Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
Lois McMaster Bujold Ples zrcalaNaslov izvornika Mirror DanceCopvright © 1994 by Lois McMaster BujoldPrevela s engleskoga Milena Benini-GetzIlustracija Esad T. RibiæUrednik Neven AntièeviæLekturaDamir AntoniazzoLOIS McMASTERBUJOLDPLES ZRCALAPUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA/1LGORIT/1NNZagreb 2000. prvo izdanjeLois McMaster BujoldKnjige iz serije Pustolovine Milesa VorkosiganaPripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice) Vorska igra (The Vor Game)Cetaganda (Cetaganda)Braæa po oru
ju (Brothers in Arms)Ples zrcala (Mirror Dance)Pamæenje (Memorv) Granice vjeènosti (Borders of Infinitv)Patriciji Collins Wrede, za pomoæ pri raðanju knjige,veæu od one kad samo meðugradska du
nost zoveU pripremi: Krhotine èasti (Shards of Honor)Barravar (Barravar) Ethan od Athosa (Ethan of Athos)Komarr (Komarr) Graðanska du
nost (Civil Campaign)PRVO POGLAVLJERed komunikacijskih kabina koji se pru
ao putnièkim prolazom najveæe komercijalneorbitalne postaje Escoba-ra imao je vrata sa zrcalima dijagonalno presjeèenim prugama svjetla u duginim bojama. Mo
da je to bila neèija predod
ba o dekoraciji. Zrcala su namjerno bila postavljena bez sklada, tako da su im odrazi bili razlomljeni. Nizak èovjek u sivo-bijeloj vojnoj odori namr
tio se svojoj podijeljenoj sliciu okviru.Slika je uzvratila mr
tenje. Svakodnevna odora plaæenièkog èasnika bez oznaka èinai pripadnosti
samo obièna jakna s d
epovima, komotne hlaèe ugurane u vojnièke èizme
bila je toèna do najsitnijih pojedinosti. Prouèavao je tijelo ispod odore. Izdu
eni patuljak iskrivljene kralje
nice, kratka vrata, velike glave. Podmuklo izoblièen, niska rasta koji mu je oduzimao svaku nadu da bi uznemirujuæa slika zamalonormalnog èovjeka mogla proæi nezapa
eno. Tamna mu je kosa bila uredno pod
i
a-na. Podcrnim obrvama, bijesni se bljesak sivih oèiju produbio. I tijelo je, takoðer, bilo toèno u svakoj pojedinosti. Mrzio je to tijelo.Zrcalna vrata konaèno su kliznula prema gore i iz kabine je iza
la neka
ena. Imalaje na sebi meku tuniku i tanke hlaèe. Moderan redenik skupe elektronske opreme visio joj je preko prsa, obje
en na ukrasni lanac s dragimkamenjem i tako oznaèavao njezin dru
tveni polo
aj. Ugledav
i ga, zastala je u pola koraka i ustuknula, odbijena njegovim praznim crnim zurenjem, zatim ga oprezno zaobiðe, mrmljajuæi: "Oprostite...
ao mije..."Zaka
njelo je iskrivio usta u imitaciju osmijeha i promrmljao ne
to samo napola razumljivo, odajuæi da ipak dovoljno poznaje dru
tvene norme da bi se mogao provuæi naispitu pristojnosti. Pritisnuo je prekidaè i spustio vrata,
titeæi se od pogleda. Napokon sam, jo
posljednji trenutak, pa makar i u uskom prostoru komercijalne komunikacijske kabine. Parfem one
ene neugodno je lebdio u zraku, zajedno s natruhom staniènih mirisa; reciklirani zrak, hrana, tijela, stres, plastika i metal isredstva za èi
æenje. Izdahnuo je i sjeo, polo
io ruke na stoliæ pred sobom kako bise prestale tresti.Nije bio sasvim sam. I tu je bilo jo
jedno prokleto zrcalo, za mu
terije koje
ele provjeriti svoj izgled prije nego
to ga obznane preko holovida. Oèi s podoènjacimaneprijateljski su sijevnule prema njemu, a onda se prestao obazirati na svoj odraz. Ispraznio je d
epove na stoliæ. Sve njegovo blago stalo je uredno na prostor jedva malo veæi od dva otvorena dlana. Posljednja inventura. Kao da bi ponovno br
 
ojenje moglo promijeniti zbroj...Kreditna kartica s otprilike tri stotine betanskih dolara: od toga bi se na orbitalnoj stanici moglo ugodno
ivjeti nekih tjedan dana, a dolje na planetu nekolikosiroma
nih mjeseci, uz malo raèunanja. Tri la
ne identifikacijske kartice, nijednaza èovjeka kojeg je sad predstavljao. Nijedna za njega. Tko god on bio. Obièan plastièni d
