You are on page 1of 60

GLAVA I

Wizard web sign displej – ekrancici ispred kancelarija za sastanke na kojima se moze napisati neka poruka
ljudima van kancelarije a da se ne prekida sastanak.
Klones – klonovi, virtuelni agenti tj komp programi koji komuniciraju sa posetiocima sajta, pokusavajuci da
“pogode” potrebe ljudi za kupovinom odredjenih proizvoda.

Razvoj infor. Doba


- pre pocetka XIX veka zivot vecine ljudi je zavisio od poljoprivrede (poljoprivredno doba)
- pojava industrijskog doba u periodu 1800 – 1957 karakterise pojednostavljenje proizvodnih procesa
mehanizacijom I automatizacijom
- informacijsko doba vezuje se za period od 1957 kada je broj administrativnih radnika(belih kragni) po
prvi put premasio broj radnika u prozivodnji(plave kragne). Info doba - vecina radnika obavlja
poslove vezane za kreiranje, distribuciju I primenu informacija, ti radnici se nazivaju eksperti.
-
Karakteristike informacijskog doba:
doslo je do razvoja drustva zasnovanog na infor. – pri obavljanju svakodnevnih poslova preduzeca dosta
zavise od informac. Tehnogije – radni procesi se transofrmisu u cilju povecanja produktivnosti – inf
tehnologija pruza nacine za reinzenjering konvencionalnih posl procesa – uspeh u poslu je velikim delom
odredjen efikasnoscu primene IT – IT je ugradjena u veliki br proiz I usluga

U infor. Dobu vecina poslova se obavlja kroz:


- timski rad –ljudi rade zjdn kako bi ostvarili zjd rezultat
- medjusobno povezivanje – pojedinci komuniciraju bez obzira na medjusobnu udaljenost kako bi razmenili
ideje, iskustva I misli
-zajednicko koriscenje(deljenje) informacija – pomocu komunikacijskih mreza, informacije postaju dostupne
vecem br ljudi istovremeno, momentalno I u bilo kom trenutku.
Informacijsko drustvo – drustvo u kome na poslovima obrade infor radi veci br ljudi nego u poljoprivredi I
industriji zajedno

Radni procesi – kombinacija aktivnosti koje radnici izvrsavaju, nacina na koji ih izvrsavaju I alata koje
pritom koriste
Produktivnost – odnost izmedju rezultata neke aktivnosti(izlaz) I resursa koji su upotrebljeni radi dobijanja
tih rezultata(ulaz)
Efikasnost – velicina koja pokazuje stepen ostvarenja zeljenih rezultata
Re-inzenjering obuhvata: ponovno osmisljavanje poslovne prakse, stavljanje tezista na poslovne procese,
uvodjenje radikalnih poboljsanja od kojih ce koristi istovremeno imati firme I njihovi klijenti
Poslovni proces je skup aktivnosti pomocu kojih se na osnovu jedne ili vise ulaznih velicina(inputa) dobijaju
rezultati znacajni za klijente date kompanije. (pr prijem I obrada narudzbenice je poslovni process)
Podela rada – podela radnog procesa na sitnije poslove pri cemu svaki od tih poslova obavljaju usko
specijalizovani radnici
Informaciona tehnilogija – pod IT-om se oznacava sirok spektar alata I tehnika koja se koriste prilikom
kreiranja, skladistenja I distribucije podataka I informacija kao I prilikom kretanja znanja.
Tri osnovne komponente IT su kompjuteri, komunikacione mreze I sposobnost(know-how)
Podaci – data – “gole” cinjenice, detalji koji opisuju ljude mestea objekte I dogadjaje. Oni sami po sebi
nemaju neku vrednost, tek kad cinjenice o nekom probl ili objektu budu prikupljene I sintetizovane u
upotrebljiv oblik – postaju informacije
Informacije – organizovana, smislena I upotrebljiva informacija tih podataka
Znanje – shvatanje I razumevanje nekog skupa informacija kao I nacina na koji se one mogu najefikasnije
upotrebiti
Kompjuter – u najsirem smislu –bilo koji elektronski system kome se mogu davati instrukcije za prijem,
obradu, skladistenje I prezentovanje podataka I I nfor.

Prema svojim dimenzijama I performansama, kompjutere delimo na:


Mikrokompjuteri, migrangde (srednje velicine), mainframe I superkomjuteri(najveci I najmocniji)
Mikrokompjuteri – PC – spada u kategoriju mikro komp. Najzastupljeniji tip komp. Prodaje se mnogo vise
od svih ostalih tipova.
- Desktop komp – prozivodjaci IBM DELL COMPAQ GATEWAY HW TOSHIBA…
- Notebook racunari – verzija mikrokomp, manjih dimenzija, dizajniranih u cilju vece prenosivosti. Svi delovi
sem stampaca su spojeni u jednu celinu
- Tablet PC komp – bezicni tablet se mogu prikacitii na obicnu tast. Upravlja se jima pomocu specijalne
elektronske olovke. Postoje I Notebook ciji se displej moze koristiti kao tabla za crtanje. I postoje tzv kabriolet
– kod kojih se ekran moze zaokrenuti I pomocu sarki preklopiti preko mini tastature.
- Licni digitalni pomocnici – mali, brzi mocni uredjaji. PDA omogucava pravljenje to do lista – rokovnika
obaveza, cuvanje adresa, pisanje kratkih belezaka
- Palm Pc komp – mikro kompovi koju staju na dlan ruke, primena – kalendar,imenik, elektronske radne tabele
PDA I Palm PC se cesto nazivaju – rucnim komp. – handheld

Informacioni sistemi – su sistemi pomocu kojih se podaci I infor razmenjuju izmedju ljudi I pojedinih
odeljenja kompanije(njima je sve obuhvaceno o e mail I tel veza medju kancelarijama, pa sve do komp, I
komunikac mreza za generisanje izvestaja)
To su poslovni sistemi dizajnirani u cilju obezbedjenja informacija neophodnih za uspesno upravljanje
slozenim problemima, procesima, odeljenjima I poslovnim preduzecima.

Midrange I mainframe komp – Kompjuteri cija se upotreba najcesce vezuje za srednja I velika poslovna
preduzeca, obicno se nazivaju midrange, odnosno mainframe komp.
Ovi tipovi komp povezuju ljude sa ogromnim kolicinama informacija, pri cemu ta veza moze bit na nivou
celog preduzeca, ili pak na nivou pojedinog odeljenja.
Mainframe racunari su uglavnom veci, skuplji I brzi od midrangde komp, I omogucuju medjusobno
povezivanje znatno veceg broja ljudi. U njima se cuvaju ogromne kolicine podataka I infor. Velika prednost je
sto se ovi racunari mogu upotrebiti sa vise razlicitih namena istovremeno.
Midrangde komp – ovi minikomp. su najcesce namenjeni izvrsavanju specificnih funkcija u velikim
korporacijama.(pr koriste se za kontrolu slozenih proizvodnih procesa ili za upravljanje sistemom rezervacija
soba u hotelima)
Superkompjuteri – najmocniji od svih tipova racunara, oni su dizajnirani prvenstveno radi resavanja onih
problema koji zahtevaju duga I komplikovana izdracunavanja. U stanju su da izvrse po nekoliko miliona
racunarskih operacija u sekundi.
Hardver – zjd naziv za komp I pratecu opremu
Program – skup instrukcija kojima se komp usmerava ka izvrsavanju odredjenih zadataka I dobijanju odg.
Rezultata
Softver – opsti naziv za skup instrukcija pomocu kojih se upravlja nekim komp ili komunikacijskom mrezom
Sistem – skup komponenata(ljudi,komp,preduz,vladinih agencija) koje medjusobno stupaju u interakciju radi
postizanja nekog cilja
Komunikacija – je integralni deo IT, slanje I prijem podataka I informacija preko neke komunikacijske
mreze.
Komunikacijska mreza – skup lokacija, ili cvorova(nodes) sacinjenih od hardvera, programa I informacija,
medjusobno povezanih u system preko kojeg se vrsi prijem I prenos podataka I informacija.
Razmena podataka – process prenosa podataka I infor putem nekog komunikac medijuma
Sposobnost – know how – posedovanje znanja I vsestine da se nesto uradi kako treba
Sposobnost upotrebe IT podrazumeva: dobro poznavanje svih IT alata(I internet), posedovanje neophodnih
vestina za efikasnu upotrebu ovih alata, prepoznavanjesituacija u kojima se IT moze upotrebiti radi resavanja
nekog problema ili stvaranja neke poslovne sanse.

Najveca korist It – je u tome sto ona ljudima pomaze u resavanju problema, oslobadja njihovu kreativnost, cini
ih znatno efikasnijim no sto bi oni ikada mogli u izvrsavanju svojih aktivnosti bez primene ITa.

High-tech – Sto je neka informaciona tehnologija sofisticiranija(high-tech) utoliko je vaznije temeljno


razmotriti njene high-touch aspekte, tj njenu :ljudsku stranu:

Funkcije IT:

Belezenje – capture – process prikupljanja detaljnih zapisa o izvrsenim aktivnostima


Obrada – process konverzije, analize, izracunavanja I sintetizacije svih mogucih vrsta podataka I informacija
Obrada podataka – process rukovanja podacima I njihovog pretvaranja u informacije
Obrada informacija – opsti termin za aktivnost komp, u toku koje se bilo koji tip infor transformise u neki
drugi tip infor.
Obrada teksta – kreiranje tekstualnih dokumenata kao sto su izvestaji, elektronski bilteni, poslovna
korespodencija.
Obrada slika – konverzija vizuelnih informacija(slike crtezi fotografije) u format kojim se moze upravljati
unutar nekog komp sistema,tj koji se moze razmenjivati izmedju ljudi I komp.
Obrada glasa – transformisanje I prenos govornih informacija. Najcesce se glasovne inf u komp unose putem
telefona ili mikrofona prikljucenoh na komp
Generisanje informacija – organizovanje podataka I informacija u neki upotrebljiv oblik, bilo da se radi o
brojkama, tekstu, zvuku ili slici.
Vizuelizacija takodje predstavlja jednu vrstu generisanja informacija, tokom koje se podaci konvertuju u
odgovarajucu vizuelnu formu.
Skladistenje I preuzimanje – Proces skladistenja omogucava cuvanje podataka I informacija u kompu radi
njihove kasnije upotrebe. Uskladisteni podaci I informacije cuvaju se na nekom skladisnom
medijumu(disk,cd..) sa kojeg komp moze da ih ocita kada se za to ukase potreba. Funkcija preuzimanja je
process tokom kojeg kompjuter pronalazi I kopira uskladistene podatkei informacije radi njihove dalje obrade
ili slanja ka nekom drugom korisniku
Prenos – transmisija – kompjuterski process distribucije informacija preko neke komunikacijske mreze
Postoje dva uobicajena oblika prenosa informacija:
Elektronska posta – e mail – prijem, skladistenje I prenos tekstualnih I slikovnih poruka izmedju korisnika
nekog komp sistema.
Glasovne poruke – govorna posta – je posebna vrsta obrade glasa, kod koje pozivac ostavlja govornu poruku
izgovorenu preko tel. Ta glasovna poruka se prenosi, skladisti I preuzima od strane primaoca.

Prednosti IT

1. Brzina – brzo razmisljanje I donosenje odluke je nesto sto se jako ceni kod drugih, I sto bi voleli I sami da
posedujemo. Pojam razmiljanje u delic sekunde – split second thinking – implicira brzinu.
2. Doslednost – konzistentost – ljudima je problem da neku aktivnost ponove na potpuno isti nacin, ali
kompjuteri su sampioni u doslednom ponavljanju izvrsenih akcija.
3. Preciznost – njome se odlikuju komjuteri koji oucavaju I najsitnije razlike,koje ljudsko oko nije u stanju da
vidi.
4. Pouzdanost – ukoliko je poznato da ce se neka procedura izvrsavati vise puta brzo, dosledno, precizno,
automatski se podrazume da je njeno izvrsenje pouzdano.

Virtuelna realnost – iluzija srtvarnosti, generisana uz pomoc kompjutera.

Mogucnosti koje nudi IT – Neke od mogucnosti IT su:


Pomoc ljudima;
Resavanje problema.. problem mozemo definisati kao uocenu razliku izmedju nekog postojeces I zeljenog
stanja. Pod resavanjem problema podrazumeva se process uocavanja problema, identifikacije alternativnih
nacina njegovog resavanja, uspesna primena odabrane solucije;
Obrazovanje; Obuka; Zabava; Transport robe; Papirologija; Novac I investicije; Poljoprivreda; Oporezivanje I
racunovodstvo; Zdravstvo I medicina; Industrija; Novinarstvo; Energetika(placanje goriva kreditnom
karticom); Sport;

Odgovornost pri upotrebi IT:


1. Biti informisan korisnici moraju znati kako se kompjuteri I komunikac mreze mogu primeniti na razlicite
situacije, I da poznaju ogranicenja u tim situacijama
2. Pravilno koristiti IT korisnici trebaju preuzeti odgovornost za upotrebu ITa na prihvatljiv I moralno
isprava nacin koji ce biti usmeren ka dobrobiti ljudi,
3. Preduzimati sve potrebne mere bezbednosti korisnici moraju preuzeti odgovornost za zastitu svih
podataka koje su smestene u komp ili se prenose putem mreze kako bi spreciili mogucnost njihovog ostecenja
ili gubitka.

Ljudi koji koriste informacione tehnologije imaju obavezu da temeljno razmotre sve dobre I lose strane
primene ITa u bilo kojoj konkretnoj situaciji.

Glava II
Kompjuter – svaki elektronski system kome se mogu dati instrukcije za prijem, obradu, skladistenje I
prezentovanje podataka I informacija.

Kompjuterski sistem - obuhvata kompjuter I sve hardverske komponente koje su sa njim povezane.

Hardver – kompjuter sa svojom pratecom opremom. Hardver je opsti termin za aparate(uredjaje) koji
izvrsavaju aktivnosti vezane za izracunavanje, skladistenje I razmenu podataka.

Kategorije hardvera:

-- Ulazni uredjaji
Termin ulaz ima dva znacenja: kao imenica oznacava podatke I informacije koji se unose u kompjuter a kao
glagol oznacava process unosenja podataka ili infor u komp radi njihove obrade, skladisteenja I kasnijeg
prenosa.
Ulazni uredjaji su:
1. Tastatura – koja na sebi sadrzi slova abedece cifre I simbole koji se cesto koriste je najcesce korisceni tip
ulaznog uredjaja. U Japanu je poznata Kandzi tastatura koja sadrzi oko 5000 simbola.
2. Terminali na prodajnim mestima(point of sale terminals) – savremena varijanta registar kasa, ovi terminali
ne sadrze tastere za slova abecede, vec numericke I neke funkcijske tastere.
3. Mis
4. Skeneri - uz pomoc njih se direktno unose reci slike…
5, Skeneri I rucni citaci bar kodova – Bar kod za komp predsravlja razumljivu sifru sastavljenu od odredjenog
broja “traka” (bars).
6. Mikrofon
7. Unapred snimljeni izvori podataka (prerecorded sources) CD I DVD plejeri, magnetofoni, kasetofoni…
mogu se povezati sa komp koji ce na taj nacin zvukove hvatati tokom same njihove reprodukcije.

Multimedija predstavlja kombinaciju osnovnih karakteristika PCa sa audio I video sadrzajima, animacijom I
grafikom.

Svi ulazni uredjaji se mogu podeliti na interne I eksterne. Npr kod nekih racunara monitor I tast su objedinjeni
u istom kucistu. Dok npr misevi, citaci, mikrofoni obicno predtavljaju zasebne uredjaje.

-- Izlazni uredjaji
Postoje dve kategorije izlaznih rezultata: informacije koje se na odgovarajuci nacin prezentuju korisniku komp
I informacije u obliku komp komandi koje se prosledjuju nekom drugom uredjaju kao njegovi ulazni
parametric

Izlaz – output – izlazni rezultati dobijeni obradom unetih podataka I informacija koje komp prosledjuje
direktno ka korisniku sistema ili ka nekom uredjaju za sekundarno skladistenje.

Izlazni rezultati se najcesce predsavljaju u obliku izvestaja, vremenskih rasporeda aktivnosti, budzetskih
planova, elektronskih biltena I korespondencije.

Izlazni rezultati komp obrade podataka koji se kao ulazne info prosledjuju ka drugom uredjaju mogu izvrsavati
najrazlicitje funkcije kao sto su:
Kontrola stampaca – izlazni rezul iz komp mogu sadrzati u sebi instrukcije kojima se stampacu saopstava kada
I sta treba da odstampaju.
Definisanje prikaza na ekranu – na video displej terninalu, mogu se prikazivati reci oblici..
Kontrola rada drugih uredjaja
Generisanje zvukova
Iniciranje prenosa informacija

-- Procesori – Centralna jedinica za obradu CPU - Procesor je skup elektronskih kola u kojima se izvrsavaju
aktivnosti kompjutera vezane za obradu podataka.

Mikroprocesor – Vrsta procesora sa najmanjim dimenzijama kod kojeg su sve procesorske sposobnosti
kontrolne I ALU jedinice smestene na jednom cipu.

Cip – je kolekcija elektronskih komponenata koje su smestene u jednom veoma malom, sveobuhvatnim
apketu.
U cipovima se izvrsavaju sve aktivnosti kompjutera vezane za obradu podataka, ukljucujuci aritmeticka
izracunavanja, generisanje linija, slika I zvukova.
Postoje cipovi sa opstom namenom ali I cipovi sa specijalnom svrhom. Npr zvucni cipovi generisu elektrisne
izlazne signale koje se u zvucniicma pojavljuju kao tonovi odredjene visine, boje I trajanja.

Sistemska ili maticna ploca - sistemska jedinica smestena na stampanoj ploci koja se pomocu zavrtnjeva
pricvrscuje za odgovarajuce nosace u unutrasnjosti kucista.

Memorija – glavna memorija ili primarno skladiste se nalaze na sistemskoj ploci ili sistemskoj jedinici, I ova
memorija se koristi od strane CPU-ua prilikom izvrsavanja racunarskih aktivnosti. U samoj memoriji se ne
vrsi nikakva obrada podataka, vec ona iskljucivo sluzi za cuvanje podataka, informacija I programskih
instrukcija.

-- Uredjaji za sekundarno skladistenje podataka – Sekundarni skladisni proctor nudi ogroman kapacitet za
skladistenje podataka, informacija ili programa izvan centralnog procesora.

1. Diskete – Savitljivi, ravni diskovi na kojima se podaci I informacije cuvaju u obliku magnetinih cestica,
zbog cega se jos nazivaju magnetnim diskovima. Precnik iznosi 3,5 inca
2. Zip diskovi – slicni su disketama, ali su smesteni u dosta cvrscem plasticno kucistu. U njima se moze
sacuvati od 70 do 175 puta vise podataka nego na disketama.
3. Hard diskovi – nesavitljivi, cvrsti diskovi, precnik se prece od 2,5 do 14 inca.
4. Opticki diskovi – po dizajnu indenticni muzickom komakt disku(CD), mnogi opticki diskovi su read only.
5. Magnetne trake – koriste se za skladistenje ogromnih kolicina podataka I informacija, obicno kao rezervne
kopije podataka. Magnetna traka je obicno linearna I namotana na klemove ili spakovana u ketridze.

Drajv – uredjaj koji u sebi sadrzi mehanizam za ocitavanje/zapisivanje podataka na neki od medijuma za
sekundarno skladistenje

Periferijska oprema – opsti naziv za sve uredjaje koji su povezani sa nekim komp sistemom, bilo fizicki Ili
bezicnim putem.

Programi – pokretacka snaga hardvera – kompjuterski hardver sam po sebi je potpuno neupotrebljiv bez
postojanja softvera I programa.
Iako se termin I softver koriste kao sinonimi, oni se neznatno razlikuju,

Softver je opsti naziv za skup instrukcija pomocu kojih se upravlja nekim kpmp. Ili komunikacionom
mrezom.
Program je konkretan niz instrukcija kojima se kompjuteru saopstava na koji nacin treba da izvrsi neku
specificnu akciju ili da resi neki problem.

Komunikacijski program sadrzi u sebi instrukcije kojima se hardveru saopstava kako da salje I prima
informacije.

Operativni sistem se nalazi u samom sredistu aktivnosti kompjutera, to je svojevrsna kombinacija razlicitih
programa koji koordinisu rad svih komponenti kompjutera ukljucujuci njegove periferijske uredjaje I
memoriju.
Jedan od najrasprostranjenijih operativnih sistema je DOS, operativni sistem jednokorisnickij PDa.

DOS – disk operating system – Sve komponente operativnog sistema se nalaze na disku odakle se po potrebi
ucitavaju u memoriju racunara. Danas se vecina kompjutera oslanja na Windows.

Windows jednokorisnicki operativni sistem koji omogucava istovremeno funckionisanje veceg broja
programa.

Jos neki popularni operativni sistemi su Windows Server 2003, Windows 2000 I NT za PC racunare, UNIX I
Linux za PCje midrange sisteme I mainframe racunare, kao I za visekorisnicke operativne sisteme MVS I VM
koji se koriste na IBMovim racunarima obicno kada su u pitanju vece kompanije.

Drugi tip softvera predstavljaju aplikatvini programi ili aplikacije, to su u stvari kombinacije nekoliko
programa koji zajednicki funkcionisu kao jedna Celina.

Softverski paketi – skup aplikacija namenjenih za izvrsavanje neke specificne grupe poslova(npr obrade
teksta) koja se preduzecima I pojedincima prodaju objedinjeno u formi paketa.

Dokumentacija – uputstvo za upotrebu koje se isporucuje zajedno sa softverskim paketom. Pod


dokumenacijom se podrazumeva I detaljan tehnicki opis karakteristika nekog konkretnog programa.

Graficki korisnicki interfejs GUI – veza izmedju korisnika I operativnog sistema koja korisniku omogucava
upotrebu ikonica, umesto da zeljene komande unosi u tekstualnom obliku preko tastature.
Interfejs – pod interfejsom se podrazumeva svako sredstvo koje omogucava interakciju coveka sa
kompjuterom.

Radna tabela - spreadsheet – tabela sacinjena od redova I kolona, koju koriste ljudi odgovorni za pracenje
prihoda I rashoda, za izracunavanje profita I gubitaka.
Unutar celije(cell) se moze nalaziti bilo koji podatak ili tekst.

Programi za obradu teksta – word processing(WP) omogucavaju unosenje, izmenu, premestanje,


skladisrenje I stampanje tekstualnih informacija.

Programi za stono izdavastvo – desktop publishing programs DPP, karakterisu mogucnosti formatiranja
teksta I slika onjedinjenih sa sveobuhvatnim mogucnostima dizajniranja dokumenta.
Ovi programi nude dosta fleksibilnosti pri pozicioniranju teksta I slika.

Programi za graficku prezentaciju – prezentovanje podataka u formi koja slikovito docarava trendove,
odrazava nivoe performansi I uporedjuje kategorije, zahteva upotrebu mapa grafikona dijagrama su elementi
poslovne grafike, I mogu se kreirati uz pomoc grafickih paketa.
Medju najkoriscenije graficke programe spadaju oni koji su namenjeni kreiranju elektronskih slajdova.

Poslovna grafika – dijagrami, grafikoni, mape kreirane uz pomoc specijalnih grafickih I softverskoh paketa
za vizuelno predstavljanje numerickih podataka.

Programi za obradu fotografija – koriste se za radi obrade digitalnih verzija fotografija.

Programi za kreiranje ilustracija – predstavljaju elektronski ekvivalent umetnikove kutije sa cetkicama,


olovkama, I drugim slikarskim priborom.
To su programi pomocu kojih se komp ekran pretvara u tabelu za crtanje, na kojoj umetnih svojim idejama
daje vizuelnu formu.

Programi za upravljanje bazom podataka –database management programs – omogucavaju korisnicima da


informacije cuvaju u obliku medjusobno srodnih zapisa koji se po potrebi mogu preuzeti veoma brzo.

Zapis – record – skup svih podataka koji se odnose na neku stavku od interesa (npr informacije o nekom
studentu se cuvaju u okviru zapisa za tog studenta, svaki zapis je sacinjen od odredjenog broja polja.

Fajl – file – je kolekcija medjusobno srodnih zapisa, nprs svih apsolvenata.

Baza podataka – Kolekcija podataka I informacija koje opisuju stavke od interesa za neku organizaciju. Npr
kolekcija svih zapisa o svim studentima.

Komunikacijski programi - upravljaju interakcijom izmedju nekog kompjuterskog sistema I komunkacijske


mreze na koju je taj kompjuter prikacen, kao I samim procesom prenosa podataka, informacija I programa
preko te mreze.

Citaci – browsers – su softverske aplikacije koje u saradnji sa komunikacijskim programima omogucavaju


povezivanje kompjutera sa internetom.
Najpoznatiji – Microsoft explorer I Netscape communicator.

Obrada transakcija – deljeni poslovni informacioni sitem koji koristi kombinaciju informacione tehnlogije I
odredjenih manualnih procedura sa ciljem obrade podataka I informacija I upravljanja transakcijama.

Informacioni sistemi(upravljacki infor. Sis.) – ove aplikacije menadzerima pomazu u predvidjanju I


donosenju odluka o nacinu funkcionisanja citave kompanije ili nekog njenog dela.

Razlika izmedju informacionih sistema I programskih paketa za tabelarna izracunavanja – kod infor sis teziste
je na poslovnim procesima(obrada narudzbina, upravljanje zalihama..) dok su ostali tipovi softvera
prvenstveno namenjeni resavanju konkretnih problema, pomoc osoblju u donosenju odluka I povecanja licne
produktivnosti pojedinca,

Programski jezici – su niz komandi I kodiranih instrukcija koje kompjuter moze prevesti u elektricne impulse
na kojima se zasnivaju nejgove racunkse aktivnosti.

Programeri koriste specijalne pomocne programe(utilities) radi izvrsavanja operacija kao sto su sortiranje
zapisala, kopiranje programa sa jednog medijuma na drugi. Ovi pomocni programi mogu biti ugradjeni u
operativni sistem ili se nabaviti kao dodatni softver.
Najcesce korisceni poslovni programski jezik je jezik Java, C, C++, Visual Basic. Ranije se za poslovanje
najvsie koristio COBOL (common business oriented language).

Prilagodjeni (custom) softver – softver koje je naisan specijalno za potrebe neke konkretne firme ili
organijzacije.

Programeri se obicno bave projektovanjem aplikativnog softvera, ovakve aplikacije mogu biti kreirane bilo od
strane programera koji su stalno zaposleni u kompaniji za cije potrebe se aplikacije projektuju(in house
programmers) ili pak od strane spoljnih eksperata koje je kompanija unajmila (contract programmers).

Trendovi razvoja softvera :


1. Sve veca upotreba gotovih (prewritten) softverskih paketa – odgovarajuci softver se lako moze naci u u
prodavnicama komp opreme
2. Sve veca upotreba gotovih komponenti – jedan od osnovnih trendova u razvoju savremenog komp softvera
odnosi se na prelazak tehnike pisanja soft od nule(from scratch) ka upotrebi govotih komponenata.
3. Sve veca snaga I mogucnosti komp hardvera u kombinaciji sa fantasticnim rastom potraznje za upotrebom
informacione tehnologije u kuci, na fakultetu…

U cilju pojednostavljenja procesa razvijeno je tzv objektno-orijentisano programiranje – metod


projektovanja softvera kod kojeg su podaci I procedure kombinovani u jednom istom objektu.

Objekti – nezavisni blokovi softvera koji se mogu upotrebaljavati u vise razlicitih aplikacija bez ikakvih
izmena u njihovom programskom kodu.
To su komponente koje sadeze podatke o samoj sebi kao I nacina na koji treba da budu obradjene.

Informacije su osnovni razlog upotrebe informacione tehnologije.


Informacija je organizovana, smislena I upotrebljiva interpretacija podataka.
Uz pomoc informacija se moze proveravati da li je doslo do pojave nekog problema, procenjivati vrednost
alternativnih resenja I odlucivati o odgovarajucim akcijama.

