala i uvi
jek ju je pratio na kasne koncerte, no taj put je ostao kod kuæe jer je bio pre
hlaðen.
Bila je sretna s njim. Bio je dobar i nje an. Uz njega se osjeæala sigurnom. Kad i
duæe godine ode u mirovinu, preselit æe se u prostranu kuæu s vrtom, daleko od s
usjeda, gdje æe moæi postaviti veliki klavir koji su veæ kupili kako bi mogli
zajedno u ivati u glazbenim veèerima. On je svirao klarinet, ne ba osobito dobro, n
o uz vi e vremena za vje banje i lo bi mu bolje.
U ponedjeljak ujutro ni mu karca ni auta vi e nije bilo. Pitala se to bi poduzela u v
ezi s tim. Da nazove
163
policiju? Ako ga prijavi, George bi saznao, a to bi ga uzrujalo. Nije ni ta uèini
la.
18.
U ponedjeljak ujutro Hermione se, sat vremena poslije Walterova odlaska, uputil
a biciklom na eljeznièku postaju. Rublje je oprala prethodne veèeri pa je toga ju
tra samo oprala posuðe i pospremila svoju i Walterovu postelju. Ostalo je moglo
èekati. I la je posjetiti Jane.
Na postaji je u to doba dana bilo mirno; jutarnji su vlakovi oti li. Bicikl je lan
cem prièvrstila za stalak. Potom je izmeðu parkiranih automobila potra ila Walter
ov maestro. Stajao je prednjim dijelom okrenut ka ivici kojom je parkirali te bilo
odijeljeno od vrtova obli njih kuæa. Nije bilo èuvara i nitko je nije vidio kad j
e rezervnim kljuèem otkljuèala auto i odvezla se..
Ranije nije mogla uèiniti takvo to, èak i da je to eljela, jer si ne bi mogla priu t
iti gorivo koje æe morati nadomjestiti kako Walter ne bi opazio da je uzimala au
to. Nadala se da nije provjeravao broj prijeðenih kilometara. Sada je i sam èest
o izlazio noæu pa mo da ne obraæa pozornost na takve sitnice u onoj mjeri u kojoj
je to ranije èinio.
Spremnik je bio gotovo prazan, to je bilo vrlo neobièno. Zacijelo je i ao daleko,
a nedjeljom mnoge benzinske crpke ne rade. Obièavao je napuniti spremnik ~im bi
kazaljka pokazala da je razina pala na pola. Stala je na prvoj crpki i natoèila
benzina za pet funti. To bi trebalo biti dovoljno do Readinga i natrag. U prot
ivnom æe ponovno natoèiti, pazeæi da kazaljka po povratku kuæi ne bude iznad raz
ine s kojom je krenula. Walter je zacijelo namjeravao napuniti spremnik po povra
tku s posla, premda to znaèi da æe morati iæi zaobilaznicom jer izmedu Merburyj
a i Frestona nije bilo crpki.
164
Hoæe li veèeras opet otiæi k ljubavnici? Hermione se pitala kakva je to ena. Mo da
je mlada i lijepa - lutkica? Bilo je te ko ~`haltera zamisliti s mladom djevojkom
. Ona je bila vrlo mlada kad se njome ~o enio. Starija i iskusnija osoba mu nije
odgovarala jer ne bi njome mogao tako lako upravljati. Morao je uvijek biti glav
ni.
Prestala je razmi ljati o njemu kako bi se mogla usredotoèiti na vo nju. Hoæe li zat
eæi Jane u stanu? Mo da je na poslu. U tom æe sluèaju ostaviti suknju koju joj je
sa ila i poruku.
Nije joj bilo te ko slijediti putokaze. Kad su djevojke bile male, katkad je prol
azila ovom cestom. U Readingu je bilo dobrih prodavaonica i Walter se nije pro
tivio da ondje kupuje odjeæu. Sada su bili u tijeku radovi na cesti pa je putova
nje teklo ne to sporije, no konaèno je stigla do podvo njaka i do zatvora na ulazu u
veliki grad. Sjetila se da je tu bio zatoèen Oscar Wilde. Kakva stra na sudbina,
pomislila je.
Na karti je uz manje pote koæe uspjela pronaæi ulicu u kojoj je ivjela Jane. Na vra
tima ograde stajao je natpis koji je ogla avao prodaju kuæe. To je znaèilo da æe s
e Jane i njezini prijatelji morati odseliti. A mo da i neæe. Mo da su se upravo zbog
-skore prodaje i uspjeli nastaniti u toj kuæi. Bilo bi stra no da se kuæa proda do
k ive u njoj.
U prizemlju nije bilo zavjesa. Prozori su bili prljavi. Pritisnula je zvono, no
kako se ni ta nije èulo, pokucala je velikom crnom karikom koja je kao i ograda bi
la zahrdala.
Jo uvijek nije bilo odgovora pa je ponovno sna nije zakucala. Ubrzo je zaèula korak
e na stubama bez saga. Osigurana lancem, vrata su se otvorila svega nekoliko cen
timetara i pojavilo se nepoznato lice mlade ene s crvenom kovrèavom kosom.
165
- Je li tu Jane Brown? Ja sam njezina majka - zapita Hermione boja ljivo, a rumeni
lo joj oblije blijedo lice.
- Sliène ste - reèe mlada ena, - Ona je vani, ali uðite. Mislim da æe se brzo vra
titi.
Skinula je lanac i otvorila vrata. Hermione ude u predvorje koje je bilo gotovo
posve prazno. Na prevrnutim kutijama stajale su hrpe novina i èasopisa. Tapete
su se odljepljivale i bilo ja hladno. Mlada ena je zakljuèala vrata.
- Mjere sigumosti - rekla je. Kad se okrenula, Hermione zapazi da je u visokoj
trudnoæi.
- Doðite u moju sobu. Pripremit æu vam èaj - reèe djevojka.
Hermione ju je slijedila u sobu u stra njem dijelu kuæe. Zidovi su bili olièeni u
bijelo. U kutu je stajao madrac prekriven poplunom u crnoj navlaci. Istro ena pre
kratka zavjesa prekrivala je jedini prozor. Bio je èist. Pod prekriven mrljama
bio je pometen. S kaminske ploèe visio je èajnik, a na kutiji su stajale dvije a
lice i boca mlijeka.
- Sjednite - rekla je domaæica. - Usput, zovem se Mandy.
- Ja sam Hermione.
- Svojim ste kæerima dali obièna imena, a va e je tako zanimljivo - reèe Mandy pri
premajuæi èaj. - Upravo sam zakuhala vodu - reèe. - Htjela sam sebi pripraviti j
ednu alicu.
- Da, zato sam im i dala jednostavna imena, jer je moje bilo predugaèko.
- Zimska prièa - reèe Mandy, iznenadiv i Hermionu koja je ime dobila po kæeri kra
lja Menelaja. - ena kojoj je nanesena velika nepravda - nastavi Mandy.
166
- Da - slo i se Hermione. Gledala je kako Mandy pripravlja èaj iz vreæice. - Kolik
o vas ivi ovdje? - upitala je. ,
- Trenutno jedanaest - rekla je Mandy. - Uglavnom parovi. Ali ljudi odlaze i do
laze. I nema svatko svoju sobu - nasmijala se.
- Ali va a beba, ne mo ete... - Hermione se zaustavila.
- A kamo bih oti la? - zapita Mandy. Ne mogu pronaæi stan. Kad se beba rodi, opæi
na je du na osigurati stan. No, vidjet æemo. Ovdje mi se sviða. Dodu e, svaki èas na
s mogu izbaciti. - Nije zvuèala zabrinuto.
- Ne èinimo ni ta protuzakonito. - rekla je. - Ni ta nismo o tetili. Èudno je to, zar
ne? Uselite se u neèiju kuæu, a vlasnici vas ne mogu bez pote koæa izbaciti. Ali m
i uglavnom odemo mirno, ako oni to ele, i preselimo se na drugo mjesto. Uvijek se
naðe neki prazan stan.
- Ali nije va - reèe Hermione.
- Promijenili smo bravu i kljuèeve. Brinemo se za kuæu - odvrati Mandy. - Ja sam
sama olièila svoju sobu. Lijepo, zar ne? Tek sam tri tjedna ovdje i zadovoljna
sam. Dobro je ovdje. Sama sam - dodala je. - Kad je moj deèko saznao da sam trud
na, oti ao je. Ne voli djecu. Svoju je prvu enu napustio jer je imala troje djece i
z prvog braka, a on to nije mogao podnijeti. Djetetu æe biti dobro. elim ga - rek
la je. - Oprostite, zaboravila sam vas pitati stavljate li eæer u èaj. Nemam ga o
vdje, no mogu posuditi od nekoga. Imamo zajednièku kuhinju. Ipak, zgodno je imat
i pone to svoje.
- Ne hvala. Ne uzimam eæer - rekla je Hermione i otpila gutljaj. - Caj je dobar.
Okrijepio me je. - Jane nije trudna, zar ne? - zapita.
167
- Ne, koliko je meni poznato = rekla je Mandy. Draga je ona djevojka. I Steve j
e drag.
- Steve?
- Njezin deèko. Niste znali? Prodaje boje. Ima dobar posao - rekla je Mandy. -
Jane æe se odseliti k njemu. Hermione nije znala to bi mislila o ovim novostima.
- A to æete vi uèiniti? Ne mo ete li otiæi svojim roditeljima?
- Ne - reèe Mandy. - Moja se majka preselila u Kaliforniju sa svojim mladim prij
ateljem, a otac se o enio vje ticom. eli ga samo za sebe i njihove klince. Imaju ih t
roje. Svi su mlaði od est godina.
- Ali èak ako vam opæina dodijeli stan... - Hermione nije znaln kako bi nastavi
la.
- Daju i namje taj - rekla je Mandy. - Bit æe sve u redu.
- Ali dijete æe rasti, morat æe u kolu.
Hermione se pitala ne èeka li i Jane takva sudbina. Mo da ni njezin prodavaè boja
ne voli djecu.
- Ima i gorih stvari u ivotu od sudbine samohrane majke - odvrati Mandy. - Pronaæ
i æu posao. Ne to æu znati raditi. Dijete æu dati u jaslice ili æu naæi neku dobru
enu da ga èuva. Snaæi æu se.
- Koliko imate godina? - upita je Hermione tiho. - Sljedeæi tjedan imat æu devet
naest - reèe Mandy. Hermione nije ni ta odgovorila. Jednoga dana Man
dy æe saznati to je majèinska tjesko6a, pomisli.
Èekajuæi Jane, Hermione je provela vi e od sat vremena u razgovoru s Mandy. Dozna
la je puno o njezinu ivotu i rastavljenim roditeljima koji nisu za nju imali vre
168mena. U poèetku su se o njoj bririuli djedovi i bake s obje strane, no oba dj
eda i jedna baka su umrli, a druga je baka bila u staraèkom domu gd~e ju je Mand
y posjeæivala kad je imala dovoljno novca za putovanje.
- Jane i Sarah nemaju djedove i bake. Nikad ih nisu imale - rekla je Hermione, n
a to se Mandy rastu ila. Djedovi i bake su joj puno znaèili, rekla je, uvijek bi je
rado primali i njihov je gubitak te ko podnijela.
- Zna li va a baka za dijete? - upita Hermione. Sto ona misli o tome?
- Ka e da su se takve stvari dogaðale i kad je ona bila mlada i èesto se zavr avale
brzopletim vjenèanjem odgovori Mandy. - Njoj se takvo rje enje ne sviða. Ka e da èe
sto donosi ivot ispunjen nezadovoljstvom. - Nasmije ila se pomisliv i na svoju malu,
pogrbljenu baku. Obrazi su joj bili upali od starosti, no sluh joj je jo uvijek
bio dobar i oèi bi joj ivo sjale kad bi se upustile u kakav zanimljiv razgovor.
- U pravu je - reèe Herniione.
- Za to se uopæe ljudi vjenèaju? - zapita Mandy. - Za to ste se, primjerice, vi udal
i za Janina oca? Kakvo pitanje!
- Zato jer me zaprosio a ja sam mislila da sam zaIjubljena - èula je Hermione s
voj glas.
- Ali niste bili.
- Bila sam vrlo mlada, kao ti sada, i bila sam upravo izgubila oca - rekla je He
rmione. - Bila sam uzbuðena i polaskana.
Za to je sve ovo govorila Mandy? Nikad nikome o tome nije prièala, pa èak ni gospo
ði Fisher kad je priznala da ju je Walter udario.
- To vam se èinilo kao najbolje rje enje za va e pote koæe u tom trenutku - rekla je M
andy pomisliv i kako i njezina trudnoæa pripada u tu kategoriju.
169
- Mo da. - Hermione je sklopila ruke u krilu, nastojeæi izgledati mudrom i iskusn
om, no bilo joj je jasno da Mandy o ivotu zna vi e od nje j da je mudrija. - Misli
la sam da razgovaramo o va im nevoljama - rekla je.
- Jane je zacijelo imala dobar razlog zbog kojega je napustila dom - reèe Mandy.
- Da - slo i se Hermione. Spustila je pogled na goli pod. Kraj stopala joj je bila
mrlja neobièna oblika, vjerojatno od od prosute tinte. Kako je nastala? Otkad
je tu?
- A i Sarah - rekla je Mandy.
- Njihov otac zna biti te ak - priznala je Hermione. - Kad æete otiæi?
- Kad se Jane vrati, ne bude li prekasno. Prièekat æu vani - rekla je Hermione,
ustajuæi. - Oprostite, Mandy. Bili ste jako ljubazni. Hvala za èaj.
- Hermione, molim vas! Sjedite. Nisam vas mislila pitati koliko ostajete ovdje,
nego kada æete otiæi od kuæe, od va eg mu a. Samo se muèite. Jane je zabrinuta za va
s. Mo da su obje oti le kako bi i vama to omoguæile. Ne biste imali izgovor da ostaj
ete zbog njih. Vi ste zapravo jo mladi.
- Da, valjda jesam - rekla je Hermione i osjetila sna nu potrebu da se glasno nasm
ije, a istodobno su joj se oèi napunile suzama.
- Stvari vi e nisu kakve su bile u doba mladosti moje bake - rekla je Mandy o tro. -
ene imaju prava. Svi imaju neka prava, pa èak i moj Jasper - rekla je Mandy tap u
æi se po trbuhu.
- Jasper? - Hermione je jedva doèekala promjenu teme.
- Uvjerena sam da je djeèak, i ako jest, tako æe se zvati - reèe Mandy. - Hermio
ne, nemojte se ljutiti to
170
ovako s vama razgovaram, ali mislirii da i stranci mogu jedni drugima reæi svoje
mi ljenje. Cesto razgovaram s Jane. Ona je vrlo draga. Pomalo je nesiguma, ali mi
slim da æe uspjeti rije iti sve svoje pote koæe.
- Uvjerena sam da æe tako biti i s vama i Jasperom - rekla je Hermione. - Vrlo s
te hrabra osoba.
- A vi za sebe mislite da niste. Mo da sami sebe iznenadite - rekla je Mandy. - Da
nas ste se odva i~i doæi ovamo. Kako vam je to uspjelo? Jane ka e da vam on daje nov
ac samo za hranu i ono najneophodnije.
- Biciklom sam se odvezla na eljeznièku postaju i uzela auto s parkirali ta. On je
sad na poslu u Londonu. Mandy je pohvalila njezinu poduzetnost i obje su
prasnule u smijeh. Hermione je bila na rubu histerije i dok je brisala oèi, nast
ojeæi se svladati, stigla je Jane. Vidjela je parkirani auto i s nevjericom prep
oznala
broj tablice. Utrèala je u kuæu pitajuæi se to se zbiva. - Mama, ti si! - uzviknu
la je, srdaèno zagrliv i majku. - A tko drugi - odvrati Hermione, nastojeæi izgle
dati veselo.
- Mogao je doæi i otac da me za kosu odvuèe kuæi - reèe Jane.
- Bilo je i previ e toga - re~e Mandy. Jane je sada imala kratko pod~i anu kosu.
- Mama, konaèno ima dobru frizuru - rekla je Jane kad je malo bolje pogledala maj
ku. - I smr avjela si.
- Da, malo - priznala je Hermione.
- Gdje si se i ala? - Jane se pitala nije li prodala jo koju od svojili knjiga kako
bi platila frizera. I ona i Sarah su znale kako majka te ko dolazi do novca.
Da im ka e?
- Kod jednog poznanika - odgovori Hermione, odluèiv i ipak se ne povjeriti djevojk
ama.
171
- O, kako tajnovito - reèe Mandy. Hermione je izvadila paket.
- Ovo je bo iæni poklon. Malo sam uranila - rekla je - ali pretpostavljam da neæe d
olaziti kuæi. '
- Idem Steveovim roditeljima - reèe Jane. - Oprosti mama, ali pozvali su nas. U
subotu se selim u njegov stan. Mo da bismo se mogli naæi negdje kad se smjestimo.
Nazvat æu te.
- Bilo bi mi drago - rekla je Hermione, ali je izgledala zabrinuto.
- Ne brini se, odabrat æu dobar trenutak, kao i uvijek - reèe jane. - Ako se ta
ta javi, spustit æu slu alicu. Ako se ti javi i ne bude mogla govoriti jer je on tam
o, pretvaraj se da je krivi broj. Steve ima lijep stan. Bit æe mi dobro. Ali neæ
emo se vjenèati - dodala je. - Ni ta takvoga.
Ni ona ni Sarah nikad neæe vjerovati u brak, pomisli Hermione.
- Imam nov posao - nastavi Jane. - U prodavaonici kozmetièkih proizvoda. Poèinje
m u ponedjeljak.
- Èestitam - reèe Hermione. Jane je do tada slagala proizvode po policama u samo
poslu ivanju.
- Nikad neæe pogoditi to ti je mama uèinila - reèe Mandy. - Uzela je auto bez znan
ja tvoga oca i dovezla se ovamo.
- Mama, ne mogu vjerovati - reèe Jane zapanjeno. - Posudila sam ga na eljeznièkoj
postaji - reèe Hermione. - Ali vratit æu ga i Walter neæe nikad saznati.
- Nadam se da neæe - rekla je Jane Mandy kad je Hermione oti la. - Neæe mu se svið
ati to je nadmudren. - Tvoja je majka na prekretnici - reèe Mandy.
- Na prekretnici?
172
- Pobunila se.
Jane se namr tila. to ako Walter opazi promjenu i poduzme korake kako bi za titio svw
j lagodni naèin ivota? On zacijelo ne bi elio promjenu.
Kad ih je ostavila, Hermione zaèudo nije razmi ljala o Jane nego o Mandy. to æe bit
i s njom i Jasperom?
Vrativ i se na eljeznièku postaju u Frestonu, Hermione se nije mogla sjetiti gdje
je toèno maestro bio parkiran toga jutra. Znala je samo da je prednji dio bio o
krenut prema ivici. Mo da se netko drugi u meðuvremenu parkirao na to mjesto. Pron
a la je jedno mjesto izmeðu crvenog metroa i sive sierre i tu ostavila auto. Goriv
a je bilo malo vi e nego jutros kad ga je uzela, no èak ni Walter neæe opaziti ta
kvu neznatnu razliku.
Te je veèeri opet kasnio.
Bilo joj je drago zbog toga jer ju je u asavala pomisao na jo jednu veèer ispunjen
u muènom ti inom. Vrijeme koje je provela s Mandy i kasnije s Jane,
pomoglo joj je shvatiti kako je u braku tra ila za titu od svijeta koju je imala dok
je ivjela s ocem; eljela je izbje~~i napor dru enja. Jedan je zatvor, u kojemu je d
odu e bila sretna, zamijenila drugim, u asnim.
Mandy joj je gotovo izravno rekla da bi trebala napustiti Waltera i da bi Jane
i Sarah to primile s odobravanjem. Nakon njegova pona anja u posljednje vrijeme,
Hermione je i sama poèela tako misliti. Najprije æe se morati raspitati o pravno
j situaciji, o svojim pravima na kuæu. Raspitat æe se u Uredu za pravnu pomoæ ka
da bude sljedeæi put i la u Freston.
173
19.
Policija nije puno uznapredovala u potrazi za ubojicom prostitutki, premda su b
ili uvjereni da su sluèajevi povezani.
Brisovi s tijela rtava mogli su pomoæi pri pronala enju izvr itelja, no obje su te n
oæi imale i druge klijente pa takav dokazni materijal ne bi bio pouzdan. Obje su
zadavljene rukama, a kosa omotana oko vrata bila je samo ukras kojim je ubojica
oznaèavao svoje rtve, kako je rekao vi i inspektor Ronson dok je davao upute svoji
m ljudima. On je jednako pristupao svim sluèajevima ubojstava, bilo da su rtve b
ile prostitutke ili ugledniji graðani, no novine su rijetko ubojstvima prostitut
ki posveæivale jednako prostora kao ostalima. Svojim su se zanimanjem same izl
agale poveæanom riziku. Ronson je bio siguran da æe ovaj èovjek, ne bude li prij
e toga uhiæen, zacijelo ponoviti svoj zloèin; vrlo vjerojatno se radi o serijsk
om ubojici koji mrzi prostitutke i ka njava ih smræu.
Veæi dio istrage bio je rutinski, èesto dosadan. Prostitutke iz kvarta u kojemu
su radile ubijene djevojke ispitivane su o klijentima koji su pokazivali osobi
to zanimanje za ene s dugom kosom.
Jedna je ena isprièala policiji o èovjeku koji je prije nekoliko tjedana bio vrlo
grub s njom; pristupio joj je opet one noæi kad je ubijena prva djevojka, no od
bila je poæi s njim. Poznavala je mrtvu djevojku i upravo se zato tako dobro sje
æala te noæi. Kasnije je razmi ljala o tomu i pomislila da bi taj èovjek mogao bit
i ubojica.
Inspektoru Ferrasu se izjava ove ene uèinila vrlo zanimljivom pa ju je zamolio da
potanko opi e tog klijenta kako bi struènjaci mogli naèiniti crte .
174
U ponedjeljak se u utom tisku pojavio crte èovjeka kojega je policija eljela ispit
ati u vezi s ubojstvima. Bilo je to nezanimljivo lice duboko usaðenih oèiju ispo
d neodreðenih obrva, malih usta i povelikih u iju. Imao je izmeðu èetrdeset pet i
pedeset pet godina.
Belinda Arbuthnot opazila je crte kad je zastala kako bi kupila èasopis sa slikam
a lijepih kuæa na prostranim imanjima, s prekrasnim namje tajem i kuhinjama oprem
ljenim bakrenim posuðem. Potajno je sanjala o tome da jednoga dana i sama ivi u t
akvoj kuæi, pa bila ona i puno manja od onih na slikama. Njezina je kuæa bila u
Wandsworthu, gdje je ivjela veæ dvadeset godina. Kad joj mu ode u mirovinu, na to j
oj valja jo jako dugo èekati, mo da se odsele u Norfolk, gdje æe se morati zadovol
jiti kakvom seoskom kuæom umjesto eljene vile.
Ne to je u crte u privuklo njezinu pozornost i odmah je znala na koga je podsjeæa.
Proèitala je tekst ispod slike, no nije kupila novine niti je to spomenula Rose
mary kad je stigla u ured. Siroti Walter je mo da ukoèen i neizmjerno napuhan, no
zacijelo nije posjetitelj prostitutki, a jo manje ubojica. Znala je da nije lako
identificirati ubojicu; postoje vrlo slièni ljudi i katkad se dogaða da optu e k
rivu osobu.
Kasnije se opet sjetila crte a. Promatrala je Waltera dok je izlazio iz sobe i kad
se vraæao. U i su mu bile vrlo velike, a oèi duboko usaðene. Nije proèitala opis
pa nije znala koje su boje bile oèi tra enoga mu karca. Kada se te veèeri vraæala ku
æi, sjetila se da ga je jednom vidjela kako skreæe sa svog puta prema eljeznièkoj
postaji. Koje li je veèeri to bilo, pitala se. Je li te veèeri ubijena koja od
dvije ene? Nije se mogla sjetiti. Ona i Rosemary su se tada alile govoreæi kako mo d
a ide u salon za masa u. Mo da i nisu bile daleko od istine.
175
Pitat æe Rosemary sjeæa li se kada je to bilo. Mo da æe se zajedno moæi sjetiti da
tuma. Te je veèeri podigla cipele od postolara, ali nije saèuvala raèun.
Pomalo uznemirena, odluèila ~je sljedeæeg jutra o tome razgovarati s Rosemary, p
o aliv i to nije kupila novine. Njezin je mu s posla donio The Times u kojemu je bila
mala kopija crte a. Sliènost s Walterom bila je oèita. Proèitala je da su oèi tra e
nog mu karca bile svijetloplave, vrlo svijetloplave. Upravo kao Walterove, pomis
lila je, kao led.
Izrezala je sliku iz novina.
Kada se Walter kasno naveèer vraæao s posla, na parkirali tu je bilo svega nekolik
o automobila pa nije opazio da je njegov rnaestro parkiran nekoliko metara dalj
e od mjesta gdje ga je ostavio. Bilo je dovoljno vremena da se ohladi nakon Herm
ionina jutarnjeg izleta u Reading. Znao je da mora napuniti spremnik pa je po ao
zaobilaznicom kroz Freston i natoèio goriva za deset funti. Kazaljka je pokaziv
ala vi e nego to je oèekivao. Pomislio je da je mo da u kvaru. Nije opazio poveæanje
kilometra e premda mu se u utorak ujutro uèinila ne to veæom nego to bi oèekivao. No
mnogo je putovao na svojim noænim izletima pa je mo da pre ao vi e nego to je mislio.
Nije mu se i lo kuæi. Bio je uznemiren jer je otkrio dvoliènost ene koja je pjevala
u crkvi. Kako mu nije palo na um da je udana! Sada je vi e nije vidio kao Hermio
ninu nasljednicu. I ona je postala ciljem njegove osvete. Kako je spremnik bio p
un, neko vrijeme se vozio uokolo, no napokon je ipak morao poæi kuæi. Hermione j
e veæ bila u krevetu. Ostavila mu je poruku da je veèera u peænici.
