PROJEKTNI MODEL STRUČNE PRAKSE NA ELEKTROTEHNIČKOM FAKULTETU

OSIJEK U SLUŽBI TRANSFERA TEHNIČKOG ISKUSTVA I RAZVOJNOG ZNANJA

Dr. sc. Milan Ivanović
Elektrotehnički fakultet Osijek

1. PRETHODNE NAPOMENE
Sintagma 'društvo znanja' povezana je terminski sa pojmom 'ekonomija znanja', a oba pojma
polaze od pretpostavke da je znanje ključni pokretač ekonomskog razvoja i rasta; vrlo se često
podrazumijeva da društvo znanja rezultira iz ekonomije znanja. Društvo znanja predstavlja „dimenziju
socijalne, kulturne, ekonomske, političke i institucionalne transformacije društva“ utemeljenje na
znanju kao novoj temeljnoj vrednoti“ (UNESCO), a temelji se na dobrome obrazovanju i učinkovitom
nacionalnom inovacijskom sustavu s dobrim istraživanjem i razvojem proizvoda. Temelj uspostave
društva znanja uspešna je reforma obrazovnog sustava, njegova transformacija i adaptacija uslovima u
novom tehnološkom dobu.
Znanja nastaju i zastarevaju te postaju neupotrebljiva-ako se ne inoviraju, ako se ne proizvode
i stiču nova znanja. Rast novog znanja mjeri se brzinom udvostručavanja, a to je podatak o vremenu
koje je potrebno da se pojava kao kvantum podvostruči (bude dvostruko veća). Ova se metoda koristi
kada su u pitanju eksponencijalna kretanja (nagli rast) pojave.
Mnogi autori konstatiraju eksponencijalnu rast razvoja znanja/znanosti, navode se različiti
podaci, kao: 1
• Sve znanje čovječanstva od postanka prvi puta se udvostručilo početkom nove ere.
Slijedeće udvostručavanje dogodilo se oko 1500. g. Za sljedeće je trebalo 250 godina (oko
1750. g.), naredno oko 1900. (potrebno 150 godina), a sada je brzina dosegnula razdoblje
od 1-2 godine.
• Znanje koje je stečeno tokom prvih sedam dekada XX. stoljeća je premašilo sve znanje
koje se sakupilo tokom cjelokupnog razvoja civilizacije unazad 20.000 godina.
• Prema procjeni istraživača Sveučilišta Stanford ljudsko znanje se prvi puta udvostručilo
1900. godine; slijedeće udvostručavanje dogodilo se 50 godina kasnije (1950.), slijedeće
poslije deset godina (1960.) i naredno kroz samo 7 godina. To pokazuje eksponencijalan
rast.
• U znanosti i inženjerstvu znanje se udvostruči približno svakih pet godina, a u nekim
poljima i mnogo brže; oko 2020. g. znanje će se udvostručavati svakih 170 dana.
• Ray Kurzweil, suvremeni američki teoretičar umjetne inteligencije, ističe mogućnost
duplog eksponencijalnog rasta ljudskog znanja pomoću inteligentnih strojeva.
Polazeći od rečenih okvira te iskustava tehničkih fakulteta u Nemačkoj – Elektro-tehnički
fakultet Osijek je koncipirao stručnu praksu za studente stručnog studija prema novom tzv. projektnom
modelu 2 . Radi se o stručnoj praksi u trajanju od 480 sati (15 radnih tjedana) koja se provodi u
industrijskim preduzećima, javnim ustanovama i privatnim tvrtkama kojom prilikom student realizira
projektni zadatak koji je definiran iz proizvodnog procesa preduzeća u kojem se provodi praksi, a pod
mentorstvom dipl. inženjera iz dotične tvrtke.

2. PROJEKTNI MODEL STRUČNE PRAKSE

1. Uvođenje novoga-projektnog-modela stručne prakse na ETF-u (stručna praksa cijeli
semestar s projektnim zadatkom i mentorom u poduzeću) realizirano je kao projekt sa nizom od šest
simultanih modula: (a) Promotivni modul, (b) Pravni modul, (c) Organizacijski modul), (d)
Informatički modul, (e) Projektni modul. i (f) Analitički modul.