Informacije nisu iskljucivo sacinjene od podataka, one u sebi mogu sadrzati tekst zvuk I slike. Govorna
ifnormacija je informacija koja se prenosi zvukom.
Podaci (data) – gole, sirove cinjenice o nekom dogadjaju ili stanju.
Podaci mogu biti predstavljeni u obliku brojeva, slova, simbola ili bilo koje kombinacije ovih oblika.
Tekst – svaka pisana informacija.
Teskt moze biti napisan rucnom, pisacom masinom, stampan.
Slike – to su informacije u vizuelnoj fomri.

Ljudi – korisnici IT aplikacija – usersi su ljudi koji primenjuju IT u svom privatnom I poslovnom zivotu.
Razlikujemo 4 tipa korisnika:
1. Neposredno (hands-on) korisnici – to su ljudi koji kompjutere I komunikac sisteme upotrebljavaju direktno,
stupajucu u direktnu interakciju s njima radi unosenja obrade skladistenja I preuzimanja podataka.
2. Indirektni trajni korisnici – ne rade direktno na kompjuteru ali ostvaruju korist od ITa tako sto putem njih
primaju izvestaje, uspostavljaju komunikac…
3. Korisnicki menadzeri – ljudi odgovorni za nadgledanje aktivnosti koje u sebi sadrze ili na koje utice IT
(user managers). Oni ne moraju licno koristiti IT ali moraju obezbediti clanovima tima potrebna znanja I
vestine u ovoj oblasti.
4. Stariji (senior) menadzeri – za zadatak imaju da u proizvode, usluge I opstu strategiju svoje kompanije
inkorporiraju sve mogucnosti koje nudi IT Oni stalno procenjuju stepen ovisnosti kompanije o ITju,
IT profesionalac – osoba koja je zaduzena za nabavku, razvoj, odrzavanje I ispravno funkcionisanje hardvera
I sofrvera za kompjutere I komunikac mreze.
Kategorije IT profesionalaca:
1. Programeri – koriste programske jezike radi kreiranja softvera za komp I komunikac mreze
2. Analiticari sistema – u saradnji sa krajnjim korisnicima definisu zahteve koje neka aplikacija mora da
ispuni.
3. Dizajneri sistema – formulisu specifikacije konkretnih aplikacija I dizajniraju karakteristike prilagodjenog
softvera. (ponekad ove tri uloge mogu biti povezane u jednoj osobi)
4. Web dizajneri – su tezisno usmereni ka projektovanju aplikacija za internet I www. Aplikacije koje
projektuju cesto ze nazivaju na webu zasnovanim aplikacijama(web enabled)
5. Menadzeri projekta – zaduzeni su za koordinaciju svih aktivnosti na razvoju nekog konktretnog projekta I
upravljaju citavim timom programera/analiticara
6. Mrezni specijalisti – obavljaju poslove iz oblasti dizajniranja, funkcionisanja I upravljanja kompjuterskim
komunikacionim mrezama, ukljucujuci vezu sa internetom.
7. Instruktori – provode najvise vremena u radu sa krajnjim korisnicima, pomazuci im da nauce da vesto I bez
napora koriste hardverske I softverske komponente sistema.
8. Kompjuterski operateri – nadgledaju funkcionisanje kompjutera u centrima za obradu podataka(lokacijama
na kojima su smesteni veliki I midrange komp sistemi).
Kompjuteri jos startuju aplikacije, ubacuju magnetne trake..itd..

Procedura - detaljno razradjen process, tj skup instukcija za postizanje konkretnih rezultata.

Zahtevi koje svaki uspesan Chieh Information Officer mora da ispuni:


- svest o tome da je poslovna strategija kormilo koje upravlja IT planiranjem
- snazna vizija o tome sta sve IT moze uciniti na realizaciji strateskih ciljeva
- tehnicka sposobnost za projektovanje takve IT structure koja ce obezbediti jeftine I brzo reagujuce servise za
sve
- sposobnost neprekidne analize poslovnih procesa I njihove automatizacije u cilju povecanja aktivnosti
-posedovanje efikasnih programa za upravljanje ljudskim resursima kao I vestina potrebnih za prozivodnju
dobro obucenih IT strucnjaka I krajnjih korisnika

Operativne procedure definisu na koji nacin neki sistem ili aplikaciju treba koristiti, koliko cesto je
upotrebljavati, ko je ovlascen za njenu upotrebu I gde treba da zavrse rezuultati obrade podataka I informacija.
Backup procedura definise na koji nacin treba kreirati rezervne kopije podataka , informacija.
Rezervne kopije su pouzdano sredstvo za zastitu protiv gubitaka podataka, informacija I softverskih
programa.
Procedure za povratak definisu aktivnosti koje treba preduzeti u slucaju da je potrebno obnoviti podatke,
informacije ili neki softverski program.
Bezbednosne procedure se dizajniraju u cilju zastite centara za obradu podataka. Komunikacijskih mreza,
kompjutera I drugih IT komponenata.
Bezbednosni softver IT menadzerima omogucava ogranicavanje pristupa bazama podataka, uredjajima za
pogon diskova, cak I U/I uredjajima.
Antivirusni softver skrenira sve dolaze e mail, doc I druge filove.
Razvojne procedure omogucavaju IT profesionalcima da na efikasniji nacin definisu potrebe korisnika.

Personalni (jednokorisnicki) sistem – tipicno korisnti samo jedna osoba, ovaj sistem je potpuno samo stalan
I nije povezan sa drugim kompanijama niti se deli sa drugim ljidima.
Prednosti – mogucnost prilagodjavanja
Visekorisnicki sistemi – su sistemi u kojima veci broj korisnika zajednicki upotrebljava jedan ili vise
hardverskih sistema, programa, informacija, ljudi I procedura.
- Svaki visekorisnicki sistem ima trojaku namenu:
Povecanje produktivnosti I efikasnosti ljudi koji koriste aplikacije, povecanje produktivnosti I efikasnosti
organizacija u kojima su te aplikacije instalirane, poboljsanje kvaliteta usluga koje se pruzaju ljudima koji su
oslonjeni na korisnike visekorisnickih aplikacija.
Najvazniji razlozi upotrebe visekorisnickih sistema:
Zajednicko koriscenje kompjutera, zajednicko koriscenje hardvera, zajednicko koriscenje softvera, zajednicko
koriscenje informacija, zajednicko koriscenje komunikacija.

Glava III
Internet, mreza svih mreza, nastala je 60tih godina.
Softver koji omogucava pristup internetu izvrsava se na idividualnim radnim stanicama(workstations) ili
takozvanim klijentskim kompjuterima.
Klijentski kompjuter je komp koji pistupa ifnormacijama uskladistenim na serverskom kompu.
Serverski komp. Je komp koji u sebi sadrsi podatke I informacije kojima se moze pristupiti preko klijent
komp.
Klijent-server konfiguracije je tip komp konfigurac u kojoj se svi zahtevi za preuzimanje podataka I
informacija prenose putem mreze.
Surf(surfing) je kretanje po razlicitim mrezama koje su medjusobno povezane, tj umrezene (internetworked)

Vinton Cerf je od strane mnogih priznat kao otac interneta.


Njegov osnovni princip kaze da bi svakom coveku trebalo omoguciti nesmetanu komunikaciju sa drugim
ljudima.
- Projektovao je TCP/IP protocol na kom se I danas zasniva internet.
Svaki korisnik interneta poseduje adresu preko koje salje I prima poruke.

Mogucnosti interneta:
1. Komuniciranje – mozete uspostaviti kontakt I razmenj infor s prijateljima bilo gde u svetu
2. Preuzimanje – mozete pristupiti obilju podataka I informacija koje su smestene na drugim kompovina ili
sajtovima na mrezi, morezete preuzeti(retrieve) kopije razlicitih infor.
3. Kupovina I prodaja – na netu mozete kupo-prodavati sve vrste prozi I usluga.

Mogucnosti komunikacije:
E-mail – electronic mail – najsire koriscena funkcija neta.
Mailing liste – svaka mailing lista ima svoje pretplatnike koji primaju poruke uskladu tekuce diskusije na temu
kojoj jet a lista posvecenaporuku najpre pogledaju moderatori kako bi se proverilo da li je ta poruka u skladu
sa porklamonavnom namenom konkretne mailing liste.
Moderisana mailing lista – je m lista u kojoj svaku pojedinacnu
Diskusione grupe(newsgroups) globalna podrucja za diskusiju, gde svoje misljenje mozete iskazati da drugi
mogu da ga procitaju
Kolekcija diskusionih grupa se obicno oznacava terminom usenet, sto je skracenica od users netrwork.
Chat sesije interaktvina diskusija, gde ucesnici mogu svoje stavove I ideje razmenjivati elektronskim putem,
jos se naziva internet caskanjem na daljinu(IRC internet relay chat)
Instant poruke konbinacija caskanja u realnom vremenu I elekronske poste, gde se velikom brzinom
razmenjuju kratke poruke
Instant poruke se salju zahvaljuci pruzaocima usloga ISP internet service providers, kao npr AOL.
Internet telefonija usmena konverzacija u ralnom vremenu izmedju komp na netu
Telnet mrezna mogucnost daljinskog prijavljivanja na bilo koi komp na netu sa nekog udaljenog kompa koji
korisnik u datom trenutku upotrebljava
Preuzimanje
FTP (file transfer protocol) sluzi za prenos fajlova koji u sebi sadrze dokumenta ili softver izmedju kompova
na netu
Web direktorijum lista web sajtova I njima pripadajucih URL adresa sortiranih po temama
Pretrazivaci softverski programi koji su u stanju da na webu pronadju sajtove koji odgovataju kljucnoj reci
unetoj od strane korisnika
Portal mrezni prelaz(gateway) ili cvoriste(hub) na internetu preko kojeg mozete posecivati neke druge
sajtove. Portal zadovoljava potrebe korisnika koji zele da na jednom mestu imaju linkove ka svim ostalim
sajtovima koji ih interesuju.
Vertikalni portali su specijalizovani za pruzanje informacija vezanih za konkretnu oblast kao sto je npr auto
mobilska industrija.
Webcasting unapred pripremljeno automatsko isporucivanje ili trz stekovanje (push) informacija od interesa
direkno na korisnicki desktop komp
Streaming (reprodukcija u realnom vremenu) preuzimanje I reprodukavnje audio, video I drugih
multimedijalnih sadrzaja na zahtev korisnika pri cemu se njihova reprodukcija vrsi istovremeno sa
downloadom

Kupovina I prodaja
E-commerce obavljanje kuporodajnih aktivnosti preko interneta.

Spam je zargonski izraz za postovanje identicnih poruka na desetinama, stotinama I hiljadana potpuno
reazlicitih diskusionih grupa.
Trolovi su tzv petarde odnosno poruke uvredljive sadrzine.
FAQ cesto postovljana pitanja
Internet telefonija voice over IP(internet protocol), prenosenje u realnom vremenu glasovne konverzacije
izmedju kompjutera na internetu.
Netiquette je lista jednostavnih pravila I smernica koja ljudima pomaze da izbegnu neka od najcescih gresaka
u mreznoj diskusiji
Telnet je mrezni servis koji omogucava daljinsko prijavljivanje na neki komp sa bilo kog kompjutera koji
koristite u datom trenutku

Protokol za prenos fajlova FTP je metod komunikacije koji omogucava konektovanje I prenos fajlova ka
nekom udaljenom kompjuteru(upload) odnosno skinadnje(download) fajlova sa njega.
Web direktorijumi sadrze listu web sajtova I njihovih URL razvrstanih po temama.
Da biste zeljeni saj pronasli uz pomoc nekog web direktorijuma neophodne je dam u neophodno saopstite
kljucnu rec.
Pretrazivaci(search engines) su softverski programi koji pretrazuju web u potrazi za sajtovima koji
odgovaraju kljucnoj reci unetoj od strane korisnika. Najpoznatiji Google I Alta Vista.
Push (guranje) sposobnost nekog web sajta da preko interneta korisnikovom kompnujeru automatski
isporucuje odredjene vrste informacija.
Channel (kanal) web sajt koji je namenjen za automatsku isporuku informacija prema korisnickim
kompjuterima primenom push metoda.
Korisnici interneta (users) su ljudi koji nastupaju u interakciju sa internetom sa ciljem pregleda, preuzimanja
ili ponude sopstvenog sadrzaja.
1944 je internet servis postao dostupan za komercijalnu upotrebu.
Od jezika najvise se koriti Engleski, japanski, nemacki, kineski, francuski…
Pruzaoci usluga(service providers) mogu se podeliti u dve kategorije
Pruzaoci internet usluga(internet service providers) nude mogucnost pristupa internetu tako sto deluju kao
veza izmedju korisnickih kompjutera I interneta.
Pruzaoci aplikativnih usluga(application service providers) su kompanije koje se bave razvojem, instaliranjem
I rukovanje IT aplikacija na internetu za potrebe korsinika.
Prednost angazovanja ASP proajdera je sto oni u potpunosti preuzimaju odgovornost za odrzavanje
konkretnog servisa obezbedjujuci da on uvek bude dostupan korisnicima.

Sadrzaj – informacije koje se distriburiaju preko interneta.


Ponudjaci sadrzaja(content providers) su pojedinci I kompanije koje korisnicima ude informacije putem neta.

Provajderi infrastructure su kompanije koje obezbedjuju resurse za koriscenje interneta.


Oni upravljaju I rukuju mrezom komunikacijskih kanala preko koej se fizicki prenose podaci izmedju
korisnika I ponudjaca sadrzaja. Ovu mrezu cine kompanije koje se bave fiksnom I mobilnom telefonijom,
kablovskom televizijom I satelitskim prenosom podataja,
Provajderi mrezne infrastructure - zjd naziv za razne kompanije poput onih koje se bave fiksnom I
mobilnom telefonijom, kablovskom televizijom I satelitskim prenosom podataka, a koje ujedno upravljaju I
ruku mrezom komunikacijskih kanala preko koje se fizicki prenose podaci izmedju korisnika I ponudjaca
sadrzaja.
Provajderi infrastrukturnih komponenata – kompanije koje obezbedjuju komp hardver I softver neophodan
za uptrebu i funcionisanje mreze kao I za preuzimanje I skladistenje sadrzaja sa interneta,

Dve najznacajnije agencije ciji se posao sastoji u dodeli naziva domena I promociji standarda su ICANN I
IETF
Internet corp, for assigned names and numbers ICANN je neprofitna organizacija fromirana sa ciljem da
preuzme potpunu odgovornost za raspodelu IP adresnog prostora, definisanje razlicitih protokola, upravljanje
sistemom naziva domena(DNS) I upravljanje sistemom tzv root servera. Sveopsti koordinator.
Internet engineering tast force IETF je veliko medjunarodno udruzenje mreznih dizajnera, operatora,
dobavljaca I istrazivaca zainteresovanih za razvoj arhitekture interneta I njegovo besprekorno funkcionisanje.

Internet adrese – svaki korisnik ima internet adresu I ona se sastoji iz cetiri dela:
1. Licna identifikacija korisnika
2. Naziv host kompjutera
3. Naziv institucije ili organizacije
4. Naziv domena

Sistem naziva domena – identifikacija pojedinacnih kompjutera ne mrezi vrsi uz pomoc numerickih adresa
sacinjenih od nizova brojeva koje se jos nazivaju njhovim internet protocol (IP) adresama.
Posto bi prosecan korisnik tesko mogao da upamti vise od nekoliko adresa u ovakvom numerickom obliku,
kreiran je naziv domena (domain name sytem) Naziv domena predstavlja nazive kompjutera na netu koji se
lako pamte.
Naziv domena najviseg nivoa zavisi od namene organizacije .com, .net, .org
Svaka drzava I svi globalni nazivi domena posedujusopstveni registar domena.
Root serverima se nazivaju13 kompjutera razmestenih po razlicitim delovima sveta u kojima se cuvaju
internet adrese svih globalnih I zemaljskih registara.
Registar – autoritativna baza podataka sa nazivima domena I odgovarajucim IP adresama
Registratori - supaju u interakciju sa rehistrantima/potrosacima, unose podatke u bazu podataka registra
Registranti – posednici naziva domena
Svi nazivi domena zajedno cine stablo - tree, koje se grana nadole od korenog – root fajla.
URL uniform resource locators – adresa nekog dokumenta na WWW
Komponente URLa:
- identifikator protokola http://
- slova www
- jedinstveni registrovani naziv domena
- naziv registra .edu .com
URL se odredjuje na osnovu internet adrese konkretnog web sajta.

FTP adrese – struktura URL adresa uglavnom ostaje nepromenjena prilikom preuzimanja ilii slanja
informacija ka nekom FTP sajtu, razlika je samo sto umesto http treba uneti oznaku ftp protokola.
Npr ftp.microsoft.com
WWW world wide web – skup elektronskih dokumenata, tzv web stranice koje su medjusobno povezane
putem interneta
Hiperlinkovi – reci I/ili ismboli istaknuti svojom bojom, trepterenjem ili time sto su podvuceni crtom, koji
sluze za medjusobno povezivanje srodnih dokumenata na webu.
Polazna stranica home page – prva stranica bilo kog web sajta koja identifikuje citav sajt I pruza informacije
o sadrzaju elektronskih dokumenata koji predstavljaju sastavni deo tog sajta.
HTML hypertext markup language je skup komandi kojima se definisu pozicija, dimenzije I boja prikazanog
teksta, kao I lokacija grafickih informacija I eventualno ubacenih audio I video isecaka.
Komandama HTMLa se takodje definisu reci ili slike koje ce igrati ulogu hiperlinkova ka drugim
dokumentima.
HTML jezik se sastoji od niza tzv tagova za podesavanje sekcija teksta koje ce biti prikazane na web stranici.
Web citac browser je program namenen klijent kompjuterima koji je dizajniran tako da moze pouzdano
locirati I prikazivati informacije sa WWW
Graficki web citac je vrsta web citaca koji je u stanju da osim tekstualnog prikazuje I slikovni sadrzaj web
stranice.

Web stranice imaju: naslovnu liniju(title bar prikazuje naziv web citaca I naslov stranice koja je u njemu
trenutno prokazana), linija menija(menu bar sadrzi komande web citaca vezane za kreiranje, editovanje,
navigaciju I iniciranje nekih specijalnih akcija u vezi otvorene web stranice), net sajt(prikazuje adresu web
sajta kome pripada trenunto otvorena stranica), paleta alata(toolbar sadrzi ikonice koje omogucavaju brzo
aktiviranje npr forward, back, opet..), in line slike (grafika umetnutau vrh web stranice, hiperlinkovi(linkovi u
obliku ikonice ili teksta), statusna linija(prikazuje adresu do koje vodi link iznad koje se nalazi pokazivac
misa), linije za skrolovanje.

Navigacija na Webu – Upotreba pretrazivaca nam olaksava da nadjemo zeljene informacije, sajtove.
Web direktorijum predstavlja listing sa informacijama uredno slozenim po kategorijama.
Dodacima za web citace (plug ins) se nazivaju softverski programi koji prosiruju mogucnossti vaseg internet
citaca tako sto ga obogacuju dodatnim karakteristima.

Glava IV
Centralna jedinica za obradu CPU – deo kompjuterskog hardvera koji izvrsava programske isntrukcije I
obavlja one aktivnosti kompjutera koje su vezane za obradu podataka.
CPU je sastavljen od kolekcije elektronskih kola, sacinjenih od vise miliona tranzistora koji su smestenu
unutar integrisanih kola.
Integrisana kola se jos nazivaju I cpovima ili mikrocipovima, jer su ti tranzistori urezani u minijaturne
silicijumske plocice.
Svaki tranzistor je elektronski prekidac, koji se moze nalaziti u dva moguca stanja – otvoren ili zatvoren.
Integrisanje - smanjenjem dimenzija pojedinacnih tranzistora omoguceno je da veci broj njih bude spakovan
na jednom cipu.
Control unit (kontrolna jedinica) – deo procesora koji nadgleda I kontrolise sve aktivnosti kompjutera u
skladu sa primljenim instrukcijama.
Instrukcije – detaljni opisi aktivnosti koje treba izvrsiti tokom unosa podataka, njihove obrade, prikazivanje
izlaznih rezultata I prenosa informacija.

Aritmeticko/logicna jedinica ALU – deo procesora u kome se izvrsavaju aritmeticke I logicke operacije.
Aritmeticke operacije: sabiranje, oduzimanje, mnozenje I deljenje.
Logicke operacije: njima se vrsi poredjenje jednog elementa informacije sa drugim. Ovim poredjenjem se
odredjuje da li je jedna stavka veca, manja ili jedna drugoj.
Kada je slucaj Vece je od (>) – ALU uporedjuje vrednosti da bi ustanovio da li je jedna veca od druge. Manje
je od (<), suprotno, jednako je (=).

Memorija – svaki uredjaj koji je u stanju da podatke sacuva u formau koji neka masina moze da prepozna.

Primarna memorija – primarno skladiste je skladisni proctor unutar samog kompjutera. Tu se podaci samo
privremeno cuvaju dok komp izvrsava instrukcije.

Sekundarno skladiste- je skladisni medijum koji je spoljni u odnosu na komp ali sa kojeg komp moze
ocekivati podatke.
Memorijski proctor se koristi za: smestaj programa operativnog sistema, aplikativnih programa, privremeno
cuvanje podataka, skladistenje ostalih podataka, kao dodatni prostor.

Bajt – skladisna lokacija u memoriji, kolicina memorije koje je potrebna da se uskladisti jedna cifra, slovo ili
neki drugi znak.
Kapacitet memorije se obicno izrazava jedinicama vecih od bajta:
Kilobajt K-byte, KB, 1000 bajtova
Megabajt M-byte, MB, million bajtova
Gigabajt G-byte, GB, milijardu(odnosno billion) bajtova
Terabajt, T-byte, TB, trillion bajtova

RAM random-access memory – memorija u koju se podaci I informacije mogu zapisivati ili iz nje ocitavati
samo dok je komp ukljucen.
Dva tipa RAM memorije su u sirokoj upotrebi:
DRAM – dinamicki RAM – je osnovna komponenta svakog kompjutera. U DRAM cipovima podaci I
informacije se cuvaju dinamicki, dakle komp ih ne cuva beskonacno dugo, vec ih neprestano osvezava.
SRAM – staticki RAM – sadrzaj SRAM cipova se moze odrzavati tokom neogranicenog vremenskog
intervala, bez potrebe za konstantim elektronskim osvezavanjem.
Ovi cipovi su brzi od DRAM cipova, ali su znatno manje kompaktni.

ROM read-only memory – tip skladisnog prostora koji omogucava direktan pristup svim memorijskim
lokacijama, a podaci I informacije se u njemu mogu cuvati cak I nakon isklucenja kompkutera I izvora
napajanja.
Postoji nekoliko varijacija ROM memorijskih modula, tzv programabilnni ROM (PROM) cipovi, koji su
originalno razvijeni kao alat za testiranje novim ROM mogula pre nego sto udju u serijsku proizvodnji, mogu
se modigikovati u odnosu na njihovo fabricko stanje ali samo jednom. Ove modifikacije nisu reverzibilne. S
druge strane podaci I ifnormacije koje su zapisane na tzv izbrisivim(erasable) programabilnim ROM
(EPROM) cipovima mogu se brisati kupanjem cipova u ultraljubicastoj svetlosti, jer se tako ponistava
elektricni naboj pomocu kog su kreirane originalne vrednosi podataka I informacija.
Reprogramiranje elektricno izbrisivih programabilnih ROM (EEPROM) cipova vrsi se tako sto se
elektronskim putem stvara napon koji je inverzan naponu upotrebljenom za pocetno nosenje podataka I
informacija.
Flash memorija – je jedna vrsta EEPROM cipa, koji se vise koristi za skladistenje podataka nego kao RAM.
To je crvsta memorija koja omogucava brzo skladistenje I preuzimanje podataka I veoma je malih dimenzija.

PCMCIA memorijske kartice – kartice dizajnirane u cilju prosirenja memorije kompjutera.

Speedpass – elektronski citas smesten unutar pume koji komunicira sa malim predajnikom sa priveska
kljuceva kola I kako se blizi auto benzinskoj pumi daljinski salje podatke, I automatski se izbacuje priznanica I
sipa gorivo I kol koju obicno sipate.

Zahvaljujuci slotovima za PCMCIA kartice, na laptop se moze prikljuci cd rom, fax, hard…

Ploca – hardverski uredjaj na kome su smesteni cipovi I pripadajuca elektronska kola.


U svim tipovima kompjuera processor je smesten unutar hardverske komponente koja se naziva sistemskom
jedinicom. To je hardverska jedinica koja omogucava smestaj kompjuterskog procesora, memorijskih cipova,
portova I dodatnih ploca.

Bootovanje (startovanje) – process ukljucenja kompjutera I izvrsavanje ugradjenog programa za


samoproveru.
Cold boot (hladno startovanje) – tokom ovog procesa sistem se ukljucuje I pokrece iz iskljucenog stanja.
CPU pokrece program za startovanje iz ROM BIOSa, vrsi samoproveru ukljucenja I ucitava operativni sistem
sa hard diska u memoriju racunara.
Warm boot (toplo startovanje) – prilikom restartovanja racunara, BIOS zna da je operativni sistem vec
podignut(tj da su podaci zapisani na odg. Memorijske lokacije u memoriji I da su vec proverene od strane
BIOSa) te stoga preskace izvrsavanje POST testa.

Mikroprocesor – je najmanji tip procesora, kod kojeg su sve procesorske sposobnosti kontrolne I ALU
jedinice smestene na jednom cipu.

Najpopularniji procesori – Intel


Intel Celeron – kreirani za ekonomicnije PC trziste, Intel Pentuim M – namenjeni prenosivim racunarima,
Intele Celeron M – za potrebe jeftinijeg laptopa, Intel Xeon – dizajnirani za radne stanice I servere, Inter
Itanium – isto za rane stanice.

Power PC mikroprocesori – do njihove pojave je doslo zbog: zelje proizvodjaca da ostvare snagu I brzinu za
specificne grupe aplikacija I zbog toga sto su pojedini proizvodjaci sebi postavili cilj da sopstvenim
proizvodima obezbede prednost u odnosu na konkurente. Proizveli ga Apple I IBM.

Ostali tipovi mikroprocesorskih cipova – intelu najozbiljnija konkurencija je amd.

Memorijski cipovi - Single in-line memory module SIMM – memorijska kartica sa vise cipova koja se
ubacuje u odgovarajuci slot na maticnoj ploci kompjutera. (jednostruki linijski modul)

Hibernation mode – je kreiran u cilju smanjenja utroska energije I produzenja trajanja baterije izmedju
punjenja. Dok je komp u hibernenciji prekida se izvrsavanje svih poslova a svi podaci iz radne memorije,
zajedno sa detaljima toka njihove obrade, bivaju uskladisteni na hard disku. Komp je prakticno iskljucen.

Instalirana memorija – kolicina memorije koju je proizvodjac ugradio na maticnu plocu, maksimalna memorija
– gornja granica kolicine memorije kojom je processor u stanju da upravlja.
Portovi - su elementi koji omogucavaju povezivanje ulazno/izlaznih uredjaja I uredjaja za skladistenje
podataka sa kompjuterom.
Tzv paralelni portovi se obicno koriste za povezivanje stampaca sa PCijem, dok serijski I mrezni portovi
najcesce sluze za medjusobno povezivanje uredjaja za komunikaciju.
USB portovi su karakteristicni sto omogucavaju tzv vrucu zamenljivost(hot swapping) prikljucenih uredjaja,
sto znaci da se uredjaji mogu prikljucivati I odvajati od kompa bez njegovog iskljucivanja tj reseta.
USB universal serial bus – omogucava prikljucenje cak 128 razlicitih preriferisjkih uredjaja.
Ekspanzioni slot – prikljucak (slot) na maticnoj ploci, koji korisniku omogucava ugradnju dodatnih
stampanih ploca.

Fastpass karice u Diznilendu skracuju vreme provedeno cekajuci u redovima.