Jela nisu bila rasporeðena u posebne posude; sva ih je slo ila na jedan tanjur. Ta
njur je stajao na zdjeli s
176
vruæom vodom, tako da je donja stratia bila mokra. Dok je nosio tanjur do stola
Walter opeèe prst.
Najprije ju je htio pozvati da s~ðe, no kako je bila zakljuèana u sobi, nije je
mogao prisiliti da iziðe; da je bila u njihovu zajednièkom krevetu, bio bi to la
k posao.
Zastao je i oslu nuo prolazeæi pokraj njezinih vrata. Èinilo se da spava, no plati
t æe ona veæ za svoje pona anje. Namjeravao je sutradan provjeriti kamo svakog ut
orka odlazi autobusom.
Sljedeæega jutra Walter je kao i obièno po ao na posao. Uvijek je stizao prije Si
mona i otkljuèavao ured, premda su obojica imali kljuèeve. Rasporedio je po tu i k
ad je stigao direktor, nakon uobièajenog uljudnog pozdravljanja, Walter mu je o
bjasnio da, na alost, u deset mora poæi na va an sastanak koji ne mo e odgoditi za ne
ko povoljnije vrijeme. Duboko se isprièavao to ponovno mora tra iti izlaz; veæ je
dva puta kasno do ao na posao zbog svojih pote koæa sa zubima. Obeæao je, dakako, d
a æe nadoknaditi vrijeme svoga izbivanja.
Walter je bio tako savjestan da Simon nikad nije sumnjao u njegova obja njenja. Da
kako da mo e iæi, i ne mora nadoknaðivati vrijeme.
Prethodnog je dana rije io sve papire sa svog stola i obavio nekoliko tele.fonskih
razgovora s poduzeæima koja su obeæala darovnice. Takoðer je zapoèeo rad na po
zivima za darovnice koji æe biti poslani poslije Bo iæa.
- Ljudi se osjeæaju krivima kada potro e velike svote novca na sebe - rekao je Ph
ilipu. - Ovo treba danas zavr iti. Dao mu je upute kako æe izdati priznanice i vra
titi neispravno popunjene èekove. Nevjerojatno koliko je bilo takvih èekova. Lj
udi su vrlo nemarni.
177
- Ne èini li ti se da se u postjednje vrijeme èudno pona a? - upita Belinda Rosema
ry, kad je Walter oti ao. Dok ih je pozdravljao, Walter se dr ao poput uèitelja koji
mora otiæi i ostaviti razred bez nadzora. Èinilo se da eli reæi: »Pazite kako se
pona ate dok mene nema.«
Belinda se sjetila Walterove primjedbe o prostitutkama kad su razgovarali o dje
vojci nadenoj u jarku. Rekao je kako takve ene svojim pona anjem izazivaju i kako
moraju biti svjesne rizika kojemu se izla u.
- Sjeæa li se koji je bio dan kad sam ga poslije posla vidjela kako odlazi prema
King's Crossu, umjesto prema eljeznièkoj postaji? Pomislile smo kako mo da odlazi u
salon za masa u.
- Sjeæam se kada je to bilo - rekla je Rosemary. - Zapravo, sjeæam se da sam slj
edeæe veèeri kupovala mlijeko kod Patona na uglu. Dok sam bila u prodavaonici, u a
o je Walter i kupio èokoladu. Bila sam vrlo iznenaðena. Jesam li ti to rekla?
- Nije èudo to ga bole zubi ako potajno jede slatki e - rekla je Belinda. - Kako t
o da si kupovala mlijeko? Nisi li mi rekla da ima vrlo ljubaznog mljekara u susje
dstvu?
- Da, imam divnog mljekara, no trebalo nam je vi e mlijeka. Hughova kæi je javila
da æe nam dovesti svoju bebu na èuvanje, jer joj dadilja nije mogla doæi toga da
na. Sve se moralo pripremiti u kratkom vremenu. Hugh je zacijelo zapisao datum u
svoj dnevnik. A i Anna æe znati kada je to bilo. - Anna je bila njezina pastork
a, odvjetnica koja je u trideset estoj odluèila imati dijete premda nije bila ud
ana. Hughu nije rekla tko je otac, osim da je zdrav i inteligentan. Njezinu prek
rasnu bebu, Tobyja, zajedno s jo jednim djetetom, tijekom dana èuvala je dadilj
a.
178
- Za to te toliko zanima kada je to bilo? - upita Rosemary.
Belinda joj poka e izrezak iz Tdie Timesa. - Na koga te podsjeæa? - upitala je.
Rosemary pomno pogleda sliku, ni ta ne govoreæi, i proèita popratni tekst.
- Isti Walter - reèe tiho. - Ali i stotine drugih mu karaca tako izgledaju.
- Znam. Samo bih htjela znati koji je datum bio kada smo ga vidjele. Je li to bi
lo onoga dana kada je pronaðena prva djevojka? - upita Belinda.
- U svakom sluèaju, druga djevojka je bila izbaèena iz automobila - rekla je Ros
emary. - Walter ide na posao vlakom.
- To ne znaèi da katkada, ako mora ne to obaviti, ne ide i autom - reèe Belinda.
- Provjerit æu u dnevniku - reèe Rosemary. - Ali u The Timesu ne pi e kada je prva
djevojka nac~ena.
- Lako æemo to pronaæi u nekim drugim novinama, ili mo emo nazvati redakciju - odg
ovori Belinda.
- Nemoj da mali to vidi - Rosemary mahnu glavom prema Walterovu uredu gdje je Ph
ilip tiskao uplatnice za darovnice. - Sutra æu ti reæi datum.
- Nisam sigurna da æu zvati policiju, bez obzira to pronaðemo - rekla je Belinda.
- Bilo bi stra no da se okome na Waltera, ako nije kriv.
Dvije su se ene zbunjeno pogledale.
- To je nemoguæe - reèe Rosemary. - Jednostavno nemoguæe.
- Znam - reèe Belinda.
Kasnije æe gorko po aliti to nije pozvala policiju istog trenutka kad je zapazila s
liènost. Uostalom, Walter
1?9
je lako mogao dokazati svoju nevinost, ako je doista bio nevin.
Nakon to joj je Rosemary javila datum, Belinda je nekoliko puta toga utorka gotov
o podigla slu alicu da nazove policiju. A onda je, nakon neprospavane noæi u koj
oj je preispitivala svoju savjest i gradansku du nost, u srijedu ujutro konaèno to
i uèinila. Rekla je policiji gdje mogu pronaæi Waltera Browna, èovjeka koji je
iznimno slièan onomu sa slike, zamoliv i da njezin poziv ostane tajnom.
Putujuæi na posao, zami ljala je kako æe nekoliko sna nih policajaca banuti u ured,
staviti Walteru lisice i odvesti ga na ispitivanje.
Ali ni ta takvo nije se dogodilo. Walter se,, uostalom, uopæe nije pojavio, niti
se javio da se isprièa. Simon je bio uvjeren da æe se Walter pojaviti s uv
jerljivim opravdanjem - neka prometna nezgoda ili ka njenje vlaka. Takvo to èesto s
e dogaðalo. Belinda je, meðutim, pomislila kako su otkrili njegovu adresu te po li
u Merbury kako bi ga uhitili kod kuæe, mo da èak razvaliv i vrata pri tome. Bila j
e vrlo uznemirena dok je marljivo stavljala bro ure u omotnice kako bi si umirila
savjest zbog uplitanja. No tek to je poèela, stigli su inspektor Ferrars i nar
ednik Hooper kako bi porazgovarali s Walterom. Njihova mirnoæa i ozbiljna tamna
odijela toliko su odudarala od slike koju si je zami ljala da je gotovo prasnula
u smijeh, prinoseæi maramicu nosu kako bi prikrila neugodu.
Policajci su joj rekli da je ispravno postupila i da se Walter nema èega bojati
ako nije kriv. Bilo je jo dojava o mu karcima koji slièe onomu sa slike i svi æe o
ni biti ispitani. No londonska policija svakako kani povesti
180
istragu koja æe razjasniti gdje je Walter bio one dvije noæi kada su se dogodila
ubojstva.
Direktor je spomenuo Walterov poslovni sastanak zbog kojega je prethodnog dana b
io svega sat vremena na poslu.
- Oèekivao bih da to obavi ili rano ujutro ili poslije podne, kako bi u uredu pr
oveo dio dana kada se obavlja najvi e posla. On nerado drugima ostavlja svoje posl
ove i vrlo je savjestan, no ovoga puta se morao prilagoditi osobi s kojom je ima
o sastanak pa nije mogao utjecati na vrijeme.
Razgovarali su s Philipom koji je ubrzo shvatio za to su do li te se slo io u vezi sa
slièno æu. Od svih u uredu, Philip je jedini mislio da bi Walter doista mogao biti
ubojica.
Valerie Palmer je takoðer vidjela crte u novinama. Pomislila je da veoma slièi èo
vjeku koji je putovao s njom u vlaku i koji joj se kasnije onako neukusno nameta
o. To je isti onaj mu karac kojega je vidjela u crkvi i u autu pred svojom kuæom.
Je li moguæe da je to isti èovjek, onaj koji je putovao vlakom u London? Ka e li
policiji, mogli bi provjeriti. Ali i drugi æe zacijelo opaziti sliènost pa æe g
a netko veæ prijaviti. Odluèila je ni ta ne poduzeti.
20.
Dok je u utorak sjedila u autobusu, Hermione je razmi ljala o propu tenoj prilici. M
ogla se opet biciklom odvesti do eljeznièke postaje u Frestonu i uzeti auto. Ipak
, putovanje autobusom æe zapravo kraæe trajati, a osim toga, nije imala svjetla
na biciklu koja bi joj trebala na povratku kuæi, jer je u to vrijeme veæ padao t
nrak.
181
Sjedila je u prednjem dijelu autobusa i promatrala krajolik koji je danas bio ob
avijen maglom; imala je sreæe to je prethodnog dana, kad je putovala u Reading, v
idljivost bila dobra.
Autobus je stao pred zgradom Gradske vijeænice u Frestonu. Tu je izi lo nekoliko p
utnika, a u li su novi. Èekajuæi da autobus nastavi putovanje, Hermione nije primi
jetila Waltera koji je, s uzdignutim ovratnikom i nisko navuèenim zelenim puste
nim e irom, vrebao iz predvorja vijeænice. Podigao je novine ispred lica, èekajuæi
da Hermione izic~e, kako bi je mogao pratiti na njezino tajnovito odredi te.
Vraæajuæi se iz Londona toga jutra, odluèio je kako je pametnije presresti auto~
us, umjesto da ga prati iz Merburyja, jer bi ga ondje r~t~o mogao prepoznati.
Kada je autobus krenuo a-Hermione nije izi la, pojurio je po auto koji je ostavio
na parkirali tu pokraj tr nice, prethodno ispuniv i karticu za parkiranje na dva sata
. Uspuhao se trèeæi i pritom zaprepastio Helen Mountford koja je ostavila auto
blizu njegovoga, gotovo je sru iv i. Nije je opazio u svojoj urbi, misleæi samo na au
tobus koji je valjalo stiæi.
Znao je da ide u Creddington, no usput je skretao u sela u kojima su bile postaj
e. Hermione je mogla siæi bilo gdje pa je pratio autobus na sigurnoj udaljenosti
kako ga ne bi opazila. Planirao ju je slijediti kada siðe s autobusa i tako je
uhvatiti in flagranti. U sluèaju da ga opazi, natjerat æe je da mu ka e kamo se u
putila. Neæe mu trebati puno da je slomi; èvrsto je stiskao upravljaè, i èekujuæ
i kratku borbu. Htio je svakako otkriti i suuèesnika jer i s njim mu se valjalo
obraèunati; bilo bi bolje iznenaditi ga nego prisliliti Hermione da otkrije njeg
ovo ime. Sada je veæ bio uvjeren da je neki mu karac odgovoran za nje
182
~ino pona anje, a mo da i za pobunu. Nije bilo drugog obja njenja.
Izi la je iz autobusa u Creddingtonu. Pro la je pokraj nekoliko prodavaonica i u la u
cvjeæarnicu. Walter je uspio parkirati maestra na mjesto s kojega je netko upra
vo izi ao i vidio je Hermionu na vratima prodavaonice s kiticom cvijeæa zamotanom
u ukrasni papir.
Izi ao je iz auta i slijedio je pje ice. Hodala je ne osvræuæi se, penjuæi se uzbrdo
brzim koracima, u svom ki nom ogrtaèu. S u asom zakljuèi da nosi traperice. Zatim
se spustila sporednom ulicom do jedne velike kuæe i pozvonila. Vrata je otvorila
mala ena sijede kose. Dok je Hermione ulazila, zagrlile su se.
Walter je bio zapanjen, èak razoèaran. Nije smislio nikakav drugi scenarij i sad
a su mu trebali novi planovi. Ipak, i ovo je bila prijevara. Imao je pravo znati
o svim njezinim izlascima i sada -æe mu morati objasniti svoje pona anje. Neko je
vrijeme èekao motreæi kuæu, no kad se nije pojavila, odluèi otiæi do auta i raz
raditi strategiju.
Morat æe proæi ovim putem kad se bude vraæala na autobus. Iz auta je vidio autob
usnu postaju na drugom kraju ulice; promatrao je autobus koji je krenuo za Fres
ton i Merbury. Nije ga zabrinjavalo to ga ona mo e vidjeti; znat æe da je stiglo v
rijeme poravnanja raèuna. Strpat æe je u auto, prisiliti je da prizna i obraèuna
ti se s njom jednom zauvijek.
Jo su dva autobusa oti la, a od Hermione jo nije bilo ni traga. Ona je u to vrijeme
veæ u urbano èistila kuæu Therese Cowper.
Walter je bio gladan i promrzao i bilo mu je svega dosta. Odvezao se do kuæe u k
oju je u la Hermione i pozvonio; tra it æe da mu vrate njegovu enu.
183
Gospoða Fisher uèvrsti lanac koji je uvijek stavljala kad je bila sama i otvori
vrata. Ugleda ljutita mu karca srednjih godina s tamnozelenim pu~tenim e irom koji ni
je skinuo.
- Izvolite - reèe, pomisliv i da je prodavaè police osiguranja ili novovjerskih èa
sopisa.
- Mislim da je moja ena kod vas - reèe Walter. - elio bih je odvesti.
- Va a ena?
- Hermione Brown. Toèno u dvanaest i èetrdeset u la je u ovu kuæu - rekao je Walte
r. - Molim vas da je odmah dovedete.
To je dakle bio Walter! Gospoða Fisher je jednom rukom skupila plavu vestu na gr
udima dok je drugom jo uvijek dr ala vrata. Bila je neizmjemo zaprepa tena. Kako je u
spio saznati za Hermionine posjete?
Zacijelo je bila neoprezna, dala mu je razloga za sumnju. Mo da je saznao za njezi
no putovanje autom koje joj je s ushitom opisala. Pa ipak, za to ne bi smjela uzet
i auto i posjetiti svoju kæer?
Bi li trebala reæi da uopæe ne poznaje Hermionu? Gospoða Fisher odmah odbaci tu
zamisao; jedna la izaziva drugu i ni ta ne rje ava.
- Nije ovdje, gospodine Brown - rekla je Emily. Glas joj je bio miran, no srce j
oj je treperilo poput ptice u zamci.
- Ne vjerujem vam - rekao je Walter. - Vidio sam kako je u la a nije se vratila na
autobusnu postaju.
- Nije ovdje - ponovila je Emily.
- Ne la ite mi - rekao je Walter i mrko je pogledao. - Zahtijevam da me pustite un
utra da je potra im. Gospoða Fisher nije znala to bi uèinila. Gumuo je
nogu unutra, tako da nije mogla zatvoriti vrata. Znala je
184
da ne mo e uæi dok ona ne skine lanac, no pitala se kako bi ga se rije ila. Mogla bi
pozvati policiju da ga na silu odvedu, no to ne bi pomoglo Hermioni koja je bar
em za sada bila na sigumom u kuæi Voænjak. Hvala Bogu da je nije slijedio do kuæ
e; ondje je bila sama i bespomoæna.
- Uðite i uvjerite se sami - reèe mu gospoða Fisher dostojanstveno i otvori vrat
a.
Otvarajuæi vrata, osloni se na tap koji je do tada stajao naslonjen na zid i pove
de ga u sobu za primanje. Svi su tragovi Hennionina posjeta bili uklonjeni kako
Wendy ne bi vidjela da je primala goste. Za frezije koje joj je poklonila, gospo
ða Fisher æe reæi da ih je sama kupila. Zrakom se irio njihov miris dok je Walte
r ulazio u sobu.
- Kao to vidite, posve sam sama, gospodine Brown - rekla je.
Walter joj nije vjerovao. Vidio je kako je Hermione u la. Kakvu su igru igrale?
- U ovoj sobi nema nikoga - priznao je.
- Pogledajte u kuhinji. Otvorite ormar ispod stuba - pozvala ga je Emily, oslanj
ajuæi se na tap. Izazovno ga je gledala u oèi.
Walter je izbjegavao njezin pogled. Po ao je u kuhinju, a potom otvorio stra nja vr
ata i pogledao van. Hermione se mogla odavde iskrasti, preko vrta; to je bilo j
edino moguæe obja njenje. Odluèio je provjeriti.
Na povratku je pogledao u ormar urednost kojega je zadovoljavala èak i njega. Ni
tko se u njemu nije mogao sakriti.
- Gore su moja i kæerkina spavaæa soba. Mo ete i ondje pogledati ako elite - rekla
je Emily. - ao mi je, ali ne mogu poæi s vama. Te ko se penjem stubama zbog artriti
sa. U drugom dijelu kuæe jo je jedan stan s po
185
sebnim ulazom. Nije mu rekla da je taj stan preko dana prazan; bolje je da misli
kako æe netko doæi, pozove li u pomoæ.
Nije mislila da æe prihvatiti njezinu ponudu, no jest. Gledala ga je kako se ene
rgièno uspinje stubama, a potom je zaèula otvaranje i zatvaranje vrata. Nije ga
bilo neko vrijeme. Vjerojatno je gledao u ormare misleæi da se Hermione mo da skr
iva meðu odjeæom.
Sada bi ga bilo dobro zadr ati. Hermione æe se za koji trenutak vraæati iz kuæe Vo
ænjak na autobusnu postaju. Zadr i li ga jo neko vrijeme u kuæi, Hermione æe uskor
o biti na sigumom u autobusu. To je najvi e to je mogla uèiniti kako bi za titila svo
ju prijateljicu. Walter je konaèno si ao. Lice mu je bilo crveno i oznojeno.
- Ne izgledate dobro, gospodine Brown. Sjednite malo dok vam ne bude bolje - reè
e Emily.
I sama je osjetila slabost dok je on bio na katu. Pozlilo joj je od pomisli da
kopa po njezinim i Wendynim stvarima, no kad je sjela i duboko udahnula, vratila
joj se prisebnost. Wendy æe se uskoro vratiti i zatekne li Waltera u kuæi neæe
joj moæi sakriti Hermionine posjete. No sada je bilo va nije dobiti na vremenu ka
ko bi Hermione stigla kuæi prije Waltera. Suoèen s Wendy, buèni Walter Brown bi
mogao pokleknuti jer nje se èak i vlastita majka bojala. Gospoða Fisher je sada
shvaæala sav u as Hermionine situacije.
Walter se doista èudno osjeæao. Preznojavao se i èinilo mu se da æe mu se glava
raspuknuti.
- Sjednite - Emily je tapom pokazala naslonjaè. Rado ju je poslu ao.
- Hermione sam upoznala u prodavaonici prije nekoliko tjedana. Buduæi da se te ko
kreæem, utorkom dolazi k meni pa zajedno objedujemo.
186
i
Sjedeæi na stolcu, okrenuta prema njemu, èekala je njegov odgovor.
Nekoliko je puta otvorio i zatvorio usta poput ribe na suhom a onda konaèno prog
ovori: - Nije mi rekla. - Jer se bojala da biste se mogli usprotiviti. Imala
je pravo. Inaèe ne biste bili ovdje - reèe gospoda Fisher, suzdr avajuæi se da ne
prokomentira njegovo neprimjereno pona anje. Kako li je samo saznao za njezine po
sjete?
- Otkud joj novac za autobus? - htio je znati.
- Znam da svojoj eni dajete tako malo novaca da nema dovoljno ni za kartu do Cred
dingtona jednom na tjedan - reèe Emily. - Ipak, vi niste siroma an èovjek, gospodi
ne Brown.
- Uvijek mi mora predati sve raèune. Zacijelo ih je krivotvorila - rekao je Walt
er.
- Ja sam joj davala novac za autobus - slagala je gospoða Fisher. Pogleda na sat
. Hermione je sada veæ napustila kuæu Uoænjak, no jo neko vrijeme neæe stiæi kuæ
i. Gospoda Fisher se bojala za nju; ovaj je èovjek oèito neuravnote en. Odluèila
je dati mu do znanja kako joj je poznato njegovo pona anje prema svojoj eni.
- Kad je pro li put bila ovdje, imala je nekoliko ru nih modrica na licu.
- Pa to? - reèe Walter. - Pala je.
- Da, tako mi je rekla - reèe gospoda Fisher. - No ja joj nisam povjerovala, i a
ko bude imala novih modrica, htjet æu znati kako ih je dobila.
- To nije va a briga - odre e Walter. Crvenilo na licu mu je pomalo blijedjelo i lak e
je disao.
- Hermione je moja prijateljica i sve u vezi s njom moja je briga, osobito stoga
to joj roditelji nisu ivi reèe gospoda Fisher.
187
- Ja se brinem za nju - odgovori Walter.
- Doista se brinete? - upita gospoða Fisher. Walter se odjednom sasvim: promijen
io. Ustao je dr eæi u rukama e ir koji nije skinuo sve dok nije sjeo.
- Isprièavam se to sam vas zadr a, gospoðo... ? reèe Walter, lako se nakloniv i.
- Prezivam se Fisher - reèe Emily. - Odlazite, dakle?
- Da, krajnje je vrijeme. Vidjet æete Hermionu i sljedeæeg tjedna, a ja æu se os
obno pobrinuti da ima novac za kartu, a i za cvijeæe.
Bacio je pogled na frezije, razvukav i usne u nagovje taj smije ka, no ta grimasa upl
a i Emily.
- Molim vas, nemojte me pratiti - rekao je, po av i k vratima.
Emily s naporom ustane i poðe za njim. Te ko je disala dok je zatvarala vrata iza
njega i stavljala lanac; pribojavala se da bi mogao promijeniti mi ljenje i vratit
i se. Ne to ju je muèilo sve vrijeme razgovora, a osobito kad je skinuo e ir. Èinilo
joj se da je negdje veæ vidjela Waltera, no gdje? Mo da æe se kasnije sjetiti.
Hvala Bogu da ga Wendy nije zatekla; neæe morati izmi ljati obja njenja. Ipak, morat
æe poduzeti togod za Hermionu. Ovaj je èovjek vrlo neuravnote en i mogao bi biti o
pasan.
Kad se Wendy vratila, nije uspjela potpuno otvoriti vrata; bila su osigurana lan
cem. Lagano ih otvoriv i, ugleda svoju majku kako onesvije tena le i na podu.
21.
Ne znajuæi za zbivanja kod gospoðe Fisher, Hermione je veselo èistila i posprem
ala u kuæi ~Voænjak. Toga je
188
jutra, po Walterovu odlasku, oprala kosu i samo je poèe ljala; pustila ju je da se
prirodno osu i dok je obavljala svoje uobièajene poslove. Kos~ joj nije bila ona
ko lijepa kao kad ju je Jeremy uvio na èetku, no jo uvijek je to bilo veliko pobo
lj anje u odnosu na njezinu raniju frizuru. Veæ godinama nije posveæivala pozornos
t svomu izgledu; Walterove su primjedbe, ma to uèinila, uvijek bile posprdne a u
dru tvu je ionako nitko nije primjeæivao. Mo da Jeremy danas navrati; znala je da j
e laskanje enama u prirodi njegova posla, no bilo joj je drago to se bar potrudi
o da je razveseli. Premda je u njega to bila tek stvar navike, bila je to lijepa
navika.
Radila je temeljito, istodobno razmi ljajuæi o Emily koja joj je toga popodneva po
kazala nagrade to ih je Wendy osvojila u koli u podruèjima matematike i prirodnih
znanosti. Prema Emilynim rijeèima, Wendy je uvijek bila praktièna i premda se
na povr ini doimala strogom i ukoèenom, zapravo je bila mudra i dobra a pravila k
oja je nametala svojoj majci bila su za njezino dobro. Tako je bar Emily mislila
.
- No otkad smo ostale bez njezina oca, izgubila sam svoju neovisnost - rekla je
Emily. - Ovisim o njoj zbog ove kuæe, premda itnam ne to svoga novca koji sam u tedj
ela tijekom dugih godina. Moj mu je dugoroèno planiranje smatrao vrlo va nim.
Hermione je tek ne to promrmljala umjesto odgovora; razmi ljala je o sebi. Bilo bi
glupo da se sasvim odrekne kuæe ako ne bude vi e ivjela s Walterom. Mo da bih mogla,
mislila je la teæi Theresin stol, potra iti struènu pomoæ. Savjet bi joj pomogao da
ne poèini kakvu pogre ku i navede Waltera da bude sno ljiviji.
No znala je da je to nemoguæe. Smatrao je da se svi problemi mogu rije iti poni avan
jem Hermione. Ubrzo je odustala od te zamisli.
189
Kad je zavr ila posao, pogledala je unaokolo kako bi se uvjerila da nije ostavila
nepospremljenom kakvu krpu ili sredstvo za èi æenje a potom je uzela novac i umo se
zaputila prema autobusnoj postaji. Jo uvijek je bilo maglovito a pomalo se spu tao
i mrak. Magla æe zacijelo poslije postati jo gu æom.