1
R.Batterham,D.Miles-The Vision for Australia in the 21.st century; Tyler Cowen (Jan.3,2006),
www.marginalrevolution.com; DickK.P.-Yue, MIT School of Engineering;www.mit.edu;
2
Stručni studij je 6-semestralni studij za razliku od sveučilišnog studija koji traje 8 semestara; program stručnog
studija ima težište na primjeni znanja na rješavanje praktičnih problema što omogućava budućim inženjerima brzo
uključivanje u stručni rad nakon stjecanja diplome. Tomu je podređena i organizacija studija sa posebnim
naglaskom na stručnoj praksi dok se zahtijevani teorijski sadržaji iznose kroz praktične primjere. Studij ima tri
smjera: Automatika, Elektroenergetika i Informatika. Nakon bolonjskog procesa stručni studij izdvaja se u
veleučilišni studij, a sveučilišni studij realizira se po bolonjskom principu 3+2+3.
 2.1 Promotivni modul
• Definiran je slogan stručne prakse: IZ SVIJETA OBRAZOVANJA PREMA SVIJETU
RADA
• Dizajniran je i tiskan promotivni plakat koji se izlaže u prostorima fakulteta i preduzeća u
kojima se provodi stručna praksa, a korišten je i na Web stranici Fakulteta; slika 1
• Pripremljen je promotivno-edukativni letak – koji sadržava upute o stručnoj praksi (model
projektnog zadatka i model pisanja izvještaja s prakse te pravilnik o stručnoj praksi na
ETF-u); slika 2

Slika 1

Slika 2
2.2 Pravni modul
• Izrađen je Pravilnik o stručnoj praksi stručnog studija ETF-a.
• Izrađen je model ugovora o provedbi stručne prakse studenata ETF-a s preduzećima
• Izrađen je model ugovora o provedbi stručne prakse studenata ETF-a s velikim tehničkim i
poslovnim sistemima (Hrvatska elektroprivreda-HEP, INA d. d. ; Hrvatski telekom-HT i
sl.) 3
• Sklopljen je ugovor s osiguravajućim zavodom o životnom osiguranju studenata za vreme
stručne prakse (budući je pravilnikom to predviđeno)
• Sklopljeni su ugovori s pet velikih (nacionalnih) poslovnih sustava-HEP, HŽ, HRT, HT i
HP (elektroprivreda, železnice, radio-televizija, telekomunikacije i pošte) o zajedničkoj

3
S velikim poslovnim sistemima planiranje i provedba stručne prakse provodi se godišnjim planovima, a prema
teritorijalno zastupljenošću poslovnih jedinica i pogona na području pet županija slavonsko-baranjske regije.
 provedbi stručne prakse na području pet županija istočne Hrvatske Isto tako-sklopljeni su
ugovori s 55 lokalna preduzeća-ustanove o zajedničkoj provedbi stručne prakse
2.3 Organizacijski modul
• Održani su informativni i edukativni sastanci sa studentima II. godine stručnog studija
kojom prilikom je predstavljen novi model stručne prakse;
• Svaki student je dobio promotivni letak (s tekstom Pravilnika o provedbi stručne prakse na
ETF-u)
• Kontaktirana su preduzeća i dogovoren broj stručnih praksi;
• Svaki student je dobio pismeno overenu uputnicu za poduzeće u kojem obavlja stručnu
praksu;
• Svaki student je dobio (u suradnji s mentorom u poduzeću) napismeno i overen projektni
zadatak na stručnoj praksi – kojeg ovjerava i nastavnik ETF-a;
• Koncipiran je model ocjenjivanja završenih studentskih projekata i provedbe stručne
prakse (sa strukturom ocjenjivanja) te su edukovani mentori o tome modelu.
2.4 Informatički modul
• Kao informatička potpora cijelom projektu korištena je Web portal ETF-a – gdje je u
folderu „Nastava“-“Stručni studij“ otvoren novi folder – „Stručna praksa“; slika 3.