Dodatna ploca (add in board) je stampana ploca koja se moze naknadno ubaciti u kompjuter radi
prilagodjavanja njegovih mogucnosi I karakteristika.
Tipovi dodatnih ploca: akceleratorska kartica (povecava brzinu rada kompa), kontrolerska kartica (omogucava
priljuac stampaca I eksternih skladista), koprocresorska kartica (sadrzi na sebi specijalne cipove koji
povecavaju brzinu obrade podataka), graficka kartica (omogucava upotrebu displeja), kartica fax modema,
kartica prenosenja memorije, SCSI adapter (omoguvava prikljucak razlicitih periferijskih uredjaja), zvucna
kartica, tv kartica, glasovna kartica.

Ranije, korisnici su morali da informisu tj da podese (tweak) komp o svakoj znacajnijoj promeni konfiguracije,
sa uvodjenjem plug and play tehnologije ovaj korak je postao suvisan. Korisnici zahvaljuci PaP mogu da na
komp instaliraju razlicite uredjaje pri cemu ce komp sam izvrsiti interna podesavanja.

Masinski ciklus je process koji izvrsava kontrolna jedinica procesora a sastoji se od cetiri koraka:
1. Dodavanje (fetch) preuzimanje sledece po redu instrukcije iz memorije racunara
2. Dekodiranje (decode) prevodjenje programske instrukcije u niz pojedinih komandi koje komp moze da
razume I izvrsi
3. Izvrsavanje (execute) konkretnih akcija pozvanih od strane preuzetih programskih instrukcija
4. Skladistenje (store) zapisivanje rezultata obrade podataka u memoriju racunara,

Prva dva koraka su ciklus instrukcije(I ciklus) a druga dva izvrsni ciklus(E ciklus)

Registri – privremeni skladisni prostori unutar samog procesora.


Unutar registra se razmena podataka moze obavljati brze nego u glavnoj memoriji, u njima se privremeno
cuvaju podaci.
U skladisnim registrima se privremeno cuvaju podaci preuzeti iz memorije I cekaju na obradu.
Adresni registri sadrze adrese podataka koji ce biti upotrebljeni prilikom izvrsavanja konkretne instrukcije
Akumulatori – unutar njih se cuvaju se rezultati izdracunavanja sukcesivinih operacija
Registri opste namene – u njima se po potrebi mogu cuvati podaci, adrese ili rezultati aritmetickih operacija.

Brzina procesora – se meri u: milisekundama(hiljaditim delovima sekunde), mikrosekundama(milionitim


delovima sekunde), nanosekudnama(milijarditim delovima sekunde) ili u pikosekudama(trilionitim delovima
sekunde).
Procesori I njihovi cipovi uglavom se mere mikro I nano sekundama.

Drugi nacin merenja brzine rada kompa odnosi se na ukupan broj programskih isntrukcija koje processor moze
da izvrsi u jednoj sekundi.
Milion isntrukcija u sekundi – MIPS
Brzina kompjutera moze se meriti I megaflops-ima, odnosno milionima operacija sa pokretnim decimalnom
tackom koje processor moze da izvrsi u jednoj sekundi.
Operacije sa pokretnom decimalnom tackom – termin koji se odnosi na pomeranje decimalne tacke prilikom
izvrsavanja razlicitih aritmetickih operacija.
Megaflops je merna jedinica koja pokazuje koliko detaljnih aritmetickih izracunavanja process moze izvrsiti u
sekundi.

Na brzinu rada kompjutera uticu: sistemski sat (takt), sirina magistrale, velicina reci, raspoloziva memorija.

Na pojavu mreznog racunarstva uticala su dva faktora: jedan se odnosi na stalno povecanje snage
pojedinacnog mikroprocesora, a drugi faktor lezi u cinjenici da procesori vecinu vremena provode potpuno
besposleni(idle) cekajuci da korisnik pokrene neku aplikaciju ili nesto sl.
Tehnika mreznog izracunavanja koristi upravo tu neupotrebljenu komp snagu.

Sistemski sat – system clock je elektronsko kolo koje ustaljenom frenkvecijom generise elektronske impulse
radi sinhronizacije aktivnosti tokom obrade podataka.
Brzina sistemskog sata(odnosno frenkvencija takta) razlikuje se od kompa do kompa, na starijim kompovima
brzina takta se meri megahercima MHz – milionima impulsa u sekundi, nasuprot tome savremeni kompovi
funkcionisu na frenkvencijama velicine nekoliko gigaherca GHz – odnosno milijardi taktova u sekundi.

Magistrala podataka – data bus je magistrala za prenos podataka izmedju centralnog procesora I memorije.
Postoje dva tipa magistrale:
Preko tzv ulazno/izlazne magistrale vrsi se prenos podata ka procesoru I iz njega, tj izmedju periferijskih
jedinica I centralnog procesora.
S druge strane magistrala podataka – data bus, omogucava prenos podataka izmedju centralnog procesora I
memorije.
Sirina magistrale odredjuje kolicinu podataka koja se moze preneti u toku jednog ciklusa.
Vecina kompjutera je opremljena sa 32, 64, 128 bititnim magistralama
Hitachijev mu chip – najsicnusniji bezicni ID uredjaj na svetu

Rec (word) je broj bitova koje neki komp moze jednovremeno obradjivati.

Povecanje brzine rada kompjutera – upotrebom cipova vece gustine, upotrebom kes memorije, primenom ko
procesora, akceleratorskih kartica, primenom RISC metode izracunavanja, metodom nadovezivanja, metodom
paralelne obrade podataka, metodom mreznog izracunavanja.

Kes memorija je specijalna vrsta memorije velikih brzina koja eliminise potrebu neprestanog premestanja
podataka iz glavne memorije ka procesoru I obrnuto.
To je vrsta veoma brze memorije koja igra ulogu celije za privremeno cuvanje/obradu podataka.
Koprocesori – su cipovi specijalne namene koji se obicno postavljaju na zasebnu procesorsku plocu,
dizajnirani da uobicajene funkcije brzo I efikasno izvrsava.
Akceleratorska kartica(ploca) je dodatno stampana ploca koja ima zadatak da kompu omoguci brzu obradu
podataka.
CISC izracunavanje po slozenom skupu instrukcija(complex instruction set computing) je metod obrade
podataka karakteristican po izuzetno cestom premestanju podataka iz I ka glavnoj memoriji usled cega je
upotreba registara veoma ogranicena.
RISC izracunavanja po redukovanom skupu instrukcija je metod obrade podataka kod kojeg se svi podaci
I potrebni za izvrsavanje neke instrukcije preuimaju iskljucivo iz registara.
Mikro kod je skup instrukcija za koordinaciju I izvrsavanje naredbi vezanih za premestanje podataka iz
glavne memorije ka procesoru I obrnuto.
Pipelling(nadovezivanje) metoda podrazumeva da kompjuter otpocinju sa obradom nove instrukcije cim
prethodna instrukcija dostigne prvi sledeci korak u ciklusu obrade.
Paralelna obrada podataka – je metod obrade koji kompu omogucava da se pozabavi razlicitim delovima
jednog problema, tako sto ce veci broj instrukcija istovremeno izvrsavati.
Sekvencijalna obrada je metod obrade podataka kod kojeg je izvrsavanje jedne programske instrukcije
praceno izvrsavanjem sledece instrukcije.
Single instruction/multiple data metod SIMD je metod paralelne obrade kod kog se jedna instrukcija
istovremeno izvrsava nad vise pojedinih podataka.
Multiple instruction/multiple data metod MIMD je metod paralelne obrade koji podrazumeva povezivanje
veceg broja procesora, koji onda paralelno izvrsavaju razlicite programe nad razlicitim skupovima podataka.
Mrezno izracunavanje – grid computing – je process kojim se zauzdava snaga velikog broja kompjutera za
vreme dok su ovi besposleni, da bi se oni zatim upotrebili za obradu aplikacija koje zahtevaju vecu snagu I
brzinu od one kojom raspolaze bilo koji pojedini komp, makar to bio I superkompjuter.

Glava V
Skladistenje podataka je kompjuterski process cuvanja informacija radi njihove buduce upotrebe.
Sekundarno/pomocno skladiste – eksterni skladisni medijum koji kompjuter moze da procita, to je nacin
skladistenja podataka van samog kompjutera.
Skladistenje se smatra vaznim iz tri razloga: Sadrzaj RAM memorije, u memoriji se podaci cuvaju samo dok je
komp ukljucen, memorija obicno nije dovoljno velika da bi se u njoj mogle cuvati znacajnije kolicine podataka
I informacija.

Uredjaji za skladistenje su:


- pouzdani – u njima se podaci mogu cuvati I nakon iskljucenja napajanja
- ekonomicni – uredjaji za skladistenje su jeftiniji od memorije
- kompaktni – ogromne kolicine podataka mogu biti uskladistene na malom prostoru
- prikladni – ti uredjaji su jednostavni za upotrebu I mogu prenositi podatke velikom brzinom

Tipovi uredjaja za skladistenje – svaki uredjaj za skladistenje se moze opistai u odnosu na njegove
mogucnosti citanja/pisanja I karakteristike pristupa.
Podela prema mogucnosti citanja/pisanja
Citanje/pisanje(read/write) – kompjuterske aplikacije mogu koristiti uredjaje za skladistenje kako za belezenje
tako I za ocitavanje podataka sa njih. Glava za citanje pisanje – uredjaj koji podatke belezi usmeravanjem
metalni cestica na medijumu uz pomoc delovanja magnetnog polja.
Sekvencijalno skladistenje – pojedinacni podaci se ocitavaju jedan za drugim.
Podela prema mogucnosti pristupa
Kod sekvencijalnog skladistenja podaci se zapisuju I ocitavaja jedan iza drugog.
Uredjaji za skladistenje sa slucajnim pristupom nude mogucnost direktnog pristupa nekom skupu podataka bez
obzira na fizicku lokaciju na kojj su ti podaci zabelezeni na skladisnom medijumu.

Tehnologija skladistenja podataka – dve najvaznije tehnologije skladistenja podataka zasnivaju se na


magnetnim I optickim medijima.
Skladistenje na magnetnim medijumima – od najranijih dana podaci su bili smesteni na magnetnim trakama.
Magnetna traka je magnetni medijum za skladistenje kod kog se podaci cuvaju na ogromnim kalemovima sa
magnetnom trakom.
Skladistenje na optickim medijumima – ovi medijumi umesto magnetizma koriste svetlost radi belezenja I
ocuvanja ifnormacija. (laseri)

Skladistenje na magnetnim diskovima


Savitljivi diskovi – flexible – se cesto nazivaju disketama I floppy diskovima.
Zaravan – the land, kada fokusirani laserski znak padne na ravnu povrsinu diska – zaravan – izmedju
udubljena, veci njegov deo bica reflektovan nazad ka detektoru.
Udubljenje – the pit, kada fokusirani laserski znas padne na udubljenje na disku, veci deo odbijene svetlosti se
rasipa sa strane, tako da se samo mali deo reflektuje nazad ka detektoru.
Hard disk – crvrsti diskovi sastoje se od veceg broja koncentricno poredjanih ploca izradjenih od aluminijuma
izmedju kojih se krecu glave za citanje/pisanje.
Drajv je uredjaj koji pogoni I upravlja radom magnetnih diskova.
Zapisi(recordi) skup medjusobno srodnih podataka ili informacija kojima se opisuje specificni pojavni oblik
nekog entiteta.

Podrucje za skladistenje podataka na disku – skladisni prostor magnetnog diska podeljen je na staze,
odnosno koncentricne kruznice na disku na kojima se mogu cuvati podaci.
Cilindar – skup svih staza pod istim rednim brojem, sa svakog od pojedinih magnetnih diskova.
Staza – track je prostor za skladistenje podataka I informacija na magnetnoj traci ili disku.
Sektor – deo staze na magnetnom disku. Staze su uvedene radi poboljsanja pristupa podacima ili
informacijama.
Pakete diskova se sastoje od veeg broja pojedinih diskova smestenih u zastitno plasticno kuce.
Lom glave – ukoliko se glava za citanje/pisanje fizivki dodje u dodir sa povrsinom diska.
Skladistenje sa slucajnim tj direktnim pristupom ima skladistenje podataka na magnetnim diskovima.
Paket diskova – uredjaj sacinjen od vise pojedinacnih diskova smestenih u zastitno plastivno kuciste koji se
mogu po potrebi postavljati ili skidati sa disk drajva.
Hard disk kotroler – hardverski interfejs koji moze biti ugradje unutar samog hard drajva smesten na zasebnu
adaptersku karticu ili postavljen na maticnu plocu kompjutera.

Najcesce korisceni tipovi intrerfejsa za hard drajv su:


Integrated drive electronic IDE je standardni elektronski interfejs koji se koristi kao veza izmedju
magistrala.
ANSI – naziv za IDE interfejs je advanced technology attachment ili krace ATA.
Na vecini kompjutera koji se danas mogu naci na trzistu koristi se poboljsana verzija IDE interfejsa pod
nazivom enhanced integral drive electronic EIDE.
Small computer system interface SCSI (SKAZI) razvijen je u cilju povecanja brzine prenosa podataka
izmedju hard diskova I druih periferijskih uredjaja.
Universal service bus USB
FireWire je jedan od najbrzih periferijskih interfejsa, on je po mnogo cemu slican USBu. Za razliku od USB
on je namenjen povezivanju sporijih ulaznih uredjaja. Mogucnost prenosa 400 mbps.

Disk kes – kesiranjem sadrzaja hard distak komp stice mogucnost da u RAM memoriji sacuva one informacije
koje se cesto ocitavaju sa diska. Kesiranjem se znatno ubrzava process ocitavanja podataka jer je za
preuzimanje istih iz kesa potrebno mnogo manje vremena nego kad bi se ti podaci ocitavali sa harda.
Disk ketridz je po svojim karakteristikama slican hard diskovima, za razliku od njih vise su prenosivi.
Ketridz tj hard smesten unutar zastitnih kucista – ubacuje se u disk drajv radi ocitavanja I upisivanja podataka.
Najcesce se koriste za kreiranje rezervnih kopija fajlova I baza podataka uskladistenih na hard disku.

Mogucnosti prosirenja skladisnog prostora – je omoguceno sa dva pronalaska


- RAID – redundant array od independent disks – grupa manjih disk drajvova koji zajedno funkcionisu kao
jedna celina.
Redundantna matrica nezavisnih diskova sastoji se od skupa manjih disk drajvova koji zajedno funkcionisu
kao celina, koju nazivamo matricom(array) drajvova.

Striping RAID tehnologija koristi tzc striping tj metod kombinovanja vise fizickih drajvova u jednu logicku
jedinicu za skladistenje podataka.

RAID nivoi – postoji nekoliko nivoa u zavisnosti od zeljenog stepena zastite protiv gubitka podataka ili pojave
otkaza nekog od fizickih drajvova.
Nivo sa oznakom RAID sastoji se od grupe trakasto podeljenih disk drajvova kod kojih su podaci ravnomerno
rasporedjeni na sve drajvove podsistema.
Iako RAID 0 omogucava zeljeno povecanje brzine ocitavanja I upisivanja podataka, on ne nudi nikakvu
zastitu u slucaju otkaza jednog ili vise drajvova.
Neophodnoje obezbediti tzv toleranciju greske – tj sposobnost kompjuterske aplikacije da nastavi sa radom I
nakon otkaza nekog drajva.
RAID 1 se jos naziva I preslikavanjem diskova, I to je najcesce korisceni oblik
RAID a se sastoji u kreiranju parova drajvova unutar matrice pri cemu oba drajva u svakom paru sadrze
potpuno identicne podatke.

Preslikavanje diskova mirroring – najcesce korisceni oblik RAIDa sastoji se u kreiranju parova drajvova
unutar matrice pri cemu oba drajva u svakom paru sadrze potpuno identicne podatke.

Mreza skladisnih prostora SAN storage area network - podrazumeva se visokobrzinska mreza ili sistem koji
omogucava da razliciti tipovi uredjaja za skladistenje podataka budu zajednicki koriscene od strane svih
korisnika.
Prednosi SAN mreze – zajednicko koriscenje najrazlicitijih uredjaja za skladistenje, objedinjavanje skladisnih
reursa, odvajanje kompjuterskih od skladisnih zahteva, pristup podacima uz toleranciju gresaka.

Ostali tipovi uredjaja za skladistenje


USB drajv – sastoji se od flash memorije I USB prikljucka.
Zip drajvovi – su prenosivi uredjaji kod kojih se za skladistenje podataka koriste cvrsto upakovani I zamenljivi
SuperDisk je naziv uredjaja za skladistenje podataka ciji kapacitet iznosi 120 MB.

Na magnetnim trakama se podaci skladiste uz pomoc glave za citanje/pisanje koja predstavlja sastavni deo
drajva za pogon trake.

Ranije su se za PC racunare primenjivali ketridzi sa magnetnom trakom sirine cetvrt inca(quarter inch tape
carriage QIC)

Standard digitalnog skladistenja – digital data storage DDS


Digitalne audio trake – DAT – magnetne trake kod koje se primenjuje specijalan nacin belezenja podataka, tzv
helikoidno skeniranje
Advanced intelligent tape – AIT - alternativni metod skladistenja podataka na magnetnu traku, namenjen PC
racunarima
Najoriginalnija karakteristika AIT formata lezi u naprednom interfejs sistemu pod nazivom memorija u kaseti
– memory in casete MIC

Opticko skladistenje podataka – informacije se na optickim diskovima zapisuju po kruznim stazama.


Dok se na floppy disketama moze kreirati 25 do 100 staza po incu na hard diskovima je moguce I po nekoliko
stotina.
CD ROM – kompakt disk read only memorija je originalno preuzet I adaptiran iz tehnologije muzickih
diskova.
Standardni CD ima precnih 4.27 inca I kapaciteta je 650mb, mini CD je precnika 3.15 inca I kapaciteta je
185mb, business card CD je podvarijanta mini CD I naziva se personalnim kompakt diskovima PCD na njega
moze biti uskadisteno 20 I 60mb.
Prednosti CD-ROM diskovi se odlikuju brojnim prednostima: to je najjeftiniji nacin skladistnja ogromnih
kolicina podataka, CDi su izdrzljivi I jednostavni za rukovanje, informacije na njima se mogu cuvati
godinama.
Nedostaci CD-ROM preuzimanje podataka sa ovih diskova je znatno sporija nego kod magnetnih diskova.
Danas su u upotrebi: CD-R diskovi – omogucavaju korisniku da informacije na njih zabelezi samo jednom ali
ih moze ocitavati bezbroj puta; CD-RW diskovi – u sebi kombinuju mogucnost brisanja I izmene uskladistenih
podataka koja je karakteristicna za magnetne medijume sa trajnoscu.
CD recorder – CD pisac, tj rezac, prikljucuje se na PC I sluzi za zapisivanje podataka na kompakt diskove.
Kompjuterska potpomognuta akvizicija I logisticka podrska – CALS – computer aided acquisition and logistic
support – je program kreiran sa ciljem da se njima zameni ogromna kolicina stampanih informacija potrebnih
za koriscenje I odrzavanje vazduhoplovnih sistema.
DVD digitalni video disk – po dimenzijama se ne razlikuje od CDa. Ali se odlikuju znatno vecim kapacitetom
od 4.7gb,.
DVD RAM diskovi su namenji PC.

Interakcija sa kompjuterima:
Ulazni uredjaji su sredstvo preko kojeg se cpu “hrani” ulaznim podacima. Dok izlazni uredjaji omogucavaju
da rezultai obrade postanu dostupni spoljasnjem okruzenju kompjutera.
Tastatura – I ako sve tastature imaju istu namenu razlikuju se u pojedinostima, npr
Znakovima – karakteri, na trzistu se mogu naci tzv alfabetni I simbolicki tipovi tastatura. Rasporedu tastera –
QWERTY se najcesce koristi u zemljama engl govornog podrucja.
Tasterima specijalne namene - funkcijski tasteri su namenjeni za pomoc korisniku prilikom unosenja
podataka, rastavljivost – wireless.
Terminali – kombinacija tasture I video ekrana koja je u stanju da primi I na ekranu prikaze ulasne podatke,
kao I da prikaze izlazne podatke od strane kompjutera.
Tri osnovne vrste teminala:
Glupi (dumb) terminali ne poseduju sposobnost obrade podataka. Odnosno u sebi nemaju niti
aritmeticko/logicku jedinicu. Oni koji ih imaju nazivaju se inteligentim intervalima.
Bankomati – automated teller machines ATMs, to su inteligentni terminali sa ogranicenom funkcijom koji na
sebi sadrze mali video displej tastaturu I eventualno zvucnik.
Terminali na prodajnim mestima – point of sale terminall, su u sirokoj upotrebi u robnim kucama,
samoposlugama, prodavnicama.
Skeneri – automatizacija izvora podataka je metod unosa podataka kod kojeg podaci ulaze u kompjuter
direktno iz njhovog pisanog ili stampanog oblika.
Skeniranje je process tokom kog se rukom pisani ili stampani procesi prevode u digitalnu formu.

Glava VI
Baza podataka – skup podataka I informacija o objektima od interse, organizovanih na nacin koji omogucava
njihova jednostavno preuzimanje I dalju obradu.
Sistem za upravljanje bazom podataka – database management system je softverski program koji
korisnicima omogucava efikasno rukovanje podacima u bazi u cilju povecanja produktivnosti rada I
dostupnosti podataka.
Preduzetnicke baze podataka su baze podataka koje predstavljaju velike visekorisnicke sisteme projektovane
I odrzavane od strane IT profesionalaca,.
Personalne baze podataka su manje, smestene na PC racunarima sa posebnom namenom,
Mogucnosti koje pruzaju baze podataka:
Skladistenje podataka – to je sinonim za bazu podataka, Kreiranje baze podataka je idealno resenje problema
vizitkartica.
Preuzimanje podataka –baze podataka su fleksibilne I pruzaju mogucnost jednostavnog preuziminja podataka.
Proces postavljanja nekog pitanja, tj upita(query) i dobijanje odgovarajucih podataka iz baze se u strucnoj
terminologiji naziva postavljanje upita(quering)
Deljenje(sharing)
Izmene(editing) - dodavanje, brisanje I izmena postojecih podataka
Organizovanje podataka – nakon skladistenja podaci se slobodno mogu reorganizovati.
Distribucija podataka I informacija – jednom uskladisteni podaci mogu biti upotrebljeni na mnogo razlicitih
nacina.

Baze podataka specijalne namene – gore opisana baza podataka moze se primeniti na skoro svaku PC bazu
podataka I naziva se sistemom baze podataka opste namene(general purpose database). Dok Baze specijalne
namene - su unapred dizajnirane na specifican nacin upotrebe. Sama struktura I sadrzaj ovakvih baza kao I
softver koji se koristi za unosenje I preuzimanje podataka kreirani su da sluze predvidjenoj svrsi.
Najcesce koriscene baze podataka specijalne namene su:
Direktorijumi – sluze za organizovanje informacija o nekoj konkretnoj temi I srodnim podtemama. Indeks
ukazuje na kolaciju na kojoj se mogu pronaci informacije o svakoj stavci unutar direktorijuma. Najpoznatiji
direktorijum je tel imenik u kom se svaki entry sastoji od imena pojedinca adrese telefona.
Komercijalne I vladine baze podataka – tematske baze podataka(topical database) koje se odnose na neku
specificnu temu I sadrze informacije o toj temi. Najpoznatiji primeri su: ekonomske, statisticke, finansijske I
literarne baze podataka. EDGAR sistem za elektronsko prikupljanje analizu I preuzimanje podataka.
Tzv licni menadzeri informacija- personal information manager PIM sadrzi unapred programirane
karakteristike I opcije koje korisniku omogucavaju upravljanje informacijama od znacaja za njegove aktivnosti
na licnom planu.
PIM database se nekad nazivaju I kontakt menadzerima.
Tipicne opcije PIM baza su: Kontakti, calendar, lista zadataka(to do list moze biti sortirana po datumima ili
prioritetu), pribeleske(memos and notes).
Ove opcije su ugradjene u vecinu digitalnih pomocnika PDA I palmtop kompjutera.
- Tipican korisnik PDA uredjaja obicno zeli da kopiju personalne baze podataka sacuva I na svom PCju.
Prenos izmedju ova dva uredjaja se vrsi metorodom vruce sinhronizacije(hot sync) ili kablom ili
infracrvenim zracima.

Terminologija baza podataka


Entitet(entity) osoba, mesto, stvar, dogadjaj ili stanje u vezi s kojim se vrsi prikupljanje podataka I
informacija. (student)
Atribut(attribute) kategorija podataka ili informacija kojima se opisuje neki entitet. Svaki atribut predstavlja
cinjenicu o entitetu. (ime prezime adresa grad)
Pojedinacan podatak(data item) specifican detalj u vezi sa nekim pojedinacnim entitetom koji je uskladisten
u bazi podataka.
Zapis(record) skup podataka I informacija kojima se opisuje specificni pojavni oblik(ili instanca) nekog
entiteta. Sinonim Tuplei(tuples) sinonim za redove unutar relacije.
Relacija(relation) tabela unutar baze podataka, kojom se opisuje neki entitet.
Sve relacije imaju opste karakteristike: svaka kolona u sebi sadrzi pojedinacne vrednosti datog atibuta,
redosled kolona unutar relacije je nebitan, raspored redova unutar relacije nebitan, svaki red je jedinstven.
Svi ti ciljevi su usmereni istovremeno ka resavanju I izbegavanju problema.
Integrisanje baza podataka – sistemi za upravljanje bazom podataka omogucavaju spajanje odvojenih
fajlova kreiranih u razlicita vremena I od strane razlicitih ljudi.

Jezik za definisanje podataka data definition language DDL - jedan od alata koji nude svi sistemi za
upravljanje bazom podataka, pomogu kojeg korisnici mogu da definisu bazu podataka.
Jezik za manipulisanje podacima data manipulation language DML – standardni alat DBMS softverskih
paketa koji korisniku omogucava skladistenje preuzimanje I editovanje podataka u bazi.

Smanjenje redundantnosti – Redundantnost je postojanje vise identicnih informacija u razlicitim bazama


podaka.

Zajednicko koriscenje(deljenje) informacija – sposobnost DBMS softvera u deobi informacija podrazume


da je informacije dovoljno uskladistiti samo jednom a njihovo preuzimanje se moze vrsiti neogranicen broj
puta od strane bilo kod ovlascenog korisnika.

Ocuvanje integriteta – Za bazu podataka koja je istovremeno bezbedna I pouzdana kaze se da ima svoj
integritet.

Omogucavanje razvoja baze podataka – baze neprekidno evoluiraju zbog toga sto se okruzenje u kome se
one koriste iz dana u dan menjaju. Promene se ogledaju u promeni sadrzaja – pojedine stavke se menjaju, u
bazu se unose novi a brisu ili edituju stari podaci, promena structure – promenom pojedinih atributa od kojih je
sacinjen svaki zapis menja se I logicka struktura baze podataka.

Baza podataka ili radna tabela?


Tri kljucna pitanja da li je za neki posao potrebna baza ili tabela.
Sta cu sve da radim sa podacima?(najveca snaga programa za teblarno izracunavanje lezi u njihovim
umentutim formulama, I ako su baze podataka sposobne da vrse neke matematicke funkcije njihova glavna
snaga lezi u sposobnosti uspostavljanja relacija izmedju pojedinih podataka)
Koju kolicinu podataka ce biti potrebno skladistiti? (iako programi za tabele imaju opciju find, process
pretrazivanja tabela je spor)
Koliko se uskladisteni podaci biti vazni?

Radne tabele I DBMS sistemi = pravi tim za buducnost. Spreadsheets(radne tabele) I baze podataka.