Do sada joj je dan pro ao bez straha. Poèela je dane dijeliti na razdoblja napetos
ti i razdoblja mira. Sad je veæ mogla stupnjevati taj strah: u as koji bi osjetila
kad bi zaèula kako Walter otkljuèava vrata; slabost od zvuka njegovih koraka na
stubama; zastra ujuæi pogled na njegovo namr teno lice i kratke tubaste prste prek
rivene tamnocrvenim dlakama. Neobièno je to su mu dlake po tijelu bile crvene dok
mu je kosa, koja je sada veæ sijedjela, bila smeða. ,
Veselila se to æe u èetvrtak poæi na farmu Humci i vidjeti Nigela. O tome je razm
i ljala smije eæi se, dok se vraæala kuæi s autobusne postaje. Pam ju je, penjuæi se
stubama u svoju radnu sobu, vidjela kako obavijena maglom ulazi kroz vrtna vrat
a.
U av i, Hermione odlo i kaput u predsoblju. Imala je dovoljno vremena da napravi veèer
u - domaæu pitu od ribe i pire krumpir. Krumpir je veæ bio pripravljen, samo ga
je trebalo zagrijati s malo topla mlijeka i dodati mrkvice koje æe se skuhati za
nekoliko minuta. Desert - kuhane kru ke i puding - veæ je ranije priredila.
U la je u kuhinju i po la prema slivniku. Imala je vremena popiti èaj prije no to poè
ne pripremati veèeru. Walter ju je èekao iza kuhinjskih vrata. Uhvatio ju
je za ruke i zavmuo ih joj iza leða. Kad je zaviknula od bola, drugom joj rukom
zatvori usta.
- I? Gdje si bila? - zare ao je na nju glasom promuklim do neprepoznatljivosti. -
Kod ljubavnika, je li?
190
Oti la si od one stare gospoðe k ljubavniku. Reci mi njegovo ime!
Nije mogla odgovoriti. Izvij,ala se i otimala, oèajnièki poku avajuæi proizvesti n
eki zvuk, na to ju je on tako pljusnuo da joj je zazvonilo u u ima. Sljedeæim ju je
udarcem sru io na pod i nastavio je nogama udarati u rebra.
Walter je pro ao pokraj Hermionina autobusa prije Frestona, no nije znao da je ona
u njemu; oèekivao je da æe je zateæi kod kuæe, a kad je nije na ao, njegov se tin
jajuæi bijes ponovno razbuktao. Je li posjeæivala i neke druge stare gospoc~e, i
li je odlazila ljubavniku? Koliko dugo sve to traje?
to da joj sada uèini? Razbacivanje stvari iz ormara bilo je uobièajena i bezazlen
a mjera; za ovakav prekr aj valjalo je smisliti puno te u kaznu. Poèet æe tako to æe
se pritajiti i pustiti je da misli kako je njezin popodnevni pothvat ostao neotk
riven. Svoj je kaput ostavio u radnoj sobi, kako ne bi primijetila da je stigao
kuæi. Potom se sakrio u tami. Kako je bio siguran da æe najprije uæi u kuhinju d
a bi mu priredila veèeru, ondje se sakrio. Bio je jako gladan jer nije jeo jo od
jutra, a dogaðaji ispunjeni jakim emocionalnim nabojem kakav je uskoro oèekivao
, uvijek su mu budili tek. Najprije æe je natjerati da mu priredi veèeru a tek p
otom æe se obraèunati s njom. Najprije æe je valjano prepla iti, a potom i ubiti;
upravo to je kanio uèiniti! Svojim si je postupcima danas potpisala smrtnu presu
du i to bez odgode izvr enja. Ipak, morat æe biti oprezan; ne smije dopustiti da m
u uznemirenost poremeti prosuðivanje.
U ivao je gledajuæi kako se æuæurila na podu, rukom zaklanjajuæi lice kako bi se z
a titila od moguæih uda
191
raca; bila je potpuno slomljena. l`~èi su joj bile pune u asa.
- Ustani! - rekao je, sagnuv i se da je povuèe za ruku. - Kako to izgleda , u traper
icama poput kolarke? Zar se tako odijeva moja ena? - upitao je.
Nije odgovorila. U glavi joj je jo uvijek zvonilo a srce joj je udaralo poput zah
uktala klipnog motora. Jednako onako grubo kako ju je bacio na pod, sada ju je
i uspravio.
- Prihvati se posla - rekao je. - Pripremi mi veèeru. Dok se ona stiskala uza zi
d, otvorio je ladicu i dograbio prvi no koji mu je do ao pod ruku - tanak, dugaèak
no i okrenuo je o tricu prema njoj. Nije ga kanio upotrijebiti; to nije bio dio n
jegova plana, no ona to nije znala. Svih ovih godina upravljao je njome s pomoæu
straha, pa æe tako biti do samog kraja.
Hermione je osjeæala vrtoglavicu zbog udaraca i bojala se vi e no ikad, èak i vi e
no one noæi u gara i. Prigu eno jecajuæi, uputila se k tednjaku i otvorila plin kako
bi ispr ila ribu i podgrijala povræe. Tresla se od straha, razmi ljajuæi kako bi s
e spasila. Znala je da je ovaj put eli ubiti; vidjela je to u njegovim oèima.
Cijelo vrijeme dok se kretala izmeðu hladnjaka, tednjaka i sudopera stajao joj je
iza leða a s vremena na vrijeme bi osjetila kako joj vrh no a dodiruje puiover. K
ada je dovr ila veèeru, odnijela ju je u blagovaonicu; osjeæajuæi iza leða Waltera
i no , gotovo je cvokotala od straha.
Kad su sjeli za stol, Walter polo i no na dohvat ruke. Poslu io se mrkvoma i krumpiro
m i sve zajednio polio umakom od rajèice. Hermione je pomislila kako je dobro
uèinila to je kupila novu bocu umaka kojega je po
192
nestalo po to ga je Walter pro loga tjedna tako obilno isprolijevao po kuhinji. No t
o sada doista nije bilo va no.
- Mora jesti - rekao je kad je vidio da ona ne uzima hranu.
- Nisam gladna - rekla je napuklim glasom. Razmi ljala je kako æe te noæi umrijet
i i kako nikad vi e neæe vidjeti Sarah i Jane.
Walter se nagne, stavi joj na tanjur ribu i povræe i poène jesti. Hermione odgum
e stolac i ustane kaneæi pobjeæi, no Walter odmah dohvati no .
- Sjedi i jedi! - zagrmio je.
Hermione se svali natrag u stolac, uzme vilicu i poène premje tati hranu na tanjur
u. Ugu it æe se proguta li togod.
Walter na brzinu isprazni svoj tanjur i odjednom se neèega dosjeti.
- Stavi moj tanjur u peænicu kako bi ostao topao - rekao je. - I buduæi da nisi
jela, a ja ne podnosim razbacivanje, stavi svoju hranu na moj tanjur. Pojest æu
to poslije.
Hermione u tom trenutku nije bila u stanju razmi ljati o besmislenosti njegovih r
ijeèi. Istresla je sadr aj svoga tanjura na njegov i uzela oba tanjura.
- Svoj tanjur ostavi ovdje - rekao je.
Uèinila je kako joj je reèeno i ponijela njegov tanjur u kuhinju. I3io je natrpa
n hranom i ruka joj se tresla. Dva kolutiæa mrkve pala su na pod. Stavila je tan
jur u peænicu i okrenula se prema Walteru koji ju je pratio.
Uperio je no prema njoj.
- Noæas æe poèiniti samoubojstvo - rekao je. - U gara i, kao to se jednom veæ gotovo
dogodilo. Kad te policija ujutro pronaðe, isprièat æu im o tvom ranijem
193
poku aju. A reæi æu im i kako si se'èudno pona ala u posljednje vrijeme. Rije it æu t
e se zauvijek, ti suha spodobo, a sebi æu pronaæi pravu enu. No prije no to se to
dogodi, izvr it æe svoju braènu du nost. Hajde, poc~i gore, Hermione - po ao je prema
njoj prijeteæi joj no em.
Hermione se na la u klopci; iza nje je stajao tednjak. Oslanjajuæi se rukama na ted
njak odjednom je prona la snage da zamahne nogom. Udarac je zahvatio Walterovo bed
ro i to je bilo dovoljno da ga zaustavi; uzmaknuo je korak unazad. No pri tome
je stao na kolutiæe mrkve i izgubio ravnote u. U hipu se na ao na podu a no mu je isp
ao iz ruke. Prije no to se uspio snaæi, dograbila je no i dr ala ga nad njim u drht
avoj ruci. Pad je na kratko onesposobio Waltera, no sad je veæ dolazio k sebi, p
roklinjuæi je rijeèima koje nikad prije od njega nije èula. Napola okrenut leðim
a prema njoj, poku avao se uspraviti. Zatvorila je oèi i ispru ila ruke kojima je èv
rsto stezala no . No mu lako probije odjeæu i sklizne mu izmeðu rebara. Kad se Herm
ione konaèno usudila otvoriti oèi, vidjela je njegov zapanjeni pogled dok je is
pu tao hroptav zvuk. I sama prestra ena, izvukla je no . Bez pote koæa je izi ao iz njegov
a tijela. Walter se teturao po kuhinji i èinilo joj se da to traje cijelu vjeèno
st, premda se zapravo radilo o sekundama. Kao da se sve odvijalo na usporenom s
nimku. Posrtao je i uputio se k predsoblju, hvatajuæi zrak. Otvorio je vrata i,
duboko uzdahnuv i, pao na pod. Ostao je mirno le ati.
Hermione je nepomièno stajala. Gledala je dugi, tanki no u svojoj ruci; bio je za
mrljan Walterovom krvlju. Nekoliko kapi krvi palo je na pod. Pale su blizu male
naranèaste mrlje od mrkve na koju se Walter poskliznuo.
Stavila je no pod mlaz vode u sudoperu. Drhtala je, te ko di uæi od oka. Tada se okren
ula prema vratima.
194
Ðn æe se vratiti èim se osvijesti, poniislila je. Zacijelo nije te ko ranjen.
Zakljuèala je vrata predsoblja, ostavljajuæi ga u tami. Tad je sjela za kuhinjsk
i stol, licem okrenuta prema vratima. Dugo je tako sjedila.
Mnogo kasnije, Hermione je osjetila miris paljevine iz peænice u kojoj je ostavi
la Walterovu hranu. Iskljuèila je peænicu, no nije izvadila tanjur; mo da æe tra iti
hranu kad se oporavi. Tada se sjetila da su na podu ostale mrlje od krvi i mrkv
e. Valjalo ih je pobrisati. Nije joj palo na pamet da pozove hitnu pomoæ ili pol
iciju. Bila je u stanju potpune otupjelosti; vrijeme je stalo i ni o èemu nije m
islila. Nije èak mogla u mislima ponoviti scenu borbe koju je upravo pro ivjela.
Konaèno je po la u svoju sobu, te ko hodajuæi i oslanjajuæi se na stubi nu ogradu. Sta
vila je zasun kako bi bila na sigumom i, potpuno odjevena, odbaciv i samo cipele,
legla na krevet. Nije zaspala sve do pred zoru, a onda je pala u dubok san iz k
ojega ju je probudio jak zvuk zvona.
Bilo je veæ posve svanulo. Walter æe zakasniti na posao. Valja mu spremiti doruè
ak. Napre uæi se, spustila je ote ale noge i ustala.
Buka na vratima nije prestajala i ona, ne poèe ljav i se, krene niz stube. Mu ki glas
je dozivao: - Policija, otvorite!
Hermione je otvorila vrata koja nisu bila osigurana ni lancem ni zasunom. Kada j
e sinoæ do la kuæi, nije ih zakljuèala. Kao i obièno, prepustila je to Walteru.
Pred vratima su stajala dva mu karca - jedan u sakou i tamnim hlaèama, a drugi u
sportskoj jakni i trapericama.
- Gospoda Brown? - zapitao je. - Inspektor Bagley iz creddingstonske policijske
postaje - rekao je, pokazu
195
juæi joj nalog. - Ovo je policajac Vincent. Je li gospodin Brown kod kuæe?
- Walter? - upitala je.
- Walter Brown. Vi ste gospoða Brown, zar ne? - Da - potvrdila je, poku avajuæi se
sabrati: - Ne znam gdje je - rekla je. - Ja... kasno sam legla sinoæ. Tek sam u
stala.
Zacijelo se odjenula dok su oni lupali po vratima, pomisli inspektor. No poslije
je vidio neraspremljen krevet i spavaæicu uredno slo enu ispod jastuka.
- Rado bih u ao, gospoðo Brown - rekao je, odluèno zakoraèiv i.
- O, dakako. No mislim da je Walter veæ oti ao na posao - rekla je. - Osim ako nij
e jo uvijek... - poène. No zar ga nije sinoæ zakljuèala u predvorju? Sad se sjeti
la:
- jo uvijek to, gospoðo Brown? Pokazala je u neodreðenom smjeru.
- Jo uvijek ondje - pokazala je prema kuhinji. Dva su mu karca pro la pokraj nje i, v
idjev i da u kuhinji nema nikoga, otvorili su vrata koja su vodila u stra nje predso
blje. Tu su na li Waltera.
Nisu bili neljubazni. Jedan ju je od njih odveo u dnevnu sobu i sjeo nasuprot nj
oj. Inspektor joj je rekao da je bolje da ne ide u kuhinju. Drugi policajac je o
ti ao van, u auto.
- Va mu je mrtav, gospoðo Brown - rekao je Bagley. - jeste li to znali?
- Mrtav je? - Hermione nije pokazivala veliko zanimanje. - Mislila sam da je u
nesvijesti.
Tada je ponovno pogledala inspektora, s malo vi e zanimanja. - Mrtav, rekli ste? -
dodala je. - Nisam' mi
196
slila da sam ga doista povrijedila. Bila je samo kap-dvije krvi. Sve sam pobrisa
la.
Èuv i to, Bagley je upozori d~ pazi to govori, no ona nije obraæala pozornost. Misl
ila je samo na jedno Walter je vi e nikada neæe moæi povrijediti.
- Mrtav - ponovila je i dodala: - Pao je. Nekoliko kolutiæa mrkve palo mu je iz
tanjura pa se poskliznuo. I to sam oèistila - nastavila je poput djeteta koje se
opravdava za nepodop tinu. - Njegova veèera je u peænici - rekla je. - I moja. Ja
 nisam mogla jesti pa mi je rekao da stavim sve na njegov tanjur i da æe on to k
asnije pojesti. Oh, trebala bih poèistiti blagovaonicu. Moj prljavi tanjur jo uvi
jek je ondje.
Bagley je veæ primijetio jedan prljavi tanjur i prazno posude na stolu u blagova
onici.
- Ne uznemirujte se - kazao je. - To mo ete i kasnije uèiniti.
Na prvi pogled Walterova rana nije bila uoèljiva. Krvarenje je uglavnom bilo unu
tarnje i dok Hermione nije progovorila, policajci nisu shvatili da se radi o ubo
jstvu. Do li su na zahtjev londonske policije kako bi Waltera ispitali o ubijeni
m prostitutkama. Znali su samo da se taj dan nije pojavio u uredu, da ga iz tajn
ovitih razloga nije bilo veæi dio prethodnog dana i da je slièio crte u mu karca osu
mnjièena za ubojstva.
Hermione nije rekla da ju je Walter kanio ubiti. - No je na okapnici u kuhinji -
rekla je. Oprala sam ga. Bilo je krvi na njemu.
22.
Pamela Norton je s prozora svoje radne sobe pratila zbivanja preko puta, u kuæi
Brownovih. Pred ulazom je
197
stajala limuzina - vauxhall - èinilo jaj se, i dva policijska auta. Nekoliko se
policajaca kretalo oko kuæe koju su uskoro utom vrpcom odijelili od ces~e. Jedan
je policaja : stra ario.
Tada je vidjela kako Hermione izlazi i uz pomoæ policajke sjeda na stra nje sjeda
lo jednog od policijskih automobila. Pam je izletjela iz kuæe brzinom trkaèa u
zavr nom dijelu utrke i stigla upravo na vrijeme da vidi kako odvoze Hermionu.
- to se dogodilo? - upitala je policajca na vratima. - Dogodila se nesreæa - reka
o je.
- Kakva nesreæa?
- Zao mi je, no ne mogu odgovoriti na va a pitanja. Molim vas da se udaljite, gosp
oðo - rekao je policajac, vrlo mlad èovjek pjegava nosa.
U tom se èasu pojavio drugi, stariji mu karac, u neuglednoj odjeæi. S njim je bio
jo jedan mu karac; nosio je vreæicu.
- to se dogodilo? - zapitala ih je. - Vidjela sam Hermionu - gospoðu Brown - odve
zli su je u policijskom automobilu. Je li joj dobro?
- Za to joj ne bi bilo? - zapita je inspektor Bagley. - O, ne znam - reèe Pam. - P
itala sam se za to je odvodite, to je sve. ivim ovdje - dodala je, pokazujuæi rukom
svoju kuæu.
- Tad vas molim da poðete kuæi, gospoðo - rekao je Bagley.
Poslije æe razgovarati s njom. Kad se bude znalo vi e 0 okolnostima u kojima je um
ro Walter Brown upitat æe je da li je èula togod tijekom noæi. Njegova je ena priz
nala ubojstvo, tu nije bilo nikakvih tajni. Jedina nepoznanica bili su dogaðaj
i koji su prethodili tom èinu.
198
Pam je nerado poslu ala Bagleya. Polako se udaljujuæi, vidjela je kako se Bagley
opra ta s lijeènikom koji je potvrdio da je ~~Llalter mrtav. Iz~jerio je temperatu
ru pokojnika; bilo je va no utvrditi vrijeme smrti, jer æe taj podatak biti zaniml
jiv patologu koji bude radio obdukciju. Uskoro æe i sam patolog doæi na mjesto
umorstva, kao i tim sudskih vje taka koji æe tragati za dokaznim materijalom.
Pam je kroz prozor vidjela kako dolazi istra ni sudac i ne mogav i svladati znati elju
pomije anu s brigom za Hermionu, nazove Helen Mountford kako bi joj rekla to se zb
ilo.
- Je li stigla hitna? - upitala je Helen, koja je bila u svojoj spavaæoj sobi.
- Ne - odgovorila je Pam. - Jesi li vidjela Waltera?
- Ne, on je zacijelo oti ao na posao. Obièno odlazi oko pola osam - rekla je Pam.
- Katkada ga vidim kad unosim mlijeko.
To ju je podsjetilo kako je rano toga jutra vidjela bocu s mlijekom ispred ulaza
Brownovih. Hermione je inaèe odmah unosila mlijeko. To je bilo èudno. Sada boce
vi e nije bilo. .
- Nadam se da je nije opet tukao - rekla je Helen, odmah pomisliv i kako to nije t
rebala reæi pred Pam koja je uvijek prenosila traèeve.
- Molim? - uzviknula je Pam.
- Rekla je da je pala, no vidjelo se da je modrica od udarca - rekla je Helen. -
Zar nisi primijetila?
- Ne - rekla je Pam. - Kad je to bilo?
- Prije nekoliko tjedana. Sada se modrica vi e ne vidi - rekla je Helen. .- No, mo d
a je doista imala nezgodu. ·
199
Htjela je zavr iti razgovor i pronaæi Roberta, koji je u prizemlju èitao novine. el
jela mu je isprièati to je èula od Pam. Sjetila se kako je juèer srela Waltera u
Frestonu i kako je naletio na nju te je gotovo sru io, ne isprièav i se. Obièno je b
io pretjerano obziran.
- Pitam se kamo Hermione odlazi utorkom - reèe Pam. - Mo da to ima neke veze s ovi
m.
- Zar Hermione izlazi svakog utorka? - upita je Helen.
- ~ Da - rekla je Pam - autobusom u podne. - A èetvrtkom odlazi nekamo biciklom,
samo puno ranije i vraæa se. u vrijeme ruèka.
- Pam Norton je hodajuæa enciklopedija s podacima o Hermioninu kretanju - rekla
je Helen svomu mu u kad je napokon uspjela zavr iti razgovor. - Ne znam to se to doga
ða. Nadam se da Hermione nije u nevolji.
Uskoro su se novosti pro irile selom; viðen je kombi kojim je Walterovo tijelo odv
ezeno u mrtvaènicu. Premda nije bilo slu bene objave, ljudi su poèeli
prièati kako je Walter Brown mrtav.
' ' Kad je policija napustila Walterov ured, direktor je
sazvao sve zaposlene i upozorio ih da sve to se dogodilo zadr e za sebe.
- Walter æe zacijelo moæi dokazati gdje je bio u vrijeme kad je ena ubijena - re
kao je. - A siguran sam da æe imati i dobru ispriku za dana nje zaka njenje - dodao
je Simon. - Bit æe posve u pravu ako se bude ljutio to je policija bila ovdje i
raspitivala se o njemu. Bez sumnje æe poslati nekoga i njegovoj kuæi, ne pojavi
li se u . uredu.
200
Simon je obeæao inspektoru Ferrasu da æe ga nazvati ako Walter doðe. Zapravo je
narednik Hooper telefonirao creddingtonskoj policiji jo , na samom poèetku razgo
vora s Walterovim kolegama, èim je otkrio da ga nema u uredu. Potom je tim polic
ajaca poslan Walterovoj kuæi.
Kad se Walter do podneva nije pojavio, Simon je nazvao Walterovu kuæu.
Javio se nepoznat mu ki glas i kada je Simon, zaèuðen, upitao mo e li razgovarati s
Walterom, dobio je odgovor da to nije moguæe. Kada se Simon predstavio, javio mu
se drugi mu ki glas. Bio je to inspektor Bagley, koji mu je rekao da je Walter mr
tav. Nije htio otkriti nikakve potankosti, samo je zatra io adresu i broj telefon
a na Walterovu poslu. Zaprepa ten, Simon mu je dao tra ene podatke kao i svoju adres
u i telefonski broj. Takoðer je zamolio da prenesu njegove izraze suæuti Hermio
ni koja se, rekli su mu, sama nije mogla javiti na telefon.
- Kako je to podnijela? - upitao je Simon zabrinuto. - Dosta se dobro dr i, s obzi
rom na okolnosti - rekao je Bagley.
Kad je zavr io razgovor, Simon je pozvao zaposlene kako bi im priopæio novosti.
- to se dogodilo? - upitala je Belinda.
- Ne znam. Policija ni ta ne govori - odgovori Simon.
- Mo da je imao srèani napadaj - reèe Rosemary. - Katkada bi se jako zacrvenio u l
icu. Kakav u as. Simon ih je zamolio da nastave raditi s dodatnom
predano æu. On je veæ poèeo razmi ljati o zamjeni za Waltera. Kakav umirovljeni slu be
nik, mu karac ili ena,
201
do ao bi u obzir. Iv(o da æe se u odno ima s kolegama pokazati boljim od Waltera. A m
orao se pobrinuti i za to da netko ode na Walterov pogreb. Zbpg udovice. Zapisao
si je to kako ne bi zaboravio.
- Mo da se ubio - reèe Philip kad su se udaljili od Simona. - Kako ne bi pao u ruk
e policiji, mislim. Zacijelo je vidio svoju facu u novinama.
- Ali Philipe, ne mo emo biti sigumi da je to bio on - reèe Rosemary. - Ta osoba m
u je samo slièna, to je sve to znamo.
- U svakom sluèaju, ne mogu reæi da mi je ao reèe Belinda. - Nije bio dobar èovj
ek, èak i ako nije ubojica. - Barem nije saznao da je dala njegovo ime policiji
, pomislila je.
- Ako je Philip u pravu, ako je poèinio samoubojstvo, to je ipak morao biti on
- rekla je Rosemary, oklijevajuæi.
- To je samo Philipova pretpostavka - reèe Belinda. - Cudno je to je policija ond
je - reèe Philip. - Mislim, ako je imao srèani udar ili togod slièno. Ne to norma
lno.
- Nagla smrt. U takvim sluèajevima vodi se istraga - reèe Rosemary.
- Pitam se hoæe li itko proliti suzu za njim - rekla je Belinda. - Mo da su ga kæe
rke voljele. Ipak im je bio otac.
- Hermione æe sad dobiti svoju priliku, zar ne? reèe Rosemary. - Priliku za nor
malan ivot.
Hermione je tu noæ morala provesti u creddingtonskoj policiji.
202
- Zar ne mogu poæi kuæi? - upitala je policajku Karen Kent, koja ju je pratila
od kuæe.
Prije no to je izi la iz kuæe, m4rala se presvuæi. Kad im je rekla da je odjeæu na
sebi nosila i prethodne veèeri, zamolili su je da je skine, ne rekav i joj razlog.
Dok se skidala, Karen Kent je stavljala odjevne predmete u plastiènu vreæicu.
Karen je na razodjenutoj Hermioni vidjela modrice u predjelu rebara.
- Kad se to dogodilo? - upitala je.
- Pro le noæi. On... on me udario - rekla je Hermione. - Udario me i kad sam pala
na pod, nastavio me tuæi nogama, a onda je uzeo no .
- Jeste li to rekli gospodinu Bagleyu? - upita Karen. - Ne znam jesam li mu rekl
a - reèe Hermine koja nije mogla vjerovati da sve to ne sanja.
Rado bi bila legla u kadu, no znala je da joj to neæe dopustiti. No mogla se ist
u irati i oprati zube. Osjeæala se puno bolje kad je odjenula svoj najbolji kostim
od tvida, tople èarape i plavu majicu koju je kupila na rasprodaji.
Izlazeæi iz kuæe, odjednom je rekla: - A to æe biti s Walterom? - Karen joj je re
kla neka se ne brine jer æe se policija za sve pobrinuti.
Èudno se osjeæala vozeæi se u Creddington policijskim autom umjesto autobusom.
N.isu pro li pored kafiæa Brenda i cvjeæarnice u kojoj je jo juèer kupila frezije z
a gospoðu Pisher. Skrenuli su ranije.
Ubrzo su stigli do modeme policijske zgrade od crvene cigle. Hermionu su odveli
u sobu sa stolom i nekoliko stolaca te s magnetofonom koji nije odmah opazila.
Karen Kent je ostala s njom, rekav i joj da æe uskoro
203
doæi gospodin Bagley ili netko drugi i porazgovarati s njom.