Slika 3
• Studenti su na edukativne sastanke o stručnoj praksi pozivani putem plakata-obavijesti na
oglasnim pločama Fakulteta (Osijek, Vinkovci, Požega) kao i preko Web portala ETF-a.
• Na Web portalu ETF-a raspoloživi su za čitanje i preuzimanje (svim sudionicima procesa
stručne prakse) sva dokumenta vezana za stručnu praksu (sl. 4):

Slika 4
1. Pravilnik o stručnoj praksi
2. Ugovor o stručnoj praksi sa preduzećima
3. Uputnica na stručnu praksu
4. Model projektnog zadatka
5. Model ocjene stručne prakse. 4

4
Svi dokumenti su dostupni na www//etfos.hr/ i to u folderu: nastava (pod-stručni studij-stručna praksa).
 2.5 Projektni modul
U okviru ovog modula studenti provode stručnu praksu realizirajući dobiveni projektni zadatak
u poduzeću.. Model projektnog zadatak načelno je određen pravilnikom ETF-a o stručnoj praksi sa
slijedećom strukturom poslova i radnog vremena.
1. Upoznavanje s: (a) radnom sredinom, (b) organizacijskom strukturom poslovnog sustava, (c)
rukovodiocima u poduzeću i njihovim nadležnostima i (d) proizvodnom tehnologijom u
poduzeću; trajanje = dva dana
2. Upoznavanje-ovladavanje propisanim mjerama i postupcima zaštite na radu u tehnologiji koju
koristi poduzeće; provjera znanja i dobivanje certifikata; trajanje = četiri dana
3. Upoznavanje sa zadatkom iz tehnologije poslovanja preduzeća; trajanje = dva dana.
4. Realizacija zadataka iz tehnologije poslovanja preduzeća (određuje mentor u poduzeću);
trajanje 12 tjedana x 32 sata.
5. Izrada pismenog izvještaja o provedenoj stručnoj praksi; trajanje = četiri dana
Projektni zadatak (uz pismenu suglasnost nastavnika ETF-a-voditelja predmeta Stručna
praksa) dodjeljuje mentor – dipl. inženjer oblasti iz proizvodnje ili poslovno-tehnološkog ciklusa
preduzeća u kojem se provodi praksa. Mentor nadzire rad studenta i pomaže mu u svladavanju
tehnoloških problema pri realizaciji projekta. 5 Jedan dipl. inženjer može biti mentor u isto vreme
najviše trojici studenata-praktikanata. 6
Na kraju stručne prakse student predaje izvještaj u kojem je opisana realizacija projekta kojeg
ocjenjuje mentor iz preduzeća. Ocjena stručne prakse temelji se na tri elementa opisne ocjene 7 i
konačna ocjena uspeha od 1 (nedovoljan) do 5 (izvrstan)
2.6 Analitički modul
Celi proces koncepta prakse i provedbe projekta realiziran je uz kvartalne analize i konsultacije
s mentorima u preduzećima te nastavnicima ETF-a. Na kraju semestra održava se stručni razgovor za
okruglim stolom u kojem uz mentore iz preduzeća sudjeluju i profesori ETF-a te predstavnici studenata
– radi analize modela i eventualnih korekcija.

3. PROVEDBA STRUČNE PRAKSE

Programom stručne prakse obuhvaćeno je preko 150 studenta stručnog studija u Osijeku te
dislociranih studija u Vinkovcima i Požegi – smjerovi 1. Elektroenergetika, 2. Automatika i 3.
Informatika; stručnu praksu tokom ak. godine 2004/05 i 2005/06 studenti su realizirali u više od 50
preduzeća i ustanova u mjestima svojega stalnog boravka na području pet županija slavonsko-baranjske
regije. Studenti su-u principu – sami pronalazili i predlagali mjesto realizacije stručne prakse, a ETF je
nastojao svima onima koji to nisu uspeli dogovoriti stručnu praksu; tako je intervenirano u tridesetak
slučajeva. Za dvadesetak studenata iz Osijeka, Vinkovaca i Požege – za koje se nije uspelo pronaći
mjesto realizacije stručne prakse u poduzeću/javnoj ustanovi – stručna praksa je organizirana u
laboratorijima Fakulteta. 8
U protekle dvije godine realizacije ovog modela stručne prakse vrlo često su ti projektni zadaci
bili iz tekućeg poslovanja preduzeća-tako da su u tome modelu prakse preduzeća (u kojima studenti
provode praksu) imali i konkretne koristi.