Aplikacija baze podataka –programska rutina baze podataka namenjan prikupljanju, preuzimanju ili
manipulisanju podacima u cilju zadovoljenja onih potreba koje se cesto javljaju.
Projektovanje aplikacija baze podataka – Projektovanje se moze posmatrati kao process koji se sastoji od
sledecih koraka:
-- Proucavanje problema - odredjivanje karakteristika problema I nacina na koji ce kreiranje I upotreba baze
podataka pomoci u njegovom resavanju
-- Definisanje zahteva odredjivanje karakteristika problema I nacina na koji ce kreiranje I upotreba baze
podataka pomoci u njegovom resavanju. Zahtevi (requirements) su sposobnosti koje sistem mora imati u
pogledu belezenja, skladistenja, obrade I generisanja podataka I informacija. Oni obuhvataju zahteve vezane
za nacin unosenja ulaznih podataka, izvrsavanje upita I prikazivanje izlaznih rezultata.
-- Dizajniranje baze podataka obuhvata pronalazenje relavantnih entiteta, odredjivanje podataka I informacija
koji ih najbolje opisuju I definisanje pojedinih stavki na osnovu kojih ce se jedan entitet razlikovati od drugih.
Npr atributi opisavanja jednog clana kluba – ime(ime prezime srednje slovo),id studenda, naziv kluba, broj
sobe… Tri podatka ime prezime I ID studenta se mogu koristiti kao indeksni kljucevi ili pretrazivacki kljucevi.
-- Kreiranje baze podataka je process koji podrazumeva odredjivanje njenog naziva I definisanja njene
strukture, koja se sastoji od sledecih elemenata:
- nazivi pojedinih polja(omogucavaju razlikovanje jednog polja od drugog, u Accessu za nazive polja vazi da
se mogu sastojati od najvise 64znala, mogu sadrzati kombinaciju slova I znakova, ne mogu za pocinjati
razmakom)
- tipovi informacija uskladistenih u svakom polju(mogu postojati 6 tipova podataka: znakovni podaci-
character-slova o a do z I cifre od0do9, numericki podaci-numeric-celi brojevi ili bilo koji decimalni ili
negativni brojevi, decimalni brojevi-floating point-svi realni brojevi, logicki tip podataka-logical-predstavljeni
jednim znakom Y-yes, N-no, tekstulni podaci-memo-sve tekstualne informacije koje su sacinjene od
alfanumerickih znakova, datumski podaci-date-podaci o datmumima u fromatu mm/dd/yyyy.
- maksimalna sirina podataka uskladistenih u svakom od polja – width, je definisina prilikom dizajniranja
strukture baze podataka odredjuje velicinu podataka koji se u ta polja mogu smestiti.
- broj decimalnih mesta u numerickim poljima – ukoliko predvidimo da ce baza sadrzati decemalne brojeve,
trebalo bi u dizajnu definisati broj cifara desno od decimalne tacke.
- da li je polje indeksirano ili ne – indeksiranje je strukturalni element koji sistemu za upravljanje bazom
podataka omogucava brzo pronalazenje trazenih polja I zapisa u bazi.
-- Dizajniranje aplikacije osmisljavanje metoda za:
unosenje podataka – Formali za unos podataka su specijalno prilagodjene stranice na ekranu kompjutera preko
kojih korisnik unosi I menja podatke u bazi. Faza dizajniranja aplikacije koja se odnosi na unos podataka
sastoji se u odredjivanju metoda I tacne procedure po kojoj ce se podaci unositi u bazu.
generisanje izvestaja – pod izvestajem se podrazumeva odstampani ili elektronski prikaz odredjene grupe
podataka prikazanih jedan iza drugog .
obrada upita – pod upitom se podrazumeva odredjeno pitanje korisnika na osnovu kojeg se vrsi preuzimanje
specificnih zapisa iz baze podataka.
-- Kreiranje aplikacije pisanje softverskih programa koji ce izvrsavati poslove vezane za obradu podataka.
Aplikacije baze podataka obicno sadrze procedure za izvrsavanje sledecih aktivnosti: dodavanje zapisa,
brisanje postojecih zapisa, editovanje, obrada upita, priprema izvestaja, kreiranje rezervnih kopija baze
podataka, obrada informacija.
-- Testiranje aplikacije analiza procesa I procedura upotrebljenih u aplikaciji kako bi se videlo da li se one
izvrsavaju na ocekivani nacin. Proces dizajniranja se ne moze smatrati zavrsenim dok aplikacija ne bude
testirana.

Prilagodjeno programiranje-metod pisanja detaljnih procedura koriscenjem komandi I funkcija koje su


ugreadjene u sam softver za upravljanje bazom podataka.
Generisanje aplikacija – u terminologiji sistema baze podataka metod koji podrazumeva upotrebu menija I
jednostavnih komandi kako bi se aplikacija opisala odgovarajucem sistemskom programu koji automatski
kreira skupove detaljnih komandi.
Relacioni operator – symbol kojim se sistemu za upravljanje bazom podataka nalaze da izvrsi odredjena
poredjenja kako bi iz baze izvukao samo one podatke koji odgovaraju zadatom kriterijumu.

Glava VII
Preduzetnicke baze podataka (enterprise databases) dizajnirane su tako da mogu bii zajednicki koriscene od
strane velikog broj korisnika sirom neke organizacije, bez obzira na lokaciju.
Baza podataka - kolekcija podataka I informacija kojima se opisuju stavke od interesa za organizaciju.
Svakim pojedinacnim podatkom u bazi podataka bilo da se radi o mumerickom, tekstualmom, slikovnom,
grafickom ili zvucnom podatku – opisan je jedan od atributa datog entiteta.
Deljenje podataka (sharing) znaci da svi zaposleni u datom preduzecu raspolazu identicnim skupom
pojedinacnih podataka o odredjenom entitetu.
Doslednost(konzistentnost) podataka je od presudnog znacaja za poslovni uspeh.
Sistemi za upravljanje bazom podataka(database management system DBMS) su programi koji korisnicima
omogucavaju rukovanje podacima I posledicno povecanje produktivnosti rada.
DBMS obezbedjuje ocuvanje strukture podataka u bazi I stupa u interakciju sa drugim programima kako bi
omogucio pronalazenje I preuzimanje podataka potrebnih za obradu.

Funkcije upravljanja bazom podataka


1. Integrisanje baza podataka – preko sistema za upravljanje bazom podataka pojedine baze koje su kreirane u
razlicita vremena od strane razlicitih ljudi mogu se delimicno ili u potpunosti spajati kako bi se obezbedile sve
potrebne informacije za reseanje nekog problema ili suocavanje sa nekom poteskocom u obavljanju poslova.
2. Smanjenje redundantnosti – nepotrebno dupliranje podataka u bazama moze biti eliminisano uz pomoc
sistema za upravljanje bazom pdoataka. Izvestan stepen redundantnosti je pozeljan ako omogucava
korisnicima laksu upotrebu podataka.
3. Deljenje informacija – ljudi koji se medjusobno nalaze na udaljenim lokacijama u stanju su da zajednicki
koriste podatke do kojih im je omogucen pristup
4. Ocuvanje integriteta – dobro upravljanje bazom obezdbedjuje njen integritet, tako sto omogucava
kontrolisani pristup informacijama, sprovodjenje mera bezbednosti I obezbedjuje dostupnost podataka onda
kada su oni korisnicima potrebni.
5. Omogucavanje razvoja baze podataka – sistem za upravljanje bazom podataka omogucava njen stalan
razvoj kako bi ona mogla da ispuni promenljive zahteve svojih korisnika.

Sve baze podataka bile one deljene ili ne, moraju biti definisane.
Proces definisanja pocinje izradom grafickog modela podataka u datom preduzecu koji ce zatim posluziti kao
osnova za opisivanje tzv sheme, odnosno formalne definicije strukture baze podataka.

Preduzetnicki model podataka (enterprise data model) – graficki prikaz stavki(entiteta) od interesa za koje
se vrsi prikupljanje podataka I njihovo skladistenje u bazi.
U preduzetnickim bazama podataka se obicno cuvaju podaci o vecem broju entiteta tako da su ovim modelom
podataka predstavljene I relacije izmedju pojediniih entiteta.
Iz tog razloga se model podataka ponekad naziva I modelom relacije entiteta.
Preduzetnicki model podataka predstavlja samo graficku prezentaciju te se stoga koristi samo kao pomocni
alat za razumevanje asocijacija koje buduca baza podataka treba da podrzi.

(Racve u obliku svracijeg stopala – crowfoot – linije izmedju entiteta releji takom ogu izgledati.)
Relacije mogu biti: Jedan prema vise(one to many), jedan prema jedan(one to one).

Shema – struktura baze podataka.


Shema opisuje nazive I attribute svakog pojedinacnog entiteta za koje se vrsi prikupljanje I skladistenje
podataka u bazi.
Ona pruza uvid iskljucivo u strukturu baze, stoga u sebi ne sadrzi konkretne podatke.
Nju mozemo zamisliti kao okvir(framework) koji cini strukturu baze podataka u koji ce se kasnije smestati
pojedini entiteti I relacije medju njima.

Shema relacionih baza podataka – Relacione baze podataka su baze podataka u kojoj su podaci
organizovani u tabelarnom formatu sa redovima I kolonama.
-Horizontalni redovi se nazivaju zapisima ili tupleima, dok se vertikalne kolone nazivaju atributima ili
poljima, koja u sebi sadrze pojedinacne podatke ili stavke.
-Termin zapis ponekad moze oznacavati I grupisanje podataka kojima se opisuje neka konkretna instance ili
pojavnim oblik(occurrence) datog entiteta.

Shema objektno-orijentisanih baza podataka – u objektno orijentisanim bazama podataka objekat


predstavlja centralnu tacku u vezi s kojom se vrsi prikupljanje podataka I informacija.
Tako da npr kupci I porudzbine koje u relacionim bazama nazivamo entitetima, tretiraju se kao tzv klase
objekata u objekto orijentisanim bazama.Klasa je skup objekata sa zajednickom struktorom I slicnim
ponasanjem. Objekat je komponenta koja u sebi sadzri podatke o samoj sebi kao I instrukcija za njihovu
obradu.
U sistemima objektno orijentisanih baza cuvaju se deskriptivni podaci I informacije o svakom objektu neke
klase objekata. Objektom se naziva pojedinacna instanca neke klase.
U ovim bazama je moguce skladistiti podatke I informacije o entitetima I o objektima.
Za razliku od relacionih baza, u objektno orijentisanim bazama mogu se cuvati I tzv akcije(metodi), odnosno
instrukcije. Akcija je instrukcija kojom se bazi podataka saopstava kako da obradi neki objekat radi dobbijanja
specificnih informacija.
Objektno orijentisane baze pruzaju mogucnost skladistenja znatno sifisticiranijih tipova podataka I informacija
nego sto je slucaj kod relacionih baza.

Sheme ostalih tipova baza podataka:


U hijerarhijskim bazama podaci su uskladisteni u formi stable gde su relacije izmedju pojedinacnih podataka
tipa jedan prema vise (tj svaki podatak je povezan sap o nekoliko drugih podataka), nasuprot tome u mreznim
bazama podataka relacije izmedju podataka mogu biti tipa jedan prema vise ili vise prema vise (slucaj kada je
grupa od nekoliko podataka povezana sa po nekoliko drugih podataka).

Prikazi (views) – podskup podataka iz jedne ili vise baza koji je kreiran bilo izvlacenjem kopija zapisa iz baze
ili spajanjem(merging) kopija zapisa iz vise odvojenih baza podataka. Slicno samim bazama, prikazi poseduju
svoje nazive kao I zapise sacinjene od pojedinacnih podataka.
Prikazu nude mnoge prednosti korisnicima: omogucavaju ima da podatke analiziraju na razlicite nacine bez
potrebe za izmenama u strukturi baze podataka, korisnici mogu da menjaju podatke u prikazima a da pritom
podaci u bazi zadrze svoje originalne vrednosi, oni doprinose ocuvanju bezbednosti baze podataka jer se
korisnici mogu drzati podalje od osetljivih podataka, prikazi onemogucavaju korisnicima izvrsavanje
nezeljenih fizickih izmena u bazi podataka.

Indeks - poseban fajl koji u sebi sadrzi identifikacioni podatak o svakom zapisu(tzv kljuc ili record key), kao
I informaciju o tacnoj lokaciji tog zapisa unutar baze podataka.
Kljucem se naziva specijalno polje pomocu kojeg se jedan zapis moze razlikovati od drugog. (pr kljuc id broj
studenta, svaki id je jedinstven)

Svaki DBMS sistem je u stanju da automatski kreira I koristi indekse u skladu sa specifikacijama zadatim od
strane administratora.

Klijent/server konfiguracija predstavlja kombinaciju distribuirane obrade podataka I visekorisnickih sistema


sa sistemima baza podataka. Kljuc/server konfiguracija se moze koristiti kao arhitektura distribucije u vise
nova radi preuzimanja informacija iz onih baza koje nisu direknto u sastavu korisnikove mreze.
Klijent – u klijent/server konfiguracijama komp koji igra ulogu radne stanice(workstation).
Server – kompjuter koji igra ulogu “domacina”(hosta) na mrezi I obezbedjuje resurse koje zajednicki dele svi
korisnici prikljuceni na tu mrezu.
Termin ostrva automatizacije, koji oznacava situacije u kojima baze podataka I aplikacije nisu u stanju da
zajednicki koriste srodne podatke, treba izbegavati.
Fajl server je kompjuter u kome su smesteni najrazlicitiji fajlovi, pa cak I oni bez podataka, koji su dostupni
svim korisnicima uvezanim u poslovnu kompjutersku mrezu koja je obicno tipa tzv lokalne kompjuterske
mreze(LAN local area network).

Prednosti k/s konfiguracija – najvaznija prednost je sto serverski komp obradjuje zahteve za preuimanje
podataka iz abze, dok klijent komp prima trazene rezultate I dalje ih obradjuje. Pored ustede vremena I novca,
k/s konfiguracije mogu korisnike uciniti znatno produktivnijim tako sto im omogucava pristup potrebnim
informacijama onda kada im je to zaista neophodno.

Baze podataka na internetu –


Na Webu zasnovana integracija – metod pomocu kojeg podaci iz preduzetnickih baza postaju dostupni
korisnicima koji se na tu bazu prikljucuju preko interneta(ukljucujuci I interne I eksterne mreze unutar samog
preduzeca).
Deljena baza podataka je baza koju zajednicki upotrebljava veliki broj korisnika I aplikacija.

Pod distribuiranom bazom podataka podrazumeva se ona baza podataka kod koje su podaci smesteni na
vise odvojenih kompjutera na mrezi.
Na ovaj nacin pristup, preuzimanje I azuriranje podataka je moguce vrsiti sa bilo kog cvora(node) na mrezi.

Baze podataka mogu biti distribuirane na dva nacina: particionisanjem I replikacijom.

Particionisanje je metod distribucije baze podataka, kojim se razliciti delovi neke baze podataka smestaju na
razlicite cvorne tacke na mrezi.

Replikacija je metod distribucije baze podataka, kod kojeg jedna baza podataka sadrzi u sebi podatke
obuhvacene nekom drugom bazom podataka.. Replikacija ima za cilj da ubrza process preuzimanja podataka
sto za posledicu ima povecanje ukupne brzine obrade podataka.

Strategije distribucije – dve najcesce primenjivane su:


Geografska strategija distribucije baza podataka podrazumeva da baza podataka bude smestena u regionu u
kome se podaci I informacije iz nje najintezivnije korsite.
Funkcionalna strategija distribucije baza podataka, kod koje se distribucija vrsi u skladu sa poslovnim
funkcijama date organizacije.

Princip high tech/high touch u prvi plan istice znacaj ljudske strane informacione tehnologije. (pr uzmes
telefon, samo ukucas par br I telef operater uradi ostalo)
Direktorijum baze podataka je neophodna komponenta svake deljene baze podataka – pamti lokacije svih
podataka I informaciju u bazi.

Faktori dizajna baza podataka: Troskovi skladistenja, troskovi obrade, troskovi komunikacije, preuzimanje I
obrada podataka, pouzdanost, ucestalost azuriranja I postavljanja upita.
Da bi baza podataka bila zaista od koristi IT profesionalci koji rade na njenom dizajnu moraju pravilno
odmeriti troskove njenog skladistenja, brzinu obrade I pouzdanost, u odnosu na ucestalost I nacin upotrebe
baze podataka.

Dizajniranje baza podataka se vrsi I u cilju podrske obradi tekucih transakcija koje se javljaju prilikom
izvrsavanja svakodnevnih poslovnih aktivnosti.
Preuzimanje podataka mora biti brzo I efikasno kako bi se uvek drzao korak sa planiranim aktivnostima, ove
aktivnosti se cesto oznacavaju terminom online obrada transakcija(online transaction processing OLTP) –
transakcijski orijentisan dizajn aplikacija sa tezistem na direktnom unosu podataka I informacija od strane
korisnika koji su prikjuceni na sistem.

Online analiticka obrada podataka OLAP – obrada baze podataka tokom koje se podaci selektivno izvlace
iz baze sa razlicitih stanovista.
Skladiste podataka – data warehouse - ogromna baza podataka, dizajnirana za potrebe izvrsavanja velikog
broja upita koja u sebi kombinuje detalje o tekucim I proslim operacijama.
Skladiste moze u sebi da sadrzi I podatke iz nekih eksternih izvora.
Uglavnom sadrze po nekoliko terabajta informacija, a najveca medju njima ima dimenzije cak 50 TB.

Osnovni cilj OLAPa I upotrebe skladista podataka sastoji se u prepoznavanju obrazaca, trendova I pravila
ugradjenih u poslovne aktivnosti, proizvode ili usluge koje nudi konkretno preduzece.
Proces ovakvog dubinskog skeniranja skladista podataka poznat je pod nazivom prekopavanje podataka(data
mining)

Razlika izmedju skladista podataka I aplikativno orijentisanih baza podataka:


U preduzetnickoj bazi podataka skladistenje podataka je funkcionalno ili procesno orijentisano, podaci se
beleze kao tekuce transakcije, azuriranje podataka je rutinirano I moze se veoma cesto vrsiti.
U skladistu podataka podaci su tematski orijentisani odrazavajuci sa vise aspekata odredjene funkcije I
procese, podaci odrazavaju istorijsku orijentaciju obuhvatajuci vise vremenskih perioda, podaci su
nepromenljivi(rom).

Trznice podataka(data marts) namenje su za podrsku obavljanja specificnih poslovnih aktivnosti, odnosno za
izolovana naucna ili komercijalna istrazivanja.
Preduzetnicke baze podataka, skladista I trznice podataka predstavljaju vazne id ragocene resurse za sve vrste
preduzeca. Stoga se ljudi koji h kreiraju I odrzavaju s pravom smatraju specijalistima.

Programeri aplikacija imaju zadatak da instrukcije za interakciju sa bazom podataka ugradjuju u aplikativne
programe.
Jos dve vrste IT profesionalaca su povezane sa procesom projektovanja I upravljanja preduzetnickim bazama
podataka: administratori baze podataka I programeri sistema.
Administrator baze podataka(DBA) – IT profesionalac odgovoran za upravljanje svim aktivnostima I
procedurama vezanim za bazu podataka date organizacije.
Programer sistema(system programmer) – specijalista za sofrver I hardver koji se bavi fizickim aspektima
baze podataka I kompjuterskih operativnih sistema. Programer sistema organizuje podatke na magnetnim
diskovima u skladu sa strukturom koju je definisao dizajner konkretne baze podataka. Od odredjuje
najoptimalmije macine rasporedjivanja zapisa I objekata na skladisnom medijumu.

Procedura – detaljno(korak po korak) objasnjen skup instrukcija za postizanje nekog zeljenog rezultata.
Procedure za upravljanje bazom podataka – skup instrukcija vezanih za upravljanje(administraciju) nad
bazom podataka.
Predurama za upravljanje bazom obuhvacene su sledece odgovornosti: planiranje baze podataka, dizajniranje
baze podataka, kreiranje baze podataka, odrzavanje baze podataka, analiza upotrebe, definisanje I kontraola
sprovodjenja bezbednosnih procedura.

Kod jednovremenog deljenja podataka(concurrent data sharing) veci broj korisnika istovremeno ima pristup
podacima iz baze, dok kod nejednovremenog deljenja podataka pojedinci podatke iz baze mogu koristiti samo
onda kada nijedna druga osoba ili aplikacija ne vrsi obradu tih podataka.

Zakljucavanje zapisa procedura istovremenosti kojom se korisniku onemogucava pristup ili izmena sadrzaja
nekog zapisa za vreme dok je on u upotrebi od strane nekog drugog korisnika.
Zakljucavanje fajlova se najcesce koristi u sistemima u kojima se cuvaju nestrukturirane informacije I kod
kojih se deljenje odvija na nivou fajlova.
Corsokak(deadlock) je situacija u kojoj svaki korisnik baze podataka ceka da drugi korisnici
oslobode(otkljucaju) neki konkretan zapis.
Glava VIII
Komunikacija – sladnje I prijem podataka I informacija preko neke komunikacijske mreze.
Komunikacijske sposobnosti IT predstavljaju sredstvo za prevazilazenje dve poslovne barijere: geografska
udaljenost I vremenske barijere.
Visekorisnicki sistem – komunikacijski sistem u kome veci broj korisnika zajednicki deli jedan isti hardver,
sofverske programe, informacije, ljude I procedure.
Komunikacijska mreza – skup lokacija ili cvornih tacaka na kojima su smesteni potrebni hardverski uredjaji,
programi I informacije I koje su medjusobno uvezane u jedinstveni sistem koji je u stanju da salje I prima
podatke I informacije.
Cvorne takce(node) komunikacijska stanica unutar neke mreze.

Uloga komunikacija na mrezi: elektronsko slanje I prijem poruka ili dokumenata, odrzavanje sastanaka cije se
ucesnici nalaze na medjusobno udaljenim lokacijama, deljenje I distribucija dokumenata ili informacija iz
nekog skladista, ostvarivanje elektronskog prisustva. Sve ove uloge se ostvaruju putem tzv mreznih servisa,
odnosno aplikacija koje su korisnicima dostupne preko neke komunikacijske mreze.

Aplikacije mreznog servisa:


1. Elektronska posta – e mail, je servis koji sluzi za prenosenje tekstualnih poruka od posiljaoca do jednog ili
vise primalaca. Mailbox – elektronsko postansko sanduce. Cirkualne e mail poruke – poruke poslate
istovremeno ka vecem broju korisnika.
E mail servisima korisnici mogu pristupiti na tri nacina: kupovinom nekog komercijalnog e paketa, pretplatom
na neki od javnih informativnih servisa ili koriscenjem komp mreze nekog univerziteta.
Elektronsko postansko sanduce – deo prostora na magnetnom disku serverskog ili host kompjutera koji je
rezervisan za skladistenje individualnih e mail poruka.
Earthlink I Yahoo su servisi koji se jos nazivaju pomocnim informacijskim programima.
-Eudora ekspres – popularna aplikacija za povezivanje desktop kompa sa internetom.
-GroupWise – siroko koriscena preduzetnicka aplikacija koja se obicno upotrebljava na lokalnim(LAN)
mrezama.
-MSN/Hotmail – Microsoftov na webu zasnovan e mail servis.
-Netscape – e mail aplikacija koja se izvrsava unutar dobro poznatog netscape internet citaca.
Outlook- Microsoftova e mail aplikacija koja se isporucuje zajedno sa drugim softverskim paketima za
windows
-Pine – shareware program namenjen za upotrebu na netu
-PROFS – akronim za professional office system, godinama je koriscen u mrezama zasnovani na host
kompjuterima.
2. Govorna posta – sluzi za belezenje, skladistenje I prenos izgovorenih poruka. Sistemi govornih posta
zasnivaju se na najobicnijem tel aparatu koji je prikljucen na neku komp mrezu. Govornom postom najcesce se
bave telefonske I ptt(posta telefon telegraf) kompanije.
I ako je prilicno popularna, ljudi ne preferiraju da “pricaju” sa kompjuterom.
U poslednje sisteme mnogi sistemi govorne poste evoluiraju u tzv sisteme za objedinjavanje poruka(unified
messaging systems), ovi sistemi korisncima nude mogucnost istovremene upotrebe nekoliko razlicitih
komunikacijskih medija, ukljucujuci telefon, fax, elektronsku I govornu postu, I sve to uz pomoc jednog
centralnog “menadzera” za poruke. Korsisnici mogu da uspostave vezu sa sistemom za objedinjavanje poruka
I da sve poruke primaju sa jednog mesta.
3. Video-konferencije – je vrsta konferencije kod koje su objedinjene audio I vizuelne komunikacije, kod kojih
kamere I mikrofon bezele sliku I zvuk, koji se zatim salju preko neke komunikacijske mreze.
Sve veci broj preduzeca se okrece upotrebi webcastinga kao mehanizma za vodjenje video konferencije.
Webcasting – koristi globalnu rasprostranjenost interneta kako bi omogucio da na konferencijama ucestvuju
ljudi iz bilo koje tacke na planeti. Pritom, oni se ne moraju nalaziti u specijalno opremljenim prostorijama kao
sto je slucaj kod klasicnih video konferencija. Ucesnici webcastinga mogu na monitoru svog kompjutera
otvoriti prozor za video komunikaciju, jedan za PP prezentacije, jedan za live chat itd…
4. Konferencije radnih grupa - konferencije radnih grupa – tip konferencija koje se zasnivaju na upotrebi
softverskih paketa pod nazivom groupware radi organizacije elektronskih sastanaka u kojima se medjusobno
povezuju kompjuteri ucesnika koji se nalaze na razlicitim lokacijama. Ucesnici sutpaju u medjusobnu
interakciju preko svojih mikrokompova koji su direktno povezani sa serverom pri cemu se komentar svakog
ucesnika autamski emituje ka svim ostalim ucesnicima konferencije.
Ucesnici mogu se povezati putem lokalne LAN mreze ili mogu biti rastrakani po sirem geo, podrucju I biti
povezani putem WAN mreze.
5. Elektronske oglasne table – aplikacije mreznog servisa koje omgucavaju obavljanje I citanje raznih poruka I
obavestenja, ovim servisima se pistupa okretanjem odgovarajuceg tel broja I povezivanjem sa oglasnom
tablom putem modema. Za kreiranje elektronske oglasne table potrebno je obezbediti samo: kompjuter, tel
liniju, soft za pravljenje el ogl table I tel modem.
Microsoft je uveo testere-ispitivace sirom sveta koji pravoremeno obavestavaju o softverskim promenama:
Sekcijama sa porukama(forumske vesti koje ms objavljuje I otvorenom diskusijom tzv peer to peer
interakcijom izmedju testerskih sajtova) I bibliotekama(gde se dostavljaju izvestaji o bugovima I softverskim
izmenama, poput updateova)
6. Elektronski transfer fondova – electronic funds transfer ETF, prenos novca preko mreze. Kada se govori o
bankartstvu, centralni obracunski centar(clearinghouse) prima transfer transakcija zatim obracuna novo stanje
na racunu banke-posiljaoca I banke-primaoca. Tzv bankomati(ATM masine-automated teller machine) se
takodje zasnivaju na ETFu.
7. Elektronska razmena podataka – electronic data interchange EDI – oblik elektronske komunikacije koji
partnerima u trgovini omogucava da podatke o poslovnim transakcijama razmenjuju u strukturiranom formatu
koji se zatim moze dalje obradjivati uz pomoc odgovarajuceg aplikativnog softvera.
8. Videotex – dvosmerni, interaktivni, cisto tekstuelni servis, smesten uglavnom na mainframe racunarima koji
kombinuje video prikaz sa jednostavnim instrukcijama.
Ovaj sistem koji je prethodio razvoju interneta I www brzo je evoluirao kako bi njime bile obuhvacene dve
sustinske karakteristike: interfejs koji je jednostavan za upotrebu, grafika srednje rezolucije pomocu koje se
vizuelno mogu prezentovati informacije o proiz I uslugama.

Tipovi mreza
Topologija – konfigurancija neke mreze, odnosno relativni raspored cvornih tacaka ili radnih stanica na mrezi.
Pod topologijom mreze podrazumeva se njen fizicki oblik, odnosno medjusobni relativni raspored cvorova ili
radnih stanica na mrezi.

