S obzirom da živimo u vremenu koje je bogato informacijama i sredstvima za sticanje znanja,zna
č
ajno je da razvijamo sposobnosti za brže i kvalitetnije sticanje znanja. Koriš
ć
enje znanja u cilju poboljšanja kvaliteta života, društveno – ekonomskog i kulturnog razvoja predstavlja garanciju progresa koji služi
č
oveku i zna
č
ajan je
č
inilac opstanka ljudskog roda pa je nužno da savremenoobrazovanje traje doživotno. Informaciona tehnologija doprinosi procesima i ishodima permanentnogobrazovanja – u
č
enja kao što omogu
ć
ava sticanje znanja. To posebno važi za koriš
ć
enje kompjutera,Interneta...Pri tom je potrebno uvažavati specifi
č
ne potrebe u
č
enika, njihove mogu
ć
nosti, težnje, želje,sposobnosti, interesovanja, predznanja. To zna
č
i da treba sadržaje i metode rada prilagoditiindividualnim mogu
ć
nostima i potrebama u
č
enika. „Pošto škola treba da bude osnova za doživotnoobrazovanje, nastavne metode i postupci moraju biti
fleksibilni
i
produktivni
. Da bi se to ostvarilo, potrebno je radikalno promeniti sadržaje obrazovanja, upoznati nastavnike sa efikasnim metodama radai oblikovanja li
č
nosti u
č
enika, izraditi i proširiti sisteme merenja i efikasnosti nastavnog rada, naadekvatan na
č
in nagraditi nastavnike, izdvajati i podsticati one koji postižu najbolje rezultate.“(
Đ
or
đ
evi
ć
, 1997; str. 8.i 9.) Zna
č
i, nužno je organizovati individualizovanu nastavu jer je praksa pokazala da je kvalitet nastave i obrazovanja nezadovoljavaju
ć
i, izražena je i posebno naglašena potreba za novom nastavnom tehnologijom pra
ć
enom primenom kompjutera. „Individualizovatinastavu zna
č
i orijentisati se na realne tipove u
č
enika, uzeti u obzir razlike me
đ
u njima, uskladiti ivarirati metode i postupke pedagoškog delovanja prema tim razlikama, pomo
ć
i u
č
enicima da napredujuvlastitim tempom i prema svojim mogu
ć
nostima. Glavni cilj individualizacije je nau
č
iti u
č
enikeu
č
enju, formirati kod njih pozitivnu motivaciju za u
č
enje i osloboditi potencijalne sposobnosti svakog pojedinog u
č
enika.“ (
Đ
or
đ
evi
ć
, 1997; str. 394.). Cilj individualizacije je nau
č
iti u
č
enike kako trebau
č
iti, motivisati ih za u
č
enje i omogu
ć
iti razvoj sposobnosti svakog pojedinca. „Strukturalni preobražajškole (i nastave) i proširivanje njenog pedagoškog delovanja, dovode do dubokih promena uloga svih
č
lanova ove institucije, a posebno nastavnika. Nove funkcije škole i nastave zahtevaju druga
č
iji tip,ulogu i funkciju nastavnika. U savremenoj školi nastavnik ne „drži“ samo
č
asove i nije samo glavniizvor informacija, ve
ć
osoba koja posmatra, organizuje, stimuliše, vrednuje, favorizuje razli
č
ite proceseu
č
enja i zna da primeni, kada je to potrebno, odre
đ
ene strategije kompenzacije.“ (
Đ
or
đ
evi
ć
, 1997; str. 9i 10). To nalaže izmene uloga vaspitanika i nastavnika jer se o
č
ekuje da
ć
e moderna tehnika itehnologija omogu
ć
iti brže i kvalitetnije sticanje znanja, a to zna
č
i da
ć
e dosadašnje uloge nastavnika predava
č
a, ocenjiva
č
a biti prevazi
đ
ene, zamenjene novim ulogama. „
Angažovanje u nastavi je osnovnii najvažniji segment uloge nastavnika.
Ta sfera njegove uloge objedinjava a) obaveze i o
č
ekivanjakoja obrazovni sistem definiše kroz ciljeve, zadatke i sadržaje nastavnog programa i b) neposrednukomunikaciju sa u
č
enicima kao pojedincima i odeljenjem kao grupom. Uloga nastavnika uklju
č
ujeodre
đ
ene aktivnosti u odnosu na stvaranje nastavne situacije, obradu nastavnog programa, izbor i primenu oblika i metoda rada, u
č
enike kao pojedince i odeljenje kao grupu. Nastavnik je stvaralac posebne, vrlo složene vrste situacija kojom se odvijaju brojni i veomaraznovrsni procesi na personalnom i interpersonalnom planu.“ (Havelka, 2000; str. 124.) Prema tome,nastavnik je izuzetno zna
č
ajan u
č
esnik u nastavi. Imaju
ć
i u vidu njegove brojne uloge presudno odnjega zavisi kvalitet nastave. Da bi taj kvalitet bio što viši – bolji nastavnik mora svoj rad prilagoditiostalim
č
iniocima nastave prvenstveno u
č
enicima: njihovim intelektualnim sposobnostima, predznanju,interesovanjima, motivaciji...U tom smislu, u interpersonalnim odnosima nastavnika i u
č
enika nastavnisadržaji su tako
đ
e bitan
č
inilac nastave. Oni moraju biti primereni uzrastu u
č
enika. A svemu tome,„didakti
č
kom trouglu“ (nastavnik, u
č
enik, sadržaji) dodaju se odgovaraju
ć
i ostali
č
inioci nastave:nastavna sredstva, nastavne metode, oblici rada, uz poštovanje principa i ostalih determinanti kvalitetnenastave. Sve to zajedno omogu
ć
uje ostvarivanje ciljeva nastave i vodi ka tome da u
č
enici postaju svesposobniji, obrazovaniji, samostalniji i produktivniji u radu, a uz to i emotivno stabilni, socijalno – integrisani u društveni život, te se tako razvijaju u zrele li
č
nosti.To dalje zna
č
i da je put do zrele li
č
nosti ispunjen odgovaraju
ć
im radom i razvojem, a nauzrastu u
č
enika (osnovnih i srednjih škola) najzna
č
ajniji rad se odvija upravo putem u
č
enja i to krozkvalitetnu nastavu. U svemu tome uloga nastavnika je velika i nezamenljiva. „Na delu su krupne promene u ulozi nastavnika na svim podru
č
jima njegovog rada. Te promene su izazvane novimshvatanjima o ulozi znanja, zadacima nastave i odnosom neposrednih faktora nastave; uticajem novihnau
č
nih saznanja o prirodi procesa u
č
enja; uticajem psiholoških saznanja o prirodi deteta; ulogomnastavne tehnologije, didakti
č
kih sredstava i opreme; primenom raznovrsnih medija u nastavi;razvojem vannastavnih aktivnosti u školi i primenom kulturne uloge škole u društvenoj sredini.“(Jankovi
ć
, 1994; str. 9) Vaspitno-obrazovna uloga nastavnika u savremenoj nastavi je sve složenija,zna
č
ajnija i delikatnija jer on treba da unosi promene u cilju unapre
đ
ivanja i osavremenjivanja prakse iaktiviranja u
č
enika.