Pretpostavljala je da æe je pitati to se dogodilo i kako je ubila Waltera. Ona ga
je doista ubila, premda ne namjemo. Sve se to dogodilo zbog kolutiæa mrkve na p
odu. Da se Walter nije poskliznuo, ubio bi on nju. Mrkva ju je spasila. Gotovo s
e nasmijala na tu pomisao.
Danas ju je cekalo mnogo posla. Valjalo je dovr iti glaèanje, oprati Walterove ko ul
je i obaviti jo mnogo toga kako bi sutra bila slobodna za svoj radni dan na farm
i Humci.
A onda se sjetila da sve to vi e nije va no. Walter vi e neæe trebati svoje ko ulje. Nik
ad je vi e neæe prekoravati i vikati na nju. Gotovo je s tim.
Ponovno su je upozorili da pazi to govori; èinilo se da ne shvaæa posve znaèenje
onoga to se dogaða. Cijeli su je dan ili ispitivali, dajuæi joj hranu u stankama
, ili je dr ali zakljuèanu u æeliji. Shvatila je da se razgovor snima. Èinilo se d
a je glavni inspektor Windsor, sredovjeèan mu karac guste sijede kose. Veæem dije
lu ispitivanja nazoèan je bio i inspektor Bagley te Karen Kent. Rekli su joj da
ima pravo na odvjetnika, no ona nije znala ime Walterova odvjetnika a i nije dr al
a potrebnim ikoga gnjaviti. Za to ne bi odgovorila na njihova pitanja? Nije bilo r
azloga za utnju. Rekla im je kako je izi la prethodnog popodneva i kako nije oèeki
vala da æe Walter biti kod kuæe kad se vrati, no on se pritajio u kuhinji, u mra
ku, èekajuæi je.
- Èekao vas je? - upita Karen Kent.
- Èekao me je kako bi me udario - rekla je Hermione. Stavila je ruku na glavu i
osjetila bolno izboèenje. Zbunila se. - Sad valjda mogu govoriti o tome buduæi
da je mrtav - dodala je. - Tukao me.
204
- Po glavi? - upita Karen.
- Malo me boli na dodir - rekla je. - Ali nije stra no. Ne tako kao pro li put.
- to je bilo pro li put? - upita Karen.
- Prije otprilike dva tjedna. Imala sam modricu na oku - nervo~no se nasmijala.
- Poslije toga spavala sam u Janinoj sobi.
- Jesu li ljudi primijetili tu modricu? - upita Karen - Da. Ja sam govorila da s
am pala - odgovori Hermione. - Nisam nikome mogla reæi to se uistinu dogodilo,
jer to je zapravo bila moja pogre ka.
- Za to tako mislite? - upita je inspektor Windsor. - Jer nisam uèinila to mi je re
kao.
- A to to?
Hermione je poèela mucati, pa joj je Karen pomogla. - Niste htjeli spavati s nji
m?
Hermione je kimnula glavom, pocrvenjev i. Nagovarali su je da i dalje govori kako
bi to snimili.
- Osim toga, ni ta nisam dobro radila - rekla je. - Nisam bila uèinkovita.
- A pro le noæi vas .je èekao kako bi vas iznenadio? - Kako bi me upla io - reèe Her
mione. - To je rado èinio. Nije znao da æu iziæi.
- Kamo ste i li?
- Ovamo. U Creddington. Tu blizu, iza ugla - rekla je Hermione. - Ovdje imam pri
jatelje, i posao. Uskoro æete me pustiti kuæi, zar ne? Sutra moram na posao.
- Tko su ti prijatelji? - upita inspektor Bagley. I gdje radite?
Rekla im je. Vi e to nije morala tajiti.
- Wilsonovi æe me oèekivati sutra u jutro - rekla je. - Ne smijem ih iznevjeriti
.
205
- Bojim se da neæete moæi iæi - reèe Windsor. - Ali za to?
Nisu jo bili spremni za optu~bu. Karen je eljela da potanko opi e to se dogaðalo prij
e no to je ubola Waltera.
- Prièajte nam kako vas je udario - rekla je.
- Pa, pala sam i onda me udarao nogom - rekla je Hermione. Dodirnula je rukom re
bra. Imam nekoliko modrica - dodala je. - Vi ste ih vidjeli.
- Da, jesam - rekla je Karen Kent. - Morali biste imati odvjetnika, gospoc~o Bro
wn. To je za va e dobro. Mi vam ga mo emo pronaæi.
Hermione je Karen poèela do ivljavati kao prijateljicu.
- Dobro - rekla je i dodala: - Nisam ga kanila povrijediti, ali rekao je da æe
me ubiti te da æe poslije pojesti i svoju i moju veèeru. Htio je da s njim poðem
u spavaæu sobu a to nisam mogla uèiniti. Tad je pao i ispustio no pa sam ga ja d
ignula.
- to se tada dogodilo? - upita Windsor.
- Gurnula sam no prema njemu kako bih ga zaustavila - reèe Hermione. Bila je sig
urna da nije ni u kakvoj nevolji; ona se samo branila.
Kad se vratila u æeliju, Windsor je rekao Karen Kent: - Bilo je sluèajeva da su
ubojice pojeli goleme kolièine hrane kad bi poèinili ubojstvo. Haigh, primjerice
, i Jeremy Bamber. Cini se da je pokojni gospodin Brown oèekivao poveæanje teka.
Ipak, on je taj koji je ubijen.
- Bit æe optu ena za ubojstvo zar ne?
- Za ubojstvo s umi ljajem - reèe Windsor.
206
23.
Hermione se poèela jako bojati. Nije to bio strah kakav je osjeæala od ~~laltera
; nitko je neæe tjelesno povrijediti dok je u policijskoj postaji, no izgubila
je i ono malo nadzora to ga je imala nad svojim ivotom. Bila je zatoèenica, premda
je jo uvijek nisu optu ili ni za kakav zloèin.
No i to je uskoro uslijedilo. To joj je objasnila odvjetnica, Carol Glossop, ena
malo mlaða od nje. Hermione nije zanijekala da je ubila Waltera; zapravo je to
priznala. Èinjenica da je to uèinila u samoobrani omoguæit æe joj jedino da us
tvrdi kako je bila izazvana, no to je neæe osloboditi krivnje. Postojali su doka
zi protiv nje. Pronaðen je no , koji je dodu e oprala. Velièina no a odgovarala je vel
ièini rane. I'omalo su otkrivali i druge pokazatelje, primjerice trag krvi na po
du koji je vodio do predsoblja.
- teta je to ste poèistili mrkvu - rekla je Carol Glossop kada joj je Hermione o t
ome isprièala. - To bi dokazalo njegov pad. - Mo da su postojali tragovi na potpl
atima njegovih cipela. Zatra it æe da se to ispita, no moglo je veæ biti prekasno
; nitko se zacijelo nije potrudio za tititi cipele od dodira s drugim povr inama, pr
emda su ih uredno spremili u vreæicu i oznaèili brojem. Svi tragovi mrkve mogli
su biti uni teni pri pomicanju tijela.
Carol se morala pobrinuti i za neke druge stvari. Valjalo je saznati jesu li oba
vijestili kæeri o oèevoj smrti i Hermioninu uhiæenju.
- Moraju li saznati? Ne mo e li to prièekati dok se ne vratim kuæi i sve ovo proðe
? - pitala je Hermione. No Jane i Sarah moraju, dakako, biti obavije tene o oèevoj
smrt, a èim za to èuju, eljet æe znati i kako se dogodilo.
2o7
- Bojim se da se ovo neæe rije iti za pet minuta rekla joj je Carol. Vidjelo se d
a je Hermione jo u oku, no to je moglo trajati jo danima, ako ne i tjednima. Uskoro
æe shvatiti ozbiljnost situacije u kojoj se na la.
- Wilsonovi - promucala je Hermione i Carol joj je obeæala da æe ih obavijestiti
kako Hermione ne mo e sutradan doæi na posao. Carol je, dakako, znala da Hermion
e neæe jo dugo cnoæi tamo odlaziti. Svakako je htjela razgovarati s Wilsonovima,
oèekujuèi da æe saznati togod o privatnom ivotu Brownovih. Carol je sad veæ mog
la ocijeniti da je Hermione rtva i nastojala je pronaæi ma kakav dokaz koji bi jo
j i ao u prilog.
- to je s kuæom? - upitala je. - Je ii pod hipotekom?
Jer ako jest, a uplate prestanu, Hermione i djevojke mogle bi se naæi bez krova
nad glavom.
- Ne - reèe Hermione. - Zapravo, kuæa pripada meni.
Isprièala je Carol da je kuæu naslijedila. Ovaj bi podatak mogao poduprijeti su
mnju o Walterovoj nakani da je ubije, uspije li je za vrijeme suðenja branitelj
navesti da ga iznese.
- Èesto æemo se viðati - rekla je Hermioni. - I uèinit æu sve to je u mojoj moæi
kako bih vam pomogla. Sluèaj je dobila posredstvom Karen Kent. Njih dvije
su se srele prigodom jednog ranijeg procesa i Karen ju je uvijek obavje tavala kad
su u pritvoru imali kakvog zanimljivog klijenta. Carol se uglavnom bavila obit
eljskim sporovima i sluèajevima koji su ukljuèivali i djecu. Njezin o tar i izrava
n, premda suosjeæajan nastup, pridobio je brojne simpatije i Karen je vjerovala
da æe Hermione s njom razgovarati slobodnije nego s nekim mu kim odvjetnikom. Rek
la je Carol o mrkvi i o tanjuru na koji je
208
Hermione stavila obje porcije buduæi da se Walter kanio poslije jo jednom najesti
.
- A Hermionin tanjur je, zamazan, ostavljen na stolu tako da izgleda kao da je
jela - rekla je Karen koja je sve to vidjela. - A osim toga, imala je modrice.
- Modrice?
- Da, stra ne modrice na rebrima. Udario ju je po glavi, sru io je, a potom je tukao
nogama - rekla je Karen. - Hvala Bogu da ste mi to rekli - reèe Carol koja
je upravo namjeravala napustiti polici~sku postaju. Ovi su je podaci nagnali da
se vrati i zamoli lijeènika da pregleda Hermionu i sastavi izvje taj o ozljedama.
Ostala je u policijskoj postaji za vrijeme pregleda i zatra ila je da se ozljede
fotografiraju.
Bilo je oèito da æe na ovom sluèaju biti jo mnogo posla i nije si smjela dopustit
i da joj izmakne nijedna pojedinost, ma kako neva nom se èinila, koja bi mogla do
kazati Walterovu nakanu da ubije Hermionu. No èak i ako doka e njegovu namjeru, m
alo je vjerojatno da æe postiæi da njezinu klijenticu puste uz kauciju. Hermion
e nije ni za koga predstavljala opasnost, no postojala je bojazan da sama sebi n
anese kakvo zlo, ili pak da poku a utjecati na svjedoke.
Carol je pomislila kako æe morati prouèiti dokumentaciju vezanu uz kuæu Brownov
ih kako bi se dokazalo da kuæa pripada Hermioni. Zabilje ila je to da ne zaboravi
.
Hermionu nisu optu ili te noæi; zahvaljujuæi lijeènikovu posjetu do lo je do odgode
. To je znaèilo da æe do daljnjega ostati na brizi creddingtonske policije.
Inspektor Windsor stvorio je prilièno toènu sliku onoga to se zapravo dogodilo i
javio je svoje spoznaje londonskoj policiji. Londonska policija, koja je istra iva
la
209
sluèaj ubojstava prostitutki, zatra il~ je pregled Walterova auta. Osim toga, eljel
i su pogledati tijelo i ispitati neke dijelove njegove odjeæe. Londonske rtve ima
le su dugu kosu. Htjeli su potra iti vlasi koje bi odgovarale kosi rtava. Ni jedna
od rtava nije krvarila, a zbog zanimanja kojim su se bavile, ispitivanje sjemen
a pronaðenog u njihovim tijelima ne bi dalo pouzdan dokaz o poèinitelju. Bili s
u potrebni sigumiji pokazatelji koji bi dokazali Walterovu krivicu, ako je on d
oista bio èovjek kojega su tra ili.
Slo ili su se da æe sljedeæeg dana dva njihova policajca s inspektorom Windsorvm
poæi Walterovoj kuæi. Mogli su uzeti sve to ele, osim onoga to je bitno za Hermioni
n sluèaj. K tome, mogli su pogledati Waltera u mrtvaènici.
- Fotografirat æemo ga i pokazati slike svjedocima koji su ga opisali - rekao je
inspektor Ferrars.
Do tada æe biti gotova i obdukcija pa æe dobiti i izvje taj patologa. Ako je Walte
r bio londonski ubojica, vi e neæe ubijati.
Te je veèeri Carol Glossop telefonirala Wilsonovima, kaneæi se sastati s njima
iduæih dana, no Nigel je izrazio elju da se odmah vide. I on i njegova ena, rekao
je, vidjeli su Hermionine modrice i nisu vjerovali da su nastale kao posljedica
nezgode, kako je ona tvrdila. Provjerit æe datum, a potom æe se, kao novinar, p
obrinuti da na vidjelo iziðu i neke druge pojedinosti prije no to Hermionu optu e
i sluèaj postane sub judic;e.
U meðuvremenu, Carol je saznala da je policija bila u Walterovoj kuæi zbog londo
nskog sluèaja i da su posve sluèajno prona li Waltera ubijenog. Hermione, dakako,
nije ni ta znala o nakani londonske policije da ispita Wal
210
tera o ubojstvima prostitutki. Odvjetnica je sada u svojoj kuæi, uz alicu jake ka
ve, razgovarala s Nigelom o eventualnoj koristi koju bi objavljivanje Qvog poda
tka donijelo Hermioni.
- Buduæi da je mrtav, ne mogu me optu iti za klevetu - rekao je Nigel zadovoljno.
- Sirota Hermione rekla nam je da se zove l~fary. Kakav je u asan ivot imala!
U mislima je veæ vidio naslove; mogao bi napraviti sjajnu reporta u kad sve ovo bu
de gotovo. Mo da èak i roman.
- Toliko ga se bojala da mu se nije usudila reæi da radi. A ja sam mislio da tedi
novac kako bi iznenadila mu a nekim putovanjem.
Odluèio je uèiniti sve to je u njegovoj moæi kako bi joj pomogao.
- Kakvi su joj izgledi?
- Nisu najbolji - reèe Carol.
- Pa dobro, poku at æemo barem pridobiti javnost na njezinu stranu - rekao je Nige
l. - Odmah æu stupiti u akciju. Bit æemo u vezi.
Nigel bi mogao biti koristan saveznik. Carol je znala da u tome gleda i vlastitu
korist, no bio je dobro obavije ten; nije mu morala obja njavati kako lo e prolaze en
e koje ubiju svoje brutalne mu eve i kako blagonaklono sudovi gledaju na mu karce k
oji tvrde da su ih ene svojim pona anjem natjerale na taj èin.
U novinama su do tada objavili jedino da je Walterovo tijelo uklonjeno iz kuæe
i da njegova ena poma e policiji u istrazi. Nisu spominjali imena.
- Poèela se boriti za sebe, znate - rekao je Nigel dok ga je Carol ispraæala do
vrata. - Izgledala je bolje.
211
Malo je smr avjela i popravila frizuru. Èak je spominjala i daljnju naobrazbu, gov
orila je o fakultetu.
- Pitam se kakve su joj kæeri T reèe Carol. - Nadam se da neæe izgubiti pribrano
st i ote ati joj situaciju.
- Uskoro æemo vidjeti - reèe Nigel i doda: - Nemate èesto ovakve sluèajeve, zar
ne?
- Da, ovo je pravi izazov. Èesto zastupam pretuèene ene, no moram priznati da rij
etko koju optu e za ubojstvo.
- Trebat æe joj dobar branitelj na sudu. - Imat æe ga - uvjeri ga Carol.
Te je veèeri Jane saznala vijest.
Na vrata njezina stana pozvonila je policajka. Otvoriv i vrata, Mandy se upla ila;
posjeti policije nisu dobrodo li u stanara koji ne plaæaju stanarinu. Jane je bil
a kod Stevea, no Mandy je znala adresu. Policajka je odmah oti la dalje; trenutno
je imala va nijeg posla od ispitivanja nepravilnosti koje je ovdje zatekla.
Rekla je Jane da joj je otac mrtav i da majka poma e pri istrazi, ne spomenuv i da g
a je Hermione ubila. Jane je htjela odmah otiæi do majke, no policajka joj je re
kla da prièeka do jutra.
- Mo da vam neæe dopustiti da je vidite - rekla je. - A za to? - upitala je Jane i o
djednom joj je sinulo. - Ne elite valjda reæi da je ona... ?
- Va je otac ubijen no em - odgovori policajka. Trenutno situacija nije posve jasn
a.
- elite li reæi da je moja majka u zatvoru? - zaprepa teno upita Jane.
- Ona je u creddingtonskoj policiji, gdje poma e pri istrazi - reèe policajka, izb
jegavajuæi izravan odgovor.
- O, Bo e, nije to vi e mogla podnijeti - reèe Jane i briznu u plaè.
212
Policajka je ostala dok se Jane' nije smirila. Pristala je odgoditi svoj put u C
reddington za iduæi dan. Kad je policajka oti la, Jane je rekla Steveu da odmah mo
ra nazvati Sarah.
- Sad æe se moæi vratiti kuæi. Obje smo oti le zbog oca. Sad æe nas mama trebati.
Steveu je bilo jasno da vi e nije u sredi tu njezina zanimanja.
- I ja æu te trebati - rekao je tiho.
- Ti nisi u zatvoru - odgovori Jane. - Mogu li se poslu iti telefonom da nazovem S
aru? Platit æu raèun.
24.
Jani su sljedeæeg jutra dopustili da vidi Hermionu. Priljubljene jedna uz drugu,
obje su plakale, dok ih je Karen Kent promatrala.
- Bio je nesretan sluèaj - rekla je Hermione kroz suze dok ju je Jane jedva slu al
a, gladeæi je i poku avajuæi je umiriti.
- Sarah dolazi kuæi - rekla je. - Prvim avionom. - Ali kako æe platiti kartu? Ne
æe imati dovoljuo novca - rekla je Hermione. - Nije jo prestala plaæati dug... -
zaustavila se.
Jane nije znala za Sarinu kraðu.
- Ne znam kako joj je to uspjelo. Mo da se britanski konzul isprsio, ili je njezin
ef platio kako bi je se rije io. Obje su se slaba no nasmijale na ovu primjedbu,
a onda je Hermione opet poèela plakati. - O, ao mi je - rekla je, jecajuæi.
- Sada je sve gotovo, mama - rekla je Jane, poku avajuæi zamisliti predigru koja j
e dovela do zavr nog prizora. Zacijelo je bila stra na.
213
- Razgovarat æu s tvojom odvjetnicom i- ona æe mi sve objasniti. Nemoj se brinut
i, brzo æe iziæi odavde. Pobrinut æu se za kuæu i doæi æu te opgt vidjeti èim bu
dem mogla.
Ili èim me puste k tebi, pomislila je, odjednom shvativ i da je njezina majka uhv
aæena u nemilosrdan rvanj administracije.
Hermione se doimala sitnom, kao da se smanjila otkad su se posljednji put vidje
le, no nije bila slomljena. Èinila se omamljenom, no ne onako dotuèenom kakvom j
u je znala vidjeti.
- Dobro sam spavala pro le noæi - reèe Hermione. - Nije li to èudno? U policijskoj
postaji?
Ponovno se nasmijala, kao da joj je to uistinu bilo zabavno. Jane pomisli kako j
e rijetko èula majèin smijeh. - Sutra æu veæ biti kod kuæe, ako ne i danas - do
dala je Hermione.
- Neæe, zar ne? - upitala je Jane Karen dok ju je ispraæala. Karen je odmahnula
glavom.
- Bojim se da neæe - rekla je.
- Tata je bio gad - rekla je Jane. - Naèinio je pakao od na ih ivota. Zbog njega sm
o Sarah i ja oti le. Da nismo, mama bi poludjela.
- Ona nije poludjela - rekla je Karen. - Ali on jest.
Wendy Tucker je slomila lanac na ulaznim vratima. Lupala je po vratima te kim kame
nom koji je na la pred kuæom, sve dok vijci nisu popustili. U meðuvremenu se njezi
na majka poèela osvje æivati, a ubrzo je stigao i lijeènik; smatrao je da starica
ne mora iæi u bolnicu. Wendy je posumnjala na srèani udar, no njezina se majka
samo onesvijestila. Zacijelo ju je ne to upla ilo.
214
Emily je priznala da je otvorila~ vrata èovjeku nalik na osobu tra enu zbog ubojst
ava.
- Bio je grub i drzak - rekla je.
- Nije æudo da ste se upla ili - rekao je lijeènik. Pitao se za to je èovjek navrati
o. Nije vjerovao da se radi o mu kacu kojega je policija tra ila zbog ubojstava i mi
slio je da nema potrebe dalje se raspitivati o tome.
Poku ao je umiriti Emily i njezinu kæerku. Wendy æe uzeti slobodne dane kako bi se
brinula za bolesnicu. Isprativ i lijeènika, vratila se u majèinu sobu.
- Nisi ga valjda pustila unutra - rekla je, sjetiv i se da su vrata bila osigurana
lancern kad je do la.
- Jesam - reèe gospoc~a Fisher. Pomislila je da mora sve priznati Wendy; Hermion
e je bila u opasnosti. Wendy æe reæi policiji da je mu karac nalik onomu kojega tr
a e zbog ubojstava. No morala je prièekati dok joj se vrati snaga.
Philip Shaw je samo posumnjao da bi Walter mogao biti ubojica; gospoda Fisher j
e bila siguma. Dok je Walter bio u njezinoj kuæi znala je da je u dru tvu vrlo zla
èovjeka.
Gospoda Fisher je spavala veæi dio iduæeg dana. U èetvrtak je isprièala Wendy o
Hermioninim posjetima. Kæi ju je mirno slu ala.
- Bila je osamljena - rekla je gospoða Fisher. - A i upla ena. Srele smo se u robn
oj kuæi Primrny; malo smo porazgovarale dok si ti plaæala ruèak. Ona je upravo z
avr avala sa svojim jelom kad si pri la stolu, tako da nisi imala priliku porazgovar
ati s njom - morala je malo izmi ljati kako ne bi povrijedila Wendy. - A onda smo
se sluèajno srele u kavani Brenda. Zaposlila se u Credingtonu - rekla je.
215
- Za to mi je ranije nisi spominjala? - upita Wendy. - Mislila sam da bi se mogla
protiviti na em
dru enju - odgovori joj majka i doda: - Ti bi se bojala da me ona zamara. No doist
a nije. U ivala sam u njezinu dru tvu.
Oèekivala je da æe nakon kratke stanke tijekom koje je Wendy razmi ljala to bi rekl
a, zacijelo uslijediti prijekori. Zapanjila se to joj je majka zatajila ne to to joj
je oèito bilo vrlo va no.
- Mo da te htjela iskoristiti - reèe Wendy koja je sa svojim mu em provela duge godi
ne. po misijama, no nije vidjela dobro u ljudima.
- O, Wendy, draga moja, to je to ona mogla od mene dobiti? alicu kave? Malo razgov
ora? Smatra li da te time mogla iskoristiti? - upita razoèarano i drhtava glasa
gospoða Fisher.
Wendy pocrveni.
- Mene? Zar misli da sam ti zato savjetovala da ne prima posjete? - upita.
- A to sam drugo mogla misliti?
- Samo sam te htjela za tititi - reèe Wendy. Jako se prestra ila vidjev i majku skvrèe
nu na podu prethodnoga dana. to bi bilo s njom da ona umre? Èesto je o tome razm
i ljala.
Gospoda Fisher je utjela. Mo da je Wendy govorila istinu. Nije bila spremna za scen
u; mogla je podnijeti samo ogranièenu kolièinu osjeæaja. Pa ipak, bilo je stvari
koje je valjalo reæi. Trebalo je ne to poduzeti. Do sada se osjeæala preslabom da
bi upozorila Wendy kako je Hermione u opasnosti; no vi e nije smjela gubiti vrij
eme.
- Mu karac koji je juèer bio ovdje Hermionin je mu - rekla je. - Izgleda poput èovj
eka kojega policija
216
tra i zbog ubojstva. Nije znao da Hermione ima posao ovdje i jo jedan blizu Merbury
ja. Prije otprilike dva tjedna udario ju je. Imala je modricu. ,Namjeravala sam
te pitati to da ta ena uèini. Kome da se obrati. Ti zna o tim stvarima.
- No nisi me pitala - rekla je Wendy. - Èekala sam pogodan trenutak.
- Zar sam takav zmaj da mora birati trenutak? Wendy se naljutila.
- Posao te zamara - poku a je umiriti gospoða Fisher.
- Trebala si mi reæi o njezinim posjetima - rekla je Wendy. - Bojala si me se.
Gospoða Fisher je stisnula ruke, prikupljajuæi hrabrost.
- Kad to te se bojim, moram priznati - izjavila je. Wendy nije znala to bi odgovori
la. Skrenula je pogled i progutala knedlu, a potom pre la na drugu temu.
- Kako je mu znao da je Hermione... ovdje? - pitala je.
- Ne znam. Mo da ju je slijedio - rekla je gopoða Fisher. - U svakom sluèaju, Herm
ioni treba pomoæ. to mo emo uèiniti za nju?
Wendy ustane i ode iz sobe. Ubrzo se vratila s novinama.
- Proèitaj ovo - rekla je. - Prekasno je za pomoæ, ako su to Brownovi.
U novinama, jednom od boljih tabloida, bila je stara Walterova fotografija, pri
lièno mutna, snimljena na seoskoj svetkovini u Merburyju. Nigelov prijatelj iz t
jednika Frestonske novosti prona ao je negdje fotografiju i poslao je uredni tvu.
Bio je to èovjek, pisalo je, kojega je
217
policija prona la mrtvog u njegovoj kuæi kad su ga do li ispitati u vezi s ubojstvim
a. Jedna ena poma e policiji u istrazi. ,
- Je li to taj èovjek? - upita Wendy.