Prema vrsti konekcije I velicini prostora koji je mrezom obuhvacen, mreze delimo na:

1. Mreze sirokog podrucja – wide area network WAN – koriste kompanije koje posluju na sirokom
geografskom podrucju, kako bi zaposlenima sirom sveta omogucili nesmetan pristup informacijama.
Teleprocessing metod se koristi u kompjuterskim mrezama sirokog podrucja, npr levis farke u svim
prodavnicama postoje registar kase gde se beleze sve transakcije koje se krajem radnog dana salju centralnom
kompu.
Zajednicki prenosilac(common carrier) – kompanija koja pruza usluge prenosa govornih porua I podataka
preko neke javne komunikacijske mreze.
Propusni opseg – brzina kojom se informacije prenose preko nekog komunikacijskog medijuma odredjena je
njegovim propusnim opsegom(bandwidth). Veci propusni opseg znaci d ace vise informacija biti poslato preko
nekog medijuma u datom vremenskom intervalu. PO se meri brojem bitova podataka prenetih u toku 1 sec –
kilobits per second kbps – hiljadu bitova informacija u sekundi; megabits per second – mbps – million bitova u
sekundi; gigabits per second – gbps – milijardu bitova u sekundi.
T-nosac – komunikacijski kanal sa veoma visokom brzinom prenosa podataka koji se uglavnom koristi za
kreiranje kicme kompjuterskih mreza ali I za direktno povezivanje medjusobno udaljenih lokacija. Oznaka
OC1 I OC3 su oznake optickih vlakana koji imaju istu namenu kao T-nosaci ali je se razlikuju u elektronskim
kolima I rezultujucem propusnom ospegu. Kanal OC1 se sastoji od jednog para optickih kanlova I brzina
prenosa je neznatno veca od brzine T3 nosaca I iznosi 51.840mbps.
Repetitori – uredjaji koji vrse prijem I ponovno odasiljanje digitalnih poruka.

2. Lokalne mreze – local area networks LAN – sluze za medjusobno povezivanje kompjutera I
komunikacijskih uredjaja unutar jedne ili vise susednih kancelarija u poslovnoj zgradi ili nekom kompleksu
poslovnih objekata. Ovim mrezama se obicno premoscuju rastojanja od nekoliko stotina m do nekoliko km.
Fajl server – je kompjuter ciji su fajlovi dostupni svim korisnicima prikljucenim na datu LAN mrezu. Kod
nekih LAN mreza funkciju fajl servera moze vrsiti obican mikrokomp, dok se kod drugih ova uloga dodeljuje
kompovima vecih kapaciteta disk drajva.

3. Gradske mreze – metropolitan area networks – MANs – koje su evoluirale iz LAN mreza, podaci se
prenose preko relativno vecih rastojanja 50km I vecim brzinama, obicno do 200mbps, nego sto je to moguce
sa LAN mrezama. Kos MAN mreze se ne koriste javne telefonske linije, umesto toga informacije se prenose
preko kablova od optickih vlakana.
SONET standard – synchronous optical networking – sinhrono opticnko umrezavanje – predsravlja
visokbrzinsku mreznu specifikaciju zasnovanu na upotrebi kanala od optickih vlakana. Ovaj standard se koristi
za postizanje visokih performansi brzog prenosenja podataka.

Komunikacijski kanali – komunikacijski medijumi povezuju razlicite komponente neke mreze. Postoje dve
vrste komunikacijskih kanala:
1. Fizicki kanali – su zice ili kablovi duz kojih se vrsi prenos podataka I informacija.
Postoje tri vrste fizickih kanala:
- telefonski kabl(twisted pair) – telefonski zicani medijum koji IT profesionalci nazivaju kanalom govornog
nivoa.
- koaksijalni kabl – co-ax- sastoji se od jednog ili vise centralnih izolovanih zicanih provodnika oko kojih
moze biti obmotana zica ili tanka metalna folija. Postoje dve vrste koaksijalnih kablova: baseband kabl(koji je
u stanju da pojedinacnu poruku ili komunikaciju prenosi veoma velikom brzinom,cesto se koristi u LAN
mrezama) I broadband kabl(koristi se u mrezi kablovske televizije). Obe vrste koaksijalnih kablova su u stanju
da postignu brzine prenosa od preko 100mbps.
- opticki kabl – fiber optic – kabl od optickih vlakana, predstavlja najnoviji tip fizickih komunikacijskih
kanala. Ovaj komunikacijski medijum koristi svetlost kao nosaca digitalnih informacija. Podaci se prenose
svetlosnim zracima umesto elektricnom strujom.
2. Bezicni kanali (wireless, cableless) – cetiri najkoriscenija tipa bezicnih kanala su:
- mikrotalasni – kod ovih oblika transmisije podaci I informacije se kroz vazduh salju u delicu sekunde uz
pomoc visokofrenkvetnih radio signala bez ikakve zicane ili kablovske veze izmedju predajne I prijemne
lokacije. Mikrotalasni signali se mogu prenositi preko zemaljskih stanica ili upotrebom komunikacionih
satelita
- satelitski prenos – se vrsi u slucajevima kada komunikaciju treba obaviti preko vecih rastojanja ili kada se
izmedju pojedinih lokacija nalaze nepremostive prepreke. Upotrebom satelita komunikacija s obavlja tako sto
se signal salje od zemaljske mikrotalasne stanice ka odgovarajucem komunikacionom satelitu koji se nalazi na
fiksnoj orbiti oko Zemlje, 22000 milja iznad njene povrsine. Postoji jos jedan tip satelitskog prenosa signala
koji se zasniva na upotrebi tzv niskoletecih satelita(low earth orbi satellites LEOs), oni kruze na visini
priblizno 1500km, sto omogucava prednosti pruzanja najrazlicitijih mobilnih servisa u geostacionarnim(GEO)
sistemima.
Private branch exchange PBX/computer branch exchange CBX – privatni telefonski sistem koji je dizajniran
tako da zadovolji potrebe konkretne organizacije u kojoj je instaliran.
Terminali veoma malog raspona – very small aperture terminalsVSATs, predstavljaju prilicno jeftine
zemaljske satelitske stanice.
- infracrveni signali – komunikacija putem infrared svetlosnih talasa obavlja se uz pomoc kombinacije
predajnog I prijemnog uredjaja koji se naziva primopredajnikom(transceiver). Upotreba infrareda je
ogranicena na relativno male prostore.
- radio signali – se ponekad nazivaju radio-frekventnim RF prenosima – kod takvih prenosa koriste se
frekvencije iznajmljene od neke od javnih radio mreza u datom regionu.

Komunikacijski kanali za WAN I MAN mreze


Postoje tri razlicita tipa komunikacijskih kanal koja su u najsiroj upotrebi od strane kompanija koje kreiraju
mreze sirokog podrucja(WAN) ili mreze gradskog podrucja(MAN), to su:

-- Javno dostupne mreze – telefonske komanije I PTT sluzbe, su mreze koje su namenjen javnog, opstoj
upotrebi(public access networks).
Kompletan skup javno dostupnih mreza cesto se naziva prespojenom mrezom(swithed network) ili
prespojenim kolom(circuit swithed), zato sto telefonske kompanije koriste tzv centre za prespajanje koji
omogucavaju prenos telefonskih razgovora ili informacija od polazista,preko cvornih tacaka mreze,do krajnjeg
odredista.
Kada je linija nerezervisana(nondedicated) to znaci da se komunikac linija svaki put dodeljuje razlicitom
korisniku.
Sve veci broj mreza dizajniran je tako da moze koristiti tzv prespajanje paketa(paket swithicng), kod ovakvih
mreza relativno male jedinice podataka bivaju usmerene(rutirane) preko mreze ka odredisnoj adresi koja je
sadrzana u svakom paketu.
Paket – delic ili odsecak emitovane poruke koji u sebi ored podataka sadrzi I adresne informacije cime je
omoguceno njegovo isporucivanje na zeljeno odrediste.
Ovakvim razbijanjem komunikacije na manje pakete podataka omoguceno je da jedan isti kanal zajednicki
dele mnogi korisnici na mrezi. Ovakav tip komunikacije izmedju posiljaoca I primaoca naziva se
beskonekcijskom komunikacijom, za razliku od posvecene komunikacije.
Iznajmljena linija(dedicated ili posvecena linija) – komunikacijska linija koju je neki nosilac rezervisao za
ekskluzivnu upotrebu od strane odredjene kompanije.

-- Privatne mreze – su mreze koje su sacinjene iskljucivo od posvecenih linija. Kada organizacija ima potrebe
za prenosenjem velikih kolicina informacija, ona moze iznajmiti zasebne komunikacijske linije.

- -Mreze sa dodatnim mogucnostima value added networks – je javna komunikacijska mreza koja pored
osnovnih mogucnosti prenosa podataka pruza I neka poboljsanja(npr privremeno skladiste podataka,
elektronska posta).

Komunikacijski kanali za LAN mreze – na mrezama lokalnog podrucja retko se koriste javne prespojene
mreze ili satelitski kanali jer kod njih nema velikih rasrojanja izmedju cvornih tacaka.
Ukoliko kompanija ocekuje upotrebu LAN mreze od strane velikog broja korisnika, najcesce izradjuje
postrojenja za visokobrzinski prenos podataka pod nazivom kicmena mreza(backbone network) ili citav niz
ovakvih postrojenja.

Konektovanje na kanal – komunikacijski medijum pruza samo mogucnost prenosa I prijema informacija, on
je potpuno odvojen od ostalih hardverskih komponenti komp sistema.
Kod WAN mreza koje koriste javnu telefonsku mrezu za konektovanje kompjutera na komunikacijski
medijum koriste se modemi.
Modem predstavlja skracenicu za modulaciju-demodulaciju, cime je opisana namena ovog uredjaja.(prenos s
jednog kompa digitalni, u analogni izmedju modema,pa opet digitalni izmedju modema I kompa)
Kod LAN mreza za prenos digitalnih informacija koriste se I mrezni uredjaji I mezni kanali, tako da ne postoji
potreba koriscenja modema. Stampana ploca(kartica mreznog interfejsa NIC network interface card) moze se
ugraditi u komp, stampac ili neki drugi uredjaj.

Multiplekser – uredjaj koji digitalne signale konvertuje u analogne, I obratno, kako bi omogucio da se preko
jednog komunikacijskog kanala obavlja simultani prenos podataka sa velikog broja terminala prikljucenih na
taj kanal.

Medjusobno povezivanje mreza zavisi od toga da li su te mreze istog ili razlicitog tipa I na koji nacin se
njima upravlja.
- Mosrovi I ruteri su uredjaji koji sluze za medjusobno povezivanje LAN mreza cime je omoguceno slanje
informacija sa uredjaja na jednoj mrezi ka nekom druom uredjaju na drugoj mrezi.
Ruteri predstavljaju sredstvo za povezivanje lokalnih kompjuterskih mreza sa internetom.

Mrezni prolazi(gateway) su uredjaji koji sluze za povezivanje dveju razlicitih I medjusobno nekompatibilnih
mreza, mreznih cvorova ili uredjaja.

Transportna tehnologija fizickih mreza, vrste koje su u najsiroj upotrbi:


-Frame relay – u ovom nacinu slanja podataka preko WAN mreza tokovi podataka se dele na
frejmove(pakete) od koji svaki sadrzi adresu koju mreza koristi radi odredjivanja njihove destinacije. Frejmovi
putuju preko niza tzv prespojnika(cviceva) unutar frame-relay mreze, kako bi dosli do zeljenog odredista. Kod
frame-relay mreza ne postoji ni jedna fizicka konekcija, ovde se radi o tzv virtualnom kolu – logickoj putanji
unutar mreze.
-ATM – asynchronous transfer mode – podaci koji se salju preko ATM kanala najpre se dele na celije fiksne
duzine, koje se transportuju do zeljene destinacije na kojoj se ponovo sastavljaju. ATM tehnologija je idealna
za podrsku kombinovanog slanja govornih video I tekstualnih informacija jer adsministrator moze unapred
odredititi karakteristike perfomansi govornih I video aplikacija.
-DSL – digital subscriber line – tehnologija digitalne pretplatnicke linije omogucava veoma brz pristup
podacima preko jednostrukog para obicnih bakarnih provodnika koji se koriste kod vecina telefonskih servisa.
Asimetricna digitalna pretplatnicka linija ADSL predsravlja najcesce koriscenu firmu DSLa. Servis se naziva
asimetricnihm zato sto je brzina “nizlaznog”(downstream) toka podataka znatno veca od brzine
“uzlaznog”(upstream) toka podataka od korisnika ka centrali.
Za DSL se kaze da je uvek aktivan, sto znaci da je kanal neprekidno spreman za slanje I prijem podataka,
VDSL servis pod nazivom very high speed DSL – takodje omogucava prenos podataka preko bakarnih,
twisted pair provodnika ali uz znatno vece brzine od 13-55 mbps.
-ISDN – integrated services digital network ISDN – digitalna mreza integrisanih usluga dizajnirana je kao
naredna generacija telefonskih sistema koja u sebi integrise moguscnost istovremenog prenosa glasa I
podataka preko jedne linije I sposobna je da digitalne podatke transportuje preko analognih linija.
Postoje dva oblika ovog servisa:
ISDN interfejs osnovne brzine – basic rate interface BRI – predstavlja standardnu konekciju za koju se
najcesce opredeljuju kucni korisnici I manje poslovne firme.
-SMDS – switched multimegabit data services – je visokobrzinska packet-switched transportna tehnologija
koja se moze primeniti kako na bakarne provodnike tako I na kablove od optickih vlakana. Iako je ovo deljena
mreza, odnosno tzv prespojen servis, brzina prenosa paketa podataka promenljive velicine je zagarantovana za
kupljini nivo usluge.

Bezicne komunikacijske mreze – razlikujemo cetiri oblika:


-Celijski(cellular) komunikacijski servisi – vrsi prenos radio poruka izmedju obilnih uredjaj(mob tel,PDA
bezicni laptop kompovi).
Celijski radio sistem – svako celijsko postrojenje(cell site) sadrzi u sebi: radio primopredajnik, kontroler bazne
stanice koji salje I prima poruke sa monilnih uredjaja, antenu I toranj.
-MTSO – mobile telecommunications swithching office – sluzba za prespajanje mobilnih telekomunikacija je
celijsko postrojenje povezano sa celijskim prespojnikom. MTSO uspostavlja vezu izmedju fiksne I mobilne
telefonije, prespaja pozive izmedju celija kada mobilni uredjaji prelaze granice izmedju pojedinih celijskih
postrojenja I vrsi proveru autenticnosti mobilnih uredjaja kada njihovi vlasnici pokusaju da nekoga zovu.
Celijski komunikacijski servisi zavise od: rasprostranjenosti mreze celijskih postrojenja koja primaju I salju
poruke, sposobnosti komunikacijskoh servisa da mobilne uredjaje prebacuje sa jednog celijsko postrojenja na
drugo.
-Analogni celijski servisi
-AMPS advanced mobile pohone system razvijen
-FDMA frequency division multiple access, koristi se u komninacija sa AMPS, dodeljuje razlicite frekvencije
mobilnim uredjajima
-Digitalni celijski servisi
-TDMA time division multiple access – tehnologija digitalnog celijskog prenosa poruka koja datu radio
frekvenciju deli na vise vremenskih intervala(slotova) I dodeljuje ih pojedinacnim mobilnim uredjajima za
potrebe konzervacije ili slanja porika te ih na taj nacin razlikuje od ostalih transmisija.
-CDMA code division multiple access – tehnologija digitalnog celijskog prenosa poruka, kod koje se svakoj
sesiji konverzacije ili slanja poruka dodeljuje jedinstveni kod kojim se te sesije razlikuju od ostalih
transmisija.
-GSM global system for mobile communications, najsire koriscena tehnologija celijskog pristupa u svetu.
GPRS – generalized packet radio service, nekad se naziva 2.5 generacijom mobilih servisa. U GPRS
tehnologijise koristi metod prespajanja paketa(packet switching) umesto tzv mreznog prespajanja(circuit
switching), to znaci da provajderi mogu efikasnije koristiti svoje mreze tako sto jedno isto kolo(circuit)
istovremeno deli vise korisnika.
3G – servis trece generacije – kod 3G mreza se takodje koristi metod prespajanja paketa uz znatno vecu
propusnu moc koja korisnicima omogucava brze preuzimanje podataka.

-Bezicne LAN mreze se koriste u lokalnim kompjuterskim mrezama(WLAN) kako bi zaposleni mogli
nesmetano u okviru poslovne zgrade da se krecu sa svojim laptop komp,PDa uredjajima a da pritom sve
vremen budu prikljuceni na bezicnu LAN mrezu kompanije. Kod LAN mreze prenos podataka se vrsi radio
signalima.
Za kreiranje bezicne LAN mreze potrebne s dve hardverske komponente: bezicna kartica mreznog
interfejsa(NIC) I odgovarajuci broj pristupnih tacaka(access points –se nazivaju uredjaji koji signale sa zicane
LAN mreze konvertuju u radio signale odgovarajuce frekvencije).
- 802.11 bezicni Ethernet – standard sa oznakom802.11 predstavlja citavu familiju standarda za bezicni prenos
poruka upotrebom Ethernet LAN protokola.
Wi-fi(wireless fidelity) mreze su bezicne LAN mreze koje se zasnivaju na protokolu 802.11, I odlijuju se
visokim kvalitetom I pouzdanosti prenosa podataka putem bezicnih veza.
Problemi bezicnih LAN mreza- interferencija(mesanje) signala I presretanje signala. Zbog tih problema se na
vecini bezicnih LAN mreza koristi sistem za zastitu bezbednosti pod nazivom privatnost ekvivalentna zivnoj
vezi – wired equivalent privacy WEP. WEP je standard za enkripciju(sifrovanje) podataka koji se salju preko
neke bezicne mreze tipa 802.11b.

-Bluetooth personalne mreze – Bluetooth protocol omogucava uspostavljanje radio veze kratkog dometa
izmedju elektronskih uredjaja. Otuda naziv personalne mreze(personal area network). Veza se uspostavlja na
rastojanju do oko 10m.

-Bezicne mreze za prenos podataka - WDNs wireless data networks su mreze koje se zasnivaju na upotrebi
celijskih komunikac seriva, namenjene prvenstveno onim mobilnim koriscnicima koji zele da se na mrezu
prikace preko svojih bezicnih kompjutera. Karakteristike: velika pokrivenost, visoka brzina I pouzdanost pri
prenosu podataka, bezbednost, mogucnost slanja I prijema velikih fajlova. Ove mreze su uglavnom always on.

VPN – virtualne privatne mreze – mreze sacinjene od javnih komunikacijskih kanala sa ciljem povezivanja
klijent-kompjuter I serverskih racunara koja u sebi sadrzi snazne metode sifrovanja I druge bezbednosne
mehanizme kako bi se obezbedilo da samo ovlasceni korisnici doniju pristup serveru I sprecila svaka
mogucnost presretanja podataka u toku njihovog prenosa.
Bezbednost se na VPN mrezama postice pomocu dva nivoa enkripcije: upotrebom lozinki I sifrovanjem samih
podataka. Dodatna bezbednost se moze ostvariti sifrovanjem I adresa primaoca I posiljaoca.
VPN mreza pruza iste mogucnosti kao bilo koja prava privatna mreza s tim sto su ukupni troskovi neuporedivo
manji zbog koriscenja deljene infrastrukture.

Mrezni operativni sistemi – network operating system NOS – softverski program koji funkcionise zajedno sa
kompjuterskim operativnim sistemom I aplikativnim programima I koji istovremeno upravlja mrezom.
NOS neprekidno komunicira sa hardverom LAN, WAN, ili MAN mreza primajuci informacije poslate sa
jednog uredkaka I usmeravajuci ih ka drugim uredjajima. On upravlja I zajednickim koriscenjem periferijskih
uredjaja za skladistenje podataka vodeci racuna o trenuntnoj lokaciji svakog uredjaja I identitetu korisnika
kojih ih u datom trenutku upotrebljavaju.
Protokol – skup pravila I konvencija kojima se definise nacin razmene podataka a koji je u mrezni softver
ugrajen u obliku kodiranih instrukcija.
Stndardni protokoli:
SNA – sistemska mrezna arhitektura, za visokobrzinske mreze
X400 – za razmenu elektronske poste izmedju dva protokola: carrier sense multiple acces(CSMA – zasniva se
na tome da se pre zapocinjanja razmene proveri da li je mreza slobodna) I token ring(zasniva se na pravilu “ne
govori dok ne dobijes mikrofon”).
-Izmedju razlicitih komponenata u komunikaciji mora postojati odgovarajuci protocol, projektovan je
sedmoslojni model pod nazivom otvorena meduveza sistema(open system interconnection OSI).

Tipovi prenosnih linija


-Simplex linije – prenose podatke samo u jednom smeru
-Half-duplex linije – prenose podatke u oba smera, prvo u jednom pa drugom
-Full-duplex linije – simultano se obavlja slanje I prijem podataka
Tipovi prenosa
-Asinhroni – podaci se prenose znak po znak
-Sinhroni protokol – prenos podataka je kontinualan.

Mrezna administracija – upravljanje mrezom sastoji se od procedura I servisa koji omogucavaju ispravno
funkcionisanje mreze. Jedan od najvaznijih zadataka je provera da li je mreza dostupna.
-Aplikativni programi – aplikativni sloj(detaljne ifnormacije o podacima koji se razmenjuju)
-Sistemski softver – prezentacijski sloj(konvencije u vezi sa nacinom predstavljanja podataka), sloj
sesije(upravljanje konekcijama izmedju razlicitih programa), transportni sloj(isporuka nizova paketa podataka)
-Protokol – mrezni sloj(format pojedinacnih paketa podataka), sloj linkova(pristup I kontrola medijuma za
prenos podataka), fizicki sloj(medijumi za prenos podataka).

Pod komunikacijskom arhitekturom podrazumeva se struktura komunikacijske mreze koja definise kako ce
razlicite komponente komunikacijske mreze biti strukturirane, na koji ce nacin stupati u interakciju I kada ce
biti neophodno ostvariti kooperaciju izmedju pojedinih komponenata sistema.
Postoje tri tipa arhitekture preduzetnickih sistema:
1.Centralizovana arhitektura - u njoj sav mrezni hardver I softver smesten je na jednoj centralnoj lokaciji,
obicno u kom centru ili tzv farmi servera – komp centru sacinjenom iskljucivo od serverskih racunara.
Ovakve centralizovane konfiguracije se ocibno nazivaju I konfigur. Zasnovanim na hostu kompjuteru.
-Teleprocessing – obrada podataka na daljinu je nacin obrade podataka koji je postao moguc zahvaljujuci
povezivanju desktop racunara sa nekim udaljenim kompom preko tel linija.
-Front-end – kompjuter prednjeg kraja- u nekom centralizovanom sistemu tako se naziva mikrokomp koji je
opremljen specjalnim softverskim programima za upravljanje celokupnim dolaznim I odlaznim komunikac.
saobracajem.
2.Distribuirana arhitektura – u distribuiranoj arhitekturi komjuteri(superkompo,mainframe,midrange sistemi I
mikro komp) smesteni sun a razlicitim lokacijama umesto u jednom centru za obradu podataka, I medjusobno
su povezani komunikac mrezom.
Distribuirana arhitektura pruza podrsku za distribuiranu obradu podataka kod koje se aplikacije simultano
izvrsavaju na vise razlicitih lokacija na mrezi.
Distibuirane baze podataka – su one baze koje su razmestene na vise odvojenih kompova u nekoj
distribuiranoj mrezi.
3.Kombinovane arhitekture - ni za jedan tip arhitekture se ne moze reci da je bolji od drugog.Kako bi se
iskoristile prednosti oba tipa, formiraju se hibridne mreze kod kojih glavnim komp sistema kontrolise
interakciju svih uredjaja koji sun a njega direktno ukljuceni. Ali hot komp nema direktnu kontrolu nad
kompjuterima koji su medjusobno povezani na nizim nivoima mreze.
Virtuelna kompanija – kompanija koja nastaje operativnim ali ne I fizickim udruzivanjem vise samostalnih
preduzeca radi dizajniranja I proizvodnje nekog proizvoda.

Glava IX
DIAD – delivery information acquisition device
Elektronska trgovina – upotreba komunikacijskih mreza ukljucujuci I javni internet u svrhu obavljanja
trgovinsih transakcija izmedju poslovnih preduzeca ili sa krajnjim potrosacima.
-E trgovina tipa business to consumer (B2C) je elektronska trgovina koju obavljaju poslovna preduzeca sa
ciljem da svojim klijentima-potrosacima pruze sto bolji kvalitet usluga. Kod ovog oblika trgoine potrosaci
kupuju robu I usluge preko javnog interneta koristeci web citace(browsere) na svojim PC racunarima.
-Ciste internet kompanije su kompanije koje su kreirane sa ciljem da svojim potrosacima nude proizvode I
usluge uz pomoc interneta.
-E trgovina tipa business to business (B2B) je elektronska trgovina koja obuhvata kompanije koje obavljaju
poslove sa drugim kompanijama. Kupci tzv ulaznim tokom(upstream) stupaju u e-interakciju sa svojim
dobavljacima. S druge strane dobavljaci nizlaznim tokom(downstream) stupaju u interakciju sa svojim
kupcima.

Prednosti e-trgovine
Geografski domet – rastojanje ne predstavlja nikakvu prepreku za ucesnike e-trgovine.
Brzina – ifnormacije se prenose za samo par sekundi.
Produktivnost – mogucnost pretrazivaja I locinaranja ifnormacija u online rezimu povecava produktivnost
pojedinca I kompanija, oni dobijaju na efikasnosti jer vise posla mogu obaviti za isto vreme.
Deoba(sharing) informacija – informacije u elektronskom obliku se mogu s lakocom poslati ka bilo kojoj tacki
na planeti.
Nove karakteristike –ucesnici e-trgovine stalno smisljaju nove karakteristike proiz I usluga koje svojim
kljentima mogu ponuditi
Nizi troskovi – prvenstveno jer su informacije istovremeno dostupne I poslovnim kompanijama I fizickim
licima preko web sajtova, usled cega se eliminise potreba stampanja I slanja elektronskog materijala
Prednost u odnosu na konkurenciju – kompanije koju su u stanju da efikasno obavljaju e trgovinu obicno su
konkurentnije I imaju vece sanse za prosirenje obima poslovanja.

Aplikacije business-to-consumer segmenta e-trgovine


1.Online maloprodaja I elektronski izlozi – polazna stranica maloprodajne kompanije predstavlja njen
elektronski izlog(electronic storefront), njeni rafovi naplatne kase I prikazi proizvoda predstravljeni su
odgovarajucim stranicama na www.

2.Elektronski marketi – drugi po zastupljenosti B2C aplikacija su e marketi, to je kolekcija pojedinacnih radnji
dostupnih preko jedne jedine lokacije na www. E-markete mozemo uporediti sa trznim centrima – cybermall.
-Aukcije – kupci postavljaju ponude na osnovu kojih se odredjuje konacna cena nekog proizvoda umesto da
ona bude fiksna I unapred odredjena.
-Klasicna(forward)aukcija – koje se nazivaju I Yankee aukcijama – kupci iznose svoje ponude znajuci da ce
prodavac odabrati najvisu medju njima.
-Inverzna(reverse) aukcija – na njoj ponudjaci inose svoje liste zahteva za proizvodima ili uslugama zajedno sa
maksimalnim cenama koje su voljni da za njih plate.
-Holandska(Dutch) aukcija – na elektronskim marketima operator marketa prikazuje najvisu pocetnu cenu
datog proiz ili usluge pa zatim ceka da se javi kupac koji je spreman da ponudjenu robu plati po toj ceni.
-Cigla I malter – zargonski izraz za svaku fizicku prodavnicu ili poslovni objekat bez obzira od kojih je
materijala izradjen I gde se nalazi.