epni èe-
alj. Kocka s podacima. To je bilo sve. Vratio je sve osim kreditne kartice u razne d
epove svoje jakne, bri
no ih sortirajuæi. Predmeta mu je ponestalo prije nego d
epova; prezrivo je otpuhnuo. Mogao si barem ponijeti vlastitu èetkicu za zube... Prekasno.A sad je jo
vi
e prekasno. Strahote se dogaðaju i razvijaju bez otpora dok on tu sjedi i skuplja hrabrost. Ma daj. Veæ si to radio. Mo
e
ti to i sada. Stavio je kreditnu karticu u prorez i unio pomno zapamæen kodni broj. Instinktivno je bacio jo
jedan pogled u zrcalo i poku
ao izraz svoga lica slo
iti malo neutralnije. Bez obzirana vje
bu, nije vjerovao da bi ovog èasa mogao proizvesti onaj smije
ak. Ionako jeprezirao taj smije
ak.Videoploèa se pokrenula u
ivot, a nad njom se stvorilo lice neke
ene. Imala je nasebi sivo-bijelu odoru, kao i on, ali s odgovarajuæim oznakama èina i ploèicom simenom. Prpo
no je odrecitirala: "Komunikacijski èasnik He-reld, Trijumf, Dendariijska slobodna... korporacija." U svemiru Escobarana, plaæenièka flota morala jezapeèatiti oru
je na vanjskoj skoènoj postaji, pod bri
nim pogledom eskobaranskih vojnih inspektora i podnijeti dokaz iskljuèivo komercijalnih namjera prije nego
tobi joj dopustili da makar i proðe onuda. Uljudna dru
tvena la
oèito se po
tivala i ovdje, u eskobaranskoj orbiti.Ovla
io sije usne i mirno rekao: "Spojite me s de
urnim èasnikom, molim vas.""Admirale Naismith! Vratili ste se!" Èak i preko holovida, val zadovoljstva i uzbuðenja provalio je iz njezina ispravljenog polo
aja i presretna lica. Boljelo jekao udarac. "Sto se dogaða? Hoæemo li se uskoro pokrenuti?""Polako, poruènice... Hereld." Pravo ime za komunikacijskog èasnika1. Uspio se trzavo osmjehnuti. Admiral Naismith bi se nasmije
io, da. "Sve æete doznati na vrijeme. U meðuvremenu,
elim da me pokupite s orbitalne stanice.""Da, gospodine. To vam i ja mogu srediti. Je li i kapetanica Quinn s vama?"Igra rijeèi, na engleskom Herald znaèi glasnik."Ovaj... ne." "Kad æe ona doæi?" "... Kasnije.""U redu, gospodine. Samo da dobijem odobrenje za
ukrcavamo li i kakvu opremu?""Ne. Samo mene.""Eskobaransko odobrenje za putnièku kapsulu, znaèi..." Naèas se okrenula u stranu. "Poslat æu vam nekog u pristani
te E17, za nekih dvadeset minuta.""U redu." Trebat æe mu gotovo isto toliko vremena da odavde doðe do tog dijela stanice. Treba li dodati i neku privatnu primjedbu za poruènicu Hereld? Poznaje ga; koliko ga dobro poznaje? Svaka reèenica koju izgovori od sada nadalje nosit æe sa sobom rizik, rizik od nepoznatog, rizik pogre
ke. Pogre
ke se ka
njavaju. Je li njegov betan-ski naglasak doista dobar? Mrzio je to, s u
asom od kojeg mu se grèio
eludac. "
elim da me prebacite ravno na Ariel.""U redu, gospodine.
elite li da obavijestim kapetana Thornea?"Provodi li admiral Naismith èesto nenajavljene inspekcije? Pa, ovog puta ne. "Da, molim vas. Recite mu da se pripremi za izlazak iz orbite.""Samo Ariel?" Obrve su joj se podigle."Da, poruènice." Ovo izreèe uz savr
eno blazirano be-tansko zavlaèenje. Èestitao je samome sebi, dok se ona primjetno umirila. Ton njegova glasa upravo je savr
enonagovijestio kritiku zbog nepo
tivanja sigurnosti ili lijepog pona
anja, ili obojega, taman toliko da sprijeèi bilo kakva daljnja opasna pitanja."Dogovoreno, admirale.""Naismith, gotovo." Presjekao je komunikaciju. Poruènica je nestala u izmagliciiskrica, a on je ispustio dugdah. Admiral Naismith. Miles Naismith. Morao se opet naviknuti na to da se odaziva na to ime, èak i u snu. Za sad mo
e posve izostaviti baruna Vorkosigana; veæ jedovoljno te
ko pokrivati naismithovsku polovicu tog èovjeka. Vje
ba. Kako se zove
? Miles. Miles. Miles.Barun Vorkosigan pretvara se daje admiral Naismith. Pa tako i on. Konaèno, kakvaje razlika?