4. ZAKLJUČAK
Dvogodišnje iskustvo provedbe stručne prakse prema projektnom modelu na stručnom studiju
Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku pokazalo je dobre rezultate.
1. Studentima je umnogome olakšan pristup realizaciji stručne prakse (potpisanim ugovorima s
preduzećima);

5
Obim projekta koji se realizira prelazi okvire seminarskog rada i u osnovi može predstavljati vrlo dobro
usmjerenje i konkretnu (predmetnu, tematsku i sadržajnu) pripremu studenta za izradu diplomskog rada koji se
izrađuje nakon odslušanog šestog semestra studija.
6
U slučaju da u poduzeću nema stručnog kadra profila-dipl.ing. – dodjeljuje se mentor s Fakulteta (ako je tvrtka u
blizini Osijeka) ili iz poduzeća koje se nalazi u blizini (ako se stručna praksa provodi dalje od središta ETF-a).
7
(a) Komunikativnost i radna disciplina, (b) Ovladavanje propisanim mjerama i postupcima zaštite na radu u
tehnologiji koju koristi poduzeće i (c) Realizacija projektnog zadatka.
8
Treba naglasiti da mnoga poduzeća u slavonskoj regiji imaju problema s razvojem poslovanja tako da mnoga od
njih nisu primila studente na praksu; isto tako mnoga poduzeća nisu bila pripremljena je ovakav model prakse (celi
semestar) – što je dodatno predstavljalo problem.
 2. Ovim modelom studenti provode praksu u stvarnom radu na konkretnim stručnim poslovima i
tehnološkim zadacima iz procesa konkretne proizvodnje kojom prilikom se transferira
tehničko iskustvo mladim, budućim stručnim kadrovima.
3. Praksa se provodi pod stručnim nadzorom – mentorstvom – diplomiranih inženjera
elektrotehnike čime je osiguran kvalitetan transfer tehničkog iskustva.
4. Studenti ovim modelom su u potpunosti pripremljeni za uključivanje u proizvodni (poslovni)
proces počev od zaštite na radu i upoznavanja organizacijske strukture preduzeća do
ovladavanja tehnološkim procesima te izradi izvještaja i projektne dokumentacije.
Sigurno je da se ovim modelom stručne prakse stanovite koristi imaju i preduzeća; s jedne
strane kroz objektivno bolje organiziran dolazak i uključenje studenata u praktičan rad do konkretnih
uradaka na određenim poslovnim zadacima (vrlo često i vrlo korisnih) do transfera novih razvojnih
znanja (naročito u području informatike i automatike gdje – praksa je to pokazala-u manjim
preduzećima i obrtničkim radionicama studenti donose nova znanja.
Na kraju i sam Elektrotehnički fakultet je ovim modelom stručne prakse kvalitetnije ispunio
svoj obrazovni zadatak u pripremi stručnih kadrova za nacionalnu ekonomiju.

5. LITERATURA
1. Grupa autora – „Elektrotehnički fakultet Osijek 1978 – 2003.“, ETF Osijek, 2006..
2. Ivanović, M. – „Projektni model stručne prakse“, elaborat, ETF, Osijek, 2003.
3. Ivanović, M. – „Tri eseja o znanosti“, ETF, Osijek, 2006.
4. Ivanović, M. – „Znanost i regionalna energetika“, ETF, Osijek, 2006.
5. * * *-Deklaracija o znanosti i upotrebi znanja (UNESCO, 1999.).