3.Portali – predstavljaju web sajtove koji posetiocima nude pristupnu tacku za pronalazenje I povezivanje sa
drugim web sajtvoima koji ce zadovoljiti njihove potrebe, bilo da se radi o kupovii robe I usluga ili potrazi za
odgovarajucim ifnromativinim I drugim sadrzajima.
Prvi portali su predstavljali I tzv pretrazivace.
Pored mogucnosti pretrazivanja savremeni portali nude I pristup specijalizovanim funkcijama.
Treca funkcija se ogleda u personalizaciji sadrzaja.
Cetvrta funkcija sastoji se u formiranju interesnih grupa kojima se medjusobno povezuju pojedinci
zainteresovani za slicne tematske sadrzaje.
-Portali se prema funkcijama koje obavljaju dele na: pretrazivace, akumulatore sadrzaja(kod kojih softver
portala prikuplja informacije iz razlicitih izvora I organizuje ih u nakorisniji oblik za posetioce sajta), I tzv info
medijatore(koji pronalaze, preuzimaju I organiziju informacije)
4.Online servisi – cetiri vrste potrosackih online servisa su
--elektronsko bankarstvo – uz pomoc e-bankinga korisnici mogu obavljati svoje bankarske poslove bez
fizickog odlaska u banku.
Virtuelna banka – banka koja svoje poslove obavlja iskljucivo preko interneta.
Posrednik – u virtuelnom bankarstvu istovremeno opsluzuje I trgovca I potrosaca radi oblikovanja procesa
slanja I naplate racuna.
--licne finansije I placanje racuna – mogucnosti: automatski transfer bankarskih I hipotekarnih kredita,
automatsko placanje komunalija, online placanje racuna, elektronsko prezentovanje racuna(klijenti mogu
odabrati da li ce racune primate putem elektronske poste ili bezbednog web sajta konkretne kompanije),
kombinovano elektronsko prezentovanje I placanje racuna(tzv konsolidator racuna prima racune od trgovaca I
grupise ih u jednolikom formatu za svakog potrosaca)
--osiguranje I investicije -
--putnicki servisi

Funkcije koje obavljaju B2C e-commerce sajtovi


--upravljanje katalogom I sadrzajem – sadrzas-informacije koje se distribuiraju preko interneta.
--kupovina I naplata – kada dodje vreme naplate sve stavke sa liste se sabiraju zajedno sa taksama I porezima
--back office obrada podataka – deo kompanije koji je zaduzen za obavljanje zavrsnih poslova oko prodaje:
obrada isplate kupca, azuriranje stanja robe na zalihama, priprema proizvoda za distribuciju
--reklamiranje – u oblasti B2C e-trgovine najcesce se koriste: linkovi u pretrazivacima(search engines, igraju
ulogu u reklamiranju onda kada potencijalne kompce na osnovu njihovog zahteva za informacijama
usmeravaju ka odgovarajucim e-commerce sajtovima), baneri(prilikom posete nekog web sajta kupci na njemu
mogu videti reklamu za proizvode I usluge koji se nude na tom sajtu, kao I za one koji se nude na nekim
drugim sajtovima), interaktivni marketing(upotreba prilagodjenog reklamiranja koje je specijalno skrojeno u
skladu sa profilom ciljne grupe posetilaca datog web sajta), e-mail(pojedine kompanije uz pomoc e mail
obavestavaju potencijalne kupce ili bivse posetioce njihovog web sajta o snizenjima ili novim proizvodima.
Nezeljeno reklamiranje putem e poste je poznato kao spam).

Internet I B2B e trgovina neprekidno menjaju nacine interakcije izmedju proizvodjaca, dobavljaca I potrosaca,
a svi oni zajedno cine lanac snabdevanja. Pod lancem snabdevanja neke kompanije podrazumeva se protok
delova, komponenata, materijala, novca I informacija izmedju pojedinih izvora te kompanije s jedne, I njenih
potrosaca s druge strane. Upravljanje lancem snabdevanja – kontrola sprovodjenja aktivnosti kojima su
dobavljaci I kupci medjusobno povezani.
Softver za upravljanje lancem snabdevanja pomaze kompanijama da izadju izvan zidova svojih poslovnih
objekata I povezu se sa dobavljacima, distributerima I maloprodajnim firmama.
Softver za upravljanje lancem snabdevanja sadrzi jednu ili vise od sledecih komponenata: modul za planiranje
potraznje(potraznja za robom se odredjuje na osnovu dotadasnjih performansi I istorijskih trendova), modul za
planiranje proizvodnje(analiziraju se raspoloziva postrojenja I fabricki resursi radi odredjivanja raspolozivih
proizvodnih kapaciteta), modul za planiranje distribucije(analizira sposobnost kompanije po pitanju
obnavljanja robe na zalihama odmah po njenom iskoriscenju), modul za planiranje logistike(usmeren je ka
planiranju I kontroli normalnih I inverznih tokova I skladistenja robe izmedju razlicitih proizvodjaca), modul
za planiranje transporta(odredjuje najbolji nacin skladistenja I transporta gotovih proizvoda uzimajuci u obzir
sve mogucnosti za smanjenje troskova).

-Pod integracijom lanca snabdevanja podrazumeva se sinhronizovanje aktivnosti svih strana koje ucestvuju u
izradi nekog proizvoda ili isporuci odredjene usluge kako bi se zadovoljile potrebe kupaca, prodavaca I
krajnjih potrosaca.
Najcesce koriscene strategije integracije su:
Efikasna reakcija na zahteve potrosaca – predstavlja strategiju poslovnog partnerstva u kojoj glavni
maloprodajni trgovci I njihovi dobavljaci cine zajednice napore kako bi sto brze odgovorili na potrebe
potrosaca, sto se najpre postize razmenom informacija o prodatoj robi.
U strategiji snabdevackog lanca sa efikasnom reakcijom na zahteve potrosaca podaci I informacije o
proizvodima se beleze na prodajnim mestima I zatim periodicno razmenjuju sa dobavljacima.
Mnoge kompanije teze da eliminisu potrebu za brokerima I distributerima(intermediaries) sa kojima su do
sada saradjivale. Uklanjanje posrednika iz lanca snabdevanja se naziva besposrednistvo(disintermediation).
Upravljanje zalihama od stane prodavca(vendor manages inventory) kompanije stupaju u direktan kontakt sa
prodavcima(vendors) tj proizvodjacima ili dobavljacima.
Protivnici ove strategije tvrde kako je veoma rizicno dopustiti prodavcima da odredjuju kolicinu robe koju bi
kupci trebalo da pazare.
Dok zagovornici objasnjavaju da se izborom pravih dobavljaca I stalnom kontrolom njihovih performansi
pomenuti rizici mogu svesti na minimum.

E-nabavka – sistemi elektronske nabavke pruzaju zaposlenima nesmetan pristup katalozima sa opisom
proizvoda I servisa veceg broja razlicitih dobavljaca.
Tzv direktna potrosnja odnosi se na nabavku onih materijala I komponenata od dobavljaca koje su neophodne
za izradu nekog proizvoda ili pruzanje odredjene usluge.
Nasuprot tome indirektna potrosnja podrazumeva kupovinu roba I usluga koje omogucavaju funkcionisanje
date komanije kao celine(tzv horizontalne ramene). Ovi proizvodi se ponedak jos nazivaju I stavkama za
odrzavanje, popravku I funkcionisanje(maintance,repair,operations MRO)
Ciljevi elektronske nabavke – smanjenje troskova kupovine, omogucavanje samoposluzivanja zaposlenih,
poboljsanje saradnje sa dobavljacima.

Softver e-nabavke – mora biti dizajniran tako da u sebe ukljucuju veliki broj razlicitih prodavaca sto znaci da
ne moraju biti ograniceni na katalog jednog dobavljaca, tako zaposleni mogu iz svojih kancelarija birati za
kojeg ce dobavljaca opredeliti.

Elektronske razmene – elektronski marketi ili B2B cvorista(hubovi) su u stvari komercijalni sajtovi na netu
na kojima se kupci I prodavci okupljaju radi trgovine, razmene informacija ili obavljanja transakcija vezanih
za kupoprodaju proiz I usluga.

Razmene su organizovane u skladu sa jednim od sledecih modela:

-javne razmene – nezavisne razmene – kod kojih treca strana(tzv kreator trzista) upravlja elektronskim
trzistem, prikazuje informativni sadrzaj marketa I nudi elektronske alate za obavljanje trgovine

--vertikalne razmene su stukturirane tako da sluze clanovima neke konkretne industije. Proizvodi I usluge koje
se nude na ovom trz. interesantne su samo clanovima date industrije. Najpoznatije komanije koje upravljaju
vertikalnim e marketima su: e-steel.com, plascticsnet.com, wateronline.com, medibuy.com

--horizontalne razmene – nastoje da istovremeno sluze interesima kompanija iz razlicitih grana industije.
Najpoznatiji primeri su: imark.com, employease, mro.com, bidcom, youtillites

-konzorcijski vodjene razmene – u strahu od nezavisnih javnih razmena pojedine dobro afirmisane kompanije
“od cigle I maltera” pristupile su osnivanju konzorcijuma sa ciljem kreiranja elektronskih trzista. U consortia-
led exchange industrijska preduzeca udruzuju snage radi kreiranja zajednickog foruma na kojem ce
medjusobno razmenjivati proizvode I usluge. Glavni cilj – smanjenje troskova.

-privatne razmene – na internetu zasnovan trgovacki forum implementiran od strane jedne kom[anije I uz
ucesce odabrane grupe dobavljaca I kupaca.
Prednosti privatnih razmena – vlasnici privatnih razmena imaju potpunu kontrolu nad pristupom kupaca I
dobavljaca, vlasnici mogu svoje trgovacke partnere usmeravati ka privatnim razmenama kroz pogodnosti u
cenama npr, privatne razmene mogu biti skrojene po meri specificnih proizvoda koji se na njima razmenjuju,
mogu se obezbediti putem ogranicavanja pristupa I sifrovanja poruka.

Glava X
IT aplikacija je skup softvera I procedura koje u kombinaciji sa podacima, mrezama I odgovarajucim
hardverom imaju za cilj da zadovolje specificne zahteve specificnih korisnika ili poslovnih preduzeca.
Jednokorisnicki sistemi(signle user) se obicno sastoje od PC racunara ili radne stanice, razlicitih ulaznih I
izlaznih uredjaja, softverskih programa koji su skrojeni prema specificnim potrebama I zeljama pojedinacnih
korisnika. Cesto se nazivaju personalnim sistemima.
Preduzetnicki sistemi(enterprise) sastoje se od istih komponenata kao personalni sistemi uz dodataka
serverskih I mainframe racunara, baza podataka I komp mreza.
To su deljeni sistemi u kojima dva ili vise korisnika zajednicki upotrebljavaju kompjutere, komunikacijske
mreze I aplikacije.

-U ranim danima informacione tehnologije(50-70ih godina) IT je bio sinonim za velike kompjutere I ogromne
komuikacione mreze.
Karakteristike personalnih sistema:
-Dizajnirani su za direktnu upotrebu (hands-on) – korisnik direktno upravlja sistemom, unosi u njega podatke I
informacije, definise nacin njihove obrade I odredjduje koji ce tipovi izlaznih informacija biti pomocu njega
generisani.
-Skrojeni po meri zahteva – su dizajnirani u skladu sa potrebama njihovih korisnika – odabrana konfiguracija
odredjuje brzinu, snagu I kapacitet datog sistema. Programi koji su instalirani na nekom sistemu kreiraju
njegovu “licnost”.
Licne preference igraju vaznu ulogu u personalnim sistemima.
Konfiguracija – specificna kombinacija hardvera I softvera u datom sistemu.
-Sluze za poboljsanje licnih performansi – omogucavaju da ljudi budu bolji u obavljanju poslova.

Karakteristike preduzetnickih sistema:


-Dizajnirani su za zajednicku upotrebu od strane mnogo razlicitih korisnika. U interne korisnike ovih sistema
spadaju: izvrsni direktnori, operativni menadzeri, zaposleni po odeljenjima. Eksterni korisnici mogu biti:
potrosaci, dileri, distributeri kao I svi oni koji u interakciju sa sistemom stupaju preko njegovog web sajta ili
neke druge online veze.
-Dizajnirani za deljenje informacijskih resursa – uobicajena je pojava da sistemski projekti lansiraju u cilju
kombinovanja ili intergracija vise baza podataka kako bi se one mogle zajedno koristiti od strane nekoliko
preduzetnickih aplikacija.
-Dizajnirani za povezivanje razlicitih tipova korisnika – pod tim se podrazumevaju korsinici koji svoje
razlicite PC, PDA I druge uredjaje koriste za povezivanje sa centralnim kompjuterom.
-Dizajnirani za vece obime I domene poslovanja – preduzetnicke sisteme karakterisu ogromne kolicine
informacija koje ulaze u process obrade I veliki broj korisnika. Ukupan obim(scope) preduzetnickih sistema je
mnogo veci nego kod personalnih sistema.

Uticaj IT aplikacija:

1.Poboljsanje produktivnosti – Produktivnost – mera kolicine posla koji se moze obaviti uz odredjeni nivo
napora. Produktivnost je odnos izmedju rezultata(outputa, izlaza) neke aktivnosti I resursa(inputa, ulaza)
koji su upotrebljeni radi postizanja tih rezultata. Produktvinost mozemo meriti ako sve izlaze podelimo sa
svim ulazima.
-Produktvinost se povecava: ako se aktivnosti obavljaju brze, ako je veci broj aktivnosti obavljen u datom
vremenskom periodu, ako se aktivnosti obavljaju uz manji utrosak resursa.
-Softver za licnu produktivnost – softverski paketi koji omogucavaju brze obavljanje aktivnosti, izvrsavanje
veceg broja aktivnosti u zadatom vremenskom intervalu ili obavljanje zadataka uz manji utrosak resursa.

-AL(iartficial intelligence) – vestacka inteligencija, se granana dve oblasti:


Prva oblast, nastavlja misiju zapocetu krajem 50ih koja se sastoji u razotkrivanju misterija covekovog
misljenja, govora, cula vida I sluha.
Druga oblast, koja se naziva primenjivom inteligencijom nastoji da pronadje nacin pomocu kojih bi se
pomenute ljudske sposobnosti ugradile u kompjuterske programe.

Tri glavna AL alata: Algoritam(predstavlja skup pravila I detaljnih procedura pomocu kojih se mogu
prepoznavati uzroci I izvrsavati zadaci poput igranja saha, pravopisne provere teksta, odobravanje zahteva za
kredit), neuronske mreze(njima se pokusava simulirati nacin na koji mreza neurona u zivom mozgu obradjuje,
uci I pamti informacije. Umesto pasivnog postovanja pravila, I izvrsavanja algoritama, neuronske mreze
uocavaju uzroke, formiraju asocijacije I uce na primerima), maglovita logika(fuzzy – dobila je ime po
sbosobnosti resavanja problema na osnovu dvosmislenih podataka I nejasnih instrukcija koje se ne uklapaju u
sablone tipa tacno-netacno).
2.Veca efikasnost – Efikasnost – stepen ostvarenja zeljenih rezultata.

3.Povecana kreativnost – iako je kreativnost tesko definisati, vecina ljudi se slaze da ona podrazumeva visok
nivo umetnicke ili intelektualne inventivnosti.
U poslovnim preduzecima se termin “novatorstvo” cesce koristi od termina “kreativnost”. Pod
novatorstvom(innovation) se podrazumeva pronalazenje novih tehnologija, proizvoda I proizvodnih procesa.

Projektovanje sistema je slozen process koji se sastoji od analize poslovne situacije, dizajniranja sistemskog
resenja koje ce tu situaciju popraviti, od obezbedjenja ljudskih, finansijskih I IT resursa neophodnih za razvoj I
implementaciju usvojenog resenja.
Upravljanje projektom je process koji obuhvat planiranje, organizovanje, integraciju I nadgledanje procesa
projektovanja neke IT aplikacije sa ciljem da se obezbedi puno ostvarenje ciljeva tog projekta, kao I da
implementacija sistema protekne u skladu sa ocekivanjima.
Predlog projekta je predlog za realizaciju nekog sistemskog projekta pripremljen od strane korisnika ili
analiticara sistema I podnet projektnoj komisiji na uvid I odobrenje.
Projektna komisija – grupa ljudi iz razlicitih funkcionalnih jedinica datog preduzeca koja donosi odluku o
tome da li je predlozeni projekat ostvariv I da li treba pristupi njegovoj realizaciji.
Analiticar sistema – IT profesionalac koji ima zadataka da zajedno sa buducim korisnicima nekog sistema
definisu njegove zahteve I detaljno opisu karakteristike koje bi taj sistem trebao da ima.
Dizajner sistema – IT profesionalac koji je odgovoran za sve tehnicke detalje oko dizajniranja sistema I
pripadajucih softvera.
Programer/analiticar – osoba koja je istovremeno odgovorna za odredjivanje zahteva sistema, njegovo
projektovanje I implementaciju.
Web projektant - analiticar od kojeg se ocekuje posedovanje dodatnih sposobnosti, koje mu omogucavaju da
svoja strucna znanja upotrebi za kreiranje takvih IT aplikacija koje ce podrazumevati koriscenje interneta ili
internih I eksternih mreza konkretne kompanije, kao I odgovarajucih web citaca za pregled prikazanih
informacija.

Razvojni ciklus projektovanja sistema: (SDLC – skup aktivnost podeljenih na sest faza koje za posledicu
imaju nastanak neke nove IT aplikacije)
1-prepoznavanje problema/preliminarno istrazivanje(definisanje I istrazivanje problema)
2-odredivanje zahteva(shvatanje postojeceg sistema I zahteva koje novi sistem treba da zadovolji)
3-dizajniranje sistema(planiranje novog sistema)
4-projektovanje I izgradnja(kreiranje novog sistema)
5-implementacija(prelazak na novi sistem)
6-evaluacija I nastavak razvoja(pracenje rada I obogacivanje sistema novim vrednostima).

1.Preliminarno istrazivanje sastoji se u analizi predloga projekta sa ciljem da se: proceni njegova vrednost,
odredi da li je uopste isplativo krenuti u realizaciju projekta radi resavanja nastalog problema.

Analiticari sistema analiziraju tri vrste izvodljivosti:


-operativnu – projekat je operativno izvodljiv ako se proceni d ace on ispuniti operativne zahteve konkretnog
preduzeca I ostvariti zeljene efekte na njegovo poslovanje.
-finansijsko/ekonomsku – predvidjena dobit projekta mora biti veca od troskova njegove realizacije. Dobit se
moze ogledati u povecanju obima poslovanja, snizavanju troskova ili samnjenju broja gresaka u radu.
Troskovi realizacije obuhvataju: troskove provodjenja temeljnog istrazivanja sistema, troskove nabavke
hardvera, izgradnju komnunikacijskih linkova I kupovinu ili izradu softvera neophodnog za funkcionisanje
konkretne aplikacije kao I troskove koje ce preduzece pretrpeti ukoliko odustane od realizacije predlozenog
projekta.
-tehnicku izvodljivost - za neki projekat se moze reci da je tehnicki izvodljiv ukoliko analiticar sistema moze
potvrdno odgovoriti na neka od sledecih pitanja:
Da li firma raspolaze neophodnom komp I komunikac tehnlog za realizaciju projekta, da li predlozeni hardver
ima dovoljan kapacitet za skladistenje I prenosenje svih podataka koji ce novi sistem zahtevati, poseduje li
sistem mogucnost da po potrebi kasnije bude prosirivan…?
TotalTrack sistemi omogucavaju povezanost kamiona sa celijskom(mobilnom) mrezom preko rucnik
kompova prikacenih na uredjaje koji predstavljaju kombinaciju mobilnog modema/telefona.

2.Odredjivanje zahteva - Zahtev – karakteristka koja mora biti ugradjena u dati sistem.
Tokom faze odredjivanja zahteva analiticar sistema proucava trenutnu poslovnu situaciju prikupljajuci I
analizirajuci podatke I informacije kako bi ustanovio ko je sve ukljucen, koji podaci I informacije se koriste I
na koji nacin se postojeci sistem moze poboljsati.
Odredjivanje zahteva bi trebalo obuhvatiti jednu ili obe vrste poboljsanja:
Poboljsanje procesa – proces je organizovana aktivnost koja dovodi do nekog skupa rezultata(outputa).
Strukturom procesa definisan je njegov niz aktivnosti I tok rada od pocetka do kraja. Poboljsanje procesa
sastoji se u odgovoru na pitanje “mozemo li poboljsati nacin svog rada”
Reinzenjering – preoblikovanje poslovnih procesa kako bi se uklonile barijere koje neku organizaciju
sprecavaju u pruzanju boljih proizvoda ili usluga.
Reinzenjering je samo jedan aspekt tzv RE fenomena. Poslovne kompanije danas redizajniraju, opremaju
novim alatima(retooling), iz osnova ponovo kreiraju(remaking), preoblikuju(reshaping), restuktuiraju,
reorganizuju, ponovo uspostvljaju(reestablishing), ponovo izdragjuju(rebuilding) I repozicioniraju, sve to u
cilju ostvarenja prednosti na konkurentnom globalnom trzistu.
Poboljsanje poslovanja – IT igra centralnu ulogu u poboljsanju poslovanja, I to tako sto firmama pomaze na
trzistu da ponude nove proizvode I usluge, ubrzava obavljanje poslovnih procesa, smanjuje troskove
proizvodnje robe I usluga, pomaze firmama u osvajanju novih regiona trzista.
Ponuda novih proizvoda I usluga – potreba za ponudom novih proizvoda I usluga javlja se u situacijama kada
poslovna preduzeca otkriju I nastoje da zadovolje do tada nepoznate zelje I potrebe postojecih ili potencijalnih
kupaca.
Brze izvrsavanje poslovnih procesa – skracenje vremena koje je potrebno za obavljanje posla moze dovesti do
povecanja efikasnosti ili ostvarenja znacajne prednosti u odnosu na konkurenciju.
Smanjenje troskova proizvodnje roba I usluga- daje kompanijama ogromnu fleskibilnost u donosenju politike
cena.
Osvajanje novih regiona trzista – upotrebom IT sposobnosti radi sirenja na nova geografska trzista.

3.Dizajniranje sistema – je process prevodjenja zahteva u odgovarajuce specifikacije dizajna.


Pod dizajnom nekog sistema podrazumeva se skup detalja kojima se opisuje kako ce taj sistem ispuniti
zahteve definisane tokom faze odredjivanja zahteva.
Dizajniranje sistema se sastoji iz tri koraka:
Preliminarno(konceptualno) dizajniranje – tokom preliminarnog dizajniranja nekog sistema definisu se
njegove izrazite karakteristike uz istovremeno osmisljavanje funkcija koje ce taj sistem izvrsavati I nacin
njihovog izvrsavanja.
Izrada prototipa – Prototip je radni model neke IT aplikacije cija je izrada u poredjenju sa kompletnim
sistemom relativno jeftina. Izrada prototipa ima dve primarne namene: efikasan metod za jasno uocavanje svih
onih zahteva koje ce novi sistem morati da ispuni, I prototipi su veoma korisni sa stanovista evaluacije
karakteristika buduceg sistema.
Detaljno(fizicko) dizajniranje – u detaljnom dizajnu nekog sistema precizno su definisane sve njegove
karakteristike. Prateca dokumentacija sadrzi sve potrebne definicije kojima su objasnjene karakteristike datog
sistema, nejgove aktivnosti na obradi podataka, kao I izvestaji I grafikoni koje on treba da generise.

Specifikacije detaljnog dizajna obicno se primenjuju uz postovanje sledece procedure:


-izlaz:informacije I rezultati- izlaz(output) predstavlja osnovni razlog zbog kojeg se pristupa projektovanju
nekog sistema, I to je obicno polazna tacka kreiranja dizajna. Prilikom dizajniranja izlaznih rezultata, tip,
sadrzaj I format izvestaja I prikaza na ekranu definisu se uz pomoc tzv otpisa rasporeda – to su dijagrami koji
prikazuju tacnu lokaciju svakog podatka I informacije na ekranu ili na odstampanom izvestaju.
-ulaz:podaci I informacije za obradu – nakon sto se upoznaju sa zahtevima, dizajneri se vracaju korak unazad
kako bi definisali koje su sve aktivnosti neophodne za dobijanje zeljenih rezultata.
-uskladisteni podaci:baze podataka I fajlovi – podaci se mogu unositi preko tastature, skeniranjem ili na neki
drugi nacin.
-obrada I procedure – ovde je neophodno odrediti mtde za dobijanje komp rezultata kao I za prikazivanje
podataka I informacija u skladu sa zeljenim rasporedom. Stoga se ovi metodi nazivaju zahtevima obrade.
-kontrole – u svakom deljenom sistemu pojedinacni korisnici imaju odredjene odgovornosti po pitanju
aktivnosti koje preduzimaju. Te odgovornosti se definisu pomocu kontrola.

4.Projektovanje I izgradnja – tokom ove faze specifikacije fizickog dizajna se pretvaraju u jedan funkcionalan
sistem
Glavne aktivnosti ove faze SDLCa sastoje se u:
-nabavci softvera I servisa -
-kompjuterskom programiranju
-testiranje softverskih programa se vrsi kako bi se utvrdilo da proveravani softver nece proizvesti neocekivane
ili netacne rezultate, odnosno da nece doci ni do kakvih poremecaja u procesu obrade.
Probni podaci – eksperimentalni fajlovi koji su iskljucivo namenjeni testiranju novog softvera
Prilikom testiranja sistema proveri se podvrgava citav sistem – sofver, procedure I odgovarajuca uputstva.

5.Implementacija – tokom ove faze vrsi se instalacija novog sistema I njegovo pustanje u rad.
Tri najznacajnija aspekta implementacije sastoje se u:
-obuci - tokom procesa obuke IT profesionalci objasnjavaju ljudima kako da koriste sistem I kako da
obezbede njegovo neprekidno I pouzdano funkcionisanje.
-pripremi lokacije
-usvajanju strategije prelaska na novi sistem – tzv planom prelaska opisuju se sve aktivnosti koje treba obaviti
radi prebacivanja na novi sistem. Njime se odredjuju osobe koje ce biti odgovorne za svaku od ovih aktivnosti
kao I vremenski plan zavrsetka svakog pojedinacnog dogadjaja.
Postoje cetiri strategije prelaska na novi sistem:
Strategija direkntog prelaska(podrazumeva prestanak upotrebe starog I momentalan prelazak na novi sistem,
prednost-ljudi se trude da ostvare uspeh), Strategija paralelnih sistema(stari I novi sistem se paralelno koriste
tokom odredjenog perioda,pri cemu se komponente starog polako izbacuju iz upotrebe, Prednost-maximalna
bezbednost u slucajevima kada novi sistem nije potpuno siguran. Nedostatak-radnici mogu da se ne trude da
zazivi novi sistem), tzv Stategija pilot-konverzije(najcesce se koristi u slucajevima kada novi sistem
podrazumeva primenu novih metoda poslovanja ili drasticnih promena radnih procesa. Prednost-mogucnost
potpune provere novog sistema. Nedostatak-moze se steci utisak da stari sistem ima neke greske), Fazna
strategija(konverzija baza podataka, obuka osoblja I insalacija hardvera I softvera vrsi se sukcesivno.
Nedostatak-dugo trajanje moze dovesti do negativnih reakcija korisnika)

5.Evaluacija I nastavak razvoja – se vrsi po zavrsetku implementacije, kako bi se odredile sve prednosti I
nedostaci novog sistema.

Glava XI
Projektovanje otvorenih deljenih sistema
Preduzetnicki sistemi su karakteristicni po tome sto u njima dva ili vise korisnika zajednicki upotrebljavaju
kompjutere, komunikacionu tehnologiju I aplikacije.
Alternativni nacini projektovanja:
-samostalno kreiranje aplikacije – okupljanje tima sastavljenog od analiticara, dizajnera I programera koji ce
formulisati specifikacije za datu aplikaciju I zatim napisati kompjuterski prog koji ce moci da zadovolji te
specifikacije
-kupovina gotove aplikacije – tim IT profesionalaca ima zasatak da nadje softverski paket koji izvrsava
definisane funkcije
-angazovanje spoljnih struckanja za projektovanja aplikacije – koji dobijaju nadoknadu za obavljen posao

Otvorenim sistemima se nazivaju oni softverski sistemi koji su u stanju da se izvrsavaku na razlicitim
kompjuterskim I komunikacijskim hardverskim komponentama.
Oni se zanivanju na operativnim sistemima koji se mogu lako nabaviti na trzistu I upotrebiti na razlicito
konfigurisani komp I komunikac sistemima.