 
Ali, kako se stvarno zove
?Pogled mu se zatamnio od navale oèaja i bijesa. Za-treptao je, vraæajuæi disanjepod kontrolu. Zovem se kako
elim. A trenutno se
elim zvati Miles Naismith.Izi
ao je iz kabine i krenuo prolazom o
trim koracima kratkih nogu, privlaèeæi i odbijajuæi postraniène poglede iznenaðenih stranaca. Gle Milesa. Gle Milesa kako trèi. Gle Milesa kako dobiva stoje zaslu
io. Mar
irao je pognute glave i nitko mu nijestao na put.Utrèao je u kapsulu za osoblje, siæu
an shuttle èetve-rosjed, èim su senzori hermetiènih vrata zabljeskali zeleno a vrata se rastvorila. Odmah je pritisnuo tipkui zatvorio vrata za sobom. Kapsula je bila premalena da bi imala vlastito gravitacijsko polje. Preletio je preko sjedala i oprezno se zavukao na mjesto pokraj usamljenog pilota, èovjeka odjevena u sivi dendariijski kombinezon tehnièara."Uredu. Idemo."Pilot se nasmije
io i dao mu naznaku salutiranja dok je stavljao sigurnosni pojas.Premda je inaèe djelovao kao razuman odrastao èovjek, na licu je imao isti izraz kao i komunikacijska èasnica, Hereld: uzbuðen, bez daha,
eljno motreæi, kao daæe mu putnik svakog trena iz d
epova poèeti nuditi slatki
e.Bacio je pogled preko ramena dok se kapsula poslu
no odvajala od pristajnih kopèii okretala se. Otisnuli su se odstaniène ko
e i u prazan prostor. Oznake kontrole leta pretvarale su navigacijskukonzolu u labirint
arenih svjetala, kroz koji ih je pilot provodio hitro i vje
to."Lijepo je
to ste se vratili, admirale", rekao je pilot èim su se izvukli iz najgore gu
ve. "
to se dogaða?"Prizvuk formalnosti u pilotovu glasu bio je utje
an. Samo drug po oru
ju, dakle, nejedan od Dragih Starih Prijatelja ili, jo
gore, Dragih Starih Ljubavnica. Poku
ao je izbjeæi odgovor. "Doznat æete kad za to bude vrijeme." Glas mu je bio ljubazan, ali izbjegao je spomenuti ime ili èin.Pilot je ispustio jedno zami
ljeno "hm" i osmjehnuo se, oèito zadovoljan.On se s napetim osmijehom zavalio u svoje sjedalo. Golema postaja bezglasno se udaljavala od njih, svodeæi se na igraèku za neko ludo dijete, a zatim na nekoliko slaba
nih svjetalaca. "Oprostite. Malo sam umoran." Jo
se dublje zavukao u svoj stolac i sklopio oèi. "Ako zaspim, probudite me kad pristanemo.""Da, gospodine", reèe pilot s po
tovanjem. "Vidi se da vam je odmor potreban."Priznao je to umornim odmahivanjem ruke, pretvarajuæi se da drijema.Uvijek je od prve mogao pogoditi kad je netko s kime bi se susreo mislio da predsobom ima "Naismitha". Svi su oni imali taj isti glupi napeti sjaj na licu. Nisu svi bili puni obo
avanja: jednom se bio susreo s nekim Naismith-ovim neprijateljima, ali, bili obo
avatelji ili ubojice, svi su reagirali. Kao da su se odjednom upalili i postali deset puta
ivlji nego prije. Kako mu je, dovraga, to uspijevalo?Natjerati ljude da tako buknu? Istina, Naismith je bio prokleti hiperaktivac, ali kako je uspijevao biti i tako nemoguæe zarazan?Stranci koji su ga upoznali kao njega samoga nisu njega pozdravljali na taj naèin. Bili su bezizra
ajni i ljubazni, ili bezizra
ajni i nepristojni, ili samo bezizra
ajni, zatvoreni i ravnodu
ni. Pritajeno u nelagodi zbog njegovih bla
ih deformacija,kao i zbog uoèljivo nenormalne visine od 145 centimetara. Oprezni.Ljubomora mu se uskovitlala u dubini oèiju poput bolnih sinusa. Sve to prokletoobo
avanje junaka, ili
to veæ jest. Sve za Naismitha. Za Naismitha, a ne za mene...nikad za mene...Prigu
io je trzaj u
asa, znajuæi s èime æe se uskoro suoèiti. Bel Thorne, kapetan Ariela, bit æe jo
jedan. Prijatelj, èasnik, takoðer Betanac, da, te
ak ispit, no dobro. Ali Thorne je osim toga znao i za postojanje klona, jo
od onog kaotiènog susreta na Zemlji, prije dvije godine. Nikad se nisu susreli licem u lice. Ali pogre
kakoju bi neki drugi Dendarii mo
da zanemario kao zbunjenost mogla bi u Thorneu pobuditi sumnju, sumanutu pretpostavku...Naismith mu je oteo èak i tu osobitost. Plaæenièki je admiral, javno i la
no, sadsam za sebe tvrdio da je klon. Savr
ena krinka, koja skriva njegov drugi identitet, njegov drugi
ivot. Ti ima
dva
ivota, pomislio je o svome odsutnome neprijatelju.Ja nemam ni jedan. Prokletstvo, ja sam pravi klon. Zar nisam mogao zadr
ati bar tujedinstvenu osobinu ? Zar si morao uzeti ba
sve ?Ne. Misli pozitivno. Moæi æe se snaæi s Thorneom. Tako dugo dok bude uspijevao i
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more