- Nisam sigurna, mogao bi biti - rekla je gospoða Fisher. - Pi e da je tijelo pron
aðeno u Merburyju - pogledala je kæerku. - Walter Brown je mrtav. Ne mogu vjero
vati.
- Tako pi e - reèe Wendy.
- Walter, a ne Hermione. Hvala Bogu. Taj je èovjek imao ubojstvo na umu kad je b
io ovdje - rekla je gospoða Fisher.
- Po ovome èlanku moguæe je da ga je ona ubila - reèe Wendy. - Ona je zacijelo en
a koja poma e policiji u istrazi.
- Oh ne, to je nemoguæe - rekla je gospoða Fisher. - Ona ga se previ e boji da bi
takvo to uèinila.
- Tra io ju je ovdje. Zacijelo su se kasnije sreli kod kuæe - rekla je Wendy razlo n
o. - Ako je nije presreo na putu kuæi. Moglo bi biti va no za policiju da sazna ka
ko je bio ovdje i kako se pona ao - rekla je i nastavila: - I kako te je toliko up
la io da si se onesvijestila po njegovu odlasku. Mislim da bi trebala dati izjavu
, kad bude spremna.
- Da, u pravu si. Veæ sam spremna. - Morala je biti; izgubili su veæ previ e vreme
na.
Kasnije toga popodneva, do ao je policajac kako bi pribilje io Emilynu izjavu, no do
tada je Hermione veæ bila na suðenju, optu ena za ubojstvo svoga mu a.
- O, jadna djevojka - rekla je gospoða Fisher kada su èule novosti na lokalnoj r
adiopostaji koju su budno pratile kako bi èule o Hermioninu sluèaju.
218
- Nije ba djevojka, mama - rekla je Wendy. - No moramo saznati tko joj je odvjetn
ik kako bismo ga obavijestile o onomu to se ovdje dogod,ilo; policija to mo da neæ
e smatrati va nim. Mo e mu - ili njoj - isprièati kako je postupao sa svojom enom.
- Ne misli valjda da ga je ona ubila?
- Ne znam èinjenice. Mo da je morala kako bi sebe spasila - rekla je Wendy. - Nazv
at æu neke ljude kako bih saznala togod vi e. Zna li tko su bili njeni poslodavci?
Znala je.
- Voljela je Wilsonove, iz Predsmerea - rekla je. Mu je nekakav pisac. Oni bi mo d
a mogli vi e pomoæi nego druga obitelj.
- Najprije æu njih nazvati - rekla je Wendy. Nastojala se stalno neèim baviti ka
ko bi odgodila suoèenje s èinjenicom koju je danas saznala: njezina je se majka
boji i smatra je despotom.
Nigelova poznanstva su se pokazala, kako je kasnije rekao, korisnima. Nekoliko j
e dnevnih novina objavilo merburijsku prièu, uvijek nagla avajuæi da je razlog po
sjeta policije bila istraga o drugom sluèaju.
Hermione, meðutim, nije ni ta znala o tim u urbanim i suptilnim nastojanjima da joj
se pomogne. Poslije Janina posjeta osjetila je potpuno smirenje.
Suze koje je prolila, prolila je zbog sebe same, zbog straha koji je do ivjela, al
i ne i zbog Waltera. Bilo joj je drago to je mrtav. Jedino ju je muèilo to je, pre
mda nenamjerno, ona bila uzrokom njegove smrti i to æe sad morati snositi poslje
dice. No kada sud shvati - sad je veæ znala da mora iziæi pred istra nog suca - da
je to uèinila kako bi spasila sebe, zacijelo æe je osloboditi. Poslije izne
219
naðujuæe okrepljujuæeg sna na tvrdoj æelijskoj postelji, nestrpljivo je oèekival
a povratak kuæi. Jane æe se smjestiti u svojoj sobi. Sarah bi mogla doæi k~snije
tijekom dana. Èim promijeni plahte, Hermione æe se dobro osjeæati i u braènom k
revetu. Planirala je, èekajuæi to æe joj se jo dogoditi toga dana.
Carol Glossop stigla je prije nego to je Hermione trebala poæi na sud i rekla joj
da æe biti optu ena za ubojstvo.
- Zatra it æu jamèevinu - rekla je - no ne vjerujem da æe to prihvatiti. Zadr at æe
vas u pritvoru, Hermione, ne mogu vas spasiti od toga.
Hermione ju je tupo gledala. Nikad nije ni pomislila da bi joj se takvo to moglo
dogoditi.
- Ali, bio je to nesretan sluèaj. Nisam ga kanila ubiti. Objasnit æu.
- Sada je to nemoguæe - odgovori Carol. - No moæi æete kasnije.
Hermione æe sama sebi biti najbolji svjedok.
- Izjavit æete da niste krivi a pozvat æemo se na samoobranu i izazvanost.
Carol je smatrala da Hermione u ovom trenutku nije kadra shvatiti kako je prizna
nje ubojstva iz nehata mo e spasiti od te e optu be. Kad se pregleda dokazni materijal
obrana mo e zatra iti da se ubojstvo tako kvalificira. Moguæe je da æe optu ba promi
jeniti optu nicu nakon pregleda dokumentacije. - Moram vas upozoriti to mo ete oèekiv
ati, Hermione. No podnijet æete vi to. Ja æu vam pomoæi, kao i va e kæeri. Neæete
se slomiti.
Hermione je izvlaèila konèiæ iz svoga pulovera.
- Nadam se da to neæe dugo trajati - rekla je. A osim toga, Walter neæe biti on
dje.
220
Barem da Hermione ima dobre, pouzdane roditelje, kakvi su njezini zacijelo bili,
koji bi mogli preuzeti skrb za nju! Ni pod kojim drugim uvjetiya nisu mogli pos
tiæi osloboc~enje uz jamèevinu. Suðenje æe trajati mjesecima i sve to vrijeme He
rmione æe morati provesti u pritvoru. Uskoro æe to saznati od ostalih zatvorenik
a.
Carol joj je rekla to mo e oèekivati na sudu.
- Saslu anje neæe dugo trajati - rekla je. - Sarah i Jane moæi æe vas posjetiti ka
snije. - Veæ je o tome razgovarala s inspektorom Windsorom. - One æe vas posje
æivati, a posjeæivat æu vas i ja kao i drugi va i prijatelji. U pritvoru nema ogra
nièenja posjeta. - Potap ala ju je po ruci. - Usput, Nigel i Laura Wilson vas pozd
ravljaju.
Nigel. Hermione ga je gotovo zaboravila. Danas je trebala iæi na farmu Humci. Ka
ko se sve to sad èinilo dalekim!
- Kako æe se djevojke snaæi za novac? - pitala je. - Imaju moju plaæu.
Rekla je Carol gdje je sakrila svoju u teðevinu.
- Ne brinite se sad o tome - rekla je Carol. - Ne to æemo veæ smisliti. To to kuæa
nije bila pod hipotekom otklonilo je veliku te koæu, jer su Walterovu imovinu zamr
znuli. Bude li Hermione osuðena, neæe imati pravo na njegovu imovinu, no sve æe,
dakako, dobiti kæeri. U meðuvremenu, djevojke mogu ivjeti u kuæi i raditi ili æe
dobiti socijalnu pomoæ dok ne na$u posao. I susjedi æe mo da pomoæi; gospodin Rob
ert Mountford iz Merburyja veæ je identificirao Walterovo tijelo kako bi po tedio
kæerke te neugodne formalnosti.
- Jedna va a prijateljica doèekat æe Saru na aerodromu. Pam Norton - dodala je Ca
rol.
- O; kako lijepo od nje! - reèe Hermione zapanjeno.
221
- Katkada se èovjek iznenadi kako u ovakvim situacijama ljudi od kojih to ne bi
ste oèekivali nude pomoæ. ,
Nije dodala i drugu stranu medalje: - A dugogodi nji prijatelji vam okrenu leda.
25.
Inspektor Ferrars je pogledao le .
Walterovo golo tijelo polo ili su u èeliènu ladicu, odakle æe ga ukloniti nakon po
trebnih ispitivanja. Ferrars nije tra io da ga okrenu kako bi vidio ranu koja je u
zrokovala smrt. Njega je zanimao Walterov ivot, a ne smrt. Pregledao je sve foto
grafije i uzeo one koje su bile pripremljene za njega.
Odjeæa u kojoj je Walter pronac#en bila je spremljena u vreæice i oznaèena broj
evima. Sako i ko ulju, umrljane krvlju i razderane od uboda, pokazat æe na Hermio
ninu suðenju. Ferrars je zatra io da se utvrdi ima li na njima vlasi kose koje ne
pripadaju Walteru ili njegovoj eni. Tada je s policajcima iz Creddingtona po ao u
Merbury kako bi iz kuæe uzeo Walterov e ir od tvida i ki ni ogrtaè. Uzeli su i cipel
e koje je Walter nosio te jo jedan par obuæe, besprijekorno èist i uredno odlo en u
ormar. Ferrars pomisli kako je ba nalik biv em vojniku da cipele dr i tako èistima i
ula tenima; nije znao da je èi æenje cipela bila Hermionina du nost. Kad su se vjenèa
li Walter je stajao nad njom poput narednika koji poduèava vojnika kako se post
i e taj posebni sjaj. Ako je Walter bio ubojica ene pokraj autoceste A1, to se neæe
vidjeti po cipelama, no na Hermioninoj bluzi ostali su tragovi potplata; èinilo
se da je gazio po njoj. Vje tacima bi i to moglo biti korisno.
222
Nisu prona li njegove pornografske èasopise. Uèinila je to kasnije Carol Glossop
kad je pretra ivala njegove papire, zajedno s porukom koju je Walter prepisivao, v
je bajuæi Hermionin rukopis. Nije ~bila siguma hoæe li iznijeti taj podatak na sud
u; mogao bi samo izazvati dodatnu zabunu, a osim toga, valjalo bi pozvati struè
njake za rukopis koji bi potvrdili da ih nije Hermione sama pisala.
Hermione je, tjedan dana poslije pitala za te èasopise bojeæi se da ih ne vide
djevojke. Carol ju je umirila rekav i da ih je uzela. Nije joj rekla da ih je spre
mila na sigurno kako bi u sluèaju potrebe poslu ili kao pokazatelj Walterova karak
tera.
Pretra ivanjem maestra utvrc~ene su neke èinjenice. Pronac~ene su Hermionine vlasi
na prekrivaèu, i drukèije, du e vlasi koje su, kako se pokazalo, pripadale jednoj
od rtava ubojstva.
Osim toga, pronaðeni su i tragovi kaputa od umjetnog krzna rtve. Prekrivaè je vj
erojatno upotrijebio kako bi pokrio djevojèino tijelo dok ju je prevozio do mje
sta gdje ju je ostavio. Hipostatske mrlje upuæivale su na èinjenicu da je tijelo
pomicano poslije smrti.
Bilo je i drugih dokaza. Ferrars je ponio jednu od fotografija kako bi je pokaza
o eni koja je dala opis nasilnog klijenta, i na osnovu èijeg iskaza je izraðen f
otorobot.
Na nadlaktici je imao tetova u. Hermione se zapanjila kad ju ju je prvi put vidje
la. Dao ju je izraditi dok je bio u vojsci, nakon akcije na Cipru; bila je to re
plika grba njegove jedinice. Kada je ena vidjela tetova u na uveæanoj fotografiji,
odmah ju je prepoznala. Dok se borila kako bi pobjegla od Waltera imala je dovo
ljno vremena da je dobro prouèi. Èak ga je i ugrizla za ruku.
223
Vojni spisi pokazali su da je Walter slu io u jedinici s takvim grbom. Sada su pos
tojali èvrsti dokazi Walterove povezanosti s londonskin ubojstvima i èinilo se d
a æe ti sluèajevi biti vrlo lako rije eni i bez suðenja.
Napustiv i vojsku, Walter je po alio zbog tetova e i uvijek ju je pokrivao.
U meðuvremenu, Hermione nije znala ni ta o istrazi.
Tisak se po~eo zanimati za oba sluèaja. Vi e nisu mogli pisati ni o æemu izravno v
ezanom uz Hermionu, jer je bila optu ena i u pritvoru, no objavili su da je istra
ga londonske policije bila povezana s odlaskom mjesnih policajaca Walterovoj kuæ
i. Neki je uporni novinar uspio pronaæi prostitutku koja je pre ivjela susret s Wa
lterom i ona ga je bez oklijevanja opisala kao odvratnu osobu. Mrtav, Walter ga
nije mogao tu iti za klevetu, pa takav napis nije predstavljao prekr aj. ena je dala
soæan intervju novinama i za to je dobila znatnu nagradu. Isti je novinar obi ao
Merbury, eleæi od mje tana saznati vi e o Walteru, no nitko nije htio razgovarati o n
jegovu postupanju s Hermionom, premda su spomenuli njezinu srame ljivost.
Jane i Sarah koje su sada ivjele u kuæi - nakon to su prve dvije noæi, dok je kuæa
bila zapeèaæena, prespavale kod Pam - nisu rekle ni rijeèi, no novinari su usp
jeli saznati da su obje rano oti le od kuæe.
Hermione je èula za èlanke koji su Waltera povezivali s londonskim ubojstvima t
ek kad su joj ih druge zatvorenice pokazale. U to vrijeme veæ je bila pozvana na
 sudenje; vje taèenja i prikupljanje dokaza u londonskom sluèaju jo uvijek nisu bi
la dovr ena.
Nije mogla vjerovati u ono to je proèitala. Kako je Walter mogao takvo to uèiniti
tim enama?
224
A onda je shvatila. I njoj je omatao kosu oko vrata i kanio ju je ubiti. Kad se
kasno vraæao kuæi nije dolazio od ljubavnice, nego je po ulicama vrebao prostitu
tke kako bi ih zlostavljao ili ubio.
Druge ene u pritvoru rekle su joj da æe to pomoæi i u njezinu sluèaju. Na suðenju
æe Waltera prikazati kao okorjelog ubojicu. Trebala bi se pozvati na nu nu samoo
branu.
Pa dobro, i hoæe. No je uzela samo da bi sebe spasila. Je li ga doista zabila u
Waltera ili ga je samo dr ala dok je on na nj pao? Bezbroj puta je poku ala prizvati
u mislima taj prizor i bila je sve sigurnija kako se no zabio u Waltera dok je u
stajao i kretao prema njoj.
U zatvoru s Hennionom bila je ena koju je mu neprestano tukao. Pri uljala se do njeg
a dok je spavao i izbola ga no em. Nju su osudili na do ivotnu zatvorsku kaznu, jer
je ubila s umi ljajem.
- Za to ga niste napustili? - upitala ju je Hermione. - A kamo sam mogla otiæi? -
odgovorila je ena. - I to bi bilo s djecom?
A to æe sada biti s njima, pitala se Hermione.
- A za to vi svoga niste napustili? - upitala ju je ena a Hermione nije znala to bi
joj odgovorila.
Jo uvijek je sebe optu ivala zbog Walterova postupanja prema njoj. U zatvoru je, n
akon nekoliko posjeta psihijatra, poèela odbacivati takvo stajali te, shvativ i kako
su nisko pale neke od suzatvorenica, jer su ba kao i ona, izgubile sainopo tovanje
.
Hermione je godinama ivjela osamljenièkim ivotom, daleko od svijeta. Kako nije im
ala samopouzdanja, tra ila je oslonac izvan sebe, no njezina sposobnost da bude ne
primijeæena pomogla joj je u prvim tjednima u
225
zatvoru. Cijelo je vrijeme imala èud~an osjeæaj da sve to joj se dogaða nije stva
rno. ok koji je do ivjela kad su je skinuli do gola kako bi je pretra i~i, potjerali
na tu iranje pod nadzorom i odveli u æeliju, produ io je osjeæaj umrtvljenosti koji
je imala od Walterove smrti. Jo nije potpuno shvatila to joj se dogodilo i katkad
a bi se ukoèila od iznenadnog osjeæaja panike, no potom bi se sjetila da Waltera
vi e nema i da ga se vi e ne mora bojati; no sada je imala druge razloge za strah.
Prvi joj je cilj bio izbjegavati nevolje koliko god je moguæe, slièno kao i u ivo
tu s Walterom, samo to je to ovdje bilo puno lak e. Imala je svoju æeliju i u njoj
je satima bila zakljuèana. Bilo je stra no to nije mogla otvoriti vrata, no znala j
e da isto tako nitko ne mo e provaliti unutra da bi je povrijedio i bila je zahva
lna za to.
Zaèudo, i dalje je dobro spavala, kao i u policijskoj æeliji. Ovaj je zatvor bio
vrlo buèan. Druge su ene noæu vri tale i zvale jedna drugu kroz prozor. Danju ju j
e to pomalo uznemiravalo, no noæu buku nije ni primjeæivala; ona je se nije tica
la. Zapravo su duga patnja i iscrpljenost na nju djelovali poput lijeka koji bi
joj u normalnim okolnostima prepisao lijeènik.
Poèela je otkrivati zastra ujuæe èinjenice o ivotu drugih zatvorenica i primijetila
je da pokazivanjem~ svog zanimanja za njih posti e da je manje pitaju o njoj samo
j. Neke su tu bile zbog prekr aja povezanih s drogom, a druge zbog prostitucije i
li krade. Djeca nekih od zatvorenica bila su sada na skrbi socijalnih institucij
a; postojala je moguænost da im ni nakon oslobaðanja ne budu vraæena. Katkada bi
djecu tijekom izdr avanja kazne netko usvojio. Hermione je saznala o svakovrsnim
tragedijama u stankama izmeðu pojavljivanja na sudu. Pritvor joj je produ en. Bi
la je uvjerena, premda je Carol Glossop tvrdila
226
.
suprotno, da æe je pustiti veæ poslije prvog saslu anja. Mislila je da æe pravnic
i, vidjev i svu dokumentaciju, uvidjeti da sluèaja ni nema. No nije imala pravo.
Ona nije zanijekala ubojstvo Waltera, premda nije priznala ubojstvo s umi ljajem.
 U razgovoru s policijom rekla je da je podignula no koji je Walter ispustio.
- Samo sam ga dr ala ispred sebe kako me ne bi povrijedio - rekla je.
Nije bilo nikakvih dokaza u prilog njezinoj tvrdnji da joj je Walter prijetio, p
remda je imala modrice. One, meðutim, nisu dokazivale njegovu nakanu da ubije, n
ego tek njegovu nasilnost. Bilo je moguæe da Walter uopæe i nije imao no u rukama
. Mogla ga je izvaditi iz ladice i èekati svoju priliku. Nakon prvog saslu anja zn
ala je da æe joj produ iti boravak u zatvoru.
Svojom je nenanietljivo æu stekla nekoliko prijateljica, a nikome se nije zamjeri
la. Kako nije bila buntovne prirode, bilo joj je lak e nego drugim zatvorenicama p
okoriti se uvjetima u zatvoru. Kako joj je operacijom bila uklonjena maternica,
nije imala pote koæa s higijenom, no vidjela je kakvim se poui enjima druge ene izla u
i to je sve vi e budilo njezino zanimanje. Neke su od njih trebale biti u psihija
trijskim bolnicama, a ne u zatvoru, druge su poèinile zloèine kako bi se domogle
novca za drogu. Bilo ih je koje nisu znale èitati pa ih je Hermione poduèavala.
Sad je imala veæ puno posjetitelja. Jane i Sarah dolazile su dvaput svaki tjeda
n. Pam Norton joj je donijela kasete i knjige za uèenje ruskog.
- To je te ak jezik - rekla je. - Pravi izazov. To æe te zaokupiti vi e nego da pona
vlja francuski nauèen u koli.
227
Hermione najprije nije htjela uèiti, no onda je poèela prouèavati knjige, ponavl
jati rijeèi s kasete i odluèila svladati barem abecedu. To je zahtijevalo potpu
nu usredotoèenost, to joj dugo nije polazilo za rukom. Misli su joj lutale. Razmi l
jala je o svom usudu, o ivotu s Walterom, no malo-pomalo, prizori iz pro losti poèe
li su blijedjeti.
A onda je jednog dana dobila neoèekivanu posjetu. Do la joj je Wendy Tucker, kæi g
ospoc~e Fisher.
U prvom je trenu Hermione nije prepoznala a onda se od silnog zaprepa tenja zacrve
njela. Gledala ju je irom otvorenih oèiju, poput zaèuðena djeteta.
Wendyne su se usne razvukle u grimasu nalik na osmijeh. Hennione je uteæi èekala
da èuje razlog njezina dolaska. Odjednom osjeti èudnu hladnoæu; je li se togod do
godilo gospoði Fisher? Mo da je umrla i ostavila poruku da Hermionu o tome obavije
ste.
- Je li gospoc~a Fisher... ? - poèela je uzrujano. Wendy nije okoli ala.
- Moja je majka bila bolesna, no sad joj je bolje. Rekla mi je o va im sastancima.
Ne znam za to je to tajila od mene, ali znate i sami, stari su ljudi poput djece,
vole biti tajnoviti.
Hermione je èekala.
- Jako je zabrinuta za vas - nastavila je Wendy. Mu vas je zacijelo pratio onoga
dana. Pozvonio je na na a vrata kad ste vi oti li.
- O, ne! - Hermione je shvatila da je Walter saznao o njezinim posjetima gospoði
Fisher, no nije joj palo na pamet da bi je i ao potra iti.
- Zar vam nije rekao? Hermione je odmahnula glavom.
228
Gospoða Fisher je pretpostavljala da je taj posjet bio razlogom kobnog sukoba iz
meðu Waltera i Hermione. Predlo ila je Wendy da preuzme odgovornost za nju, ukoli
ko policija pristane na pu tanje uz jamèevinu, no ona je to odbila. To bi bila pre
velika obveza i mogla bi utjecati na njezin rad. Uzalud je gospoða Fisher napome
nula da bi joj Hermione pravila dru tvo i pomogla u odr avanju kuæe.
- Ne znamo to se zapravo dogodilo te noæi - rekla je Wendy. - Prema onomu to si re
kla, Hermione je imala dobre razloge za svoj èin. No, ipak, poèinila je nasilje
i mogla bi to ponoviti.
- Ovdje ne bi imala nikakva razloga za to - rekla je gospoða Fisher.
- Sumnjam da bi nam dopustili - rekla je Wendy. - Nismo roðaci; ona nam je samo
poznanica. To ne bi bilo zgodno.
Gospoða Fisher zapravo se nije ni nadala uspjehu plana. Sve je ovisilo o Wendy.
- Moja je majka rekla policiji o Walterovu posjetu - rekla je Wendy Hermioni. -
Opisala je njegovo nasilno pona anje. To bi moglo pomoæi va em sluèaju.
- Da - Hermione je kimnula glavom. Zapanjio ju je Walterov postupak. to æe jo o nj
emu saznati?
= Posjetila sam va e kæeri - nastavila je Wendy. Raspitala sam se o moguænostima
da se Sarah upi e na fakultet. Svakako bi trebala. Vjerojatno vam je prièala o tom
e.
Sarah joj nije ni ta rekla. Posjeti su bili kratki i djevojke su htjele znati sve
pojedinosti o Hermioni pa nikad nije bilo vremena za prièu o njihovim planovima
.
- S njima je i ona djevojka, Mandy i njezin sin.
229
- O, rodila je sina! - Hermione je ivnula.
Jane i Sarah su je pitale mo e li se Mandy doseliti k njima i Hermione je odmah pr
i,stala.
- Da... i vrlo je glasan. Mislim da je dobro za sve njih da budu zajedno. A dije
te je uvijek simbol novog poèetka.
- Izbjegavaju li ih ljudi? Ni ta mi o tome ne govore - rekla je Hermione.
- Naprotiv - Wendy je znala da uti tisak poku ava dobiti njihove intervjue, no do s
ada su uspje no odolijevale usprkos velikim svotama koje su im nudili. Nije o tom
e eljela govoriti Hermioni.
- Gospoda Norton, va a susjeda, puno im poma e - rekla je.
Wendy se nakanila sama pobrinuti o trima djevojkama i bebi i prilièno joj je sm
etalo to si je Pam Norton dodijelila istu ulogu. - Nisam ranije dolazila jer vas
nisam htjela uznemiravati prije saslu anja - rekla je Wendy koja se u asavala ovog p
osjeta. Jo uvijek ju je pekla savjest to je zbog nje Hermione tajila posjete njezi
noj majci, premda to nije imalo nikakve veze sa smræu Waltera Browna. Ovaj put s
e bojala suoèiti s pote koæama, premda to nije bio njezin obièaj. - Kako ste? - t
o æe zanimati njezinu majku.
- Dobro - reèe Hermione.
- Vrijeme æe brzo proæi - rekla je Wendy. - Opet æu vam doæi.
- Hvala - rekla je Hermione.
Obje su rastanak doèekale s olak anjem. Wendy je obavila svoju du nost, a Hermione j
e jo uvijek bila okirana. Walter je u svom bijesu mogao nauditi i gospoc~i Fisher
.
230
26.
Tjedni su prolazili, katkada sporo, katkada brzo. Ovako bi moglo biti do kraja iv
ota; mislila je Hermione; mogli su je zatvoriti zauvijek ili je mo da pustiti nako
n devet, deset godina uvjetno.
Moglo je biti i gore. Ovdje se osjeæala bolje nego kad je ivjela s Walterom. Ipak
, nedostajale su joj male udobnosti doma, stvari same po sebi razumljive, poput
tople vode, kade i iznad svega, poput privatnosti. A nju je imala kad Walter ni
je bio u kuæi.
Prigodom jedne od posjeta Carol Glossop, na sastanku s braniteljem - bila je to
mlada ena koja jo nije bila veliko ime, no kanila ga je steæi - raspravljale su o
moguænosti da prizna ubojstvo iz nehata, to bi znaèilo lak u kaznu osude li je. Èi
nilo se to najsigurnijim putem; optu ba bi prihvatila takvu moguænost jer ele izbje
æi nezadovoljstvo koje bi u javnosti izazvala do ivotna kazna za ubojstvo s umi lja
jem.