Interoperabilnost predstavlja savrsenu formu razmene informacija u svim njenum oblicima(podaci, tekst,
zvuk I slike ukljucujuci animacije) izmedju pojedinacnih komponenti neke aplikacije(hardverske, softverske
ili mrezne).
Ako postoji interoperabilnost, jedna ista aplikacija ce moci da funkcionise na dve razlicite vrste kompjutera a
da pritom izvrsava iste zadatke I ima interfejs identicnog izgleda. Tj komponente jednog ovakvog sistema se
medjusobno mogu razlikovati po svom poreklu, velicini, nacinu funkcionisanja I lokaciji na kojoj su smesteni.
Interoper. se ne moze zamisliti bez otvorenih sistema, ona je usko povezana sa prenosivoscu softvera.

Promena modela projektovanja

Kod primene tzv majstorskog pristupa(craft approach) projektant odlucuje o velicini I najvaznijim
karakteristikama buduceg objekta, nakon toga vrsi se priprema svih elemenata neophodnih za izgradnju
objekta. U kasnim fazama izgradnje objekta, majstorstvo jos vise dolazi do izrazaja-velicina I izled svih
elemenata se odredjuju na osnovu previdjene namene tih elemenata.
Proces se dalje razvija korak po korak dok svi neophodni elementi ne budu definisani, dizajnirani I instalirani.

Modularni pristup se primenjuje u savremenom gradjevinarstvu(assembly approach), zasniva se na itezivnoj


upotrebi komponenata. Elementi se obicno biraju iz kataloga unapred dizajniranih komponenata.
Pod komponentnim metodom se ovde ne podrazumeva tzv pre-fabrikovana gradnja kod koje se svi potrebni
elementi unapred selektuju, recu I isporucuju iz jedinog izvora.

Iz modernog na komponentama zasnovanog gradjevinarstva moze se preuzeto nekoliko principa koji mogu
pomoci IT profesionalcima: podela rada, kupovina standardizovanih komponenata od spoljnih dobavljaca,
angazovanje specijalnizovanih struckanja koji ce obaviti znacajan deo potrebnih radova.

Objekat – komponenta koja u sebi sadrzi ne samo podatke, vec I detaljne instrukcije o nacinu njihove obrade.

Alati za dizajniranje objekaga omogucavaju projekima da po zelji definisu komponente buduceg sistema. (pr
alata – list box prikazuje listu sa koje mozete odabrati samo jednu rednost. Ili check box signalirizira da li je
neka situacija istinita. Npr text box prikazuje etiketu koja je prikacena kao neko textualno polje koje u sebi
sadrzi neku vezanu ili izracunatu kontrolu)

Alati I tehnike kojima se sluze analiticari sistema:


Alati za prikupljanje podataka:
-Blok-seme – su najjednostavniji alat za razumevanje I koriscenje. Blok-seme sistema opisuju logiku-odluke
koje se donose tokom procesa I koje odredjuju smer aktivnosti koje ce biti izvrsavane. Blok-sema je graficki
opis nekog poslovnog procesa ili procedure gde je uz pomoc simbola prikazana logika odlucivanja.
System flowchart – predstavlja graficki opis nekog poslovnog procesa ili procedure, gde je uz pomoc
standardnih simbola prikazan: niz aktivnost koje se odigravaju u toku procesa, podaci infor ili dokum koji
predstavljaju ulazne velicine procesa(input) ili su generisani kao njegovi izlazni rezuz(output), odlike koje se
donose u svakoj fazi procesa.

-Dijagrami toka podataka DFD – dijagram koji prikazuje kretanje podataka kroz neki sistem. Teziste je
prvenstveno na protoku podataka I informacija izmedju ljudi I procesa kao I na promenama koje se desavaju
unutar datog procesa. Kao I kod blok-sema I ovde se vide informacije koje ulaze u sistem, izlaze iz njega ili se
u njemu skladiste. Za razliku od blok-sema sistema ovi dijagrami ne prikazuju logiku odlucivanja.
Na DFD dijagramima se koriste 4 simbola: strelice, krugovi ili zaobljeni pravougaonici, kvadratici, otvoreni
pravougaonici.
DFD nivoi – postoje razliciti nivoi dijagrama toka podatka. DFD dijagrami sistemskog nivoa opisuju citav
sistem u sumarnom obliku. DFD dijagram drugog nivoa rasclanjuje procese kako bi se u njemu prikazao veci
br detalja. Procesi drugo nivoa se mogu dalje rasclanjavati do detaljnijih prikaza. OVaj mtd rasclanjavanja
procesa u dijagramu toka podataka radi prikazivanja sto veceg broja detalja naziva se nivelisanjem – leveling.
-Recnici podataka – data dictionary – se ponekad naziva I skladistem(repository), to je svojevrsan katalog u
kome su izlistani I opisani svi tipovi podataka koji se mogu pojaviti u datom sistemu. Svaki recnik podataka
koji se koristi za analizu toka podataka mora u sebi da sadrzi: elemente podataka obuhvataju nazive I
alternativne nazive(alijase) I maksimalno dozvoljenu duzinu.
Struktura podataka – skup svih elemenata podataka zajedno sa nazivom koji nedvosmisleno I kolektvino
identifikuje taj skup.
-Kompjuterski potpomognut iznenjering sistema CASE (computer aided systems/software engineering) – to je
skup alata koji se prilikom projektovanja sistema koriste radi poboljsanja doslednosti I kvaliteta sistema uz
istovremenu automatizaciju velikog broja najnapornijih I najdugotrajnijih poslova iz oblasti projektovanja
sistema.
Vecina CASE alata ima sledece karakteristike I komponente: alati za crtanje grafikona I dijagrama,
centralizovano skladistenje informacija(recnik koji u sebi sadrzi detalje o svim komponentama sistema),
generatori interfejsa(nude mogucnost prirpeme uzoraka korisnickih interfejsa kako bi kreator mogao detaljno
analizirati njihove karakteristike pre no sto odabere konacnu verziju), generatori programskog koda(sluze za
automatizaciju pripreme komjuterskog soft), alati za upravljanje projektom, front-end back-end I integrisani
CASE alati(Front end CASE alati sluze za automatizaciju pocetkih aktivnosti projektovanja sistema. Back end
CASE alati sluze za automatizaciju zavrsnih aktivnosti na projektovanju sistema tako sto iz opstih opisa
sistema izvlace detaljne ifnormacije. Inegrisani CASE alati obuhvataju aktivnosti iz citavog SDLC ciklusa, oni
u sebi inkorporiraju opcije za analizu, logicno dizajniranje, generisanje programskog koda I generisanje baze
pdoataka uz istovremeno oddrzavanje autonatizovanog recnika podataka.
Analiticar sistema - IT profesionalac koji je duzan da u saradnji sa korisnicima definise zahteve buduceg
sistema I opste njegove zeljene karakteristike.
Tehnike za prikupljanje podataka:
-Intervjui – Analiticari ih obavljaju sa mndzrima, clanovima osoblja, potrosaca, dobavljaca kako bi prikupili
sto vise informacija o poslovnim procesima. Mogu sprovoditi strukturirane, nestrukturirane intervjue.
-Upitnici – liste pitanja pomocu kojih se od neke grupe ljudi mogu prikupiti cinjenice I misljenja o odredjenoj
temi koja se proucava.
-Pregled dokumentacije – koju data kompanije vec poseduje, a odnosi se na sistem ili poslovnu mogucnost
koja se proucava. Pregled dokum se jos naziva I inspekcijom akata, sastoji se u analizi prirucnika, izvestaja I
korespodencije u vezi sa datim sistemom ili poslovnom mogucnoscu koja se istrazuje.
-Posmatranje – process fizickog prisustvovanja nekoj aktivnosti za vreme njenog trajanja u cilju prikupljanja
informacija o toj aktivnosti.
-Uzorkovanje – sampling – je process prikupljanja podataka I informacija u unapred odredjenim vremenskim
intervalima.

Objedinjeni jezik modelovanja UML(unified modeling language) – standardno sredstvo za vizualizaciju,


opisivanje I dokumentovanje detalja vezanih za neku IT aplikaciju.

Metodi strukturne analize I CASE alati nisu tezisno usmereni ka ljudima koji igraju odredjene uloge u nekom
sistemu.
Dok, UML eksplicitno zahteva identifikaciju tzv glumaca – glumac je bilo ko ili bilo sta sto stupa u
interakciju sa nekom aplikacijom.
Glumac se nalazi izvan sistema a moze predstavljati osobu koja izvrsava neki specifican zadakat, pa cak I
neku drugu aplikaciju.
Glumci ce aktivirati(trigger) sistem na taj nacin sto ce npr inicirati transakciju ili preuzeti nesto iz sistema.

Dijagrami aktivnosti – prikazuju tokove kontrole u nekoj aplikaciji. Oni se sastoje od aplikacija, pri cemu se
na sledecu akciju prelazi tek po zavrsetku prethodne akcije.
Za razliku od DFD(dijagrama toka podataka), oni su tezisno usmereni ka aktivnostima a ne ka podacina.
Dijagrami upotrebe – tzv use case – slucaj upotrebe – definise se niz aktivnosti koje se izvrsavaju za potrebe
nekog glumca.
Slucajevi upotrebe se graficki iskazuju u obliku elipse, I mogu se dokumentovati na dva nacina:
-kao dijagrami upotrebe(use case diagrams) – pruza uvid u kontekst datog sistema tako sto graficki ilustruje
glumce, slucajeve upotrebe kao I tokove, odnosno interakcije izmedju slucajeva upotrebe I glumaca.
-kao opisi upotrebe (use case description) – deskripcija nekog slucaja upotrebe koja je napisana
svakodnevnim jezikom I u sebi sadrzi identifikacioni naziv tog slucaja upotrebe I svih gluamca. Ovaj opis
sadrzi tipican redosled izvrsavanja akcija kao I odg na sisteme te akcije.
Dijagrami klasa – u UML jeziku sluze za opisivanje neke klase obkekata ukljucujuci naziv klase, njene
attribute I metode.

Ostali UML dijagrami


-Dijagram niza – prikazuje interakcije izmedju objekata slozene po vremenskim sekvencama(nizovima). Ovi
dijagrami ilustruju korake koji se izvrsavaju prilikom obavljanja neke aktivnosti ili procesa.
-Dijagram promene stanja – prikazuje razvojni ciklus nekog objekta tako ukazuje na nacin njegove promene
usled pojave razlicitih dogadjaja unutar sistema.
-Dijagram komponenti – prikazuje zavisnost izmedju pojedinih komponenata sistema.

Automatizovani UML alati se oslanjaju na komp obradu I skladistenje podataka, oni su veoma korisni jer se u
njima mogu skladistiti I obradjivati opisi sistema. Oni su u stanju da rutinski otkrivaju nedostajuce
informacije.

Analiticari sistema igraju nekoliko uloga, oni igraju glavnu projektantsku ulogu u analizi aktivnosti datog
preduzeca I formulisanja resenja, ali oni igraju I potpomazucu ulogu.
Agent za promene – osoba koja igra ulogu katalizatora prilikom uvodjenja promena u nacinu poslovanja.
Njegova uloga najcesce se ilustruje u obliku trostepenog modela:
-odmrzavanje(unfreeze) – komuniciranje sa ljudima u vezi sa razlogom za uvodjenje promena kako bi se
smanjio potencijalni otpor prema njima
-promena(change) – implementacija novih aktivnosti, procedura I aplikacija
-ponovno zamrzavanje ovih uloga.

Profesionalne vestine analiticara sistema:


1.Vestine resavanja problema – proces resavanja problema nastoji da premosti provaliju izmedju postojece
situacije I neke zeljene situacije
2.Sposobnost fokusiranja na rezultate – ovakav pristp omogucava shvatanje svih ogranicenja koje sa sobom
nosi metod fokusiranja iskljucivo na probleme, tako sto ljude negoni da razmisljaju o mogucnostima umesto o
nemogucnostima
3.Kreativnost – biti kreativan znaci stvarati ideje, a to se ne moze postici ukoliko se iz svesti ne potisnu
ogranicenja
4.Sposobnost u planiranju I vodjenju sastanaka – vestine dobrog vodjenja sastanaka presudno uticu na
vrednost informacija koje ce analiticari prikupiti od ljudi koji tim sastancima prisustvuju
5.Izuzetne vestine u interpersonalnoj komunikaciji – analiticar mora biti u stanju da prilikom razmene ideja sa
krajnjim korisnicima sistema, izbegava upotrebu tehnickog zargona, da pravilno shvata ono sto sagovornik zeli
dam u saopsti

CIO Glavni informaticar – osoba koja je zaduzena za upravljanje I razvoj informacione tehnologije u nekoj
kompaniji.
Programeri su odgovorni za prevodjenje detaljnih specifikacija u odg komp softver, odgovorni su I za
pravilno dokumentovanje programa, izradu pisanih objasnjenja o tome kako su I zasto odredjene procedure
kodirane na nacin na koji su kodirane.

Sistemski ugovaraci – su sve vrste spoljnih strucnjaka sa kojima komp potpisuje ugovore oko projektovanja IT
aplikacija.
Vazan tip sistemskog ugovara jeste tzv integrator sistema – to je profesionalac cije se podrucje rada zasniva na
shvatanju da poslovne kompanije koriste IT komponente iz razlicitih izvora I sa razlicitim nazivima.
Itengratori sistema su odgovorni za nabavku hard, soft, mreznih kapaciteta neophodnih za funkcionisanje neke
aplikacije kao I za samu implementaciju te aplikacije.

Glava XII
Web enablement – osposobljavanje za web – je tendenicija projektanata sistema da preduzetnicke sisteme
obogacuju karakteristikama interneta.
Za web osposobljeni sistemi se pojavljuju iz tri razloga: siroka upotreba webcitaca, ocuvanje vrednosti
nasledjenih sistema, kreiranje medju-preduzetnickih aplikacija.

Razlozi “dubokog korenja” web citaca u svetu kompjutera:


-isporuka novih kompova sa instaliranim web citacima, ogromna baza korisnika web citaca, web citaci se
pojavljuju I na drugim IT uredjajima, jednostavno koriscenje, fleksibilnost, univerzalna front-end aplikacija.

Termin nasledjeni sistemi(legacy system) odnosi se na veliko broj mainframe, midrange, klijent/server ili Pc
aplikacija koje se koriste za upravljanje poslovnim funkcijama popout racun, proiz, finan, lj resursi…
Plug-ins – dodaci – softverski programi koji prosiruju mogucnosti web citaca, obogacujuci ga dodatnim
karakteristikama.

Interoperabilnost – savrsena forma razmene podataka I informacija u svim njihovim oblicima(podaci, tekst,
zcuk I sluke, ukljucujuci I animacije), izmedju pojedinih komponenti neke aplikacije(hard, soft, mreze).
Heterogene aplikacije – aplikacije koje su pisani razlicitim programskim jezicima namenjene koriscenju na
razlicitim tipovima kompova ili koriste raznorodne komunikacijske mreze I metode prenosa podataka.
- U cilju osposobljavanja aplikacija za web I tzv s kraja na kraj(end to end) integrisanja medju-preduzetnickih
aplikacija, razvijene su dve znacajne strategije.
Te strategije su:

--Extensible markup language(XML) – prosirivi jezik oznacavanja


Hypertext markup language(HTML) je osnovno sredstvo kojim se opisuje nacin prezentovanja informacija na
www. HTML tekst se sastoji od tzv tagova kojima su oivicene ivice teksta.
Shvatajuci potrebu za novim nacinom koriscenja Weba, organizacija world wide web consortium(W3C)
kreirala je novi jezik za oznacavanje(markup language) pod nazivom extensible markup language – to je nista
drugo do skupa pravila za kreiranje tagova u cilju opisivanja podataka, cime se ujedno obezbedjuje fleksibilina
I prilagodljivija upotreba web podataka,. Ovaj jezik se naziva prosirivim jer projektanti mogu dizajnirati svoje
sopstvene, prilagodjene markup jezike za opisivanje podataka.
Strogo tehnicki govoreci XML je metajezik – tj jezik koji sluzi za opisivanje drugih jezika.

Struktura XMLa – kao u HTMLu I u XMLu se koriste parovi tagova za oznacavanje web podataka, ali XML
tagovi definisu stvaran sadrzaj podataka(umesto forme njihovog predstavljanja) tako da ih sistem primaoca
moze procitati I na odgovarajuci nacin obraditi.
Parovi tagova oivicavaju podatke na koje se ti tagovi odnosne, npr HTML <b>first class</b>, dok tag kod
XML izgleda ovako <ticket class>first class</ticket class>

Dakle, pomocu XMLa podaci se oznacavaju tako da se ukazuje sta oni predstavljaju – opisivanjem njihovog
sadrzaja. Dok, HTML oznacava podatke, ukazujuci na koji bi nacin oni trebalo da budu prezentovani, ali ne
opisujuci njihov sadrzaj.
Pocetni I zavrsni tag opisuju podatak koji se nalazi izmedju njih I koji se ujedno smatra vrednoscu tog
elementa.
Tagovi se mogu umetati unutar drugih tagova.
Prednosti XMLa u odnosu na HTML – pored toga sto je zasnovan na webu I ima mogucnost prosirenja, XML
omogucava nezavisnim kompjuterskim sistemima da stupaju u medjusobnu interakciju, da razmenjuju,
interpretiraju I obradjuju podatke cak I ukoliko se izvrsavaju pod potpuno razlcitim operativnim sistemima.
XML omogucava integrisanje aplikacija kreiranih od strane razlicitih projektanata(tzv end-to-end
integrisanje). XML je javni format sto znaci da nije u privatnom vlasnistvu neke kompanije(dakle ne kupuje se
licenca za upotrebu). XML uziva siroku podrsku proizvodjaca softvera.

DTD – definicija tipa dokumenta – definise recnik(ili standard) koji podatke cini lako razumljivim I
jednostavnim za upotrebu.
OASIS – organization for the advancement of structured information standards – je jedan medjunardno
nerpofitni konzorcijom koji razvija XML definicije u saradnji sa UN/CEFACTom, organom ujedinjenih nacija
koji se baci pruzanjem pomoci u trgovoini I electron poslovanju.

Predstavljanje uz pomoc XML stilova – je jedna od prednosti XMLa.


XML liste stila se kreiraju kada projektanti zele da upravljaju prikazom I prestavljanjem informacija u nekom
dokumentu. XML lista se kreira upotrebom XML stylesshet language(XSL) jezika. XML stylesheet
language(XSL) –specifikacije kreirane od strane projektanata ili objavljivaca XML podataka u cilju
definisanja nacina prikazivanja I predstavljanja informacija u nekom dokumentu.
Dakle XSL definise nacin konvertovanja nekog XML fajla kako bi on u web citacu mogao biti prikazan u
zeljenom formatu.
Cim se prilikom obrade datog XML fajla naidja na tag showbold, tekst bice ispisan drugacijiim fontom I
bojom.
XML se sastoji od: XML dokumenta, DTD I XML lista stila.

--Web servisi – modularne internet aplikacije koje izvrsavaju neke sasvim specificne funkcije I zadatke.
Obizorm da su napisani u skladu sa standardnim tehnickim formatom, oni se mogu medjusobno povezivati I
neprimetno(seamlessly) integrisati sa drugim web servisima radi kreianja za web osposobljenih aplikacija.

Npr Yahoo jedan od najpopularnjih internet portala, pruza uvid u internet servise poput vremenske
prognoze,fins servisa I sl..ali ti serivisi nisu umetnuti(embedded) od strane yahooa vec su samo dostupni preko
njega. Ali isto tako postoje I neke aplikacije koje su medjusobno povezane(interconnected) pri cemu se soft
fiizicki nalazi na web sajtu provajdera, tj ponudjaca servisa.

Da bi u buducnosti web servisi u vecoj meri bili inkorporirani u aplikacije osposobljene za web, moraju se
obezbediti sledece stavke: jedinstven protokol za aktiviranje web servisa, descriptor ili definiciju web servisa,
registar u kome ce web servisi biti smesteni.

Objekat jedne SOAP poruke izrazen u XMLu salje se ka udaljenom web servisu sa zahtevom za obradu, na
drugoj str web servis obavlja zahtevanu obradu I kao reakciju salje rezultat izvrsavanja odredjenog metoda.

Projektant aplikacije koja vrsi aktiviranje negog wev serivsa uopste ne mora da poznaje tehnicke detalje tog
servisa(jezik,tip o sistema I sl), njega interesuje samo da li taj web servis moze da generise korektan rezultat I
dam u ga posalje u ocekivanom formatu.

WSDL – web services description language – sluzi za opisivanje mogucnosti koje nudi neki konkretan web
servis kao I protokola I formata koje taj servis koristi.

UDDI – universal description, discovery and integration – sistem za univerzalno otkrivanje I integrisanje
predstavlja globalni direktorijum za registrovanje, pronalazenje I koriscenje web servisa. Uz pomoc UDDIja
kreatori mogu objavljivati svoje web servise, dok s druge strane projektanti aplikacije mogu te servise preko
UDDI direktorijuma pronalaziti I upotrebljavati.
Mnoge kompanije su podrzale razvoj UDDIja, poput IBM, Dell, MS, SAP, SUN….

-Postoji nekoiko verzija ovog direktorijuma


UDDIjeve bele strane sadrze kontakt informacije o provajderima web servisa, ukljucujuci I adrese njihovih
web sajtova.
Na tzv zutim stranama opisani su svi servisi koje nudi konkretna kompanija.
Na zelenim stranama je objasnjen nacin na koji neka aplikacija moze upotrebiti odredjene web servise. Na
njima se moze naci mnostvo tehnickih informacija o tome gde se konkretan servis nalazi I sve o karakteristima
I mogucnostima tog servisa.

UDDI poruke se prenose preko SOAP protokola.

SOAP - simple object access protocol – specifikacija za razmenu struktuiranih informacija za implementaciju
web servisa unutar kom mreza.

Glava XIII
Digitalna instrument tabla – dashboard – omogucava menadzerima kompanije da se upoznaju sa
performansama svojih novih prozi I operativnim jedinicama koje rade na njihovoj proizvodnji.
Pod informativnim sistemom se podrazumeva sistem u kome podaci I infomracije teku od jedne
osobe/odeljenja ka drugom.

Termin preduzetnicki sistem se cesto koristi za oznacavanje citave familije IT aplikacija na kojima se
zasnivaju aktivnosti rukovodjenja I upravljanja nekom poslovnom kompanijom.

--U poslovnim preduzecima obicno se koriste sledeci tipovi informacionih sistema:

1.Sistemi za obradu transakcija TPS transaction processing systems – je deljeni sistem koji se zasniva na
upotrebi kombinacije informacione tehnologije I rucnih procedura za obradu podataka I informacija, radi
upravljanja transakcijama. Uz pomoc TPSa svaka transakcija se obradjuje u skladu sa usvojenim standardnim
procedurama date kompanije.
Karakteristike sistema za obradu transakcija: obradjuju ogromne kolicine medjusobno slicnih poslovnih
transakcija, podrzavaju veci broj korsinika u rutinskim transakcijama, azuriraju fajlove I baze podataka,
generisu potrebna dokumenta I izvestaje..
-Sistemi za obradu transakcija mogu vrsiti obradu bilo u online rezimu ili grupno(in bacthes).
Pet tipova rezultata dobijenih obradom transakcija:
-akciona dokumenta(su dokumenta dizajnirana tako da iniciraju neku specificnu akciju ili da signaliziraju da je
neka transakcija izvrsena)
-detaljni izvestaji(se ponekad nazivaju transaction log, dnevnikom izvestaja, sadrze u sebi podatke koji opisuju
svaku od obradjenih transakcija)
-sumarni izvestaji(prikazuju ukupne rezultate obrade za odredjeni vremenski period ili za jednu grupu
transakcija a u sebi sadrzi zbirni iznos svih izlistanih transakcija, kao I prosecan iznos po jednoj transakciji)
-vandredni izvestaji(sadrze listu neuobicajenih, pogresnih ili neprihvatljivih transakcija, odnosno njihovih
rezultata)
-azurirani master podaci(uskladjivanje svih zapisa u sistemu u skladu sa rezultatima obradjene transakcije)

2.Upravljacki informacioni sistemi MIS management information systems – vrsta poslovnog informacionog
sistema, dizajniranog sa ciljem da proizvede informacije koje su neophodne za uspesno upravljanje nad nekim
struktuiranim problemom, procesom, odeljenjem ili poslovnom kompanijom.
-Karakteristike MISa: koristi podatke zabelezene I uskladistene kao rezultat obrade transakcija, izvestaji
sadrze podatke I infomracije a ne detalje vezane za transakcije, podrzava rekurentno odlucivanje, pomaze
mndzrima u pracenju situacije, proceni uslova I odredjivanju akcija koje treba preduzeti, pruza infor po
unapred definisanom formatu izvestaja.

3.Sistemi za podrsku u odlucivanju DSS decision support system – vrsta infor sistema koji je dizajniran tako
da mndzrima suocenim sa nekom neuobicajenom situacijom pomogne u donosenju pravilnih odluka.
Ukoliko je poznat samo deo potrebnih informacija, DSS pomaze u struktuiranju datog problema tako sto
mndzru pruza dodatne inform.
-Karakteristike sistema za podrsku u odlucivanju: pomaze ljudima koji donose odluke u situacijama kada
zahtevi za informacijama nisu unapred poznati, podrzava process resavanja problema I donosenja odluke onda
kada je situacija samo delimicno struktuirana, pruza informacije neophodne za definisanje I resavanje
problema, zasniva se na upotrebi fajlova Ibaza podataka I ljudi koji stupaju u interakciju sa sistemom, pruza
informacije u formatu koji definise primalac u vreme kada su one potrebne.

4.Sistemi za grupnu podrsku GSS group support system – vrsta poslovnog infor sistema koji ljudima
omogucava da informacije obradjuju I interpretiraju kao grupa, cak I ako se oni fizicki ne nalaze jedan pored
drugog.
Informacije se u GSS sistemima generisu kao odgovor na pitanja postavljena od strane clanova date grupe.
Sustinska karakteristika GSS sistema je online interakcija.
U mnogim komp dizajnirane su prostorije za grupnu podrsku pod nazivom sobe za odlucivanje. Druga vrsta
prostorija za grupnu podrsku zasniva se na upotrebi tzv mreze za daljinsko odlucivanje – clanovi grupe se
nalaze na udaljenim lokacijama, povezni su komunikac mrezom.
GSS sesijama obicno upravlja koordinator(facilitator) koji igra ulogu posrednika izmedju sistema I grupe. On
je odgovoran za administraciju nad aktivnostima grupe I usmeravanju paznje clanova grupe na konkretan
problem koji treba resiti.
Za razliku od prethodnih sistema GSS sistemi ne generisu klasicne stampane izvestaje.
-Jos neke karakteristike – pruza podrsku u situacijama koje nisu potpuno struktuirane, pomaze u analizi
nastalog problema, teziste je na komunikaciji I generisanju ideja I informacija..

5.Sistemi za izvrsnu podrsku ESS esecutive support systems – ponekad se nazivaju I EIS esecutive
information system – predstavljaju interaktivne informacione sisteme dizajnirane sa ciljem zadovoljenja ovih
potreba. Tipican ESS sistem obuhvata sirok spektar preduzetnickih aktivnosti, prezentujuci informacije o
citavim poslovnim jedinicama, proizvodnim I usluznim linijama I o potrosacima I dobavljacima.
-Karakteristike sistema za izvrsnu podrsku: nude brz pristup konciznim I azurnim podacima o poslovnim
performansama, u sumarnom obliku isticu najvaznije podatke I informacije, korisniku omogucavaju pristup
podacima na kojima se zasnivaju prikazane sumarne informacije, dozvoljavaju skeniranje podataka I
informacija kako o internim aktivnostima tako I o eksternom okruzenju.

6.Sistemi za strucnu podrsku – ekspertski sistemi - koriste poslovna pravila, propise I baze podataka radi
procene neke situacije ili odredjivanja mera koje treba preduzeti.
U srcu vecine ekspertsih sistea nalazi se baza podataka o poslovnim pravilima koja se cesto naziva bazom
pravila(rule base) ili bazom znanja(knowledge base). Baza pravila je baza podataka o pravilima u nekom
ekspertskom sistemu. U sebi sadrzi zapise koji su najcesce izrazeni u formu IF/THEN izjava.
-Karakteristike sistema za stucnu podrsku: dijagnostikuju probleme I mogu preporuciti akcije koje teba
preduzeti, imaju ogranicen opseg primene, oslanjaju se na baze pravila, beleze podatke I primenjuju ekspertizu
zivih ljudskih specijalista na datu situaciju.

IT za automatizaciju I kontrolu prozivodnje


CIM – computer integrated manufacturing – kompjuterski integrisana proizvodnja zasniva se na upotrebi
kompjutera radi povezivanja automatizovanih procesa u fabrici, u cilju skracenja vremena projektovanja,
povecanja stepena iskoriscenosti masina, skracenja proizvodnog ciklusa, smanjenja kolicina robe na zalihama
I povecanja kvaliteta proizvoda.
Proizvodne celije – manufacturing cells – grupa masina koje zajednicki rade u kompjuterski integrisanoj
proizvodnji.

Specijalizovani tipovi CIM sistema:

1.Planiranje zahteva za materijalom I planiranje proizvodnih resursa MRP material requirements planning –
sistem koji sluzi za pracenje raspolozivih kolicina svakog dela potrebnog za izradu nekog proizvoda.
MRP III manufacturing resource planning – sistemi za planiranje proizvodnih resursa predstavljaju u sustini
napredniju verziju MRP sistema, u smislu da sve delove date organizacije povezuju u jednu celinu radi
obavljanja proizvodnih aktivnosti.
---MRP III sistmi sadrze u sebi sledece sustinske vazne podsisteme:
-upravljanje spiskom materijala – spisak materijala(bill of materials) predstavlja listu delova koji se koriste
prilikom izrade nekog proizvoda.
-upravljanje zalihama – sistemi upravljanja proizvodnim zalihama sluze za pracenje kolicina delova koji
kompaniji stoje na raspolaganju kao I njihovog razmestaja po skladistima.
-planiranje proizvodnje – ovim planom se definise upotreba njenih fabrickih postrojenja I kolicina proizvoda
koje treba napraviti. Planiranje proizvodnih resursa omogucava ovim planerima proizvodnje da analiziranju
postojece planove I odrede kada bi se neke dodatne aktivnosti mogle u njih inkorporirati.
-planiranje kapaciteta – pomaze planerima da prozivodne kapaciteta inforporiraju u svoje planove
-planiranje cene rada – pomazu menadzerima da u svakom trenutku budu spremni kako na ocekivane tako I na
neplanirane troskove
-planiranje potrebne kolicine gotovog novca – neophodno je obezbediti da kompanija u svakom trenutku
raspolaze dovoljim kolicinama gotovog novca za placanje radne snage I repromaterijala.

2.Kompjuterski podrzano dizajniranje I proizvodnja CAD computer aided design – koriste mocnu
kompjutersku grafiku na svojim radnim stanicama opremljenim programima koji im omogucavaju da
specifikacije dizajna crtaju na komjuterskom displeju.
CAD alati obicno funkcionisu u tri dimenzije – visina, dubina, sirina.
Crtezi proizvoda dizajniranih uz pomoc CAD sistema cesto se salju ka sistemima za kompjuterski podrzanu
proizvodnju CAM – computer aided manufacturing – koji se oslanjaju na IT radi automatizacije I direktnog
upravljanja nad proizvodnim procesom.

3.Fleksibilna proizvodnja – proizvodni sistem koji je u stanju da automatski pripremi masine za obavljanje
sledeceg posla po redu, cime se postize krace vreme pripreme I obezbedjuje izvodljivost poslova manjeg
obima. Fleksibilna proizvodnja skracuje vreme pripreme cak 75% uz istovremeno povecanje kvaliteta
proizvoda od 75 do 90%.
-Jednovremeni inzenjering – metod dizajniranja I proizvodnje koji podrazumeva da clanovi tima ostvaruju
medjusobnu saradnju izvan okvira svojih funkcionalnih duznosti kako bi temeljno analizirali aktivnosti
velikog broja odeljenja u nastojanju da sto efikasnije upravljaju procesom dizajniranja I projektovanja datog
proizvoda.

4.Robot – svaki kompjuterski kontrolisan uredjaj koji je u stanju da fizicki manipulise svojim okruzenjem.
Pick and place(uzmi I ostavi) roboti su obicno programirani za izvrsavanje 4 funkcije: odlazak do lokacije na
kojoj se nalazi trazeni deo, hvatanje dela, odlazak na lokaciju gde ce taj deo biti upotrebljen, otpustanje dela.

5.Sistemi za kompjutersku percepciju – computer vision systems – sve vise postaju vazan alat za poboljsanje
kvaliteta I doslednosti. Ovi sistemi se zasnivaju na upotrebi najrazlicitijih kompjuterskih senzora za
detektovanje oblika I slika na razlicitim nivoima detaljnosti, koje zatim uporedjuju sa podacima uskladistenim
na sopstvenoj memoriji.

ERP enerprise resource planning – sistemi za planiranje resursa preduzeca, su sveobuhvatni, objedinjeni
aplikavitni programi koji u sebi integrisu karakteristike mnogih aplikacija za obradu transakcija I
informacionih sistema.
-Za neki ERP sistem se kaze da je objedinjen(unified) ukoliko postoji nesmetana upotreba zajednickih
informacija.
ERP moduli – ERP sistemi su cesto modularni po svojoj prirodi, to kompanijama pruza mogucnost evolutivne
implementacije alternativnih modula za pojedine poslovne funkcije.
Npr kompanija lanca snabdevanja moze primeniti sledeca PeopleSoft mudula: upravljanje lancem
snabdevanja, nabavka, finansije, ljudski resursi.
Zbog velikog opsega I nivoa integrisanosti ERP sistema oni su znatno komplikovaniji za implementaciju od
pojedinacnih IT aplikacija.

Strateski Informacioni sistem – IT aplikacija koja menja nacin na koji se neka firma nadmece na trzistu,
pruzajuci joj sposobnost koja je toliko dragocena da firmi omogucava sticanje znacajne konkuretske prednosti
u odnosu na njene glavne rivale.
Aspekti IT aplikacija koje su od strateske vaznosti:
-Konkurentska prednost – competitive advantage – najstaje u situacijama kada se neko preduzece pokaze
sposobnim da svoje rivale nadmasi sa stanovista ostvarenja primarnog poslovnog cilja.
-Opste strategije nadmetanja – competitive strategy – predstavlja sredstvo pomocu kojeg neka firma nastoji da
stekne prednosti u odnosu na svoje konkurente.
-Vodjstvo u niskim cenama – low cost leadership - ova strategija je usmerena ka ostvarenju prednosti u
odnosu na konkurentska preduzeca unutar date industrijske grane putem ponude proizvoda I usluga
odgovarajuceg kvaliteta po nizoj ceni u odnosu na slicne proizvode I usluge konkuretskih firmi.
-Diferencijacija proizvoda – ponuditi proiz ili uslugu koja se po opstem misljenju razlike od proiz ili usluga
konkur.
-Fokusiranje na trzisnu nisu – identifikovati I zatim zapoceti nadmetanje u onon segmentu trzista u kome je
moguce ostvariti konkuretsku prednost putem koncetracije na specificnu grupu potrosaca, proizvodnu liniju ili
geo podrucje. Trzisna nisa – zizna tacka za neki proiz ili uslugu, to je zapravo podskup date privredne grane,
tj jedan segment datog trzista.
-Sile koje pogone konkurentsku borbu – pogonsku snagu konkur borbi daju sledece sile: ostale konkur firme u
datoj grani privrede, pregovaracka moc kupaca, preg moc dob, opasnost od pojave zameniteljskih proiz,
opasnost od pojave novih konkur.
-Vrednosni lanci – value chain – skup aktivnosti koje su relevantne za razumevanje osnovnih troskova I
potencijalnih izvora diferencijacije u nekoj firmi.
Osvajanje I ocuvanje konkurentske prednosti zavisi od sposobnosti firme da razume kako se njen vrednosni
lanac uklapa u opsti sistem vrednosti koji u sebe ukljucuje I kupce I dobavljace.
-Komponente vrednosnog lanca: primarne aktivnosti(najosnovniji poslovi koji su od fundamentalnog
znacaja za datu privrednu granu), pomocne aktivnosti(su aktivnosti koje potpomazu izvrsavanje primarnih
aktivnosti)
Prema ovim kategorijama, podela lanca vrednosti se deli na sledeci nacin:
Primarne aktivnosti
-unutrasnja(inbound) logistika – aktivnosti vezane za prijem, skladistenje I distribuciju mat I drugih stavki za
izradu finalnih proiz I usluga. Pr, rukovanje I vodjenje racuna o sirovinama I zalihama
-operacije – aktivnosti kojima se ulazni materijali pretvaraju u finalne prozivode ili usluge. Pr, proiz I
pakovanje got proiz, funkcionisanje lanca maloprod objekata
-spoljasnja(outbound) logistika – aktivnosti koje omogucavaju prikupljanje, skladistenje I distribuciju finalnih
proizvoda do krajnjeg kupca. Pr, realizcija narudzbina I isporuka robe krajnjim kupcima
-marketing I prodaja – aktivnosti koje omogucavaju Ili indukuju kupovinu odredjenih prozi ili usluga od strane
kupaca. Pr, kreir I prikazivanje reklamnih materijala o komp I njenim proiz/uslugama
-usluge – aktivnosti vezane za pruzanje svih usluga kojima se zadrzava ili poboljsava vrednost datog proiz ili
usluge. Pr, odrzavanje postrojenja, masina, rez delova
Pomocne aktivnosti
-nabavka – pribavljanje I kupovina ulaznih materijala koji ce biti upotrebljeni prilikom izvrs primarnih
aktivnosti vrednosnog lanca. Pr, kupovina repromat, opreme, masina
-tehnoloski razvoj – sirok spektar aktivnosti koje se obavljaju u cilju poboljsanja kvaliteta nekog proiz ili
usluge, kao I procesi koji njihovu proizvodnju cine mogucom. Pr, sprovodjenje istrazivanja radi stvarnja nove
opreme
-uljr – aktivnosti vezane za regrutovanje, obuku I isplatu plata zaposlenima. Pr, unamljivanje projektanata IT
aplikacije
-infrastruktura firme – aktivnosti koje pruzaju podrsku citavom vrednosnom lancu umesto pojedinim
aktivnostima. Pr, kreiranje poslovne strategije I sistema za upravljacku kontrolu, dizajniranje sistema za
upravljanje kvalitetom
Performanse vrednosnog lanca –konkuretska prednost se pomocu vrednosnog lanca moze ostvariti na dva
nacina:
1.Oprimatizacijom performansi – ona se vrsi u slucajevima kada neka firma odluci da ulozi dodatne resurse u
dizajniranje odredjenog proizvoda, radi pobolj njegovog kvaliteta, povecanja izdrzljivosti…
2.Koordinacijom aktivnosti – se odnosi na smanjenje troskova proizvodnje putem blagovremene isporuke
repromaterijala I komponenata do proizvodnih hala, sto ujedno znaci I ocuvanje niskoh nivoa sirovina na
zalihama
-Uloga strateskih informacionih sistema u preduzecima – na osnovu sledecih pitanja se moze ustanoviti da li
se IT moze toliko razviti da pocne da igra stratesku ulogu u poslovanju preduzeca: promene osnove
nadmetanja, sprecavanje ulaska novih konkur, ugradnje prelaznih troskova na nelojalne klijente, jacanje
pozivije firme u poslovanju sa dobavljacima, generisanje novih proizvoda ili usluga. Odgovori na ova pitanja,
tj rezultati se mogu iskoristiti kao jak strateski alat.

Glava XIV
Problemi koji se odnose na koriscenje ITa:

Bezbednost – je jedna od najakutelnijih tema sa kojom se danas susrecu i korisnici I provajderi ITa. Do
nedavno korisnici bezbednost nisu shvatali ozbiljno, verovali su da ako su im kompjuteri smesteni tako da
fizicki samo odredjen broj lica ima pristup, vrlo je verovatno da se nece ikada susresti sa narusavanjem(breach
– slomom) bezbednosti.
Termin bezbednost odnosi se na cuvanje I zastitu IT dobara(assets) nekog preduzeca.

Bezbednost se deli da sledece oblasti:


-bezbednost lokacije(sajta) – kompjuterski centri I prostorije u kojima se odvijaju IT aktivnosti vezane za
obradu podataka, tj u kojima su smesteni razliciti IT resursi
-bezbednost resursa – oprema I postrojenja, softverski programi I sistemi, kao I baze podataka datog
preduzeca
-bezbednost mreze – komunikacijske mreze, ukljucujuci I lokalne LAN meze, WAN mreze, intranet I
ekstranet mreze, kao I pristupne tacke ovih mreza ka internetu
-bezbednost servisa – garancija da ce svi IT servisi nekog preduzeca biti uvek raspolozivi I dostupni
ovlascenim korisnicima

Tzv bezbednosni program opisuje polise I zastitne mere koje ce biti primenjivane, odgovornosti pojedinaca
zaduzenih za ocuvanje bezbednosti kao I odgovornosti onih koji bi trebalo da se pridrzavaju definisanih
bezbednosnih polisa.

Tipovi narusavanja bezbednosti


Zastita protiv upada(intrusion) usmerena je na odvracanje napada koji dolaze van ili iz samog preduzeca,
racunajuci zloupotrebu IT dobara od strane zaposlenih u preduzecu. Ovde spadaju mere I postupci za
otrkivanje upada nakon sto se oni vec dogode, kao I postupci analize njihvog negativnog uticaja.
Zastita protiv presretanja(interception) usmerena je ka prevenciji slucajeva “hvatanja” podataka I informacija
za vreme njihovog prenosenja preko preduzetnicke mreze ili nekih dugih komunikacijskih linkova. Ona
obuhvata zastitu prenosa podataka putem fiksnih ili bezicnih mreza, a tezi ocuvanju bezbednosti mreznih
aktivnosti koje se obavljaju uz pomoc kompa, PDA I slicnih uredjaja.

Posledice narusavanja bezbednosti:


-unistenje resursa – ostecenje opreme, brisanje podataka, softverskih programa
-neispravnost podataka I aplikacija – modifikacija soft I IT aplikacija, tako da prilkom upotrebe dolazi do
potpuno pogresnih rezultata
-odbijanje pruzanja servisa(denial-of-services) – onemogucavanje preduzeca ili zaposlenih da koriste one
servise koji su im dostupni pod normalnim okolnostima
-kradja servisa – koriscenje usluga koje neki provajder pruza bez placanja novcane naknade za njihovo
koriscenje
-kradje resursa – nelegalno kopiranje ili preuzimanje podataka, softvera, muzike filmova I drugih digitalnih
sadrzaja.

Izvori narusavanja bezbednosti:


-Zaposleno osoblje – bivsi ili trenutno zaposleni. Oni npr mogu da vrse kradju identiteta(identity theft), sto je
ozbiljan problem koji moze dobesti do potpunog unistenja finansija, kreditne sposobnosti I licnog kredibiliteta
pojedinca
-Hakeri – to su osobe koje su u stanju da neovlasceno pristupe nekom komp sistemu, obicno putem mreze,
mada nekad to mogu I fizicki uciniti.
-Terorista – neko ko sa predumisljajem izvodi politicki motivisane napade protiv informacija, komp sistema,
komp programa I podataka, koji za posledicu imaju nasilje nad neborenim ciljevima od strane podnacionalnih
grupa ili tajnih agenata.
-Kompjuterski virusi – su skriveni programi koji bez znanja korisnika vrse odredjene izmene u nacinu
funkcuonisanja kompa ili modifukuje odatke I programe koji sun a njemu uskladisteni. Nazvan je virusom, jer
ima sposobnost samoreprodukcije, prelazeci s kompa na komp prilikom razmene “zarazenih” podataka.

Vrste komjuterskog kriminala


-Data didding – vrsljanje po podacima – zlonamerna izmena podataka I informacija pre njihvog ulaska u
sistem
-Data leakage – curenje podataka – brisanje ili uklanjanje baza podataka I fajlova iz nekog sistema, bez
naznake da su uklonjeni I da su ikada postojali.
-Eavesdropping – prisluskivanje – koriscenje uredjaja za elektronski nadzor, sa ciljem prisluskivanja
elektronskih transmisija ili hvatanja sadrzaja tih prenosa.
-Logic bomb – program koji je dizajniram tako da bude izvrsen po sticanju odredjenih uslova, namena mu je
sabotaza sistemskih podataka.
-Piggybacking – nakrkace – ostvarivanje pristupa nekom sistemu ili procesu putem upotrebe lozinki ili
pristupnih kodova ovlascenih korisnika sistema.
-Salami(data) slicing – tanko secenje salame – projektovanje novog ili postojeceg softvera u cilju preuzimanja
malih iznosa novca iz neke transakcije I njihovo usmeravanje na tajni nalog.
-Scavanging – djubretarenje – vrsljanje po kantama za smece, bilo bukvalno preko ikonica ili kompjuterskim
centrima, u cilju pronalazenja odbacenih podataka ili informacija.
-Time bomb – program koji je dizajniran da se izvrsi u odredjeno vreme.
-Trapdoor – skrivena vrata – program koji na prvi pogled radi jednu stvar, dok zapravo radi nesto sasvim
suprotno od toga.
-Wiretapping – prisluskivanje – koriscenje razlicitih uredjaja radi presretanja elektronskog prenosa podataka
ili radi prisluskivanja mrezne konversacije.
-Zapping – ostecenje ili brisanje podataka I informacija u programima.

Mere bezbednosti:

1.Opste bezbednosne polise I procedure: cesta promena pristupnih lozinki, ogranicavanje upotrebe sistema,
ogranicavanje pristupa podacima, uspostavljanje odgovarajuce kontrole fizickog pristupa(pristupne kartice I
tzv biometrijski uredjaji – koji prepoznaju glas, otiske prstiju,dlanova..), podela odgovornosti,
sifrovanje(ekripcija) podataka, uspostavljanje proceduralne kontrole, provodjenje edukativnih programa,
inspekcija aktivnosti unutar sistema, belezenje svih transakcija I aktivnosti korisnika.

2.Softver za zastitu od virusa – programi za skeniranje pretrazuju memoriju racunara radi pronalazenja virusa.
Programi za detekciju rade u pozadini, prateci aktivnosti na obradi podataka I signalizirajuci korisniku u
slucaju da otkriju virus koji pokusava da inficira sistem. Stoned III je zloglasni virus karakteristican po tome
sto potpuno onesosobljava scaki komp koji je njime zarazen.
Zloglasni kompjuterski virusi: naked wife(prenosi se outlookom), annakournikova virus(outlook),
stealth(zamrzava sistem), stoned(aliasi hawaii, marijuana, homo), Michelangelo(jedna od mutacija stoned
virusa, unistava sadrzaj harda 6marta na dan rodjenja ovog umetnika), Christmas(1aprila unistava fat tabelu
zarazenog razunara), Friday13(istorijski prvi otkriven virus), casino, falling letters, T4A,T4B(ostecje ili brise
aplikacije I sistemske fajlove)………

Infrastruktura javnog kljuca – public key infrastructure PKI – sastoji se u kreiranju dva kljuca, jednog javnog I
jednog privatnog – koriscenjem istog algoritma. Privatni kljuc se daje samo preduzecu koje ga je zatrazilo. A
javni kljuc se objavljuje u javnom direktorijumu koji je dostupan za pretrazivanje svim zainteresovanim
stranama.

U oblasti pruzanja finansijskih usluga, razvijen je metod bezbedne elektronske transakcije – secure electronic
transaction SET, koji predstavlja svojevrsnu adaptaciju metode sifrovanja pomocu javnog kljuca I metode
digitalnog sertifikata, a sluzi za bezbedno obavljanje finansijskih transakcija preko interneta.

Prilicno dobra privatnost – pretty good privacy PGP – je naziv popularnog programa koji sluzi za sifrovanje I
desifrovanje e mail poruka I sifrovanje digitalnih potpisa kako bi primalac poruke mogao da bude siguran da
njen sadrzaj nije tokom prenosa pretrpeo nikakve izmene.

Virtualna privatna mreza VPN – predstavlja jedan od nacina za koriscenje javne telekomunikacijske
infrastructure, kao sto je internet, radi ostvarenja bezbedne komunikacije izmedju pojedinaca ili klijent
kompjutera na udaljenim lokacijama I neke preduzetnicke mreze.

Tunelski protokol – sifrovanjem podataka na polaznog tacki I njihovim desifrovanjem u tacki prijema, pomocu
ovih protokola se podaci salju kroz takozvane tunele u koje uopste ne mogu prodreti podaci koji nisu na
odgovarajuci nacin sifrovani.

3.Digitalni potpisi

4.Sifrovanje

5.Zastitni zidovi – firewall – softverski program specijalne namene, obicno smesten na serverskom racunaru
koji igra ulogu mreznog prolaza.

6.Proxy serveri – serverski racunar koji igra ulogu posrednika izmedju nekog PC racunara I interneta, fizicki
razdvajajuci preduzetnicku mrezu od neke spoljne mreze.

Pouzdanost – garancija da ce kompjuteri I komunikacijski sistemi funkcionisati onako kako treba I onda kada
je to potrebno.
Obezbedjenje pouzdanosti IT servisa se moze razmatrati na 4 nivoa:
-Kompjuteri sa tolerancijom na greske – fault tolerant computers – dizajnirani su sa udvostrucenim
komponentama tako da ukoliko jedna komponenta otkaze, indenticna komponenta odmah preuzima sve njene
funkcije, pri cemu korisnik nije svestan da je doslo do pojave greske.
-Sistemi za neprekidno napajanje – uninterruptible power supply UPS sistemi obezbedjuju kontinuirani tok
elektricnog napajanja, koje se ostvaruje uz pomoc privatnih generatora ili rezervnih baterija cak I onda kad
primarni izvor energije otkaze.
-Planovi za oporavak od katastrofe – disaster recovery plans – je skup procedura za obnavljanje izgubljenih
podataka u slucaju da sistem prestane normalno da funkcionise.
-Udaljena rezervna postrojenja – off site backup facility – zaseban kompjuterski centar koji je obicno u
vlasnistvu date kompanije I koji je dizicki udaljen od glavnog IT postrojenja kompanije.
Tzv vruce lokacije – hot sites – predstavljaju potpuno opremljene kompjuterske centre u koje kompanija
prenosi svoje rezervne kopije podataka I softvera radi nesmetanog nastavka obrade podataka u slucaju
katastrofe.
Hladne lokacije – cold sites – su postrojenja koja su opremljena samo izvorima elektricnoh napajanja I
uredjajima za kontrolu okruzenja, spremno ocekujuci da kompanija u njima instalira svoj komp sistem.

Privatnost – u IT terminoligiji, pod privatnoscu se podrazumeva nacin prikupljanja, upotrebe I zastite licnih
informacija.
Zakoni iz oblasti zastite privatnosti – a code of fair information practias: ne sme postojati nijedan sistem za
cuvanje zapisa cije bi postojanje predstavljalo tajn, ljudima se mora omoguciti pristup dosijeima sa njihovim
licnim informacijama, ljudima se mora pruziti mogucnost ispravke Ili dopune dosijea sa licnim
informacijama…
-Pod terminom spam se oznacava svako neovlasceno slanje nezeljenih(unsolicited) e mail poruka. Ovakve
poruke se obicno salju ka velikom broju primalaca.
-Opt in e mail/permission bassed e mail – kada posetilac sajta neke kompanije oznaci polje za potvrdu
prijema obavestenja o proizvodima te kompanije, on time fakticki daje saglasnost za prijem ovakvih reklamnih
poruka.

Moral – ethics – skup pravila ponasanja I vodjenja poslova koje bi ljudi trebalo da postuju,
Licni moral se odnosi na svakodnevne aktivnosti ljudi u privatnom zivotu, dok se poslovni moral odnosi na
njihove aktivnosti u sferi biznisa, ukljucujuci I nacin njihovog ophodjenja prema kolegama, potrosacima I
svim drugim kategorijama ljudi sa kojima njihova firma posluje.

Vazno je razlikovati moralno od legalnog ponasanja. Moralno se odnosi na izvrsavanje ocekivanih aktivnosti,
dok se pod moralnim obicno podrazumeva izvrsavanje zahtevanih aktivnosti.

Moralni problemi savremene kompanije: privatnost elektronske poste, softverske licence(koje nekoj kompanji
omogucavaju da koristi programe projektovane od strane neke druge kompanije), autorska prava nad
softverom, pristup hardveru, vlasnistvo nad intelektualnom svojinom, pristup fajlovina, vlasnistvo nad
podacima.

Razvoj moralnih nacela: informisani pristanak, visi moralni ciljevi, najrestriktivnije akcije, kantianovo pravilo
univerzalnosti(ako (ne)preduzimanje akcije nije ispravno sa stanovista svih, onda nije ispravno ni za koga),
dekartovo pravilo promene(dovoljna promena u stepenu dovodi do promene u vrsti), kozervativno pravilo
vlasnika, I konzervativno pravilo korisnika.

Drustvena odgovornost – concept koji podrazumeva da poslovna kompanija mora uspostaviti ravnotezu u
svojim ciljevima, tj da se mora potruditi da u podjednakoj meri bude posvecena ne samo svojim investitorima
vec I zaposlenima, potrosacima, poslovnim partnerima kao I drustvenoj zajednici unutar koje obavlja svoje
poslovanje.

Piraterija –digitalna izrada nelegalnih kopija informacija zasticenih autorskim pravom.


Softverska – izrada nelegalnih kopija softvera.
Copyright – autorskim pravom se originalna dela stite od neovlascene upotrebe, ukljucujuci njihovo
umnozavanje pod uslovom da vlasnik na vidnom mestu istakne upozorenje o posedovanju autorskog prava nad
datim proizvodom.
Autorska prava treba da sadrze sledece elemente: symbol C, godina objavljivaja dela, ime ili naziv vlasnika
autorskog prava.

Zastita od kopiranja – primena hardverskih ili softverskih karakteristika koje sprecavaju kopiranje nekog
programa ili kopirani softver cine nepouzdanim.

Licenciranje softvera po mestu upotrebe(site licensing) – na osnovu jednog ovakvog ugovora o licenci kupac
se obavezuje da proizvodjacu plati odredjenu novcanu nagradu na ime kreiranja dogovorenog broja kopija
nekog konkretnog programa, nadalje kupac je obavezan da strogo void racuna I belezi imena korisnika kojima
je dodeljena kopija programa, br I nazive komp mreza na kojima su kopije instalirane.

Softver javnog domena – svaki nezasticeni softver koji se moze javno koristiti bez ikakvih ogranicenja.
Shareware softver – soft koji se daje na koriscenje I besplatno distribuira. Kreator koji zadrzava vlasnistvo nad
softverom zahteva od korisnika da se registruju I plate nominalnu novcanu nadoknadu na ime koriscenja
programa.

- Zakon o zastiti autorskih prava nad digitalnim sadrzajem (digital millennium copyright act) – ovaj zakon
predstavlja prakticnu implementaciju ugovora.
- Svetske organizacije za intelektualnu svojinu (world intellectual property organization) WIPO - njime su
obuhvacena I neka druga pitanja u vezi sa zastitom prava, poput da se kao zlocin tretira svako nepostovanje
antipiratskih mera ugradjenih u vecinu komericijalnih softverskih programa.

You might also like