- Niste planirali ubojstvo. To je najva nije - rekla je Carol Hermioni. - Niste uz
eli no iz ladice kako biste ga ubili, zar ne?
- Nisam, on ga je izvadio - rekla je Hennione. Sada je bila svjesna kakav bi mog
ao biti ishod i odluèila je ustrajati u svojoj tvrdnji da je nevina. Obje pravni
ce su smatrale da su joj izgledi vrlo slabi. Puno je ovisilo o poroti i njihovoj
procjeni onoga ~to æe èuti u sudnici.
Sudac bi ih mogao, odluèi li tako, usmjeriti da dosude ubojstvo iz nehata. Caro
l je namjerno za branitelja odabrala enu; ona se neæe postaviti s visoka prema He
rmioni niti previdjeti va ne pojedinosti, no i sama Carol æe se pobrinuti da one
budu zapa ene.
231
Wendy Tucker joj se javila kako'bi je upoznala s nekim pojedinostima koje bi mo
gle pomoæi obrani a na koje policija èesto ne obraæa pozornost i upitala je zna
li da je Walter Brown posjetio njezinu majku, gospoðu Fisher, koja je Hermionina
prijateljica.
Prouèavajuæi dokumentaciju, Carol jo nije stigla do tog izvje taja.
Po la je posjetiti gospoc~u Fisher, koja joj je obeæala da æe sama svjedoèiti na s
udu, ako je zdravstveno stanje u tome ne sprijeèi, i reæi sve to je znala o Hermi
oninu braku, modricama i potrebi da sama zarac~uje.
Nigel Wilson odluèio je posjetiti Hermionu. Rekao je da pi e reporta u o enama u zatv
oru, o te koæama i poni enjima kojima su tu izlo ene.
Hermione se zaprepasti vidjev i ga; srce joj zatreperi u grudima, a obrazi se zaru
menje e.
- Uopæe ne izgledate lo e - rekao je. - I nije mi lo e - odgovorila je.
Zatvorenice nisu morale nositi odoru pa je bila odjevena u crveni pulover i siv
e flanelske hlaèe. Kæeri su joj poklonile pulover za Bo iæ. Donijele su joj i tren
irku i pid amu kako bi se osjeæala to udobnije.
- Pid ama je Mandyna zamisao - rekla je Jane. Kako ti ne bi bilo neugodno noæu.
Kad je shvatila znaèenje ovih rijeèi, Hermione se nasmijala.
- Noæu sam zakljuèana. Jo uvijek imam svoju æeliju - rekla je i brzo dodala: - No
tko zna hoæe li tako i ostati. Ovdje se nikad ne zna. Hvala.
Njezin ih je smijeh iznenadio. Rijetko su ga èule kod kuæe.
- Vrlo si optimistièna, mama - rekla je Jane, koja je za ovih posjeta uvijek bil
a na rubu suza. U njoj su se
232
mije ali osjeæaji posramljenosti to je; kao i njezina sestra, ostavila majku neza tiæ
enu, osjeæaj sa aljenja te straha da bi stvari mogle poæi lo e na suðenju.
Nakon pregleda, policija im je vratila auto. To je uvelike pojednostavilo posjeæ
ivanje. Jane i Mandy su imale vozaèku dozvolu i odluèile su nagovoriti i Sarah d
a se upi e u vozaèku kolu. Jane je nauèila voziti od svoga prvog deèka, Felixa.
Hermione ih je uvijek pitala kako se snalaze, osobito glede novca.
Rekle su joj kako je Carol bila divna prema njima. Upozorila ih je prije poèetka
suc~enja da su izgledi za pu tanje uz jamèevinu vrlo mali, jer su premlade da bi
preuzele odgovornost.
Walter nije sastavio oporuku. Otkad je kuæa kupljena nije se slu io odvjetnièkim
uslugama, osim u jednom sporu oko mec~e, ubrzo nakon preseljenja u Merbury. Car
ol je, mec~utim, prona la kopiju oporuke Hermionina oca iz koje se moglo vidjeti d
a je prvobitna kuæa, kao i sve u noj, pripadalo Hermioni. Hermione je imala potp
uno pravo na sve to je preostalo, no osude li je za ubojstvo, pravnici æe imati z
animljiv posao; morat æe utvrditi mo e li zbog okolnosti Walterove smrti biti li ena
vlasni tva nad neèim to joj- pripada. U svakom sluèaju, sve bi naslijedile kæeri.
Carol im je rekla da joj alju sve raèune za struju, plin, telefon. Ona æe veæ ur
editi poslove s bankom. A bilo bi dobro da u meðuvremenu pronaðu kakve poslove
da bi mogle plaæati ostale tro kove.
- Drugim rijeèima, u kuæi ste na sigumom, ali nemate nikakvih prihoda - rekla i
m je Hennione.
Èinilo se da Walter nije imao policu osiguranja. Hoæe li Hermione dobivati dr avnu
penziju za udovice?
233
Dok je u zatvoru, novac æe vjerojatno biti zadr an kako bi se platili tro kovi njezi
na boravka. Nije se usudila pitati.
Djevojke su uvijek bile nesre~tne kad bi se vratile kuæi poslije posjeta majci.
Zatvor ih je u asavao. to ako ostane ondje godinama? Tjedni i mjeseci èekanja na po
èetak suc~enje bili su stra an teret.
Ni jedna od njih nije znala da je Walter rekao Hermioni da æe je ubiti. Hermion
e im je rekla da joj je prijetio no em a potom ga ispustio. Ona je dograbila no i
tako ga i ubola.
- Vjeruje li da se to doista tako dogodilo? - upitala je Jane sestru.
- Dakako! A ti ne vjeruje ? - odgovorila je Sarah razoèarano.
- Nema nikakvih dokaza za to. Policija mo e reæi da ga je namjemo ubiia - da je iz
mislila cijelu prièu rekla je Jane.
- Pa to? Ni to ne mogu dokazati, zar ne?
- Da ga je kanila ubiti, ubola bi ga vi e puta. Osim toga, ene obièno ubiju mu eve na
spavanju - rekla je Mandy.
- Kao Dalila - rekla je Jane koja je uvijek uredno i la u crkvu i na vjeronauk.
- Tko je ona? - upita Mandy koja je mislila da Jane govori o nekoj zatvorenici.
Sarah joj je objasnila o èemu se radi, rekav i joj da Samson nije izgubio ivot, neg
o samo kosu, a Mandy je nastavila: - Da ga je htjela ubiti, Hermione bi po la za n
jim u predvorje kako bi bila siguma da je mrtav.
- Ali nije ni pozvala pomoæ - rekla je jane. - Nije zvala hitnu pomoæ. Oti la je s
pavati.
- Ne odmah - rekla je Jane. - Sjedila je tamo satima, to mi je rekla. Valjda je
bila u oku.
234
Djevojke su razgovarale u kuhinji. U poèetku su Sarah i Jane nerado boravile u
prostoriji gdje se odigrao zavr ni prizor, no uskoro su shvati~e da to moraju pre
vladati. Temeljito su oribale podove sredstvom za dezinfekciju i olièile zidove
i strop s nekoliko slojeva bijele boje.
Dok su bile zaokupljene ovim radovima u kuæi, posjetila ih je zdepasta, vrlo ru n
a postarija ena. Rekla je da se zove gospoða Tucker i de je njezina majka Hermio
nina prijateljica. Htjela se uvjeriti da su dobro i da imaju dovoljno novca za s
vakodnevne potrebe. Kada je vidjela to rade, dala im je pedeset funti, rekav i da j
oj ih mogu kasnije vratiti. Moglo bi im ponestati boje, rekla je, a osim toga, m
ogle bi urediti i ostatak kuæe kako bi obradovale majku kad doðe kuæi.
- Mislite li da æe je pustiti? - pitale su djevojke. - Moramo se nadati da æe pr
avda biti zadovoljena - rekla je Wendy. Jednoga æe se dana Hermione vratiti iz z
atvora, pa bilo to i nakon vi e godina. Ureðivanje kuæe dobro æe doæi djevojkama,
pomislila je. - Opet æu navratiti - kazala je i odr ala je svoju rijeè.
Djevojke su pomislile kako je ona prilièno èudna osoba, poput kakve staromodne ko
lske ravnateljice, no godilo im je da se netko brine za njih. Osim toga, gospoða
Tucker se razumjela u pravo. Ona i Mandy, koja je takoðer bila upuæenija od ses
tara, dogovorile su· se kako bi valjalo organizirati peticije bude li donijeta n
epovoljna presuda.
Mandy se ponudila Wilsonovima za èi æenje umjesto Hermione i oni su pristali. Odl
azila je maestrom na farmu Humci i uvijek bi sa sobom povela i Jaspera. Nigelu s
e ona u usporedbi s Hermionom èinila pomalo povr nom i buènom, no bi~a je dovoljno
sposobna i njezina mu je
235
nazoènost omoguæavala praæenje iazvoja Hermionina sluèaja. Pripremao je bilje ke k
ako bi o tome napisao knjigu ako stvari poðu lo e po Hermionu.
- Bo e, kako smo sretne - reèe Sarah.
Veèerale su u dnevnoj sobi i usput gledale televiziju. Mandy se to èinilo normal
nim, no djevojke su u ivale u novosteèenoj slobodi u kuæi u kojoj je njihov otac t
iranski vladao. U kaminu je gorjela vatra, a Jasper je spavao na katu. Mandy je
oprala kosu; mokri su joj pramenovi padali uz lice koje je jo uvijek bilo punaèk
o nakon poroðaja. Sarah ju je zvala Majkom Zemljom.
- Za to si to rekla? Uopæe nismo sretne - rekla je Jane.
- Kako nismo? Mo emo zadr ati kuæu, Carol plaæa raèune, a ovdje mo emo ostati èak i ak
o mamu zadr e godinama - rekla je Sarah. - Mlade smo i snaæi æemo se. Svi nam poma u
. Zamisli da ivimo u neboderu, bez posla i bez ikakve potpore. Mogle smo biti i n
a ulici.
- Hm - promrmljala je Jane koja je na to gledala drukèijim oèima. Ona se jo uvije
k oporavljala nakon prekida sa Steveom. Premda je rekla da æe mu se vratiti èim
se stvari malo srede, svakim joj se danom to èinilo sve manje moguæim, jer se ve
zala za Saru i kuæu. Steve se nije mogao pomiriti s tim i ostavio ju je. Sad je
shvaæala da je i s Felixom i sa Steveom bila samo zato jer se bojala biti sama.
Slièno je bilo i sa Sarom i Mandy.
- Ako se izvuèemo iz ovoga, mislim, ako se mama izvuèe, moramo pomoæi drugim enam
a koje su u sliènoj situaciji, a nemaju nikakve potpore - rekla je Sarah.
- Svakako. I mo emo odmah poèeti raditi na tome - rekla je Mandy. - Dok vam je maj
ka u zatvoru, nauèit æete puno o sustavu.
236
- A to mi mo emo uèiniti? - upita Jane.
- Ja æu se upisati na pravo - rekla je Sarah. Odluèila se na to, vidjev i kako C~r
ol poma e njihovoj majci. I ona i Mandy su znale, za razliku od Jane koja to nije
mogla prihvatiti, da bi Hermione mogla dugo ostati u zatvoru.
- Htjela bih braniti ljude koji su se na li u bezizlaznoj situaciji poput mame -
dodala je Sarah. Shvaæala je te inu situacije. Premda æe se obrana pozvati na nu nu
samoobranu, ipak je Walter uboden u leða, a ne u borbi za no . Hermione nije imala
ozljeda od no a na rukama i zape æima, to bi se oèekivalo nakon takve borbe.
Jane su pomalo pla ili Sarini planovi. Sve to je ona eljela, premda se nije usuc~iva
la to priznati, bila je udaja. Zeljela je lijepu kuæicu, dobrog, pouzdanog mu a i
djecu. Odluèila se upisati u hotelijersku kolu. To bi joj dobro do lo u voðenju nje
zina buduæeg domaæinstva, a u meðuvremenu se mogla zaposliti u kakvom hotelu. Ma t
ala je kako æe ondje sresti nekog prosjeènog mu karca kojemu bi se svidjela neamb
iciozna djevojka poput nje. Noæu nije mogla spavati, zabrinuta za buduænost. to a
l.o ostane posve sama? Za sada su se njih tri meðusobno pomagale, no to nije mo
glo potrajati. Sarah, koja se Jani èinila neizmjerno hrabrom, posvetit æe se svo
m studiju prava. Mandy æe se jednoga dana ipak odseliti. to æe tada biti s njom?
Mrzila je biti sama u kuæi, premda to nikad ne bi priznala.
Pam Norton i Helen Mountford su se dogovorile, bez znanja djevojaka, da æe naizm
jenièno paziti na njih. Svaki bi ih dan jedna od njih posjetila ili im telefonir
ala. Helen je to èinila zbog osjeæaja du nosti, a Pam se osjeæala odgovornom jer j
e mislila kako se tragedija ne bi dogodila da Walteru nije spomenula Hermionine
izla
237
ske utorkom. Tje ila se mi lju da bi Walter ionako sve saznao i da se tada moglo dog
oditi ne to jo gore, no to je nije oslobaðalo krivnje. ,
Ni jedna od njih nije znala pojedinosti o dogaðajima posljednje noæi. Pam je, me
ðutim, vidjela kako je Walter do ao kuæi prije Hermionina povratka s njezina tajno
vitog izleta. Isprièala je o tome policiji, napomenuv i kako je to bilo vrlo neuo
bièajeno. Walter je obièno kasno dolazio kuæi, rekla je.
Istraga koju je vodila londonska policija zaèudila je stanovnike sela. Ljudi koj
i su putovali vlakom s Walterom morali su odgovoriti na pitanja o njegovu kretan
ju, a nekoliko ga je redovitih putnika vidjelo kako silazi u Steppenfordu. Nit
ko nije znao za to je ondje silazio, jer se Valerie Palmer nije obratila policiji
, premda je saznala tko je bio Walter i gdje je ivio.
27.
Tabloid koji je objavio intervju s prostitutkom u vezi s Walterovim sluèajem sta
lno je izvje tavao o Hermioninu procesu. Kad bi je mogli nagovoriti na suradnju,
osobito ako bude osuðena za ubojstvo, javnost bi se uzbunila a to bi pomoglo i
njoj i mnogim drugim enama u sliènoj situaciji. Dok je njezin sluèaj bio sub judi
ce, Walterov nije. Novinar èasopisa postupno je otkrivao istinu a u mec~uvremen
u je i Nigel prouèio brojne sluèajeve u kojima su se ene okrenule protiv svojih m
uèitelja i radi toga bile na razne naèine ka njene. Bilo ih je koje su poku ale unaj
miti koga da obavi ubojstvo umjesto njih, onih koje su imale dobro razraðen plan
jer se nisu svom nasilnom partneru mogle suprotstaviti u otvorenoj borbi; pa on
da Hermione, koja je dobila svoju bitku zbog ispu tenog no a.
238
Nigel je razgovarao s Jane i Sarah koje su bile uznemirene zbog upornih poku aja
novinara iz èasopisa The Blaze da ih nagovori na intervju. Tajni ivot njihova oca
vi e ih je zaprepastio nego sudbina majke, koja je bila daleko te a no to su mislil
e.
- Hermione nikad ne bi ubila da se nije morala braniti - rekao je sestrama. - U
vjeren sam da ju je tukao. Vidio sam njezine modrice. No trebala mu se suprotsta
viti. Mogla ga je tu iti.
Djevojke nisu znale za modrice. Znale su da im je otac tiranin, no sada su moral
e prihvatiti èinjenicu da je bio nasilan, èak pravi psihopat.
- Mama nije znala svoja prava - rekla je Sarah. - Uskoro bi ih bila saznala - re
kao je Nigel. Poèela se pomalo osamostaljivati. Pronala enje posla bio je dobar p
oèetak. U vrlo kratkom vremenu poveæalo joj se samopouzdanje.
Bilo mu je ao to od Hermione nije doznao vi e o modricama. Mo da bi mu bila sve ispriè
ala pa bi je mogao posavjetovati o njezinim pravima. Sada je znao da Walteru ni
je rekla za poslove. Mo da nije znao ni za sluèaj kad im je prièuvala djecu, premd
a je te veèeri do la autom.
Nigel je rekao Carol kako im je Hermione jedne veèeri æuvala djecu i kako je saz
nao od Pam Norton da je Walter iste veèeri imao sastanak upnog odbora u selu. Car
ol je upitala Hermionu o tome kad ju je sljedeæi put posjetila. Hermione joj je
nevoljko isprièala to se dogodilo te noæi u asa.
Ozbiljnije novine nisu se puno bavile Walterovim sluèajem. Spomenuto je jedino k
ako je sluèaj u vezi s ubijenim prostitutkama zakljuèen nakon njegove smrti. Th
e
239
Blaze se jo uvijek nadao intervjuu s Jane i Sarah, no kad su njihovi novinari pon
ovno do li u kuæu, Mandy ih je otjerala nizom pogrda. Ipak su uspjeli fotografirat
i janino upla eno lice na prozoru. Uporni su novinari oti li do seoske gostionice u
kojoj, na njihovo zaprepa tenje, nitko nije elio razgovarati o sluèaju, uz obja njenj
e da su djevojke i previ e propatile i da ih jo mnogo toga èeka kada poène suðenje
. Premda su im ponudili novac, nitko nije pristao otkriti ni najsitniju pojedino
st.
Na poslu kod Nigela, Mandy mu je isprièala o tome, pa je on u nekoliko èasopisa
objavio èlanak o tome kako uti tisak iskori tava ljude u nevolji.
- I vi ste ih iskoristili - rekla je Mandy proèitav i èlanak.
- Mo da, ali sa eljom da ih za titim - rekao je Nigel. - Ja to ipak èinim obzirnije
nego ostatak novinarskog èopora. Osim toga, elim pomoæi Hermioni. Kada dode do su
ðenja svi æe znati da je Walter ubojica, premda æe sudac reæi poroti da to zanem
are.
- Hermione je vrlo tiha - rekla je Mandy.
- Èak bi i vi bili tihi u zatvoru - odgovori Nigel. - Mislim da ne bih - rekla j
e Mandy. - Mislim da bi me stalno korili zbog buènog i hu kaèkog vladanja nasmija
la se. - Ona stra na ena, gospoða Tucker, povremeno je posjeæuje. Zamislite, ona m
e jedina mo e u utkati. Nje se mo ete rije iti jedino utnjom i poslu no æu. Dolazi provje
i jesmo li se prepustile nemoralu.
- Uvjeren sam da je to i te kako potrebno - reèe Nigel smijuljeæi se.
- Zapravo je muèi savjest to je njezina vlastita majka mogla umrijeti poslije Wa
lterova posjeta. Staru je gospoc~u dr ala u svojevrsnom zatvoru; nije joj smjela
reæi
240
za Hermionine posjete. Nije mi posve jasno kako su se one uopæe upoznale.
- I tako se sad gospoða Tucker iskupljuje? - upita Nigel.
- Izgleda. Nije ona zapravo lo a - platila je za boju i ostale potrep tine za ureðen
je kuæe a sad bi htjela da sa ijemo i nove zavjese za koje æe ona platiti tkaninu.
Sve to kako bi se Hermione to ugodnije osjeæala kad se vrati kuæi!
Nigel se nadao da èekanje neæe predugo potrajati. Kuæu æe mo da trebati jo jednom p
reurediti prije nego se Hermione vrati.
Poslije posjeta Hermioni, Carol i Imogen Greig, braniteljica, zakljuèile su kak
o je previ e ukoæena.
- Neæe ostaviti dobar dojam na porotu bude li tako drvena - rekla je braniteljic
a.
- Jo uvijek je u oku - rekla je Carol. - Trebat æe joj vremena da se oporavi.
Hermione je odgovarala na sva pitanja koja su joj postavljale Carol i gospoc~ica
Greig, no jednoslo nim rijeèima i ravnomjernim tonom. Doimala se poput osobe koja
uzima sedative, no zapravo si je Hermione sama nametnula ovu èudnu mirnoæu. Pr
ipremala se za buduænost. Ovi su mjeseci slu ili kao naukovanje za godine koje æe
provesti u zatvoru. Poèinila je ubojstvo. Oduzela je ivot i za to mora platiti. B
ilo bi glupo gajiti la ne nade, a potom se suoèiti s okrutnom stvarno æu.
Nije razgovarala o svom sluèaju s drugim zatvorenicama, premda su one pokazival
e elju da joj prièaju o sebi. Neke je od njih s vremenom zavoljela, èak ih poèela
i cijeniti, a neke je sa aljevala. Bilo je i takvih koje su
241
namjemo èinile manje prekr aje jer im je zatvor osiguravao hranu i smje taj. Neke s
u se zatvorenice poznavale sa odslu enja kakve prija nje kazne i tad su se, pri pon
ovnom susretu, odu evljeno pozdravljale kao pri proslavi godi njice mature. Hermion
e je ivot u zatvoru do ivljavala bijednim i poni avajuæim, no barem je imala hranu i
krov nad glavom. Strah koji je osjeæala nije se mogao usporeðivati s u asom koji j
e u njoj budio Walter. Kao da se mirila sa sudbinom. Poku avala je ne misliti na s
uðenje; nije se eljela nièemu nadati. Vidjela je kako su druge ene oèekivale oslob
oðenje, a potom bi se vraæale na odslu enje kazne. Gospoðica Greig joj se èinila i
zravnom i pouzdanom, a znala je da æe Carol uèiniti sve kako bi joj pomogla. Mog
la je jedino iskreno odgovarati na pitanja koja joj postave na suðenju a sve ost
alo bit æe izvan njezine moæi.
Nekoliko tjedana prije suðenja premjestili su je u drugu æeliju koju je trebala
dijeliti s mladom enom optu enom za kraðu u prodavaonici. Ona je bila oèajna jer su
joj oduzeli djecu i dali ih na skrb socijalnoj slu bi. Upravo stoga su Hermionu i
premjestili k njoj; bojali su se da bi si mogla togod uèiniti. Svi su suosjeæali
s Loraine. Èak su i zatvorski slu benici smatrali da je za takav prekr aj trebala
biti pu tena uz jamèevinu, no sudac je mislio da bi mogla ponoviti prekr aj. Kako se
pribli avalo suðenje, Hermione je i sama postajala sve ti a i povuèenija pa je bil
o dobro to su je smjestili uz Loraine.
Hermionu je zaprepastilo to nekoga mogu zatvoriti zbog kraðe hrane i igraèaka u s
amoposluzi. Jedna joj je zatvorenica rekla da je Loraine i prije krala, no èak i
u tom sluèaju Hermione je kaznu smatrala prestrogom. U usporedbi s Loraininim,
njezini problemi su se èinili neznatnima. Kæerke su joj bile odrasle. Obje su s
ada imale
242
svoje ciljeve i odluèile su se za kolovanje koje æe im u buduænosti donijeti neov
isnost. Jane je, dodu e, bila pomalo osjeæajno rastrgana.
- Osjeæa se nepotpunom bez deèka - rekla je Mandy prigodom jednog posjeta. Rije
tko je dolazila jer je morala ostavljati Jaspera na èuvanje djevojkama. - Pozna
t mi je taj osjeæaj, no ja ne elim zbog straha od samoæe biti s bilo kim.
Hermione se slo ila. U ivala je u Mandynim posjetima. Bila je vesela i èinila se pu
no starijom od Jane i Sarah. Hermione joj je prièala o pojedinostima iz zatvors
kog ivota koje ne bi ni u snu rekla svojim kæerkama. Bojala se da æe joj nakon pr
esude mo da ogranièiti posjete.
- Priviknut æete se - rekla je Mandy. - A i djevojke æe morati. - Mandy je znala
koliko je djevojkama te ko ne pokazati stvarne osjeæaje pred majkom. Mo da je i bo
lje to je vi e neæe moæi tako èesto posjeæivati kad im poènu predavanja na fakultet
u.
Mandy se jedina mogla suoèiti s najcrnjim moguænostima i vjerovala je da æe i He
rmione to moæi. Odluèila je ostati sa sestrama dok se situacija ne sredi. Poslij
e æe se nekamo odseliti, mo da i u inozemstvo. Ne smije predugo ostati u Merburyju
jer bi se mogla opustiti a tada bi joj bilo te ko ponovno se pokrenuti.
- Ljudi u selu su se pokazali vrlo ljubaznima - reèe Hermione.
- Muèi ih savjest to nisu ranije shvatili u kakvoj ste te koj situaciji - reèe Mand
y.
- A to su oni mogli uèiniti? - odgovori Hermione. - To se nije njih ticalo.
- Ne bi me zaèudilo ako se u jo kojoj od tih kuæica u cvijeæu dogaðaju èudne stva
ri - rekla je Mandy.
243
- Trebala sam pronaæi neki drugi izlaz - rekla je Hermione.
- Kako ste mogli? Bili ste nas~nrt prepla eni - reèe Mandy. - Uostalom on je sam s
ebi presudio.
- Nije elio umrijeti - rekla je Hermione.
- Nisu ni one dvije djevojke - odre e Mandy. - Zar se niste pitali gdje je kad ga
nije bilo dokasno?
- Ne. Mislila sam da mo da ima ljubavnicu - rekla je Hermione. - Nemam iskustva u
takvim stvarima. Ti si na neki naèin puno iskusnija od mene.
- Jeste li znali da je Pam Norton bila i ranije udana i da je napustila prvog mu a
jer ju je oèarao dosadni Desmond? - upita je Mandy.
- Ne!
- S prvim je mu em imala dvoje djece. Nisu se slagali s Desmondom pa su napustili
dom sa esnaest godina. Sve se to dogaðalo prije nego to su se Nortonovi doselili
u Merbury - rekla je Mandy. - Djeca joj nedostaju.
- Nisam imala pojma. Kako si to saznala? - Hermione ju je zapanjeno gledala.
- Rekla mi je jednom kad je do la pogledati kako se Sarah i Jane snalaze - rekla j
e Mandy. - Nije ih bilo kod kuæe pa smo Pam i ja poprièale u vrtu. Uglavnom smo
se divile Jasperu. Ona je privremeno njegova poèasna baka. Jedan od njezinih sin
ova ima bebu, no ivi u Hongkongu.
- Ljudi su prilièno otvoreni prema tebi, zar ne? reèe Hermione.
- To je zato jer ja pokazujem zanimanje - odgovori M andy.
- to Jane i Sarah misle o... svome ocu? - upita Hermione. - Vjeruju li da je isti
na to se prièa?
244
- Da, no ne znaju pojedinosti: Nitko ne zna. - reèe Mandy.
Poslije je Mandy o tome razgovarala s Nigelom. - Èudno je kako Hermione nije ni ta
posumnjala, no i ona je u mnogim stvarima poput djeteta. Mislila je da ima ljub
avnicu.
- Vjerojatno je to pri eljkivala; mislila je kako bi mogao otiæi s ljubavnicom - r
ekao je Nigel.
- Kako to da je ostala s njim kad su djevojke oti le? - Izgubila je samopouzdanje
- odgovori Nigel. - On je tako postupao s njom da je mislila kako ni ta ne vrijed
i. To je najgore to se ikome mo e dogoditi, a èesto se dogaða u braku. rtva obièno m
isli da je to njezina krivnja. Uni tavanje druge osobe najgori je zloèin, radilo s
e o ubojstvu ili samo tiraniziranju i ismijavanju.
- Hermione misli da je ona uni tila Waltera i da zato mora biti ka njena - rekla je
Mandy.
- Ne bi smjela tako razmi ljati.
28.
Hermione je prije suðenja jo jednom bila podvrgnuta poni avajuæem ritualu pretra iva
nja skidanjem do gola; ponavljalo se to svaki dan prije i poslije saslu anja. Pit
ala se koliko æe suðenje trajati; tri do èetiri dana, mislila je Carol, ili mo da
tjedan dana. Neki su dokumenti pregledani i o njima je veæ provedena rasprava.
Hermione se privikavala na pomisao da æe za tjedan dana biti u drukèijem zatvoru
. Èula je svakojake prièe o tome. Najva nije je bilo da se nièemu ne nada. Tako se
neæe razoèarati.
Na suðenje su je odvezli zatvorskim kombijem, u pratnji dviju prilièno ljubaznih
policajki. Hermione je
245
èula njihov razgovor. Jedna je rekla kako bi se u mirovini htjela odseliti u Dev
on i ondje iznajmljivati kuæu podstanarima. Druga je prièala o svom, sinu koji
ide u osnovnu kolu i ima te koæa s uèenjem. Ovaj razgovor o obiènim, svakodnevnim
stvarima utje io je Hermionu. Kroz prozor je gledala vanjski svijet. Sve je bilo z
eleno i u punom sjaju ljeta. Propustila je proljeæe. Pro lo je neprimjetno dok je
ona bila u zatvoru.
Jane i Sarah su joj donijele odjeæu koju æe nositi na suðenju. Bila je to svijet
la lanena haljina na kopèanje i kaputiæ mornarsko plave boje. Smatrale su da se
ne smije odjenuti previ e elegantno. Imat æe prilike za to kasnije, bockale su j
e, kad bude na slobodi. Kako joj je kosa u zatvoru porasla, Loraine joj je savje
tovala da je uredno smota na zatiljku.
- Mora ostaviti dojam pouzdane osobe - rekla joj je njezina nova prijateljica, sv
a rumena od uzbuðenja. - Da sam pouzdana, ne bih bila ovdje - reèe Hermione.
- Ali ti to jesi, za razliku od mene. Ti si samo jednom izgubila prisebnost. Ja
lako dolazim u napast - priznala je. - U svakom sluèaju, izgled je vrlo va an. N
eka vide da si ozbiljna osoba. To mu karci uvijek rade. Za va ne prigode odjenu stro
ga odijela i kravate, a inaèe su stalno u ko nim jaknama i trapericama. To je igra
.
- Za mene to nije igra - rekla je Hermione.
Sud je bio u modernoj graðevini u sredi tu glavnog grada okruga. Hermione je odved
ena u æeliju, gdje je èekala poèetak suðenja. Ubrzo su je posjetile Carol Gloss
op i Imogen Craig. Carol joj je prenijela poruke djevoj aka.
246
- Neki od va ih prijatelja bit æe u sudnici - upozorila ju je Carol. - Neka vas t
o ne uznemiri. Do li su kako bi vam pru ili podr ku, a ne, samo iz znati elje.
Hermione je znala da su neki od njih svjedoci i da æe ih pozvati u sudnicu tek u
danom trenutku. Wendy Tucker je rekla kako njezina majka eli svjedoèiti o Walte
rovu pona nju za vrijeme njegova posjeta, no nadala se da to neæe biti potrebno; b
ilo bi to previ e za nju. Hermione je odavno odluèila takve odluke prepustiti svo
jim odvjetnicama; bio je to njihov posao. Osjeæala se tupom, nezainteresiranom.
Sve je bilo izvan njezine moæi. Sve je polako vodilo onom trenutku kada æe Walte
r, ovaj put s pomoæu zakona, ostvariti svoju konaènu pobjedu nad njom.
Nije eljela da njezine kæeri budu nazoène, no one su osjeæale da moraju biti uz n
ju.
- Navijat æemo za tebe, mama - rekla je Sarah. I ako te tu itelj bude gnjavio bac
it æemo èari na njega. Nigel ih je posjetio prethodne veèeri i upozorio ih
na okrutnost engleskog pravnog sustava. Njihova æe majka biti prepu tena na milos
t i nemilost suprotstavljenih odvjetnika od kojih æe svaki iznositi èinjenice ko
je idu u prilog njegovoj tezi a nemju puno veze s istinom.
- U kotskoj je i Francuskoj drugaèije - rekao je. - U kotskoj istragu vodi Procura
tor Fiscal a u Francuskoj juge d'instruction. I oni su samo obièni smrtnici koji
mogu pogrije iti, no takvo mi se voc~enje postupka ipak èini boljim od na ega. Mo da
se i kod nas stvari promijene za nekoliko godina, no to neæe pomoæi va oj majci.
- Carol ka e da je gospoðica Greig jako dobra - reèe Jane tjeskobnim glasom.
- To je istina - odgovori Nigel. Ali on je znao i drugu stranu medalje; èuo je
da je tu itelj poznat po mrcvarenju svjedoka.
24?
Kad su je doveli na optu enièku klupu, Hermione nije nikoga prepoznala. Bila je zb
unjena i izgubljena kao i u prvim tjednima poslije uhiæenja., Tek kad je optu ba i
znijela uvodnu rijeè, poèela je gledati unaokolo. Sudnica nije bila velika pa su
novinari bili gotovo jedina publika. Tad joj pozornost privuèe porota. Bilo je
sedam mu karaca i pet ena. to vi e ena, to bolje, rekli su joj; ene æe pokazati vi e s
jeæanja. Dvije ene i tri mu karca doimali su se vrlo mladima. Jedna od ena, otprilik
e njezinih godina, bila je vrlo elegantna, odjevena u zeleno, sjajne svijetlopl
ave kose; druga je imala sijedu kosu i nosila naoèale; jedna je bila crnkinja.
Veæina mu karaca bila je u odijelima, no jedan je imao ko ulju otkopèanu pod vratom
.i zavmutih rukava. Drugi je bio u crnoj majici. to uopæe znaèi odjeæa, mislila j
e. Walter je uvijek bio besprijekorno ureðen, no njegova je uredna odjeæa skriv
ala bolestan um. Zacijelo je bio bolestan kad je u sebi imao toliko mr nje.
Nije obraæala puno pozornosti na tu iteljeve rijeèi. Imao je mr avo, izborano lice,
a zbog perike se doimao poput mr ave ovce. Gotovo se nasmijala na ovu misao. Govor
io je sudu kako æe svjedoci potvrditi da je policija prona la Waltera Browna mrtvo
g u zakljuèanom stra njem predsoblju njegove kuæe u Merburyju te kako æe biti pred
oèeni dokazi da je smrt uzrokovana ubodom no em u leða - u leða, naglasio je - usl
ijed èega je do lo do obilnog unutra njeg krvarenja. Optu ena nije pozvala pomoæ nego
je, naprotiv, oti la spavati.
Dok je govorio, Hermione je imala dojam da on govori o nekoj drami koju je vidi
o na televiziji. Spomenuo je no , no nije spomenuo da je Walter nju napao. Uostal
om, to i nije bilo suðenje Walteru.
Potom je bacila pogled na svoju dru inu. Gospoðica Greig se zagledala u grb na zid
u iza suèeva stolca.
248
Pozvani su svjedoci.
Inspektor Bagley je posvjedoèio da je pozvonio na vratima Brownovih, u srijedu d
vadesetog studenog, u jedanaest sati ujutro, te da gospoda Brown dugo nije otv
arala, jer je, kako je rekla, spavala. Pokojnika je prona ao u zakljuèanom stra nje
m predsoblju, kraj kuhinje. No kojim je izvr eno ubojstvo bio je opran i ostavljen
na ocjeðivaèu. Na podu je bilo nekoliko mrlja krvi.
- Je li bilo znakova borbe? - upitao je tu itelj. - Ne.
- Kako se pona ala optu ena?
- Mirno - rekao je Bagley nakon kratkog razmi lj anj a.
- Je li pokazivala uznemirenost? - Ne.
Slijedila su pitanja i odgovori o zbivanjima toga jutra, a potom je do lo vrijeme
da gospodica Greig ispita svjedoke.
- Sto je bio razlog va eg posjeta Brownovima toga jutra? - pitala je.
- Htjeli siuo gospodinu Brownu postaviti neka pitanja.
' - Dakle, niste znali da je mrtav? Nijedan susjed vam nije javio?
- Ne.
- O èemu ste ga kanili ispitivati?
- O njegovu kretanju jednog dana prethodnog tjedna. - rekao je Bagley.
- Za to?
- Jer su me za to zamolili kolege iz londonske policije.
- Oni su provodili neku istragu? - Da.
249
- O èemu?
Kada je optu ba prosvjedovala da ova pitanja nisu bitna, sudac je gospoðici Greig
naredio da nastavi.
- O ubojstvima ena.
Sudnicom se pro irio amor i Hermione je osjetila udaranje srca i zujanje u u ima. Dub
oko je udahnula. - Nije li za oba sluèaja znaèajno da su ene imale
dugu kosu koja im je bila omotana oko vrata po to su zadavljene rukama?
- Da.
Gospoðica Greig pogleda u svoje spise i nastavi: - Pozvonili ste i gospoc~a Brow
n vam je nakon kratkog vremena otvorila.
- Da.
- Rekli ste da elite razgovarati s gospodinom Brownom?
- Da.
- to je na to rekla gospoc~a Brown? Bagley pogleda u svoju bilje nicu.
- Rekla je: »Zacijelo je oti ao na posao. Osim ako nije jo uvijek ondje«. Pokazala
je prema kuhinji.
- Tada ste po li prema kuhinji i prona li pokojnika? - Da.
- Gospodine Bagley, rekli ste da se gospoda Brown doimala smireno - podsjeti ga
gospoðica Greig.
- Da.
- Je li moguæe da je njezina smirenost bila posljedica oka?
- Moguæe je - odgovori Bagley.
- Bila se upravo probudila i rekla je da je njezin mu zacijelo oti ao na posao?
250
- Da. NOsim ako nije... » i pokazala je na kuhinju - ponovi Bagley.
- Mogla je tvrditi da je na poslu, kao to se moglo oèekivati u to doba dana. Nist
e imali nalog za pretres kuæe?
- Ne.
- Da biste prona li tijelo morali ste proæi kroz kuhinju u stra nje predsoblje?
Porota je dobila plan kuæe i sad su ga pomno prouèavali. Bagley je u meðuvremenu
potvrdio da je tijelo bilo u predsoblju.
- Postoje vrata koja vode iz kuhinje u predsoblje? - Da.
- Jesu li bila zatvorena? - Da.
- Prona li ste Waltera Browna mrtvog. Jeste li rekli gospoði Brown da je mrtav?
- Da.
- to je ona na to rekla?
Bagley je pogledao u svoju bilje nicu.
- Rekla je kako je mislila da je samo onesvije ten. I bojala sam se da æe se osvij
estiti i napasti me, prisjeæala sae Hermione. Zbog toga je zakljuèala vrata. Na
trenutak je po eljela ustati i glasno to svima obznaniti.
U sudnici je vladala ti ina dok je gospoc~ica Greig dalje ispitivala Bagleya o Her
mioninu uhiæenju i pretra ivanju kuæe. Navela ga je i da ka e kako su pretra ili Walt
erov auto i prona li dokaze koji ga povezuju sa sluèajem londonske policije koji
je, zapravo, i bio razlogom Bagleyeva posjeta. Bez pozivanja svjedoka, sud je p
rimio na znanje da su u autu, na pokrivaèu, pronaðene Hermionine vlasi kao i vl
asi ubijenih ena. Na potplatima Wal
251
terovih cipela pronaðeni su tragovi rnrkve, to æe kasnije tijekom suðenja imati v
eliko znaèenje.
Poslije stanke za ruèak, patolog je iznio svoj iskaz o rani koja je uzrokovala W
alterovu smrt; slo io se da je mogla biti zadana no em koji su izlo ili na sudu. No je
pro ao izmeðu rebara i probio srce. Optu ba je postavljala pitanja kojima je ustanov
ljeno da je pokojnik uboden s leða.
Hermioni se èinilo da sve ovo upuæuje na zakljuèak kako je ona isplanirala ubojs
tvo; u oèima porote zacijelo je veæ bila osuðena. Kad ju je gospoðica Greig pozv
ala, nije joj se èinilo vrijednim truda iznijeti svoje svjedoèanstvo.
Ponovila je zakletvu tihim glasom, dr eæi se za klupu pred sobom. Sarah i Jane su
je gledale, dr eæi se za ruke. Hermionin je pogled, meðutim, bio prikovan na gos
poðicu Greig, koja se doimala sitnom, no istodobno se zapovjednièki dr ala dok je
stajala, pripremajuæi se zapoèeti s pitanjima. Kada su ulazile u sudnicu, Carol
Glossop je rekla sestrama kako æe Hermione sama sebi biti najbolji svjedok, no
nije ih upozorila na sadr aj njezina iskaza.
Prvo pitanje gospoðice Greig odnosilo se na povijest kuæe u Merburyju i èinjenic
u da je bila kupljena novcem od Hermionina nasljedstva. Rekla je sudu da za to p
ostoje dokazi a kad se optu ba po alila da to nije bitno, gospoðica Greig je ustvrd
ila kako je neophodno ustanoviti kakva je bila priroda odnosa izmeðu mu a i ene na
poèetku njihova braka.
- Gospoðo Brown, va a je kosa danas dovoljno duga, tako da je mo ete smotati u punðu
. Kada ste se posljednji put o i ali? - pitala je.
Hermione se toèno sjeæala toga dana. Uèinio je to Jeremy, po to joj je Walter zada
o modrice.
25Z
- Dva tjedna prije... prije te noæi - rekla je Hermione.
- Dakle, niste se i ali od uhkæenja? - Ne.
- Jeste li uvijek imali kratku kosu?
- Ne. Sama sam je odrezala prije nekog vremena. Prije godinu dana, otprilike - r
ekla je.
- Za to?
Hermione ju je tupo gledala.
- Sada ste je opet pustili da naraste. Morali ste imati dobar razlog da je o i ate
- rekla je gospoðica Greig o tro.
Za to se ljuti? Na èijoj je ona xapravo strani? - pitala se Hermione.
- Walter je... - Hermione je zastala.
- Recite, gospoðo Brown. Svi èekamo - rekla je gospoðica Greig glasom nestrplji
ve nastavnice.
Hermionu su zapekle oèi pa je poèela treptati.
- On mi je omatao kosu oko vrata - rekla je jedva èujnim glasom.
- I zato ste je odrezali? - nastavi gospoðica Greig neumoljivo.
- Da, kako to ne bi opet uèinio. - Glas joj je postajao sna niji. Iznenada je osj
etila srd bu. Samo je ona od svih nazoènih znala kako ju je Walter u asno pla io. Kako
bi oni mogli razumjeti takav strah? Hermione je eljela po tedjeti svoje kæeri poj
edinosti o Walterovu karakteru, no i same su pobjegle od njega. Neæe im reæi ni t
a to veæ ne znaju. Osim toga, njihov je otac ubojica. Sve drugo je u usporedbi s
tim bilo sitnica.
Gospoðica Greig je sada mogla podsjetiti sud na iskaz inspektora Bagleya po koje
mu je i ubijenim enama
253
oko vrata bila omotana kosa. Kanila je to ponoviti i u zavr noj rijeèi. Potom je p
re la na datum kad je Hermione èuvala djecu Wilsonovih.
- Gdje je va mu bio te veèeri? - Na sastanku upnog odbora.
- Je li on znao da izlazite? - Ne.
- Za to mu niste rekli?
- Bio bi ljut na mene. Ne bi me pustio. - Kako ste i li Wilsonovima?
- Obièno biciklom, no te sam veèeri uzela auto. Walter je uvijek na sastanke i ao
pje ice.
- Oèekivali ste da æe va mu doæi kuæi prije vas? - Da. Mislila sam da æe veæ spava
ti i da me neæe èuti.
- A zar se ne bi probudio kad biste i li na spavanje? - Nismo spavali u istoj sobi
- rekla je Hermione. Jo jaèe je stegnula rub klupe. Poku ala je zamisliti da je u
sudnici sama s gospoðicom Greig. Mora poku ati ovoj eni objasniti razloge svojih po
stupaka. - Bila sam glupa - rekla je. - Mislila sam da neæe primijetiti. Zakljuè
ala sam vrata svoje sobe tako da misli kako sam veæ u postelji kad se vrati.
- I bili ste?
- Ne - odrezala je Hermione. Zar gospoðica Greig nije slu ala to je do sada govoril
a?
- Dobro. I to se dogodilo kad ste se vratili kuæi? - Nisam mogla uæi u kuæu.
- Zar niste imali kljuè?
- Uzela sam kljuè od stra njih vrata jer je na prednja Walter uvijek stavljao zas
un i lanac.
- Dakle, upotrijebili ste kljuè od stra njih vrata?
254
- Mislila sam da æu moæi uæi na stra nja vrata. Moja je du nost bila da ih svake veè
eri zakljuèam i stavim zasun. No te je veèeri Walter zacijelo i ao provjeriti i k
ad je vidio da nisam stavila zasun, sam~ je to uèinio.
- Dakle, niste :uogli uæi u kuæu? - Ne.
- to ste onda uèinili?
- Provela sam noæ u autu, u gara i. - Bilo je hladno?
- Da, u asno hladno, no pokrila sam se pokrivaèem. Gospoðica Greig nije morala nav
oditi Hermionu da iznese ovaj podatak. Hoæe li se porota sjetiti da su na pokriv
aèu, uz Hermionine, pronaðene i vlasi prostitutki? Odluèila je kasnije ih podsje
titi na to.
- Za to niste pokucali na vrata i zamolili mu a da vas pusti? - pitala je.
- Bojala sam se to æe mi uèiniti. A osim toga, da me je htio pustiti, sam bi otkl
juèao. Znao je da sam vani - rekla je Hermione.
- Kako znate?
- Na kratko sam ukljuèila motor, kako bi mi bilo toplije. Njegova je soba bila u
prednjem dijelu kuæe pa sam inislila da neæe èuti. Imao je èvrst san. Gara na vra
ta ostavila sam malo otvorena kako bi izi li ispu ni plinovi.
- Da, nastavite, gospoðo Brown.
Sudnica je utihnula u oèekivnaju Hermioninih rijeèi. Optu ba se pitala kamo sve ov
o vodi.
- Do ao je u gara u. Imala sam jedva dovoljno vremena da zakljuèam vrata auta i isk
ljuèila sam motor. Zatvorio je gara u. Zakljuèao me unutra.
- Za to ste zakljuèali vrata automobila? - Kako me ni bi mogao napasti.
255
- Razumijem. I koliko dugo ste bili ondje? - Cijelu noæ.
- A ujutro?
- Otkljuèao je vrata. Oèekivao je svoj doruèak. - I vi ste mu ga pripravili?
- Da.
Gospoðica Greig je dobila to je eljela od Hermione. Pre la je na pitanja o njezinim
redovitim odlascima u Creddington i o njezina dva posla, navodeæi je da ka e kako
Walter o njima nije ni ta znao. Tad je do la na red noæ kad je Walter umro.
- to se dogodilo kad ste se vratili iz Creddingtona toga utorka? - pitala je.
- Walter je veæ bio kod kuæe. Uvijek je kasnio pa nisam ni pomi ljala da bi mogao
doæi prije mene. Èekao me u kuhinji, u mraku.
- to se tada dogodilo?
- Udario me - rekla je Hermione. - Pala sam, a onda me nastavio tuæi nogama.
- A zatim?
- Rekao mi je da mu pripremim veèeru - rekla je Hermione. Sada je bila potpuno m
irna. Jo uvijek se pridr avala za rub klupe, no glas joj je bio uravnote en, gotovo k
ao da je bila u transu.
- I vi ste to uèinili?
- Da. Veæ je djelomice bila pripremljena. Uvijek sam imala veèeru napola priprem
ljenu jer nikad nisam znala kad æe doæi, a elio je odmah jesti - reka je.
- A potom?
- Tada smo po li u blagovaonicu, no ja nisam mogla ni ta jesti - rekla je. - Walter
mi je stavio hranu na tanjur i rekao mi da jedem.
256
Gospoðica Greig je primijetila da nije spomenula no . Morat æe je kasnije na to na
vesti.
- I, jeste li jeli?
- Ne, nisam mogla. Poku ala sam pobjeæi, no on je dohvatio no i rekao mi da sjednem
i jedem.
- Kakav je to no bio, gospoðo Brown?
- Uzeo ga je ranije iz ladice u kuhinji. Dr ao mi ga je za leðima cijelo vrijeme d
ok sam kuhaia. - Problijedjela je prisjeæajuæi se toga prizora. - O trica mi je d
odirivala odjeæu - dodala je.
- A onda? Jeste li pojeli svoju veèeru?
- Ne. Odjednom je promijenio mi ljenje - odgovori Hermione. - Rekao mi je da premj
estim hranu sa svoga tanjura na njegov i da sve zajedno stavim u peænicu.
- A to ste uæinili sa svojim tanjurom?
- Rekao je da ga ostavim u blagovaonici.
- to je time elio postiæi? Je li vam rekao? - Da. Kanio je sve to poslije pojesti.
- Poslije èega?
- Kada me ubije. Rekao je da æe to uèiniti, da æe me zatvoriti u gara u, kao to se
veæ ranije dogodilo. Policiji æe reæi da je to bilo samoubojstvo i isprièat æe
im o mom èudnom pona anju u posljednje vrijeme. Ali najprije... - glas joj je zad
rhtao.
- Najprije to?
- Najprije æe... - Hermionin se glas izgubio.
- Da? Recite, gospoðo Brown! - glas gospoðice Greig je nareðivao.
- Najprije æu ispuniti svoju braènu du nost - rekla je. - Tako je on to nazivao.
- to je tako nazivao? - gospoðica Greig nije eljela nikakve nesporazume. Mlaði èla
novi porote mo da nikad nisu èuli ovaj izraz.
257
- Sno aj. Seks - rekla je Hermione, a glas joj je opet zadrhtao.
Gospoc~ica Greig jo uvijek nije popu tala. - I onda?
- Pri ao mi je s no em u ruci. Morala sam se povuæi prema tednjaku - rekla je Hermion
e. - Nisam se mogla izmaknuti, pa sam zamahnula nogom. Udarac je zahvatio njegov
u nogu. Povukao se korak unazad i pao. Kasnije sam prona la nekoliko kolutiæa mrkv
e koji su pali s njegova tanjura. Zacijelo se na njih poskliznuo. Poslije sam p
obrisala pod.
- Dakle, pokliznuo se.
- Da, i ispustio je no . Ja sam ga podignula. - Pogledala je suca. - Vidjela sam
da ustaje pa sam dr ala no ispred sebe, zatvorila sam oèi i gurnula ga pred sebe.
Na te rijeèi, Hermioni su potekle suze koje je dugo zadr avala, na odu evljenje gosp
odice Greig koja je mislila da æe porota Hermionu zbog njezine suzdr anosti smatr
ati hladnom i bezosjeæajnom. Sudnicom se razlijegao amor i sudac je morao umirit
i publiku.
- Jeste li kanili ubiti svoga supruga? - upita gospoc#ica Greig èvrstim glasom.
- Ne, samo sam ga htjela odvratiti od napada - reèe Hermione u jecaju. Kad se sm
irila, tu itelj je dobio svoju priliku.
Pitao ju je za to nije pozvala pomoæ ili policiju i za to je zakljuèala vrata predvo
rja.
- On je oti ao onamo. Ja sam jo uvijek dr ala no . Nisam mislila da je te ko ranjen pa sa
m se bojala da se ne vrati - rekla je Hermione. .
- Oti li ste spavati.
- Ne odmah. Sjedila sam u kuhinji sve dok nisam osjetila miris gorenja iz peænic
e. Tada sam je ugasila i po la gore. Legla sam na krevet. Nisam se presvlaèila.
258
- Tvrdim da ste namjemo uzeli no iz ladice i da ste èekali svoju priliku. Kad vam
je mu okrenuo lec~a, uboli ste ga - rekao je tu itelj. '
- Ne! - uzvikne Hermione.
- Èekali ste da ode u predsoblje, mo da da bi ne to uzeo, i kad se vratio, uboli ste
ga - ustrajao je tu itelj. - Ne! - ponovila je Hermione.
- Svaðali ste se s mu em zbog svojih odlazaka u Creddington i èekali ste priliku d
a ga ubijete.
- Ne! - ponovno uzvikne Hermione. - Nisam ga htjela ubiti. Samo sam sebe htjela
spasiti. - Pogledala je visokog, mr avog mu karca ravno u oèi. - Vi niste bili ondje
. Ja sam bila.
Tu itelj nije imao vi e pitanja i suðenje je odgoðeno do sutradan.
Sljedeæeg jutra gospoðica Greig je kao prvog svjedoka pozvala gospoðu Fisher.
Stara je gospoða èvrstim korakom do la do govornice i odbila sjesti. Posvjedoèila
 je da je Hermionina prijateljica i isprièala kako je Hermione svakog utorka na
vraæala k njoj prije odlaska u kuæu Uoænjak. Opisala je svoju zabrinutost za He
rmionu koja je tajila od mu a da radi. Jednoga utorka, rekla je, Hermione nije sti
gla u uobièajno vrijeme pa ju je doèekala ispred kuæe Uoænjak i tada je vidjela
da Hermione ima modrice na licu za koje je najprije rekla da su posljedica pada,
a potom je priznala da ju je mu tukao. Potom je gospoða Fisher opisala Walterov
posjet na dan kada je umro. Bio je grub i agresivan i nije vjerovao da Hermione
nije u kuæi. Pustila ga je unutra kako.bi ga zadr ala, jer se bojala da bi mogao
presresti Hermionu koja je u to doba bila u autobusu, na putu kuæi. Opisala je
kako je Walter pretra io sobu po
259
~:
sobu i potvrdila je da se poslije njego.va odlaska onesvijestila.
Tada je za govornicu pozvan 'Jeremy kako bi potvrdio da je i on vidio Hermionin
e modrice. i anje nije spomenuto.
Sljedeæi je bio Nigel Wilson koji je takoðer vidio modrice. Potom ga je gospoðic
a Greig pitala o veèeri kada je Hermione èuvala njegovu djecu. ZJstvrdili su to
èan datum.
- Jeste li vi i li po nju?
- Ne - rekao je Nigel. - Do la je autom. Bio je to
maestro.
- Kada je oti la?
- Toèno prije ponoæi - rekao je Nigel. - Bilo nam je neugodno to smo ostali predu
go. Bilo je jako hladno. Prije nego to je krenula, oèistio sam stakla koja su bil
a zaleðena.
- Koliko joj je trebalo do kuèe?
- Ne vi e od deset minuta, èak i po noæi. Noæ je bila vedra, premda je bilo hladno
, kao to sam rekao. Optu ba nije imala pitanja za ove svjedoke; nisu ra
zumjeli èemu tako iscrpna svjedoèenja o ovim dogaðajima, no obrana je eljela nag
lasiti Walterovo nasilno pona anje prema njegovoj eni.
Nakon Nigelova svjedoèenja, Pam Notton i Robert Mountford su oboje potvrdili da
je Walter bio na sastanku one veèeri kada je Hetmione èuvala djecu. Kazali su d
a su primijetili modtice na Hernuoninu licu. Potom je gospoðica Greig pozvala in
spektora Windsora, koji je rekao kako je suraðivao s londonskom policijom; eljel
i su ispitati Waltera u vezi s ubojstvima. Inspektor Bagley je s tom zadaæom po ao
Walterovoj kuæi i prona ao ga mrtvog.
260
- Premda sami niste sudjelovali u istrazi londonske policije, mo ete li potvrditi
da je Walter optu en za ubojstvo tih dviju ena? .- pitala je gos~odica Greig.
- Da - rekao je Bagley.
- I ti su sluèajevi sada zakljuèeni? - Da.
Lijeènik koji je pregledao Hermionu poslije uhiæenja potvrdio je da fotografije
koje mu predoèuju prikazuju te ke ozljede na rebrima optu ene. Kada su fotografije
pokazali poroti, dvoje je porotnika zinulo od zaprepa tenja.
U zavr noj rijeèi, tu itelj je naglasio da je optu ena priznala da je ubila svoga mu a.
Dodao je da joj se jedino mo e vjerovati na rijeè da je zaista provela noæ zatvore
na u gara i - njezine vlasi na prekrivaèu mogle su ondje dospjeti bilo kada - te
da uz ubojstvo postoje i drugi naèini da se pobjegne iz neuspje na braka. On ni na
jmanje nije sumnjao da je optu ena zabiv i no mu u u leða poèinila najopakiji zloèin, a
ni èlanovi porote u to ne bi smjeli sumnjati.
Gospoðica Greig je, s druge strane, rekla kako bi Walter, da je po ivio, bio optu en
za dva ubojstva, da je bio okrutan i nasilan prema svojoj eni, to mogu potvrditi
svjedoci i fotografije. Spomenula je da je njegovo pona anje za vrijeme posjeta g
ospodi Fisher bilo tako nasilno da se onesvijestila kad je oti ao. Samo je gospod
i Fisher Hermione rekla pravi uzrok modrica, dok je drugima govorila kako je im
ala nezgodu. Konaèno, gospoðica Greig je spomenula i èinjenicu da je one noæi ka
d je umro, Walter kanio pojesti i svoju i Hermioninu veèeru, ostaviv i njezin tanj
ur u blagovaonici, tako da izgleda da je i ona jela. U nekim ranijim sluèajevima
pokazalo se da ubojice nakon poèinjena zloèina dobiju izniman tek, pa je to mo da
bio sluèaj i s Walterom.
261
- Dakako - rekla je gospoðica Greig suho - ako je to bila njegova nakana, previd
io je èinjenicu da bi se u sluèaju smrti gospoðe Brown,, koja je trebala biti pr
otumaèena kao samoubojstvo, ispitao sadr aj njezina eluca koji ne bi upuæivao na
nedavni obrok, tako da bi plan gospodina Browna ionako propao. Ipak, on ju je ka
nio ubiti. Hermione Brown djelovala je u nu noj samoobrani i stoga bi trebala biti
osloboðena.
Kad je zavr ila i sjela, gospoðica Greig se zapitala nije li trebala spomenuti pap
ir na kojemu je Walter vje bao Hermionin rukopis kako bi krivotvorio samoubilaèku
poruku, no zakljuèila je da i ovako ima sasvim dovoljno dokaza. Ako ipak izgub
i sluèaj, to æe je pitanje progoniti.
Nakon njezina govora, sud se povukao do iduæeg dana a Hermione je vraæena u svoj
u æeliju.
29.
Jane i Sarah èudno su se osjeæale te noæi. Na njih je duboko djelovalo sveèano o
zraèje drame koja se odvijala u sudnici. to ako, unatoè svemu, njihovu majku po al
ju na do ivotnu robiju? Znale su da je to posve moguæe, jer priznala je sudu da je
ubila njihova oca.
Doimala se tako samom i neza tiæenom dok je stajala za govornicom. Juèer nije ni
jednom pogledala prema njima, no danas ih je potra ila pogledom i slaba no se nasmij
e ila. Sada je opet bila u svojoj æeliji. O èemu razmi lja? Kako se osjeæa?
Nigel ih je odvezao kuæi.
- Mo emo i same - rekla je Jane.
- Znam, no posvuda ima novinara. Ja ih mogu izbjeæi - rekao je i imao je pravo.
262
- Hoæe li vam biti dobro? - pitao ih je kad su se rastajali.
- Da. Mandy nam je priprem~la hranu.
Mandy nije i la s njima na suðenje zbog Jaspera, no svake su joj veèeri prièale o
svemu to se dogaðalo. Smatrala je da æe im dobro doæi istresu li sve iz sebe. A
potom se vi e nisu vraæale na tu temu nego bi se kartale do polaska na spavanje.
Mandy ih je nauèila brojnim igrama.
- Èak i ako se dogodi najgore, morate saèuvati nadu. Uvijek postoji moguænost alb
e, a osim toga, organizirat æemo peticije i uèiniti sve da je izvuèemo.
- Ni ta nije planirala i to je veliki plus za nju - rekla ja Sarah.
- Da - slo io se Nigel. - Rekao im je da iskljuèe telefon kako bi se za titile od no
vinara. - Vidimo se sutra. Te je veèeri Mandy pripremila pagete. Zaèudo, bile
su gladne. Nisu gotovo ni ta jele za ruèak.
- Ne to sam uèinila dok vas nije bilo - rekla je Mandy. - Mo da vam se neæe svidjeti
.
- Za to?
- Mo da sam si dopustila preveliku slobodu. - to si uèinila?
- Spakirala sam svu odjeæu va eg oca i odnijela je u karitas.
Jane i Sarah su najprije pogledale jedna drugu, a onda opet Mandy.
- Mislila sam, kad se Hermione vrati, a to mo e biti veæ sutra, neæe eljeti vidjeti
ni ta to bi je podsjeæalo na njega.
- Vidjet æe nas - reèe Jane i briznu u plaè.
- Nemoj Jane, ne smije se predavati - rekla je Mandy, èvrsto je zagrliv i. - Koliki
su ljudi bili u braku s ni tarijama a imali su divnu djecu koju su voljeli.
2G3
- Nije mi jasno za to su se' uopæe vjenèali - rekla je Sarah. - Bili su alergièni
jedno na drugo.
- Moglo bi se tako reæi - potvrdi Mandy. - Tvoja bi majka mo da bila posve drukèij
a osoba da se udala za nekoga tko bi je volio. Koliko sam shvatila, on ju je uvi
jek podcjenjivao, a to bi svakoga slomilo.
- Gospoðica Greig je bila vrlo gruba prema mami za govornicom - rekla je Sarah.
- Èini mi se da ju je jako uznemirila.
- Mo da je to namjerno èinila kako bi je razbudila. Kada se vrati kuæi, vi se mora
te pobrinuti da se ne vrati u svoje uspavano stanje i da se ne podcjenjuje.
- Dobro si uèinila s odjeæom - rekla je Jane. - I ja sam na to pomi ljala, no nisa
m se usudila.
Osim toga, nije se mogla prisiliti da dodirne bilo to oèevo. Od samog pogleda na
njegovu odjeæu bilo joj je zlo.
Mandy je osjeæala olak anje to joj nisu zamjerile na njezinu ppstupku. Oèekivala je
æak i svaðu oko toga, no to bi im barem malo odvratilo misli od svega onoga to s
e zbivalo s njihovom mamom.
Bila je to duga noæ za Hermionu. Stalno je iznova pro ivljala dan u sudnici, pitan
ja koja su joj postavljali i svoje odgovore. Je li trebala reæi ne to drugo? Sve to
je rekla bila je istina. Kakav je dojam ostavila na porotu? Zacijelo su je smat
rali priglupom, slabom enom koja nije znala iziæi na kraj sa svojim ivotom. Ili æe
mo da vjerovati onom spretnom odvjetniku koji je tvrdio da je sve planirala?
Kako je mogla planirati Walterove udarce, modrice na rebrima i na oku? 
264
Puno æe ovisiti o sucu. Ovaj ' je poznat kao strog èovjek koji obièno strogo ka nj
ava. Mo da æe misliti da je poremeæena i zla. Mo da je enomrzac. Ostale zatvorenice
su joj rekle da je mnogo takvih.
Kad se sljedeæeg jutra vratila u sudnicu, jo uvijek u svojoj lanenoj haljini i mo
rnarskoplavom kaputiæu, sve joj je u prostoriji bilo dobro poznato. Toga je jutr
a bilo oblaèno i èinilo se da æe ki iti. Je li to bio lo znak?
Toga je jutra sudac odr ao govor u kojemu je sa eo cijeli postupak. Bio je to krupan
èovjek, pomalo smije an u svojim haljama dok je ulazio, no kad je sjeo i poèeo go
voriti doimao se vrlo dostojanstvenim. Slu benost situacije istodobno je ohrabriv
ala i pla ila Heimionu. Iza ovog ceremonijala stajala su stoljeæa tradicije, pa ip
ak, nije li smije no to odrasli mu karci i ene stavljaju na glavu te male perike? Suèe
va je bila ne to veæa, no slièna ostalima. Ne bi li se isti rezultat postigao da s
u jednostavno odjeveni u tamna odijela, kao u Americi?
Neko su joj vrijeme misli tako lutale, a zatim je poèela slu ati to sudac govori.
Podsjefio je porotu kako je du nost optu be dokazati krivnju optu enoga, a ne obrane
da doka e suprotno. Naglasio je da je Hermione optu ena za ubojstvo s umi ljajem, no d
a oni mogu donijeti presudu za ubojstvo iz nehata. Uputio ih je da zaborave kako
je rtva bila optu ena za ubojstvo, osim u onoj mjeri u kojoj je to podrazumijeval
o njegov opæenito nasilan stav prema enama. Rekao je da nema svjedoka koji bi po
tvrdili to se dogodilo te kobne noæi, ali da modrice na tijelu optu ene govore u pr
ilog njezinoj prièi. Ona, meðutim, nije zadobila rane od no a, to bi se moglo oèek
ivati u takvoj borbi. Podsjetio ih je da nije poku ala pozvati pomoæ za svoga mu a
.
Potom se porota povukla da donese presudu.
265
Nazoèni su izi li kako bi vani prièekali odluku porote. Hoæe li im trebati dugo?
Carol je pri la Hermioni.
- U Bibliji pi e da su krotki blagoslovljeni. To je lo savjet. Krotkost mo e znaèiti
kukavièluk. Trebala sam naæi neko rje enje koje ne bi nikoga povrijedilo.
- Poku ali ste - rekla je Carol. - Poèeli ste raditi i izlaziti. Da ste imali jo ko
ji tjedan, mogli ste pronaæi odvjetnika i poku ali biste se spasiti. Walter vas je
pretekao vlastitim postupcima.
- Ako nekoga pregazite autom jer je istrèao pred vas i niste imali vremena zakoè
iti, bili biste krivi za ubojstvo iz nehata, zar ne? - upita Hermione.
- To bi znaèilo optu bu za ubojstvo iz nehata, ali ne i krivnju - rekla je Carol.
- Ipak je to ubojstvo - reèe Hermione. - A za ubojstvo èovjek mora biti ka njen.
- Vi ste veæ ka njeni - reèe Carol. - Sedam mjeseci ste bili u pritvoru, po to ste i
zdr ali vi e od dvadeset godina kazne s èovjekom koji je èinio sve da vas uni ti. Ako
ne prihvatite tu èinjenicu, nikad neæete moæi poèeti iz poèetka.
- Govorite pomalo kao gospoðica Greig. - Ona je bila prilièno gruba prema meni -
reèe Hermione.
- Morala je - odvrati Carol. - Va je duh krhak plamen kojemu treba raspirivanja.
Napeto je èekala presudu. Porote su nepredvidive. Mo da ova zakljuèi da je Hermion
e potpuno nevina. Sudac im nije dao nikakve upute u tom smislu. Ostavio je odlu
ku njima.
Kad se porota povukla, Wendy Tucker je s majkom po la kuæi. Morala je poæi na posa
o, a njezinu majku kod kuæe je èekao hladni ruèak.
266
Kad je ruèala, gospoc~a Fisher je pozvala taksi kojim se odvezla natrag u sudnic
u. Tu je zatekla Jane i Sarah u dru tvu Carol Glossop i Nigela Wilsona.
- Jako dugo raspravljaju - reèe Jane. - Je li to dobro ili lo e?
- Mo e biti i jedno i drugo - odgovori Carol.
To je moglo znaèiti da se ne sla u. Moglo je znaæiti da pomno prouèavaju svaku poj
edinost koju su èuli u sudnici. Moglo je znaèiti bilo to. Moglo je znaèiti smrtnu
presudu ili ponavljanje postupka.
Rasprava porote zapravo se zadr ala na zakonskim pitanjima. Petero porotnika htjel
o je Hermionu proglasiti potpuno nevinom, no ostajala je èinjenica da je zabila
noz mu u u leða. On nije u borbi pao na njega, a Hermione je to i priznala.
- A to je trebala uèiniti? Dodati mu no da je ubije? - pitala je jedna od ena.
- Mogla je pobjeæi i potra iti pomoæ susjeda - reèe mu karac.
- Bila je u klopci. Morala je proæi pokraj njega da bi pobjegla, a osim toga, on
je veæ ustajao. Nije bilo vremena - reèe jedna od Hermioninih zagovornica. - Z
apamtite da ju je veæ izudarao i da su je ozljede morale vra ki boljeti.
- Nije smjela priznati da je to uèinila. Mogla je reæi da je pao na no - rekao je
mu karac.
- Rekla je da govori istinu i ja joj vjerujem - reèe crna ena.
- Bila je jako upla ena i nije mogla jasno misliti. Postupala je instinktivno.
Nitko nije pri eljkivao presudu ubojstva s umi ljajem. Na kraju se izbor suzio na u
bojstvo iz nehata i osloboðenje od krivnje.
267
- Ta ena ne smije biti vraæena u zatvor - reèe proæelavi taksist.
- O tome ne odluèujemo mi nego sudac - podsjetili su ga.
- On je ne mo e pustiti ako je mi ne oslobodimo krivnje - reèe mu karac u sportskoj
majici.
Te ko su se slo ili, no na kraju su je oslobodili.
Mnoge su novine pisale o Hermioninu osloboc~enju, a u jednima od njih Nigel je o
bjavio èlanak o Walterovim putovanjima u London, spominjuæi njegovu povezanost s
ubojstvima prostitutki. Objavili su njegove i Hermionine slike.
Georg Palmer je èitao o sluèaju za doruèkom.
- Ta jadna ena konaèno je osloboc~ena - rekao je. - Kakve zvijeri mu karci mogu bit
i! Izgleda da je mu svakodnevno putovao u London iz Frestona.
- Da - reèe Valerie. - Znam, viðala sam ga u vlaku. - to? Znaèi, prepoznala si ga
!
- Uèinilo mi se da sam ga prepoznala na fotorobotima u novinama - reèe Valerie.
Osjeæala je olak anje to vi e ne mora utjeti; èovjek je bio mrtav.
- Nisi mi to nikad spomenula.
- Nisam htjela da se brine - reèe Valerie. to bi George tek rekao da zna kako ju j
e taj èovjek pratio s vlaka?
- Ali, rekla si policiji? - Ne.
- Za to?
- Mislila sam da æe netko drugi to uèiniti, netko tko je svakodnevno putovao s n
jim - reèe Valerie.
268
- Ali, upravo o tome se radi! Nitko nije javio policiji - reèe George. Nigel je
u svom èlanku spomenuo da su svi putnici kojima se èinilo dal su prepoznali Wal
tera na kraju zakljuèili da se radi o sluèajnosti.
- No to nije moja gre ka, zar ne?
George nije odgovorio. Ovakvo ga je stajali te zapanjilo i trebalo mu je vremena
za razmi ljanje. Kasnije, za vrijeme ruèka, ponovno se vratio na tu temu.
- Valerie, zar si ti doista prepoznala Waltera Browna? Jesi li ga vi e puta vidje
la u vlaku? - pitao je.
- Da, jesam. - Valerie je krivo shvatila njegovo zanimanje. Odluèila je ne spom
injati dogac~aj s protuhama iz vlaka; tada je jedva primijetila Waltera, no on j
e nju zapazio. Te se veèeri sama vraæala s koncerta, jer je Walter svirao flaut
u na seoskoj dobrotvornoj priredbi.
- Kako to da si ga uoèila? - ustrajao je George. - Obratio mi se - rekla je Vale
rie.
George se sjetio to je proèitao o dugoj kosi rtava. - Mogao te ubiti - rekao je.
- Zanimale su ga prostitutke, a ne ene poput mene - rekla je Valerie.
- Ni njegova ena nije bila takva, a ipak joj je omatao kosu oko vrata - reèe Geo
rge.
- Bio je u crkvi kad sam pjevala s Vaughanom Williamsom - reèe Valerie.
- to li je radio tamo? Pa on ne ivi u Steppenfordu! - reèe George.
- Mo da je volio glazbu - odgovori Valerie. No te ju je veèeri pratio, ba kao i ona
j put s vlaka. To je sada znala. Bila je u opasnosti. - Tada ga nije tra ila polic
ija - rekla je Valerie.
269
- Ali i kada jest, nisi mi ni ta rekla. - Ne.
- Nisi li mislila da ti je du nost prijaviti ga?
- Ne, mislila sam da æe netko drugi to uèiniti - reèe Valerie nestrpljivo.
- Ali nitko to nije uèinio i Walter Brown je sada mrtav - reèe George.
- Pa to i nije neki gubitak za èovjeèanstvo, zar ne? - upita Valerie.
- Ali, da si rekla policiji, uhapsili bi ga i njegova bi ena bila po teðena strahot
a koje je do ivjela kada ju je napao, kao i u asa svih ovih mjeseci u zatvoru. Samo
je zahvaljujuæi zdravom razumu porote oslobodena krivnje za vrlo ozbiljan zloèi
n - reèe George.
- Pa dobro, oslobodena je - reèe Valerie. - Sad je sve u redu.
- Ali, zar ne razumije da nisi ispunila svoju du nost?
- Ja imam du nost samo prema tebi, a nisam eljela da se brine - reèe Valerie i sagne
se kako bi ga poljubila u proæelavu glavu dok je sjedao za stol.
Neko ju je vrijeme gledao u ti ini, a onda reèe:  ao mi je to si utjela.
- George! Za to je to toliko va no?
- Taj je èovjek mogao ubiti jo neku enu. Poku ao je ubiti svoju enu. Mogla si o tome
porazgovarati sa mnom. Ja bih s tobom po ao u policiju. - Gledao ju je kao da je n
e pozna. - Razoèarala si me. - Ustao je i krenuo prema vratima. - No, neæemo vi e
o tome - doda i iziðe iz sobe. Poslije je po ao van, rekav i da mu treba svje zrak.
Nije se vratio kako bi se pozdravio s Valerijom prije njezina odlaska na vlak.
270
Htjela mu je ostaviti poruku, no to bi mu napisala? Bio je uznemiren jer je misli
o da je bila u opasnosti. Zacijelo je to u pitanju. Dobro je to mu nije spomenul
a kako je Vilalter Brown sjedio u autu ispred njihove kuæe. Nije trebala spominj
ati ni njegovu nazoènost u crkvi.
Na putu kuæi nije joj se dogodilo ni ta zanimljivo. Uveli su nove vlakove u kojima
se moglo prelaziti iz vagona u vagon, no za tim nije bilo potrebe. Kad je stig
la u Steppenford, veæ je pao mrak i pomalo je ki ilo. urila je kuæi kako bi Georgu
rekla da joj je ao to ga je uznemirila. Nikad se prije nisu svac~ali i znala je d
a je svemu uzrok njegova zabrinutost za nju.
urila se uzbrdicom prema kuæi. Na kraju ceste stajalo je nekoliko automobila. Kr
aj jednog vozila vidjela je dvije prilike od kojih je jedna bila nagnuta; èinilo
se da otkljuèava vrata. Kad proðe pokraj njih, prilike se uspravi e, kao u nepri
lici; jedan je zvi dao.
Ne to tu nije bilo u redu. Bila su to dva mladiæa u trapericama i sportskim jaknam
a. Sad su se vrzmali oko forda. Ona i George nisu imali automobil, no Valerie je
znala da je rijeæ o fordu, jer je bio nalik onomu njezina kolege koji ju je kat
kada vozio kuæi. Valerie proðe pokraj mladiæa, osvrne se i ugleda kako ulaze u a
utomobil.
Bilo je to èudno. Zacijelo ga kradu, jer za to bi se inaèe okrenuli od nje dok je
prolazila?
George bi rekao da ih treba prijaviti, ali kako? Na kolodvoru je telefonska govo
rnica, no onamo se vi e neæe vraæati. Ba kad je to pornislila, ugleda kako joj se p
ribli ava policijski automobil. Mogla je mahnuti vozaèu da stane, reæi im to je vi
djela i ostalo prepustiti njima. No urilo joj se kuæi; eljela se uvjeriti da je Ge
orgea pro lo njegovo èudno raspolo enje.
271
Policijski auto je pro ao. Bilo je prekasno. U svakom sluèaju, mladiæi su se veæ z
acijelo odvezli.
I jesu. Kad je skretala c svoj,u ulicu na li su se iza nje; prepoznali su u njoj en
u koja je piljila u njih, odgodiv i tako njihovu kraðu za nekoliko dragocjenih mi
nuta.
Projurili su pokraj nje i uz kripu se okrenuli na kraju ceste, spremni ponovno s
e vratiti i dobro je popla iti.
George Palmer je proveo tu an dan brinuæi se o svojoj razmirici s Valerie - jer b
ila je to samo razmirica uvjeravao se. Njezina ga je ravnodu nost prema sudbini H
ermione Brown poti tila. Da je oti la u policiju, mo da ne bi uhitili Waltera Browna u
vlaku, no zacijelo bi ispitali druge stalne putnike i netko bi potvrdio njezin
e sumnje. Barem se ne bi ogrije ila o svoju graðansku du nost.
Ne smije dopustiti da se ovo isprijeèi izmeðu njih. Obeæao je samom sebi da to v
i e neæe spominjati. Kad doðe kuæi, mora je toplo doèekati, kao i obièno. Sa etnje
je do ao znatno prije nje i poèeo je gledati na sat. Trebao ju je doèekati na post
aji, pomislio je; to bi je uvjerilo da joj opra ta. Sad je bilo prekasno, osim ako
joj vlak ne kasni ili ako je propustila onaj kojim je namjeravala doæi. Poæi æe
pred nju.
Sipilo je; padala je sitna, maglièasta, topla ki a kad se u svojoj ki noj kabanici o
tputio stazom k dvori nim vratima.
Dva mladiæa u ukradenom fordu veæ su po drugi put pro la pokraj Valerie, okrenula
se i ponovno joj se prikrala, vrludavo vozeæi cestom. Malo je automobila bilo n
a cesti u to doba veèeri; sve su kuæe imale vlastite gara e ili parkirali ta. Mladi
je vozaè jo jednom projurio kraj Valerie, gotovo se oèe av i o njezin baloner dok se
penjao
272
na ploènik iza nje, a potom se ponovno vratio na cestu i ondje na mokroj povr ini
izgubio nadzor nad automobilom koji se poskliznuo i okrenuo.
George nije imao izgleda. Automobil ga je udario pred vlastitim dvori nim vratima;
zabio se u postolje ograde. U motoru je i tala para iz popucalog hladnjaka. Za èas
ak se ni ta drugo nije èulo, sve dok nisu zapoèeli krici; Valerijini krici.
273